Acts and ordinances

Bankruptcy law

GLAVA I.

1. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju:

1. pretpostavke za otvaranje predstečajnoga postupka, predstečajni postupak, pravne posljedice njegova otvaranja i provedbe

2. pretpostavke za otvaranje stečajnoga postupka, stečajni postupak, pravne posljedice njegova otvaranja i provedbe

3. stečajni plan

4. osobna uprava dužnika nesposobnoga za plaćanje te

5. pretpostavke i učinci oslobađanja dužnika od preostalih obveza.

Ciljevi predstečajnoga i stečajnoga postupka

Članak 2.

(1) Predstečajni postupak provodi se radi uređivanja pravnoga položaja dužnika i njegova odnosa prema vjerovnicima i održavanja njegove djelatnosti.

(2) Stečajni postupak provodi se radi skupnoga namirenja vjerovnika stečajnoga dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Poštenim dužnicima pojedincima omogućit će se oslobođenje od preostalih obveza prema odredbama glave IX. ovoga Zakona.

(3) Tijekom stečajnoga postupka može se provesti stečajni plan prema odredbama glave VII. ovoga Zakona.

Predstečajni i stečajni dužnik

Članak 3.

(1) Predstečajni i stečajni postupak mogu se provesti nad pravnom osobom i nad imovinom dužnika pojedinca, ako zakonom nije drukčije određeno. Dužnikom pojedincem u smislu ovoga Zakona smatra se fizička osoba obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema odredbama Zakona o porezu na dohodak i fizička osoba obveznik poreza na dobit prema odredbama Zakona o porezu na dobit.

(2) Predstečajni i stečajni postupak ne mogu se provesti nad:

− Republikom Hrvatskom i fondovima koji se financiraju iz proračuna Republike Hrvatske

− Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje

− Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje i

− jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(3) Nad pravnom osobom čija je glavna djelatnost proizvodnja oružja i vojne opreme odnosno pružanje usluga Oružanim snagama Republike Hrvatske za potrebe obrane i sigurnosti predstečajni i stečajni postupak ne mogu se otvoriti bez prethodne suglasnosti ministra nadležnog za poslove obrane. Ako ministar nadležan za poslove obrane ne uskrati suglasnost za otvaranje predstečajnoga i stečajnoga postupka u roku od 30 dana od dana primitka obavijesti suda o pokretanju postupka, smatrat će se da je suglasnost dana. Ako ministar nadležan za poslove obrane uskrati suglasnost, za obveze dužnika solidarno odgovara Republika Hrvatska.

(4) Ako je potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove obrane, rokovi za poduzimanje radnji u postupku propisani ovim Zakonom počinju teći istekom roka za davanje suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Ako je zakonom isključena mogućnost provedbe predstečajnoga i stečajnoga postupka nad pravnom osobom, za njezine obveze solidarno odgovaraju njezini osnivači odnosno članovi. Ova odredba ne odnosi se na trgovačka društva kapitala.

(6) Predstečajni postupak ne može se provesti nad financijskom institucijom, kreditnom unijom, investicijskim društvom i društvom za upravljanje investicijskim fondovima, kreditnom institucijom, društvom za osiguranje i reosiguranje, leasing-društvom, institucijom za platni promet i institucijom za elektronički novac.

Predstečajni razlog

Članak 4.

(1) Predstečajni postupak može se otvoriti ako sud utvrdi postojanje prijeteće nesposobnosti za plaćanje. Prijeteća nesposobnost za plaćanje postoji ako sud stekne uvjerenje da dužnik svoje postojeće obveze neće moći ispuniti po dospijeću.

(2) Smatrat će se da postoji prijeteća nesposobnost za plaćanje ako nisu nastale okolnosti zbog kojih se smatra da je dužnik postao nesposoban za plaćanje i ako:

− dužnik u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje koje je trebalo, na temelju valjanih osnova za plaćanje, bez daljnjeg pristanka dužnika naplatiti s bilo kojeg od njegovih računa ili

− duže od 30 dana kasni s isplatom plaće koja radniku pripada prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu odnosno prema drugom aktu kojim se uređuju obveze poslodavca prema radniku ili

− u roku od 30 dana ne uplati doprinose i poreze prema plaći iz podstavka 2. ovoga stavka, računajući od dana kada je radniku bio dužan isplatiti plaću.

(3) Postojanje okolnosti iz stavka 2. podstavka 1. ovoga članka dokazuje se potvrdom Financijske agencije. Financijska agencija dužna je na zahtjev dužnika ili vjerovnika bez odgode izdati takvu potvrdu. U protivnom Financijska agencija odgovara za štetu koju bi podnositelj zahtjeva zbog toga mogao pretrpjeti.

(4) Postojanje okolnosti iz stavka 2. podstavaka 2. i 3. ovoga članka dokazuje se obračunom neisplaćene plaće koji je sastavljen u skladu s propisima. Uz obračun podnositelj prijedloga dužan je dostaviti potvrdu Ministarstva financija – Porezne uprave kojom se potvrđuje da je dostavljeni obračun o neisplati plaće sastavljen u skladu s propisima.

Stečajni razlozi

Članak 5.

(1) Stečajni postupak može se otvoriti ako sud utvrdi postojanje stečajnoga razloga.

(2) Stečajni razlozi su nesposobnost za plaćanje i prezaduženost.

Nesposobnost za plaćanje

Članak 6.

(1) Nesposobnost za plaćanje postoji ako dužnik ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele novčane obveze. Okolnost da je dužnik namirio ili da može namiriti u cijelosti ili djelomično tražbine nekih vjerovnika ne znači da je sposoban za plaćanje.

(2) Smatrat će se da je dužnik nesposoban za plaćanje:

− ako u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje u razdoblju dužem od 60 dana koje je trebalo, na temelju valjanih osnova za plaćanje, bez daljnjeg pristanka dužnika naplatiti s bilo kojeg od njegovih računa

− ako nije isplatio tri uzastopne plaće koje radniku pripadaju prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu odnosno prema drugom aktu kojim se uređuju obveze poslodavca prema radniku.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka neće se primijeniti ako dužnik tijekom prethodnoga postupka namiri sve tražbine koje je na temelju valjanih osnova za plaćanje trebalo naplatiti sa svih njegovih računa ili ako dođe do pristupanja dugu. Namirenje tražbina dužnik može dokazivati samo javnom ili javno ovjerovljenom ispravom ili potvrdom Financijske agencije.

(4) Postojanje okolnosti iz stavka 2. podstavka 1. ovoga članka dokazuje se potvrdom Financijske agencije. Financijska agencija dužna je na zahtjev dužnika ili vjerovnika bez odgode izdati takvu potvrdu. U protivnom Financijska agencija odgovara za štetu koju bi podnositelj zahtjeva zbog toga mogao pretrpjeti.

(5) Postojanje okolnosti iz stavka 2. podstavka 2. ovoga članka dokazuje se obračunom neisplaćene plaće koji je sastavljen u skladu s propisima. Uz obračun podnositelj prijedloga dužan je dostaviti potvrdu Ministarstva financija − Porezne uprave kojom se potvrđuje da je dostavljeni obračun o neisplati plaće sastavljen u skladu s propisima.

Prezaduženost

Članak 7.

(1) Prezaduženost postoji ako je imovina dužnika pravne osobe manja od postojećih obveza.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primijeniti:

− ako se prema okolnostima slučaja (razvojnom programu, raspoloživim izvorima sredstava, vrsti imovine, pribavljenim osiguranjima i slično) osnovano može pretpostaviti da će dužnik pravna osoba nastavljanjem poslovanja uredno ispunjavati svoje obveze po dospijeću

− ako za obveze društva osoba solidarno odgovara član društva fizička osoba nad čijom imovinom nije pokrenut ili otvoren stečajni postupak.

2. OSNOVNE POSTUPOVNE ODREDBE

Nadležnost i sastav suda

Članak 8.

(1) U predstečajnom i stečajnom postupku isključivo je stvarno i mjesno nadležan trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište dužnika.

(2) U predstečajnom i stečajnom postupku prvostupanjski postupak provodi sudac pojedinac, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(3) U predstečajnom i stečajnom postupku drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u vijeću koje čine tri suca.

Izuzeće

Članak 9.

(1) Ako je podnesen zahtjev za izuzeće suca, sudac može nastaviti s radom u postupku dok se ne odluči o zahtjevu za izuzeće.

(2) Ako se prihvati zahtjev za izuzeće suca, ukinut će se radnje koje je poduzeo ili u čijem je poduzimanju sudjelovao.

(3) O zahtjevu za izuzeće suca mora se odlučiti najkasnije u roku od tri dana.

Primjena odredbi pravila parničnoga postupka

Članak 10.

U predstečajnom i stečajnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju pravila parničnoga postupka u postupku pred trgovačkim sudovima.

Načela postupka

Članak 11.

(1) Predstečajni i stečajni postupak pokreću se na prijedlog ovlaštene osobe.

(2) Predstečajni i stečajni postupci su hitni.

(3) Sud po službenoj dužnosti utvrđuje sve činjenice koje su važne za predstečajni i stečajni postupak te radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze.

(4) Sud može odluke donositi i bez usmene rasprave.

(5) Sud može odustati od saslušanja dužnika kad je ono propisano ovim Zakonom, ako su osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu ili osobe koje imaju udio u dužniku, odnosno dužnik pojedinac nepoznatog boravišta ili se nalaze u inozemstvu pa bi njihovo saslušanje dovelo do odugovlačenja postupka. Umjesto odsutnoga dužnika pojedinca može biti saslušan njegov zastupnik ili srodnik, ako je to moguće. Radi zaštite prava dužnika, u slučajevima u kojima je odustao od njegova saslušanja, sud može dužniku imenovati privremenoga zastupnika.

(6) Prijedlozi, izjave i prigovori ne mogu se davati, odnosno podnositi ako se propusti rok, odnosno izostane s ročišta na kojem ih je trebalo dati ili podnijeti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. U predstečajnom i stečajnom postupku ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

(7) Na postupke i mjere o kojima prema ovom Zakonu odlučuju vjerovnici, a kojima se odstupa od skupnoga namirenja vjerovnika unovčenjem dužnikove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima na odgovarajući se način primjenjuju propisi kojima se uređuje područje državnih potpora.

Dostava sudskih pismena

Članak 12.

(1) Sudska pismena dostavljaju se objavom pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Dostava se smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(2) Objava pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova smatra se dokazom da je dostava obavljena svim sudionicama i onima za koje ovaj Zakon propisuje posebnu dostavu.

(3) U svakom sudu posebno za svakog dužnika vodit će se očevidnik pismena dostavljenih preko mrežne stranice e-Oglasna ploča sudova u elektroničkom obliku prema redoslijedu objave. Očevidnik pismena je javan i mora biti dostupan zainteresiranim osobama tijekom cijeloga radnog vremena suda.

(4) U očevidniku pismena iz stavka 3. ovoga članka unosit će se podaci na temelju kojih se može utvrditi istovjetnost dužnika, broj predmeta, vrsta sudskoga pismena i dan objave pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(5) Dostava između suda i Financijske agencije obavlja se elektroničkim putem.

Obrasci

Članak 13.

(1) U predstečajnom i stečajnom postupku podnesci se podnose na propisanim obrascima, ako je to ovim Zakonom određeno.

(2) Sadržaj i oblik obrazaca iz stavka 1. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(3) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dužno je osigurati dostupnost obrazaca iz stavka 1. ovoga članka na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(4) Ako podnesak nije podnesen na propisanom obrascu, sud će ga odbaciti kao nedopušten.

Podaci za identifikaciju

Članak 14.

Podaci za identifikaciju u smislu ovoga Zakona sastoje se od:

− tvrtke ili naziva, sjedišta i poslovne adrese i osobnoga identifikacijskog broja za pravnu osobu

− imena i prezimena, sjedišta i poslovne adrese, adrese prebivališta i osobnoga identifikacijskog broja za fizičku osobu.

Dopuštenost pokretanja postupka

Članak 15.

(1) Za vrijeme likvidacije pravne osobe nije dopušteno pokretanje predstečajnoga postupka, a pokretanje stečajnoga postupka dopušteno je dok se ne provede podjela imovine.

(2) Ako je pokrenut predstečajni postupak, do njegova završetka nije dopušteno pokretanje stečajnoga postupka.

Prijedlog za otvaranje predstečajnoga i stečajnoga postupka

Članak 16.

(1) Prijedlog za otvaranje predstečajnoga i stečajnoga postupka podnosi se sudu na propisanom obrascu te sadržava podatke za identifikaciju dužnika i podnositelja prijedloga i popis imovine i obveza dužnika.

(2) Podnositelj prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka koji nije dužnik, nije dužan naznačiti popis imovine i obveza dužnika.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka sud će dužniku narediti dostavu popisa imovine i obveza.

(4) Prijedlog za otvaranje predstečajnoga i stečajnoga postupka ne može se povući.

(5) Prijedlog za otvaranje predstečajnoga i stečajnoga postupka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova u roku od tri dana od dana podnošenja potpunoga prijedloga.

(6) Ako su podnesena dva ili više prijedloga za otvaranje predstečajnoga ili stečajnoga postupka, sud će za sve prijedloge provesti jedinstveni postupak i donijeti zajedničku odluku.

Popis imovine i obveza dužnika

Članak 17.

(1) Popis imovine i obveza dužnika sastoji se od naznake:

1. nekretnina i pokretnina dužnika

2. imovinskih prava dužnika na tuđim stvarima

3. novčanih i nenovčanih tražbina dužnika

4. drugih prava koja čine imovinu dužnika

5. novčanih sredstava na računima

6. druge imovine dužnika

7. obveza dužnika unesenih u njegove poslovne knjige

8. drugih novčanih i nenovčanih obveza dužnika

9. razlučnih prava na imovini dužnika

10. izlučnih prava

11. prosječnih mjesečnih troškova redovnoga poslovanja dužnika u posljednjih godinu dana

12. postupaka pred sudovima ili javnopravnim tijelima u kojima je dužnik stranka i visinu ili opis tražbine koja je predmet postupka.

(2) U popisu imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka moraju se navesti podaci o pravnoj i činjeničnoj osnovi u odnosu na svaki dio imovine i obveza, te o dokazima, osobito ispravama, kojima se oni mogu potkrijepiti i potvrditi da su navedeni podaci točni i potpuni i da ništa od imovine i obveza nije zatajeno.

(3) Za davanje neistinitoga ili nepotpunoga popisa imovine i obveza, dužnik odgovara kao za davanje lažnoga iskaza u postupku pred sudom.

Odluke

Članak 18.

(1) Odluke u predstečajnom i stečajnom postupku sud donosi u obliku rješenja i zaključka.

(2) Zaključkom sud izdaje nalog službenoj osobi ili tijelu u postupku za obavljanje pojedinih radnji te odlučuje o upravljanju postupkom i o drugim pitanjima ako je to izrijekom određeno ovim Zakonom.

Pravni lijekovi

Članak 19.

(1) Protiv rješenja donesenoga u prvom stupnju može se izjaviti žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Žalba se izjavljuje u roku od osam dana od dostave prvostupanjskoga rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(3) Žalba ne odgađa provedbu rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(4) Prvostupanjski sud dužan je žalbu podobnu za odlučivanje dostaviti drugostupanjskom sudu u roku od osam dana od njezina primitka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(5) Ako je protiv rješenja dopuštena posebna žalba, prvostupanjski sud će umnožiti dio spisa na koji se žalba odnosi i prijepis toga dijela spisa sa žalbom dostaviti drugostupanjskom sudu. Dok drugostupanjski sud ne donese odluku, u prvostupanjskom postupku poduzimat će se one radnje koje je moguće poduzimati prije pravomoćnosti pobijanoga rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(6) Drugostupanjski sud dužan je o žalbi odlučiti najkasnije u roku od 60 dana od primitka žalbe, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(7) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

(8) U predstečajnom i stečajnom postupku ne može se podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka, a revizija se može izjaviti samo ako odluka drugostupanjskoga suda ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Troškovi postupka

Članak 20.

U predstečajnom i stečajnom postupku svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

 

 

GLAVA II.   PREDSTEČAJNI POSTUPAK

1. TIJELA PREDSTEČAJNOGA POSTUPKA

Općenito

Članak 21.

Tijela predstečajnoga postupka su sud i povjerenik.

Sud

Članak 22.

Sud u predstečajnom postupku:

1. odlučuje o otvaranju predstečajnoga postupka

2. imenuje i razrješava povjerenika i nadzire njegov rad

3. nadzire rad Financijske agencije

4. odlučuje o utvrđenim i osporenim tražbinama

5. odlučuje o obustavi predstečajnoga postupka

6. odlučuje o svim drugim pitanjima predstečajnoga postupka, ako prema ovom Zakonu ne odlučuje drugo tijelo predstečajnoga postupka.

Povjerenik

Članak 23.

(1) Pretpostavke za imenovanje povjerenika iste su kao i pretpostavke za imenovanje stečajnoga upravitelja.

(2) Povjerenik prestaje obavljati dužnost na dan donošenja rješenja o potvrdi predstečajnoga sporazuma, na dan otvaranja stečajnoga postupka ili odlukom vjerovnika.

(3) Na određivanje povjerenika, nadzor nad njegovim radom, odgovornost te nagradu i naknadu troškova za rad na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o stečajnom upravitelju.

Dužnosti povjerenika

Članak 24.

Povjerenik je dužan u predstečajnom postupku:

1. ispitati poslovanje dužnika

2. ispitati popis imovine i obveza dužnika

3. ispitati vjerodostojnost prijavljenih tražbina

4. osporiti tražbine ako na temelju priopćenja vjerovnika ili iz nekoga drugog razloga posumnja u njihovo postojanje

5. nadzirati poslovanje dužnika, osobito financijsko poslovanje dužnika, stvaranje obveza prema trećim osobama, izdavanje sredstava osiguranja plaćanja, te poslovanje u prodaji robe odnosno usluga, pazeći pritom da se ne oštećuje imovina dužnika

6. podnijeti prijavu sudu ako dužnik postupa protivno odredbama članka 67. ovoga Zakona

7. izdavati naloge i potvrde prema odredbama članaka 69. i 71. ovoga Zakona

8. nadzirati pravodobnost i potpunost namirenja troškova predstečajnoga postupka

9. obavljati druge poslove u skladu s ovim Zakonom.

2. POKRETANJE PREDSTEČAJNOGA POSTUPKA

Podnositelji prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka

Članak 25.

(1) Prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka ovlašten je podnijeti dužnik ili vjerovnik, ako se dužnik suglasi s tim prijedlogom.

(2) Suglasnost dužnika iz stavka 1. ovoga članka vjerovnik je dužan dostaviti uz prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka.

Isprave uz prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka

Članak 26.

Podnositelj prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka dužan je uz prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka dostaviti:

− financijske izvještaje u skladu sa Zakonom o računovodstvu koji nisu stariji od tri mjeseca od dana podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka, s time da se usporedni podaci u financijskim izvještajima iskazuju sa stanjem na dan godišnjih financijskih izvještaja prethodne godine, odnosno evidencije koje vode u skladu s poreznim propisima ako je dužnik obveznik poreza na dohodak

− opis pregovora s vjerovnicima, ako su prethodili prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka, uključujući i potrebne obavijesti dostavljene vjerovnicima koji sudjeluju u postupku

− dokaz o ukupnoj aktivi i dokaz o ukupnom prihodu za prethodnu godinu i broju zaposlenih na zadnji dan u mjesecu koji prethodi danu podnošenja prijedloga

− plan restrukturiranja.

Plan restrukturiranja

Članak 27.

Plan restrukturiranja mora sadržavati:

1. činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi postojanje prijeteće nesposobnosti za plaćanje

2. izračun manjka likvidnih sredstava na dan priloženih financijskih izvještaja

3. mjere financijskoga restrukturiranja i izračun njihovih učinaka na manjak likvidnih sredstava

4. mjere operativnoga restrukturiranja i izračun njihovih učinaka na poslovanje

5. plan poslovanja za razdoblje do kraja tekuće i za dvije sljedeće kalendarske godine uz detaljno obrazloženje razloga za utvrđivanje svake pozicije plana

6. planiranu bilancu na zadnji dan razdoblja za koje je sastavljen plan poslovanja

7. analizu svih tražbina prema visini i vrsti (tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika, izlučna prava, razlučna prava, tražbine za koje se vodi postupak, neosigurane tražbine i druge tražbine)

8. ponudu vjerovnicima razvrstanim u skupine odgovarajućom primjenom pravila o razvrstavanju sudionika u stečajnom planu o načinu, rokovima i uvjetima namirenja tražbina

9. rok za dobrovoljno ispunjenje i

10. planirani iznos troškova restrukturiranja.

Predujmljivanje troškova predstečajnoga postupka

Članak 28.

(1) Podnositelj prijedloga dužan je uplatiti predujam za troškove predstečajnoga postupka u iznosu od 5000,00 kuna.

(2) Ako su podnesena dva ili više prijedloga, svaki od podnositelja prijedloga dužan je uplatiti predujam za troškove predstečajnoga postupka u jednakom iznosu.

(3) Ako podnositelj prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka nije uplatio predujam za troškove predstečajnoga postupka, sud će prijedlog odbaciti kao nedopušten.

Postupanje dužnika od podnošenja prijedloga

Članak 29.

(1) Od dana podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka do donošenja rješenja o otvaranju predstečajnoga postupka dužnik može obavljati samo plaćanja nužna za redovno poslovanje.

(2) Smatra se da su za redovno poslovanje nužna plaćanja iz radnoga odnosa u bruto iznosu za radnike i prijašnje dužnikove radnike čije su tražbine dospjele do dana otvaranja predstečajnoga postupka, otpremnine do iznosa propisanoga zakonom i kolektivnim ugovorom, tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, odnosno plaće radnika uvećane za iznos doprinosa na osnovicu i druga materijalna prava radnika u skladu s ugovorima o radu i kolektivnim ugovorima dospjela nakon podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka, plaćanja za troškove predstečajnoga postupka i druga plaćanja nužna za redovno poslovanje propisana posebnim zakonom.

(3) U razdoblju iz stavka 1. ovoga članka dužnik ne može otuđiti ni opterećivati svoju imovinu.

Zabrana privremene mjere

Članak 30.

Od dana podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka do dana pravomoćnosti odluke o prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka dužnik nije ovlašten tražiti određivanje privremene mjere zabrane provedbe ovrhe i osiguranja na svojim novčanim sredstvima.

Rokovi za odlučivanje o prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka

Članak 31.

(1) Sud je dužan odlučiti o prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka u roku od osam dana od dana podnošenja potpunoga prijedloga.

(2) Ako prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka nije potpun, sud će u roku iz stavka 1. ovoga članka naložiti podnositelju prijedloga da prijedlog dopuni u skladu s uputom u roku od osam dana. Rok za dopunu prijedloga ne može se produžiti.

(3) Ako podnositelj prijedloga ne dopuni prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka u skladu s uputom suda u roku iz stavka 2. ovoga članka, sud će u roku od osam dana nakon isteka toga roka odbaciti prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka.

Odlučivanje o prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka

Članak 32.

(1) Sud će odbaciti prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka:

1. ako se vodi predstečajni postupak na temelju prije podnesenoga prijedloga

2. ako nije istekao rok od dvije godine od ispunjenja obveza iz prije potvrđenoga predstečajnog sporazuma

3. ako prijedlog nije podnesen od ovlaštenog podnositelja prijedloga

4. ako se pred sudom ili javnopravnim tijelom vodi postupak u kojem je dužnik stranka, a koji postupak dužnik nije naveo u popisu imovine i obveza dužnika iako je znao ili morao znati za njegovo postojanje

5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(2) Ako sud utvrdi da su ispunjene pretpostavke za otvaranje stečajnoga postupka, nastavit će postupak kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

3. OTVARANJE PREDSTEČAJNOGA POSTUPKA

Odlučivanje o otvaranju predstečajnoga postupka

Članak 33.

(1) Ako sud utvrdi da su ispunjene pretpostavke za otvaranje predstečajnoga postupka, donijet će rješenje o otvaranju predstečajnoga postupka.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka sud će imenovati povjerenika, ako imenovanje povjerenika smatra potrebnim.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(4) Protiv rješenja o otvaranju predstečajnoga postupka pravo na žalbu ima osoba ovlaštena za zastupanje dužnika po zakonu i dužnik pojedinac, a protiv rješenja o odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka pravo na žalbu ima podnositelj prijedloga.

Rješenje o otvaranju predstečajnoga postupka

Članak 34.

(1) Rješenje o otvaranju predstečajnoga postupka osobito mora sadržavati:

− podatke za identifikaciju dužnika i povjerenika ako je imenovan

− poziv vjerovnicima da nadležnoj jedinici Financijske agencije, u roku od 15 dana od dana objave toga rješenja, prijave svoje tražbine i da u roku od osam dana od dana objave o očitovanju o prijavljenim tražbinama dužnika i povjerenika ako je imenovan, ospore prijavljene tražbine koje smatraju nepostojećim, uz obveznu naznaku iznosa za koji se tražbina osporava i razloga osporavanja

− poziv dužniku i povjereniku ako je imenovan da nadležnoj jedinici Financijske agencije, u roku od osam dana od objave tablice prijavljenih tražbina, dostavi pisano očitovanje o svakoj prijavljenoj tražbini priznaje li je ili osporava, uz obveznu naznaku iznosa za koji se tražbina osporava i razloga osporavanja

− poziv dužniku da vjerovnicima i povjereniku ako je imenovan omogući uvid u isprave iz kojih proizlaze tražbine navedene u popisu imovine i obveza

− poziv dužnikovim dužnicima da svoje dospjele obveze bez odgode ispunjavaju dužniku

− poziv na ročište radi ispitivanja tražbina.

(2) Vrijeme između posljednjega dana roka za osporavanje tražbina iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka i ročišta radi ispitivanja tražbina ne smije biti kraće od osam dana ni duže od 15 dana.

(3) Rješenjem o otvaranju predstečajnoga postupka sud će odrediti da se otvaranje predstečajnoga postupka upiše u registar u kojem je dužnik upisan i javne knjige, registre, upisnike i očevidnike u kojima je dužnik upisan kao nositelj nekoga prava.

(4) Rješenje o otvaranju predstečajnoga postupka i plan restrukturiranja objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova istoga dana kad je doneseno rješenje o otvaranju predstečajnoga postupka.

(5) Rješenje o otvaranju predstečajnoga postupka sud će dostaviti Financijskoj agenciji.

4. UTVRĐIVANJE TRAŽBINE

Vjerovnici

Članak 35.

Vjerovnici dužnika u predstečajnom postupku su osobe koje u vrijeme otvaranja predstečajnoga postupka imaju imovinskopravnu tražbinu prema dužniku.

Prijava tražbine

Članak 36.

(1) Prijava tražbine podnosi se nadležnoj jedinici Financijske agencije na propisanom obrascu i sadržava:

1. podatke za identifikaciju vjerovnika

2. podatke za identifikaciju dužnika

3. pravnu osnovu tražbine, iznos dospjele tražbine i iznos tražbine koja dospijeva nakon otvaranja predstečajnoga postupka u kunama

4. naznaku o dokazu za postojanje tražbine

5. naznaku o postojanju ovršne isprave.

(2) Prijavi tražbine iz stavka 1. ovoga članka u prijepisu se prilažu isprave iz kojih tražbina proizlazi, odnosno kojima se dokazuje.

(3) Vjerovnici dužnika pojedinca prijavljuju samo tražbine proizašle iz obavljanja djelatnosti ili vezane uz obavljanje djelatnosti toga dužnika.

(4) Prijavi tražbine može se priložiti popunjeni obrazac za glasovanje o planu restrukturiranja.

(5) Ministarstvo financija – Porezna uprava može prijaviti tražbine po osnovi poreza, prireza, doprinosa za obvezna osiguranja koja se prema zakonu obvezno izdvajaju iz prihoda, odnosno plaća, kao i druge tražbine koje je ovlaštena naplaćivati na temelju posebnoga propisa, osim tražbina po osnovi poreza i prireza na dohodak od nesamostalnoga rada i doprinosa iz osnovice za osiguranike po osnovi radnoga odnosa.

(6) Prijavu tražbine podnesenu nakon isteka roka za prijavljivanje sud će odbaciti rješenjem.

 

Radnici i prijašnji dužnikovi radnici

Članak 37.

(1) Radnici i prijašnji dužnikovi radnici u predstečajnom postupku te Ministarstvo financija – Porezna uprava ne podnose prijavu tražbine iz radnoga odnosa, otpremnine do iznosa propisanoga zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

(2) Ako tražbine iz stavka 1. ovoga članka podnositelj prijedloga nije naveo u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka ili ih je pogrešno naveo, radnici i prijašnji dužnikovi radnici i Ministarstvo financija – Porezna uprava imaju pravo sudu podnijeti prigovor.

(3) Podnositelj prigovora dužan je u prigovoru odrediti u kojem dijelu pobija prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka i uz prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje svoga prava.

(4) Prigovor se može podnijeti do dovršetka rasprave na ročištu za glasovanje o planu restrukturiranja.

(5) Ako podnositelj prigovora postupi u skladu s odredbama stavaka 3. i 4. ovoga članka i ako osnovanost prigovora dokazuje javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, sud će prigovor utvrditi osnovanim. Protiv rješenja kojim je sud utvrdio prigovor osnovanim posebna žalba nije dopuštena, a rješenje se može pobijati samo u žalbi protiv rješenja o obustavi postupka.

(6) Ako nisu ispunjene pretpostavke da prigovor utvrdi osnovanim, sud će zaključkom uputiti podnositelja prigovora da svoju tražbinu može ostvarivati bez obzira na vođenje predstečajnoga postupka.

(7) Sud će sve podnesene prigovore i odluke donesene po prigovorima objaviti na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(8) Tražbine iz stavka 1. ovoga članka ne mogu biti predmet predstečajnoga sporazuma.

Razlučni i izlučni vjerovnici

Članak 38.

(1) Razlučni vjerovnici dužni su u prijavi navesti podatke o svojim pravima, pravnoj osnovi razlučnoga prava i dijelu imovine dužnika na koji se odnosi njihovo razlučno pravo te dati izjavu odriču li se ili ne odriču prava na odvojeno namirenje.

(2) Izlučni vjerovnici dužni su u prijavi navesti podatke o svojim pravima, pravnoj osnovi izlučnoga prava i dijelu imovine dužnika na koji se odnosi njihovo izlučno pravo.

(3) Razlučni i izlučni vjerovnici dužni su u prijavi dati izjavu o pristanku ili uskrati pristanka odgode namirenja iz predmeta na koji se odnosi njihovo razlučno pravo, odnosno izdvajanja predmeta na koje se odnosi njihovo izlučno pravo radi provedbe plana restrukturiranja.

(4) Predstečajni sporazum ne smije zadirati u pravo razlučnih vjerovnika na namirenje iz predmeta na kojima postoje prava odvojenoga namirenja, ako tim sporazumom nije izrijekom drukčije određeno. Ako je predstečajnim sporazumom drukčije određeno, za razlučne vjerovnike posebno će se navesti u kojem se dijelu njihova prava smanjuju, na koje vrijeme se odgađa namirenje i koje druge odredbe predstečajnoga sporazuma prema njima djeluju.

Predmnjeva prijave tražbine

Članak 39.

Ako vjerovnik nije podnio prijavu tražbine, a tražbina je navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka, tražbina navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka smatra se prijavljenom tražbinom.

Naknada za prijavu tražbine

Članak 40.

(1) Ako je pojedina prijavljena tražbina navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka i bude osporena, podnositelj prijave dužan je za prijavu svake pojedine tražbine platiti naknadu Financijskoj agenciji u iznosu od 2 % od iznosa tražbine, ali ne više od 200,00 kuna.

(2) Ako pojedina prijavljena tražbina nije navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka i nije osporena, naknadu iz stavka 1. ovoga članka dužan je platiti dužnik.

(3) Od plaćanja naknade za prijavu tražbine oslobođeni su Republika Hrvatska i tijela državne vlasti.

Očitovanje o prijavljenim tražbinama

Članak 41.

(1) Dužnik i povjerenik ako je imenovan dužni su očitovati se o prijavljenim tražbinama vjerovnika.

(2) Očitovanje o prijavljenim tražbinama podnosi se nadležnoj jedinici Financijske agencije na propisanom obrascu i za svaku tražbinu sadržava:

1. broj tražbine iz tablice prijavljenih tražbina

2. podatke za identifikaciju vjerovnika

3. iznos prijavljene tražbine

4. izjavu dužnika i povjerenika ako je imenovan priznaje li ili osporava tražbinu

5. osporavani iznos tražbine

6. činjenice iz kojih proizlazi nepostojanje osporene tražbine ili dijela tražbine.

(3) Nakon isteka roka za očitovanje o prijavljenim tražbinama dužnik i povjerenik ako je imenovan ne mogu više osporavati tražbine koje su priznali.

Osporavanje tražbine

Članak 42.

(1) Vjerovnik može osporiti prijavljenu tražbinu drugog vjerovnika.

(2) Osporavanje tražbine podnosi se nadležnoj jedinici Financijske agencije na propisanom obrascu i sadržava:

1. podatke za identifikaciju vjerovnika koji osporava tražbinu

2. broj osporene tražbine iz tablice prijavljenih tražbina

3. podatke za identifikaciju vjerovnika koji je prijavio tražbinu koja se osporava

4. iznos prijavljene tražbine koja se osporava

5. izjavu vjerovnika da osporava tražbinu

6. osporavani iznos tražbine

7. činjenice iz kojih proizlazi nepostojanje osporene tražbine ili dijela tražbine.

(3) Osporavanje tražbine podneseno nakon isteka roka za osporavanje sud će odbaciti rješenjem.

Tablica prijavljenih tražbina i tablica osporenih tražbina

Članak 43.

(1) Financijska agencija dužna je na propisanom obrascu sastaviti tablicu prijavljenih tražbina i tablicu osporenih tražbina.

(2) Tablica prijavljenih tražbina za svaku tražbinu sadržava:

1. broj prijavljene tražbine prema abecednom redu naziva vjerovnika

2. podatke za identifikaciju vjerovnika

3. iznos prijavljene tražbine

4. pravnu osnovu tražbine

5. predmet na kojem postoji razlučno ili izlučno pravo

6. podatak o tome je li podnesena prijava tražbine

7. datum podnošenja prijave tražbine

8. podatak o tome je li tražbina navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka

9. iznos tražbine naveden u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka.

(3) Tablica osporenih tražbina za svaku osporenu tražbinu sadržava:

1. broj osporene tražbine iz tablice prijavljenih tražbina

2. podatke za identifikaciju vjerovnika koji je prijavio tražbinu koja je osporena

3. iznos prijavljene tražbine koja je osporena

4. podatke za identifikaciju osporavatelja

5. datum podnošenja osporavanja tražbine

6. osporavani iznos tražbine

7. činjenice iz kojih proizlazi nepostojanje osporene tražbine ili dijela tražbine.

(4) Financijska agencija dužna je objaviti na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova u roku od tri dana:

− od dana isteka roka za prijavu tražbine, tablicu prijavljenih tražbina zajedno s prijavama tražbina i ispravama

− od dana isteka roka za očitovanje dužnika i povjerenika ako je imenovan o prijavljenim tražbinama, očitovanje o prijavljenim tražbinama, odnosno podatak da očitovanje nije dostavljeno

− od dana isteka roka za osporavanje tražbina, tablicu osporenih tražbina.

(5) Ako je prijava tražbine, očitovanje o prijavljenim tražbinama ili osporavanje tražbine primljeno nakon objava iz stavka 4. ovoga članka, Financijska agencija dužna je sastaviti dopunu tablica i zajedno s prijavom tražbine, očitovanjem o prijavljenim tražbinama ili osporavanjem tražbine i ispravama objaviti na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova najkasnije prvoga dana nakon primitka.

(6) Financijska agencija dužna je dostaviti sudu cjelokupnu primljenu dokumentaciju u papirnatom obliku u roku od tri dana od isteka roka za osporavanje tražbina, a naknadno primljenu najkasnije prvoga dana nakon primitka.

(7) Financijska agencija dužna je omogućiti dužniku i vjerovniku uvid u cjelokupnu primljenu dokumentaciju sve dok ne postupi prema stavku 6. ovoga članka.

Nadležnost Financijske agencije

Članak 44.

(1) Za radnje u predstečajnom postupku propisane ovim Zakonom koje je dužna poduzeti Financijska agencija nadležne su jedinice Financijske agencije.

(2) Popis jedinica Financijske agencije i područja njihove nadležnosti propisat će pravilnikom ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(3) Financijska agencija ima pravo na naknadu stvarnih troškova. Vrstu i visinu naknade troškova propisat će pravilnikom ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(4) Naknada stvarnih troškova iz stavka 3. ovoga članka isplatit će se iz sredstava predujma iz članka 28. stavka 1. ovoga Zakona.

Nadzor nad radom Financijske agencije

Članak 45.

(1) Rad Financijske agencije nadzire sud. Sud je ovlašten u svako doba dati upute i zatražiti obavijesti ili izvješća o poduzimanju radnji u postupku.

(2) Ako Financijska agencija ne poduzima radnje u postupku u skladu s odredbama ovoga Zakona, sud je može kazniti novčanom kaznom do 50.000,00 kuna.

Ročište radi ispitivanja tražbina

Članak 46.

(1) Na ročištu radi ispitivanja tražbine sud ispituje prijavljene tražbine.

(2) Na ročištu radi ispitivanja tražbine sudjeluje povjerenik ako je imenovan, dužnik i vjerovnici koji su prijavili tražbine.

(3) Ročište radi ispitivanja tražbine održat će se i ako nisu nazočni vjerovnici koji su prijavili tražbine.

(4) Tražbine koje je osporio dužnik, povjerenik ako je imenovan ili vjerovnik moraju se raspraviti.

(5) Na ročištu radi ispitivanja tražbina osporene tražbine mogu se priznati.

(6) Izlučna i razlučna prava nisu predmet ispitivanja.

Utvrđene tražbine

Članak 47.

Tražbine prijavljene u propisanom roku smatraju se utvrđenim ako ih nije osporio dužnik, povjerenik ako je imenovan ili vjerovnik.

Osporene tražbine

Članak 48.

(1) Ako je dužnik osporio tražbinu, sud će vjerovnika osporene tražbine uputiti na parnicu protiv dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.

(2) Ako je povjerenik osporio tražbinu koju je priznao dužnik, sud će vjerovnika osporene tražbine uputiti na parnicu protiv dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Povjerenik u takvom postupku nastupa u ime i za račun te na trošak dužnika.

(3) Ako je vjerovnik osporio tražbinu koju su priznali dužnik i povjerenik ako je imenovan, sud će osporavatelja uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. Osporavatelj u takvom postupku nastupa u ime i za račun dužnika.

(4) Ako je vjerovnik iz stavka 3. ovoga članka uspio u parnici, ima pravo na dosuđene troškove postupka od protivne stranke i dužnika, a ako ne uspije u parnici, dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove.

(5) Postupak radi utvrđivanja osporenih tražbina u predstečajnom postupku provodi se odgovarajućom primjenom pravila o postupku radi utvrđivanja osporenih tražbina u stečajnom postupku.

Tablica ispitanih tražbina i tablica razlučnih prava

Članak 49.

(1) Na ročištu radi ispitivanja tražbina sud sastavlja tablicu ispitanih tražbina i tablicu razlučnih prava.

(2) U tablicu ispitanih tražbina za svaku pojedinu tražbinu unosi se u kojem iznosu je utvrđena, odnosno osporena, uz obveznu naznaku razloga osporavanja.

(3) U tablicu razlučnih prava unose se tražbine razlučnih vjerovnika ako plan restrukturiranja zadire u njihova prava.

Rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama

Članak 50.

(1) Na temelju tablice ispitanih tražbina sud donosi rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama, uz obveznu naznaku razloga osporavanja.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka sud će odlučiti o upućivanju na parnicu radi osporavanja tražbine.

(3) Na upućivanje na parnicu u predstečajnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o upućivanju na parnicu u stečajnom postupku.

(4) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

Žalba protiv rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama

Članak 51.

(1) Pravo na žalbu protiv rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama ima dužnik i svaki vjerovnik u dijelu koji se odnosi na njegovu prijavljenu tražbinu i tražbinu koju je osporio.

(2) Prvostupanjski sud dužan je žalbu protiv rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama dostaviti drugostupanjskom sudu u roku od tri dana od njezina primitka.

(3) Drugostupanjski sud dužan je odlučiti o žalbi protiv rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama u roku od osam dana od dana primitka.

5. RASPRAVLJANJE I GLASOVANJE O PLANU RESTRUKTURIRANJA

Izmjena plana restrukturiranja

Članak 52.

(1) Ako plan restrukturiranja ne obuhvaća sve utvrđene i osporene tražbine, dužnik je dužan najkasnije u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama dostaviti sudu izmijenjeni plan restrukturiranja.

(2) Plan restrukturiranja iz stavka 1. ovoga članka sud će objaviti na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova u roku od tri dana od dana primitka.

(3) Ako dužnik ne dostavi plan restrukturiranja u roku iz stavka 1. ovoga članka, sud će obustaviti postupak.

Prethodna suglasnost za pretvaranje tražbine kreditne institucije u temeljni kapital

Članak 53.

(1) Ako je planom restrukturiranja predloženo pretvaranje tražbine kreditne institucije u temeljni kapital dužnika kojim kreditna institucija stječe udio od 20 % i više u dužniku, a koji je veći od 10 % priznatog kapitala kreditne institucije, odnosno stječe većinski udio u kapitalu ili većinsko pravo odlučivanja sukladno propisima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, prije zakazivanja ročišta za glasovanje kreditna institucija dužna je zatražiti prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke za pretvaranje tražbina kreditne institucije u temeljni kapital dužnika u predstečajnom postupku.

(2) Uz obrazloženi zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka kreditna institucija dužna je priložiti plan restrukturiranja.

(3) O izdavanju prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka dužna je odlučiti u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva. Odluka mora biti obrazložena.

(4) Prethodna suglasnost iz stavka 1. ovoga članka ne obvezuje kreditnu instituciju na ročištu za glasovanje.

Prethodna suglasnost za tražbine Republike Hrvatske

Članak 54.

(1) Ako je planom restrukturiranja predloženo smanjenje tražbine Republike Hrvatske, nadležno državno odvjetništvo dužno je zatražiti prethodnu suglasnost ministra nadležnog za financije, odnosno čelnika državnoga tijela iz čijeg djelokruga proizlazi tražbina.

(2) O izdavanju prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka, ministar nadležan za financije, odnosno čelnik državnoga tijela iz čijeg djelokruga proizlazi tražbina dužan je odlučiti u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva.

Ročište za glasovanje o planu restrukturiranja

Članak 55.

(1) Ročište za glasovanje mora se održati najkasnije 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama.

(2) Poziv za ročište za glasovanje objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(3) Na ročištu za glasovanje dužnik izlaže plan restrukturiranja.

(4) Nakon izlaganja dužnika o planu restrukturiranja očituje se povjerenik ako je imenovan.

(5) O prijedlozima dužnika otvara se rasprava u kojoj imaju pravo sudjelovati vjerovnici, dužnik i povjerenik ako je imenovan. O prijedlozima vjerovnika iznesenim na ročištu u svezi s izmjenama predloženoga plana restrukturiranja očituje se dužnik.

(6) Vjerovnici odlučuju o planu restrukturiranja glasovanjem.

Pravo glasa

Članak 56.

Na pravo glasa vjerovnika za glasovanje o planu restrukturiranja na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o utvrđivanju prava glasa u stečajnom planu.

Popis prava glasa

Članak 57.

Sud će sastaviti popis vjerovnika i prava glasa koja im pripadaju.

Glasovanje

Članak 58.

(1) Vjerovnici glasuju pisanim putem na propisanom obrascu za glasovanje. Obrazac za glasovanje mora biti dostavljen sudu najkasnije do početka ročišta za glasovanje te ga mora potpisati i ovjeriti ovlaštena osoba. Ako je vjerovnik pravna osoba, uz obrazac mora biti priložen dokaz da ga je potpisala ovlaštena osoba. Ako vjerovnici do početka ročišta za glasovanje ne dostave obrazac za glasovanje ili dostave obrazac iz kojeg se ne može nedvojbeno utvrditi kako su glasovali, smatrat će se da su glasovali protiv plana restrukturiranja.

(2) Vjerovnici nazočni na ročištu glasuju na propisanom obrascu za glasovanje. Ako vjerovnici s pravom glasa ne glasuju ni na tom ročištu, smatrat će se da su glasovali protiv plana restrukturiranja.

(3) Sud će o provedenom glasovanju sastaviti poseban zapisnik koji potpisuju dužnik i povjerenik ako je imenovan.

Potrebne većine

Članak 59.

(1) Svaka skupina vjerovnika s pravom glasa odvojeno glasuje o planu restrukturiranja. Pravila o razvrstavanju sudionika u stečajnom planu na odgovarajući način se primjenjuju na razvrstavanje vjerovnika u predstečajnom postupku.

(2) Smatrat će se da su vjerovnici prihvatili plan restrukturiranja ako je za njega glasovala većina svih vjerovnika i ako u svakoj skupini zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali za plan dvostruko prelazi zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv prihvaćanja plana.

(3) Vjerovnici koji imaju neko zajedničko pravo ili čija su prava do nastanka predstečajnoga razloga činila jedinstveno pravo računaju se pri glasovanju kao jedan vjerovnik. Na odgovarajući način postupit će se i s nositeljima razlučnih prava ili prava plodouživanja.

Odgoda ročišta za glasovanje

Članak 60.

(1) Dužnik i većina vjerovnika nazočnih na ročištu za glasovanje mogu zatražiti od suda odgodu ročišta na rok do osam dana. Ročište za glasovanje može se odgoditi najviše jedanput.

(2) Ako se na ročištu za glasovanje koji od vjerovnika očituje da nije suglasan s predloženim planom restrukturiranja, odnosno ako se prema ovom Zakonu smatra da je koji od vjerovnika glasovao protiv plana restrukturiranja, dužnik može zatražiti od suda odgodu ročišta na rok do 15 dana radi izmjene plana restrukturiranja.

(3) U slučaju odgode ročišta iz stavka 2. ovoga članka, izmijenjeni plan restrukturiranja dužnik je dužan dostaviti sudu u roku od osam dana od dana odgođenoga ročišta. Ako dužnik ne dostavi sudu izmijenjeni plan restrukturiranja u propisanom roku, sud će obustaviti postupak. Pravodobno dostavljen izmijenjeni plan restrukturiranja sud će u roku od tri dana od dana primitka objaviti na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

Potvrda predstečajnoga sporazuma

Članak 61.

(1) Ako vjerovnici prihvate plan restrukturiranja, sud će rješenjem utvrditi prihvaćanje plana restrukturiranja i potvrditi predstečajni sporazum, osim ako:

− koji od vjerovnika učini vjerojatnim da se planom restrukturiranja umanjuju prava ispod razine koju bi razumno očekivao ostvariti u slučaju neprovedbe restrukturiranja poslovanja dužnika

− iz plana restrukturiranja ne proizlazi vjerojatnost da će njegova provedba omogućiti sposobnost za plaćanje dužniku u razdoblju do kraja tekuće i u dvije sljedeće kalendarske godine

− planom restrukturiranja nije određeno namirenje iznosa koji bi dobili vjerovnici da njihova tražbina nije osporena ili

− je planom restrukturiranja predloženo pretvaranje tražbine jednog ili više vjerovnika u temeljni kapital dužnika, a članovi dužnika nisu u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima donijeli odluku kojom se to dopušta.

(2) Ako nisu ispunjene pretpostavke za potvrdu predstečajnoga sporazuma, sud će rješenjem utvrditi uskraćivanje potvrde predstečajnoga sporazuma i obustaviti postupak.

(3) Rješenje kojim se potvrđuje predstečajni sporazum ili se potvrda uskraćuje i obustavlja postupak objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Podatak o potvrdi predstečajnoga sporazuma ili uskrati potvrde i obustavi postupka upisat će se u registar u kojem je dužnik upisan.

(4) Pravomoćno rješenje kojim se potvrđuje predstečajni sporazum sud će dostaviti Financijskoj agenciji.

Učinci potvrđenoga predstečajnog sporazuma i nadzor nad njegovim ispunjenjem

Članak 62.

(1) Potvrđeni predstečajni sporazum ima pravni učinak i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku i prema vjerovnicima koji su sudjelovali u postupku, a njihove se osporene tražbine naknadno utvrde.

(2) Dužnik kojem su na temelju potvrđenoga predstečajnog sporazuma otpisane obveze po osnovi kojih je ostvario dobit, dužan je tako nastalu dobit zadržati do isteka roka za ispunjenje svih obveza koje proizlaze iz predstečajnoga sporazuma.

(3) Vjerovniku koji u skladu s potvrđenim predstečajnim sporazumom otpisuje tražbinu od dužnika iznos otpisane tražbine utvrđuje se kao porezno priznati rashod.

(4) Odredbe glave VII. ovoga Zakona o učincima potvrđenoga stečajnog plana i nadzoru nad njegovim ispunjenjem primjenjuju se na odgovarajući način na potvrđeni predstečajni sporazum.

6. OBUSTAVA PREDSTEČAJNOGA POSTUPKA

Trajanje predstečajnoga postupka

Članak 63.

(1) Predstečajni postupak mora se završiti u roku od 120 dana od dana podnošenja prijedloga.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, sud može, na prijedlog dužnika, dopustiti produženje roka za daljnjih 90 dana ako smatra da bi to bilo svrsishodno za sklapanje predstečajnoga sporazuma.

(3) Sud će obustaviti predstečajni postupak ako ne potvrdi predstečajni sporazum u rokovima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

Rješenje o obustavi predstečajnoga postupka

Članak 64.

(1) Sud će rješenjem obustaviti predstečajni postupak:

1. ako utvrdi da ne postoji predstečajni razlog

2. ako je iznos utvrđenih tražbina za 10 % veći od iznosa obveza prema vjerovnicima koje je dužnik naveo u prijedlogu

3. ako iznos osporenih tražbina, radi čijeg je utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja vjerovnik protiv dužnika poduzeo radnju pred sudom ili drugim nadležnim tijelom prije podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka, prelazi 25 % iznosa prijavljenih tražbina

4. ako je iznos tražbina radnika i prijašnjih dužnikovih radnika koju je prijavio dužnik za 10 % manja od iznosa tražbina radnika i prijašnjih dužnikovih radnika koje je utvrdio sud na temelju prigovora radnika

5. ako dužnik u tijeku predstečajnoga postupka postupa protivno odredbama članka 67. ovoga Zakona

6. ako dužnik u tijeku predstečajnoga postupka više od 30 dana kasni s isplatom plaće koja radniku pripada prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu odnosno prema drugom aktu kojim se uređuju obveze poslodavca prema radniku dospjelim nakon otvaranja predstečajnoga postupka ili ako u tom roku ne uplati doprinose i poreze prema plaći, računajući od dana kada je radniku bio dužan isplatiti plaću

7. ako dužnik ispuni sve obveze prema vjerovnicima do ročišta za glasovanje

8. ako Hrvatska narodna banka ne izda prethodnu suglasnost za pretvaranje tražbine kreditne institucije u temeljni kapital dužnika

9. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, sud će po službenoj dužnosti nastaviti postupak kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka, osim ako utvrdi da je dužnik sposoban za plaćanje i da je ispunio sve obveze prema vjerovnicima.

(3) Pravomoćno rješenje o obustavi predstečajnoga postupka sud će dostaviti Financijskoj agenciji.

7. PRAVNE POSLJEDICE OTVARANJA PREDSTEČAJNOGA POSTUPKA

Vrijeme nastupanja pravnih posljedica

Članak 65.

(1) Pravne posljedice otvaranja predstečajnoga postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju predstečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(2) Ako rješenje o otvaranju predstečajnoga postupka u povodu žalbe bude ukinuto, a u ponovnom postupku predstečajni postupak bude opet otvoren, smatrat će se da su pravne posljedice otvaranja predstečajnoga postupka nastupile u trenutku objave prvoga rješenja o otvaranju predstečajnoga postupka.

(3) Pravne posljedice otvaranja predstečajnoga postupka nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku nastale do otvaranja postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Prava na koja predstečajni postupak ne utječe

Članak 66.

Predstečajni postupak ne utječe na:

− pravo odvojenoga namirenja razlučnih i izlučnih vjerovnika

− tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika iz radnoga odnosa u bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanoga zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti

− mjere osiguranja u kaznenom postupku

− porezne postupke utvrđivanja zlouporabe prava.

Poslovanje dužnika od otvaranja predstečajnoga postupka

Članak 67.

(1) Od dana otvaranja predstečajnoga postupka do njegova završetka dužnik može obavljati samo plaćanja nužna za redovno poslovanje.

(2) U razdoblju iz stavka 1. ovoga članka dužnik ne smije ispunjavati obveze nastale i dospjele prije otvaranja predstečajnoga postupka, osim obveza iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Pravne poslove iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona dužnik može poduzimati samo na temelju prethodnoga odobrenja povjerenika ili suda ako povjerenik nije imenovan.

(4) Pravni poslovi koje je dužnik poduzeo protivno stavku 3. ovoga članka nemaju pravni učinak prema vjerovnicima ako je treća osoba znala ili morala znati da poduzeti pravni posao prelazi okvire redovnoga poslovanja dužnika i da njegovo poduzimanje nije odobrio povjerenik ili sud ako povjerenik nije imenovan.

(5) Mjenice i čekovi te drugi nalozi za plaćanje izdani prije otvaranja predstečajnoga postupka ne naplaćuju se na teret računa dužnika za vrijeme trajanja postupka, ali je dopušteno prezentiranje mjenica, s tim da će se na mjenici utvrditi datum (dan) prezentiranja i izdati potvrda da po mjenici nije plaćeno zato što je nad dužnikom otvoren predstečajni postupak.

Zabrana pokretanja i vođenja parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja

Članak 68.

(1) Od dana otvaranja predstečajnoga postupka do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika.

(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka koji su u tijeku prekidaju se danom otvaranja predstečajnoga postupka.

(3) Prekinuti postupci iz stavka 2. ovoga članka nastavit će se na prijedlog vjerovnika:

- nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma – u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene

- nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnoga postupka.

(4) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na postupke na koje predstečajni postupak ne utječe, kao ni na postupke radi ostvarenja tražbina koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka.

(5) U postupcima pred sudom u kojima je utvrđen prekid postupka zbog otvaranja predstečajnoga postupka i u kojima je, nakon toga, doneseno pravomoćno rješenje o potvrdi predstečajnoga sporazuma kojim je obuhvaćena tražbina vjerovnika sud će postupak nastaviti i odbaciti tužbu odnosno obustaviti ovrhu ili postupak osiguranja, osim u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene.

Postupanje Financijske agencije s osnovama za plaćanje nakon otvaranja predstečajnoga postupka

Članak 69.

(1) Od dana primitka rješenja o otvaranju predstečajnoga postupka Financijska agencija prestaje izvršavati sve osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na teret dužnika, osim obračuna neisplaćene plaće, naknade plaće i otpremnine i osnova za plaćanje koje se odnose na mjere osiguranja u kaznenom postupku.

(2) Vjerovnik osnove za plaćanje na temelju koje se na novčanim sredstvima po računu dužnika pravne osobe treba provesti ili provodi ovrha radi naplate tražbine radnika i prijašnjeg radnika dužnika iz radnog odnosa u bruto iznosu ili tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, odnosno radi tražbine koja je nastala nakon otvaranja predstečajnoga postupka, može zatražiti od povjerenika ili suda ako povjerenik nije imenovan, da naloži Financijskoj agenciji da nastavi s provedbom ovrhe po toj osnovi za plaćanje odnosno da provede ovrhu na novčanim sredstvima po računu dužnika sukladno posebnom zakonu.

(3) Vjerovnik osnove za plaćanje na temelju koje se na novčanim sredstvima po računu dužnika pojedinca treba provesti ili provodi ovrha radi naplate tražbine radnika i prijašnjeg radnika dužnika iz radnog odnosa u bruto iznosu, tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, odnosno radi tražbine koja je nastala nakon otvaranja predstečajnoga postupka i tražbine koja nije proizašla iz ili vezana uz obavljanje djelatnosti dužnika pojedinca, može zatražiti od povjerenika ili suda ako povjerenik nije imenovan, da naloži Financijskoj agenciji da nastavi s provedbom ovrhe po toj osnovi za plaćanje odnosno da provede ovrhu na novčanim sredstvima po računu dužnika sukladno posebnom zakonu.

(4) Razlučni vjerovnik čije se razlučno pravo temelji na založnom pravu stečenom pljenidbom novčane tražbine po računu dužnika provedbom ovrhe na novčanim sredstvima po računu, nakon utvrđenja njegova položaja kao razlučnoga vjerovnika za taj iznos tražbine, može zatražiti od povjerenika ili suda ako povjerenik nije imenovan, da naloži Financijskoj agenciji da nastavi s provedbom ovrhe po toj osnovi za plaćanje za iznos koji je zaplijenjen s računa dužnika do otvaranja predstečajnoga postupka.

(5) Od dana primitka rješenja o otvaranju predstečajnoga postupka do dana primitka pravomoćnoga rješenja o obustavi predstečajnoga postupka ili pravomoćnoga rješenja kojim se potvrđuje predstečajni sporazum, Financijska agencija osnove za plaćanje neće upisivati u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje niti po njima postupati, osim u slučaju iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka i u slučaju primitka obračuna neisplaćene plaće, naknade plaće i otpremnine i osnova za plaćanje koje se odnose na mjere osiguranja u kaznenom postupku.

Postupanje Financijske agencije s osnovama za plaćanje nakon obustave predstečajnoga postupka

Članak 70.

(1) Od dana primitka pravomoćnoga rješenja o obustavi predstečajnoga postupka, Financijska agencija će nastaviti s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima po računu dužnika na temelju osnova za plaćanje koje je prestala izvršavati od primitka rješenja o otvaranju predstečajnoga postupka.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, Financijska agencija neće nastaviti s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima po računu dužnika na temelju osnova za plaćanje koje je prestala izvršavati od dana primitka rješenja o otvaranju predstečajnoga postupka ako je predstečajni postupak obustavljen jer je dužnik ispunio sve obveze prema vjerovnicima.

Postupanje Financijske agencije s osnovama za plaćanje nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnoga sporazuma

Članak 71.

(1) Od dana primitka pravomoćnoga rješenja kojim se potvrđuje predstečajni sporazum, Financijska agencija neće nastaviti s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima po računu dužnika na temelju osnova za plaćanje koje je prestala izvršavati od primitka rješenja o otvaranju predstečajnoga postupka, a eventualno zaplijenjena sredstva po tim osnovama za plaćanje oslobodit će i omogućiti dužniku raspolaganje istima.

(2) Osnovu za plaćanje donesenu odnosno izdanu prije otvaranja predstečajnoga postupka, a primljenu nakon potvrde predstečajnoga sporazuma, Financijska agencija neće evidentirati u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, nego će je vratiti podnositelju uz obrazloženje, osim:

− obračuna neisplaćene plaće, naknade plaće i otpremnine

− osnova za plaćanje koje se odnose na mjere osiguranja u kaznenom postupku

− osnova za plaćanje za koje je povjerenik ili sud ako povjerenik nije imenovan potvrdio da se ovrha treba provesti jer se radi o tražbini na koju predstečajni postupak ne utječe.

(3) Osnovu za plaćanje donesenu odnosno izdanu nakon otvaranja predstečajnoga postupka, a primljenu nakon potvrde predstečajnoga sporazuma, Financijska agencija će evidentirati u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje sukladno zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima.

(4) Ako se na temelju osnove za plaćanje iz stavka 3. ovoga članka naplati tražbina vjerovnika koja je nastala prije otvaranja predstečajnoga postupka i na koju predstečajni postupak utječe, dužnik može tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom i povrat prenesenih novčanih sredstava u posebnoj parnici.

Zastara

Članak 72.

Prijavom tražbina, osim onih na koje predstečajni postupak ne utječe, u predstečajnom postupku prekida se zastara od dana podnošenja prijave do isteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnom sporazumu, a ako se predstečajni sporazum ne potvrdi, do pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnoga postupka.

Umanjenje utvrđenih tražbina

Članak 73.

(1) Pod utvrđenom tražbinom, u smislu ovoga Zakona, podrazumijevaju se glavni dug i kamate dospjele na dan otvaranja predstečajnoga postupka, a ako je tražbina sadržana u ovršnoj ispravi, pod utvrđenom tražbinom podrazumijeva se cjelokupni iznos naveden u toj ispravi.

(2) Ako je predstečajnim sporazumom određeno da se tražbine isplate u smanjenom iznosu, postotak koji se isplaćuje prema predstečajnom sporazumu obračunava se na cijeli iznos utvrđene tražbine iz stavka 1. ovoga članka.

Pravo na kamate

Članak 74.

(1) Od dana otvaranja predstečajnoga postupka do njegova završetka kamate ne teku, osim na tražbine na koje predstečajni postupak ne utječe.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primijeniti ako predstečajni postupak bude obustavljen, osim ako je postupak obustavljen jer je dužnik ispunio sve obveze prema vjerovnicima.

 

GLAVA III.   STEČAJNI POSTUPAK

1. TIJELA STEČAJNOGA POSTUPKA

1.1. Općenito

Tijela stečajnoga postupka

Članak 75.

Tijela stečajnoga postupka su sud, stečajni upravitelj, skupština vjerovnika i odbor vjerovnika.

1.2. Sud

Ovlaštenja suda

Članak 76.

Sud u stečajnom postupku:

1. odlučuje o pokretanju prethodnoga postupka radi utvrđivanja postojanja stečajnoga razloga i provodi taj postupak

2. odlučuje o otvaranju stečajnoga postupka

3. imenuje i razrješava stečajnoga upravitelja, nadzire njegov rad i daje mu obvezne upute, u skladu s ovim Zakonom

4. nadzire rad odbora vjerovnika

5. određuje započete poslove koje treba završiti tijekom stečajnoga postupka, u skladu s ovim Zakonom

6. određuje nagradu stečajnom upravitelju

7. odobrava isplatu vjerovnika

8. donosi odluke o zaključenju i obustavi stečajnoga postupka

9. odlučuje o svim drugim pitanjima stečajnoga postupka, ako prema ovom Zakonu ne odlučuje drugo tijelo stečajnoga postupka.

1.3. Stečajni upravitelj

Tko može biti imenovan za stečajnoga upravitelja

Članak 77.

(1) Za stečajnoga upravitelja može se imenovati osoba upisana na listi stečajnih upravitelja za područje nadležnoga suda.

(2) Za stečajnoga upravitelja ne može biti imenovana osoba koja bi morala biti izuzeta kao sudac u stečajnom postupku, osobito:

− osoba koja je bila zaposlena kod stečajnoga dužnika ili je bila član nekog njegova tijela

− bliski srodnik suca, osoba odgovornih za obveze u stečajnom postupku, članova uprave i drugih tijela dužnika, vjerovnika te osoba koje su u odnosu suparništva sa stečajnim dužnikom.

(3) Za stečajnoga upravitelja ne može biti imenovana osoba koja prema zakonu ne bi mogla biti imenovana za člana uprave dužnika, upravnoga odbora, nadzornoga odbora ili sličnoga tijela.

Liste stečajnih upravitelja

Članak 78.

(1) Ministar nadležan za poslove pravosuđa za područje nadležnosti svakoga suda utvrđuje dvije liste stečajnih upravitelja:

− listu A stečajnih upravitelja i

− listu B stečajnih upravitelja.

(2) Liste stečajnih upravitelja mogu se dopunjavati.

(3) Osoba može biti upisana na listu stečajnih upravitelja za područje nadležnosti jednog ili više sudova.

(4) Liste stečajnih upravitelja objavljuju se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(5) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dužno je voditi i na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova objaviti popis stečajnih upravitelja s naznakom predstečajnih i stečajnih postupaka u kojima su imenovani kao povjerenici, privremeni stečajni upravitelji i stečajni upravitelji, način njihova izbora, naznaku dužnika i suca koji vodi postupak, naznaku razrješenja i razloga razrješenja te izrečenih novčanih kazni.

(6) Radi vođenja popisa stečajnih upravitelja iz stavka 5. ovoga članka, sud je dužan ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa dostaviti pravomoćna rješenja o razrješenju i izrečenim novčanim kaznama stečajnim upraviteljima.

(7) Ministar nadležan za poslove pravosuđa propisat će pravilnikom podatke koji se upisuju na listu stečajnih upravitelja i popis stečajnih upravitelja te način vođenja i objave popisa stečajnih upravitelja na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

Lista A stečajnih upravitelja

Članak 79.

(1) Na listu A stečajnih upravitelja može biti upisana fizička osoba:

1. koja ima poslovnu sposobnost

2. koja ima završeni diplomski sveučilišni studij, odnosno završeno visoko obrazovanje s najmanje 300 ETC bodova

3. koja ima položen stručni ispit za stečajnoga upravitelja

4. koja je nakon položenoga stručnog ispita obavljala stručnu obuku u trajanju od jedne godine

5. koja je dostojna za obavljanje poslova stečajnoga upravitelja.

(2) Smatrat će se da ne ispunjava pretpostavku iz stavka 1. točke 5. ovoga članka osoba:

− protiv koje je pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti

− koja je osuđena za kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti

− koja je brisana s liste stečajnih upravitelja zbog nepostupanja po rješenju suda iz članka 91. stavka 6. ovoga Zakona, dok ne prođu tri godine od dana brisanja

− koja je razriješena dužnosti stečajnoga upravitelja zbog neurednog obavljanja dužnosti iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona u više od dva stečajna postupka u tijeku tri godine, dok ne prođu tri godine od dana brisanja i ponovno ne položi ispit za stečajnoga upravitelja

− koja je prezadužena.

Lista B stečajnih upravitelja

Članak 80.

Na listu B stečajnih upravitelja može biti upisana fizička osoba koja ispunjava pretpostavke iz članka 79. stavka 1. točaka 1. − 3. i točke 5. ovoga Zakona.

Brisanje s liste stečajnih upravitelja

Članak 81.

Osoba koja se nalazi na listi stečajnih upravitelja brisat će se s liste stečajnih upravitelja:

− na osobni zahtjev

− po službenoj dužnosti:

1. ako je protiv nje pokrenut kazneni postupak ili ako je osuđena zbog kaznenoga djela za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti

2. ako je razriješena dužnosti stečajnoga upravitelja zbog neurednog obavljanja dužnosti iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona u više od dva stečajna postupka u tijeku tri godine

3. ako nije postupila po rješenju suda iz članka 91. stavka 6. ovoga Zakona

4. ako ne dostavi dokaz da ima sklopljenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti odgovarajućom primjenom odredbi o osiguranju od profesionalne odgovornosti za odvjetnike

5. ako svake dvije godine od dana upisa ne dostavi dokaz o provedenom stručnom usavršavanju nakon položenoga stručnog ispita

6. smrću stečajnoga upravitelja.

Stručni ispit, stručna obuka i stručno usavršavanje

Članak 82.

(1) Stečajni upravitelji dužni su stručno se usavršavati nakon položenoga stručnog ispita.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa propisat će pravilnikom program, pretpostavke i način polaganja stručnoga ispita za stečajne upravitelje, stručne obuke i stručnoga usavršavanja nakon položenoga stručnog ispita za stečajne upravitelje.

Rješenje o upisu i brisanju s liste stečajnih upravitelja

Članak 83.

(1) Rješenja o upisu i brisanju s liste stečajnih upravitelja donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(2) Rješenja iz stavka 1. ovoga članka su upravni akti.

(3) Protiv rješenja iz stavka 1. nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Izbor stečajnoga upravitelja

Članak 84.

(1) Izbor stečajnoga upravitelja u stečajnom postupku obavlja se metodom slučajnoga odabira s liste A stečajnih upravitelja za područje nadležnoga suda, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Ako sud smatra da stečajni upravitelj izabran metodom slučajnoga odabira ne raspolaže potrebnom stručnošću ili poslovnim iskustvom potrebnim za vođenje stečajnoga postupka, za stečajnoga upravitelja može izabrati drugu osobu s liste A stečajnih upravitelja za područje nadležnoga suda.

(3) Ministar nadležan za poslove pravosuđa propisat će pravilnikom pretpostavke i način izbora stečajnoga upravitelja metodom slučajnoga odabira.

Imenovanje stečajnoga upravitelja

Članak 85.

(1) Na temelju izbora stečajnoga upravitelja u skladu s člankom 84. ovoga Zakona sud imenuje stečajnoga upravitelja rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je u predstečajnom postupku koji je prethodio stečajnom postupku imenovan povjerenik ili je u stečajnom postupku imenovan privremeni stečajni upravitelj, sud će povjerenika odnosno privremenoga stečajnog upravitelja imenovati stečajnim upraviteljem.

(3) Obrazloženje odluke o imenovanju mora sadržavati način izbora stečajnoga upravitelja i razloge ako je izabran na temelju odredbe članka 84. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Odluka o imenovanju stečajnoga upravitelja može se pobijati žalbom protiv rješenja o otvaranju stečajnoga postupka.

(5) Ako se žalbom protiv rješenja o otvaranju stečajnoga postupka pobija odluka o imenovanju stečajnoga upravitelja, prvostupanjski sud može povodom žalbe donijeti odluku o imenovanju novoga stečajnog upravitelja u roku od tri dana.

(6) Protiv rješenja suda o imenovanju novoga stečajnog upravitelja dopuštena je žalba.

Izjava stečajnoga upravitelja i potvrda o imenovanju

Članak 86.

(1) Prije prihvaćanja dužnosti stečajni upravitelj će pred sudom dati izjavu da će savjesno, držeći se Ustava, zakona i pravnoga poretka Republike Hrvatske, obavljati svoju dužnost.

(2) Nakon davanja izjave iz stavka 1. ovoga članka sud će stečajnom upravitelju predati potvrdu o imenovanju u kojoj je navedeno da je rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka imenovan za stečajnoga upravitelja određenoga stečajnog dužnika.

(3) Stečajni upravitelj dužan je odmah nakon prestanka obavljanja dužnosti vratiti sudu potvrdu o imenovanju.

Imenovanje drugoga stečajnog upravitelja

Članak 87.

(1) Na prvom ili kojem kasnijem ročištu nakon imenovanja stečajnoga upravitelja skupština vjerovnika može umjesto stečajnoga upravitelja kojeg je imenovao sud izabrati drugoga stečajnog upravitelja.

(2) Smatrat će se da je na skupštini vjerovnika odluka iz stavka 1. ovoga članka donesena ako je za izbor drugoga stečajnog upravitelja glasovala većina iz članka 105. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Sud donosi rješenje kojim potvrđuje imenovanje drugoga stečajnog upravitelja. Ako sud ne donese rješenje u roku od tri dana, smatrat će se da je potvrdio imenovanje stečajnoga upravitelja.

(4) Sud ne može odbiti potvrditi imenovanje stečajnoga upravitelja kojeg je izabrala skupština vjerovnika.

(5) Novoimenovanom stečajnom upravitelju sud će predati potvrdu o imenovanju nakon davanja izjave iz članka 86. stavka 1. ovoga Zakona.

(6) Predajom potvrde o imenovanju prestaju ovlaštenja prijašnjem stečajnom upravitelju.

(7) Prijašnji stečajni upravitelj dužan je predati svoje dužnosti novom stečajnom upravitelju u roku od tri dana.

(8) Sud će zaključkom odrediti potrebne mjere radi ostvarenja primopredaje dužnosti između stečajnih upravitelja.

Ovlaštenja stečajnoga upravitelja

Članak 88.

(1) Stečajni upravitelj ima prava i obveze tijela dužnika pravne osobe, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Ako stečajni dužnik nastavlja poslovati tijekom stečajnoga postupka u skladu s člankom 217. stavkom 2. ovoga Zakona, poslovanje vodi stečajni upravitelj.

(3) Stečajni upravitelj zastupa dužnika.

(4) Stečajni upravitelj vodi samo one poslove dužnika pojedinca koji se odnose na stečajnu masu i zastupa ga kao stečajnoga dužnika s ovlaštenjima zakonskoga zastupnika.

Dužnosti stečajnoga upravitelja

Članak 89.

(1) Stečajni upravitelj dužan je postupati savjesno i uredno, a osobito:

1. dovesti u red očevidnik knjigovodstvenih podataka do dana otvaranja stečajnoga postupka

2. sastaviti predračun troškova stečajnoga postupka i dostaviti na odobrenje odboru vjerovnika

3. odrediti povjerenstvo za popis imovine

4. sastaviti početno stanje imovine dužnika

5. kao dobar gospodar brinuti se o završetku započetih, a neobavljenih poslova dužnika i poslova potrebnih da bi se spriječilo nastupanje štete nad sredstvima dužnika

6. brinuti se o ostvarivanju tražbine dužnika

7. savjesno voditi poslovanje dužnika iz članka 217. stavka 2. ovoga Zakona

8. dostaviti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isprave koje se odnose na radnopravni status osiguranika

9. unovčiti, odnosno naplatiti s pažnjom dobroga gospodara stvari i prava dužnika koja ulaze u stečajnu masu

10. pripremiti isplatu vjerovnika i nakon odobrenja izvršiti isplatu

11. dostaviti odboru vjerovnika završni račun

12. izvršiti naknadne isplate vjerovnika

13. nakon zaključenja stečajnoga postupka zastupati stečajnu masu u skladu s ovim Zakonom.

(2) Stečajni upravitelj dužan je podnositi na propisanom obrascu pisana izvješća o tijeku stečajnoga postupka i o stanju stečajne mase, i to najmanje jedanput u tri mjeseca.

(3) Pisana izvješća iz stavka 2. ovoga članka i druga izvješća koja je stečajni upravitelj dužan podnositi na temelju ovoga Zakona objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova bez odgode.

Nadzor nad radom stečajnoga upravitelja

Članak 90.

(1) Rad stečajnoga upravitelja nadzire sud, odbor vjerovnika i skupština vjerovnika koji su ovlašteni u svako doba zatražiti obavijesti ili izvješća iz članka 89. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Ako stečajni upravitelj ne postupi prema nalogu suda za obavljanje dužnosti iz članka 89. ovoga Zakona, sud ga može kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna.

Razrješenje stečajnoga upravitelja

Članak 91.

(1) Na zahtjev odbora vjerovnika ili skupštine vjerovnika sud će razriješiti stečajnoga upravitelja istekom godine i pol dana od dana održavanja izvještajnoga ročišta ako nije unovčio imovinu koja ulazi u stečajnu masu tako da se može pristupiti završnoj diobi.

(2) Sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev odbora vjerovnika ili skupštine vjerovnika razriješiti stečajnoga upravitelja i prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka ako svoju dužnost ne obavlja uspješno ili iz drugih važnih razloga, osobito ako ne postupa po nalogu suda.

(3) Prije donošenja odluke iz stavka 2. ovoga članka sud će omogućiti stečajnom upravitelju da se očituje, osim ako važni razlozi ne zahtijevaju da se drukčije postupi.

(4) Protiv rješenja o razrješenju stečajnoga upravitelja pravo na žalbu imaju samo stečajni vjerovnici.

(5) Sud može razriješiti stečajnoga upravitelja na osobni zahtjev. Protiv rješenja o odbijanju osobnoga zahtjeva za razrješenje pravo na žalbu ima samo stečajni upravitelj.

(6) Sud može razriješenom stečajnom upravitelju rješenjem naložiti vraćanje onoga što je tijekom postupka primio, osobito ako odbije ispuniti nalog suda u svezi s predajom dužnosti, ako odbije ili nepotrebno odgađa predaju dokumentacije ili ako ne postupi prema nalogu suda za dostavu izvješća o određenim pitanjima.

(7) Ako razriješeni stečajni upravitelj ne postupi sukladno nalogu suda iz stavka 6. ovoga članka, može se kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna.

(8) Rješenjem o razrješenju stečajnoga upravitelja sud će donijeti odluku o imenovanju novoga stečajnog upravitelja odgovarajućom primjenom odredbe članka 84. ovoga Zakona. Na sljedećem ili kojem kasnijem ročištu skupština vjerovnika može izabrati neku drugu osobu za stečajnoga upravitelja odgovarajućom primjenom odredbe članka 87. ovoga Zakona.

Odgovornost stečajnoga upravitelja

Članak 92.

(1) Stečajni upravitelj dužan je naknaditi štetu svim sudionicama ako je svojom krivnjom povrijedio koju od svojih dužnosti.

(2) Stečajni upravitelj ne odgovara za štetu nastalu zbog radnje koju je odobrio sud odnosno zbog radnje koju je poduzeo u ovrsi naloga ili upute suda, osim ako je odobrenje ili uputu ishodio na prijevaran način.

(3) Za štetu koju počine radnici stečajnoga upravitelja stečajni upravitelj odgovara samo ako je šteta nastala zbog propusta u njihovu nadzoru.

(4) Stečajni upravitelj dužan je naknaditi štetu vjerovniku stečajne mase koju je pretrpio zbog neispunjenja obveze stečajne mase preuzete njegovom pravnom radnjom, osim ako stečajni upravitelj u vrijeme preuzimanja obveze nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za njezino ispunjenje.

Rokovi za podnošenje zahtjeva za naknadu štete

Članak 93.

(1) Pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete nastale zbog povrede dužnosti stečajnoga upravitelja zastarijeva istekom roka od tri godine od saznanja oštećenoga za štetu i okolnosti na kojima se zasniva obveza stečajnoga upravitelja za naknadu štete.

(2) Pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete zastarijeva najkasnije istekom roka od tri godine od pravomoćnosti rješenja o zaključenju stečajnoga postupka.

(3) Pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete prouzročene povredom dužnosti počinjene u svezi s naknadnom diobom ili nadzorom nad ispunjenjem stečajnoga plana zastarijeva istekom roka od tri godine od provedbe naknadne diobe ili završetka nadzora.

(4) O zahtjevima za naknadu štete protiv stečajnoga upravitelja sud odlučuje u parničnom postupku.

Nagrada za rad i naknada troškova

Članak 94.

(1) Stečajni upravitelj ima pravo na nagradu za svoj rad i naknadu stvarnih troškova.

(2) Nagradu stečajnom upravitelju rješenjem određuje sud prema uredbi kojom Vlada Republike Hrvatske utvrđuje kriterije i način obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima.

(3) Naknadu troškova rješenjem određuje sud na temelju pisanoga, obrazloženoga i dokumentiranoga izvješća stečajnoga upravitelja.

(4) Rješenja iz stavaka 2. i 3. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(5) Protiv rješenja iz stavaka 2. i 3. ovoga članka pravo na žalbu imaju stečajni upravitelj, dužnik pojedinac i svaki stečajni vjerovnik.

(6) Ako u stečajnom postupku nema sredstava za nagradu i naknadu troškova stečajnoga upravitelja, nagrada i naknada troškova isplatit će se iz sredstava Fonda za namirenje troškova stečajnoga postupka.

(7) Ako je stečajni upravitelj razriješen zbog nesavjesnoga obavljanja dužnosti, nema pravo na nagradu.

Završni račun

Članak 95.

(1) Stečajni upravitelj dužan je nakon prestanka obavljanja svoje dužnosti na propisanom obrascu položiti završni račun vjerovnicima.

(2) Sud će ispitati završni račun prije ročišta vjerovnika i na njemu potvrditi da ga je ispitao. Ako smatra potrebnim, sud može odrediti da završni račun pregledaju vještaci.

(3) Prije ispitivanja završnoga računa sud će dostaviti završni račun odboru vjerovnika i odrediti mu rok za očitovanje.

(4) Ispitani završni račun i očitovanje odbora vjerovnika objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Ostale isprave sud će staviti na uvid vjerovnicima u pisarnici suda.

(5) Vrijeme između objave završnoga računa i održavanja ročišta vjerovnika ne smije biti kraće od osam dana.

(6) Vjerovnici mogu naložiti stečajnom upravitelju da u određenim vremenskim razmacima tijekom postupka polaže račune. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe stavaka 1. − 5. ovoga članka.

1.4. Odbor vjerovnika

Osnivanje odbora vjerovnika prije prvoga ročišta vjerovnika

Članak 96.

(1) Sud može, radi zaštite interesa vjerovnika u stečajnom postupku, prije prvoga ročišta vjerovnika osnovati odbor vjerovnika i imenovati njegove članove.

(2) U odboru vjerovnika moraju biti zastupljeni stečajni vjerovnici s najvišim tražbinama i stečajni vjerovnici s malim tražbinama. U odboru vjerovnika treba biti zastupljen i predstavnik prijašnjih dužnikovih radnika, osim ako kao stečajni vjerovnici sudjeluju s beznačajnim tražbinama.

(3) Za članove odbora vjerovnika mogu biti imenovani i razlučni vjerovnici i osobe koje nisu vjerovnici ako bi svojim stručnim znanjem mogle pridonijeti radu toga odbora.

(4) Jedna fizička osoba odnosno jedna fizička osoba kao predstavnik pravne osobe može biti član u najviše pet odbora vjerovnika. Član odbora vjerovnika ne može biti osoba koja bi bila nedostojna imenovanja stečajnoga upravitelja, odnosno ako dužnik nastavlja poslovati, osoba koja se na tržištu bavi istom djelatnosti kao i dužnik.

(5) Članova odbora vjerovnika mora biti neparan broj, a najviše devet.

(6) Ako je ovim Zakonom određeno da odbor vjerovnika poduzima određene radnje u postupku, podneske u ime odbora vjerovnika podnosi odnosno izjave daje predsjednik odbora vjerovnika na temelju odluke odbora.

(7) Ako je broj stečajnih vjerovnika manji od pet, ovlaštenja odbora vjerovnika imaju svi vjerovnici.

(8) Ako je na ispitnom ročištu utvrđeno više od 50 milijuna kuna priznatih tražbina stečajnih vjerovnika, a stečajni dužnik na dan otvaranja stečajnoga postupka ima sklopljene ugovore o radu s više od 20 radnika, sud je dužan omogućiti vjerovnicima donošenje odluke o osnivanju odbora vjerovnika.

Osnivanje odbora vjerovnika na skupštini vjerovnika

Članak 97.

(1) O osnivanju odbora vjerovnika odlučuju vjerovnici na skupštini vjerovnika, u skladu s odredbama članka 96. stavaka 2. − 6. ovoga Zakona. Ako je sud prethodno osnovao odbor vjerovnika, vjerovnici odlučuju treba li odbor zadržati.

(2) Skupština vjerovnika može iz odbora vjerovnika isključiti sve ili pojedine članove koje je imenovao sud i izabrati druge ili dodatne članove odbora vjerovnika.

Zadaci odbora vjerovnika

Članak 98.

(1) Odbor vjerovnika dužan je nadzirati stečajnoga upravitelja i pomagati mu u vođenju poslova, pratiti tijek poslovanja iz članka 217. ovoga Zakona, pregledavati poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju te naložiti provjeru prometa i iznosa gotova novca. Za obavljanje pojedinih poslova iz svoga djelokruga odbor vjerovnika može ovlastiti pojedine svoje članove.

(2) U okviru svoga djelokruga odbor vjerovnika osobito:

1. razmatra izvješća stečajnoga upravitelja o tijeku stečajnoga postupka i o stanju stečajne mase

2. pregledava poslovne knjige i cjelokupnu dokumentaciju koju je preuzeo stečajni upravitelj

3. podnosi prigovor sudu na rad stečajnoga upravitelja

4. daje odobrenje na predračun troškova stečajnoga postupka

5. daje mišljenje sudu o unovčenju imovine dužnika, kad sud to zatraži

6. daje mišljenje sudu o nastavljanju započetih poslova odnosno o radu stečajnoga dužnika, kad sud to zatraži

7. daje mišljenje sudu o priznavanju opravdanih manjkova utvrđenih popisom imovine, kad sud to zatraži.

(3) Odbor vjerovnika dužan je obavješćivati vjerovnike o tijeku stečajnoga postupka i o stanju stečajne mase.

Razrješenje članova odbora vjerovnika

Članak 99.

(1) Sud može člana odbora vjerovnika razriješiti po službenoj dužnosti ili na zahtjev vjerovnika. Član odbora vjerovnika razriješit će se na osobni zahtjev. Prije donošenja odluke potrebno je saslušati člana odbora vjerovnika.

(2) Sud će imenovati novoga člana odbora vjerovnika ako bi zbog razrješenja broj članova odbora vjerovnika bio manji od tri člana. Vjerovnici mogu na prvom sljedećem ročištu vjerovnika isključiti člana kojeg je imenovao sud i izabrati drugoga člana odbora vjerovnika.

Odgovornost članova odbora vjerovnika

Članak 100.

Članovi odbora vjerovnika dužni su naknaditi štetu razlučnim i stečajnim vjerovnicima ako su svojom krivnjom povrijedili koju od svojih zakonskih dužnosti. Odredbe o zastari prava na podnošenje zahtjeva za naknadu štete prema stečajnom upravitelju primjenjuju se na odgovarajući način i na zastaru zahtjeva za naknadu štete prema članovima odbora vjerovnika.

Sjednice odbora vjerovnika i donošenje odluka

Članak 101.

(1) Odbor vjerovnika o pitanjima iz svoga djelokruga odlučuje na sjednicama, ako je nazočna većina ukupnoga broja njegovih članova.

(2) Prvu sjednicu odbora vjerovnika saziva sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog stečajnoga upravitelja ili većine članova odbora vjerovnika. Na toj sjednici članovi odbora izabiru predsjednika.

(3) Iduće sjednice odbora vjerovnika može sazvati i predsjednik odbora vjerovnika.

(4) Člana odbora vjerovnika na sjednicama može zamjenjivati osoba koju on na to ovlasti ovjerovljenom punomoći.

(5) Na sjednicama odbora vjerovnika mogu biti nazočni sud i stečajni upravitelj bez prava glasa. Sud i stečajni upravitelj obvezno se pozivaju na sjednice odbora vjerovnika.

(6) Odbor vjerovnika odlučuje većinom glasova nazočnih članova, a ako su glasovi podijeljeni, odlučuje sud.

(7) Sud može ukinuti odluku odbora vjerovnika odgovarajućom primjenom odredbi članka 108. ovoga Zakona.

Nagrada za rad i naknada troškova

Članak 102.

(1) Članovi odbora vjerovnika imaju pravo na nagradu za rad u odboru vjerovnika. Nagrada se određuje do iznosa prosječne dnevne plaće u Republici Hrvatskoj po danu koji provedu u obavljanju poslova iz svoga djelokruga. Prosječna dnevna plaća utvrđuje se prema prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj netoplaći po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, sud može odrediti nagradu članu odbora vjerovnika koji nije vjerovnik, uzimajući u obzir opseg i složenost poslova koji su mu povjereni.

(3) Članovi odbora vjerovnika imaju pravo na naknadu troškova uz odgovarajuću primjenu odredbe ovoga Zakona o naknadi troškova stečajnom upravitelju.

(4) O nagradama i troškovima iz stavaka 1. − 3. ovoga članka odlučuje sud posebnim rješenjem, na prijedlog odbora vjerovnika.

(5) Rješenje iz stavka 4. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Protiv toga rješenja pravo na žalbu ima stečajni upravitelj i svi članovi odbora vjerovnika.

1.5. Skupština vjerovnika

Sazivanje skupštine vjerovnika

Članak 103.

(1) Skupštinu vjerovnika saziva sud. Pravo sudjelovanja imaju svi stečajni vjerovnici, svi stečajni vjerovnici s pravom odvojenoga namirenja, stečajni upravitelj i dužnik pojedinac.

(2) Vrijeme i mjesto održavanja i dnevni red skupštine vjerovnika objavljuju se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

Prijedlog za sazivanje skupštine vjerovnika

Članak 104.

(1) Skupština vjerovnika sazvat će se na obrazloženi prijedlog:

1. stečajnoga upravitelja

2. odbora vjerovnika

3. najmanje pet stečajnih vjerovnika koji nisu nižega isplatnog reda, uz uvjet da zbroj tražbina stečajnih vjerovnika na temelju ocjene suda prelazi petinu iznosa tražbina svih stečajnih vjerovnika koji ne pripadaju nižim isplatnim redovima

4. jednoga ili više stečajnih vjerovnika koji ne pripadaju nižim isplatnim redovima, uz uvjet da zbroj njihovih tražbina na temelju ocjene suda prelazi dvije petine iznosa naznačenog u točki 3. ovoga stavka.

(2) Vrijeme između primitka prijedloga i skupštine vjerovnika ne smije biti duže od 30 dana.

(3) Protiv rješenja suda kojim je odbio sazvati skupštinu vjerovnika podnositelj prijedloga ima pravo na posebnu žalbu. Ako ima više podnositelja prijedloga, pravo na žalbu ima svaki od njih.

(4) Ako sud ne sazove skupštinu u roku iz stavka 2. ovoga članka niti u tom roku donese rješenje kojim se odbija prijedlog za sazivanje skupštine, smatrat će se da je donio rješenje kojim je prijedlog odbio. U tom slučaju podnositelj prijedloga ima pravo na posebnu žalbu. O toj je žalbi drugostupanjski sud dužan odlučiti u roku od osam dana.

Vođenje skupštine vjerovnika i odlučivanje

Članak 105.

(1) Skupštinu vjerovnika vodi sud.

(2) Smatrat će se da je na skupštini vjerovnika odluka donesena ako zbroj iznosa tražbina stečajnih vjerovnika koji su glasovali za neku odluku iznosi više od zbroja iznosa tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv te odluke, ako ovim Zakonom za donošenje pojedine odluke nije drukčije određeno.

Pravo glasa

Članak 106.

(1) Pravo glasa na skupštini vjerovnika imaju stečajni vjerovnici čije su tražbine utvrđene.

(2) Smatrat će se da vjerovnik ima pravo glasa, iako je njegova tražbina osporena, ako postojanje svoje tražbine dokazuje ovršnom ispravom, osim ako se javnom ili javno ovjerovljenom ispravom ne dokaže prestanak postojanja tražbine.

(3) Smatrat će se da razlučni vjerovnik ima pravo glasa za dio svoje tražbine osigurane razlučnim pravom koju je prijavio u stečajnom postupku kao stečajni vjerovnik, iako je ta njegova tražbina osporena, ako je osigurana razlučnim pravom upisanim u javnoj knjizi, osim ako dužnik javnom ili javno ovjerovljenom ispravom ne dokaže prestanak postojanja tražbine.

(4) Vjerovnicima osporenih tražbina, i ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, priznat će se pravo glasa ako se na skupštini vjerovnika stečajni upravitelj i nazočni vjerovnici s pravom glasa tako sporazumiju. Ako se sporazum ne može postići, o tome odlučuje sud na skupštini rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.

(5) Vjerovnici nižih isplatnih redova nemaju pravo glasa, osim ako su njihove tražbine utvrđene.

(6) Sud može tijekom glasovanja na sljedećim skupštinama vjerovnika na prijedlog stečajnoga upravitelja ili kojega od nazočnih vjerovnika s pravom glasa izmijeniti svoju odluku o pravu glasa vjerovnika osporenih tražbina.

(7) Odredba stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na vjerovnike čije su tražbine vezane za odgodni uvjet.

(8) Pravo glasa imaju vjerovnici do potpunoga namirenja svoje tražbine.

Ovlaštenja skupštine vjerovnika

Članak 107.

(1) Skupština vjerovnika ovlaštena je na izvještajnom ročištu ili kojem kasnijem ročištu:

1. osnovati odbor vjerovnika, ako on nije osnovan, odnosno izmijeniti njegov sastav ili ga ukinuti

2. imenovati novoga stečajnog upravitelja

3. odlučiti o poslovanju dužnika iz članka 217. stavka 2. ovoga Zakona i o načinu i uvjetima unovčenja njegove imovine

4. naložiti stečajnom upravitelju izradu stečajnoga plana

5. donijeti sve odluke iz nadležnosti odbora vjerovnika

6. odlučiti o drugim pitanjima važnim za provedbu i završetak stečajnoga postupka u skladu s ovim Zakonom.

(2) Skupština vjerovnika ima pravo zatražiti od stečajnoga upravitelja obavijesti i izvještaje o stanju stvari i vođenju poslova. Ako odbor vjerovnika nije osnovan, skupština vjerovnika može naložiti provjeru prometa i iznosa gotova novca kojom upravlja stečajni upravitelj.

(3) Vjerovnici svoje odluke mogu izmijeniti na kasnijim ročištima skupštine vjerovnika.

Ukidanje odluke skupštine vjerovnika

Članak 108.

(1) Sud će na zahtjev razlučnoga vjerovnika, stečajnoga vjerovnika koji nije nižega isplatnog reda, stečajnoga upravitelja ili iznimno po službenoj dužnosti ukinuti odluku skupštine vjerovnika ako je protivna zajedničkom interesu stečajnih vjerovnika.

(2) O zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka sud je dužan odlučiti odmah na toj skupštini, a u složenijim slučajevima može odgoditi donošenje odluke za osam dana od dana održavanja skupštine.

(3) Rješenje kojim se ukida odluka skupštine vjerovnika objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Protiv te odluke pravo na posebnu žalbu ima svaki razlučni vjerovnik i svaki stečajni vjerovnik koji nije nižega isplatnog reda.

2. POKRETANJE STEČAJNOGA POSTUPKA

Podnositelji prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka

Članak 109.

(1) Prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ovlašten je podnijeti vjerovnik ili dužnik, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Vjerovnik je ovlašten podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i stečajnoga razloga. Smatrat će se da je vjerovnik učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine ako njezino postojanje temelji na ovršnoj ispravi ili nepravomoćnoj sudskoj ili upravnoj odluci.

(3) Razlučni vjerovnik ovlašten je podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako učini vjerojatnim da tražbinu neće moći potpuno namiriti iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo.

(4) Prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka pravne osobe u ime dužnika ovlaštene su podnijeti:

− osoba ovlaštena za zastupanje dužnika po zakonu

− član upravnoga odbora dioničkoga društva

− likvidator dužnika

− član nadzornoga odbora dužnika, ako nema osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu

− član društva s ograničenom odgovornošću ako dužnik nema nadzorni odbor, a nema osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu.

(5) Ako prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ne podnesu skupno sve osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu ili svi članovi upravnoga odbora dioničkoga društva ili svi likvidatori dužnika, prijedlog je dopušten samo ako podnositelj prijedloga učini vjerojatnim postojanje stečajnoga razloga.

(6) Podnositelj prijedloga iz stavka 4. podstavaka 4. i 5. ovoga članka mora uz prijedlog dostaviti ispravu iz koje proizlazi nepostojanje osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu.

(7) Prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka nad imovinom dužnika pojedinca ovlašten je podnijeti samo osobno dužnik pojedinac.

Dužnost podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka pravne osobe

Članak 110.

(1) Financijska agencija dužna je podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako pravna osoba u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana, u roku od osam dana od isteka toga razdoblja, osim ako su ispunjene pretpostavke iz članka 428. ovoga Zakona.

(2) Prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka dužni su bez odgode, a najkasnije 21 dan od dana nastanka stečajnoga razloga podnijeti:

− osoba ovlaštena za zastupanje dužnika po zakonu

− član upravnoga odbora dioničkoga društva

− likvidator

− član nadzornoga odbora dužnika, ako nema osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu, ako joj je moglo biti poznato postojanje stečajnoga razloga i nepostojanje osoba ovlaštenih za zastupanje po zakonu

− član društva s ograničenom odgovornošću ako dužnik nema nadzorni odbor, a nema osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu, ako joj je moglo biti poznato postojanje stečajnoga razloga i nepostojanje osoba ovlaštenih za zastupanje po zakonu.

(3) Osobe iz stavka 2. ovoga članka osobno odgovaraju vjerovnicima za štetu koju su im prouzročili propustom svoje dužnosti utvrđene tom odredbom.

(4) Pravo na naknadu štete iz stavka 3. ovoga članka zastarijeva u roku od pet godina od dana otvaranja stečajnoga postupka.

(5) Za podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka iz stavka 1. ovoga članka Financijska agencija ima pravo na naknadu troška. Trošak podnošenja prijedloga je trošak stečajnoga postupka.

(6) Visinu naknade troška iz stavka 5. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Fond za namirenje troškova stečajnoga postupka

Članak 111.

(1) Fond za namirenje troškova stečajnoga postupka osniva se na svakom sudu.

(2) Sredstva Fonda za namirenje troškova stečajnoga postupka osiguravaju se iz sredstava pribavljenih na temelju ovoga Zakona.

(3) Iz Fonda za namirenje troškova stečajnoga postupka isplaćuju se sredstva potrebna za namirenje troškova stečajnoga postupka koji se ne mogu namiriti iz imovine dužnika i osiguranja predujma za namirenje troškova stečajnoga postupka.

(4) Sredstva isplaćena iz Fonda za namirenje troškova stečajnoga postupka su trošak stečajnoga postupka i stečajni upravitelj ih je dužan vratiti u Fond za namirenje troškova stečajnoga postupka nakon što u stečajnom postupku prikupi za to potrebna sredstva.

Osiguranje novčanih sredstava za namirenje troškova stečajnoga postupka

Članak 112.

(1) Nakon što Financijska agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje radi nedostatka novčanih sredstava na računima dužnika pravne osobe, naložit će banci da zaplijeni novčana sredstva s računa dužnika, u iznosu od 5000,00 kuna za predujam za namirenje troškova stečajnoga postupka.

(2) Nalog da se zaplijene novčana sredstva na temelju stavka 1. ovoga članka provodi se prije ostalih naloga, osim naloga za izvršavanje osnova za plaćanje obračuna poslodavca o neisplati dospjeloga iznosa plaće i naknade plaće.

(3) Ako Financijska agencija na temelju stavka 1. ovoga članka zaplijeni iznos koji je dovoljan za namirenje svih neizvršenih osnova za plaćanje upisanih u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, obustavit će daljnju zapljenu za iznos predujma za namirenje troškova stečajnoga postupka, oslobodit će iznos zaplijenjenih sredstava te izdati nalog bankama za izvršenje osnova za plaćanje upisanih u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, osim ako je Financijska agencija na temelju odredbe članka 110. stavka 1. ovoga Zakona podnijela prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

(4) Nakon izvršenja svih neizvršenih osnova za plaćanje Financijska agencija izdat će nalog za oslobođenje sredstava zaplijenjenih prema odredbi stavka 1. ovoga članka i omogućiti dužniku raspolaganje.

(5) Sud će odmah nakon primitka prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka zatražiti od Financijske agencije obavijest o osiguranju sredstava za namirenje troškova stečajnoga postupka.

(6) Rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka nad dužnikom pravnom osobom sud će naložiti Financijskoj agenciji da naloži banci prijenos zaplijenjenoga iznosa predujma na račun suda i obustavi daljnju pljenidbu do iznosa iz stavka 1. ovoga članka ako iznos predujma nije zaplijenjen u cijelosti.

(7) Ako sud odbaci ili odbije prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka, rješenjem o odbacivanju odnosno odbijanju naložit će Financijskoj agenciji da oslobodi sredstva zaplijenjena na temelju stavka 1. ovoga članka.

Plaćanje predujma odgovornih osoba

Članak 113.

(1) Ako osobe iz članka 110. stavka 2. ovoga Zakona ne podnesu prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka u propisanom roku, sud će im po službenoj dužnosti u slučajevima iz članka 114. stavka 3. ovoga Zakona naložiti plaćanje predujma za namirenje troškova stečajnoga postupka u roku od osam dana.

(2) Neiskorišteni iznos predujma iz stavka 1. ovoga članka sud će nakon završetka postupka uplatiti u Fond za namirenje troškova stečajnoga postupka.

(3) Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ne plati predujam u propisanom roku, na odgovarajući način primijenit će se pravila o prisilnoj naplati novčane kazne u parničnom postupku.

Predujam za namirenje troškova stečajnoga postupka

Članak 114.

(1) Podnositelj prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka dužan je platiti iznos predujma od 1000,00 kuna u Fond za namirenje troškova stečajnoga postupka te po nalogu suda u roku od osam dana dodatni iznos predujma koji ne može biti viši od 20.000,00 kuna, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Ako su osigurana sredstva za namirenje troškova stečajnoga postupka u skladu s odredbom članka 112. ovoga Zakona, obveza podnositelja prijedloga iz stavka 1. ovoga članka umanjuje se za iznos osiguranih sredstava.

(3) Predujam iz stavka 1. ovoga članka nisu dužni platiti:

− radnici i prijašnji dužnikovi radnici ako su podnijeli prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka radi namirenja svoje dospjele tražbine po osnovi rada

− Financijska agencija ako je podnijela prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka u skladu s člankom 110. stavkom 1. ovoga Zakona

− Republika Hrvatska.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka sredstva za namirenje troškova postupka predujmit će se iz Fonda za namirenje troškova stečajnoga postupka, osim ako su osigurana sredstva u skladu s člancima 112. i 113. ovoga Zakona.

(5) Ako podnositelj prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka nije uplatio predujam iz stavka 1. ovoga članka, sud će prijedlog odbaciti kao nedopušten.

(6) Ako predujam ne plati podnositelj prijedloga iz članka 110. stavka 2. ovoga Zakona, smatrat će se da nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka u propisanom roku.

(7) Predujam je trošak stečajnoga postupka na čiju naknadu vjerovnik koji je uplatio predujam ima pravo.

3. PRETHODNI POSTUPAK

Pokretanje prethodnoga postupka

Članak 115.

(1) Na temelju prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka sud donosi rješenje o pokretanju prethodnoga postupka radi utvrđivanja pretpostavki za otvaranje stečajnoga postupka (prethodni postupak), protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, ili taj prijedlog odbacuje rješenjem.

(2) U rješenju o pokretanju prethodnoga postupka sud može imenovati privremenoga stečajnog upravitelja.

(3) Prethodni postupak može trajati najduže 60 dana od podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka.

Otvaranje stečajnoga postupka bez prethodnoga postupka

Članak 116.

Sud može donijeti rješenje o otvaranju stečajnoga postupka bez provedbe prethodnoga postupka:

− ako na temelju prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka utvrdi postojanje stečajnoga razloga

− ako Financijska agencija podnese prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka u skladu s člankom 110. stavkom 1. ovoga Zakona

– ako osoba ovlaštena za zastupanje dužnika po zakonu odnosno dužnik pojedinac podnese prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka

– ako vjerovnik podnese prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka, a dužnik prizna postojanje stečajnoga razloga

− ako je prije otvoreni predstečajni postupak završio bez uspjeha.

Obveza davanja podataka tijekom prethodnoga postupka

Članak 117.

(1) Osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, članovi tijela dužnika, radnici dužnika i u slučaju ako im je prestala dužnost odnosno zaposlenje, te tijela javne vlasti, dužni su nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka stečajnim tijelima, na njihov zahtjev, bez odgode, pružiti sve potrebne podatke i obavijesti.

(2) Sud može zaključkom narediti stečajnom dužniku, odnosno osobama iz stavka 1. ovoga članka da u određenom roku predaju sudu pisano izvješće o financijsko-gospodarskom stanju dužnika.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka odgovaraju vjerovnicima osobno za naknadu štete koju su im prouzročili uskratom davanja ili davanjem netočnih ili nepotpunih podataka, obavijesti i izvješća prema odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Osobe iz stavka 1. ovoga članka odgovaraju za davanje netočnih ili nepotpunih podataka, obavijesti i izvješća prema odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka kao za davanje lažnoga iskaza u postupku pred sudom.

(5) Pravo na naknadu štete iz stavka 3. ovoga članka zastarijeva u roku od pet godina od dana zaključenja stečajnoga postupka.

(6) U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 177., 178. i 180. ovoga Zakona.

Mjere osiguranja

Članak 118.

(1) Sud će rješenjem o pokretanju prethodnoga postupka ili naknadnim rješenjem, na zahtjev podnositelja prijedloga ili po službenoj dužnosti, odrediti sve mjere koje smatra potrebnim kako bi se spriječilo da do donošenja odluke o prijedlogu za otvaranje stečajnoga postupka ne nastupe takve promjene imovinskoga položaja dužnika koje bi za vjerovnike mogle biti nepovoljne.

(2) Sud može osobito:

1. imenovati privremenoga stečajnog upravitelja uz odgovarajuću primjenu odredbi ovoga Zakona o izboru i imenovanju stečajnoga upravitelja

2. zabraniti raspolaganje imovinom dužnika ili odrediti da dužnik može raspolagati svojom imovinom samo uz prethodnu suglasnost suda ili privremenoga stečajnog upravitelja

3. zabraniti ili privremeno odgoditi određivanje, odnosno provedbu ovrhe ili osiguranja protiv dužnika

4. zabraniti isplate s računa dužnika.

(3) Sud može, ako za to postoje opravdani razlozi, mjere iz stavaka 1. i 2. ovoga članka odrediti i prije donošenja rješenja o pokretanju prethodnoga postupka.

(4) Osoba koja ne postupi po mjeri osiguranja može se kazniti novčanom kaznom do 50.000,00 kuna.

(5) Sud može, na prijedlog vjerovnika, privremenoga stečajnog upravitelja ili po službenoj dužnosti, odrediti privremene mjere osiguranja prema općim pravilima postupka osiguranja i protiv dužnika pojedinca, protiv osoba koje i inače odgovaraju za obveze dužnika te protiv dužnikovih dužnika, ako ocijeni da je to potrebno radi zaštite imovine stečajnoga dužnika.

Privremeni stečajni upravitelj

Članak 119.

(1) Ako sud imenuje privremenoga stečajnog upravitelja i odredi zabranu raspolaganja, ovlaštenje za raspolaganje imovinom dužnika prelazi na privremenoga stečajnog upravitelja.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka privremeni stečajni upravitelj dužan je:

1. zaštititi i održavati imovinu dužnika

2. nastaviti s vođenjem dužnikova poslovanja sve do odluke o otvaranju stečajnoga postupka, osim ako sud ne odredi mirovanje kako bi se izbjeglo znatno smanjenje imovine

3. ispitati mogu li se imovinom dužnika namiriti troškovi postupka.

(3) Sud može zatražiti od privremenoga stečajnog upravitelja da ispita postoji li razlog za otvaranje stečajnoga postupka.

(4) Ako sud imenuje privremenoga stečajnog upravitelja u slučaju u kojemu nije određena zabrana raspolaganja, utvrdit će dužnosti privremenoga stečajnog upravitelja. Dužnosti ne smiju prelaziti dužnosti određene stavkom 2. ovoga članka.

(5) Privremeni stečajni upravitelj ovlašten je stupiti u poslovne prostorije dužnika i ondje provesti potrebne radnje. Dužnik pojedinac, odnosno tijela dužnika pravne osobe dužni su privremenom stečajnom upravitelju dopustiti uvid u poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju dužnika. Protiv dužnika, odnosno članova njegovih tijela mogu se, radi pribavljanja potrebnih podataka i obavijesti, primijeniti mjere koje se radi toga mogu primijeniti protiv dužnika i članova njegovih tijela nakon otvaranja stečajnoga postupka.

(6) Na privremenoga stečajnog upravitelja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o stečajnom upravitelju.

Objava ograničenja raspolaganja

Članak 120.

(1) Rješenje kojim se određuju ograničenja raspolaganja određena člankom 118. stavkom 2. točkom 2. ovoga Zakona i kojim se imenuje privremeni stečajni upravitelj objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Dužnikovi dužnici ujedno će se pozvati da svoje obveze ispunjavaju vodeći računa o objavljenom rješenju.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka sud će dostaviti tijelu koje vodi registar u kojem je dužnik upisan.

(3) Za upis ograničenja raspolaganja u javnim knjigama, registrima, upisnicima i očevidnicima iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o upisu otvaranja stečajnoga postupka.

Učinci ograničenja raspolaganja

Članak 121.

(1) U slučaju povrede ograničenja raspolaganja iz članka 118. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o pravnim posljedicama povrede zabrane raspolaganja nakon otvaranja stečajnoga postupka.

(2) Ako je ovlaštenje za raspolaganje imovinom dužnika preneseno na privremenoga stečajnog upravitelja, na parnice u tijeku i njihovo preuzimanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o preuzimanju parnica nakon otvaranja stečajnoga postupka.

Ukidanje mjera osiguranja

Članak 122.

(1) Rješenje o ukidanju mjera osiguranja objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(2) Ako je ovlaštenje za raspolaganje imovinom dužnika preneseno na privremenoga stečajnog upravitelja, on će prije nego što bude razriješen, u ime i za račun dužnika namiriti nastale troškove te ispuniti obveze koje je preuzeo za stečajnoga dužnika. Isto vrijedi i za obveze iz nekoga trajnoga obveznog odnosa, ako je privremeni stečajni upravitelj primio protučinidbu za imovinu kojom upravlja.

(3) U hitnim slučajevima sud može odrediti da radnje iz stavka 2. ovoga članka umjesto privremenoga stečajnog upravitelja obavi novoimenovani stečajni upravitelj.

Ročište radi očitovanja o prijedlogu za otvaranje stečajnoga postupka

Članak 123.

(1) U rješenju o pokretanju prethodnoga postupka sud će odmah zakazati ročište na koje će pozvati osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, odnosno dužnika pojedinca, podnositelja prijedloga, pravnih osoba koje za dužnika obavljaju poslove platnoga prometa i privremenoga stečajnog upravitelja, a prema potrebi i druge osobe.

(2) Na ročištu iz stavka 1. ovoga članka pozvane osobe očitovat će se o prijedlogu za otvaranje stečajnoga postupka. One se o prijedlogu mogu očitovati i pisano.

Izjava o pristupanju dugu

Članak 124.

(1) Treća osoba može na ročištu iz članka 123. ovoga Zakona dati izjavu o pristupanju dugu stečajnoga dužnika. Uz izjavu je treća osoba dužna predočiti sudu od javnoga bilježnika ovjerovljenu ispravu o sadržaju i načinu ispunjenja dužnikovih obveza prema odredbi stavka 3. ovoga članka. Sud će ocijeniti danu izjavu i, prema potrebi, provjeriti je i zatražiti odgovarajuće jamstvo. Radi toga može i odgoditi ročište.

(2) Ako se pokaže da je izjava o pristupanju dugu bez valjanoga pokrića, njezin davatelj odgovara za prouzročenu štetu i troškove postupka.

(3) Sud će odobriti pristupanje dugu ako se pristupitelj obvezao da će najkasnije u roku od dva mjeseca od dana donošenja rješenja o odobrenju pristupanja dugu ispuniti sve dospjele obveze stečajnoga dužnika, a ostale, u vrijeme pristupanja dugu već nastale obveze, kako budu dospijevale.

(4) Davatelj izjave o pristupanju dugu i njegovi jamci, nakon što sud odobri pristupanje dugu, solidarno odgovaraju s dužnikom za njegove obveze nastale do davanja izjave o pristupanju dugu.

(5) Rješenjem kojim se odobrava pristupanje dugu sud će obustaviti stečajni postupak. Protiv toga rješenja pravo na žalbu imaju podnositelj prijedloga i dužnik.

(6) Vjerovnici stečajnoga dužnika čija je tražbina prema dužniku nastala do pristupanja dugu i koja je utvrđena ovršnom ispravom mogu na temelju te isprave i rješenja kojim se odobrava pristupanje dugu izravno tražiti ovrhu protiv pristupitelja i njegovih jamaca.

(7) Dužnik odgovara solidarno s pristupiteljem dugu za preuzete obveze. Vjerovnici koji imaju prema stečajnom dužniku ovršnu ispravu mogu i nakon pristupanja dugu izravno na temelju te isprave tražiti protiv njega ovrhu.

Ispitivanje gospodarsko-financijskoga stanja dužnika

Članak 125.

Sud će odrediti jednog ili više vještaka koji će u roku od 15 dana, zajedno s njim i s privremenim stečajnim upraviteljem ako je imenovan i prema njihovim uputama ispitati je li dužnik nesposoban za plaćanje ili prezadužen.

Slučajevi u kojima se neće odrediti ispitivanje gospodarsko-financijskoga stanja dužnika

Članak 126.

(1) Sud neće odrediti vještaka iz članka 125. ovoga Zakona ako utvrdi da su ispunjene pretpostavke za otvaranje stečajnoga postupka bez prethodnoga ispitivanja sposobnosti za plaćanje ili prezaduženosti, osobito ako se nesposobnost za plaćanje može nedvojbeno utvrditi iz okolnosti zbog kojih je dužnik obustavio plaćanje.

(2) Okolnost da je dužnik obustavio plaćanje može se osobito utvrditi na temelju izvješća pravnih osoba koje za dužnika obavljaju poslove platnoga prometa.

 

Stečajni postupak male vrijednosti

Članak 127.

(1) Ako tijekom prethodnoga postupka sud ocijeni da imovina stečajnoga dužnika ne prelazi iznos od 2.000.000,00 kuna, donijet će odluku da se stečajni postupak provede prema pravilima postupka male vrijednosti.

(2) Sud može odlučiti da se stečajni postupak provede prema pravilima postupka male vrijednosti i kada se imovina dužnika sastoji većim dijelom od pokretnina koje se mogu lako unovčiti, bez obzira na to što imovina stečajnoga dužnika prelazi 2.000.000,00 kuna.

(3) U stečajnom postupku male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o odboru vjerovnika.

4. OTVARANJE STEČAJNOGA POSTUPKA

Rasprava i odlučivanje o otvaranju stečajnoga postupka

Članak 128.

(1) Ako je pokrenut prethodni postupak, sud će odrediti ročište radi rasprave o pretpostavkama za otvaranje stečajnoga postupka najkasnije u roku od 60 dana od podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka.

(2) Ako nije pokrenut prethodni postupak, sud će odrediti ročište radi rasprave o pretpostavkama za otvaranje stečajnoga postupka najkasnije u roku od 30 dana od podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka.

(3) Na ročište radi rasprave o pretpostavkama za otvaranje stečajnoga postupka pozivaju se podnositelj prijedloga, a za dužnika pravnu osobu osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, odnosno dužnik pojedinac, privremeni stečajni upravitelj te, prema potrebi, vještaci.

(4) Na ročištu iz stavka 1. ovoga članka može se ispitati mogućnost pristupanja dugu. U tom slučaju sud će na odgovarajući način primijeniti odredbe članka 124. ovoga Zakona, osim odredbe o odgodi ročišta.

(5) Ako nije određeno ispitivanje gospodarsko-financijskoga stanja dužnika, sud može ročište radi očitovanja o prijedlogu za otvaranje stečajnoga postupka spojiti s ročištem radi rasprave o pretpostavkama za otvaranje stečajnoga postupka.

(6) Sud će na ročištu, a najkasnije u roku od tri dana nakon njegova zaključenja, donijeti rješenje o otvaranju stečajnoga postupka ili o odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka.

(7) U rješenju o odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka sud će odrediti tko je dužan naknaditi troškove postupka.

(8) Protiv rješenja o otvaranju stečajnoga postupka pravo na žalbu ima osoba ovlaštena za zastupanje dužnika po zakonu do dana nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnoga postupka i dužnik pojedinac, a protiv rješenja o odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka pravo na žalbu ima podnositelj prijedloga.

(9) Ako dužnik do završetka prethodnoga postupka postane sposoban za plaćanje, sud će postupak obustaviti. Troškove provedenoga postupka u tom slučaju dužan je naknaditi dužnik.

Rješenje o otvaranju stečajnoga postupka

Članak 129.

(1) Rješenje o otvaranju stečajnoga postupka osobito mora sadržavati:

− podatke za identifikaciju dužnika

− podatke za identifikaciju stečajnoga upravitelja

− dan, sat i minutu otvaranja stečajnoga postupka

− poziv vjerovnicima da stečajnom upravitelju u roku od 60 dana od dana objave toga rješenja u skladu s pravilima ovoga Zakona o prijavi tražbina prijave svoje tražbine

− poziv razlučnim i izlučnim vjerovnicima da stečajnoga upravitelja u roku od 60 dana od dana objave toga rješenja podneskom obavijeste o svojim pravima, u skladu s odredbama članka 258. ovoga Zakona

− poziv dužnikovim dužnicima da svoje obveze bez odgode ispunjavaju stečajnom upravitelju za stečajnoga dužnika

− poziv na ispitno ročište i izvještajno ročište.

(2) Rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka sud će odrediti da se otvaranje stečajnoga postupka upiše u registre, javne knjige, upisnike i očevidnike iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova istoga dana kad je doneseno.

Zakazivanje ispitnoga i izvještajnoga ročišta

Članak 130.

(1) Rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka sud će zakazati:

1. ročište vjerovnika na kojem se ispituju prijavljene tražbine (ispitno ročište)

2. ročište vjerovnika na kojem će se na temelju izvješća stečajnoga upravitelja odlučivati o daljnjem tijeku stečajnoga postupka (izvještajno ročište).

(2) Vrijeme između zadnjega dana roka za prijavljivanje tražbine i ispitnoga ročišta ne smije biti kraće od osam dana ni duže od dva mjeseca.

(3) Izvještajno ročište ne može se održati prije ispitnoga ročišta ni 15 dana od dana održavanja toga ročišta.

(4) Ispitno i izvještajno ročište mogu se spojiti tako da se najprije održi ispitno ročište, a zatim izvještajno ročište.

Dostava rješenja o otvaranju stečajnoga postupka

Članak 131.

(1) Rješenje o otvaranju stečajnoga postupka sud će dostaviti:

− podnositelju prijedloga

− dužniku

− pravnim osobama koje za dužnika obavljaju poslove platnoga prometa

− ispostavi porezne uprave prema sjedištu dužnika

− nadležnom državnom odvjetništvu

− tijelima koja vode registre, javne knjige, upisnike i očevidnike iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Tijela iz stavka 1. podstavka 6. ovoga članka dužna su po službenoj dužnosti na temelju dostavljenoga rješenja zabilježiti otvaranje stečajnoga postupka.

(3) Ako je dužnik pojedinac, sud će ga uputiti na mogućnost oslobođenja preostalih obveza u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Slučajevi u kojima se otvoreni stečajni postupak ne provodi

Članak 132.

(1) Ako prije otvaranja stečajnoga postupka sud utvrdi da imovina dužnika koja bi ušla u stečajnu masu nije dovoljna ni za namirenje troškova toga postupka ili je neznatne vrijednosti, rješenjem će pozvati osobe koje imaju pravni interes za provedbom stečajnoga postupaka da u roku od 15 dana uplate predujam za namirenje troškova prethodnoga i otvorenoga stečajnog postupka.

(2) Ako osobe iz stavka 1. ovoga članka ne predujme traženi iznos, sud će donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnoga postupka. Na izbor i imenovanje stečajnoga upravitelja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o izboru i imenovanju stečajnoga upravitelja u skraćenom stečajnom postupku.

(3) Rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova istoga dana kada su donesena.

(4) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka postupak se neće provesti i na odgovarajući će se način primijeniti odredbe članaka 286. − 292. ovoga Zakona.

(5) Ako sud zaključi stečajni postupak u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, a dužnik nema dovoljno sredstava za namirenje najnužnijih troškova (sređivanje arhivske građe i slično), potrebna sredstva isplatit će se iz Fonda za namirenje troškova stečajnoga postupka.

Stečajna masa u slučajevima u kojima se otvoreni stečajni postupak ne provodi

Članak 133.

(1) Nakon zaključenja stečajnoga postupka prema odredbi članka 132. stavka 2. ovoga Zakona stečajni upravitelj može u ime i za račun stečajne mase unovčiti imovinu dužnika i prikupljenim sredstvima namiriti nastale troškove stečajnoga postupka, a neiskorišteni iznos uplatiti u Fond za namirenje troškova stečajnoga postupka.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka stečajna masa će se upisati u sudski registar. Pri upisu stečajne mase u sudski registar Ministarstvo financija – Porezna uprava će po službenoj dužnosti odrediti i dodijeliti osobni identifikacijski broj stečajnoj masi.

(3) O radnjama poduzetim u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka stečajni upravitelj dužan je podnositi sudu pisana izvješća najmanje jedanput u tri mjeseca. Pisana izvješća objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova bez odgode.

(4) Stečajni upravitelj može, kad je to potrebno radi poduzimanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, na temelju zaključka suda otvoriti bankovni račun.

(5) Ako se ispune pretpostavke za nastavljanje postupka radi naknadne diobe iz članka 289. stavka 1. ovoga Zakona, sud će rješenjem o nastavljanju postupka pozvati stečajne vjerovnike da u roku od 30 dana stečajnom upravitelju prijave svoje tražbine i zakazati ročište na kojem će se ispitati prijavljene tražbine (ispitno ročište).

(6) Ako se stečajni postupak nastavlja zbog pronađene imovine koja ulazi u stečajnu masu, sud će rješenjem iz stavka 5. ovoga članka zakazati istodobno i izvještajno ročište. Na odgovarajući način primijenit će se odredbe članaka 229. − 234. te članaka 247. − 285. ovoga Zakona.

5. STEČAJNA MASA I STEČAJNI VJEROVNICI

5.1. Stečajna masa

Pojam stečajne mase

Članak 134.

(1) Stečajna masa obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka te imovinu koju on stekne tijekom stečajnoga postupka.

(2) Stečajna masa služi namirenju troškova stečajnoga postupka te tražbine vjerovnika stečajnoga dužnika, odnosno tražbine čije je namirenje osigurano određenim pravima na imovini dužnika.

Imovina koja ne ulazi u stečajnu masu dužnika pojedinca

Članak 135.

Imovina dužnika pojedinca na kojoj se ovrha protiv njega ne bi mogla provesti prema općim pravilima ovršnoga postupka ne ulazi u stečajnu masu.

Imovina bračnih drugova

Članak 136.

Ako je otvoren stečajni postupak nad imovinom jednoga bračnog druga, udio toga bračnog druga u imovini bračnih drugova ulazi u stečajnu masu ako se na tom udjelu prema općim pravilima ovršnoga postupka može protiv dužnika provesti ovrha. Podjela imovine provest će se izvan stečajnoga postupka, na zahtjev stečajnoga upravitelja.

5.2. Stečajni vjerovnici

Pojam stečajnoga vjerovnika

Članak 137.

(1) Stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu.

(2) Stečajni vjerovnici se prema svojim tražbinama razvrstavaju u isplatne redove. Vjerovnici kasnijega isplatnoga reda mogu se namiriti tek nakon što budu u cijelosti namireni vjerovnici prethodnoga isplatnog reda. Stečajni vjerovnici istoga isplatnog reda namiruju se razmjerno veličini svojih tražbina.

Tražbine viših isplatnih redova

Članak 138.

(1) U tražbine prvoga višega isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika nastale do dana otvaranja stečajnoga postupka iz radnoga odnosa u ukupnom bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanoga zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

(2) U tražbine drugoga višega isplatnog reda ulaze sve ostale tražbine prema dužniku, osim onih koje su razvrstane u niže isplatne redove.

Stečajni vjerovnici nižih isplatnih redova

Članak 139.

(1) Nakon tražbina viših isplatnih redova, kao tražbine nižih isplatnih redova namiruju se prema navedenom redoslijedu:

1. kamate na tražbine stečajnih vjerovnika od otvaranja stečajnoga postupka

2. troškovi koji za pojedine vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku

3. novčane kazne izrečene za kazneno ili prekršajno djelo i troškovi kaznenoga ili prekršajnoga postupka

4. tražbine za besplatnu činidbu dužnika

5. tražbine za povrat zajma kojim se nadomješta kapital nekoga člana društva ili odgovarajuće tražbine.

(2) Tražbine za koje je između vjerovnika i dužnika ugovoreno da će u stečajnom postupku biti nižega isplatnoga reda, u slučaju dvojbe, namirivat će se nakon tražbina iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Kamate na tražbine stečajnih vjerovnika nižih isplatnih redova i troškovi koji za te vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku istoga su reda kao i tražbine tih vjerovnika.

Nedospjele tražbine

Članak 140.

(1) Nedospjele tražbine dospijevaju otvaranjem stečajnoga postupka.

(2) Ako se na tražbine iz stavka 1. ovoga članka nisu plaćale kamate, smatrat će se da su se na njih plaćale zakonske kamate i tražbine će se smanjiti na iznos koji bi, prema uračunavanju zakonskih kamata za vrijeme od otvaranja stečajnoga postupka do dospijeća, odgovarao punom iznosu tražbina.

Tražbine vezane uz raskidni uvjet

Članak 141.

Tražbine vezane uz raskidni uvjet koji nastupa nakon otvaranja stečajnoga postupka, do nastupanja uvjeta, uzimaju se u obzir kao bezuvjetne tražbine.

Odgovornost više osoba

Članak 142.

Vjerovnik kojemu više osoba odgovara za ispunjenje iste činidbe u cijelosti, može u stečajnom postupku, protiv svakoga od dužnika, isticati do svoga potpunog namirenja cijeli iznos koji je zahtijevao u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka.

Prava solidarnih dužnika i jamaca

Članak 143.

(1) Solidarni dužnici i jamci dužnika mogu kao stečajni vjerovnici tražiti da im se vrati ono što su za dužnika platili prije ili nakon dana otvaranja stečajnoga postupka, ako im pripada pravo na vraćanje isplaćenoga prema dužniku.

(2) Solidarni dužnici i jamci mogu podnijeti zahtjev da im se osigura iznos što će ga platiti za dužnika razmjerno iznosu koji bi im pripao kao stečajnim vjerovnicima.

Preračunavanje tražbina

Članak 144.

Nenovčane tražbine ili one čiji je novčani iznos neodređen ističu se u novčanoj vrijednosti na koju se mogu procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka. Tražbine izražene u stranoj valuti ili u obračunskoj jedinici obračunavaju se u valutu Republike Hrvatske po tečaju mjerodavnom za mjesto plaćanja u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka.

Povremena davanja

Članak 145.

Tražbine koje imaju za predmet povremena davanja čiji su iznos i trajanje određeni utvrđuju se u iznosu koji se dobije zbrajanjem predstojećih davanja uz odbitak međukamata navedenih u članku 140. stavku 2. ovoga Zakona. Ako trajanje davanja nije određeno, primijenit će se na odgovarajući način odredba članka 144. ovoga Zakona.

Otuđenje tražbine

Članak 146.

(1) Ako stečajni vjerovnik nakon otvaranja stečajnoga postupka otuđi svoju tražbinu koju nije prijavio u tom postupku, stjecatelj tražbine može u stečajnom postupku imati samo ona prava koja bi mogao imati i njegov prednik, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Ako stečajni vjerovnik otuđi svoju tražbinu koju je prijavio u stečajnom postupku, njezin stjecatelj stupa u pravni položaj svoga prednika, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(3) Prijenos tražbine iz stavka 2. ovoga članka može se dokazivati u stečajnom postupku samo javnom ili javno ovjerovljenom ispravom ili izjavom stečajnoga vjerovnika danom pred sudom.

5.3. Izlučni vjerovnici

Izlučna prava. Pravo na vraćanje stvari

Članak 147.

(1) Osoba koja na temelju kojega svoga stvarnog ili osobnog prava može dokazati da neki predmet ne ulazi u stečajnu masu nije stečajni vjerovnik. Njezino će se pravo na izdvajanje predmeta utvrđivati prema pravilima za ostvarivanje tih prava izvan stečajnoga postupka.

(2) Ako je pravo osobe iz stavka 1. ovoga članka upisano u javnoj knjizi, stečajni dužnik mora dokazati da predmet na koji se to pravo odnosi ulazi u stečajnu masu.

(3) Prodavatelj kojem cijena nije isplaćena u cijelosti može tražiti da mu se vrati roba koja je iz drugoga mjesta poslana dužniku prije dana otvaranja stečajnoga postupka, a do dana otvaranja toga postupka nije prispjela u odredišno mjesto, odnosno ako je do toga dana dužnik nije preuzeo (pravo na vraćanje).

(4) Pravo na vraćanje ima i komisionar za kupnju robe.

(5) Ako je dužnik preuzeo samo na čuvanje robu koja je stigla u odredišno mjesto prije dana otvaranja stečajnoga postupka, prodavatelj nema pravo na vraćanje, ali ima pravo redovnim putem ostvariti svoja prava u svezi s tom robom kao izlučni vjerovnik.

Naknada za izlučna prava

Članak 148.

(1) Ako je prije otvaranja stečajnoga postupka dužnik neovlašteno otuđio predmet čije se izdvajanje moglo tražiti, izlučni vjerovnik može zahtijevati da se na njega prenese pravo na protučinidbu, ako nije ispunjena. Ako se protučinidba može izdvojiti iz stečajne mase, izlučni vjerovnik može zahtijevati protučinidbu iz stečajne mase.

(2) Ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, izlučni vjerovnik može, kao stečajni vjerovnik, tražiti naknadu štete.

(3) Ako je prije otvaranja stečajnoga postupka privremeni stečajni upravitelj ili nakon otvaranja stečajnoga postupka stečajni upravitelj otuđio predmet čije se izdvajanje moglo tražiti, izlučni vjerovnik može prema svom izboru:

− zahtijevati da se na njega prenese pravo na protučinidbu ako protučinidba nije ispunjena

− zahtijevati protučinidbu iz stečajne mase ako se protučinidba može izdvojiti iz stečajne mase

− zahtijevati naknadu štete kao vjerovnik stečajne mase.

5.4. Razlučni vjerovnici

Pravo odvojenoga namirenja iz stvari i prava upisanih u javne knjige

Članak 149.

Vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi imaju pravo odvojenoga namirenja na toj stvari ili pravo unovčenja prema odredbama članka 248. ovoga Zakona.

Sudsko ili javnobilježničko osiguranje tražbine prijenosom vlasništva na stvari ili prijenosom prava

Članak 150.

(1) Vjerovnik čija prava proizlaze iz sudskoga ili javnobilježničkoga osiguranja tražbine prijenosom vlasništva stvari ili prijenosom prava ima u stečajnom postupku pravni položaj razlučnoga vjerovnika.

(2) Otvaranjem stečajnoga postupka vjerovnik iz stavka 1. ovoga članka gubi pravo otuđenja i opterećenja stvari ili prava koja su na njega prenesena sudskim ili javnobilježničkim osiguranjem tražbine.

(3) Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbi stavka 2. ovoga članka nisu valjani.

Pravo odvojenoga namirenja ostalih založnih vjerovnika

Članak 151.

(1) Vjerovnici koji na nekom predmetu iz stečajne mase imaju kakvo založno pravo koje nije upisano u javnu knjigu imaju, u skladu s ovim Zakonom, pravo na odvojeno namirenje svoje tražbine, kamata i troškova iz vrijednosti založnoga predmeta.

(2) Zakonsko založno pravo najmodavca ili zakupodavca u stečajnom postupku ne može se ostvarivati za najamninu ili zakupninu koja se duguje za vrijeme ranije od posljednjih godinu dana prije otvaranja stečajnoga postupka, kao ni za naknadu štete zbog otkaza najma ili zakupa od stečajnoga upravitelja. Navedena ograničenja ne tiču se založnoga prava zakupodavca poljoprivrednoga zemljišta za dužnu zakupninu.

Ostali razlučni vjerovnici

Članak 152.

S vjerovnicima navedenim u članku 151. ovoga Zakona izjednačeni su:

1. vjerovnici kojima je dužnik radi osiguranja njihove tražbine predao neku pokretnu stvar ili prenio neko pravo

2. vjerovnici koji imaju pravo zadržanja nekoga predmeta, jer su nešto upotrijebili u korist toga predmeta, u mjeri u kojoj njihova tražbina po toj osnovi ne prelazi još postojeću korist

3. vjerovnici koji pravo zadržanja imaju na temelju zakona

4. Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te druge javne pravne osobe, ako predmet za koji postoji obveza plaćanja carine ili poreza prema zakonu služi osiguranju javnih davanja.

Razlučni vjerovnici kao stečajni vjerovnici

Članak 153.

Vjerovnici s pravom odvojenoga namirenja su stečajni vjerovnici ako im je dužnik i osobno odgovoran. Oni imaju pravo na razmjerno namirenje iz stečajne mase samo ako se odreknu odvojenoga namirenja ili ako se ne uspiju odvojeno namiriti.

5.5. Vjerovnici stečajne mase

Obveze stečajne mase

Članak 154.

(1) Iz stečajne mase najprije se namiruju troškovi stečajnoga postupka i ostale obveze stečajne mase.

(2) Obveze stečajne mase iz stavka 1. ovoga članka stečajni upravitelj namirit će redom kojim one dospijevaju.

Troškovi stečajnoga postupka

Članak 155.

U troškove stečajnoga postupka pripadaju:

1. sudski troškovi stečajnoga postupka

2. tražbine neisplaćenih plaća radnika u bruto iznosu utvrđene u stečajnom postupku koje su veće od tri neisplaćene plaće koje radnik ostvaruje prema posebnom propisu, a najviše do iznosa tri neisplaćene minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Odredbe ove točke ne primjenjuju se na osobe koje su bile ovlaštene voditi poslove društva

3. nagrade i izdaci privremenoga stečajnog upravitelja, stečajnoga upravitelja i članova odbora vjerovnika

4. drugi troškovi za koje je ovim ili drugim zakonom određeno da će se namirivati kao troškovi stečajnoga postupka.

Ostale obveze stečajne mase

Članak 156.

(1) U ostale obveze stečajne mase pripadaju:

1. obveze zasnovane radnjama stečajnoga upravitelja ili na drugi način upravljanjem, unovčenjem i podjelom stečajne mase, a koje ne pripadaju u troškove stečajnoga postupka

2. tražbine odvjetnika za pružene usluge tijekom posljednjih šest mjeseci prije otvaranja stečajnoga postupka u svezi sa zaštitom i ostvarenjem prava dužnika koja ulaze u stečajnu masu

3. obveze iz dvostrano obveznih ugovora ako se njihovo ispunjenje traži za stečajnu masu ili mora slijediti nakon otvaranja stečajnoga postupka

4. obveze na temelju stjecanja u stečajnu masu bez osnove

5. tražbine radnika stečajnoga dužnika nastale nakon otvaranja stečajnoga postupka.

(2) Obveze koje je preuzeo privremeni stečajni upravitelj, ovlašten raspolagati imovinom dužnika do otvaranja stečajnoga postupka, smatraju se obvezama stečajne mase. Isto vrijedi i za obveze iz nekoga trajnoga obveznog odnosa ako je privremeni stečajni upravitelj primio protučinidbu za imovinu kojom je upravljao.

Isplata obveza stečajne mase

Članak 157.

(1) Tijekom cijeloga postupka stečajni upravitelj dužan je voditi računa o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase, a tijekom isplate pojedinih obveza stečajne mase dužan je izdvojiti sredstva potrebna za namirenje takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti.

(2) Prije zaključenja stečajnoga postupka stečajni upravitelj će, uz suglasnost suda, dio stečajne mase izdvojen u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka položiti kod suda ili javnoga bilježnika. Nakon zaključenja stečajnoga postupka o isplati iz položenoga novca odlučuje sud na temelju zahtjeva pojedinih vjerovnika stečajne mase, vodeći računa o potrebi da se osiguraju odgovarajuća sredstva za isplatu onih vjerovnika koji za ostvarenje svojih tražbina još uvijek ne raspolažu ovršnom ispravom ili drugom valjanom pravnom osnovom.

 

GLAVA IV.   PRAVNE POSLJEDICE OTVARANJA STEČAJNOGA POSTUPKA

1. OSNOVNE PRAVNE POSLJEDICE

Vrijeme nastupanja pravnih posljedica

Članak 158.

(1) Pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(2) Ako rješenje o otvaranju stečajnoga postupka u povodu žalbe bude ukinuto, a u ponovnom postupku stečajni postupak bude opet otvoren, smatrat će se da su pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka nastupile u trenutku kada je prvo rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(3) Ako rješenje o otvaranju stečajnoga postupka u povodu žalbe bude ukinuto, a u ponovnom postupku stečajni postupak bude opet otvoren, u drugim sudskim postupcima u kojima je stranka stečajni dužnik sud će ukinuti sve radnje provedene od dana donošenja odluke o ukidanju rješenja o otvaranju stečajnoga postupka do ponovnoga otvaranja stečajnoga postupka.

Prijelaz prava dužnikovih tijela, odnosno dužnika pojedinca na stečajnoga upravitelja

Članak 159.

(1) Otvaranjem stečajnoga postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnoga upravitelja.

(2) Otvaranjem stečajnoga postupka prava dužnika pojedinca na upravljanje i raspolaganje imovinom koja ulazi u stečajnu masu prelaze na stečajnoga upravitelja.

Zabrane otuđenja ili opterećenja

Članak 160.

(1) Zabrana otuđenja ili opterećenja koja je protiv dužnika određena prema općim pravilima samo radi zaštite interesa određenih osoba u stečajnom je postupku bez učinka.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na zabrane otuđenja i opterećenja nastalih u svezi s postupkom ovrhe ili osiguranja.

Raspolaganja dužnika nakon otvaranja stečajnoga postupka

Članak 161.

Raspolaganja prijašnjih osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu, odnosno dužnika pojedinca nakon otvaranja stečajnoga postupka predmetima iz stečajne mase bez pravnoga su učinka, osim onih raspolaganja za koja vrijede opća pravila o zaštiti povjerenja u javne knjige. Drugoj strani vratit će se njezina protučinidba iz stečajne mase ako je njome povećana vrijednost stečajne mase.

Činidbe u korist dužnika

Članak 162.

Ako je nakon otvaranja stečajnoga postupka obveza ispunjena izravno osobi ovlaštenoj za zastupanje dužnika po zakonu ili dužniku pojedincu prije objave rješenja o otvaranju stečajnoga postupka, iako je obvezu trebalo ispuniti u korist stečajne mase, osoba se ispunjenjem oslobađa svoje obveze ako dokaže da u vrijeme ispunjenja nije znala da je stečajni postupak otvoren.

Nasljedstvo

Članak 163.

Ako je dužnik pojedinac stekao nasljedstvo ili zapis prije otvaranja ili tijekom stečajnoga postupka, samo se on ima pravo prihvatiti ili odreći nasljedstva ili zapisa.

Podjela imovine pravne zajednice

Članak 164.

(1) Ako je dužnik s nekom trećom osobom u suvlasničkoj ili kojoj drugoj pravnoj zajednici ili ortaštvu, podjela imovine obavit će se izvan stečajnoga postupka. Za obveze iz takvoga odnosa može se iz udjela dužnika tražiti odvojeno namirenje.

(2) U stečajnom postupku su bez učinka ugovorne odredbe kojima se u pravnim zajednicama iz stavka 1. ovoga članka isključuje trajno ili za određeno vrijeme pravo na razvrgnuće takve zajednice ili kojima se za to utvrđuje poseban otkazni rok. Isto vrijedi i za odredbe u oporuci na kojoj se zajednica temelji te za odgovarajući sporazum sunasljednika.

Preuzimanje parnica

Članak 165.

(1) Parnice o imovini koja ulazi u stečajnu masu, uključujući i arbitražne postupke koji su u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka bili u tijeku, stečajni upravitelj preuzet će u ime i za račun stečajnoga dužnika. Parnice u svezi s tražbinama koje se prijavljuju u stečajni postupak ne mogu se nastaviti prije nego što su ispitane na ispitnom ročištu.

(2) Parnice koje su u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka bile u tijeku protiv stečajnoga dužnika preuzet će u njegovo ime stečajni upravitelj ako se tiču:

1. izlučenja nekoga predmeta iz stečajne mase

2. odvojenoga namirenja

3. obveza stečajne mase.

(3) Protivna stranka, koja je uspjela u parnici iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, troškove parničnoga postupka nastale do prekida postupka, kao i troškove nastale nakon prekida postupka ako stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja prekinute parnice prizna tužbeni zahtjev ili se odrekne tužbenoga zahtjeva, može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik. U protivnom troškovi parničnoga postupka nastali nakon prekida namirit će se kao dugovi stečajne mase.

Trajanje postupaka u kojem je stranka stečajni dužnik

Članak 166.

(1) U postupku pred sudom u kojem je stranka stečajni dužnik, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnoga rješavanja.

(2) Postupak pred prvostupanjskim sudom iz stavka 1. ovoga članka mora se završiti u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja o nastavku parničnoga postupka.

(3) O žalbi protiv odluke prvostupanjskoga suda u postupku iz stavka 1. ovoga članka drugostupanjski sud dužan je donijeti odluku u roku od šest mjeseci od dana primitka žalbe.

Tražbine stečajnih vjerovnika

Članak 167.

Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

Prestanak prava stečenih ovrhom ili osiguranjem

Članak 168.

(1) Ako stečajni vjerovnik tijekom posljednjih 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka, odnosno ako nije podnesen prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka tijekom posljednjih 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga sudskom ili izvansudskom ovrhom ili prisilnim sudskim osiguranjem stekne koje razlučno ili slično pravo koje ulazi u stečajnu masu, to pravo otvaranjem stečajnoga postupka prestaje, odnosno postupak u tijeku se obustavlja. Predmetna prava brisat će se iz javnih knjiga, upisnika i očevidnika u kojima se vode na temelju rješenja suda.

(2) Ako je postupak sudske ovrhe ili prisilnoga sudskog osiguranja obustavljen prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja predstečajnoga ili stečajnoga postupka, rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi sud u stečajnom postupku.

Zabrana ovrhe i osiguranja

Članak 169.

(1) Nakon otvaranja stečajnoga postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika.

(2) Vjerovnici koji nisu stečajni vjerovnici nisu ovlašteni tražiti ovrhu ili osiguranje na budućim tražbinama dužnika pojedinca po osnovi njegova radnoga odnosa ili druge službe, ili na njegovim tražbinama po toj osnovi tijekom stečajnoga postupka, osim ovrhe ili osiguranja radi naplate zahtjeva za uzdržavanje i drugih tražbina koje se mogu namiriti iz onoga dijela prihoda dužnika iz radnoga odnosa iz kojega se ne mogu namiriti tražbine drugih vjerovnika.

(3) Postupci ovrhe i osiguranja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka prekidaju se. Nakon što ti postupci budu nastavljeni, ovršni sud će ih obustaviti.

(4) Nakon otvaranja stečajnoga postupka izlučni vjerovnici mogu radi ostvarenja svojih prava pokrenuti protiv dužnika postupke ovrhe i osiguranja prema općim pravilima ovršnoga postupka. Prekinute postupke ovrhe i osiguranja koje su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnoga postupka, nastavit će i provesti ovršni sud prema pravilima ovršnoga postupka.

(5) Nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja.

(6) Postupci ovrhe i osiguranja iz stavka 5. ovoga članka koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka prekidaju se. Prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastavit će sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku.

(7) Sud koji vodi postupak ovrhe ili osiguranja iz stavka 6. ovoga članka dužan je u roku od osam dana od dana otvaranja stečajnoga postupka rješenjem utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak.

(8) Žalba protiv rješenja iz stavka 7. ovoga članka ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja.

(9) Nakon otvaranja stečajnoga postupka dopustit će se i provesti upis u javne knjige, ako su pretpostavke za upis ostvarene prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnoga postupka.

Zabrana ovrhe radi ostvarenja tražbina prema stečajnoj masi

Članak 170.

(1) Ovrha radi ostvarenja tražbina prema stečajnoj masi koje nisu zasnovane pravnom radnjom stečajnoga upravitelja nije dopuštena šest mjeseci od otvaranja stečajnoga postupka.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na:

1. obveze stečajne mase iz dvostrano obveznoga ugovora koje je stečajni upravitelj odlučio ispuniti

2. obveze iz trajnoga obveznog odnosa za vrijeme nakon prvoga roka u kojemu je stečajni upravitelj mogao otkazati ugovor

3. obveze iz trajnoga obveznog odnosa ako je stečajni upravitelj primio protučinidbu u korist stečajne mase.

Isključenje drugih oblika pravnoga stjecanja

Članak 171.

(1) Nakon otvaranja stečajnoga postupka ne mogu se valjano stjecati prava na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu i ako se to stjecanje ne temelji na raspolaganju dužnika ili ovrsi ili osiguranju u korist stečajnoga vjerovnika.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na slučajeve stjecanja prema načelu povjerenja u javne knjige.

Skupna šteta

Članak 172.

(1) Zahtjeve stečajnih vjerovnika za naknadu štete koju su zajednički pretrpjeli zbog smanjenja imovine koja ulazi u stečajnu masu prije ili nakon otvaranja stečajnoga postupka (skupna šteta) može, za vrijeme trajanja stečajnoga postupka, ostvarivati samo stečajni upravitelj. Ako su zahtjevi za naknadu štete upravljeni protiv stečajnoga upravitelja, može ih ostvarivati samo novoimenovani stečajni upravitelj.

(2) Ako je na zahtjev stečajnoga upravitelja ili jednog ili više stečajnih vjerovnika skupština vjerovnika odbila dati odobrenje za pokretanje parnice, odnosno nastavak već pokrenute parnice radi naknade štete, parnicu su ovlašteni pokrenuti, odnosno nastaviti već pokrenutu parnicu stečajni vjerovnici u svoje ime i za svoj račun u roku od osam dana od donošenja odluke skupštine vjerovnika.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka tuženik se ne može protiviti stupanju stečajnih vjerovnika u parnicu.

(4) Ako stečajni vjerovnici ne pokrenu parnicu, odnosno ne predlože nastavak već pokrenute parnice u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da su odustali od prava na njezino vođenje.

(5) Ako stečajni vjerovnici uspiju u parnici na način da se njihove utvrđene tražbine i troškovi parničnoga postupka mogu namiriti u punom iznosu, dužni su preostali višak prenijeti u stečajnu masu.

Osobna odgovornost članova društva

Članak 173.

Ako je stečajni postupak otvoren nad društvom čiji članovi osobno odgovaraju za obveze društva, zahtjeve protiv članova društva po osnovi njihove osobne odgovornosti za vrijeme stečajnoga postupka može ostvarivati samo stečajni upravitelj.

Zadržavanje prava na prijeboj

Članak 174.

Ako je u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka stečajni vjerovnik, na temelju zakona ili ugovora, imao pravo na prijeboj, otvaranje stečajnoga postupka ne utječe na to njegovo pravo.

Nastupanje prijeboja u postupku

Članak 175.

(1) Ako su u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka jedna ili više tražbina koje se imaju prebiti pod odgodnim uvjetom ili nisu dospjele ili nisu upravljene na istovrsne činidbe, prijeboj će nastupiti kada za to budu ispunjene potrebne pretpostavke. Odredbe članaka 140. i 144. ovoga Zakona ne primjenjuju se u svrhu prijeboja. Ako tražbina kojom se treba obaviti prijeboj postane bezuvjetna i dospjela prije nego što prijeboj postane moguć, prijeboj je isključen.

(2) Prijeboj nije isključen za tražbine koje glase na različite valute ili obračunske jedinice, ako se te valute ili obračunske jedinice u mjestu isplate tražbine kojom se prijeboj obavlja, mogu slobodno zamijeniti. Preračunavanje se obavlja prema tečaju koji u mjestu plaćanja vrijedi u vrijeme primitka izjave o prijeboju.

Nedopustivost prijeboja

Članak 176.

Prijeboj nije dopušten:

1. ako je obveza stečajnoga vjerovnika prema stečajnoj masi nastala tek nakon otvaranja stečajnoga postupka

2. ako je stečajni vjerovnik svoju tražbinu stekao od drugoga vjerovnika tek nakon otvaranja stečajnoga postupka

3. ako je stečajni vjerovnik tražbinu stekao ustupom za posljednjih šest mjeseci prije dana otvaranja predstečajnoga postupka, odnosno ako nije otvoren predstečajni postupak za posljednjih šest mjeseci prije dana otvaranja stečajnoga postupka, a znao je ili morao znati da je dužnik postao nesposoban za plaćanje ili da je protiv njega podnesen prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka, odnosno prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka. Iznimno, prijeboj će biti dopušten ako se radi o tražbini koja je ustupljena u svezi s ispunjenjem neispunjenih ugovora ili o tražbini čije je pravo na ispunjenje ponovno stečeno uspješnim pobijanjem pravnoga posla dužnika

4. ako je stečajni vjerovnik mogućnost prijeboja stekao pobojnom pravnom radnjom.

Dužnost obavješćivanja i suradnje

Članak 177.

(1) Dužnik pojedinac dužan je sudu, stečajnom upravitelju, odboru vjerovnika i, prema nalogu suda, vjerovnicima davati sve potrebne obavijesti o okolnostima koje se odnose na postupak.

(2) Dužnik je dužan stečajnom upravitelju pomagati pri ispunjavanju njegovih zadataka.

(3) Dužnik je dužan davati obavijesti i surađivati, prema nalogu suda, u svako doba. Dužan je suzdržavati se od svih radnji kojima bi se moglo otežati ispunjenje tih obveza.

(4) Dužnik je dužan obavijestiti sud o svakoj nakani da se udalji iz mjesta svoga prebivališta, odnosno boravišta. Sud može dužniku zabraniti udaljavanje iz toga mjesta. Iz opravdanih razloga sud može izmijeniti takvu odluku.

Dovođenje i novčana kazna

Članak 178.

(1) Ako radi pribavljanja odgovarajućih obavijesti bude potrebno, sud može odrediti saslušanje dužnika pojedinca. U slučaju neodazivanja sud može odrediti dovođenje.

(2) Ako dužnik ne ispuni dužnosti iz članka 177. ovoga Zakona, kaznit će se novčanom kaznom do 10.000,00 kuna.

Uzdržavanje iz stečajne mase

Članak 179.

(1) Vjerovnici na ročištu odlučuju hoće li se i u kojem obujmu dužniku pojedincu i njegovoj obitelji davati uzdržavanje iz stečajne mase.

(2) Do odluke vjerovnika stečajni upravitelj može, uz suglasnost odbora vjerovnika, odnosno stečajnoga suda ako taj odbor nije osnovan, odrediti dužniku nužno uzdržavanje. Na isti način jamči se uzdržavanje i osobama koje je on dužan uzdržavati po zakonu, u skladu s odredbama obiteljskoga prava.

Zastupnici po zakonu. Radnici

Članak 180.

(1) Ako je dužnik pravna osoba, odredbe članaka 177. i 178. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, članove nadzornoga tijela i osobno odgovorne članove dužnika ovlaštene za zastupanje. Odredbe članka 177. stavka 1. i članka 178. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na osobe koje su navedeno svojstvo izgubile tijekom posljednjih dviju godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka. Odredbe članka 179. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na osobno odgovorne članove dužnika koji imaju ovlaštenje za zastupanje.

(2) Odredba članka 177. stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuje na radnike i prijašnje dužnikove radnike, osim onih koji su to svojstvo izgubili prije više od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka.

2. ISPUNJENJE PRAVNIH POSLOVA

Pravo stečajnoga upravitelja na izbor

Članak 181.

(1) Ako dužnik i njegov suugovaratelj u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka nisu ili nisu u potpunosti ispunili dvostrano obvezni ugovor, stečajni upravitelj može umjesto dužnika ispuniti ugovor i zahtijevati ispunjenje od druge strane.

(2) Ako stečajni upravitelj odbije ispunjenje, druga strana svoju tražbinu zbog neispunjenja može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik.

(3) Ako druga strana pozove stečajnoga upravitelja da se očituje o svom pravu na izbor, stečajni upravitelj je dužan odmah, a najkasnije nakon izvještajnoga ročišta preporučenom pošiljkom obavijestiti drugu stranu o tome namjerava li zahtijevati ispunjenje ugovora.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, ako bi za drugu stranu do izvještajnoga ročišta nastupila znatna šteta, na koju je upozorila stečajnoga upravitelja, stečajni upravitelj dužan je u roku od osam dana preporučenom pošiljkom obavijestiti o tome namjerava li zahtijevati ispunjenje ugovora. Ako propusti tako postupiti, stečajni upravitelj neće biti ovlašten zahtijevati ispunjenje ugovora.

Fiksni poslovi, poslovi s indeksnom klauzulom i kvalificirani financijski poslovi s određenim rokom

Članak 182.

(1) Ako je isporuka robe prema nekoj tržišnoj ili burzovnoj cijeni ugovorena na fiksni dan ili unutar fiksnoga roka koji nastupa nakon otvaranja stečajnoga postupka, ne može se zahtijevati ispunjenje, nego samo naknada zbog neispunjenja.

(2) Ako je isplata naknade prema nekoj tržišnoj i burzovnoj vrijednosti ugovorena na fiksni dan ili unutar fiksnoga roka koji nastupa nakon otvaranja stečajnoga postupka, ne može se zahtijevati ispunjenje, nego samo naknada zbog neispunjenja.

(3) Poslovima iz stavka 2. ovoga članka osobito se smatraju:

1. isporuka plemenitih kovina

2. predaja vrijednosnih papira ili sličnih prava ako stjecanje udjela u nekom trgovačkom društvu nije učinjeno s namjerom uspostavljanja trajne veze s tim društvom

3. novčane činidbe koje se ispunjavaju u stranoj valuti ili obračunskoj jedinici

4. novčane činidbe čiji je iznos izravno ili neizravno određen tečajem strane valute ili obračunske jedinice, kamatnom stopom tražbine ili cijenom drugih dobara ili usluga

5. opcije i druga prava na isporuke ili novčane činidbe u smislu odredbi točaka 1. − 4. ovoga stavka.

(4) Ako su poslovi iz stavka 2. ovoga članka obuhvaćeni jednim okvirnim ugovorom kojim je određeno da u slučaju povrede ugovornih odredbi ugovor može prestati, svi će se ti poslovi smatrati jednim dvostrano obveznim ugovorom u smislu odredbi ovoga članka i članka 181. ovoga Zakona.

(5) Naknada zbog neispunjenja prema odredbama stavaka 1. − 4. ovoga članka sastoji se od razlike između ugovorene cijene i tržišne ili burzovne cijene koja drugoga radnog dana nakon otvaranja stečajnoga postupka u mjestu ispunjenja vrijedi za ugovore s ugovorenim rokom ispunjenja. Druga strana svoju tražbinu na takvu naknadu može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik.

(6) Otvaranje stečajnoga postupka ne utječe na kvalificirane financijske ugovore ako su ugovorne strane ugovorile obračunavanje (netiranje), te se naknada zbog neispunjenja može tražiti u skladu sa sadržajem ugovora. Ako nakon obračunavanja (netiranja) međusobnih tražbina preostane obveza stečajnoga dužnika, vjerovnik takvu tražbinu može ostvarivati u stečajnom postupku kao stečajni vjerovnik.

(7) Kvalificirani financijski ugovori u smislu odredbe stavka 6. ovoga članka financijski su ugovori u kojima je jedna od strana kreditna institucija, financijska institucija, investicijsko društvo, leasing-društvo, društvo za upravljanje, društvo za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima, mirovinsko društvo ili društvo za osiguranje, kojima nastaju obveze koje se moraju ispuniti u određeno vrijeme ili tijekom određenoga roka, bez obzira na to jesu li sklopljeni pod uvjetom ili nisu, osobito:

1. ugovori s financijskim instrumentima u smislu Zakona o tržištu kapitala

2. repo ugovori i ostali ugovori o financijskom osiguranju u smislu Zakona o financijskom osiguranju

3. uporaba financijskih instrumenata, uključujući kredite i zajmove kao pomoćne usluge u smislu Zakona o tržištu kapitala

4. sporazumi o bilančnom obračunavanju (netiranje) u smislu propisa kojima se regulira poslovanje kreditnih institucija i

5. transakcije kupoprodaje strane valute.

Djeljive činidbe

Članak 183.

Ako je dugovana činidba djeljiva te ako je druga strana svoju činidbu u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka djelomično ispunila, ona će svoje pravo na protučinidbu koja odgovara njezinoj djelomično ispunjenoj činidbi moći ostvarivati kao stečajni vjerovnik i ako stečajni upravitelj zahtijeva ispunjenje preostaloga dijela činidbe. Druga strana nema pravo zbog neispunjenja svoga prava na protučinidbu iz stečajne mase zahtijevati povrat onoga što je djelomičnim ispunjenjem njezine činidbe prije otvaranja stečajnoga postupka prešlo u imovinu dužnika.

Predbilježba

Članak 184.

(1) Ako je u zemljišnu knjigu upisana predbilježba radi osiguranja zahtjeva za stjecanje ili ukidanje prava na nekoj dužnikovoj nekretnini ili na nekom pravu upisanom u korist dužnika ili radi osiguranja zahtjeva za promjenu sadržaja ili reda toga prava, vjerovnik svoju tražbinu može namiriti kao vjerovnik stečajne mase. Isto vrijedi i ako je dužnik preuzeo daljnje obveze prema vjerovniku pa ih u cijelosti ili djelomično nije ispunio.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje na predbilježbe upisane u upisnik brodova, upisnik brodova u izgradnji ili registar zrakoplova.

Pridržaj prava vlasništva

Članak 185.

(1) Ako je dužnik prije otvaranja stečajnoga postupka pokretnu stvar prodao uz pridržaj prava vlasništva i kupcu stvar predao u posjed, kupac može zahtijevati ispunjenje ugovora o kupoprodaji. Isto vrijedi i ako je dužnik preuzeo daljnje obveze prema kupcu te ih u cijelosti ili djelomično nije ispunio.

(2) Ako je prije otvaranja stečajnoga postupka dužnik pokretnu stvar kupio uz pridržaj prava vlasništva i stvar od prodavatelja dobio u posjed, stečajni upravitelj ima pravo na izbor u skladu s odredbama članka 181. ovoga Zakona.

Najamni i zakupni odnosi

Članak 186.

(1) Najam i zakup nekretnina ili prostorija ne prestaju otvaranjem stečajnoga postupka. To vrijedi i za najamne i zakupne odnose koje je dužnik sklopio kao najmodavac ili zakupodavac, a tiču se predmeta koji su radi osiguranja preneseni na treću osobu koja je financirala njihovu nabavu ili proizvodnju.

(2) Prava koja se odnose na vrijeme prije otvaranja stečajnoga postupka, kao i štetu nastalu prijevremenim otkazom ugovora druga strana može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik.

Dužnik kao najmoprimac i zakupnik

Članak 187.

(1) Najam ili zakup nekretnine ili prostorije koji je dužnik ugovorio kao najmoprimac ili zakupnik stečajni upravitelj može otkazati bez obzira na ugovoreno trajanje, pridržavajući se zakonskoga otkaznog roka. Ako stečajni upravitelj izjavi otkaz, druga strana može kao stečajni vjerovnik zahtijevati naknadu štete nastale prijevremenim prestankom ugovornoga odnosa.

(2) Ako dužnik u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka nije preuzeo nekretninu ili prostoriju, stečajni upravitelj i druga strana mogu odustati od ugovora. Ako stečajni upravitelj odustane, druga strana može kao stečajni vjerovnik zahtijevati naknadu štete nastale prijevremenim prestankom ugovornoga odnosa. Svaka je strana dužna u roku od 15 dana obavijestiti drugu stranu, na njezin zahtjev, o tome namjerava li odustati od ugovora. Ako to ne učini, gubi pravo na odustanak.

Dužnik kao najmodavac ili zakupodavac

Članak 188.

(1) Ako je dužnik kao najmodavac ili zakupodavac nekretnine ili prostorije prije otvaranja stečajnoga postupka raspolagao tražbinama iz najamnoga i zakupnoga odnosa za neko kasnije vrijeme, ta raspoložba ima pravni učinak samo u mjeri u kojoj se odnosi na najamninu, odnosno zakupninu za kalendarski mjesec koji teče u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka. Ako je stečajni postupak otvoren nakon petnaestoga dana u mjesecu, raspoložba ima pravni učinak i za sljedeći kalendarski mjesec.

(2) Raspoložba iz stavka 1. ovoga članka osobito se odnosi na naplatu najamnine ili zakupnine. Raspoložba na temelju ovrhe izjednačena je s ugovornom raspoložbom.

(3) Najmoprimac ili zakupnik može prebiti svoju tražbinu prema dužniku s tražbinama dužnika iz najamnoga ili zakupnoga odnosa u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka. Odredba ovoga stavka ne utječe na primjenu odredbi članaka 175. i 176. točaka 2. − 4. ovoga Zakona.

(4) Stečajni upravitelj može u ime stečajnoga dužnika kao najmodavca ili zakupodavca otkazati najamni ili zakupni odnos u zakonskom otkaznom roku neovisno o ugovorenom otkaznom roku.

Otuđenje predmeta najma ili zakupa

Članak 189.

Treća osoba kojoj je stečajni upravitelj otuđio nekretninu ili prostorije koje je dužnik dao u najam ili i koji stoga stupi umjesto dužnika u najamni ili zakupni odnos, može otkazati taj odnos u zakonskom otkaznom roku.

Zabrana otkazivanja

Članak 190.

Ako je dužnik najmoprimac ili zakupnik, druga ugovorna strana ne može otkazati ugovor o najmu ili zakupu nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka:

1. zbog zakašnjenja s plaćanjem najamnine ili zakupnine do kojega je došlo prije otvaranja stečajnoga postupka

2. zbog pogoršanja dužnikova imovnoga stanja.

Ugovori o radu

Članak 191.

(1) Otvaranjem stečajnoga postupka ugovori o radu ili službi sklopljeni s dužnikom kao poslodavcem ne prestaju.

(2) Otvaranje stečajnoga postupka poseban je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

(3) Nakon otvaranja stečajnoga postupka stečajni upravitelj u ime dužnika poslodavca i radnik mogu otkazati ugovor o radu, bez obzira na ugovoreno trajanje ugovora i bez obzira na zakonske ili ugovorene odredbe o zaštiti radnika. Otkazni rok iznosi mjesec dana, ako zakonom nije određen kraći rok.

(4) Ako radnik smatra da otkaz njegova radnog odnosa nije u skladu sa zakonom, može tražiti zaštitu svojih prava u skladu s odredbama Zakona o radu.

(5) Stečajni upravitelj može, radi završetka započetih poslova i otklanjanja moguće štete, na temelju odobrenja suda, sklopiti nove ugovore o radu na određeno vrijeme bez ograničenja koji su za ugovor o radu na određeno vrijeme propisani općim propisom o radu.

(6) Plaće i ostala primanja iz radnoga odnosa određuje stečajni upravitelj, na temelju odobrenja suda, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

(7) Plaće i ostala primanja iz radnoga odnosa na koja je pravo nastalo nakon otvaranja stečajnoga postupka namiruju se kao obveze stečajne mase.

Prestanak prava radnika na suodlučivanje

Članak 192.

Otvaranjem stečajnoga postupka prestaju prava radnika na suodlučivanje. Sporazumi s radničkim vijećem ne obvezuju stečajnoga upravitelja.

Prestanak naloga i ugovora o obavljanju poslova

Članak 193.

(1) Nalog dužnika koji se odnosi na imovinu koja ulazi u stečajnu masu prestaje otvaranjem stečajnoga postupka.

(2) Ako nalogoprimac, koji bez svoje krivnje nije saznao za otvaranje stečajnoga postupka, nastavi s obavljanjem posla, smatrat će se da je nalog i dalje na snazi. Tražbine nalogoprimca u svezi s takvim nastavljenim obavljanjem posla namiruju se kao tražbine stečajnoga vjerovnika.

(3) Nalogoprimac je dužan radi otklanjanja štete nastaviti s obavljanjem posla i nakon otvaranja stečajnoga postupka sve dok stečajni upravitelj ne preuzme obavljanje posla. Tražbine nalogoprimca u svezi s takvim nastavljenim obavljanjem posla namiruju se kao tražbine vjerovnika stečajne mase.

Ponude

Članak 194.

Ponude učinjene dužniku ili ponude koje je učinio dužnik prestaju vrijediti na dan otvaranja stečajnoga postupka ako do toga dana nisu prihvaćene.

Prestanak ugovora o obavljanju poslova

Članak 195.

Na ugovore o djelu kojima se netko obvezao da će za dužnika obavljati određene poslove na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 193. ovoga Zakona.

Prestanak punomoći

Članak 196.

(1) Punomoć dužnika koja se odnosi na imovinu koja ulazi u stečajnu masu prestaje otvaranjem stečajnoga postupka.

(2) Odredbe članka 193. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na punomoć.

Ništetnost ugovornih odredbi

Članak 197.

Ugovorne odredbe kojima se unaprijed isključuje ili ograničava primjena odredbi ovoga Zakona su bez pravnoga učinka.

3. POBIJANJE PRAVNIH RADNJI STEČAJNOGA DUŽNIKA

Opća odredba

Članak 198.

(1) Pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se remeti pravo na ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) S pravnom radnjom izjednačeno je i propuštanje zbog kojega je stečajni dužnik izgubio kakvo pravo ili kojim su protiv njega imovinskopravni zahtjevi bili zasnovani, održani ili osigurani.

Kongruentno namirenje

Članak 199.

(1) Pravna radnja, poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme u skladu sa sadržajem njegova prava (kongruentno namirenje), može se pobijati ako je u vrijeme kad je poduzeta dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost.

(2) Pobojna je i pravna radnja kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje u skladu sa sadržajem njegova prava, ako je poduzeta nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka i ako je vjerovnik u vrijeme njezina poduzimanja znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

(3) Smatrat će se da je vjerovnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

(4) Za osobu koja je s dužnikom bila bliska u vrijeme poduzimanja radnje pretpostavlja se da je znala za nesposobnost za plaćanje ili prijedlog za otvaranje postupka.

Inkongruentno namirenje

Članak 200.

(1) Pravna radnja kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje, koje on nije imao pravo zahtijevati ili nije imao pravo zahtijevati na taj način ili u to vrijeme, može se pobijati:

1. ako je poduzeta u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga ili

2. ako je poduzeta tijekom trećega ili drugoga mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, a dužnik je u to vrijeme bio nesposoban za plaćanje ili

3. ako je radnja poduzeta tijekom trećega ili drugoga mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, a vjerovnik je u vrijeme njezina poduzimanja znao da se njome oštećuju stečajni vjerovnici.

(2) Smatrat će se da je vjerovnik znao da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili je morao znati za okolnosti na temelju kojih se nužno moralo zaključiti da se njome vjerovnici oštećuju. Za osobu koja je s dužnikom bila bliska u vrijeme poduzimanja radnje pretpostavlja se da je znala za oštećenje stečajnih vjerovnika.

Pravne radnje kojima se vjerovnici izravno oštećuju

Članak 201.

(1) Pravni posao dužnika kojim se stečajni vjerovnici izravno oštećuju može se pobijati:

1. ako je poduzet tijekom posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, ako je u vrijeme njegova poduzimanja dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je druga strana u to vrijeme znala za tu nesposobnost ili

2. ako je poduzet nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, a druga je strana u vrijeme pravnoga posla znala ili morala znati za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

(2) S pravnim poslom kojim se stečajni vjerovnici izravno oštećuju izjednačena je pravna radnja dužnika kojom dužnik gubi neko od svojih prava ili zbog koje pravo više ne može ostvarivati, ili radnja na temelju koje se protiv dužnika može održati na snazi ili ostvariti neki imovinsko-pravni zahtjev.

(3) U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 199. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona.

Namjerno oštećenje

Članak 202.

(1) Pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike može se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.

(2) Smatrat će se da je vjerovnik znao da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da je dužnik nesposoban za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.

(3) Naplatni ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može se pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili ako druga strana dokaže da joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila poznata niti joj je morala biti poznata namjera dužnika da ošteti vjerovnike.

Pravne radnje bez naknade ili uz neznatnu naknadu

Članak 203.

(1) Pravna radnja dužnika bez naknade ili uz neznatnu naknadu može se pobijati, osim ako je poduzeta četiri godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka.

(2) Ako se radi o uobičajenom prigodnom daru neznatne vrijednosti, radnja se ne može pobijati.

Zajam kojim se nadomješta kapital

Članak 204.

Pobojna je pravna radnja kojom se za tražbinu člana društva za vraćanje zajma kojim se nadomješta kapital ili za neku njemu odgovarajuću tražbinu:

1. daje osiguranje, i to ako je radnja poduzeta u posljednjih pet godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga

2. jamči namirenje, ako je radnja poduzeta u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga.

Tajno društvo

Članak 205.

(1) Pobojna je pravna radnja kojom je tajnom članu društva ulog u potpunosti ili djelomično vraćen ili kojom mu je njegov udio u nastalom gubitku u potpunosti ili djelomično oprošten, ako je sporazum na kojemu se radnja temelji sklopljen u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka nad trgovačkim društvom ili nakon toga. Isto vrijedi i ako se u svezi sa sporazumom tajno društvo likvidira.

(2) Pravna radnja iz stavka 1. ovoga članka ne može se pobijati ako je razlog za otvaranje stečajnoga postupka nastao tek nakon sporazuma.

Isplata mjeničnih i čekovnih obveza

Članak 206.

(1) Od primatelja se u slučaju kongruentnoga namirenja ne može tražiti vraćanje onoga što mu je dužnik isplatio na temelju mjenice ako bi prema mjeničnom pravu primatelj u slučaju odbijanja primanja plaćanja izgubio mjenični zahtjev prema drugim mjeničnim obveznicima.

(2) Isplaćeni mjenični iznos mora namiriti posljednji regresni obveznik ili, ako je on mjenicu prodao za račun treće osobe, ta treća osoba, ako su posljednji regresni obveznik ili treća osoba u vrijeme kada je mjenicu prodala ili dala prodati, znali za dužnikovu nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka. Odredbe članka 199. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način.

(3) Stavci 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na isplate dužnika na temelju čekova.

Bliske osobe

Članak 207.

(1) Bliskim osobama dužnika pojedinca u smislu ovoga Zakona smatraju se:

1. bračni ili izvanbračni drug dužnika ili životni partner, i ako je brak ili životno partnerstvo sklopljeno tek nakon pravne radnje ili ako je prestalo u posljednjoj godini prije poduzimanja radnje, odnosno ako je izvanbračna zajednica nastala nakon pravne radnje ili je prestala u posljednjoj godini prije poduzimanja radnje

2. srodnici dužnika ili osoba iz točke 1. ovoga stavka u ravnoj liniji te braća i sestre, odnosno polubraća i polusestre dužnika ili bračnoga druga iz točke 1. ovoga stavka, kao i bračni ili izvanbračni drugovi te životni partneri tih osoba

3. osobe koje žive u kućanstvu s dužnikom ili su u posljednjoj godini koja je prethodila radnji živjele u kućanstvu s dužnikom.

(2) Bliskim osobama dužnika pravne osobe u smislu ovoga Zakona smatraju se:

1. članovi upravnih i nadzornih tijela, osobno odgovorni članovi dužnika i osobe koje u kapitalu dužnika sudjeluju s više od jedne četvrtine

2. osoba ili društvo koji zbog svoje položajno-pravne ili radno-ugovorne veze s dužnikom imaju mogućnost biti upoznati s gospodarskim položajem dužnika

3. osoba koja stoji u osobnoj vezi opisanoj u stavku 1. ovoga članka s jednom od osoba navedenom pod točkom 1. ili 2. ovoga stavka, osim ako su osobe naznačene pod točkom 1. ili 2. ovoga stavka zakonom obvezane na čuvanje tajne o poslovima dužnika.

Računanje rokova prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka

Članak 208.

(1) Rokovi određeni u odredbama članaka 199. − 207. ovoga Zakona računaju se od početka dana u mjesecu koji brojem odgovara danu na koji je prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka zaprimljen u sudu. Ako taj dan s tim brojem ne postoji, rok se računa od početka sljedećega dana.

(2) Ako je podneseno više prijedloga za otvaranje postupka, mjerodavan je prvi dopušteni i obrazloženi prijedlog, pa i ako je postupak otvoren na temelju nekoga kasnijeg prijedloga.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako je prije otvaranja stečajnoga postupka već vođen predstečajni postupak, rokovi se računaju od početka dana u mjesecu koji brojem odgovara danu kada je podnesen prijedlog za otvaranje predstečajnoga postupka.

Vrijeme poduzimanja pravne radnje

Članak 209.

(1) Smatra se da je pravna radnja poduzeta u vrijeme nastupanja njezinih pravnih učinaka.

(2) Ako je za pravovaljanost nekoga pravnog posla potreban upis u javnu knjigu, upisnik ili očevidnik, smatrat će se da je pravni posao poduzet onda kad su bile ispunjene ostale pretpostavke za njegovu valjanost, kad izjava volje o upisu postane obvezujuća za dužnika i kad druga strana podnese zahtjev za upis pravne promjene.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje na zahtjev za upis predbilježbe radi osiguranja prava na pravnu promjenu.

(4) Ako je pravna radnja s uvjetom ili rokom, mjerodavno je vrijeme njezina poduzimanja, a ne vrijeme nastupanja uvjeta ili isteka roka.

Ovršna isprava

Članak 210.

Može se pobijati i pravna radnja za koju postoji ovršna isprava i radnja koja je poduzeta u postupku ovrhe.

Gotovinski posao

Članak 211.

Ako je dužnik za svoju činidbu primio protučinidbu jednake vrijednosti koja je izravno ušla u njegovu imovinu, pravna radnja povodom koje je činidba ispunjena može se pobijati samo uz pretpostavke iz članka 202. ovoga Zakona.

Pravna sredstva i pravne posljedice pobijanja

Članak 212.

(1) Pravne radnje stečajnoga dužnika ovlašten je pobijati stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika na temelju odobrenja suda.

(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka podnosi se protiv osobe prema kojoj je pobijana radnja poduzeta.

(3) Stečajni upravitelj može podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji u roku od godinu i pol dana od otvaranja stečajnoga postupka.

(4) Svaki stečajni vjerovnik ima pravo podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji za svoj račun i na svoj rizik troškova ako:

- stečajni upravitelj ne podnese tužbu radi pobijanja pravnih radnji u roku iz stavka 3. ovoga članka – u roku od tri mjeseca od isteka roka iz stavka 3. ovoga članka

- stečajni upravitelj povuče tužbu radi pobijanja pravnih radnji – u roku od tri mjeseca od objave pravomoćnog rješenja kojim je utvrđeno povlačenje tužbe na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova

- je prethodno zatražio očitovanje stečajnog upravitelja i ako se stečajni upravitelj očitovao da neće podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji – u roku od tri mjeseca od objave očitovanja stečajnog upravitelja da neće podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova

- je prethodno zatražio očitovanje stečajnog upravitelja i ako se stečajni upravitelj nije u roku od tri mjeseca očitovao hoće li podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji – u roku od tri mjeseca od objave poziva stečajnom upravitelju da se očituje hoće li podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji.

(5) Stečajni upravitelj dužan je bez odgode dostaviti sudu radi objave na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova pravomoćno rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe iz stavka 4. podstavka 2. ovoga članka, očitovanje da neće podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji iz stavka 4. podstavka 3. ovoga članka i poziv stečajnog vjerovnika da se očituje hoće li podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji iz stavka 4. podstavka 4. ovoga članka.

(6) Stečajni vjerovnici koji su podnijeli tužbu radi pobijanja pravnih radnji imaju položaj jedinstvenih suparničara.

(7) Ako se zahtjev za pobijanje pravne radnje prihvati, pobijena pravna radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i protivna strana dužna je vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Prijedlog za ovrhu na temelju presude kojom se prihvaća zahtjev za pobijanje pravne radnje može podnijeti stečajni upravitelj u ime i za račun stečajnog dužnika odnosno stečajne mase te stečajni vjerovnik u svoje ime a za korist stečajnog dužnika odnosno stečajne mase.

(8) Primatelj činidbe bez naknade ili uz neznatnu naknadu mora vratiti ono što je primio samo ako je time obogaćen, osim ako je znao ili je morao znati da se takvom činidbom oštećuje vjerovnike.

(9) Pravomoćna presuda donesena u parnici za pobijanje pravnih radnji djeluje prema stečajnom dužniku, odnosno stečajnoj masi te svim stečajnim vjerovnicima, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(10) Ako sud u parnici iz stavka 4. ovoga članka prihvati zahtjev za pobijanje pravne radnje, protivna strana dužna je sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje vratiti u stečajnu masu. Nakon vraćanja novčane koristi stečene na osnovi pobijene radnje u stečajnu masu, tužitelji stečajni vjerovnici imaju pravo prvenstvenog namirenja iz koristi vraćene u stečajnu masu razmjerno visini njihove utvrđene tražbine.

(11) Pravne radnje dužnika mogu se pobijati i isticanjem prigovora u parnici bez vremenskoga ograničenja.

Prava protivnika pobijanja

Članak 213.

(1) Protivnik pobijanja koji je dužan vratiti natrag ono što je primio ima pravo u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude kojom se prihvaća zahtjev za pobijanje pravne radnje prijaviti tražbinu stečajnom upravitelju u skladu s člankom 257. ovoga Zakona. Vrijeme između objave poziva za posebno ispitno ročište radi utvrđenja tražbine protivnika i dana održavanja ne smije biti kraće od 15 dana ni duže od 45 dana.

(2) Protivnik pobijanja ima pravo tražiti da mu se njegova protučinidba vrati iz stečajne mase ako je njegova tražbina utvrđena i ako se još može izdvojiti. Inače protivnik pobijanja može svoje pravo na povrat protučinidbe ostvarivati kao stečajni vjerovnik.

Pobijanje protiv pravnih sljednika

Članak 214.

(1) Pravna radnja može se pobijati i protiv nasljednika ili drugoga univerzalnoga pravnog sljednika protivnika pobijanja.

(2) Pravna radnja može se pobijati protiv ostalih pravnih sljednika protivnika pobijanja:

1. ako je pravni sljednik u vrijeme stjecanja znao za okolnosti na kojima se zasniva pobojnost stjecanja njegova pravnog prednika

2. ako je pravni sljednik u vrijeme stjecanja bio osoba koja je dužniku bliska, osim ako dokaže da u to vrijeme nije znao za okolnosti na kojima se zasniva pobojnost stjecanja njegova pravnog prednika

3. ako je pravnom sljedniku ono što je stečeno ustupljeno bez naknade ili uz neznatnu naknadu.

Pravne radnje nakon otvaranja stečajnoga postupka

Članak 215.

(1) Pravna radnja poduzeta nakon otvaranja stečajnoga postupka koja ostaje na snazi prema pravilima o zaštiti povjerenja u javne knjige, može se pobijati prema pravilima o pobijanju pravnih radnji poduzetih prije otvaranja stečajnoga postupka.

(2) Rokovi za podnošenje tužbe iz članka 212. stavaka 4. i 7. ovoga Zakona za pobijanje pravnih radnji iz stavka 1. ovoga članka počinju teći od nastupanja pravnih učinaka radnje.

 

GLAVA V.   UPRAVLJANJE STEČAJNOM MASOM I UNOVČENJE STEČAJNE MASE

1. OSIGURANJE STEČAJNE MASE

Preuzimanje stečajne mase

Članak 216.

(1) Nakon otvaranja stečajnoga postupka stečajni upravitelj je dužan cjelokupnu imovinu koja ulazi u stečajnu masu odmah preuzeti u posjed i njome upravljati.

(2) Stečajni upravitelj može na temelju ovršnoga rješenja o otvaranju stečajnoga postupka zahtijevati od suda da naloži dužniku predaju stvari i odrediti ovršne radnje kojima će se taj nalog prisilno ostvariti. Uz nalog za predaju sud može po službenoj dužnosti odrediti i mjere prisile protiv osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu ili dužnika pojedinca iz članka 178. ovoga Zakona. Radi provedbe toga naloga sud je ovlašten zatražiti pomoć policije.

(3) Stečajni upravitelj može nakon pravomoćnosti rješenja o otvaranju stečajnoga postupka zahtijevati od suda da naloži i trećim osobama, u čijem su posjedu predmeti stečajne mase, predaju tih stvari. Stečajni upravitelj dužan je uz zahtjev dostaviti ispravu o pravu vlasništva na stvari. O zahtjevu stečajnoga upravitelja, nakon što je saslušao osobe u čijem su posjedu predmeti stečajne mase, sud odlučuje rješenjem.

(4) Ako se treća osoba u čijem je posjedu predmet stečajne mase protivi zahtjevu stečajnoga upravitelja iz stavka 3. ovoga članka, sud će odbiti taj zahtjev i uputiti stečajnoga upravitelja u parnicu radi ostvarenja prava na predaju u posjed.

(5) Pravomoćno rješenje iz stavka 3. ovoga članka predstavlja ovršnu ispravu.

(6) Ako osobe iz stavaka 2. i 3. ovoga članka ne postupe prema nalogu suda, sud će na prijedlog stečajnoga upravitelja naložiti raspisivanje potrage za predmetima stečajne mase i osobi od koje je stvar prisilno oduzeta naložiti plaćanje odgovarajuće naknade stečajnom dužniku za neovlašteno korištenje odnosno uporabu od dana otvaranja stečajnoga postupka do dana oduzimanja.

(7) Naknada za neovlašteno korištenje odnosno uporabu iz stavka 6. ovoga članka ne može biti manja od 100,00 kuna niti veća od 1000,00 kuna po danu.

(8) Ako za vrijeme neovlaštenoga korištenja odnosno uporabe predmet stečajne mase propadne, sud će osobi kod koje je stvar propala naložiti plaćanje odgovarajuće naknade stečajnom dužniku za vrijednost stvari i neovlašteno korištenje odnosno uporabu. U tom slučaju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe stavaka 6. i 7. ovoga članka.

(9) Odgovorne osobe pravne osobe solidarno odgovaraju za obveze iz stavaka 6. i 8. ovoga članka.

Nastavljanje poslovanja

Članak 217.

(1) Do izvještajnoga ročišta završit će se oni započeti poslovi čije je ispunjenje potrebno da bi se spriječilo nastupanje štete na imovini stečajnoga dužnika i oni poslovi za koje stečajni upravitelj utvrdi da su korisni za stečajnu masu.

(2) Na izvještajnom ročištu stečajni vjerovnici odlučuju hoće li se poslovanje dužnika nastaviti ili obustaviti. Odluku o nastavljanju odnosno obustavi poslovanja stečajni vjerovnici mogu izmijeniti bilo na kojoj skupštini vjerovnika.

(3) Nastavljanje poslovanja dopušteno je najduže godinu i pol dana od dana održanoga izvještajnog ročišta, osim ako je sudu podnesen stečajni plan.

Računi dužnika

Članak 218.

(1) Danom otvaranja stečajnoga postupka prestaju prava osoba koje su bile ovlaštene raspolagati sredstvima na računima dužnika.

(2) Stečajni upravitelj bez odgode će zatvoriti sve račune dužnika i otvoriti novi račun dužnika ili više računa ako za to ima potrebe i odrediti osobe ovlaštene raspolagati sredstvima na tim računima.

(3) Ako je pravna osoba koja za dužnika obavlja poslove platnoga prometa saznala za otvaranje stečajnoga postupka prije nego što je stečajni upravitelj zatražio zatvaranje računa, dužna ih je zatvoriti.

(4) Sredstva sa zatvorenih računa prenijet će se na nove račune.

Tvrtka dužnika

Članak 219.

Nakon otvaranja stečajnoga postupka uz tvrtku ili naziv dužnika na poslovnom papiru dodaje se oznaka »u stečaju« s naznakom novih brojeva računa preko kojih se obavlja poslovanje dužnika iz članka 217. ovoga Zakona.

Novac i predmeti od vrijednosti

Članak 220.

(1) Odbor vjerovnika može odrediti gdje će se i pod kojim uvjetima novac, vrijednosni papiri ili dragocjenosti pohraniti ili uložiti. Ako odbor vjerovnika nije osnovan ili ako još nije donio odluku, sud može donijeti odgovarajuću odluku.

(2) Ako je odbor vjerovnika osnovan, stečajni upravitelj ima pravo pohranjeni ili uloženi novac, vrijednosne papire ili dragocjenosti preuzeti samo ako priznanicu supotpiše i jedan od članova odbora vjerovnika. Upute koje je stečajni upravitelj dao o uvjetima pohrane ili ulaganja obvezuju samo ako ih supotpiše i jedan od članova odbora vjerovnika.

(3) Vjerovnici na ročištu mogu donijeti odluku kojom se određuje način pohrane ili ulaganja novca ili predmeta od vrijednosti, ili izmijeniti odluku odbora vjerovnika, odnosno stečajnoga suda iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ako stečajni upravitelj ne može dobiti supotpis kojega od članova odbora vjerovnika u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, sud ga u slučaju potrebe može ovlastiti da sam preuzme pohranjen ili uložen novac, vrijednosne papire ili dragocjenosti.

Popis predmeta stečajne mase

Članak 221.

(1) Stečajni upravitelj dužan je sastaviti popis pojedinih predmeta stečajne mase. Dužnik pojedinac i prijašnje osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu dužni su u tome surađivati sa stečajnim upraviteljem. Stečajni upravitelj dužan je od navedenih osoba prikupiti potrebne obavijesti, osim ako bi zbog toga došlo do štetnoga odugovlačenja postupka.

(2) Za svaki predmet potrebno je navesti njegovu vrijednost. Ako je potrebno, procjena pojedinih dijelova imovine može se povjeriti vještacima.

Popis vjerovnika

Članak 222.

(1) Stečajni upravitelj dužan je sastaviti popis svih dužnikovih vjerovnika za koje je saznao iz poslovnih knjiga i poslovne dokumentacije dužnika, iz drugih podataka dužnika, prijava tražbina ili na drugi način.

(2) U popisu vjerovnika odvojeno se vode vjerovnici s pravom odvojenoga namirenja i stečajni vjerovnici razvrstani prema pojedinim isplatnim redovima. Za svakoga vjerovnika potrebno je navesti osnovu i iznos njegove tražbine. Za razlučne vjerovnike potrebno je dodatno naznačiti i predmet na kojemu postoji razlučno pravo i vjerojatni iznos za koji vjerovnik neće biti odvojeno namiren. Ako je potrebno, sastavljanje popisa vjerovnika može se povjeriti vještacima.

(3) U popisu vjerovnika navest će se koje su mogućnosti za prijeboj. Potrebno je procijeniti i iznos obveza stečajne mase za slučaj uzastopnoga i neprekinutoga unovčenja imovine dužnika.

Pregled imovine i obveza

Članak 223.

(1) Stečajni upravitelj dužan je s obzirom na vrijeme otvaranja stečajnoga postupka sastaviti sustavan pregled u kojemu će se navesti i usporediti predmeti stečajne mase i dužnikove obveze i njihova procjena. Procjena vrijednosti predmeta stečajne mase obavit će se prema odredbama članka 221. ovoga Zakona, a procjena vrijednosti obveza prema odredbama članka 222. ovoga Zakona.

(2) Nakon sastavljanja pregleda imovine sud može na prijedlog stečajnoga upravitelja ili kojega od vjerovnika narediti dužniku da se očituje o potpunosti pregleda imovine. U tom će se slučaju na odgovarajući način primijeniti odredbe članaka 177. i 178. ovoga Zakona.

Izlaganje u pisarnici suda

Članak 224.

Popis predmeta stečajne mase, popis vjerovnika i pregled imovine i obveza moraju se izložiti u pisarnici suda najkasnije osam dana prije izvještajnoga ročišta.

Trgovačkopravno i poreznopravno polaganje računa

Članak 225.

(1) Trgovačkopravne i poreznopravne obveze dužnika da vodi knjige i polaže račune ne mijenjaju se otvaranjem stečajnoga postupka. U odnosu na stečajnu masu te dužnosti mora ispunjavati stečajni upravitelj.

(2) Otvaranjem stečajnoga postupka započinje nova poslovna godina. Vrijeme do izvještajnoga ročišta ne uračunava se u zakonske rokove za sastavljanje i objavljivanje završnoga računa.

Imenovanje revizora završnoga računa

Članak 226.

(1) Imenovanje revizora završnoga računa u stečajnom postupku uređuje se posebnim propisima, s tim da revizora imenuje isključivo upisni sud, na prijedlog stečajnoga upravitelja.

(2) Ako je za poslovnu godinu prije otvaranja postupka već imenovan revizor, otvaranje stečajnoga postupka ne utječe na pravnu valjanost takvoga imenovanja.

2. ODLUKA O UNOVČENJU

Izvještajno ročište

Članak 227.

(1) Stečajni upravitelj dužan je najkasnije 15 dana prije izvještajnoga ročišta sudu dostaviti izvješće o gospodarskom položaju dužnika i njegovim uzrocima.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova najkasnije osam dana prije izvještajnoga ročišta.

(3) Na izvještajnom ročištu stečajni upravitelj dužan je podnijeti izvješće iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Na izvještajnom ročištu omogućit će se dužniku pojedincu i vjerovnicima očitovanje o izvješću stečajnoga upravitelja.

Odluke o provedbi i završetku stečajnoga postupka

Članak 228.

(1) Ako u dosadašnjem tijeku postupka nisu donesene odluke iz stavka 2. ovoga članka, sud će zakazati posebnu skupštinu vjerovnika najkasnije u roku od šest mjeseci od dana održavanja prvoga izvještajnog ročišta radi raspravljanja o provedenom stečajnom postupku i donošenju odluke o njegovu nastavljanju.

(2) Na ročištu iz stavka 1. ovoga članka vjerovnici mogu – na temelju izvješća stečajnoga upravitelja o provedenom stečajnom postupku i njegovim troškovima, o unovčenoj stečajnoj masi i obavljenim isplatama vjerovnicima, o sporovima i drugim postupcima u tijeku i njihovim izgledima, o opravdanosti nastavljanja s unovčenjem stečajne mase i o potrebi i izgledima da se pripremi stečajni plan – donijeti odluku:

1. o prihvaćanju u cijelosti ili djelomično izvješća stečajnoga upravitelja, odnosno o njegovu razrješenju i zamjeni drugim stečajnim upraviteljem

2. o potrebi provedbe revizije poslovanja stečajnoga upravitelja

3. o tome hoće li se nastaviti s unovčenjem preostaloga neunovčenog dijela imovine stečajnoga dužnika

4. o potrebi i mogućnostima da se pristupi pripremi stečajnoga plana

5. o neunovčenim predmetima stečajne mase i o nenaplaćenim tražbinama te o neunovčivim predmetima stečajne mase

6. o drugim pitanjima od važnosti za provedbu i završetak stečajnoga postupka.

(3) Prije zakazivanja posebne skupštine vjerovnika iz stavka 1. ovoga članka o izvješću stečajnoga upravitelja zatražit će se očitovanje odbora vjerovnika ako je osnovan i dužnika pojedinca.

Unovčenje stečajne mase

Članak 229.

(1) Nakon izvještajnoga ročišta stečajni upravitelj dužan je bez odgode unovčiti imovinu koja ulazi u stečajnu masu, ako to nije protivno odluci skupštine vjerovnika.

(2) Stečajni upravitelj dužan je unovčiti imovinu stečajne mase u skladu s odlukama skupštine vjerovnika i odbora vjerovnika.

(3) Stečajni upravitelj dužan je, uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnoga postupka, Financijskoj agenciji bez odgode dostaviti podatke o svim nekretninama koje se prodaju u stečajnom postupku, a o pokretninama ako je njihova procijenjena vrijednost veća od 50.000,00 kuna radi upisa u Očevidnik nekretnina i pokretnina uz naznaku da se prodaju u stečajnom postupku.

(4) Ako stečajni vjerovnici nisu na izvještajnom ročištu drukčije odredili način i uvjete prodaje, imovina dužnika prodaje se odgovarajućom primjenom odredbi članaka 247. i 249. ovoga Zakona.

(5) Ako vjerovnici ne donesu odluku o daljnjem načinu i uvjetima prodaje, stečajni upravitelj će odrediti način i uvjete prodaje.

Pravne radnje od posebne važnosti

Članak 230.

(1) Stečajni upravitelj dužan je dobiti suglasnost odbora vjerovnika za pravne radnje koje su od posebne važnosti za stečajni postupak. Ako odbor vjerovnika nije osnovan, suglasnost daje skupština vjerovnika.

(2) Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka potrebna je osobito:

1. ako se namjerava otuđiti poduzeće ili neki pogon, robno skladište u cjelini, nekretnina, udio dužnika u nekom drugom poduzeću koje treba služiti uspostavljanju trajne veze s tim poduzećem ili pravo na povremena primanja

2. ako se namjerava uzeti zajam kojim bi stečajna masa bila znatno opterećena

3. ako se namjerava pokrenuti ili preuzeti parnica znatne vrijednosti predmeta spora, ako se preuzimanje takve parnice namjerava odbiti ili se radi rješavanja ili izbjegavanja takve parnice namjerava sklopiti nagodba ili ugovor o izabranom sudu

4. ako se namjerava izdati odvjetniku punomoć za zastupanje u upravnom ili sudskom postupku

5. ako stečajni upravitelj namjerava sklopiti ili nastaviti ugovor o zakupu na rok duži od šest mjeseci.

Privremena zabrana pravne radnje

Članak 231.

(1) U slučajevima iz članka 230. ovoga Zakona stečajni upravitelj će prije donošenja odluke odbora vjerovnika ili skupštine vjerovnika obavijestiti dužnika pojedinca, ako je to moguće bez štetnoga odugovlačenja.

(2) Ako vjerovnici nisu dali svoju suglasnost iz članka 230. stavka 1. ovoga Zakona, sud može, na prijedlog dužnika ili većine vjerovnika iz članka 104. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, nakon što sasluša stečajnoga upravitelja, privremeno zabraniti poduzimanje pravne radnje te zakazati ročište vjerovnika na kojem će se odlučiti o poduzimanju te pravne radnje.

Otuđenje poduzeća ili pogona osobama s posebnim interesom

Članak 232.

(1) Poduzeće ili pogon smiju se otuđiti samo uz suglasnost vjerovnika, ako stjecatelj ili osoba koja ima udjela u njegovu kapitalu u iznosu od najmanje jedne petine:

1. pripada krugu osoba koje su dužniku bliske

2. pripada vjerovnicima s pravom odvojenoga namirenja ili stečajnim vjerovnicima koji nisu nižega isplatnoga reda, a čija razlučna prava i tražbine na temelju ocjene suda zajedno dosežu petinu svote koja se dobije zbrajanjem vrijednosti svih razlučnih prava i iznosa tražbina svih stečajnih vjerovnika koji nisu nižega isplatnoga reda.

(2) Smatrat će se da osoba ima udio u stjecatelju u smislu stavka 1. ovoga članka i ako u stjecatelju sudjeluje društvo ili trgovac pojedinac koji ovisi o toj osobi, ili treća osoba za račun te osobe ili ovisnoga društva ili trgovca pojedinca.

Otuđenje poduzeća ili pogona ispod vrijednosti

Članak 233.

(1) Na prijedlog dužnika ili većine vjerovnika iz članka 104. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona te nakon saslušanja stečajnoga upravitelja sud može odlučiti da se namjeravano otuđenje poduzeća ili pogona može provesti samo uz suglasnost vjerovnika ako podnositelj prijedloga učini vjerojatnim da bi otuđenje u korist nekoga drugog stjecatelja za stečajnu masu bilo povoljnije.

(2) Ako je podnositelj prijedloga zbog podnošenja prijedloga imao troškove, može zatražiti da mu se oni naknade iz stečajne mase čim sud donese rješenje iz stavka 1. ovoga članka.

Pravna valjanost pravne radnje

Članak 234.

(1) Otuđenje imovine dužnika protivno odredbama članaka 230. − 233. ovoga Zakona ne utječe na valjanost radnje stečajnoga upravitelja.

(2) Pravne radnje koje je stečajni upravitelj poduzeo u ime stečajnoga dužnika mogu se pobijati prema općim pravilima za pobijanje pravnih radnji, odnosno pravnih poslova.

3. PRODAJA IMOVINE DUŽNIKA KAO CJELINE

Prodaja imovine

Članak 235.

(1) Vjerovnici mogu na izvještajnom ročištu ili na kojoj kasnijoj skupštini vjerovnika, na temelju izvještaja stečajnoga upravitelja, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, odlučiti da se umjesto unovčenja pojedinih dijelova imovine dužnika odredi prodaja imovine dužnika kao cjeline (odluka o prodaji).

(2) U odluci o prodaji vjerovnici će odrediti uvjete i način prodaje i bitne sastojke ugovora o prodaji imovine dužnika kao cjeline.

(3) Ako je odlukom o prodaji određena prodaja elektroničkom javnom dražbom, prodaja će se provesti uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnoga postupka o ovrsi na nekretnini.

(4) Odluka o prodaji valjano je donesena ako je za nju glasovala većina vjerovnika koja je glasovala i ako zbroj tražbina vjerovnika koji su tako glasovali dvostruko prelazi zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv prodaje, ne računajući razlučne vjerovnike.

(5) Odluka o prodaji objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Svaki stečajni vjerovnik i razlučni vjerovnik ima pravo na prigovor protiv odluke o prodaji u roku od osam dana od dana dostave.

(6) Sud će odluku o prodaji, nakon isteka roka za podnošenje prigovora iz stavka 5. ovoga članka, potvrditi rješenjem ako ocijeni da se prodajom vjerovnici ne dovode u nepovoljniji položaj za namirenje od onoga u kojemu bi bili kad bi se imovina dužnika unovčila po pojedinim dijelovima. Pri donošenju odluke sud će uzeti u obzir i moguće prigovore vjerovnika iz stavka 4. ovoga članka.

(7) Pravo na posebnu žalbu protiv rješenja o potvrđivanju odluke prodaji imaju vjerovnici koji su podnijeli prigovor. Pravo na posebnu žalbu protiv rješenja o uskrati potvrde odluke o prodaji ima svaki vjerovnik koji se ima pravo namiriti iz stečajne mase.

Sklapanje ugovora o prodaji

Članak 236.

(1) Na temelju odluke o prodaji i pravomoćnoga rješenja suda o potvrđivanju odluke o prodaji na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova i na mrežnoj stranici Financijske agencije objavit će se oglas, uz naznaku uvjeta i načina prodaje. U oglasu će se naznačiti mjesto, vrijeme i način uvida u popis imovine stečajnoga dužnika, popis razlučnih prava, dokaze da imovina pripada dužniku, poslovne knjige i dokumentaciju stečajnoga dužnika i razgledavanja imovine.

(2) Popis razlučnih prava iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća liste razlučnih prava koja su upisana u javnim knjigama, prijavljenih razlučnih prava te neprijavljenih razlučnih prava za koja je stečajni upravitelj utvrdio da postoje.

(3) Zainteresirana osoba može tražiti da joj se, na njezin trošak, umnože popisi iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ugovor o prodaji, u pisanom obliku, sklapa s kupcem u ime i za račun stečajnoga dužnika stečajni upravitelj.

(5) Ugovorom o prodaji odredit će se osobito ostaju li i koji dijelovi imovine stečajnoga dužnika na kojima postoje razlučna prava u stečajnoj masi. Za utvrđivanje cijene uzet će se u obzir i okolnost jesu li dijelovi imovine koji se preuzimaju opterećeni razlučnim pravima i drugim teretima.

(6) Ako se cijena ne isplaćuje odmah nakon sklapanja ugovora o prodaji, ona se mora isplatiti najkasnije u roku od šest mjeseci, ali je u tom slučaju kupac dužan dati odgovarajuće osiguranje. Sud može odobriti kupcu da u stečajnu masu ne uplati onaj dio cijene koji odgovara predvidivom iznosu koji bi kupac dobio kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku.

(7) U cijenu će se uračunati i vrijednost razlučnih prava kojima je opterećena imovina koju kupac preuzima. Za utvrđivanje vrijednosti tih prava uzet će se u obzir i pretpostavljena cijena po kojoj bi stvar ili pravo na kojima postoji razlučno pravo mogli biti unovčeni u stečajnom postupku.

(8) Na prodaju imovine dužnika kao cjeline na odgovarajući se način primjenjuju pravila o učincima prodaje u ovršnom postupku radi naplate novčane tražbine.

Potvrđivanje ugovora o prodaji

Članak 237.

(1) Ugovor o prodaji sud potvrđuje rješenjem protiv kojega svaki stečajni i razlučni vjerovnik ima pravo na posebnu žalbu.

(2) Svaki stečajni i razlučni vjerovnik imaju pravo na posebnu žalbu i protiv rješenja kojim sud nije odobrio ugovor o prodaji.

(3) Danom pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji prekidaju se svi postupci koje prema odredbama ovoga Zakona nastavlja kupac u svoje ime i za svoj račun.

Predmnjeva o predmetu prodaje

Članak 238.

Predmet ugovora o prodaji jesu sve stvari i prava stečajnoga dužnika koja ulaze u stečajnu masu, osim ako odredbama ovoga odjeljka ili ugovora o prodaji nije drukčije izrijekom određeno.

Izlučna prava

Članak 239.

(1) Ako se stvar koja nije upisana u javne knjige nalazi u vrijeme prodaje u posjedu dužnika, danom pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji kupac postaje njezinim vlasnikom u skladu s pravilima o stjecanju prava vlasništva stvari kupnjom u ovršnom postupku iako u odnosu na nju treće osobe imaju izlučno pravo.

(2) Danom pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji kupac postaje nositelj tražbina i drugih prava stečajnoga dužnika koja nisu upisana u javne knjige u skladu s općim pravilima o stjecanju prava od osoba koje nisu njihovi nositelji iako na njima treće osobe imaju izlučna prava.

(3) U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izlučni vjerovnik ima prava iz članka 148. stavka 3. ovoga Zakona.

Razlučna prava

Članak 240.

(1) Ugovorom o prodaji kupac preuzima imovinu stečajnoga dužnika koja je kao njegova upisana u javnim knjigama zajedno s razlučnim pravima i drugim teretima koji su na njoj upisani u tim knjigama.

(2) Ako na dijelovima imovine stečajnoga dužnika koji su upisani u javnoj knjizi nije upisano neko razlučno pravo ili drugi teret koji inače na njima postoje, kupac ugovorom o prodaji preuzima te dijelove imovine opterećene razlučnim pravom ili drugim teretom:

1) ako su razlučna prava i drugi tereti prijavljeni u stečajnom postupku

2) ako je to određeno ugovorom o prodaji ili

3) ako to nije u protivnosti s pravilima o zaštiti povjerenja u javne knjige.

(3) Ako je stvar koja nije upisana u javnoj knjizi u posjedu stečajnoga upravitelja, ugovorom o prodaji kupac preuzima tu stvar zajedno s razlučnim pravima i drugim teretima koji na njoj postoje:

1) ako su prijavljeni u stečajnom postupku

2) ako je to određeno ugovorom o prodaji ili

3) ako je znao ili morao znati za njihovo postojanje.

(4) Ako stvar koja nije upisana u javnoj knjizi nije u posjedu stečajnoga upravitelja, ugovorom o prodaji kupac preuzima tu stvar zajedno s razlučnim pravima i drugim teretima koji na njoj postoje, neovisno o tome jesu li ta prava prijavljena u stečajnom postupku, odnosno jesu li navedena u ugovoru o prodaji.

(5) Ako je tražbina ili drugo pravo stečajnoga dužnika koje nije upisano u javne knjige preneseno na vjerovnika radi založnopravnoga osiguranja njegove tražbine, kupac preuzima tu tražbinu ili pravo opterećeno razlučnim pravom:

1) ako je razlučno pravo prijavljeno u stečajnom postupku

2) ako je to određeno ugovorom o prodaji ili

3) ako je znao ili morao znati za njihovo postojanje.

(6) Ako je tražbina ili drugo pravo stečajnoga dužnika koje nije upisano u javne knjige preneseno na vjerovnika radi založnopravnoga osiguranja njegove tražbine, kupac stječe tražbinu, odnosno pravo neopterećeno razlučnim pravom ako razlučno pravo nije prijavljeno u stečajnom postupku ili ako to nije određeno ugovorom o prodaji, osim ako je već prema sadržaju tražbine ili prava ili prema ispravama na kojima se oni temelje bilo moguće razumno pretpostaviti da na njima postoje razlučna prava, odnosno da ih stečajni upravitelj nije ovlašten otuđiti bez tereta.

(7) U mogućim parnicama ili drugim postupcima radi prisilnoga ostvarenja prava razlučnih vjerovnika iz stavka 3. ovoga članka stečajni dužnik može sudjelovati kao umješač radi zaštite svojih prava.

(8) Tražbine i radi njihova osiguranja zasnovana razlučna prava koja su priznata u stečajnom postupku prije prodaje kupac ne može nakon toga osporavati.

Namirenje razlučnih prava iz stečajne mase

Članak 241.

(1) Ugovorom o prodaji može se odrediti da određeni dijelovi imovine dužnika na kojima postoje razlučna prava ostanu u stečajnoj masi. U tom se slučaju ti dijelovi imovine unovčuju prema pravilima stečajnoga postupka o unovčenju dijelova imovine dužnika na kojima postoje razlučna prava.

(2) Razlučni vjerovnici koji su u stečajnom postupku prijavili iznos do kojega njihove tražbine neće biti namirene razlučnim pravom namiruju taj iznos iz stečajne mase kao stečajni vjerovnici. Iz stečajne mase izdvojit će se sredstva potrebna za namirenje razlučnih vjerovnika kao stečajnih vjerovnika do završetka postupka namirenja iz predmeta razlučnoga prava koji je preuzet ugovorom o prodaji.

(3) Sporazum između kupca i razlučnoga vjerovnika o načinu i uvjetima namirenja razlučnoga vjerovnika ne obvezuje stečajnu masu. U tom će slučaju sud, na prijedlog stečajnoga upravitelja, nakon što razlučnom vjerovniku koji je prijavio dio svoje tražbine u stečajnom postupku omogući da se o njemu očituje, odlučiti hoće li i u kojoj mjeri priznati tražbinu. Protiv rješenja suda pravo na žalbu imaju razlučni vjerovnik i stečajni upravitelj.

Prijenos prava vlasništva na stvari i prijenos prava radi osiguranja

Članak 242.

Ako je na vjerovnika preneseno pravo vlasništvo na stvari ili pravo radi osiguranja neke tražbine, prodajom imovine dužnika kao cjeline na kupca prelaze prava i obveze koje je stečajni dužnik imao prema vjerovniku u svezi s tim prijenosom prije otvaranja stečajnoga postupka.

Prava kupca

Članak 243.

(1) Na kupca prelaze sva prava stečajnoga dužnika prema trećim osobama koja se tiču preuzete imovine dužnika, ako ovim Zakonom ili ugovorom o prodaji nije što drugo određeno.

(2) Kupac ne odgovara za obveze stečajnoga dužnika nastale do dana pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji dužnika, osim za obveze osigurane razlučnim pravima u onoj mjeri u kojoj su one obuhvaćene vrijednošću preuzetoga predmeta opterećenoga razlučnim pravom. Za obveze osigurane razlučnim pravima kupac odgovara vrijednošću preuzetoga predmeta opterećenoga razlučnim pravom.

(3) Parnice pokrenute radi ostvarivanja prava dužnika prema trećim osobama kupac nastavlja u svoje ime i za svoj račun, ako ovim Zakonom ili ugovorom o prodaji nije drukčije određeno.

(4) Parnice o osporavanju tražbina vjerovnika nastavljaju se u ime i za račun stečajne mase, osim parnica koje se tiču razlučnih prava kojima je opterećena imovina koju je dužnik preuzeo, koje kupac nastavlja u svoje ime i za svoj račun.

(5) Ako ugovorom o prodaji nije drukčije određeno, parnice o pobijanju pravnih radnji stečajnoga dužnika mogu se pokrenuti i nastaviti za račun stečajnoga dužnika, osim parnica koje se tiču razlučnih prava kojima je opterećena imovina koju je dužnik preuzeo, koje kupac nastavlja u svoje ime i za svoj račun te koje, prema pravilima ovoga Zakona o pobijanju pravnih radnji stečajnoga dužnika, može pokrenuti, odnosno nastaviti kupac u svoje ime i za svoj račun.

(6) U slučajevima iz stavaka 3. i 5. ovoga članka u kojima je kupac ovlašten nastaviti parnicu u svoje ime i za svoj račun tuženik se ne može protiviti stupanju kupca u parnicu umjesto stečajnoga dužnika ili vjerovnika koji ju je pokrenuo.

(7) Kupac je ovlašten stupiti u parnicu do zaključenja glavne rasprave.

(8) Ako se vjerovnik koji je parnicu pokrenuo ili stečajni dužnik usprotive tome da je kupac preuzme umjesto njih, kupac je ovlašten zatražiti da o tome odluči sud.

(9) Ako je prema ugovoru o prodaji ili ovom Zakonu kupac ovlašten očekivati koristi od pobijanja pravne radnje stečajnoga dužnika, ovlašten je tražiti od stečajnoga dužnika korist koju je stekao u povodu pobijanja, odnosno da se na njega prenesu prava iz ovršne isprave stečene u povodu pobijanja.

Pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka

Članak 244.

(1) Pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka ostaju na snazi i nakon prodaje imovine dužnika kao cjeline, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Prodajom imovine dužnika kao cjeline kupac na kojeg je prešla određena tražbina stupa u pravni položaj stečajnoga dužnika u svezi s mogućnošću njezina prijeboja sukladno odredbama ovoga Zakona.

(3) Prodajom imovine dužnika kao cjeline kupac stječe prava koja je stečajni dužnik imao u vrijeme prodaje u svezi s pravnim poslovima koji su bili zasnovani prije otvaranja stečajnoga postupka, ako ugovorom o prodaji nije drukčije određeno. Svoja prava da se u svezi s tim poslovima namiruju kao stečajni vjerovnici treće osobe ostvaruju prema stečajnom dužniku.

Obveze stečajne mase

Članak 245.

Obveze stečajne mase terete stečajnu masu.

Nastavljanje stečajnoga postupka

Članak 246.

Nakon pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju ugovora o prodaji stečajni postupak nastavlja se protiv stečajnoga dužnika kojeg zastupa stečajni upravitelj.

4. UNOVČENJE PREDMETA NA KOJIMA POSTOJI RAZLUČNO PRAVO

Unovčenje nekretnina, brodova i zrakoplova

Članak 247.

(1) Nekretnina na kojoj postoji razlučno pravo prodaje se u stečajnom postupku, na prijedlog stečajnoga upravitelja ili razlučnoga vjerovnika, uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnoga postupka o ovrsi na nekretnini. Pravila o obustavi postupka ne primjenjuju se.

(2) O prodaji nekretnine iz stavka 1. ovoga članka sud odlučuje rješenjem protiv kojeg pravo na žalbu imaju stečajni upravitelj i razlučni vjerovnici. U rješenju o prodaji nekretnine sud će odrediti da se nekretnina prodaje u stečajnom postupku. U zemljišnoj knjizi upisat će se zabilježba rješenja o prodaji nekretnine.

(3) Sud će zaključkom o prodaji utvrditi vrijednost nekretnine, način prodaje i uvjete prodaje.

(4) Prodaju nekretnine provodi Financijska agencija elektroničkom javnom dražbom.

(5) Nekretnina se ne može prodati:

– na prvoj dražbi ispod tri četvrtine utvrđene vrijednosti nekretnine

– na drugoj dražbi ispod jedne polovine utvrđene vrijednosti nekretnine

– na trećoj dražbi ispod jedne četvrtine utvrđene vrijednosti nekretnine.

(6) Na četvrtoj dražbi nekretnina se prodaje po početnoj cijeni od 1,00 kune.

(7) Prvi razlučni vjerovnik u prednosnom redu može izjaviti da kupuje nekretninu i da stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnoga dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine.

(8) Stavci 1. − 7. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na prodaju brodova, brodova u gradnji, zrakoplova i drugih prava upisanih u javne knjige.

Obračun troškova i namirenje razlučnih vjerovnika

Članak 248.

(1) Nakon unovčenja stvari ili prava na kojemu postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi sud će iz iznosa ostvarenoga prodajom:

1. namiriti troškove unovčenja iz članka 254. ovoga Zakona

2. namiriti tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu određenom pravilima ovršnoga postupka i

3. preostali iznos predati stečajnom upravitelju za namirenje stečajnih vjerovnika.

(2) Sud je dužan donijeti rješenje o namirenju u roku od 30 od dana pravomoćnosti rješenja o dosudi.

Unovčenje drugih pokretnih stvari i prava

Članak 249.

(1) Pokretnu stvar na kojoj postoji razlučno pravo, ako se ta stvar nalazi u njegovu posjedu, stečajni upravitelj unovčit će uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnoga postupka ili slobodnom pogodbom.

(2) Stečajni upravitelj smije naplatiti ili na drugi način unovčiti tražbinu ili drugo pravo koje je dužnik ustupio radi osiguranja nekoga prava.

Obavješćivanje vjerovnika

Članak 250.

(1) Ako stečajni upravitelj ima pravo na unovčenje pokretne stvari u skladu s odredbom članka 249. stavka 1. ovoga Zakona, dužan je razlučnoga vjerovnika na njegov zahtjev obavijestiti o stanju te stvari. Umjesto obavijesti on može dopustiti vjerovniku razgledavanje te stvari.

(2) Ako stečajni upravitelj ima pravo na naplatu tražbine u skladu s odredbom članka 249. stavka 2. ovoga Zakona, dužan je razlučnoga vjerovnika, na njegov zahtjev, obavijestiti o toj tražbini. Umjesto obavijesti on može dopustiti vjerovniku uvid u poslovne knjige i u poslovnu dokumentaciju dužnika.

Priopćenje namjere otuđenja

Članak 251.

(1) Prije nego što stečajni upravitelj trećoj osobi otuđi stvar ili pravo koje je ovlašten unovčiti u skladu s odredbama članka 249. ovoga Zakona, dužan je razlučnom vjerovniku priopćiti na koji način taj predmet namjerava otuđiti. Stečajni upravitelj dužan je omogućiti vjerovniku da u roku od osam dana predloži unovčenje predmeta koje bi za njega bilo povoljnije.

(2) Ako prijedlog bude podnesen u roku od osam dana ili pravodobno prije otuđenja, stečajni upravitelj dužan je uzeti u obzir mogućnost povoljnijega otuđenja koje je predložio vjerovnik.

(3) Drukčija mogućnost unovčenja može biti i u tome da vjerovnik sam preuzme predmet. Povoljnijom se smatra i ona mogućnost unovčenja kojom se smanjuju troškovi.

Zaštita vjerovnika od odugovlačenja s unovčenjem

Članak 252.

(1) Dok predmet koji je stečajni upravitelj ovlašten unovčiti prema odredbama članka 249. ovoga Zakona ne bude unovčen, vjerovnik ima pravo na kamate iz stečajne mase koje teku od izvještajnoga ročišta.

(2) Ako je vjerovnik već prije otvaranja stečajnoga postupka mjerama osiguranja spriječen u unovčenju predmeta, kamate počinju teći najkasnije tri mjeseca nakon što mjera bude određena.

(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka neće se primijeniti ako se prema iznosu tražbine te vrijednosti drugih tereta na predmetu vjerovnik ne bi mogao namiriti iz utrška.

Raspodjela utrška

Članak 253.

(1) Nakon što stečajni upravitelj unovči pokretnu stvar ili tražbinu, iz utrška će se u stečajnu masu prije svega unijeti iznos potreban za naknadu troškova utvrđivanja tražbine ili unovčenja. Od preostaloga iznosa bez odgode će se namiriti razlučni vjerovnik.

(2) Ako mu stečajni upravitelj prepusti unovčiti neki predmet koji ima pravo unovčiti u skladu s odredbama članka 249. ovoga Zakona, razlučni vjerovnik dužan je iz utrška u stečajnu masu najprije izdvojiti iznos potreban za namirenje troškova utvrđivanja tražbine i poreza kojim je takva prodaja opterećena.

Obračun troškova

Članak 254.

(1) Stečajni upravitelj dužan je dostaviti sudu obračun troškova unovčenja predmeta na kojem postoji razlučno pravo u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o dosudi.

(2) Troškovi unovčenja iz stavka 1. ovoga članka obuhvaćaju stvarno nastale troškove i ostale obveze stečajne mase. Ako je zbog unovčenja stečajna masa opterećena porezom, iznos toga poreza uračunat će se u troškove unovčenja.

Ostalo korištenje pokretnih stvari

Članak 255.

(1) Stečajni upravitelj smije koristiti za stečajnu masu pokretnu stvar koju ima pravo unovčiti ako on tako nastalo smanjenje vrijednosti osiguranja naknadi razlučnom vjerovniku iz stečajne mase.

(2) Stečajni upravitelj takvu stvar smije spojiti, izmiješati ili preraditi ako se time ne ugrožava osiguranje razlučnoga vjerovnika.

(3) Ako zbog radnji stečajnoga upravitelja iz stavka 2. ovoga članka razlučni vjerovnik stekne osiguranje na kojoj drugoj stvari, na toj će se stvari njegovo osiguranje ograničiti na vrijednost prijašnjeg predmeta osiguranja.

Pravo razlučnoga vjerovnika na unovčenje

Članak 256.

(1) Ako stečajni upravitelj nema pravo na unovčenje pokretne stvari ili tražbina na kojima postoji razlučno pravo, vjerovnik ima pravo unovčiti stvar ili tražbinu.

(2) Na prijedlog stečajnoga upravitelja, a nakon što sasluša vjerovnika, sud može odrediti rok u kojem vjerovnik mora unovčiti predmet. Nakon isteka toga roka pravo na unovčenje stječe sud.

 

GLAVA VI.   NAMIRENJE STEČAJNIH VJEROVNIKA

1. UTVRĐIVANJE TRAŽBINE

Prijava tražbina stečajnih vjerovnika

Članak 257.

(1) Prijava tražbine podnosi se stečajnom upravitelju na propisanom obrascu u dva primjerka i sadržava:

1. podatke za identifikaciju vjerovnika

2. podatke za identifikaciju dužnika

3. pravnu osnovu tražbine, iznos tražbine u kunama

4. naznaku o dokazu za postojanje tražbine

5. naznaku o postojanju ovršne isprave

6. naznaku o postojanju postupka pred sudom.

(2) Prijavi tražbine iz stavka 1. ovoga članka u prijepisu se prilažu isprave iz kojih tražbina proizlazi, odnosno kojima se dokazuje.

(3) Stečajni upravitelj sastavit će popis svih tražbina radnika i prijašnjih dužnikovih radnika dospjelih do otvaranja stečajnoga postupka koje je obvezan iskazati u bruto iznosu i netoiznosu i predočiti na potpis prijavu njihovih tražbina u dva primjerka.

(4) Ako radnik ili prijašnji dužnikov radnik nije prijavio tražbinu, smatrat će se da je tražbinu prijavio u skladu s popisom iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Tražbine vjerovnika nižih isplatnih redova prijavljuju se samo na poseban poziv suda. U prijavi takvih tražbina treba naznačiti da se radi o tražbini nižega isplatnog reda i redno mjesto na koje vjerovnik ima pravo.

(6) Prijavu tražbine podnesenu nakon isteka roka za prijavljivanje sud će odbaciti rješenjem.

Obavješćivanje o izlučnim i razlučnim pravima

Članak 258.

(1) Izlučni vjerovnici dužni su obavijestiti stečajnoga upravitelja o svom izlučnom pravu, pravnoj osnovi izlučnoga prava i naznačiti predmet na koji se njihovo izlučno pravo odnosi, odnosno u obavijesti naznačiti pravo iz članka 148. ovoga Zakona.

(2) Razlučni vjerovnici dužni su obavijestiti stečajnoga upravitelja o svom razlučnom pravu, pravnoj osnovi razlučnoga prava i dijelu imovine stečajnoga dužnika na koji se odnosi njihovo razlučno pravo. Ako razlučni vjerovnici prijavljuju i tražbinu kao stečajni vjerovnici, u prijavi su dužni naznačiti dio imovine stečajnoga dužnika na koji se odnosi njihovo razlučno pravo i iznos do kojega njihova tražbina predvidivo neće biti namirena tim razlučnim pravom.

(3) Razlučni vjerovnici koji nisu obavijestili stečajnoga upravitelja o razlučnom pravu na način iz stavka 2. ovoga članka ne gube pravo odvojenoga namirenja iz predmeta razlučnoga prava. Iznimno, razlučni vjerovnici gube pravo na odvojeno namirenje i nemaju pravo tražiti naknadu štete ili kakvu drugu naknadu od stečajnoga dužnika ili vjerovnika, ako je predmet razlučnoga prava bez njih unovčen u stečajnom postupku, a razlučno pravo nije bilo upisano u javnoj knjizi ili za njega stečajni upravitelj nije znao niti morao znati.

Tablice prijavljenih tražbina, razlučnih i izlučnih prava

Članak 259.

(1) Stečajni upravitelj dužan je na propisanom obrascu sastaviti:

– tablicu prijavljenih tražbina s podacima navedenim u članku 257. ovoga Zakona

– tablicu razlučnih prava koja su upisana u javnim knjigama, o kojima je obaviješten od razlučnih vjerovnika i o kojima je saznao na drugi način, s podacima za identifikaciju razlučnoga vjerovnika, iznos i pravnu osnovu tražbine osigurane razlučnim pravom i dio imovine dužnika na koji se razlučno pravo odnosi

– tablicu izlučnih prava o kojima su ga obavijestili izlučni vjerovnici, s podacima za identifikaciju izlučnoga vjerovnika, pravnom osnovom izlučnoga prava i predmetom izlučnoga prava.

(2) Tablice iz stavka 1. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova nakon isteka roka za prijavu tražbina, a najkasnije osam dana prije održavanja ispitnoga ročišta.

(3) Prijave tražbina i isprave izložit će se u pisarnici suda na uvid sudionicima nakon isteka roka za prijavu tražbina, a najkasnije osam dana prije održavanja ispitnoga ročišta.

Tijek ispitnoga ročišta

Članak 260.

(1) Na ispitnom ročištu prijavljene se tražbine ispituju prema svojim iznosima i redu.

(2) Stečajni upravitelj dužan je određeno se očitovati priznaje li ili osporava svaku prijavljenu tražbinu.

(3) Tražbine koje su osporili stečajni upravitelj, dužnik pojedinac ili koji od stečajnih vjerovnika moraju se posebno raspraviti.

(4) Izlučna i razlučna prava nisu predmet ispitivanja.

Prijave nižih isplatnih redova

Članak 261.

(1) Ako je sud u skladu s odredbom članka 257. stavka 5. ovoga Zakona pozvao vjerovnike nižih isplatnih redova da prijave tražbine tako da rok određen za te prijave istječe kasnije od osam dana prije ispitnoga ročišta, na trošak stečajne mase odredit će se posebno ispitno ročište.

(2) Poziv za posebno ispitno ročište se objavljuje. Na to se ročište posebno pozivaju stečajni upravitelj i dužnik fizička osoba.

Mirenje

Članak 262.

(1) Ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu stečajnoga vjerovnika ili ako je koji od stečajnih vjerovnika osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj, vjerovnik osporene tražbine, vjerovnik koji je osporio priznatu tražbinu, odnosno stečajni upravitelj uz suglasnost odbora vjerovnika, mogu predložiti rješavanje spora u postupku mirenja u skladu s odredbama zakona koji uređuju postupak mirenja.

(2) Ako do zaključenja ispitnoga ročišta postoji suglasnost vjerovnika osporene tražbine, vjerovnika koji je osporio priznatu tražbinu, odnosno stečajnoga upravitelja i odbora vjerovnika, za rješavanje spora mirenjem, sud će osporene prijavljene tražbine izdvojiti iz tablice ispitanih tražbina.

(3) Postupak mirenja može trajati najduže 60 dana od zaključenja ispitnoga ročišta.

(4) Stečajni upravitelj dužan je prije sklapanja nagodbe dostaviti prijedlog nagodbe iz postupka mirenja odboru vjerovnika na očitovanje u roku od osam dana od zaprimanja prijedloga nagodbe.

(5) Ako se odbor vjerovnika ne očituje o prijedlogu nagodbe iz postupka mirenja u roku iz stavka 4. ovoga članka, smatra se da se suglasio s prijedlogom nagodbe.

(6) Prije osporenu tražbinu stečajnoga vjerovnika čija se osnovanost utvrdi nagodbom u postupku mirenja, sud će unijeti u tablicu ispitanih tražbina kao utvrđenu tražbinu.

(7) Osporenu tražbinu stečajnoga vjerovnika čija se neosnovanost utvrdi nagodbom u postupku mirenja, sud će unijeti u tablicu ispitanih tražbina kao osporenu tražbinu.

(8) U odnosu na tražbinu stečajnoga vjerovnika o kojem stranke ne postignu nagodbu u postupku mirenja, primijenit će se odredbe ovoga Zakona vezane za upućivanje u parnicu.

Utvrđivanje tražbine

Članak 263.

Tražbina se smatra utvrđenom ako je na ispitnom ročištu prizna stečajni upravitelj i ne ospori stečajni vjerovnik, odnosno ako izjavljeno osporavanje bude otklonjeno. Ako dužnik pojedinac ospori tražbinu, to ne sprečava utvrđivanje tražbine.

Tablica ispitanih tražbina

Članak 264.

Sud sastavlja tablicu ispitanih tražbina u koju za svaku prijavljenu tražbinu unosi u kojoj je mjeri tražbina utvrđena prema svom iznosu i svom redu odnosno tko je tražbinu osporio. Osporavanje tražbina dužnika pojedinca također se unosi u tablicu. Na mjenicama ili drugim ispravama o dugu sud će naznačiti da je tražbina utvrđena.

Rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama

Članak 265.

(1) Na temelju tablice ispitanih tražbina sud donosi rješenje kojim odlučuje u kojem iznosu i kojem isplatnom redu su utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine. Tim rješenjem sud odlučuje i o upućivanju na parnicu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja tražbine.

(2) Rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama objavljuje se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka pravo na žalbu ima svaki vjerovnik u dijelu koji se tiče njegove prijavljene tražbine, odnosno tražbine koju je osporio i stečajni upravitelj.

(4) Vjerovnici čije su tražbine utvrđene o tome neće biti posebno obaviješteni, o čemu će biti upozoreni prije ispitnoga ročišta. Ti vjerovnici mogu na svoj trošak tražiti da im se izda ovjerovljeni izvadak rješenja.

Osporene tražbine

Članak 266.

(1) Ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, sud će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnoga dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.

(2) Ako je koji od stečajnih vjerovnika osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj, sud će stečajnoga vjerovnika uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. Osporavatelj u takvoj parnici nastupa u ime i za račun stečajnoga dužnika.

(3) Ako su osporene tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika, parnica radi utvrđivanja osporene tražbine vodi se prema općim odredbama u postupku pred sudovima, te posebnim odredbama za parnice u radnim sporovima.

(4) Ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, sud će na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja.

Rok za pokretanje parnice

Članak 267.

(1) Ako osoba koja je upućena na parnicu ne pokrene parnicu u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke, smatrat će se da je odustala od prava na vođenje parnice.

(2) Ako osporavatelj tražbine za koju postoji ovršna isprava ne pokrene parnicu u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je osporavanje otklonjeno.

Povjeravanje rješavanja spora pred izbranim sudom

Članak 268.

(1) Na zahtjev vjerovnika koji je upućen na parnicu sud može rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba odlučiti da se rješavanje spora povjeri kojem stalnom izbranom sudištu u Republici Hrvatskoj.

(2) Ako sud odbije zahtjev vjerovnika da se rješavanje spora povjeri stalnom izbranom sudištu, rok za pokretanje parnice iz članka 267. ovoga Zakona počinje teći od dostave rješenja o odbijanju zahtjeva vjerovnika.

(3) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka vjerovnik je dužan podnijeti u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke.

(4) Rješenje suda iz stavka 1. ovoga članka u cijelosti zamjenjuje ugovor stranaka o izbranom sudu.

(5) U postupku pred izbranim sudom iz stavka 1. ovoga članka svaki stečajni vjerovnik, odnosno stečajni dužnik može se umiješati i sudjelovati u svojstvu umješača s položajem jedinstvenoga suparničara.

(6) Pravorijek izbranoga suda kojim je utvrđena tražbina i njezin isplatni red ili kojim je utvrđeno da tražbina ne postoji, djeluje prema stečajnom dužniku i svim stečajnim vjerovnicima. Odredbe članka 271. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način.

Nastavljanje parnica

Članak 269.

(1) Ako je u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice.

(2) Prijedlog za nastavak parnice iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti vjerovnik čija je tražbina osporena, u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu odnosno primitka drugostupanjske odluke. Osporavatelj parnicu nastavlja u ime i za račun dužnika.

(3) Ako vjerovnik osporene tražbine koji je upućen na parnicu ne predloži nastavak parnice u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice.

Opseg utvrđivanja i vrijednost predmeta spora

Članak 270.

U parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu.

Učinak odluke

Članak 271.

(1) Pravomoćna odluka kojom se utvrđuje tražbina i njezin isplatni red ili kojom se utvrđuje da tražbina ne postoji, djeluje prema stečajnom dužniku i svim stečajnim vjerovnicima.

(2) Osoba koja uspije u parnici, odnosno stečajni vjerovnik tražbine čije je osporavanje otklonjeno, može tražiti od suda ispravak tablice iz članka 264. ovoga Zakona.

(3) Vjerovnici koji su vodili parnicu bez sudjelovanja stečajnoga upravitelja mogu zahtijevati naknadu svojih troškova iz stečajne mase ako je vođenje parnice bilo korisno za masu.

Tužba protiv dužnika

Članak 272.

Ako je dužnik fizička osoba na ispitnom ročištu osporio neku tražbinu, vjerovnik ima pravo protiv dužnika podnijeti tužbu radi utvrđivanja svoje tražbine. Ako se u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka vodila parnica o toj tražbini, vjerovnik može preuzeti tu parnicu protiv dužnika.

2. DIOBA

Namirenje stečajnih vjerovnika

Članak 273.

(1) Namirenje stečajnih vjerovnika može započeti nakon općega ispitnog ročišta.

(2) Namirenje vjerovnika provodi se prema priljevu gotova novca. Stečajni vjerovnici nižih isplatnih redova ne uzimaju se u obzir kod djelomičnih dioba.

(3) Diobe obavlja stečajni upravitelj. Prije svake diobe stečajni upravitelj je dužan dobiti suglasnost odbora vjerovnika, odnosno suda ako odbor vjerovnika nije osnovan.

Diobni popis

Članak 274.

(1) Prije diobe stečajni upravitelj će sastaviti popis tražbina koje se uzimaju u obzir pri diobi. Tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika nastale do dana otvaranja stečajnoga postupka iz radnoga odnosa uzimaju se u obzir u bruto iznosu. Popis mora sadržavati zbroj tražbina i raspoloživi iznos iz stečajne mase koji će se raspodijeliti vjerovnicima.

(2) Popis tražbina iz stavka 1. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

Osporene tražbine

Članak 275.

(1) Stečajni vjerovnik koji je upućen na parnicu radi utvrđivanja svoje osporene tražbine, mora u roku od 15 dana od objave popisa tražbina iz članka 274. ovoga Zakona podnijeti dokaz stečajnom upravitelju da je podnio tužbu radi utvrđivanja te tražbine, odnosno da je preuzeo prije pokrenutu parnicu.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka iznos koji bi vjerovnik dobio da njegova tražbina nije osporena izdvojit će se sve dok parnica pravomoćno ne završi.

(3) Ako vjerovnik ne podnese pravodobno dokaz iz stavka 1. ovoga članka, njegova se tražbina pri djelomičnoj diobi neće uzeti u obzir.

Razlučni vjerovnici

Članak 276.

(1) Razlučni vjerovnik kojem je dužnik i osobno odgovoran treba najkasnije u roku od 15 dana nakon objave popisa tražbina iz članka 274. ovoga Zakona podnijeti dokaz stečajnom upravitelju da se i u kojem iznosu odrekao odvojenoga namirenja ili da nije odvojeno namiren. Ako dokaz ne podnese pravodobno, njegova se tražbina neće uzeti u obzir pri djelomičnoj diobi.

(2) Da bi tražbina razlučnoga vjerovnika bila uzeta u obzir pri djelomičnoj diobi, dovoljno je da vjerovnik unutar roka iz stavka 1. ovoga članka stečajnom upravitelju dokaže da će se unovčiti predmet na kojem postoji razlučno pravo te da učini vjerojatnim iznos u kojem neće biti odvojeno namiren. U tom će se slučaju pri diobi odvojiti iznos koji odgovara dijelu u kojem tražbina neće biti odvojeno namirena. Ako pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka ne budu ispunjene do završne diobe, iznosi odvojeni radi namirenja razlučnoga vjerovnika raspodijelit će se stečajnim vjerovnicima.

(3) Ako samo stečajni upravitelj ima pravo unovčiti predmet na kojem postoji razlučno pravo, odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka neće se primjenjivati. Kod djelomične diobe stečajni upravitelj će, ako predmet još nije unovčio, procijeniti u kojem iznosu tražbina razlučnoga vjerovnika neće biti odvojeno namirena i pri djelomičnoj diobi odvojiti iznos koji odgovara dijelu u kojemu tražbina neće biti namirena.

Tražbina vezana uz odgodni uvjet

Članak 277.

(1) Tražbina vezana uz odgodni uvjet pri djelomičnoj se diobi uzima u obzir u njezinu punom iznosu. Udio koji otpada na tu tražbinu odvojit će se pri diobi.

(2) Pri završnoj diobi tražbina vezana uz odgodni uvjet neće se uzeti u obzir, ako je mogućnost nastupanja uvjeta toliko daleka da ona u vrijeme diobe nema imovinske vrijednosti. U tom će se slučaju iznosi odvojeni tijekom prethodnih dioba za namirenje te tražbine uključiti u masu iz koje će se obaviti završna dioba.

Naknadno uzimanje u obzir

Članak 278.

Vjerovnicima koji nisu uzeti u obzir pri djelomičnoj diobi, a za koje se naknadno ispune pretpostavke iz članaka 275. i 276. ovoga Zakona, isplatit će se u narednoj diobi iz preostale stečajne mase iznos koji ih izjednačava s ostalim vjerovnicima. Tek nakon toga moći će se pristupiti namirenju drugih vjerovnika.

Izmjene diobnoga popisa

Članak 279.

Stečajni upravitelj će u roku od tri dana od isteka rokova iz članaka 275. i 276. ovoga Zakona izmijeniti diobni popis ako to postane prijeko potrebno s obzirom na odredbe članaka 275. − 278. ovoga Zakona.

Prigovori na diobni popis

Članak 280.

(1) Kod djelomične diobe vjerovnici mogu sudu podnijeti prigovor na diobni popis u roku od osam dana nakon isteka roka iz članka 275. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Rješenje suda kojim se prigovor odbija dostavlja se vjerovniku i stečajnom upravitelju. Protiv rješenja o prigovoru vjerovnik ima pravo na žalbu.

(3) Rješenje kojim se određuje ispravak diobnoga popisa objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Stečajni upravitelj i stečajni vjerovnici protiv ovoga rješenja imaju pravo na žalbu.

(4) Djelomičnoj diobi može se pristupiti tek nakon pravomoćnosti rješenja iz stavka 3. ovoga članka.

Određivanje dijela iznosa koji se isplaćuje

Članak 281.

(1) Odbor vjerovnika određuje postotak namirenja tražbina djelomičnom diobom na prijedlog stečajnoga upravitelja, nakon što isteknu rokovi iz članaka 275. i 276. ovoga Zakona, nakon što se izmijeni diobni popis prema članku 279. ovoga Zakona te nakon pravomoćnosti rješenja kojim je određen ispravak diobnoga popisa. Ako odbor vjerovnika nije osnovan, postotak određuje sud.

(2) Stečajni upravitelj će postotak u kojem se tražbine namiruju priopćiti vjerovnicima koji se pri diobi uzimaju u obzir.

Završna dioba

Članak 282.

(1) Završnoj diobi pristupa se čim završi unovčenje stečajne mase.

(2) Završna dioba smije se poduzeti samo uz suglasnost suda.

Završno ročište

Članak 283.

(1) Prigodom davanja suglasnosti za završnu diobu sud određuje završno ročište vjerovnika na kojem se:

1. raspravlja o završnom računu stečajnoga upravitelja

2. podnose prigovori na završni popis i

3. vjerovnici odlučuju o neunovčivim predmetima stečajne mase.

(2) Vrijeme između objave poziva za završno ročište i dana održavanja ne smije biti kraće od 30 dana ni duže od 60 dana.

(3) Sud će, rješenjem na završnom ročištu, odlučiti o prigovorima vjerovnika iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.

(4) Na odluku suda o prigovorima vjerovnika na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 280. stavaka 2. − 4. ovoga Zakona.

(5) Završno ročište odredit će se najkasnije u roku od godinu i pol dana od održanoga izvještajnog ročišta.

Polaganje zadržanih iznosa

Članak 284.

Iznose koji su odvojeni u završnoj diobi stečajni upravitelj će uz suglasnost suda, a za račun zainteresiranih osoba, položiti kod suda ili javnoga bilježnika.

Višak pri završnoj diobi

Članak 285.

Ako se pri završnoj diobi mogu u punom iznosu namiriti tražbine svih stečajnih vjerovnika, stečajni upravitelj će preostali višak predati dužniku pojedincu. Ako je dužnik pravna osoba, stečajni upravitelj će svakoj osobi koja ima udjela u dužniku dati onaj dio viška na koji bi imala pravo u slučaju likvidacije izvan stečajnoga postupka.

3. ZAKLJUČENJE STEČAJNOGA POSTUPKA

Rješenje o zaključenju stečajnoga postupka

Članak 286.

(1) Odmah nakon završetka završne diobe sud će donijeti rješenje o zaključenju stečajnoga postupka.

(2) Rješenje i osnova zaključenja stečajnoga postupka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 131. ovoga Zakona.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se tijelu koje vodi registar u kojem je dužnik upisan. Brisanjem iz registra stečajni dužnik pravna osoba prestaje postojati, a stečajni dužnik fizička osoba gubi svojstvo trgovca pojedinca, obrtnika ili osobe koja obavlja samostalnu djelatnost.

Prava stečajnih vjerovnika nakon zaključenja postupka

Članak 287.

(1) Stečajni vjerovnici mogu nakon zaključenja stečajnoga postupka protiv dužnika pojedinca neograničeno ostvarivati svoje preostale tražbine.

(2) Stečajni vjerovnici čije su tražbine utvrđene i koje dužnik nije osporio na ispitnom ročištu, mogu protiv dužnika pokrenuti postupak ovrhe na temelju rješenja kojim je njihova tražbina utvrđena. S neosporenom tražbinom izjednačena je tražbina osporavanje koje nije uspjelo.

(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne utječu na mogućnost oslobođenja od preostaloga duga.

Nadležnost za ovrhu

Članak 288.

U slučaju iz članka 287. ovoga Zakona za određivanje i provedbu ovrhe isključivo je nadležan sud koji je provodio stečajni postupak. Provedbu ovrhe na nenovčanim sredstvima dužnika sud koji je provodio stečajni postupak može povjeriti nadležnom općinskom sudu.

Naknadna dioba

Članak 289.

(1) Sud će na prijedlog stečajnoga upravitelja, kojega od stečajnih vjerovnika ili po službenoj dužnosti odrediti nastavljanje postupka radi naknadne diobe ako se nakon završnoga ročišta:

1. ostvare pretpostavke da se zadržani iznosi podijele stečajnim vjerovnicima

2. iznosi koji su isplaćeni iz stečajne mase vrate u masu

3. pronađe imovina koja ulazi u stečajnu masu.

(2) Nastavljanje postupka radi naknadne diobe sud će odrediti bez obzira na to je li postupak bio zaključen.

(3) Sud može odustati od određivanja nastavljanja postupka radi naknadne diobe, te iznos koji stoji na raspolaganju za podjelu vjerovnicima ili pronađeni predmet prepustiti dužniku pojedincu, ako to smatra primjerenim s obzirom na neznatnost iznosa ili malu vrijednost predmeta te troškove nastavljanja postupka radi naknadne diobe. Određivanje nastavljanja postupka radi naknadne diobe sud može uvjetovati uplatom predujma kojim će se namiriti troškovi nastavljanja postupka radi naknadne diobe.

(4) Imovina iz stavka 1. ovoga članka jest stečajna masa i na nju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o stečajnom dužniku i njegovim tijelima. U ime i za račun te mase mogu se voditi sporovi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stečajna masa je nositelj prava vlasništva i drugih prava.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka stečajna masa upisat će se u sudski registar. Pri upisu stečajne mase u sudski registar Ministarstvo financija – Porezna uprava po službenoj će dužnosti odrediti i dodijeliti osobni identifikacijski broj stečajnoj masi.

(6) Stečajni upravitelj dužan je na propisanom obrascu podnositi sudu pisana izvješća o stanju stečajne mase, i to najmanje jedanput u tri mjeseca ili kada to zatraži sud.

(7) Pisana izvješća iz stavka 6. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova bez odgode.

(8) Nakon provedbe naknadne diobe sud će donijeti rješenje o zaključenju stečajnoga postupka.

Pravni lijekovi

Članak 290.

(1) Rješenje kojim se odbija prijedlog za naknadnu diobu dostavlja se podnositelju prijedloga. Protiv toga rješenja podnositelj prijedloga ima pravo na žalbu.

(2) Rješenje kojim se određuje naknadna dioba dostavlja se stečajnom upravitelju, dužniku pojedincu ili pravnoj osobi i ako je diobu predložio vjerovnik, tom vjerovniku. Protiv toga rješenja dužnik pojedinac ima pravo na žalbu.

Provedba naknadne diobe

Članak 291.

Nakon određivanja naknadne diobe stečajni upravitelj će iznos kojim se može slobodno raspolagati ili iznos dobiven unovčenjem naknadno pronađenoga dijela stečajne mase podijeliti prema završnom popisu. Stečajni upravitelj račun polaže sudu.

Isključenje vjerovnika stečajne mase

Članak 292.

Vjerovnici stečajne mase za čije je zahtjeve stečajni upravitelj saznao:

1. pri djelomičnoj diobi, tek nakon određivanja dijela za diobu

2. pri završnoj diobi, tek nakon završetka završnoga ročišta ili

3. pri naknadnoj diobi, tek nakon objavljivanja popisa o toj diobi,

mogu tražiti namirenje samo iz sredstava koja nakon diobe preostanu u stečajnoj masi.

4. OBUSTAVA STEČAJNOGA POSTUPKA

Obustava postupka zbog nedostatnosti mase za namirenje troškova stečajnoga postupka

Članak 293.

(1) Ako se nakon otvaranja stečajnoga postupka pokaže da stečajna masa nije dostatna ni za namirenje troškova postupka, sud će rješenjem obustaviti i zaključiti postupak.

(2) Sud će, prije donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka, pozvati na očitovanje vjerovnike stečajne mase, stečajnoga upravitelja i skupštinu vjerovnika. Poziv na očitovanje objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(3) Stečajni postupak neće se obustaviti i zaključiti ako vjerovnici koji su se protivili obustavi postupka solidarno predujme dostatan iznos novca za namirenje troškova postupka u roku koji im je sud odredio rješenjem.

(4) Stečajni upravitelj može i nakon obustave i zaključenja stečajnoga postupka u ime stečajnoga dužnika, a za račun stečajne mase nastaviti s unovčenjem imovine dužnika i s ostvarenim sredstvima postupiti prema odredbi iz članka 133. stavaka 1. ovoga Zakona.

Obustava postupka zbog nedostatnosti mase za ispunjenje ostalih obveza stečajne mase

Članak 294.

(1) Stečajni upravitelj podnijet će sudu prijavu o nedostatnosti stečajne mase:

– ako je stečajna masa dostatna za namirenje troškova stečajnoga postupka, ali nije dostatna za ispunjenje ostalih dospjelih obveza stečajne mase ili

– ako se može pretpostaviti da stečajna masa neće biti dostatna za ispunjenje ostalih postojećih obveza stečajne mase kad one dospiju.

(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Stečajni vjerovnici i vjerovnici ostalih obveza stečajne mase mogu se očitovati o prijavi.

(3) Obveza stečajnoga upravitelja na upravljanje i unovčenje stečajne mase postoji i nakon podnošenja prijave o nedostatnosti stečajne mase.

Namirenje vjerovnika stečajne mase

Članak 295.

(1) Stečajni upravitelj ispunjavat će obveze stečajne mase prema ovom redoslijedu:

1. troškovi stečajnoga postupka

2. obveze stečajne mase zasnovane nakon podnošenja prijave o nedostatnosti mase, a koje ne ulaze u troškove postupka

3. ostale obveze stečajne mase, s tim da na zadnje mjesto dolaze obveze po osnovi uzdržavanja odobrenoga u skladu s odredbama članaka 179. i 180. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Obvezama stečajne mase u smislu odredbe stavka 1. točke 2. ovoga članka smatraju se i obveze:

1. iz dvostrano obveznoga ugovora, ako je stečajni upravitelj izabrao ispunjenje nakon što je podnio prijavu o nedostatnosti stečajne mase

2. na temelju trajnoga obveznog odnosa nakon prvoga roka nakon kojega je stečajni upravitelj mogao izjaviti otkaz nakon podnošenja prijave o nedostatnosti

3. na temelju trajnoga obveznog odnosa ako je stečajni upravitelj nakon prijave o nedostatnosti mase primio protučinidbu u korist stečajne mase.

(3) Ako su obveze iz stavka 1. i 2. ovoga članka istoga reda, ispunjavaju se razmjerno njihovu iznosu.

Zabrana ovrhe

Članak 296.

Od dana podnošenja prijave o nedostatnosti stečajne mase za namirenje troškova stečajnoga postupka ili za ispunjenje ostalih obveza stečajne mase, nije dopuštena ovrha radi naplate obveza stečajne mase iz članka 295. ovoga Zakona.

Obustava postupka nakon prijave o nedostatnosti stečajne mase

Članak 297.

(1) Nakon što stečajni upravitelj podijeli stečajnu masu u skladu s odredbom članka 295. ovoga Zakona, sud će obustaviti i zaključiti postupak.

(2) Stečajni upravitelj posebno će položiti račune za svoju djelatnost nakon prijave o nedostatnosti mase.

Obustava postupka uz suglasnost vjerovnika

Članak 298.

(1) Stečajni postupak obustavit će se na prijedlog dužnika pojedinca ako on nakon isteka roka za prijavljivanje tražbina podnese sudu pismenu suglasnost svih stečajnih vjerovnika, koji su prijavili svoje tražbine. Sud će slobodnom ocjenom odlučiti je li potrebna i suglasnost stečajnih vjerovnika čije su tražbine osporili dužnik ili stečajni upravitelj te razlučnih vjerovnika, odnosno je li tim vjerovnicima potrebno pružiti odgovarajuće osiguranje.

(2) Stečajni postupak se na prijedlog dužnika pojedinca može obustaviti i prije isteka roka za prijavljivanje tražbina, ako nisu poznati drugi vjerovnici, osim onih čiju suglasnost dužnik podnese.

Postupak u povodu prijedloga za obustavu postupka

Članak 299.

(1) Prijedlog za obustavu stečajnoga postupka iz članka 298. ovoga Zakona objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(2) Stečajni vjerovnici mogu u roku od osam dana od objave prijedloga podnijeti pisani prigovor protiv prijedloga.

(3) Sud odlučuje o obustavi postupka nakon što sasluša podnositelja prijedloga, stečajnoga upravitelja i odbor vjerovnika i podnositelja prigovora.

(4) Prije obustave postupka stečajni će upravitelj namiriti nesporne zahtjeve iz stečajne mase, a za osporene pružiti potrebno osiguranje.

Objava i učinak obustave

Članak 300.

(1) Sud će rješenje kojim se stečajni postupak obustavlja te razlog za obustavu objaviti na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Sud će prije toga izvijestiti dužnika, stečajnoga upravitelja i članove odbora vjerovnika o vremenu nastupanja pravnih učinaka obustave postupka. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 286. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) S obustavom stečajnoga postupka dužnik ponovno stječe pravo na slobodno raspolaganje stečajnom masom. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članaka 287. i 288. ovoga Zakona.

Pravni lijekovi

Članak 301.

(1) Pravo na žalbu protiv rješenja o obustavi stečajnoga postupka prema odredbama članaka 293. i 298. ovoga Zakona ima svaki stečajni vjerovnik, a dužnik samo ako je obustavljen stečajni postupak prema odredbi članka 293. ovoga Zakona.

(2) Ako sud odbije prijedlog iz članka 297. ovoga Zakona, pravo na žalbu ima dužnik.

Naknadno pronađeni predmeti

Članak 302.

Ako se nakon obustave stečajnoga postupka pronađu predmeti stečajne mase, sud će na prijedlog stečajnoga upravitelja, vjerovnika ili po službenoj dužnosti odrediti provedbu naknadne diobe. Na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 289. stavka 3. te članaka 290. i 291. ovoga Zakona.

 

GLAVA VII.   STEČAJNI PLAN

1. PRIPREMA STEČAJNOGA PLANA

Osnovna odredba

Članak 303.

(1) Nakon otvaranja stečajnoga postupka dopušteno je izraditi stečajni plan u kojemu se može odstupiti od zakonskih odredbi o unovčenju i raspodjeli stečajne mase.

(2) Stečajnim planom može se:

– ostaviti dužniku sva imovina ili dio njegove imovine radi nastavljanja poslovanja dužnika

– prenijeti dio ili svu imovinu dužnika na jednu ili više već postojećih osoba ili osoba koje će tek biti osnovane, uz isključenje primjene općeg pravila o pristupanju dugu u slučaju preuzimanja neke imovinske cjeline iz zakona kojim se uređuju obvezni odnosi i o dužnosti davanja izjave o nepostojanju dugovanja iz zakona kojim se uređuje postupak u sudskom registru

– dužnika pripojiti drugoj osobi ili spojiti s jednom ili više osoba

– prodati svu imovinu ili dio imovine dužnika, s razlučnim pravima ili bez razlučnih prava

– raspodijeliti svu imovinu ili dio imovine dužnika između vjerovnika

– odrediti način namirenja stečajnih vjerovnika

– namiriti ili izmijeniti razlučna prava

– smanjiti ili odgoditi isplatu obveza dužnika

– obveze dužnika pretvoriti u kredit

– preuzeti jamstvo ili dati drugo osiguranje za ispunjenje obveza dužnika

– urediti odgovornost dužnika nakon završetka stečajnoga postupka.

Podnošenje plana

Članak 304.

(1) Stečajni plan ima pravo sudu podnijeti stečajni upravitelj. Neće se uzeti u obzir stečajni plan koji se podnese sudu nakon završnoga ročišta.

(2) Ako je na ročištu vjerovnika stečajnom upravitelju naložena izrada stečajnoga plana, on je dužan stečajni plan podnijeti sudu u roku određenom u odluci vjerovnika. Sa stečajnim upraviteljem u izradi stečajnoga plana savjetodavno surađuju odbor vjerovnika, ako je osnovan, i dužnik pojedinac.

(3) Dužnik koji podnosi prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka može predložiti smjernice za donošenje stečajnoga plana o kojima se na izvještajnom ročištu očituju stečajni upravitelj i stečajni vjerovnici.

Sadržaj stečajnoga plana

Članak 305.

Stečajni plan sastoji se od pripremne osnove i provedbene osnove. Uz stečajni plan prilažu se isprave navedene u člancima 315. i 316. ovoga Zakona.

Pripremna osnova

Članak 306.

(1) U pripremnoj osnovi stečajnoga plana navode se mjere koje su poduzete prije otvaranja stečajnoga postupka ili se trebaju poduzeti, kako bi se stvorili temelji za planirano ostvarivanje prava sudionika.

(2) Pripremna osnova mora sadržavati i sve ostale podatke o osnovama i posljedicama stečajnoga plana koji su važni za donošenje odluke vjerovnika o stečajnom planu i za njegovu sudsku potvrdu.

Provedbena osnova

Članak 307.

Provedbena osnova sadržava odredbe o tome kako će se stečajnim planom izmijeniti pravni položaj dužnika i drugih sudionika u postupku.

Razvrstavanje sudionika u stečajnom planu

Članak 308.

(1) Sudionici u stečajnom planu razvrstavaju se pri utvrđivanju njihovih prava u skupine. Vjerovnici s različitim pravnim položajem razvrstavaju se u stečajnom planu u posebne skupine. Pritom treba razlikovati:

1. vjerovnike s pravom odvojenoga namirenja, ako stečajni plan zadire i u njihova prava

2. stečajne vjerovnike koji nisu nižega isplatnog reda

3. stečajne vjerovnike pojedinih nižih isplatnih redova, ako njihove tražbine ne prestaju prema članku 311. stavku 1. ovoga Zakona.

(2) Vjerovnici istoga pravnog položaja mogu se svrstati u skupine prema istovrsnosti gospodarskih interesa. Takvo razvrstavanje mora se temeljiti na valjanim razlozima. U stečajnom planu navest će se kriteriji za razvrstavanje.

(3) Posebnu skupinu čine radnici.

(4) Ako bi prema stečajnom planu njegovi učinci bili jednaki prema svim stečajnim vjerovnicima, ti se vjerovnici neće razvrstati u posebne skupine.

Prava razlučnih vjerovnika

Članak 309.

(1) Stečajnim planom ne smije se zadirati u pravo razlučnih vjerovnika na namirenje iz predmeta na kojima postoje prava odvojenoga namirenja, ako tim stečajnim planom nije izrijekom drukčije određeno.

(2) Ako je stečajnim planom drukčije određeno, u provedbenoj osnovi za razlučne vjerovnike posebno će se navesti u kojem se dijelu njihova prava smanjuju, na koje se vrijeme odgađa njihovo namirenje te koje druge odredbe stečajnoga plana prema njima djeluju.

Prava stečajnih vjerovnika

Članak 310.

Za vjerovnike koji nisu nižih isplatnih redova u provedbenoj se osnovi navodi u kojem se dijelu njihove tražbine smanjuju, na koje se vrijeme odgađa njihovo namirenje, kako se osiguravaju, te koje druge odredbe stečajnoga plana djeluju prema njima.

Prava stečajnih vjerovnika nižih isplatnih redova

Članak 311.

(1) Ako stečajnim planom nije drukčije određeno, smatrat će se da su njegovim prihvaćanjem prestale tražbine stečajnih vjerovnika nižih isplatnih redova.

(2) Ako se stečajnim planom odstupi od odredbe stavka 1. ovoga članka, u provedbenoj osnovi će se za svaku skupinu vjerovnika nižih isplatnih redova navesti podaci iz članka 310. ovoga Zakona.

(3) Stečajnim planom ne može se isključiti ni ograničiti odgovornost dužnika nakon završetka stečajnoga postupka za novčane kazne i s njime izjednačene obveze.

Načelo jednakoga postupanja prema svim sudionicima

Članak 312.

(1) Svim sudionicima pojedine skupine stečajnim planom moraju se osigurati ista prava.

(2) Različito postupanje prema sudionicima iste skupine dopušteno je samo uz suglasnost svih sudionika koji su time pogođeni. U tom je slučaju stečajnom planu potrebno priložiti izjave o suglasnosti dotičnih sudionika.

(3) Ništetan je svaki dogovor stečajnoga upravitelja, dužnika pojedinca i drugih osoba s pojedinim sudionicima kojim se tim sudionicima za njihovo ponašanje pri glasovanju ili inače u svezi sa stečajnim postupkom jamči pogodnost koja stečajnim planom nije određena.

Odgovornost dužnika

Članak 313.

(1) Dužnik se namirenjem stečajnih vjerovnika u skladu s provedbenom osnovom oslobađa svojih preostalih obveza prema tim vjerovnicima, ako stečajnim planom nije drukčije određeno.

(2) Ako je dužnik javno trgovačko društvo, komanditno društvo ili gospodarsko interesno udruženje, stavak 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje na osobnu odgovornost članova društva.

Stvarnopravni odnosi

Članak 314.

Ako se prema stečajnom planu trebaju zasnivati, mijenjati, prenositi ili ukidati prava na stvarima i pravima dužnika, potrebne se izjave volje sudionika mogu unijeti u provedbenu osnovu. Izjave koje treba upisati u javne knjige, upisnike i očevidnike moraju se dati u skladu s posebnim propisima.

Pregled imovine. Financijski plan i plan rezultata

Članak 315.

Ako se procijeni da će se vjerovnici namiriti iz prihoda poduzeća koje će nastaviti voditi dužnik ili treća osoba, uz stečajni plan treba priložiti i pregled imovine, u kojem će se, uz naznaku njihove vrijednosti, popisati dijelovi imovine i obveze koje bi trebalo ispuniti ako stečajni plan stupi na snagu. Uz to potrebno je prikazati i koji se rashodi i prihodi mogu očekivati u razdoblju tijekom kojega bi vjerovnike trebalo namiriti, i kojim se redoslijedom prihoda i izdataka jamči sposobnost nositelja poduzeća za plaćanje tijekom toga razdoblja.

Daljnji prilozi

Članak 316.

(1) Ako je stečajnim planom određeno da dužnik pojedinac nastavlja voditi poduzeće, odnosno obrt, stečajnom planu treba priložiti izjavu dužnika da je spreman nastaviti s vođenjem poduzeća, odnosno obrta na osnovi stečajnoga plana. Ako je dužnik javno trgovačko društvo ili komanditno društvo, stečajnom planu treba priložiti odgovarajuću izjavu osobno odgovornih članova društva.

(2) Ako je stečajnim planom određeno da neki vjerovnici dobiju udjele u dužniku pravnoj osobi ili da postanu njezini članovi ili da steknu određena prava u djelatnosti dužnika pojedinca, stečajnom planu treba priložiti izjavu o suglasnosti svakoga od tih vjerovnika.

(3) Ako je treća osoba preuzela obveze prema vjerovnicima za slučaj da stečajni plan bude odobren, stečajnom planu treba priložiti i izjavu te treće osobe.

(4) Ako su stečajnim planom određene statusne promjene dužnika, stečajnom planu treba priložiti i izjave pravnih osoba koje će sudjelovati u statusnim promjenama.

Odbacivanje stečajnoga plana

Članak 317.

(1) Sud će po službenoj dužnosti odbaciti stečajni plan ako nisu poštovani propisi o pravu na podnošenje i sadržaju stečajnoga plana te ako podnositelj stečajnoga plana taj nedostatak ne može otkloniti ili ga ne otkloni unutar primjerenoga roka koji mu je sud odredio.

(2) Protiv rješenja kojim se stečajni plan odbacuje podnositelj ima pravo na žalbu.

Očitovanja o stečajnom planu

Članak 318.

Ako stečajni plan ne bude odbačen, sud će zatražiti da se o njemu, u roku od 15 dana, očituju:

1. odbor vjerovnika, ako je osnovan

2. dužnik pojedinac.

Obustava unovčenja dužnika i namirenja vjerovnika

Članak 319.

(1) Ako bi provedba podnesenoga stečajnog plana bila ugrožena nastavljanjem unovčenja i diobe stečajne mase, sud će, na prijedlog dužnika ili stečajnoga upravitelja, odrediti obustavu unovčenja i diobe te mase.

(2) Sud neće odrediti obustavu ili će već doneseno rješenje o obustavi staviti izvan snage ako bi zbog obustave mogla nastupiti znatna šteta za stečajnu masu ili ako stečajni upravitelj, uz suglasnost odbora vjerovnika ili vjerovnika, zatraži nastavak unovčenja i diobe mase.

Izlaganje stečajnoga plana

Članak 320.

Stečajni plan se sa svim prilozima i dostavljenim očitovanjima izlaže u pisarnici suda na uvid sudionicima.

2. PRIHVAĆANJE I POTVRDA STEČAJNOGA PLANA

Ročište za raspravljanje i glasovanje o stečajnom planu

Članak 321.

(1) Sud će zakazati ročište na kojem će se raspravljati i glasovati o stečajnom planu. Ročište se mora održati u roku od 30 dana od zakazivanja. U pozivu za ročište za raspravljanje i glasovanje sud će obavijestiti sudionike da u pisarnici suda mogu obaviti uvid u stečajni plan i dostavljena očitovanja o stečajnom planu.

(2) Poziv za ročište za raspravljanje i glasovanje o stečajnom planu i stečajni plan ili sažetak njegova bitnog sadržaja objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

Spajanje s ispitnim ročištem

Članak 322.

Ročište za raspravljanje i glasovanje o stečajnom planu ne smije se održati prije ročišta za ispitivanje tražbina. Ta se dva ročišta mogu spojiti.

Pravo glasa stečajnih vjerovnika

Članak 323.

(1) Na pravo glasa stečajnih vjerovnika pri glasovanju o stečajnom planu na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o utvrđivanju prava glasa stečajnih vjerovnika. Razlučni vjerovnici imaju pravo glasa kao i stečajni vjerovnici samo ako im je dužnik i osobno odgovoran i ako se odreknu svoga prava na odvojeno namirenje ili ne budu odvojeno namireni.

(2) Vjerovnici na čije tražbine stečajni plan ne djeluje nemaju pravo glasa.

Pravo glasa razlučnih vjerovnika

Članak 324.

(1) Ako je stečajnim planom uređen i pravni položaj razlučnih vjerovnika, na ročištu će se pojedinačno raspraviti prava tih vjerovnika. Pravo glasa imaju oni razlučni vjerovnici čija razlučna prava nije osporio ni stečajni upravitelj, niti koji od razlučnih vjerovnika, niti koji od stečajnih vjerovnika. Na pravo glasa nositelja osporenih ili nedospjelih prava te prava vezanih uz odgodni uvjet na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o utvrđivanju prava glasa tih vjerovnika.

(2) Razlučni vjerovnici na čije tražbine stečajni plan ne djeluje nemaju pravo glasa.

Popis prava glasa

Članak 325.

Na temelju rasprave na ročištu sud će utvrditi popis vjerovnika i prava glasa koja im pripadaju.

Izmjena stečajnoga plana

Članak 326.

Podnositelj stečajnoga plana ima pravo, na osnovi rasprave o stečajnom planu na ročištu, sadržajno izmijeniti pojedine odredbe stečajnoga plana. O izmijenjenom stečajnom planu može se glasovati na istom ročištu.

Posebno ročište za glasovanje

Članak 327.

(1) Sud može odrediti posebno ročište za glasovanje o stečajnom planu. Vrijeme između ročišta za raspravljanje i ročišta za glasovanje ne smije biti duže od 30 dana.

(2) Na ročište za glasovanje pozivaju se svi vjerovnici s pravom glasa i dužnik. U slučaju izmjene stečajnoga plana potrebno je posebno ukazati na tu izmjenu.

Glasovanje pismenim putem

Članak 328.

(1) Ako je određeno posebno ročište za glasovanje, vjerovnici mogu i pismeno glasovati.

(2) Nakon ročišta za raspravljanje o stečajnom planu sud će na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova objaviti popis vjerovnika s pravom glasa uz upozorenje da će se pismeno glasovanje uzeti u obzir samo ako bude primljeno na sudu najkasnije tri dana prije održavanja ročišta za glasovanje.

Glasovanje prema skupinama

Članak 329.

Svaka skupina vjerovnika s pravom glasa odvojeno glasuje o stečajnom planu.

Potrebne većine

Članak 330.

(1) Smatrat će se da su vjerovnici prihvatili stečajni plan ako je u svakoj skupini glasovala većina vjerovnika i ako zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali za stečajni plan dvostruko prelazi zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv toga da se stečajni plan prihvati.

(2) Vjerovnici koji imaju neko zajedničko pravo ili čija su prava do nastanka stečajnoga razloga tvorila jedinstveno pravo računaju se pri glasovanju kao jedan vjerovnik. Na odgovarajući način postupit će se i s nositeljima razlučnih prava ili prava plodouživanja.

(3) Ako se stečajnim planom ne zadire u prava razlučnih vjerovnika i ako stečajni vjerovnici nisu razvrstani u posebne skupine, smatrat će se da su vjerovnici prihvatili stečajni plan ako je za njega glasovala većina vjerovnika koji su glasovali i ako zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali za stečajni plan prelazi zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv toga da se on prihvati.

Zabrana opstrukcije

Članak 331.

(1) Smatrat će se da je glasačka skupina prihvatila stečajni plan, iako potrebna većina nije postignuta, ako vjerovnici te skupine stečajnim planom nisu u lošijem položaju od onoga u kojem bi bili da stečajnoga plana nema, ako primjereno sudjeluju u gospodarskim koristima koje bi sudionicima trebale pripasti na temelju stečajnoga plana i ako je većina glasačkih skupina stečajni plan prihvatila s potrebnom većinom.

(2) Smatrat će se da primjereno sudjelovanje vjerovnika neke skupine u gospodarskim koristima u smislu stavka 1. ovoga članka postoji ako prema stečajnom planu ni jedan drugi vjerovnik ne bi trebao primiti imovinsku korist koja bi prelazila puni iznos njegove tražbine, ako imovinsku korist ne bi primio ni vjerovnik koji bi u slučaju da stečajnoga plana nema bio u isplatnom redu iza vjerovnika skupine, ni dužnik ili osoba koja u njemu ima udjela, ako se niti jedan od vjerovnika koji bi u slučaju da stečajnoga plana nema bio u istom isplatnom redu s vjerovnicima te skupine, ne stavlja u bolji položaj od onoga u kojem se nalaze ti vjerovnici.

Pristanak stečajnih vjerovnika nižih isplatnih redova

Članak 332.

(1) Smatrat će se da su skupine vjerovnika koji zahtijevaju kamate koje teku nakon otvaranja stečajnoga postupka i vjerovnika koji zahtijevaju naknadu troškova svoga sudjelovanja u stečajnom postupku pristale na stečajni plan ako je dužnik stečajnim planom oslobođen tih obveza ili se u skladu s odredbom članka 311. ovoga Zakona uzima da je dužnik oslobođen tih obveza te ako prema stečajnom planu ni glavna tražbina tih stečajnih vjerovnika neće biti namirena u cijelosti.

(2) Smatrat će se da su skupine koje su za jedan isplatni red iza obveza dužnika po osnovi novčanih kazni i sličnih obveza pristale na stečajni plan ako ni jedan stečajni vjerovnik stečajnim planom nije u boljem položaju od vjerovnika tih skupina.

(3) Ako u glasovanju ne sudjeluje niti jedan vjerovnik pojedine skupine, smatrat će se da je ta skupina pristala na stečajni plan.

Pristanak dužnika

Članak 333.

(1) Smatrat će se da je dužnik dao svoj pristanak na stečajni plan ako stečajnom planu ne prigovori najkasnije na ročištu za glasovanje pismeno ili usmeno na zapisnik.

(2) Sud prigovor iz stavka 1. ovoga članka neće uzeti u obzir ako dužnik stečajnim planom nije u težem položaju od onoga u kojem bi bio da stečajnoga plana nema te ako niti jedan vjerovnik ne dobiva gospodarsku korist koja prelazi puni iznos njegove tražbine.

(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na dioničare, nositelje udjela te nositelje drugih osnivačkih prava pravnih osoba.

Potvrda stečajnoga plana

Članak 334.

(1) Nakon što stečajni plan prihvate vjerovnici i nakon što na njega pristane dužnik, sud će odlučiti o tome hoće li stečajni plan potvrditi.

(2) Sud će prije toga saslušati stečajnoga upravitelja, odbor vjerovnika, ako je osnovan, i dužnika.

(3) Rješenje o potvrdi stečajnoga plana sadržava provedbenu osnovu stečajnoga plana koju su vjerovnici prihvatili.

Uvjetni plan

Članak 335.

Ako je stečajnim planom određeno da se prije potvrde moraju ispuniti određene činidbe ili ostvariti druge mjere, stečajni plan smije se potvrditi samo ako su te pretpostavke ispunjene. Sud će po službenoj dužnosti uskratiti potvrdu ako se te pretpostavke ne ispune ni nakon isteka primjerenoga roka koji je odredio.

Povreda postupovnih odredbi

Članak 336.

Sud će po službenoj dužnosti uskratiti potvrdu stečajnoga plana:

1. ako su bitno povrijeđeni propisi o sadržaju stečajnoga plana i postupanju tijekom njegove izrade i donošenja, kao i o prihvatu od vjerovnika i o pristanku dužnika, osim ako se ti nedostaci mogu otkloniti ili

2. ako je prihvat stečajnoga plana postignut na nedopušten način, osobito stavljanjem u povoljniji položaj pojedinih vjerovnika.

Zaštita manjine

Članak 337.

(1) Na prijedlog vjerovnika sud neće potvrditi stečajni plan ako je vjerovnik:

1. stečajnom planu prigovorio najkasnije na ročištu za glasovanje pismeno ili usmeno na zapisnik i

2. ako je stečajnim planom u lošijem položaju od onoga u kojem bi bio da plana nema.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka dopušten je samo ako vjerovnik učini vjerojatnim da je stečajnim planom u lošijem položaju.

Objava odluke

Članak 338.

(1) Rješenje kojim se stečajni plan potvrđuje ili kojim se potvrda uskraćuje proglašava se na ročištu za glasovanje ili na posebnom ročištu koje će se održati u roku od 15 dana.

(2) Ako sud potvrdi stečajni plan, stečajni plan ili sažetak njegova bitnog sadržaja objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Podatak o potvrdi stečajnoga plana upisat će se u registar u kojem je dužnik upisan.

Pravni lijekovi

Članak 339.

Protiv rješenja kojim se stečajni plan potvrđuje ili se potvrda stečajnoga plana uskraćuje vjerovnici i dužnik imaju pravo na žalbu.

3. UČINCI POTVRĐENOGA STEČAJNOGA PLANA I NADZOR NAD NJEGOVIM ISPUNJENJEM

Osnovni učinci stečajnoga plana

Članak 340.

(1) Rješenje o potvrdi stečajnoga plana djeluje prema svim sudionicima od svoje pravomoćnosti. Ako je određeno zasnivanje, izmjena, prijenos ili ukidanje prava na dijelovima imovine ili prijenos poslovnih udjela u nekom društvu s ograničenom odgovornošću, smatrat će se da su u rješenju sadržane izjave volje sudionika dane u propisanom obliku; to na odgovarajući način vrijedi i za rješenjem obuhvaćene izjave o preuzimanju obveza na kojima se temelji zasnivanje, izmjena, prijenos ili ukidanje prava na dijelovima imovine ili prijenos poslovnih udjela i dionica. Ovo vrijedi i za vjerovnike koji svoje tražbine nisu prijavili te za sudionike koji su stečajnom planu prigovorili.

(2) Rješenje o potvrdi stečajnoga plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca te na prava tih vjerovnika na dijelovima imovine koji ne pripadaju u stečajnu masu, ili na temelju predbilježbe koja se odnosi na te predmete. Dužnik se, međutim, na temelju rješenja oslobađa od obveza prema svojim sudužnicima, jamcima ili drugim regresnim ovlaštenicima na isti način kao i prema svojim vjerovnicima.

(3) Ako je neki vjerovnik namiren u većoj mjeri nego što bi imao pravo prema stečajnom planu, on nema obvezu vratiti primljeno.

Prestanak odredbe o odgodi namirenja i otpustu duga

Članak 341.

(1) Ako je na temelju rješenja o potvrdi stečajnoga plana namirenje tražbina stečajnih vjerovnika odgođeno ili je dužnik djelomično oslobođen obveze namirenja, odgoda odnosno oslobođenje prestaje vrijediti u odnosu na onoga vjerovnika prema kojem je dužnik znatno zakasnio s ispunjenjem prihvaćenoga stečajnog plana. Smatrat će se da je dužnik znatno zakasnio s ispunjenjem stečajnoga plana ako nije platio dospjelu obvezu, iako ga je vjerovnik pismeno opomenuo i pritom mu odredio naknadni rok u trajanju od najmanje 15 dana.

(2) Ako se prije potpunoga ispunjenja stečajnoga plana nad imovinom dužnika otvori novi stečajni postupak, odgoda i otpust prestaju vrijediti u odnosu na sve stečajne vjerovnike.

Osporene tražbine i odvojeno namirenje

Članak 342.

(1) Ako je neka tražbina osporena na ispitnom ročištu ili ako iznos tražbina razlučnoga vjerovnika koja će se odvojeno namiriti nije utvrđena, neće se smatrati da dužnik kasni s ispunjenjem stečajnoga plana u smislu odredbe članka 341. ovoga Zakona ako dužnik tu tražbinu do konačnoga utvrđenja njezina iznosa uzima u obzir u onom opsegu koji odgovara odluci suda o pravu glasa vjerovnika pri glasovanju o stečajnom planu. Ako nije donio odluku o pravu glasa, sud će, na prijedlog dužnika ili vjerovnika, naknadno utvrditi opseg u kojem dužnik privremeno mora uzeti u obzir navedenu tražbinu.

(2) Ako iz konačnoga utvrđenja tražbine proizlazi da je dužnik platio premalo, dužan je nadoplatiti manjak. U tom slučaju smatrat će se da dužnik znatno kasni s ispunjenjem stečajnoga plana tek ako ne nadoplati manjak premda ga je vjerovnik pismeno opomenuo i pritom mu za to odredio naknadni rok u trajanju od najmanje 15 dana.

(3) Ako iz konačnoga utvrđenja tražbine proizlazi da je dužnik platio previše, on može zahtijevati povrat viška samo ako taj višak prelazi i nedospjeli dio tražbine na koje vjerovnik ima pravo na temelju stečajnoga plana.

Ovrha na temelju rješenja o potvrdi stečajnoga plana

Članak 343.

(1) Na osnovi pravomoćnoga rješenja o potvrdi stečajnoga plana stečajni vjerovnici čije su tražbine utvrđene i koje na ispitnom ročištu dužnik nije osporio mogu pokrenuti postupak ovrhe protiv dužnika. S neosporenom tražbinom izjednačena je i ona čije je osporavanje otklonjeno.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na ovrhu protiv treće osobe, ako je rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrđeno da je preuzela jamstvo za ispunjenje stečajnoga plana, osim ako pritom nije pridržala pravo prigovora prethodne tužbe.

(3) Prava koja mu pripadaju u slučaju znatnoga zakašnjenja dužnika s ispunjenjem stečajnoga plana vjerovnik može prisilno ostvariti na temelju rješenja kojim je potvrđen stečajni plan i rješenja kojim je utvrđena njegova tražbina u stečajnom postupku, ako učini vjerojatnim da je dužnika propisno opomenuo te da je istekao rok koji je naknadno odredio dužniku. Vjerovnik nije dužan dokazati zakašnjenje dužnika.

Zaključenje stečajnoga postupka

Članak 344.

(1) Sud će donijeti rješenje o zaključenju stečajnoga postupka čim rješenje o potvrdi stečajnoga plana postane pravomoćno.

(2) Prije zaključenja stečajnoga postupka stečajni upravitelj dužan je namiriti nesporne obveze stečajne mase, a za sporne pružiti odgovarajuće osiguranje.

(3) Sud će objaviti izreku rješenja s naznakom osnove za zaključenje stečajnoga postupka. Sud će unaprijed izvijestiti dužnika, stečajnoga upravitelja i članove odbora vjerovnika o tome kada će nastupiti pravni učinci zaključenja stečajnoga postupka.

(4) Ako stečajnim planom nisu obuhvaćene nekretnine opterećene razlučnim pravom a koje će se prodavati nakon prihvaćanja stečajnoga plana i zaključenja stečajnoga postupka, sud može odrediti nastavak postupka radi unovčenja stečajne mase.

Učinci zaključenja stečajnoga postupka

Članak 345.

(1) Donošenjem rješenja o zaključenju stečajnoga postupka prestaju službe stečajnoga upravitelja i članova odbora vjerovnika, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Dužnik ponovno stječe pravo slobodnoga raspolaganja stečajnom masom.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na propise o nadzoru nad ispunjenjem stečajnoga plana.

(3) Parnicu koja je u tijeku, a koja za predmet ima pobijanje pravnoga djela stečajnoga dužnika vezanoga uz stečajni postupak, stečajni upravitelj može voditi dalje i nakon zaključenja postupka ako je to određeno rješenjem o potvrdi stečajnoga plana. U tom će se slučaju parnica voditi za račun dužnika, ako stečajnim planom nije drukčije određeno.

Nadzor nad ispunjenjem stečajnoga plana

Članak 346.

(1) U rješenju o potvrdi stečajnoga plana može se predvidjeti da će se njegovo ispunjenje nadzirati.

(2) Ako je nadzor određen, nakon zaključenja stečajnoga postupka, nadzirat će se ispunjava li dužnik svoje obveze prema vjerovnicima u skladu s rješenjem iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako je to u rješenju iz stavka 1. ovoga članka određeno, nadzor se proteže i na ispunjenje tražbina koje vjerovnici, u skladu s tim rješenjem, imaju prema trgovačkim društvima koja su osnovana nakon otvaranja stečajnoga postupka radi preuzimanja ili daljnjeg vođenja poduzeća ili pogona dužnika (društva preuzimatelji).

Dužnosti i prava stečajnoga upravitelja

Članak 347.

(1) Nadzor obavljaju stečajni upravitelj i odbor vjerovnika te sud. U tom slučaju službe stečajnoga upravitelja i članova odbora vjerovnika neće prestati zaključenjem stečajnoga postupka. Na prava i dužnosti stečajnoga upravitelja na odgovarajući se način primjenjuju pravila o privremenom stečajnom upravitelju.

(2) Tijekom trajanja nadzora stečajni upravitelj dužan je odbor vjerovnika, ako je osnovan, i sud jednom godišnje izvijestiti o ispunjenju stečajnoga plana te o daljnjim izgledima za njegovo ispunjenje. Time se ne utječe na pravo odbora vjerovnika i suda da u svako doba zahtijevaju pojedine obavijesti ili podnošenje međuizvješća.

Podnošenje prijave

Članak 348.

Utvrdi li stečajni upravitelj da se tražbine čije se ispunjenje nadzire ne ispunjavaju ili ne mogu ispuniti, dužan je o tome bez odgode podnijeti prijavu sudu i odboru vjerovnika. Ako odbor vjerovnika nije osnovan, stečajni upravitelj će umjesto njega izvijestiti sve vjerovnike kojima prema rješenju o potvrdi stečajnoga plana pripadaju zahtjevi protiv društva preuzimatelja ili dužnika.

Poslovi za koje je potrebna suglasnost

Članak 349.

U rješenju o potvrdi stečajnoga plana može se odrediti da je za valjanost određenih pravnih poslova dužnika ili društva preuzimatelja tijekom trajanja nadzora potrebna prethodna suglasnost stečajnoga upravitelja. Na radnje dužnika poduzete bez suglasnosti stečajnoga upravitelja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o pravnim radnjama dužnika poduzetim nakon otvaranja stečajnoga postupka bez stečajnoga upravitelja.

Krediti

Članak 350.

(1) U rješenju o potvrdi stečajnoga plana može se predvidjeti da će stečajni vjerovnici biti u isplatnom redu iza vjerovnika s tražbinama po osnovi kredita ili zajmova koje će dužnik ili društvo preuzimatelj preuzeti tijekom trajanja nadzora ili koje je vjerovnik stečajne mase ostavio na snazi i tijekom trajanja nadzora. U tom će slučaju biti potrebno utvrditi ukupni iznos za kredite te vrste (kreditni okvir). Taj iznos ne smije prelaziti vrijednost predmeta imovine navedenih u pregledu imovine.

(2) Stečajni vjerovnici iz stavka 1. ovoga članka namirivat će se samo iza onih vjerovnika s kojima je dogovoreno da će se i u kojem iznosu kredit koji su odobrili s obzirom na glavnu tražbinu, kamate i troškove nalaziti unutar kreditnoga okvira, i kojima je stečajni upravitelj takav dogovor pismeno potvrdio.

Kasniji isplatni red tražbina novih vjerovnika

Članak 351.

Tražbine vjerovnika iz ugovornih odnosa zasnovanih tijekom trajanja nadzora namirivat će se iza tražbina vjerovnika po osnovi kredita iz članka 350. stavka 1. ovoga Zakona. U istom su položaju i tražbine po osnovi trajnoga obveznog odnosa zasnovanoga ugovorom prije nadzora za vrijeme nakon prvoga roka u kojem je vjerovnik mogao izjaviti otkaz nakon početka nadzora.

Uzimanje u obzir kasnijega isplatnog reda

Članak 352.

(1) Kasniji isplatni red stečajnih vjerovnika i vjerovnika iz članka 351. ovoga Zakona uzima se u obzir samo u stečajnom postupku otvorenom prije ukidanja nadzora.

(2) U tom novom stečajnom postupku vjerovnici iz stavka 1. ovoga članka nalaze se ispred ostalih vjerovnika kasnijega isplatnog reda.

Objava nadzora

Članak 353.

(1) Rješenje suda kojim je određen nadzor nad ispunjenjem stečajnoga plana objavit će se zajedno s rješenjem o zaključenju stečajnoga postupka. Osim toga, objavit će se, ako su za to ispunjene pretpostavke iz ovoga Zakona, i lista poslova za koje je potrebna prethodna suglasnost stečajnoga upravitelja, iznos određenoga kreditnog okvira te je li određen i nadzor nad društvom preuzimateljem.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka upisat će se u odgovarajuće javne knjige po službenoj dužnosti.

Ukidanje nadzora

Članak 354.

(1) Sud će donijeti rješenje o ukidanju nadzora:

1. ako su tražbine čije se ispunjenje nadzire ispunjene ili je njihovo ispunjenje osigurano ili

2. ako su od zaključenja stečajnoga postupka prošle tri godine, a nije podnesen prijedlog za otvaranje novoga stečajnog postupka.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka će se objaviti. U tom će se rješenju odrediti brisanje u odgovarajućim javnim knjigama zabilježbe nadzora i ograničenja određenih u svezi s nadzorom.

Troškovi nadzora

Članak 355.

Troškove nadzora dužan je naknaditi dužnik. Društvo preuzimatelj dužno je naknaditi troškove nastale nadzorom koji se nad njim provodi.

 

GLAVA VIII.   OSOBNA UPRAVA

Pretpostavke

Članak 356.

(1) Sud može rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka ovlastiti dužnika da sam upravlja i raspolaže stečajnom masom pod nadzorom stečajnoga povjerenika (osobna uprava). Na osobnu upravu dužnika na odgovarajući se način primjenjuju odredbe glave I. i glava III. − VII. ovoga Zakona, ako u ovom dijelu Zakona nije što drugo određeno.

(2) Sud će osobnu upravu odrediti:

1. ako to predloži dužnik

2. ako se tomu nije usprotivio vjerovnik koji je predložio otvaranje stečajnoga postupka te

3. ako se prema okolnostima slučaja može očekivati da određivanje osobne uprave neće dovesti do odugovlačenja postupka ili do kakvoga drukčijeg oštećenja prava i interesa vjerovnika.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka umjesto stečajnoga upravitelja postavit će se stečajni povjerenik. Svoje tražbine stečajni vjerovnici prijavljuju stečajnom povjereniku. Osobna uprava ne upisuje se u javne knjige i druge upisnike.

Naknadno određivanje osobne uprave

Članak 357.

Ako je sud odbio prijedlog dužnika za određivanje osobne uprave, a na prvom ročištu vjerovnici predlože osobnu upravu, sud će naknadno odrediti takvu upravu. Za stečajnoga povjerenika može se postaviti dotadašnji stečajni upravitelj.

Obustava osobne uprave

Članak 358.

(1) Sud će obustaviti osobnu upravu na prijedlog:

1. skupštine vjerovnika

2. razlučnoga ili stečajnoga vjerovnika, ako stečajni vjerovnik koji je predložio otvaranje stečajnoga postupka opozove svoju suglasnost za provedbu osobne uprave te

3. dužnika.

(2) Prije donošenja odluke o prijedlogu sud će saslušati dužnika. Protiv odluke o prijedlogu vjerovnik i dužnik imaju pravo na žalbu.

(3) Nakon donošenja rješenja o obustavi osobne uprave postupak se nastavlja prema pravilima stečajnoga postupka. U rješenju o obustavi osobne uprave sud će imenovati stečajnoga upravitelja. Za stečajnoga upravitelja može se imenovati dotadašnji stečajni povjerenik.

Obavijest o osobnoj upravi

Članak 359.

Rješenje suda kojim se nakon otvaranja stečajnoga postupka određuje ili obustavlja osobna uprava objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

Pravni položaj stečajnoga povjerenika

Članak 360.

(1) Na postavljanje stečajnoga povjerenika, na nadzor suda nad njegovim radom te na odgovornost i nagradu stečajnoga povjerenika na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o stečajnom upravitelju.

(2) Stečajni povjerenik dužan je ispitati gospodarski položaj dužnika i nadzirati kako on vodi poslove, osobito troškove njegova poslovanja, a ako je dužnik pojedinac, i troškove njegova privatnoga života. Na stečajnoga povjerenika na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 129. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Utvrdi li stečajni povjerenik da postoje okolnosti iz kojih se može zaključiti da će nastavljanje osobne uprave dovesti do oštećenja vjerovnika, dužan je o tome bez odgode obavijestiti odbor vjerovnika i sud. Ako odbor vjerovnika nije osnovan, stečajni povjerenik će o tome obavijestiti stečajne vjerovnike koji su prijavili tražbine i razlučne vjerovnike.

Sudjelovanje stečajnoga povjerenika

Članak 361.

(1) Obveze koje ne pripadaju u redovno poslovanje dužnik smije preuzimati samo uz suglasnost stečajnoga povjerenika. Dužnik ne smije preuzimati ni obveze koje pripadaju u redovno poslovanje, ako se tome protivi stečajni povjerenik.

(2) Stečajni povjerenik može zahtijevati od dužnika da sav naplaćeni novac preuzima i da sva plaćanja obavlja samo stečajni povjerenik.

Sudjelovanje odbora vjerovnika

Članak 362.

Dužnik je dužan dobiti prethodnu suglasnost odbora vjerovnika za poduzimanje pravnih radnji koje su od posebnoga značenja za stečajni postupak. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o pravnim radnjama stečajnoga upravitelja od posebnoga značenja.

Posebni slučajevi pribavljanja suglasnosti stečajnoga povjerenika

Članak 363.

(1) Na prijedlog skupštine vjerovnika, sud će odrediti pravne poslove za čiju je pravnu valjanost potrebna prethodna suglasnost stečajnoga povjerenika. Na radnje koje dužnik poduzme bez takve suglasnosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o radnjama stečajnoga dužnika poduzetim nakon otvaranja stečajnoga postupka bez stečajnoga upravitelja. Ako se stečajni povjerenik suglasio sa zasnivanjem neke obveze stečajne mase, na njegovu odgovornost vjerovnicima stečajne mase zbog neispunjenja obveza stečajne mase na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgovornosti stečajnoga upravitelja.

(2) Obvezno pribavljanje prethodne suglasnosti može se odrediti i na prijedlog razlučnoga vjerovnika ili stečajnoga vjerovnika ako je to potrebno da bi se izbjeglo oštećenje vjerovnika. Takav će prijedlog biti dopušten samo ako vjerovnik učini vjerojatnim postojanje opasnosti oštećenja vjerovnika.

(3) Rješenje o potrebi pribavljanja suglasnosti objavit će se i upisati u javne knjige.

Sredstva za život dužnika

Članak 364.

Dužnik pojedinac ima pravo za sebe i osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati iz stečajne mase dobiti sredstva koja će im omogućiti, s obzirom na dotadašnje životne prilike, skroman način života.

Dvostrano obvezni odnosi

Članak 365.

U postupku osobne uprave primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ovoga Zakona o ispunjenju pravnih poslova, s tim da prava i obveze stečajnoga upravitelja pripadaju stečajnom dužniku koji ih ostvaruje u dogovoru sa stečajnim povjerenikom.

Odgovornost i pobijanje pravnih radnji

Članak 366.

Prava iz članaka 172. i 173. ovoga Zakona može ostvarivati samo stečajni povjerenik koji je jedini ovlašten pobijati u ime i za račun dužnika pravne radnje prema člancima 198. − 215. ovoga Zakona.

Izvješćivanje vjerovnika

Članak 367.

(1) Popis dijelova imovine dužnika koji ulaze u stečajnu masu, popis vjerovnika i pregled imovine izrađuje dužnik. Stečajni povjerenik može ispitati popise i pregled imovine, te pismeno izjaviti trebaju li se, s obzirom na rezultate njegovih ispitivanja, podnositi prigovori.

(2) Na izvještajnom ročištu dužnik je obvezan podnijeti izvješće. Stečajni povjerenik dužan je iznijeti svoje mišljenje o tom izvješću.

(3) Dužnik ima obvezu polaganja računa. Na završni račun dužnika na odgovarajući se način primjenjuje odredba stavka 1. ovoga članka.

Unovčenje predmeta osiguranja

Članak 368.

(1) Dužniku pripada pravo stečajnoga upravitelja na unovčenje predmeta na kojima postoje razlučna prava. Troškovi utvrđivanja predmeta i prava na tim predmetima ne utvrđuju se. Kao troškovi unovčenja mogu se naknaditi samo stvarno nastali troškovi potrebni za unovčenje i plaćeni porez na promet.

(2) Dužnik svoje pravo na unovčenje ostvaruje u dogovoru sa stečajnim povjerenikom.

Namirenje stečajnih vjerovnika

Članak 369.

(1) Pri ispitivanju tražbina, osim stečajnih vjerovnika, prijavljene tražbine mogu osporavati dužnik i stečajni povjerenik. Tražbina koju ospori dužnik ili stečajni povjerenik ne smatra se utvrđenom.

(2) Diobe provodi dužnik. Stečajni povjerenik dužan je ispitati diobene popise i pismeno izjaviti je li prema rezultatima ispitivanja potrebno protiv tih popisa podnijeti prigovore.

Stečajni plan

Članak 370.

(1) Vjerovnici mogu izradu stečajnoga plana naložiti stečajnom povjereniku ili dužniku. Ako se dužniku izda takav nalog, stečajni povjerenik savjetodavno sudjeluje u njegovoj izradi.

(2) Nadzor nad ispunjenjem stečajnoga plana obavlja stečajni povjerenik.

Nedostatnost stečajne mase

Članak 371.

Stečajni povjerenik dužan je sudu prijaviti nedostatnost stečajne mase.

 

GLAVA IX.   OSLOBOĐENJE OD PREOSTALIH OBVEZA

Osnovna odredba

Članak 372.

Ako je dužnik pojedinac, može se prema odredbama ovoga Zakona osloboditi svojih obveza prema stečajnim vjerovnicima koje su u stečajnom postupku ostale nenamirene.

Prijedlog dužnika

Članak 373.

(1) Dužnik se može osloboditi preostalih obveza ako podnese odgovarajući prijedlog. Prijedlog se sudu mora podnijeti najkasnije na izvještajnom ročištu u pisanom obliku. Taj se prijedlog može spojiti s prijedlogom za otvaranje stečajnoga postupka.

(2) Prijedlogu se prilaže izjava da dužnik svoje založive tražbine iz radnoga odnosa ili druge odgovarajuće tekuće tražbine ustupa za vrijeme od pet godina nakon zaključenja stečajnoga postupka povjereniku kojega će odrediti sud. Ako je dužnik te svoje tražbine već prije ustupio ili založio trećoj osobi, dužan je u izjavi to navesti.

(3) Sporazumi kojima se ustup tražbina dužnika iz stavka 2. ovoga članka uvjetuje ili na drugi način ograničava nemaju pravnoga učinka ako se njima onemogućava ili ograničava učinak izjave o ustupu.

Predlaganje povjerenika

Članak 374.

Dužnik i vjerovnik imaju pravo za povjerenika predložiti fizičku osobu koja će biti podobna s obzirom na okolnosti konkretnoga slučaja.

Odluka suda

Članak 375.

(1) Sud će na završnom ročištu zatražiti očitovanje stečajnih vjerovnika i stečajnoga upravitelja o dužnikovu prijedlogu. Sud rješenjem odlučuje o prijedlogu dužnika.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga stavka dužnik i svaki stečajni vjerovnik koji se na završnom ročištu usprotivio tome da se dužnik oslobodi od preostalih obveza imaju pravo na žalbu. Stečajni postupak zaključit će se nakon pravomoćnosti toga rješenja. Pravomoćno rješenje objavit će se zajedno s rješenjem o zaključenju stečajnoga postupka.

(3) Ako se stečajni postupak obustavi, dužnik se može osloboditi preostalih obveza samo ako je stečajna masa nakon prijave njezine nedostatnosti podijeljena u skladu s odredbom članka 297. ovoga Zakona te ako je postupak obustavljen na temelju odredbe članka 298. ovoga Zakona. Odredba stavka 2. ovoga članka primjenjuje se u tom slučaju na odgovarajući način.

Odbijanje prijedloga za oslobođenje

Članak 376.

(1) Sud će rješenjem odbiti prijedlog dužnika za oslobođenje od preostalih obveza ako je to na završnom ročištu predložio koji od stečajnih vjerovnika i:

1. ako je dužnik pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva ili

2. ako je dužnik u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svom gospodarskom stanju, kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza ili

3. ako je u posljednjih deset godina koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga dužnik oslobođen preostalih obveza ili mu je oslobođenje uskraćeno u skladu s odredbama članaka 382. i 383. ovoga Zakona ili

4. ako je dužnik u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje stečajnih vjerovnika time što je preuzimao neprimjerene obveze, rasipao svoju imovinu ili bez izgleda za poboljšanje gospodarskoga položaja odgađao otvaranje stečajnoga postupka ili

5. ako je dužnik tijekom stečajnoga postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i suradnje prema ovom Zakonu.

(2) Protivljenje vjerovnika bit će dopušteno samo ako je on učinio vjerojatnim postojanje koje od osnova za odbijanje prijedloga dužnika za oslobođenje od preostalih obveza.

Najava oslobođenja od preostalih obveza

Članak 377.

(1) Ako utvrdi da ne postoje razlozi za odbijanje prijedloga za oslobođenje iz članka 376. ovoga Zakona, sud će rješenjem odrediti da se dužnika oslobodi preostalih obveza ako ispuni dužnosti iz članka 381. ovoga Zakona odnosno ako ne nastupe okolnosti iz odredbi članaka 383. i 384. ovoga Zakona.

(2) Istim rješenjem sud će odrediti povjerenika na kojega prelaze založiva primanja dužnika u skladu s izjavom o ustupu.

Pravni položaj povjerenika

Članak 378.

(1) Povjerenik je dužan osobe obvezane na plaćanje obavijestiti o ustupu. On je dužan iznose koje primi na osnovi ustupa, kao i ostale isplate u korist dužnika ili treće osobe držati odvojene od svoje imovine te ih jednom godišnje podijeliti stečajnim vjerovnicima na osnovi završnoga popisa. Povjerenik je dužan dužniku, nakon četiri godine od zaključenja stečajnoga postupka predati 10 %, nakon pet godina od zaključenja stečajnoga postupka 15 %, a nakon šest godina od zaključenja stečajnoga postupka 20 % od iznosa koje primi na temelju ustupa ili od drugih preuzetih plaćanja.

(2) Vjerovnici mogu na povjerenika dodatno prenijeti i nadzor nad ispunjenjem dužnosti dužnika. U tom će slučaju povjerenik bez odgode obavijestiti vjerovnike o utvrđenoj povredi dužnosti. Povjerenik je dužan preuzeti nadzor samo ako mu dodatni iznos nagrade koji bi mu na temelju toga pripao bude isplaćen ili predujmljen.

(3) Povjerenik je dužan nakon završetka svoje službe sudu položiti račun. U odnosu na povjerenika na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o nadzoru nad stečajnim upraviteljem i o razrješenju stečajnoga upravitelja, s tim da svaki stečajni vjerovnik ima pravo predložiti razrješenje te pravo na žalbu protiv odluke suda o prijedlogu za razrješenje.

Nagrada i naknada troškova

Članak 379.

(1) Povjerenik ima pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu primjerenih izdataka, u skladu s utrošenim vremenom te opsegom i složenošću njegova rada.

(2) Na nagradu i naknadu troškova povjerenika na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o nagradi i naknadi izdataka stečajnom upravitelju.

Jednako postupanje prema svim vjerovnicima

Članak 380.

(1) Tijekom trajanja ustupa nad imovinom dužnika nije dopuštena ovrha u korist pojedinih stečajnih vjerovnika.

(2) Ništetan je svaki sporazum između dužnika ili drugih osoba i pojedinih stečajnih vjerovnika na osnovi kojega bi koji od njih stekao neku posebnu prednost.

(3) S tražbinom iznosa obuhvaćenih izjavom o ustupu obvezana osoba može prebiti svoju tražbinu prema dužniku samo ako bi ona i u slučaju nastavljanja stečajnoga postupka imala pravo na prijeboj.

Dužnikove dužnosti

Članak 381.

(1) Dužnik tijekom trajanja ustupa:

1. dužan je baviti se primjerenim zanimanjem i, ako je bez zaposlenja, potruditi se naći primjereno zaposlenje te ne smije odbiti primjereno zaposlenje ili obavljanje primjerene djelatnosti

2. dužan je predati povjereniku jednu polovinu vrijednosti imovine koju stekne nasljeđivanjem ili s obzirom na buduće pravo nasljeđivanja

3. dužan je bez odgode prijaviti povjereniku i sudu svaku promjenu mjesta stanovanja ili mjesta zaposlenja

4. ne smije zatajiti nijedan iznos obuhvaćen izjavom o ustupu niti imovinu iz točke 2. ovoga stavka te je dužan sudu i povjereniku, na njihovo traženje, dati obavijesti o svom zaposlenju ili svojim nastojanjima da nađe zaposlenje te o svojim primanjima i imovini

5. dužan je plaćanja radi namirenja stečajnih vjerovnika obavljati samo povjereniku te ne smije nijednom stečajnom vjerovniku dati posebnu prednost.

(2) Ako dužnik obavlja samostalnu djelatnost, obvezan je stečajne vjerovnike namirivati plaćanjima povjereniku kao da je zasnovao primjereni radni odnos.

 

Povreda dužnosti

Članak 382.

(1) Sud će uskratiti oslobođenje dužnika od preostalih obveza, na prijedlog stečajnoga vjerovnika, ako dužnik tijekom trajanja ustupa povrijedi svoju dužnost i time onemogući namirenje stečajnih vjerovnika. Prijedlog se može staviti samo u roku od godinu dana od dana kada je vjerovnik saznao za povredu dužnosti. Prijedlog je dopušten samo ako vjerovnik svoj prijedlog učini vjerojatnim.

(2) Prije odluke o prijedlogu sud će saslušati povjerenika, dužnika i stečajne vjerovnike. Dužnik je dužan dati obavijesti o ispunjavanju svojih dužnosti. Ako dužnik bez valjanoga razloga ne pruži tražene obavijesti ili ako neopravdano izostane s ročišta koje je sud zakazao radi davanja obavijesti, uskratit će se oslobođenje od preostalih obveza.

(3) Protiv odluke suda podnositelj prijedloga i dužnik imaju pravo na žalbu. Uskrata oslobođenja od preostalih obveza objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

Uskrata oslobođenja od preostalih obveza

Članak 383.

(1) Sud će, na prijedlog stečajnoga vjerovnika, uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je dužnik u razdoblju između završnoga ročišta i zaključenja stečajnoga postupka ili za vrijeme trajanja ustupa pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela iz članka 376. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka može se staviti u roku od godine dana od dana kada je vjerovnik saznao za pravomoćnu presudu kojom je dužnik osuđen za kaznena djela iz članka 376. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona. Prijedlog je dopušten samo ako vjerovnik svoj prijedlog učini vjerojatnim.

Minimalna nagrada za povjerenika

Članak 384.

(1) Sud će, na prijedlog povjerenika, uskratiti oslobođenje dužnika od preostalih obveza ako iznosi koji su mu uplaćeni za prethodnu godinu njegova djelovanja nisu dovoljni za namirenje njegove minimalne nagrade, a dužnik ne doplati iznos koji nedostaje iako ga je povjerenik pismeno pozvao da u roku ne kraćem od 15 dana to učini i pritom ga upozorio na mogućnost uskraćivanja njegova oslobođenja od preostalih obveza.

(2) Prije donošenja odluke sud će saslušati dužnika. Ako dužnik u roku od 15 dana po pozivu suda uplati nedostajući iznos, sud neće uskratiti oslobođenje.

(3) U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 382. stavka 3. ovoga Zakona.

Prijevremeni završetak

Članak 385.

Pravomoćnošću odluke o uskrati oslobođenja od preostalih obveza u skladu s odredbama članaka 382., 383. i 384. ovoga Zakona prestaju važiti izjave o ustupu, služba povjerenika i ograničenja prava dužnika.

Odluka o oslobođenju od preostalih obveza

Članak 386.

(1) Nakon što istekne vrijeme trajanja ustupa, ako nije bilo završeno prije toga, sud će, nakon saslušanja stečajnih vjerovnika, povjerenika i dužnika, rješenjem odlučiti o oslobođenju dužnika od preostalih obveza.

(2) Sud će, na prijedlog kojega od stečajnih vjerovnika, ako utvrdi da postoji koji od razloga za to iz članka 382. stavaka 1. ili 2., ili iz članka 383., ili na prijedlog povjerenika, ako utvrdi da postoji razlog iz članka 384. ovoga Zakona, uskratiti oslobođenje dužnika od preostalih obveza.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka će se objaviti. Ako sud odredi oslobođenje od preostalih obveza, rješenje će se u izvodu objaviti na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Protiv toga rješenja dužnik i svaki stečajni vjerovnik koji je tijekom saslušanja iz stavka 1. ovoga članka predložio da sud dužniku uskrati oslobođenje od preostalih obveza imaju pravo na žalbu.

Učinak oslobođenja od preostalih obveza

Članak 387.

(1) Oslobođenje dužnika od preostalih obveza djeluje prema svim stečajnim vjerovnicima, i onima koji svoje tražbine nisu prijavili.

(2) Oslobođenje dužnika od preostalih obveza ne utječe na prava stečajnih vjerovnika prema sudužnicima i jamcima dužnika, na prava tih vjerovnika koja se temelje na predbilježbi upisanoj radi njihova osiguranja te prava koja u stečajnom postupku ovlašćuju vjerovnike na odvojeno namirenje. Dužnik se, međutim, oslobađa od svojih obveza prema sudužnicima, jamcima ili regresnim ovlaštenicima na isti način kao i od obveza prema stečajnim vjerovnicima.

(3) Ako dužnik namiri kojega od vjerovnika koji na temelju oslobođenja dužnika od preostalih obveza nema pravo tražiti namirenje, vjerovnik nije obvezan vratiti primljeno.

Izuzete tražbine

Članak 388.

Od oslobođenja su izuzete:

1. obveze dužnika po osnovi namjerno počinjene nedopuštene radnje

2. novčane kazne i s njima izjednačene obveze dužnika.

Prijedlog za opoziv oslobođenja dužnika od preostalih obveza

Članak 389.

(1) Na prijedlog kojega od stečajnih vjerovnika, sud će opozvati određeno oslobođenje dužnika od preostalih obveza ako se naknadno ustanovi da je dužnik koju od svojih dužnosti namjerno povrijedio ili time znatno onemogućio namirenje stečajnih vjerovnika. Prijedlog se može podnijeti u roku od godinu dana od pravomoćnosti odluke o oslobođenju dužnika od preostalih obveza.

(2) Pravodobni prijedlog vjerovnika dopušten je samo ako vjerovnik učini vjerojatnim da postoji koji od razloga iz stavka 1. ovoga članka i da vjerovnik prije pravomoćnosti odluke nije saznao da oni postoje.

Odluka o opozivu oslobođenja dužnika od preostalih obveza

Članak 390.

Prije donošenja odluke sud će saslušati dužnika i povjerenika. Protiv rješenja suda podnositelj prijedloga i dužnik imaju pravo na žalbu. Rješenje kojim se opoziva oslobođenje od preostalih obveza objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

 

GLAVA X.   POVEZANA DRUŠTVA

Stečajni postupci povezanih društava

Članak 391.

(1) Ako sud do okončanja ročišta radi rasprave o pretpostavkama za otvaranje stečajnoga postupka stekne uvjerenje da je dužnik društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, ovisno ili vladajuće društvo, društvo koncerna ili društvo s uzajamnim udjelima prema Zakonu o trgovačkim društvima, provjerit će je li podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka nad društvom koje je povezano s dužnikom.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka nad društvom koje je povezano s dužnikom, odredba o mjesnoj nadležnosti iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona ne primjenjuje se, a za daljnje postupanje mjesno je nadležan sud prema sjedištu društva koje ima vladajući utjecaj. Ako nijedno od povezanih društava nema vladajući utjecaj, mjesno je nadležan sud prema sjedištu društva protiv kojeg je prvo podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

(3) Mjesno nadležni sud iz stavka 2. ovoga članka odredit će ročište radi rasprave o pretpostavkama za otvaranje stečajnoga postupka u ustupljenom predmetu i, ako su ispunjeni uvjeti za otvaranje stečajnoga postupka nad povezanim društvima, donijeti zajedničku odluku o otvaranju stečajnoga postupka i provesti jedinstveni stečajni postupak.

(4) U stečajnom postupku nad dva ili više povezanih društava:

– postoji jedna skupština vjerovnika i jedan odbor vjerovnika

– postoji jedna stečajna masa

– prestaju međusobne tražbine povezanih osoba

– višak pri završnoj diobi dijeli se između povezanih društava razmjerno vrijednostima unovčene imovine koju je svako od povezanih društava unijelo u stečajnu masu.

 

GLAVA XI.  MEĐUNARODNI STEČAJ

1. MEĐUNARODNA NADLEŽNOST SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Isključiva međunarodna nadležnost

Članak 392.

(1) Sud Republike Hrvatske isključivo je nadležan za provedbu stečajnoga postupka protiv dužnika čije je središte poslovnoga djelovanja na području Republike Hrvatske.

(2) Središtem poslovnoga djelovanja smatra se mjesto u kojem dužnik ima upisano sjedište.

(3) Ako dužnik ima upisano sjedište u Republici Hrvatskoj, a dokaže se da je središte poslovnoga djelovanja u drugoj državi u kojoj se prema pravu te države ne može otvoriti stečajni postupak na temelju središta poslovnoga djelovanja, sud Republike Hrvatske isključivo je nadležan za provedbu stečajnoga postupka.

(4) Postupci iz stavaka 1. i 3. ovoga članka obuhvaćaju cjelokupnu imovinu dužnika bez obzira na to nalazi li se ona u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi (glavni stečajni postupak).

(5) Ako dužnik ima upisano sjedište u drugoj državi, a središte njegova poslovnog djelovanja je u Republici Hrvatskoj, u stečajnom postupku isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi središte poslovnoga djelovanja dužnika.

Međunarodna nadležnost prema poslovnoj jedinici, odnosno imovini stranoga dužnika u Republici Hrvatskoj

Članak 393.

(1) Ako sud Republike Hrvatske nije nadležan prema odredbi članka 392. stavka 1. i 3. ovoga Zakona, taj je sud nadležan za provedbu stečajnoga postupka ako dužnik ima poslovnu jedinicu bez svojstva pravne osobe u Republici Hrvatskoj.

(2) Ako se u Republici Hrvatskoj ne nalazi središte poslovnoga djelovanja ni poslovna jedinica dužnika, nego samo imovina dužnika, stečajni postupak u Republici Hrvatskoj moguće je otvoriti u ovim slučajevima:

1. kada se prema pravu države u kojoj dužnik ima središte poslovnoga djelovanja stečajni postupak protiv njega ne može otvoriti zbog pretpostavki određenih u stečajnom pravu, premda postoji stečajni razlog

2. kada prema pravu države u kojoj dužnik ima središte poslovnoga djelovanja stečajni postupak obuhvaća samo imovinu dužnika u toj državi

3. kada se otvaranje stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj predlaže na temelju članka 426. ovoga Zakona

4. kada se otvaranje posebnoga stečajnog postupka u Republici Hrvatskoj predlaže u postupku za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka.

(3) Za provedbu postupka iz stavka 1. i stavka 2. točaka 1., 2. i 3. ovoga članka nadležan je sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica dužnika, odnosno ako dužnik nema poslovne jedinice u Republici Hrvatskoj sud na čijem se području nalazi imovina dužnika. Ako bi više sudova bilo mjesno nadležno, postupak provodi sud kojemu je prvom podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

(4) Postupci iz stavaka 1. i 2. ovoga članka obuhvaćaju samo imovinu dužnika koja se nalazi u Republici Hrvatskoj (poseban stečajni postupak).

(5) U posebnom stečajnom postupku sud neće ispitivati postojanje stečajnoga razloga:

– ako je u drugoj državi otvoren glavni stečajni postupak na temelju kriterija iz članka 392. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona

– ako je stranu odluku o otvaranju glavnoga stečajnog postupka priznao sud u Republici Hrvatskoj.

2. OPĆE ODREDBE

Primjena

Članak 394.

Odredbe ove glave ne primjenjuju se na stečajne postupke na koje se primjenjuje Uredba vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku.

 

 

Osnovno načelo

Članak 395.

Stečajni postupak i njegovi pravni učinci određuju se prema pravu države u kojoj je otvoren stečajni postupak, ako odredbama ovoga odjeljka nije drukčije određeno.

Izlučna i razlučna prava

Članak 396.

(1) Na izlučna i razlučna prava na predmetima koji se nalaze u državi priznanja strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka, primjenjuje se pravo države priznanja, ako se ti predmeti u vrijeme otvaranja stranoga stečajnog postupka nisu nalazili na području države u kojoj je otvoren stečajni postupak.

(2) Ako su prava nad predmetima unesena u javnu knjigu, smatra se da se predmet nalazi u državi u kojoj se vodi javna knjiga.

Ugovori o radu

Članak 397.

Za ugovore o radu i radne odnose isključivo je mjerodavno pravo države koje je mjerodavno za ugovor o radu.

Uračunavanje

Članak 398.

(1) Vjerovnik smije zadržati ono što je primio u posebnom stečajnom postupku koji je otvoren u drugoj državi i koji obuhvaća samo imovinu dužnika koja se nalazi u toj drugoj državi.

(2) Nakon odbitka troškova koje je vjerovnik imao u ostvarivanju namirenja u posebnom stečajnom postupku, primitak iz stavka 1. ovoga članka uračunat će se u stečajnu kvotu koja vjerovniku pripada u glavnom stečajnom postupku. Uračunavanje se neće obaviti ako je vjerovnik djelomično namirenje tražbine u posebnom stečajnom postupku ostvario kao razlučni vjerovnik ili na temelju dopuštenoga prijeboja.

Suradnja stečajnih upravitelja

Članak 399.

(1) Stečajni upravitelj stečajnoga postupka otvorenog u Republici Hrvatskoj i stečajni upravitelj stečajnoga postupka otvorenog u drugoj državi nad istim stečajnim dužnikom međusobno će surađivati. Međusobno su dužni jedan drugome dati sve pravno dopuštene obavijesti koje mogu biti važne za provedbu tih postupaka.

(2) Stečajni upravitelj glavnoga stečajnog postupka otvorenog u Republici Hrvatskoj dužan je tražbinu prijavljenu u tom postupku prijaviti u stranom stečajnom postupku, ako to od njega zatraži i na to ga ovlasti vjerovnik prijavljene tražbine.

3. PRETPOSTAVKE I POSTUPAK PRIZNANJA STRANE ODLUKE O OTVARANJU STEČAJNOGA POSTUPKA

Primjena općih pravila o priznanju strane sudske odluke

Članak 400.

Na priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka na odgovarajući se način primjenjuju opća pravila hrvatskoga prava o priznanju strane sudske odluke, ako odredbama ovoga odjeljka nije drukčije određeno.

Mjesna nadležnost i sastav suda

Članak 401.

(1) Prijedlog za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka podnosi se sudu na čijem se području nalazi poslovna jedinica dužnika u Republici Hrvatskoj, a ako dužnik nema poslovnu jedinicu u Republici Hrvatskoj, sudu na čijem se području nalazi imovina dužnika.

(2) Ako dužnik ima poslovne jedinice na području dvaju ili više sudova ili ako se njegova imovina nalazi na području dvaju ili više sudova, prijedlog za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka može se podnijeti svakom sudu na čijem se području nalazi poslovna jedinica dužnika u Republici Hrvatskoj, odnosno svakom sudu na čijem se području nalazi imovina dužnika.

(3) Ako se imovina dužnika u Republici Hrvatskoj sastoji od tražbine, smatrat će se da se tražbina dužnika nalazi u mjestu u kojemu dužnici stečajnoga dužnika imaju sjedište odnosno prebivalište.

 

Prijedlog za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka

Članak 402.

(1) Prijedlog za priznanje odluke stranoga suda ili drugoga nadležnog tijela o otvaranju stečajnoga postupka može podnijeti strani stečajni upravitelj ili vjerovnik stečajnoga dužnika.

(2) Uz prijedlog za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka treba priložiti:

1. izvornik ili ovjerovljeni prijepis odluke te ovjerovljeni prijevod na hrvatski jezik

2. potvrdu nadležnoga stranog tijela o njezinoj ovršnosti

3. popis poznate imovine dužnika u Republici Hrvatskoj te popis njegovih vjerovnika s odgovarajućim dokazima.

(3) Sud će odbaciti prijedlog uz koji ne budu podneseni prilozi iz stavka 2. ovoga članka ako nedostaci ne budu otklonjeni u primjerenom roku.

Pretpostavke za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka

Članak 403.

(1) Strana odluka o otvaranju stečajnoga postupka priznat će se:

1. ako ju je donio sud odnosno tijelo koje je prema hrvatskom pravu međunarodno nadležno

2. ako je ovršna prema pravu države u kojoj je donesena

3. ako njezino priznanje ne bi bilo u protivnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

(2) Prijedlog za priznanje strane odluke sud će odbiti ako, u povodu prigovora dužnika ili kojega drugog sudionika u postupku, utvrdi da akt kojim je postupak bio pokrenut dužniku nije dostavljen u skladu sa zakonom države u kojoj je odluka donesena i ako su u tom postupku bila povrijeđena njegova temeljna prava na obranu.

(3) Strana odluka o otvaranju stečajnoga postupka priznat će se i ako nije pravomoćna.

Određivanje privremenih mjera i zabrana ovrhe i osiguranja

Članak 404.

(1) Od dana podnošenja prijedloga za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka, sud može odrediti mjere osiguranja u skladu s odredbama ovoga Zakona o prethodnom postupku.

(2) Od dana objave oglasa o prijedlogu za priznanje nije dopušteno pokretanje parničnoga postupka, ovrhe i osiguranja u kojem je dužnik stranka.

(3) Postupci iz stavka 2. ovoga članka koji su u tijeku prekidaju se danom objave oglasa.

(4) Odredbe stavaka 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na postupke ovrhe izlučnih i razlučnih vjerovnika iz članka 396. ovoga Zakona radi ostvarenja njihova zahtjeva, odnosno tražbine protiv stranoga dužnika, ali samo ako se s time suglasi strani stečajni upravitelj.

(5) Sud će po službenoj dužnosti odrediti da se prijedlog za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka i rješenje o mjerama osiguranja odmah zabilježi u registrima, javnim knjigama, upisnicima i očevidnicima iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona.

Oglas o prijedlogu za priznanje

Članak 405.

(1) Nakon što primi prijedlog za priznanje strane odluke, sud će bez odgode objaviti oglas na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova u kojem će navesti:

1. podatke o sudu koji objavljuje oglas

2. podatke o svom predmetu s naznakom podataka o stranoj odluci čije se priznanje traži i njezinu bitnom sadržaju

3. podatke o stranom stečajnom upravitelju te podatke o odluci kojom je imenovan, ako nije imenovan odlukom o otvaranju stečajnoga postupka

4. poziv vjerovnicima, stranom stečajnom dužniku i svim drugim osobama koje imaju pravni interes da u roku od 15 dana od objave oglasa prijave sudu tražbine te da se u podnesku očituju o postojanju pretpostavki za priznanje strane odluke te mogućim teškoćama u namirenju tražbina u stranom stečajnom postupku.

(2) Pismeno s izvješćem o podnesenom prijedlogu za priznanje te podacima i pozivu iz stavka 1. ovoga članka sud će dostaviti stranom stečajnom dužniku, stranom stečajnom upravitelju i vjerovnicima čije je prebivalište, odnosno sjedište poznato.

Ispitivanje pretpostavki za priznanje

Članak 406.

(1) Pri odlučivanju o prijedlogu za priznanje sud će se ograničiti na ispitivanje pretpostavki iz članka 403. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Potrebna objašnjenja sud može tražiti od tijela čija se odluka priznaje te od sudionika u postupku. Osobu koja se u svom podnesku protivi priznanju sud može saslušati.

(3) Sud će osobitu pozornost obratiti potrebi hitnoga rješavanja zahtjeva priznanja.

Rješenje o priznanju

Članak 407.

(1) Rješenje o priznanju strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka s obzirom na krug osoba prema kojima djeluje ima isti pravni učinak kao i rješenje suda u Republici Hrvatskoj o otvaranju stečajnoga postupka.

(2) U rješenju iz stavka 1. ovoga članka sud će navesti pravne učinke koje ima priznata strana odluka.

(3) Ako se rješenjem o priznanju strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka kao pravni učinak određuje otvaranje stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj, rješenje o priznanju strane odluke ima pravno značenje rješenja o otvaranju stečajnoga postupka.

(4) Rješenje o priznanju strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Na objavu rješenja o priznanju strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o objavi rješenja o otvaranju stečajnoga postupka.

(5) Rješenje o priznanju dostavlja se podnositelju prijedloga, stranom stečajnom upravitelju, stečajnom dužniku, pravnim osobama koje za dužnika obavljaju poslove platnoga prometa te državnom odvjetništvu. Rješenje će se dostaviti i tijelima koja vode registre, javne knjige, upisnike i očevidnike iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona, koja će po službenoj dužnosti, na temelju dostavljenoga rješenja, zabilježiti priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka.

Žalba protiv rješenja o priznanju

Članak 408.

Protiv rješenja o priznanju strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka strani stečajni dužnik, strani stečajni upravitelj i vjerovnici imaju pravo na žalbu.

Priznavanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka kao prethodno pitanje

Članak 409.

(1) Ako o priznanju strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka nije doneseno posebno rješenje, svaki sud može o priznanju te odluke rješavati u postupku kao o prethodnom pitanju, ali samo s učinkom za taj postupak.

(2) Pravni učinci priznanja strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka nastupaju danom donošenja odluke u kojoj je o navedenom priznanju odlučeno kao o prethodnom pitanju. U ostalom su pravni učinci određeni odgovarajućom primjenom odredbi članaka 411. − 416. ovoga Zakona.

4. UČINCI PRIZNANJA STRANE ODLUKE O OTVARANJU STEČAJNOGA POSTUPKA

4.1. Priznanje nakon otvaranja stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj

Priznanje strane odluke u slučaju prethodno otvorenoga stečajnog postupka u Republici Hrvatskoj

Članak 410.

(1) Strana odluka o otvaranju stečajnoga postupka koja ispunjava pretpostavke za priznanje prema članku 403. ovoga Zakona priznat će se i ako je prije podnošenja prijedloga za priznanje otvoren protiv dužnika stečajni postupak u Republici Hrvatskoj prema odredbi članka 393. stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona.

(2) Priznata strana odluka o otvaranju stečajnoga postupka proizvodi učinke određene u odredbama članaka 419. − 423. ovoga Zakona. Strani stečajni upravitelj ne može osporiti tražbine koje su već utvrđene u prije pokrenutom postupku u Republici Hrvatskoj. Ako je na dan podnošenja prijedloga za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka istekao rok od 15 dana od dana objave prvoga diobnog popisa u stečajnom postupku u Republici Hrvatskoj, dioba u stečajnom postupku u Republici Hrvatskoj neće se provoditi na temelju odluke o diobi donesene u stranom stečajnom postupku.

4.2. Priznanje bez posljedice otvaranja stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj

Opće pravilo

Članak 411.

(1) Učinci priznate strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka određuju se prema pravu države u kojoj je postupak otvoren, ako nisu protivni osnovnim načelima hrvatskoga stečajnog prava i ako ovim Zakonom nije što drugo određeno.

(2) Učinci priznate strane odluke djeluju od dana objave rješenja o priznanju.

Ovrha i osiguranje

Članak 412.

(1) Namirenja koja su ostvarena u ovršnom postupku u Republici Hrvatskoj u razdoblju između dana otvaranja stranoga stečajnog postupka i dana objave oglasa o prijedlogu za priznanje strane odluke, kao i razlučna prava što su u ovršnom postupku ili postupku osiguranja u Republici Hrvatskoj u tom razdoblju nastala gube pravni učinak.

(2) U slučaju gubitka pravnoga učinka prema stavku 1. vjerovnik je dužan ono što je stekao po toj osnovi, nakon odbijanja troškova što su mu nastali u ovršnom postupku, odnosno postupku osiguranja, predati stečajnom upravitelju.

(3) Stavci 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na ovršna namirenja, odnosno u postupku ovrhe ili postupku osiguranja nastala razlučna prava vjerovnika koja su navedena u članku 396. i članku 418. stavku 1. ovoga Zakona.

(4) Stavci 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se ako je između dana otvaranja stranoga stečajnog postupka i dana objave oglasa o prijedlogu za priznanje prošlo više od godinu dana.

Raspolaganje dužnika

Članak 413.

(1) Raspolaganja dužnika poduzeta u razdoblju između dana otvaranja stranoga stečajnog postupka i dana objave rješenja o priznanju gube pravni učinak ako su protivna interesima vjerovnika stečajnoga dužnika i bude dokazano da je protivna strana znala ili morala znati u trenutku raspolaganja dužnika da je protiv njega u inozemstvu otvoren stečajni postupak. Protivna strana ima pravo na protučinidbu iz strane stečajne mase ako je njome povećana vrijednost stečajne mase.

(2) Ako je raspolaganje dužnika nastalo nakon objave oglasa o prijedlogu za priznanje, smatrat će se da je protivna strana znala ili morala znati u trenutku raspolaganja dužnika da je protiv njega otvoren stečajni postupak u inozemstvu.

(3) Raspolaganja dužnika poduzeta nakon otvaranja stranoga stečajnog postupka ne gube pravni učinak ako za njih vrijede opća pravila o zaštiti povjerenja u javne knjige. Ta raspolaganja mogu se pobijati prema pravu države mjerodavnom za pobijanje.

Činidbe u korist dužnika

Članak 414.

(1) Osoba sa sjedištem odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj koja je dužnik stranoga stečajnog dužnika dužna je odmah, čim sazna o otvaranju stečajnoga postupka u inozemstvu, obavijestiti stranoga stečajnog upravitelja o postojanju svoje obveze te o trenutku njezina dospijeća.

(2) Svoju dospjelu obvezu ta je osoba ovlaštena izravno ispuniti stranom stečajnom dužniku ako je od dana slanja obavijesti stranom stečajnom upravitelju isteklo osam dana, a hrvatski sud nije do toga trenutka u skladu sa člankom 404. stavkom 1. ovoga Zakona odredio mjere osiguranja ili imenovao privremenoga stečajnog upravitelja. Eventualni troškovi odgode ispunjenja dospjele obveze smatraju se troškovima stečajne mase.

(3) Ako je obveza izravno ispunjena stranom stečajnom dužniku u razdoblju između dana otvaranja stranoga stečajnog postupka i dana objave rješenje o priznanju, a bez izvješćivanja stranoga stečajnog upravitelja o postojanju obveze, osoba iz stavka 1. ovoga članka neće biti oslobođena svoje obveze ako se dokaže da je u trenutku izravnoga ispunjenja obveze stranom stečajnom dužniku znala ili morala znati da je protiv njega otvoren stečajni postupak u inozemstvu.

(4) Ako je obveza izravno ispunjena stranom stečajnom dužniku nakon objave oglasa o prijedlogu za priznanje, smatrat će se da je dužnik stečajnoga dužnika znao ili morao znati da je protiv njega otvoren stečajni postupak u inozemstvu.

Prijeboj

Članak 415.

(1) Prijeboj nije dopušten ako je tražbina ustupljena u razdoblju između dana otvaranja stranoga stečajnog postupka i dana objave rješenja o priznanju, a bude dokazano da je primatelj u trenutku ustupa znao ili morao znati da je protiv dužnika otvoren stečajni postupak u inozemstvu.

(2) Ako je tražbina ustupljena nakon objave oglasa o prijedlogu za priznanje, smatrat će se da je primatelj u trenutku ustupa znao ili morao znati da je protiv dužnika otvoren stečajni postupak u inozemstvu.

Privilegirane tražbine, izlučni i razlučni vjerovnici

Članak 416.

(1) Priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka ne utječe na pravo vjerovnika da svoje tražbine navedene u članka 418. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona namire u punom iznosu, ako im je za to dostatan dio imovine dužnika koji nije opterećen pravima trećih osoba, koji se u trenutku objave rješenja o priznanju nalazi u Republici Hrvatskoj.

(2) Radi ostvarenja i osiguranja svojih prava vjerovnici iz stavka 1. ovoga članka ovlašteni su i nakon priznanja strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka voditi protiv dužnikove imovine parnični postupak, te postupke ovrhe i osiguranja.

(3) Izlučni i razlučni vjerovnici iz članka 396. ovoga Zakona ovlašteni su voditi u Republici Hrvatskoj parnične postupke i postupke ovrhe, odnosno osiguranja pod pretpostavkama pod kojim bi ih mogli voditi da je u Republici Hrvatskoj otvoren stečajni postupak.

(4) Ovršni sud će na prijedlog stranoga stečajnog upravitelja odgoditi ovršni postupak iz stavka 2. ovoga članka ako je to nužno da bi se postiglo namirenje vjerovnika stečajnoga dužnika u većoj stečajnoj kvoti. Odgoda može trajati do tri mjeseca, s mogućnošću određenja nove odgode, ali najduže do prve diobe u stranom stečajnom postupku. Ovršni sud može u svakom trenutku na prijedlog vjerovnika ili stranoga stečajnog upravitelja opozvati odgodu ako više ne postoje pretpostavke za nju.

4.3. Priznanje s posljedicom otvaranja stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj

Priznanje strane odluke s posljedicom otvaranja stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj

Članak 417.

(1) U prijedlogu za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka strani stečajni upravitelj ili vjerovnik može kao neposredni pravni učinak priznanja zahtijevati otvaranje stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj. Otvaranje posebnoga stečajnog postupka u Republici Hrvatskoj stečajni upravitelj može zahtijevati i u podnesku upućenom sudu u roku od 15 dana od primitka pismena iz članka 405. stavka 2. ovoga Zakona. Otvaranje toga postupka vjerovnik može zahtijevati i u podnesku koji upućuje sudu na temelju članka 405. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona.

(2) U tom slučaju isključivo hrvatsko stečajno pravo određuje pravne učinke, osim ako člancima 395. − 399. i 418. − 423. ovoga Zakona nije izrijekom drukčije određeno. Na to se odgovarajuće primjenjuju članci 412. − 415. ovoga Zakona.

5. OTVARANJE POSEBNOGA STEČAJNOG POSTUPKA U REPUBLICI HRVATSKOJ KAO POSLJEDICA PRIZNANJA STRANE ODLUKE O OTVARANJU STEČAJNOGA POSTUPKA

Otvaranje stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj na prijedlog vjerovnika

Članak 418.

(1) Sud će uvijek otvoriti domaći stečajni postupak na prijedlog:

1. domaćih vjerovnika za tražbine po osnovi poreza, prireza, doprinosa za obvezna osiguranja koja se prema zakonu obvezno izdvajaju iz prihoda odnosno plaća

2. Agencije za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca za tražbine radnika dužnika isplaćene prema posebnom propisu

3. radnika dužnika s redovitim mjestom rada u Republici Hrvatskoj.

(2) Na prijedlog vjerovnika koji ne pripada vjerovnicima iz stavka 1. ovoga članka sud će otvoriti stečajni postupak u Republici Hrvatskoj samo ako vjerovnik učini vjerojatnim da bi namirenje njegove tražbine u stranom stečajnom postupku bilo vezano uz osobite teškoće.

(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, radi ostvarenja što ravnomjernijeg i potpunijeg namirenja vjerovnika na međunarodnoj razini sud neće otvoriti stečajni postupak u Republici Hrvatskoj ako ocijeni da bi otvaranje toga postupka s obzirom na veličinu tražbina vjerovnika iz stavaka 1. i 2. ovoga članka bilo gospodarski neprimjereno. Pri ocjeni sud se može savjetovati sa stranim stečajnim upraviteljem.

Ovlaštenja stranoga stečajnog upravitelja

Članak 419.

(1) Osim stečajnoga upravitelja posebnoga stečajnog postupka i vjerovnika koji u njemu sudjeluju, i strani stečajni upravitelj može u tom postupku osporavati prijavljene tražbine.

(2) Pravo pobijanja pravnih radnji dužnika prema pravilima stečajnoga prava Republike Hrvatske pripada u stečajnom postupku u Republici Hrvatskoj i stranom stečajnom upravitelju.

(3) Troškovi stranoga stečajnog upravitelja koji nastanu u svezi s obavljanjem ovlaštenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne smatraju se troškovima stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj.

Dioba (namirenje vjerovnika)

Članak 420.

(1) Nakon namirenja troškova i ostalih obveza stečajne mase, izlučnih i razlučnih vjerovnika te vjerovnika iz članka 418. stavka 1. ovoga Zakona preostala stečajna masa podijelit će se vjerovnicima u skladu s odlukom o diobi koju će sud donijeti na temelju odluke o diobi ili njoj odgovarajućoj diobnoj osnovi donesenoj u stranom stečajnom postupku. Ako pri izradi strane odluke ili diobne osnove nisu uzete u obzir tražbine utvrđene u stečajnom postupku u Republici Hrvatskoj, sud će preostalu stečajnu masu podijeliti na vjerovnike čije su tražbine utvrđene u stečajnom postupku u Republici Hrvatskoj, vodeći pritom računa o tome u kojoj su mjeri pojedini od njih uzeti u obzir pri podjeli stečajne mase u stranom stečajnom postupku.

(2) Sud neće pri podjeli preostale stečajne mase uzeti u obzir stranu odluku o diobi ako je u njoj određena podjela rezultat primjene pravila koja su protivna javnom poretku Republike Hrvatske. Isto vrijedi kada strana odluka o diobi nije sudu dana unutar roka koji je on odredio.

(3) Stečajna masa koja preostane nakon namirenja vjerovnika prema odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka predat će se odmah stranom stečajnom upravitelju.

(4) Ako stečajna masa nije dostatna da bi se namirile utvrđene tražbine u stečajnom postupku u Republici Hrvatskoj prema stavcima 1. i 2. ovoga članka, vjerovnici mogu nenamireni dio svojih tražbina namiriti samo u stranom stečajnom postupku prema pravilima stranoga stečajnog prava.

Posebni stečajni postupak u trećoj državi

Članak 421.

(1) Ako vjerovnik djelomično namiri svoje tražbine u posebnom stečajnom postupku koji je protiv dužnika otvoren u nekoj trećoj državi, a kojim je obuhvaćena samo imovina dužnika u toj trećoj državi, on smije zadržati stečeno. Primljeno će se, nakon odbitka troškova koje je vjerovnik imao u ostvarivanju namirenja u tom stranom posebnom stečajnom postupku, uračunati u stečajnu kvotu koja mu pripada u posebnom stečajnom postupku u Republici Hrvatskoj. Toga uračunavanja neće biti ako je vjerovnik djelomično namirenje tražbina u tom stranom posebnom stečajnom postupku ostvario kao razlučni vjerovnik ili na temelju dopuštenoga prijeboja.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primijenit će se i kada je vjerovnik djelomično namirio svoju tražbinu u ovršnom postupku u trećoj državi.

Prijava tražbina u stranom stečajnom postupku

Članak 422.

Stečajni upravitelj posebnoga stečajnog postupka otvorenog u Republici Hrvatskoj dužan je tražbinu prijavljenu u tom postupku prijaviti u stranom stečajnom postupku ako to od njega zatraži i na to ga ovlasti vjerovnik te tražbine.

Suradnja stečajnih upravitelja

Članak 423.

(1) Osim međusobne izmjene obavijesti prema članku 399. ovoga Zakona, stečajni upravitelj posebnoga stečajnog postupka u Republici Hrvatskoj dužan je stečajnom upravitelju stranoga glavnoga stečajnog postupka omogućiti da se očituje o načinu unovčenja imovine dužnika koju obuhvaća domaći posebni stečajni postupak.

(2) Stečajnom upravitelju stranoga glavnoga stečajnog postupka dostavit će se i stečajni plan posebnoga stečajnog postupka u Republici Hrvatskoj. Stečajni upravitelj stranoga glavnoga stečajnog postupka ima pravo predložiti stečajni plan posebnoga stečajnog postupka.

6. NEPRIZNAVANJE STRANE ODLUKE O OTVARANJU STEČAJNOGA POSTUPKA

Odbijanje prijedloga za priznanje

Članak 424.

(1) Ako odbije prijedlog za priznanje, sud će, na prijedlog vjerovnika ili dužnika, ako je to potrebno radi ravnomjernoga namirenja svih dužnikovih vjerovnika, otvoriti stečajni postupak u Republici Hrvatskoj.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od osam dana od dana objave rješenja o odbijanju prijedloga za priznanje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Taj prijedlog može biti sadržan već u podnesku koji se upućuje sudu na temelju članka 405. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona.

(3) Stečajni postupak iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća samo imovinu dužnika koja se nalazi u Republici Hrvatskoj.

Žalba

Članak 425.

Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka strani stečajni dužnik, strani stečajni upravitelj i vjerovnici imaju pravo na žalbu.

Prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka kada se strana odluka o otvaranju stečajnoga postupka ne može priznati

Članak 426.

(1) Svaki vjerovnik i dužnik ovlašteni su tražiti otvaranje stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj, neovisno o tome što je otvoren glavni stečajni postupak u drugoj državi, ako su ispunjene pretpostavke zbog kojih bi se prijedlog za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka mogao odbiti.

(2) Sud će dopustiti otvaranje stečajnoga postupka u Republici Hrvatskoj u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ako to zahtijeva načelo ravnomjernoga namirenja svih dužnikovih vjerovnika.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka sud će o nemogućnosti priznanja strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka odlučiti kao o prethodnom pitanju.

(4) Stečajni postupak iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća samo imovinu dužnika koja se nalazi u Republici Hrvatskoj.

7. STRANE PRISILNE NAGODBE I DRUGI STEČAJNI POSTUPCI

Strana odluka o odobrenju prisilne nagodbe ili stranoga stečajnog plana

Članak 427.

Na priznanje strane odluke o odobrenju prisilne nagodbe ili stečajnoga plana, kao i priznanja strane odluke donesene u kojem drugom sličnom postupku na odgovarajući način primijenit će se odredbe ovoga Zakona o priznanju strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka. Isto vrijedi za priznanje mjera osiguranja koje su donesene povodom prijedloga za otvaranje stečajnoga odnosno sličnoga postupka, kao i za druge odluke koje se donose radi provedbe i završetka tih priznatih stranih postupaka.

 

GLAVA XII.   SKRAĆENI STEČAJNI POSTUPAK

Pretpostavke za provedbu skraćenoga stečajnog postupka

Članak 428.

Sud će provesti skraćeni stečajni postupak nad pravnom osobom ako su ispunjene sljedeće pretpostavke:

– ako nema zaposlenih

– ako u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana

– ako nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje drugog postupka radi brisanja iz sudskoga registra.

Zahtjev za provedbu skraćenoga stečajnog postupka

Članak 429.

(1) Zahtjev za provedbu skraćenoga stečajnog postupka dužna je podnijeti Financijska agencija u roku od osam dana od isteka razdoblja iz članka 428. podstavka 2. ovoga Zakona.

(2) Zahtjev za provedbu skraćenoga stečajnog postupka podnosi se na propisanom obrascu i sadržava:

1. podatke za identifikaciju dužnika te brojeve bankovnih računa

2. podatak o ukupnom iznosu duga evidentiranog na temelju neizvršenih osnova za plaćanje

3. podatke o imovini pravnih osoba, ako podnositelj prijedloga raspolaže tim podacima.

Oglas

Članak 430.

Nakon uvida u sudski registar sud će na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova objaviti oglas koji sadržava:

– podatke za identifikaciju dužnika

– podatak o ukupnom iznosu duga evidentiranog na temelju neizvršenih osnova za plaćanje

– poziv osobama ovlaštenim za zastupanje dužnika po zakonu da u roku od 15 dana od dana objave oglasa podnesu sudu javnobilježnički ovjerovljen popis imovine i obveza na propisanom obrascu

– poziv vjerovnicima da najkasnije u roku od 45 dana od objave oglasa predlože otvaranje stečajnoga postupka

– upozorenje o pravnim posljedicama nepodnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka iz članka 431. ovoga Zakona.

Otvaranje i zaključenje skraćenoga stečajnog postupka

Članak 431.

(1) Ako osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu u roku od 15 dana ne podnesu popis imovine i obveza dužnika ili ako iz toga popisa proizlazi da dužnik ima imovinu koja nije dostatna za namirenje predvidivih troškova stečajnoga postupka te ako u roku od 45 dana nijedan vjerovnik ne predloži otvaranje stečajnoga postupka i ne predujmi sredstva za namirenje troškova postupka, smatrat će se da je dužnik nesposoban za plaćanje.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju skraćenoga stečajnog postupka. Odredbe članaka 132. i 133. te članaka 286. − 292. ovoga Zakona primijenit će se na odgovarajući način.

Izbor stečajnoga upravitelja

Članak 432.

Izbor stečajnoga upravitelja u skraćenom stečajnom postupku obavlja se metodom slučajnoga odabira s liste A stečajnih upravitelja i s liste B stečajnih upravitelja za područje nadležnoga suda.

Obustava skraćenoga stečajnog postupka

Članak 433.

Ako nisu ispunjene pretpostavke za istodobno otvaranje i zaključenje skraćenoga stečajnog postupka u smislu odredbe članka 431. ovoga Zakona, sud će obustaviti skraćeni stečajni postupak i odgovarajućom primjenom općih odredbi stečajnoga postupka ovoga Zakona donijeti rješenje o pokretanju prethodnoga postupka odnosno otvaranju stečajnoga postupka.

 

Troškovi stečajnoga postupka

Članak 434.

Vjerovnike koji predlože otvaranje stečajnoga postupka sud će pozvati na solidarno plaćanje predujma za namirenje troškova stečajnoga postupka.

Sudski savjetnici

Članak 435.

(1) Sudski savjetnici ovlašteni su provoditi skraćeni stečajni postupak i donositi odluke, osim odluke iz članka 433. ovoga Zakona.

(2) Ako nisu ispunjene pretpostavke za istodobno otvaranje i zaključenje skraćenoga stečajnog postupka, sudski savjetnik podnosi sucu, kojeg na to ovlasti predsjednik suda, pisani prijedlog na temelju kojeg sudac donosi odluku iz članka 433. ovoga Zakona.

(3) U uvodu odluke iz stavka 2. ovoga članka navest će se da je odluka donesena na temelju prijedloga sudskoga savjetnika.

Žalba protiv rješenja sudskoga savjetnika

Članak 436.

(1) Protiv rješenja sudskoga savjetnika dopuštena je žalba.

(2) O žalbi protiv rješenja sudskoga savjetnika odlučuje sudac pojedinac toga suda. O žalbi protiv odluke suca donesene u prvom stupnju odlučuje drugostupanjski sud u vijeću koje čine tri suca.

 

GLAVA XIII.   STEČAJNI POSTUPAK NAD IMOVINOM PRAVNE OSOBE KOJA JE PRESTALA POSTOJATI

Stečajni postupak nad likvidacijskom imovinom

Članak 437.

(1) Stečajni postupak nad imovinom pravne osobe koja je prestala postojati provodi se kad likvidator u postupku likvidacije nad imovinom pravne osobe koja je brisana iz sudskoga registra na temelju prijavljenih tražbina utvrdi da imovina nije dovoljna za namirenje svih tražbina vjerovnika s kamatama.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka stečajna masa upisat će se u sudski registar. Pri upisu stečajne mase u sudski registar Ministarstvo financija – Porezna uprava po službenoj će dužnosti odrediti i dodijeliti osobni identifikacijski broj stečajnoj masi.

(3) Na stečajnu masu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o stečajnom dužniku i njegovim tijelima. U ime i za račun te mase mogu se voditi sporovi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stečajna masa nositelj je prava vlasništva i drugih prava.

(4) Na stečajni postupak nad imovinom pravne osobe koja je prestala postojati na odgovarajući se način primjenjuju odredbe glave III. i VI. ovoga Zakona.

 

GLAVA XIV.   UPIS STEČAJNE MASE U SUDSKI REGISTAR

Podaci koji se upisuju u sudski registar za stečajnu masu

Članak 438.

(1) Podaci koji se upisuju u sudski registar za stečajnu masu:

1. matični broj subjekta

2. osobni identifikacijski broj

3. naziv, koji se određuje tako da sadržava riječi »stečajna masa iza« i tvrtku odnosno naziv stečajnoga dužnika

4. sjedište, koje se određuje prema adresi stečajnoga upravitelja

5. ime i prezime stečajnoga upravitelja, njegov osobni identifikacijski broj i adresa prebivališta

6. datum i broj rješenja kojim je određen upis stečajne mase u sudski registar

7. rješenje o brisanju.

(2) Stečajna masa briše se iz sudskoga registra na temelju rješenja suda. Sud će donijeti rješenje o brisanju stečajne mase po službenoj dužnosti nakon pravomoćnosti rješenja o zaključenju stečajnoga postupka.

 

GLAVA XV.   PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Provedbeni propisi

Članak 439.

(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbu iz članka 94. stavka 2. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će pravilnike iz članka 13. stavka 2., članka 78. stavka 7., članka 82. stavka 2., članka 84. stavka 3. i članka 110. stavka 6. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Do stupanja na snagu propisa iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostaju na snazi u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona:

– Uredba o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrada stečajnim upraviteljima (»Narodne novine«, br. 189/03.)

– Pravilnik o programu stručnoga ispita za stečajnoga upravitelja i načinu njegova polaganja (»Narodne novine«, br. 110/06.)

– Pravilnik o utvrđivanju liste stečajnih upravitelja (»Narodne novine«, br. 65/07.)

– Rješenje o utvrđivanju Liste stečajnih upravitelja (»Narodne novine«, br. 88/11., 123/11., 151/11., 31/12., 73/12., 146/12., 42/13., 71/13., 118/13., 145/13., 30/14., 64/14., 95/14., 123/14., 156/14. i 26/15.).

Upis na liste stečajnih upravitelja

Članak 440.

(1) Smatra se da osobe koje su upisane na listu stečajnih upravitelja na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju pretpostavku iz članka 79. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona ako su obavljale dužnost stečajnoga upravitelja u više od 10 otvorenih stečajnih postupaka u kojima se stečajni postupak provodio ili dužnost stečajnoga upravitelja najmanje tri godine.

(2) Osobe upisane na listu stečajnih upravitelja na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ministar nadležan za poslove pravosuđa po službenoj će dužnosti upisati na listu B stečajnih upravitelja za područje nadležnosti suda prema adresi koja je navedena na listi, ako ne postoji koja od pretpostavki iz članka 79. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Osoba iz stavka 2. ovoga članka može zatražiti upis na listu za područje nadležnosti drugoga suda ili više sudova.

(4) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, ministar nadležan za poslove pravosuđa na zahtjev će osobu upisanu na listu stečajnih upravitelja na dan stupanja na snagu ovoga Zakona upisati na listu A stečajnih upravitelja za područje nadležnosti jednoga ili više sudova, ako ne postoji koja od pretpostavki iz članka 79. stavka 2. ovoga Zakona i ako osoba dostavi isprave iz kojih proizlazi da je obavljala dužnost stečajnoga upravitelja u više od 10 otvorenih stečajnih postupaka ili dužnost stečajnoga upravitelja najmanje tri godine. Ministar nadležan za poslove pravosuđa će na zahtjev predsjednika suda osobu upisanu na listi stečajnih upravitelja na dan stupanja na snagu ovoga Zakona upisati na listu A stečajnih upravitelja za područje nadležnosti toga suda, ako ne postoji koja od pretpostavki iz članka 79. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Osobama koje su upisane na listu stečajnih upravitelja na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, a koje nisu obavljale dužnost stečajnoga upravitelja u više od 10 otvorenih stečajnih postupaka ili dužnost stečajnog upravitelja najmanje tri godine, vrijeme stručne obuke iz članka 79. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona umanjuje se:

– za broj mjeseci koji odgovara broju otvorenih stečajnih postupaka u kojima su obavljale dužnost stečajnog upravitelja ili

– za broj tromjesečja u kojima su obavljale dužnost stečajnog upravitelja.

Stečajni postupci u tijeku

Članak 441.

(1) Stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Stečajnoga zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova pokretanja.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članka 12., članka 88. stavka 2., članaka 89. − 91., članaka 94. − 96., članka 98., članaka 102. i 103., članaka 132. i 133., članka 169. stavaka 5. − 8., članaka 216. i 217., članka 227., članka 229., članaka 235. − 248., članka 254., članka 289. stavaka 4. − 7., članka 293. stavka 4., članaka 303. − 355. i članka 438. ovoga Zakona primjenjuju se na postupke koji su u tijeku, osim ako su radnje na koje se odnose započete prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

Postupci predstečajne nagodbe

Članak 442.

(1) Postupci predstečajne nagodbe pokrenuti na temelju Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (»Narodne novine«, br. 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.) dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

(2) Članak 32. stavak 1. točka 2. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuje na predstečajne nagodbe sklopljene na temelju Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (»Narodne novine«, br. 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.).

Prekinuti sudski postupci

Članak 443.

U postupcima pred sudom u kojima je utvrđen prekid postupka zbog otvaranja postupka predstečajne nagodbe i u kojima je, nakon toga, doneseno pravomoćno rješenje o odobrenju predstečajne nagodbe kojom je obuhvaćena tražbina vjerovnika sud će postupak nastaviti i odbaciti tužbu odnosno obustaviti ovrhu ili postupak osiguranja, osim u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene.

Rokovi za podnošenje zahtjeva za provedbu skraćenoga stečajnog postupka i prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka

Članak 444.

(1) Iznimno od roka iz članka 429. stavka 1. ovoga Zakona, Financijska agencija dužna je za pravne osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje imaju evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana podnijeti zahtjev za provedbu skraćenoga stečajnog postupka:

– najkasnije dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona za pravnu osobu koja u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju dužem od 1000 dana

– najkasnije četiri mjeseca, ali ne ranije od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona za pravnu osobu koja u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 360 do 1000 dana

– najkasnije šest mjeseci, ali ne ranije od četiri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona za pravnu osobu koja u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 do 360 dana.

(2) Iznimno od roka iz članka 110. stavka 1. ovoga Zakona, Financijska agencija dužna je za pravne osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje imaju evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka:

– najkasnije osam mjeseci, ali ne ranije od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona za pravnu osobu koja u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana i jednog zaposlenog

– najkasnije 10 mjeseci, ali ne ranije od osam mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona za pravnu osobu koja u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana i dva ili više zaposlenih.

(3) Popis pravnih osoba iz stavaka 1. i 2. ovoga članka s naznakom neprekinutoga razdoblja i ukupnoga duga evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje Financijska agencija objavit će na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova, bez pristanka pravne osobe, u roku od osam dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Pravna osoba može podnijeti Financijskoj agenciji zahtjev za brisanje s popisa pravnih osoba iz stavka 3. ovoga članka ako u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje nema više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana.

Prestanak važenja

Članak 445.

(1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Stečajni zakon (»Narodne novine«, br. 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12.).

(2) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona u Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (»Narodne novine«, br. 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.) prestaje važiti odredba članka 1. točke 3., odredbe članka 3. točaka 10., 11., 12, 14. i 15., članak 17. stavak 7., članak 88. stavak 1. točke 3. − 6. te članci 18. − 86. toga Zakona.

(3) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona u Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (»Narodne novine«, br. 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.) u članku 86.c stavku 2. riječi: »te pokretanja i provedbe postupka predstečajne nagodbe«, a u članku 88. stavku 1. točki 2. riječi: »i članka 69.« brišu se.

Stupanje na snagu

Članak 446.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. rujna 2015.

Klasa: 022-03/14-01/183

Zagreb, 12. lipnja 2015.

HRVATSKI SABOR

 

Media act

ZAKON O MEDIJIMA

NN 59/04



I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju pretpostavke za ostvarivanje načela slobode medija, prava novinara i drugih sudionika u javnom informiranju na slobodu izvješćivanja i dostupnost javnim informacijama, prava i obveze nakladnika, javnost vlasništva, ostvarivanje prava na ispravak i odgovor, način obavljanja distribucije tiska, način zaštite tržišnog natjecanja, te prava i obveze drugih pravnih i fizičkih osoba koje djeluju na području javnog informiranja.

(2) Odredbe ovoga Zakona primjenjivat će se i tumačiti sukladno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Članak 2.

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:

Mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike. Mediji nisu knjige, udžbenici, bilteni, katalozi ili drugi nositelji objavljivanja informacija koji su namijenjeni isključivo obrazovnom, znanstvenom i kulturnom procesu, oglašavanju, poslovnoj komunikaciji, radu trgovačkih društava, zavoda i ustanova, udruga, političkih stranaka, vjerskih i ostalih organizacija, školska glasila, »Narodne novine« Republike Hrvatske, službena glasila jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i ostala službena priopćenja, plakati, letci, prospekti i transparenti, te video stranice bez žive slike i druge besplatne obavijesti, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Javno informiranje jest ono informiranje koje se ostvaruje posredstvom medija.

Programski sadržaji medija (u daljnjem tekstu: programski sadržaji) su informacije svih vrsta (vijesti, mišljenja, obavijesti, poruke i ostale informacije) te autorska djela koja se objavljuju putem medija u svrhu obavješćivanja, te zadovoljavanja kulturnih, znanstvenih, obrazovnih i ostalih potreba javnosti.

Programske osnove medija su odabrani programski sadržaji (opći ili specijalizirani) što ih pri pokretanju medija utvrđuje i objavljuje nakladnik.

Nakladnik medija (u daljnjem tekstu: nakladnik) je svaka fizička ili pravna osoba koja putem medija objavljuje programske sadržaje i sudjeluje u javnom informiranju, bez obzira na tehnička sredstva preko kojih se njegovi urednički oblikovani programski sadržaji objavljuju, prenose ili su dostupni javnosti.

Novinski nakladnik je fizička ili pravna osoba koja objavljuje programske sadržaje putem tiska.

Novinar je fizička osoba koja se bavi prikupljanjem, obradom, oblikovanjem ili razvrstavanjem informacija za objavu putem medija, te je zaposlena kod nakladnika na temelju ugovora o radu ili obavlja novinarsku djelatnost kao samostalno zanimanje, u skladu sa zakonom.

Glavni urednik je novinar ovlašten za uređivanje medija kojeg imenuje nakladnik na način propisan zakonom. U elektroničkim medijima glavnim urednikom se smatra direktor programa ukoliko glavni urednik nije imenovan.

Samoregulacijski akti su pravila novinarske struke i etike, statut medija, kao i drugi akti kojima se utvrđuju strukovna i druga pravila ponašanja ili uređuju odnosi u medijskoj djelatnosti, a koje samostalno utvrđuju nakladnici, novinari i njihove udruge.

Tisak su novine i druga povremena izdanja koja izlaze u razmacima od najviše šest mjeseci, a u nakladi većoj od 500 primjeraka. Tiskano djelo koje izlazi povremeno u nakladi manjoj od 500 primjeraka smatrat će se tiskom ako je namijenjeno raspačavanju.

Općeinformativni tisak je onaj koji skupno objavljuje programske sadržaje namijenjene kontinuiranom informiranju javnosti o aktualnom društvenom, osobito političkom, gospodarskom, socijalnom, kulturnom životu i drugim zbivanjima u Hrvatskoj i svijetu.

Informacija je podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju.

Javna informacija je svaka informacija u posjedu tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i drugih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju javnu službu ili dužnost, a koja se odnosi na njihov rad i djelovanje.

Intervju je razgovor i izjava u pisanome ili usmenom obliku, namijenjen objavljivanju u mediju.

Autorizacija je potvrda autentičnosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju dana u pisanom ili usmenom obliku ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji.

Privatnost razumijeva osobni i obiteljski život, a prije svega, pravo na život po vlastitom izboru i opredjeljenju.

Nadležno ministarstvo je Ministarstvo kulture.

II. OPĆA NAČELA

1. Sloboda medija

Članak 3.

(1) Jamči se sloboda izražavanja i sloboda medija.

(2) Sloboda medija obuhvaća osobito: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti; pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacijama, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga informiranja, tiskanja i raspačavanja tiska i drugih medija iz zemlje i inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

(3) Slobode medija dopušteno je ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnoga reda i mira, sprječavanja nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti samo na način propisan zakonom.

(4) Zabranjeno je prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost ili neravnopravnost na temelju spolne orijentacije, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama, te izazivati nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, neprijateljstvo ili nesnošljivost na temelju spolne orijentacije, poticati nasilje i rat.

Članak 4.

(1) Nitko nema pravo prisilom ili zloporabom položaja utjecati na programski sadržaj medija, ni na bilo koji drugi način nezakonito ograničavati slobodu medija.

(2) O povredama slobode izražavanja i slobode medija odlučuje sud.

2. Obveze države radi poticanja pluralizma
i raznovrsnosti medija

Članak 5.

(1) Republika Hrvatska potiče i štiti pluralizam i raznovrsnost medija na način propisan zakonom.

(2) Poticat će se proizvodnja i objavljivanje programskih sadržaja koji se odnose na:

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih državljana Republike Hrvatske,

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih Hrvata izvan granica Republike Hrvatske,

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj,

– informiranje javnosti o nacionalnim manjinama i pitanjima ostvarivanja manjinskih prava u Republici Hrvatskoj, te poticanje tolerancije i kulture dijaloga,

– ostvarivanje ljudskih prava građana i uređivanje pravne i socijalne države, te promicanje razvoja svijesti o ravnopravnosti žena i muškaraca,

– očuvanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta,

– poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva,

– razvoj obrazovanja, znanosti i umjetnosti,

– zaštitu prirode, okoliša i ljudskoga zdravlja,

– medije namijenjene informiranju osoba s posebnim potrebama,

– pokretanje novih tiskanih medija, osobito lokalnih i neprofitnih medija, te medija nevladinih udruga.

(3) Odluke o državnim potporama radi ostvarivanja zadaća iz stavka 1. ovoga članka su javne i donose se sukladno posebnom zakonu. Ministar nadležnog ministarstva propisat će pravilnikom uvjete, kriterije i postupak provođenja redovnoga godišnjega javnog natječaja za dodjelu državnih potpora iz sredstava državnog proračuna.

3. Dostupnost javnim informacijama

Članak 6.

(1) U cilju objave informacija putem medija tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i ostale pravne i fizičke osobe koje obavljaju javnu službu i/ili dužnost dužni su davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga.

(2) Informacije u posjedu osoba iz stavka 1. ovoga članka dostupne su novinarima pod jednakim uvjetima.

(3) Čelnik tijela ili pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka dužan je sukladno zakonu urediti način davanja informacija za javnost te odrediti osobu koja osigurava dostupnost javnim informacijama sukladno ovom i posebnom zakonu.

(4) Čelnik tijela ili osobe iz stavka 1. ovoga članka i osoba iz stavka 3. ovoga članka dužna je u primjerenom roku dati novinarima zatražene informacije, te odgovara za točnost danih informacija.

(5) Osoba iz stavka 3. ovoga članka može uskratiti davanje informacije kada:

– su tražene informacije radi zaštite javnog interesa na propisan način određene kao državna ili vojna tajna,

– bi objavljivanje predstavljalo povredu tajnosti osobnih podataka sukladno zakonu, osim ako se njihovom objavom može spriječiti izvršenje težega kaznenog djela ili spriječiti neposredna opasnost za život ljudi i njihovu imovinu.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka odgovorna osoba mora pisano obrazložiti razloge uskrate informacije u roku od tri radna dana od dana zaprimanja pisanog zahtjeva.

(7) U slučaju uskraćivanja javne informacije novinar ima pravo podnijeti tužbu zbog nezakonite radnje nadležnom sudu. O tužbi nadležni sud odlučuje u hitnom postupku po posebnom zakonu, tijekom kojega će preispitati razloge za uskraćivanje javne informacije. Ako sud utvrdi da ne postoji razlog za uskratu informacije propisan ovim Zakonom, ukinut će odluku o uskrati informacije i naložiti davanje tražene informacije.

4. Zaštita privatnosti

Članak 7.

(1) Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

(2) Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.

(3) Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani.

Članak 8.

Nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.

III. PRAVA I OBVEZE NAKLADNIKA

1. Nakladnik

Članak 9.

(1) Nakladnik je obvezan obavljati djelatnost na području javnog informiranja u skladu s odredbama ovoga i posebnog zakona.

(2) Nakladnik obavljajući svoju djelatnost može izrađivati, odnosno proizvoditi programske sadržaje i za drugog nakladnika ili tehničkog prijenosnika programskih sadržaja.

Članak 10.

Pravna ili fizička osoba koja nije upisala djelatnost nakladnika u sudski ili drugi registar sukladno ovom ili posebnom zakonu ne smatra se nakladnikom u smislu ovoga Zakona.

Članak 11.

Novinski nakladnik može se u Republici Hrvatskoj osnovati i upisati u sudski ili drugi registar kao pravna ili fizička osoba ako uz uvjete propisane zakonom ispunjava sljedeće posebne uvjete:

– da ima sjedište, odnosno prebivalište u Republici Hrvatskoj,

– da je sjedište uredništva u Republici Hrvatskoj.

2. Prijava tiska

Članak 12.

(1) Novinski nakladnik prijavljuje izdavanje tiska u Upisnik koji se vodi pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka treba sadržavati ove podatke:

– tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i prebivalište nakladnika te ime i prezime odgovorne osobe nakladnika,

– naziv novina ili drugoga tiska,

– jezik, pismo i periodičnost izdavanja,

– planiranu prosječnu nakladu,

– tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i prebivalište tiskara,

– ime, prezime i prebivalište glavnoga urednika,

– podatke o strukturi vlasništva u skladu s ovim Zakonom.

(3) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka prilaže se izvadak iz sudskoga ili drugog registra, a pravne i fizičke osobe koje će djelatnost nakladnika obavljati na neprofitan način prilažu i akt kojim je to određeno.

(4) U Upisnik iz stavka 1. ovoga članka prijavljuju se i pravne osobe koje obavljaju djelatnost distribucije tiska. Prijava treba sadržavati tvrtku i sjedište pravne osobe te ime i prezime odgovorne osobe. Prijavi se prilaže izvadak iz sudskog registra i Opći uvjeti distribucije tiska iz članka 38. ovoga Zakona.

(5) Hrvatska gospodarska komora ne smije odbiti izdavanje potvrde o prijavi ako prijava sadrži sve podatke iz stavka 2., 3. i/ili 4. ovoga članka.

(6) Hrvatska gospodarska komora dužna je potvrdu iz stavka 5. ovoga članka izdati u roku od tri radna dana od dana primitka prijave, ako prijava sadrži sve podatke iz stavka 2. i/ili 4. ovoga članka, ili u istom roku pozvati nakladnika da prijavu dopuni.

(7) Ako Hrvatska gospodarska komora ne postupi sukladno stavku 6. ovoga članka, smatra se da je izdana potvrda o prijavi tiska.

(8) Nakladnik je dužan u Upisnik prijaviti svaku promjenu podataka navedenih u prijavi. Nakladnik je dužan Hrvatsku gospodarsku komoru obavijestiti o odluci o prestanku izdavanja tiska najkasnije na dan objave posljednjeg izdanja (broja) toga tiska.

(9) Ako u razdoblju duljem od šest mjeseci od dana podnošenja prijave, odnosno od dana izdavanja posljednjega izdanja, nakladnik ne izda novo izdanje, smatrat će se da je odustao od izdavanja tog tiska.

(10) Obveze nakladnika iz ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i na programe novinskih agencija.

3. Informacije o nakladniku i mediju od interesa za javnost

Članak 13.

(1) Javnost ima pravo na informacije o poslovanju nakladnika.

(2) Pravo javnosti iz stavka 1. ovoga članka ograničeno je objavljivanjem informacija o nakladniku i mediju propisanih zakonom.

Članak 14.

(1) Nakladnik samostalno utvrđuje programsku osnovu medija.

(2) Nakladnik je obvezan putem medija najmanje jednom u svakoj kalendarskoj godini obavijestiti javnost o vlasničkoj strukturi, poslovnim rezultatima, prosječnoj nakladi, odnosno prosječnoj slušanosti ili gledanosti.

(3) Prije promjene ili bitne dopune programske osnove nakladnik je dužan pribaviti mišljenje uredništva.

Članak 15.

(1) Nakladnik je dužan na vidnom mjestu svakoga pojedinog nositelja programskog sadržaja (npr. primjerak tiska, televizijska emisija) osigurati objavu sljedećih podataka:

– tvrtku i sjedište, odnosno ime i prezime i prebivalište nakladnika,

– ime i prezime glavnog urednika, odnosno odgovornih urednika, te imena i prezimena urednika pojedinih programskih grupa, u skladu s unutarnjom organizacijom uredništva,

– ime i prezime, odnosno tvrtku i sjedište tiskare i datum tiska ili pretiska, te broj tiskanih primjeraka, kada se radi o tiskovnom mediju,

– nadnevak produkcije (mjesec i godina) kad se radi o radijskom i televizijskom programu.

(2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na nakladnike elektroničkih medija tako da se podaci objavljuju na početku i na kraju radijskih i televizijskih programa, odnosno od ponoći do jedan sat ukoliko se program objavljuje neprekidno, te na odgovarajući način kod urednički oblikovanih elektroničkih publikacija.

(3) Odredba stavka 1. ovoga članka se ne primjenjuje na nositelje programskih sadržaja koji se u Republici Hrvatskoj izrađuju ili umnažaju za stranog naručitelja te su namijenjeni prijenosu izvan područja Republike Hrvatske.

(4) Naziv, odnosno zaštitni znak (logotip) radijskog i televizijskog programa mora se objaviti najmanje jedanput u svakom satu objavljivanja programa.

4. Medijska načela i obveze

Članak 16.

(1) Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta.

(2) Mediji su dužni poštovati pravo na zaštitu identiteta svjedoka i oštećenika kaznenih djela, i bez njihova znanja i pristanka ne smiju otkriti njihov identitet.

Članak 17.

Nakladnik objavljuje na odgovarajućim mjestima svakoga programskog sadržaja sljedeće podatke:

– ime i prezime autora objavljenog priloga, osim ako se autor tome protivi,

– ime i prezime osobe, odnosno tvrtku nositelja autorskih prava glede objavljenih programskih sadržaja, osim u tiskovnim medijima i radijskim programima,

– naziv pravne, odnosno ime i prezime fizičke osobe koja čuva korišteno kulturno dobro ili arhivsko gradivo, odnosno odgovarajuću reprodukciju,

– naziv medija iz kojega je preuzet programski prilog ili isječak iz programskog priloga, osim ako je međusobnim ugovorom određeno drugačije.

Članak 18.

Uz informacije koje se prenose iz drugih domaćih i inozemnih medija mora biti naznačen medij iz kojega se informacija prenosi.

Članak 19.

(1) U slučaju ratnoga stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, te velikih prirodnih nepogoda nakladnik je obvezan na zahtjev nadležnoga državnog tijela objaviti bez naknade proglase, kao i službena priopćenja nadležnih državnih tijela.

(2) U slučaju tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća i epidemija kad postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, sigurnost zemlje, te javni red i mir, nakladnik je obvezan na zahtjev nadležnoga državnog tijela objaviti bez naknade proglase, kao i službena priopćenja nadležnih državnih tijela.

(3) Zahtjev iz stavka 1. i 2. ovoga članka podnosi se u pisanom obliku i mora sadržavati podatke koji dokazuju njegovu autentičnost i pravnu utemeljenost.

5. Oglašavanje

Članak 20.

(1) Oglas je plaćena obavijest čiju objavu naruči pravna ili fizička osoba s namjerom da time pospješi pravni promet proizvoda, usluga, nekretnina, prava ili obveza, pridobije poslovne partnere ili u javnosti ostvari ugled ili dobro ime. Oglašavanje se obavlja uz novčanu ili drugu naknadu ili u svrhu samopromidžbe. Oglas mora biti jasno označen kao takav i vidljivo odijeljen od drugih programskih sadržaja. Oglas ne smije biti takav da kod gledatelja, slušatelja ili čitatelja izazove dojam kao da je riječ o programskom sadržaju medija.

(2) Oglašavanjem se ne smatraju:

– izjave nakladnika u svezi s njegovim programskim sadržajima i sporednim proizvodima koji proizlaze iz programa,

– besplatne najave izvođenja javnih radova i usluga, te dobrotvornih aktivnosti,

– besplatno prezentiranje umjetničkih djela.

(3) Besplatno oglašavanje mora biti posebno označeno.

(4) Nije dopušteno prikriveno i prijevarno oglašavanje. Prikrivenim oglašavanjem smatrat će se svaka novinarska forma (pisani tekst, fotografija, slika, crtež i dr.) koja je na bilo koji način plaćena, a nije jasno označena kao oglašavanje.

(5) Sponzorirani programski sadržaji moraju pri objavljivanju biti jasno označeni kao takvi imenom sponzora ili njegovim znakom.

(6) Za sadržaj oglasnih poruka odgovoran je isključivo oglašivač.

(7) Nije dopušteno oglašavanje oružja i streljiva, pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda, lijekova i medicinskih postupaka koji su dostupni jedino na liječnički recept, te droge, alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(8) Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način, s obzirom na spol ili spolno opredjeljenje.

6. Odgovornost za štetu

Članak 21.

(1) Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(2) Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

(3) Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(4) Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

(5) Stavak 4. ovoga članka ne odnosi se na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način.

(6) Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

(7) Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

Članak 22.

(1) Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

(2) Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Članak 23.

Tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

7. Glavni urednik

Članak 24.

(1) Novine i druga povremena izdanja, radijske i televizijske postaje, te programi novinskih agencija moraju imati glavnog urednika kojeg imenuje i razrješava nakladnik u skladu sa zakonom i statutom. Prije imenovanja ili razrješenja glavnog urednika nakladnik mora pribaviti mišljenje uredništva, ako statutom medija nije drugačije određeno.

(2) Glavni urednik odgovoran je, u skladu sa zakonom, za sve objavljene informacije. Odgovornost glavnog urednika odnosi se i na uredničku obradu objavljene informacije (izbor naslova, podnaslova, teksta ispod fotografije i slično).

Članak 25.

(1) Za glavnog urednika može biti imenovana osoba koja ispunjava opće uvjete propisane zakonom i statutom medija.

(2) Glavnim urednikom ne može biti imenovana osoba koja uživa imunitet od kaznene odgovornosti.

IV. PRAVA I OBVEZE NOVINARA

1. Statut medija

Članak 26.

(1) Odnosi između nakladnika, glavnog urednika i novinara te njihova međusobna prava i obveze utvrđuju se statutom medija.

(2) Statut medija je samoregulativni akt kojim se osobito utvrđuje način sudjelovanja novinara u postupku imenovanja i razrješenja glavnog urednika, sloboda rada i odgovornost novinara, te uvjeti i postupak po kojem glavni urednik i urednici imaju pravo na ostavku uz pravičnu otpremninu u slučajevima takve promjene u vlasničkoj ili upravljačkoj strukturi medija koja dovodi do bitne promjene u programskoj osnovi ili programskom sadržaju toga medija (tzv. klauzula savjesti).

(3) Statut medija donose nakladnik i predstavnik novinara uz prethodnu suglasnost većine ukupnoga broja novinara medija. Novinari biraju svoga predstavnika većinom glasova.

(4) Ako nakladnik i predstavnik novinara statut medija ne donesu u roku od šest mjeseci od početka rada medija, statut će na zahtjev predstavnika novinara, u roku od tri mjeseca od dana primitka zahtjeva, donijeti arbitraža sastavljena od jednakog broja zastupljenih predstavnika udruga nakladnika i novinarskih udruga.

(5) Nakladnik je dužan sa svakom osobom od koje naručuje novinarski prilog prethodno zaključiti ugovor u skladu s propisima i statutom medija. Ugovorom se uređuju i autorska prava vezana za novinarski prilog.

(6) Novinarskim prilogom iz stavka 5. ovoga članka smatraju se objavljeni pisani, izgovoreni, slikovni, ili on-line: izvještaj, vijest, komentar (bilješka ili osvrt, društvena kronika, članak, recenzija), kritika, karikatura, esej, intervju, reportaža (putopis, crtica, featrue – fičer), te naslovi i najave. Novinarskim prilogom smatraju se i specijalistički poslovi i žanrovi kao što su redaktura, fotografija, fotovijest, fotoreportaža, fotomontaža i fotokarikatura.

(7) Nakladnik je dužan voditi posebnu evidenciju o ugovorima iz stavka 5. ovoga članka.

2. Pravo novinara na izražavanje stajališta

Članak 27.

(1) Novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima.

(2) Novinaru se ne može otkazati ugovor o radu, umanjiti plaća ili izmijeniti položaj u uredništvu, odnosno umanjiti ili obustaviti od isplate ugovorena naknada ili njezin dio zbog iznošenja stajališta.

(3) Ako novinar u slučaju spora iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je otkaz ugovora o radu, umanjenje plaće ili izmijenjen položaj u uredništvu, odnosno umanjenje ili obustavljanje od naplate ugovorene naknade posljedica izražavanja stajališta iz stavka 1. ovoga članka, teret dokazivanja je na nakladniku.

3. Pravo novinara da odbije izvršiti nalog

Članak 28.

(1) Novinar ima pravo odbiti pripremiti, napisati ili sudjelovati u oblikovanju priloga čiji se sadržaj protivi pravilima novinarske struke i etike, o čemu se pisano očituje glavnom uredniku.

(2) Ako novinar odbije izvršiti nalog jer bi izvršenjem naloga prekršio pravila novinarske struke, poslodavac mu ne može otkazati ugovor o radu, umanjiti plaću ili izmijeniti položaj u uredništvu.

(3) Ako novinar u slučaju spora iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je otkaz ugovora o radu, umanjenje plaće ili izmijenjen položaj u uredništvu posljedica odbijanja izvršenja naloga iz stavka 1. ovoga članka, teret dokazivanja je na nakladniku.

4. Zaštita ugleda autora

Članak 29.

(1) Programski sadržaj u kojem je smisao promijenjen u postupku uredničke obrade ne smije se objaviti pod imenom autora bez njegova pristanka.

(2) Za programski sadržaj objavljen suprotno stavku 1. ovoga članka odgovara glavni urednik.

(3) Ako je programskim sadržajem objavljenim suprotno stavku 1. ovoga članka povrijeđen ugled autora, autor može zahtijevati naknadu štete.

5. Zaštita izvora informacije

Članak 30.

(1) Novinar nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti.

(2) Pravo novinara iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na glavnog urednika, urednike i autore objavljenih priloga koji nisu novinari.

(3) S podatkom o neimenovanom izvoru informacije novinar je prije objavljivanja dužan upoznati glavnog urednika na način utvrđen statutom medija. U tom se slučaju sve odredbe o zaštiti izvora informacije primjenjuju i na glavnog urednika.

(4) Državno odvjetništvo može, kada je to ograničenje nužno radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti i zaštite zdravlja, podnijeti nadležnom sudu zahtjev da naloži novinaru da iznese podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti.

(5) Sud može naložiti novinaru da iznese podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti, ako je to nužno radi zaštite javnog interesa, a radi se o naročito značajnim i ozbiljnim okolnostima i neprijeporno je utvrđeno:

– da ne postoji razumna alternativna mjera otkrivanju podataka o izvoru informacije ili da je tijelo iz stavka 4. ovoga članka koje traži objavu podataka o izvoru informacije tu mjeru već iskoristilo i

– da na zakonu osnovani interes javnosti za otkrivanje podataka o izvoru informacije jasno prevladava nad interesom zaštite izvora informacije.

(6) Sud će, cijeneći okolnosti slučaja, isključiti javnost u tijeku postupka iznošenja podataka, te upozoriti prisutne osobe da su dužni kao tajnu čuvati sve što su u postupku saznali, kao i na posljedice odavanja tajne.

V. JAVNOST VLASNIŠTVA

1. Transparentnost vlasničke strukture

Članak 31.

Dionice nakladnika koji obavlja djelatnost javnog informiranja moraju glasiti na ime.

Članak 32.

(1) Nakladnici su dužni do 31. siječnja svake kalendarske godine Hrvatskoj gospodarskoj komori dostaviti podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba koje su neposredno ili posredno imatelji dionica ili udjela u toj pravnoj osobi s podatkom o postotku dionica ili udjela.

(2) Za osobe iz stavka 1. ovoga članka nakladnici su dužni dostaviti podatke o tome drže li te osobe za sebe ili drugoga dionice i/ili udjele u drugim poduzetnicima na koje se primjenjuje ovaj Zakon i podatke o tome jesu li te osobe članovi uprave, nadzornih odbora ili upravnih vijeća u poduzetnicima na koje se primjenjuje ovaj Zakon.

(3) Pravnoj osobi koja ne izvrši obvezu iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatska gospodarska komora uputit će pisano upozorenje s navođenjem mogućih sankcija za neizvršenje obveze.

(4) Podatke iz stavka 1. ovoga članka nakladnik je obvezan objaviti u »Narodnim novinama« do 28. veljače svake kalendarske godine. Podaci o dioničarima i nositeljima udjela do 1% vrijednosti kapitala objavljuju se zbirno.

2. Udjeli stranih osoba

Članak 33.

Odredbe o ograničenju vlasništva utvrđene zakonom primjenjuju se i na strane pravne i fizičke osobe bez obzira na to u kojoj državi imaju svoje sjedište, odnosno prebivalište, osim ako je zakonom određeno drugačije.

3. Dostava izvještaja o poslovanju medija

Članak 34.

(1) Nakladnici su dužni do 30. travnja svake godine Hrvatskoj gospodarskoj komori dostaviti izvješće o financijskom poslovanju za prethodnu godinu, koje sadrži podatke o prihodu i tržišnom udjelu kojeg su ostvarili na tržištu čitatelja i/ili gledatelja i/ili slušatelja, te podatke o prihodu i tržišnom udjelu koje su ostvarili na tržištu oglašavanja, kao i podatke o oglašivačima ili marketinškim agencijama putem kojih je ostvareno više od 10% godišnjega marketinškog prihoda nakladnika.

(2) Tvrtke za distribuciju medija dužne su Hrvatskoj gospodarskoj komori dostaviti podatke o ugovorima o distribuciji s nakladnicima i opće uvjete poslovanja koji se odnose na distribuciju programa elektroničkih medija i općeinformativnog tiska čija prodana naklada prelazi tri tisuće primjeraka, ako se taj tisak prodaje na tržištu više gradova ili županija, odnosno ako prelazi tisuću primjeraka kada se radi o tisku na lokalnom tržištu.

(3) Podatke o ostvarenom ukupnom prihodu i prosječno prodanoj nakladi odnosno prosječnoj slušanosti ili gledanosti u protekloj godini, nakladnik je obvezan objaviti u svom mediju do 30. travnja svake kalendarske godine.

4. Zaštita tržišnog natjecanja

Članak 35.

Na nakladnike, pravne osobe koje obavljaju poslove distribucije medija, kao i na druge pravne osobe koje obavljaju poslove u vezi s javnim informiranjem primjenjuju se propisi o zaštiti tržišnog natjecanja.

Članak 36.

(1) Nakladnici sudionici koncentracija poduzetnika obvezni su podnijeti prijavu namjere provedbe koncentracije u obliku i na način utvrđen propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

(2) Obveza podnošenja prijave nastaje neovisno o tome jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

(3) Prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja.

(4) Koncentraciju poduzetnika prijavljenu u skladu s odredbama ovoga članka, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ocjenjivat će sukladno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

Članak 37.

(1) Nedopuštena je svaka koncentracija poduzetnika na tržištu naklade općeinformativnih dnevnika odnosno na tržištu općeinformativnih tjednika kojom bi tržišni udjel sudionika konkretne koncentracije poduzetnika na tržištu nakon njene provedbe prelazio 40% ukupno prodane naklade općeinformativnih dnevnika odnosno tjednika u Republici Hrvatskoj.

(2) Nakladnik s nedopuštenom koncentracijom iz stavka 1. ovoga članka ne može stjecati dionice ili udjele u nakladniku općeinformativnog dnevnika odnosno tjednika.

5. Distribucija tiska

Članak 38.

(1) Distributeri tiska obvezni su utvrditi i objaviti na uobičajeni način Opće uvjete za distribuciju tiska te ne smiju odbiti distribuciju tiska drugog nakladnika koji to zatraži i izjavi da prihvaća objavljene Opće uvjete.

(2) Distributer tiska ima pravo odbiti distribuciju medija bez impresuma. Preuzimanjem u distribuciju medija koji ne sadrži impresum distributer uz nakladnika toga medija preuzima odgovornost za informacije objavljene u tom mediju.

(3) Distributeri – kolporteri mogu na ulici prodavati samo tisak. Ostale uvjete prodaje putem kolportera, kao što su vrijeme i lokacije kolporterske prodaje tiska, propisat će gradsko, odnosno općinsko vijeće, u skladu sa zakonom.

(4) Distributeri tiska su dužni do 30. travnja svake godine Hrvatskoj gospodarskoj komori dostaviti izvješće o financijskom poslovanju ostvarenom distribucijom tiska za prethodnu godinu, te podatke o broju prodanih primjeraka pojedinog tiska putem njegove distributivne mreže ili ugovora o maloprodaji.

Članak 39.

(1) Zabranjeno je javno izlaganje i oglašavanje tiskovina s naslovnicom pornografskog sadržaja. Ova se zabrana ne odnosi na prodaju pornografskih tiskovina u posebnim prodavaonicama.

(2) Tiskovina pornografskog sadržaja mora imati vidno upozorenje da sadrži pornografiju, kao i upozorenje da je njezina distribucija zabranjena maloljetnim osobama.

VI. OBJAVLJIVANJE ISPRAVAKA I ODGOVORA

1. Pravo na ispravak objavljene informacije

Članak 40.

(1) Svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

(2) Objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije.

(3) Zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi.

(4) Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

(5) Znanstvena ili umjetnička kritika ne daje pravo na ispravak osim ako se njima ne ispravljaju netočni ili uvredljivi navodi.

(6) Ne može se zahtijevati ispravak ako je medij do dana podnošenja zahtjeva za ispravak već sam objavio ispravak iste informacije. Ako podnositelj zahtjeva za ispravak smatra da medij nije na odgovarajući način objavio ispravak, može zahtijevati ostvarenje svoga prava sukladno ovom Zakonu.

(7) Ako je osoba na koju se odnosi informacija umrla, pravo na objavljivanje ispravka i pravo odgovora imaju njezina djeca, posvojenici, bračni drug, roditelji, posvojitelji, braća i sestre, ili pravna osoba ako se informacija odnosi na djelatnost pokojnika u vezi s tom pravnom osobom.

Članak 41.

(1) Ispravak se mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima ili pismima čitatelja, odnosno gledatelja ili slušatelja.

(2) U programima radija i televizije ispravak se daje u pisanom obliku te se objavljuje čitanjem u istom programu i terminu u kojem je objavljena informacija na koju se ispravak odnosi ili u istoj vrsti programa istovjetne gledanosti.

(3) Vijeće za elektroničke medije propisat će pravila za ostvarivanje prava na ispravak u programima radija i televizije na način koji odgovara prirodi tih medija, ali tako da se u najvećoj mogućoj mjeri poštuju odredbe o pravu na ispravak i odgovor propisane ovim Zakonom.

(4) U elektroničkim publikacijama ispravak i informacija na koju se odnosi označit će se i povezati linkom.

Članak 42.

(1) Tko zahtijeva objavu ispravka mora jasno navesti informaciju, odnosno podatak na koju se ispravak odnosi i nadnevak njezine objave.

(2) Ispravak mora biti objavljen u prvom, a ako stigne prekasno, u drugom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija nakon primitka ispravka. U vrijeme izborne promidžbe ispravak mora biti objavljen u prvom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija nakon primitka ispravka.

(3) U istom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija ne može se zajedno s ispravkom objaviti i komentar tog ispravka ili odgovor na ispravak. Na komentar ispravka ili odgovora na ispravak primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o pravu na ispravak.

(4) Glavni urednik je dužan objaviti ispravak, izuzev ako:

– se traženi ispravak ne odnosi na informaciju na koju se poziva zainteresirana osoba,

– u traženom ispravku nisu navedene činjenice niti okolnosti u vezi s navodima o informaciji,

– bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima,

– zahtjev za objavu ispravka nije potpisao podnositelj zahtjeva, odnosno ovlaštena osoba državnog tijela ili pravne osobe,

– je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode,

– bi objavljivanje ispravaka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu,

– je ispravak napisan na jeziku koji nije istovjetan jeziku na kojem je objavljena osporavana informacija,

– je zahtjev za ispravak informacije podnesen nakon proteka roka iz članka 40. stavak 2. ovoga Zakona,

– se radi o znanstvenoj ili umjetničkoj kritici, izuzev ispravaka netočnih podataka ili uvredljivih navoda,

– je druga ovlaštena osoba na istu informaciju ranije podnijela ispravak istoga sadržaja,

– je zahtjev za objavu ispravka istoga sadržaja kao i zahtjev za ispravak povodom kojega se vodi spor pred sudom zbog odbijanja ili neodgovarajućeg načina objave ispravka.

(5) Glavni urednik dužan je u slučaju iz stavka 4. ovoga članka pisano obavijestiti tražitelja o razlozima neobjavljivanja ispravaka, a u roku propisanom za objavu ispravka.

Članak 43.

(1) Nakladnik je dužan čuvati zapise svih objavljenih programskih sadržaja najmanje 60 dana od njihove objave te za zainteresiranu osobu na njezin trošak osigurati odgovarajuću presliku pojedinog zapisa i to najkasnije u roku od tri dana od primitka pisanog zahtjeva zainteresirane osobe.

(2) Preslika iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se zainteresiranoj osobi isključivo za osobnu upotrebu. Nije dopušteno umnožavanje niti javno objavljivanje preslike, bez suglasnosti nakladnika osim u okviru sudskog postupka.

(3) U slučaju da nakladnik nije sačuvao zapis iz stavka 1. ovoga članka smatra se da je objavio informaciju za koju se zahtijeva ispravak.

Članak 44.

Ako zainteresirana osoba u roku od osam dana od objave informacije pisano obavijesti da će zahtijevati objavu ispravka, glavni urednik je dužan čuvati presliku informacije na koji se zahtjev za ispravak odnosi sve dok se traženi ispravak ne objavi, odnosno ne dovrši sudski postupak koji se vodi u vezi s objavom sporne informacije, odnosno dok ne proteknu zakonom propisani rokovi za ostvarivanje prava na ispravak ili sudsku zaštitu.

Članak 45.

Objava ispravka može se zahtijevati i kada je informacija bila objavljena putem medija koji je u međuvremenu prestao djelovati. Podnositelj zahtjeva za ispravak može od ondašnjeg nakladnika, odnosno od njegovoga pravnog sljednika zahtijevati da na svoj trošak osigura objavu ispravka u određenom drugom mediju koji je po opsegu i kvaliteti prenošenja sadržaja programa usporediv s prvim.

Članak 46.

(1) Ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika kod općinskog suda na čijem se području nalazi sjedište, odnosno stalno prebivalište nakladnika medija putem kojega je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi.

(2) Tužba se može podnijeti najkasnije u roku od 30 dana od proteka roka za objavu ispravka, odnosno od dana kada je ispravak bio objavljen na način koji nije bio sukladan Zakonu.

Članak 47.

(1) Sudski sporovi o objavi ispravka rješavaju se po hitnom postupku.

(2) U sporovima za objavu ispravka prvo ročište glavne rasprave mora se održati u roku od 8 dana od dana zaprimanja tužbe u sudu.

(3) Tuženik je dužan odgovoriti na tužbu najkasnije na glavnoj raspravi.

(4) U pozivu za prvo ročište sud mora upozoriti tužitelja da će se u slučaju njegova nedolaska na ročište tužba smatrati povučenom, a tuženika da se presuda može donijeti i u njegovoj odsutnosti.

Članak 48.

(1) Rasprava o tužbi za objavu ispravka je ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka.

(2) Tuženiku je, kao razlog neobjavljivanja ispravka, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude.

(3) U sporovima radi objave ispravka sud će odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka.

Članak 49.

Pokretanjem kaznenog postupka radi djela počinjenog objavom informacije na koju se odnosi ispravak, ne prekida se postupak za objavu ispravka.

Članak 50.

Ako se nakon što je podnesena tužba za objavu ispravka promijeni glavni urednik medija, tužitelj može do kraja glavne rasprave preinačiti tužbeni zahtjev i umjesto prvobitnog tuženika tužiti novoga glavnog urednika. Za takvu promjenu tužbenog zahtjeva nije potrebna suglasnost prvobitnog tuženika niti novoga glavnog urednika.

Članak 51.

(1) Sud je dužan donijeti presudu odmah po zaključenju glavne rasprave.

(2) Ovjereni prijepis presude sud dostavlja strankama najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja presude.

(3) Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, nalaže presudom tuženiku da je dužan objaviti ispravak u roku i na način određen ovim Zakonom.

(4) Glavni urednik je dužan u objavi ispravka navesti da se radi o objavi na temelju presude i citirati izreku presude.

Članak 52.

(1) Protiv presude prvostupanjskog suda stranke mogu u roku od tri dana od primitka presude podnijeti žalbu nadležnom županijskom sudu.

(2) Žalba se ne dostavlja protivnoj stranci na odgovor. Pravovremenu i dopuštenu žalbu prvostupanjski sud dostavlja sa svim spisima županijskom sudu u roku od dva dana od primitka žalbe.

(3) Županijski sud je dužan odlučiti o žalbi u roku od tri dana od dana primitka žalbe.

(4) Protiv presude županijskog suda dopuštena je revizija.

Članak 53.

Ovjereni prijepis pravomoćne presude kojom je sud naložio objavu ispravka sud dostavlja odmah glavnom uredniku medija putem kojeg je potrebno objaviti ispravak.

Članak 54.

Ako se nakon pravomoćnosti presude kojom se nalaže objava ispravka promijeni glavni urednik medija, presudom utvrđena dužnost objavljivanja ispravka prelazi na novoga glavnog urednika.

Članak 55.

(1) Svaka osoba imenovana u medijima povodom kaznene prijave, istražnog zahtjeva, pokretanja istražnog ili kaznenog postupka ima pravo u roku od tri mjeseca od donošenja odluke o odbacivanju kaznene prijave ili odbijanja istražnog zahtjeva, odnosno pravomoćnog rješenja o obustavi postupka ili pravomoćne oslobađajuće presude zahtijevati od nakladnika objavljivanje informacije o tome.

(2) Na objavljivanje informacije iz stavka 1. ovoga članka shodno se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na objavljivanje ispravka informacije.

2. Pravo na odgovor na objavljenu informaciju

Članak 56.

(1) Zainteresirana fizička ili pravna osoba ima pravo podnijeti zahtjev glavnom uredniku da besplatno objavi njegov odgovor na objavljenu informaciju, u kojoj je spomenuto njezino ime, odnosno naziv ili je na neki drugi način s njom u izravnoj vezi.

(2) Pod odgovorom iz stavka 1. ovoga članka smatra se tekst ili poruka istovjetne prirode i duljine kao i objavljena informacija.

(3) U odgovoru se navodima pogodnim za dokazivanje poriču u biti ili bitno nadopunjuju sporni navodi o činjenicama i podacima u objavljenoj informaciji.

Članak 57.

(1) Odgovor se mora objaviti bez izmjena ili dopuna izuzev pravopisnih ispravaka.

(2) Glavni urednik ima pravo od autora prije objave zatražiti skraćivanje odgovora.

(3) Na odgovor se primjenjuju odredbe članka 42. ovoga Zakona, te glavni urednik može odbiti objavu sadržajno jednakih odgovora nakon što je već jednom isti objavio.

(4) Glavni urednik može odbiti objavu odgovora i u slučaju ako se u odgovoru navode očigledno netočni podaci ili tvrdnje i drugi navodi koji su nedvojbeno nepodobni za dokazivanje.

(5) Ako su prema mišljenju glavnog urednika samo neki podaci ili tvrdnje netočni ili nepodobni za dokazivanje, glavni urednik ne smije odbiti objavu bez prethodnog poziva podnositelju zahtjeva za odgovor da te podatke i tvrdnje izuzme iz odgovora.

Članak 58.

U postupku sudske zaštite u pogledu ostvarivanja prava na odgovor na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na postupak ostvarivanja prava na ispravak.

VII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 59.

(1) Novčanom kaznom do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba koja:

1. obavlja djelatnost nakladnika a nije upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar,

2. u kalendarskoj godini ne obavijesti javnost o informacijama sukladno članku 14. ovoga Zakona,

3. na zahtjev državnih tijela ne objavi bez naknade priopćenje iz članka 19. ovoga Zakona,

4. obavi oglašavanje protivno odredbi članka 20. ovoga Zakona,

5. postupa suprotno članku 31. ovoga Zakona,

6. niti nakon 15 dana od dana primitka upozorenja iz članka 32. stavka 3. ovoga Zakona, Hrvatskoj gospodarskoj komori ne dostavi podatke iz članka 32. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

7. ne dostavi do 30. travnja svake godine Hrvatskoj gospodarskoj komori izvješća i podatke sukladno članku 34. stavku 1. i 2. ovoga Zakona ili ne objavi do 30. travnja svake kalendarske godine podatke u svom mediju sukladno članku 34. stavku 3. ovoga Zakona.

8. ne podnese prijavu namjere provedbe koncentracije poduzetnika iz članka 36. ovoga Zakona,

9. postupi suprotno članku 37. stavku 2. ovoga Zakona.

10. ne utvrdi i ne objavi Opće uvjete za distribuciju tiska ili odbije preuzeti u distribuciju tisak protivno članku 38. stavku 1. ovoga Zakona,

11. nakladnik koji objavom programskog sadržaja povrijedi prava djece i mladeži iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom do 100.000,00 kuna.

Članak 60.

(1) Novčanom kaznom do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:

1. novinski nakladnik koji na svakome primjerku novina ili druge tiskovine ne otisne impresum,

2. glavni urednik koji na temelju pravomoćne presude ne objavi ispravak informacije ili ga ne objavi na propisani način,

3. nakladnik koji ne sačuva zapise svih objavljenih programskih sadržaja u propisanom roku,

4. nakladnik koji s osobom od koje naručuje novinarski prilog ne zaključi ugovor sukladno članku 26. stavku 5. ovoga Zakona,

5. nakladnik koji novinaru otkaže ugovor o radu, umanji plaću, odnosno ugovorenu naknadu ili izmijeni položaj u uredništvu suprotno članku 27. i 28. ovoga Zakona,

6. pravna osoba koja organizira distribuciju tiska putem kolportera suprotno članku 38. ovoga Zakona,

7. pravna osoba koja postupa suprotno članku 39. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom do 20.000,00 kuna.

Članak 61.

(1) Novčanom kaznom do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:

1. ovlaštena osoba u tijelu ili osobi koja novinaru uskrati informaciju iz djelokruga toga tijela suprotno članku 6. ovoga Zakona,

2. novinski nakladnik koji ne prijavi novine ili drugi tisak Hrvatskoj gospodarskoj komori,

3. distributer tiska koji ne podnese prijavu iz članka 12. ovoga Zakona ili istoj ne priloži propisane priloge,

4. glavni urednik ako uredničkom obradom teksta, a osobito naslovom bitno promijeni sadržaj ili smisao informacije objavljene u javnome glasilu,

5. glavni urednik koji dozvoli objavu podataka koji mogu otkriti identitet svjedoka ili oštećenika kaznenog djela, suprotno članku 16. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom do 8.000,00 kuna.

Članak 62.

(1) Novčanom kaznom do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:

1. nakladnik koji uz informaciju prenesenu iz drugih domaćih i inozemnih medija ne naznači izvor,

2. novinski nakladnik, odnosno distributer tiska, koji Hrvatskoj gospodarskoj komori ne prijavi promjenu podataka navedenih u prijavi novina u roku od osam dana od dana nastanka promjene,

3. glavni urednik koji pisano ne obavijesti tražitelja o razlozima neobjavljivanja ispravka,

4. osoba koja umnoži ili javno objavi presliku iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona, bez suglasnosti nakladnika.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom do 3.000,00 kuna.

VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 63.

Odredbe ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na programe inozemnih novinskih agencija ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.

Članak 64.

Nakladnici su dužni u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti svoj rad, poslovanje i opće akte s odredbama ovoga Zakona.

Članak 65.

Vijeće za elektroničke medije dužno je u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti pravila iz članka 41. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 66.

Ministarstvo vanjskih poslova vodi upisnik i obavlja sve poslove u svezi s upisom, odnosno brisanjem upisa inozemnih dopisništava, stalnih inozemnih dopisnika i stalnih službenika inozemnih dopisništava, propisanih posebnim zakonom.

Članak 67.

(1) Pravilnik iz članka 5. stavka 3. ovoga Zakona ministar je dužan donijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Sredstva za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija za obveze propisane člankom 5. ovoga Zakona osigurat će se u državnom proračunu.

Članak 68.

(1) Nadležno ministarstvo predat će Hrvatskoj gospodarskoj komori Upisnik prijave tiska u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Do primopredaje Upisnika iz stavka 1. ovoga članka, nadležno ministarstvo dužno je zaprimati i rješavati prijave tiska.

Članak 69.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o javnom priopćavanju
(»Narodne novine«, br. 83/96., 105/97., 143/98., 20/00. i 96/01.).

Članak 70.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 008-02/04-01/01
Zagreb, 30. travnja 2004.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.

 

Capital market act

DIO PRVI

ZAJEDNIČKE ODREDBE

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Odjeljak 1.

TRGOVAC, TRGOVAČKA DRUŠTVA I TRGOVAC POJEDINAC

Pojam trgovca

Članak 1.

(1) Trgovac je, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, pravna ili fizička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.

(2) Osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima smatraju se trgovcima u smislu ovoga zakona samo ako je to u tim propisima određeno.

(3) Individualni poljodjelci nisu trgovci u smislu ovoga Zakona.

Pojam trgovačkoga društva

Članak 2.

(1) Trgovačko društvo je pravna osoba čiji su osnivanje i ustroj određeni ovim Zakonom.

(2) Trgovačka društva jesu javno trgovačko društvo, komanditno društvo, dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću (dalje - trgovačka društva).

(3) Javno trgovačko društvo i komanditno društvo su društva osoba, a dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću su društva kapitala.

(4) Trgovačko društvo može se osnovati za obavljanje gospodarske ili bilo koje druge djelatnosti.

(5) Trgovačko društvo je trgovac, neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.

Trgovac pojedinac

Članak 3.

(1) Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu i upisana je u trgovačkom registru kao trgovac pojedinac. Fizička osoba koja posluje u skladu s propisima o obrtu može tražiti da se upiše u sudski registar kao trgovac pojedinac ako njen godišnji prihod prelazi u valuti Republike Hrvatske izraženu protuvrijednost od 500.000 DEM obračunatu po prosječnom srednjem tečaju utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno po prosječnom srednjem tečaju za tu valutu kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka u obračunskom razdoblju za koje se utvrđuje taj prihod, a dužna je zatražiti taj upis ako joj godišnji prihod prelazi u valuti Republike Hrvatske izraženu protuvrijednost od 4.000.000 DEM obračunatu po istome tečaju.

(2) Devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka u siječnju mjesecu svake godine objavljuje u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske prosječni srednji tečaj za DEM za proteklu godinu.

(3) Svojstvo trgovca pojedinca stječe se upisom u sudski registar.

(4) Fizička osoba koja je po odredbama stavka 1. ovoga članka dužna zatražiti upis u sudski registar mora podnijeti prijavu za upis u sudski registar u roku od 60 dana nakon podnošenja nadležnom državnom organu godišnjih financijskih izvješća u kojima je iskazan godišnji prihod iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Prijava za upis u sudski registar mora sadržavati tvrtku, sjedište i predmet poslovanja trgovca pojedinca, podatak o godišnjem prihodu iz stavka 1. ovoga članka te naziv registra i broj pod kojim je fizička osoba koja ima nakanu poslovati kao trgovac pojedinac u njemu upisana kao obrtnik.

(6) Prijavi iz stavka 4. ovoga članka prilažu se:

1. izvod iz registra navedenoga u stavku 5. ovoga članka i

2. godišnje financijsko izvješće podneseno organu iz stavka 4. ovoga članka kojim se dokazuje da je ostvaren godišnji prihod iz stavka 1. ovoga članka.

(7) U sudski registar upisuju se tvrtka, sjedište i predmet poslovanja trgovca pojedinca.

(8) Ako po ovome Zakonu više ne postoji obveza da u trgovačkom registru bude upisan kao trgovac pojedinac, on može prijavom koju donese registarskome sudu tražiti da ga se briše iz toga registra. Trgovac pojedinac mora prijavi priložiti posljednje godišnje financijsko izvješće koje je podnio organu iz stavka 4. ovoga članka. Registarski sud će po službenoj dužnosti brisati iz trgovačkog registra trgovca pojedinca za kojega dobije godišnje financijsko izvješće iz kojega proizlazi da više ne ispunjava uvjete za upis u sudski registar propisane u stavku 1. ovoga članka. Svojstvo trgovca pojedinca prestaje brisanjem iz trgovačkog registra.

(9) Na trgovca pojedinca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe prvoga dijela ovoga Zakona.

Odjeljak 2.

PRAVNA OSOBNOST

Pravna osobnost trgovačkoga društva

Članak 4.

Trgovačko društvo svojstvo pravne osobe stječe upisom u sudski registar. Trgovačko društvo gubi svojstvo pravne osobe brisanjem toga društva iz trgovačkog registra.

Stjecanje prava i obveza

Članak 5.

Trgovačko društvo može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, te može tužiti i biti tuženo pred državnim ili izbranim sudom.

Preddruštvo

Članak 6.

(1) Preddruštvo nastaje sklapanjem društvenog ugovora, odnosno usvajanjem statuta i preuzimanjem svih dionica od strane osnivača trgovačkog društva. Na odnos između osnivača prije upisa društva u sudski registar primjenjuju se društveni ugovor, odnosno statut.

(2) Za obveze koje se preuzmu u ime trgovačkog društva prije njegova upisa u sudski registar, odgovara onaj tko ih je preuzeo u ime društva. Preuzme li ih više osoba, one odgovaraju solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom.

(3) Upisom trgovačkoga društva u sudski registar osobe iz stavka 2. ovoga članka oslobađaju se odgovornosti koja je tamo propisana.

(4) Preuzmu li se ugovorom sklopljenim s vjerovnikom za trgovačko društvo obveze tako da ono nakon upisa u sudski registar stupi na mjesto dužnika, za takvo preuzimanje obveze nije potrebna suglasnost vjerovnika, ako se obveza preuzima u roku od tri mjeseca od upisa u sudski registar i ako društvo ili dužnik u tome roku to priopće vjerovniku.

(5) Ako se u ime trgovačkoga društva poduzmu poslovi prije nego što se ono upiše u sudski registar pa u vrijeme upisa društva u taj registar njegova imovina bude manja od onoga kako je to određeno u društvenom ugovoru, odnosno statutu ili u izjavi o osnivanju društva, osnivači su dužni u korist društva uplatiti iznos koji nedostaje.

(6) Upisom trgovačkoga društva u sudski registar preddruštvo prestaje. Prava stečena i obveze preuzete djelovanjem preddruštva u ime trgovačkoga društva prava su i obveze trgovačkoga društva.

Podružnice

Članak 7.

(1) Trgovac pojedinac i trgovačko društvo mogu izvan sjedišta imati podružnice u kojima obavljaju svoje djelatnosti.

(2) Podružnica se osniva odlukom koju donosi trgovac pojedinac ili nadležni organ trgovačkog društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva. Odluku o osnivanju podružnice mora ovjeriti javni bilježnik.

(3) Podružnice nisu pravne osobe. Njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo. Podružnica posluje pod svojom tvrtkom i mora pri tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača.

(4) U odluci o osnivanju podružnice navode se:

1. tvrtka i sjedište osnivača te tvrtka i sjedište podružnice,

2. predmet poslovanja osnivača i djelatnosti podružnice,

3. ako je osnivač društvo kapitala, visina temeljnoga kapitala i iznos uplaćenih uloga, a ako je osnivač društvo osoba, imena članova društva koji osobno odgovaraju za obveze društva ili trgovca pojedinca,

4. ime, odnosno imena, jedinstveni matični brojevi građana i prebivalište osoba u podružnici ovlaštenih da u poslovanju podružnice zastupaju osnivača.

(5) Podružnica prestaje:

1. ako osnivač donese odluku o prestanku podružnice,

2. ako osnivač prestane postojati ili ako trgovac pojedinac bude izbrisan iz trgovačkog registra.

(6) Nakon odluke iz točke 1., odnosno ispunjenja uvjeta iz točke 2. stavka 5. ovoga članka podružnica se briše iz trgovačkoga registra. Na brisanje podružnice iz trgovačkog registra na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o brisanju društva iz trgovačkoga registra.

Upis podružnice u sudski registar

Članak 8.

(1) Podružnica se upisuje u trgovačke registre suda nadležnoga po mjestu sjedišta osnivača i suda nadležnoga po mjestu sjedišta podružnice.

(2) Prijavu za upis podružnice u sudski registar osnivač podnosi sudu nadležnom po mjestu sjedišta osnivača. Tome sudu podnosi se i prijava za upis promjene upisa u trgovačkom registru.

(3) U prijavi za upis podružnice u sudski registar moraju se navesti:

1. tvrtka i sjedište osnivača te tvrtka, sjedište i djelatnosti podružnice i

2. ime, odnosno imena, a kod podružnice koju osniva inozemna osoba državljanstvo, jedinstveni matični broj građana i prebivalište osoba u podružnici određenih odlukom o osnivanju podružnice da zastupaju osnivača.

(4) Prijavi iz stavka 2. ovoga članka prilaže se odluka o osnivanju podružnice.

(5) U trgovačke registre iz stavka 1. ovoga članka upisuju se podaci iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona i promjene tih podataka, a u trgovačkom registru suda nadležnog po mjestu sjedišta podružnice navode se i sudski registar u kojemu je upisan osnivač te broj pod kojim je upisan. U sudski registar suda nadležnog po mjestu sjedišta osnivača ne upisuje se podatak iz članka 7. stavka 4. točke 3. ovoga Zakona.

(6) Nakon upisa u sudski registar suda nadležnog po mjestu sjedišta osnivača, taj sud o tome po službenoj dužnosti izvješćuje registarski sud nadležan po mjestu sjedišta podružnice radi njezina upisa u sudski registar toga suda, te o promjenama podataka iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona. Podaci iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona objavljuju se na način kako se objavljuju priopćenja trgovačkoga društva.

Odjeljak 3.

ODGOVORNOST ZA OBVEZE TRGOVAČKOGA DRUŠTVA

Općenito

Članak 9.

(1) Trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom.

(2) Trgovac pojedinac odgovara za svoje obveze osobno, cijelom svojom imovinom.

Odgovornost članova trgovačkoga društva

Članak 10.

(1) Članovi javnoga trgovačkoga društva i komplementari u komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom.

(2) Članovi društva s ograničenom odgovornošću i dioničari dioničkoga društva ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom.

(3) Onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

GLAVA II.

TVRTKA

Odjeljak 1.

TVRTKA TRGOVAČKOGA DRUŠTVA

Pojam

Članak 11.

(1) Tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu.

(2) Tvrtka trgovačkoga društva mora se jasno razlikovati od tvrtke drugoga trgovca upisane u sudski registar kod istoga registarskoga suda.

(3) Tvrtka trgovačkoga društva određuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.

(4) Tvrtka trgovačkoga društva mijenja se na način određen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.

(5) Tvrtka trgovačkoga društva i sve njene promjene upisuju se u sudski registar.

(6) Prijavu za upis promjene tvrtke u sudski registar podnosi uprava trgovačkoga društva, odnosno članovi koji upravljaju društvom.

Načelo istinitosti

Članak 12.

Podaci sadržani u tvrtki moraju biti istiniti.

Sadržaj tvrtke

Članak 13.

(1) Tvrtka trgovačkoga društva mora uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime društva sadržavati naznaku predmeta poslovanja društva.

(2) Uz sastojke navedene u stavku 1. ovoga članka,

1. tvrtka javnoga trgovačkoga društva mora sadržavati prezime, odnosno tvrtku ili skraćenu tvrtku najmanje jednog člana društva i naznaku "i dr.", ako u tvrtki nisu sadržana imena svih članova, te riječi "javno trgovačko društvo" ili naznaku "j.t.d.";

2. tvrtka komanditnoga društva mora sadržavati prezime, odnosno tvrtku ili skraćenu tvrtku najmanje jednoga komplementara, a ako ih je više i naznaku "i dr." koja na to upućuje, te riječi "komanditno društvo" ili oznaku "k.d.";

3. tvrtka dioničkoga društva mora sadržavati riječi "dioničko društvo" ili oznaku "d.d.";

4. tvrtka društva s ograničenom odgovornošću mora sadržavati riječi "društvo s ograničenom odgovornošću" ili oznaku "d.o.o.".

(3) U tvrtki javnoga trgovačkoga društva i komanditnoga društva ne mogu se navoditi imena osoba koje ne odgovaraju za obveze društva.

Razlikovanje tvrtki

Članak 14.

(1) Sastojci tvrtke ne mogu biti takvi da stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovačkoga društva, utiska o identitetu ili povezanosti s drugim društvom, da vrijeđaju prava intelektualnog i industrijskog vlasništva ni druga prava drugih osoba.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, povezana društva u smislu odredaba članka 473. ovoga Zakona mogu u svojim tvrtkama upotrebljavati zajedničke sastojke.

(3) Ako je u tvrtki sadržano ime člana trgovačkoga društva koje je jednako ranije upisanoj tvrtki drugoga društva ili imenu druge osobe sadržanome u ranije upisanoj tvrtki drugoga društva, u tvrtku koja se kasnije upisuje moraju se unijeti dodaci kojima se osigurava da se te tvrtke jasno razlikuju.

Imena država i međunarodnih organizacija

Članak 15.

(1) Riječ "Hrvatska", te njene izvedenice, kao i zastava i grb Republike Hrvatske, uključivši i njihovo oponašanje, mogu se unijeti u tvrtku samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske ili državnog organa koga ona ovlasti.

(2) Tvrtka ne može sadržavati imena, grbove, zastave ni druge državne ambleme drugih država ili međunarodnih (međudržavnih) organizacija, niti službene znakove za kontrolu i garanciju kvalitete, a ne može ih se ni oponašati u heraldičkome smislu.

(3) lzuzetno od odredbe stavka 2. ovoga članka sastojci tvrtke koji se tamo navode mogu se unijeti u tvrtku uz dozvolu nadležnog organa odgovarajuće države ili međunarodne (međudržavne) organizacije, te u slučaju da su ti sastojci sadržani u tvrtki ili u imenu osnivača koji se unose u tvrtku trgovačkoga društva

Osobna imena

Članak 16.

(1) U tvrtku se može unijeti ime ili dio imena neke osobe samo uz njen pristanak, a ako je ta osoba umrla, uz pristanak njenih nasljednika.

(2) U tvrtku se može unijeti ime ili dio imena neke povijesne ili druge znamenite osobe samo uz njen pristanak, a ako je ta osoba umrla samo ako ga se koristi na prikladan način uz pristanak nasljednika.

(3) Vrijeđa li trgovačko društvo svojim poslovanjem ili na koji drugi način čast i ugled osobe čije je ime uneseno u njegovu tvrtku, ta osoba, a ako je osoba umrla njeni nasljednici, imaju pravo tražiti brisanje njenog imena iz tvrtke društva.

Tvrtka i promjene u trgovačkom društvu

Članak 17.

(1) Trgovačko društvo nastavlja poslovati bez promjene tvrtke unatoč istupanju nekih članova iz društva ili pristupanju novih članova u društvo.

(2) Trgovačko društvo nastavlja poslovati bez promjene tvrtke i ako član društva čiji su ime ili tvrtka sadržani u tvrtki društva, promijeni svoje ime ili tvrtku.

(3) U slučaju istupa iz društva ili smrti člana društva čije je ime sadržano u tvrtki, trgovačko društvo može nastaviti poslovati pod istom tvrtkom, ako se s time složi taj član društva, a ako je umro, njegovi nasljednici.

(4) Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka ne odnose se na javno trgovačko društvo ni na komanditno društvo, ako u njima prestane biti član osoba čiji su ime, odnosno tvrtka ili skraćena tvrtka bili sadržani u tvrtki društva.

(5) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka trgovačko društvo može pod uvjetima iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona nastaviti poslovati pod istom tvrtkom ako je to potrebno radi očuvanja poslovnog ugleda ili ako za to postoji drugi opravdani interes, ali se tada mora jasno naznačiti da je osoba čije je ime sadržano u tvrtki istupila iz društva ili da je umrla. Ako u tvrtki javnoga trgovačkoga društva ili komanditnoga društva osim imena člana koji je istupio iz društva ili je umro nisu bila sadržana imena i drugih članova koji osobno odgovaraju za obveze društva, u tvrtku se mora unijeti ime barem još jednoga takvoga člana.

Tvrtka trgovačkoga društva u stečaju ili likvidaciji

Članak 18.

Tvrtki trgovačkoga društva koje je u stečaju ili u likvidaciji dodaje se oznaka "u stečaju" ili "u likvidaciji", te se tako upisuje u sudski registar.

Skraćena tvrtka

Članak 19.

(1) Trgovačko društvo može upotrebljavati i skraćenu tvrtku.

(2) Skraćena tvrtka mora sadržavati karakteristični dio tvrtke i naznaku oblika trgovačkoga društva. Skraćena tvrtka javnoga trgovačkoga društva i komanditnoga društva mora sadržavati ime, odnosno skraćenu tvrtku barem jednoga člana, odnosno komplementara uz dodatak "i dr." kojim se označava da društvo ima i druge članove koji osobno odgovaraju za obveze društva.

(3) Skraćena tvrtka upisuje se u sudski registar.

Jezik tvrtke

Članak 20.

(1) Tvrtka trgovačkoga društva mora biti na hrvatskom jeziku.

(2) Tvrtka trgovačkoga društva može sadržavati pojedine strane riječi ako one čine ime, odnosno tvrtku člana društva ili robni ili uslužni žig člana, odnosno njegova društva registriranog u Republici Hrvatskoj, ili ako su uobičajene u hrvatskom jeziku, ili ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku.

(3) Tvrtka se može upisati u sudski registar i u prijevodu na jedan ili više stranih jezika.



Upotreba tvrtke

Članak 21.

(1) Tvrtku i skraćenu tvrtku trgovačko društvo je dužno upotrebljavati u obliku i sadržaju u kojemu je upisana u trgovačkome registru.

(2) Ako je uz tvrtku ili skraćenu tvrtku u sudski registar upisana i tvrtka ili skraćena tvrtka u prijevodu na strani jezik, tvrtku ili skraćenu tvrtku na stranom jeziku trgovačko društvo može upotrebljavati samo zajedno s tvrtkom na hrvatskom jeziku.

(3) Tvrtka ili skraćena tvrtka mora se istaknuti na poslovnim prostorijama trgovačkoga društva.

(4) Na poslovnom papiru trgovca (pismima, računima i dr.) moraju se otisnuti njegova tvrtka, sjedište, sud kod kojega je upisan u sudski registar i broj pod kojim je to učinjeno, tvrtka i sjedište institucije kod koje drži račun i broj toga računa.

(5) Na poslovnom papiru društva kapitala moraju se uz podatke iz stavka 4. ovoga članka navesti:

1. iznos temeljnoga kapitala društva s naznakom je li u cijelosti uplaćen, a ako nije, s naznakom koji dio toga kapitala nije uplaćen i

2. ukupan broj izdanih dionica i njihovi nominalni iznosi ako se radi o poslovnom papiru dioničkog društva,

3. prezime i najmanje početno slovo imena članove uprave društva, a kod dioničkoga društva i predsjednika nadzornog odbora.

(6) Na poslovnom papiru javnoga trgovačkoga društva i komanditnoga društva moraju se otisnuti i imena svih članova trgovačkoga društva koji osobno odgovaraju za obveze društva.

(7) Na dopisima koje upućuje osobama s kojima se nalazi u poslovnom odnosu ili s kojima je već započeo prijepisku, trgovac može upotrebljavati poslovni papir na kojemu su otisnuti samo njegova tvrtka ili skraćena tvrtka i sjedište.

(8) Narudžbe se smatraju poslovnim pismom u smislu stavka 4. ovoga članka. Na njih se ne primjenjuju odredbe prethodnoga stavka ovoga članka.

Načelo jedinstvenosti

Članak 22.

Svaki dio trgovačkoga društva mora poslovati pod istom tvrtkom, s time da joj se može dodati oznaka koja upućuje na to da se radi o dijelu društva.

Prijenos tvrtke

Članak 23.

(1) Tvrtka trgovačkoga društva može se prenijeti na drugoga samo zajedno s poduzećem ili s bitnim pretežnim dijelom poduzeća.

(2) Za prijenos tvrtke koja sadrži ime neke osobe potrebna je suglasnost te osobe, a ako je umrla, suglasnost njenih nasljednika.



Odjeljak 2.

TVRTKA TRGOVCA POJEDINCA

Sadržaj tvrtke

Članak 24.

(1) Tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati njegovo ime i prezime.

(2) Tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati naznaku "t.p.".

Primjena odredaba o tvrtki trgovačkoga društva

Članak 25.

Na tvrtku trgovca pojedinca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o tvrtki trgovačkoga društva.

Odjeljak 3.

TVRTKA PODRUŽNICE

Sadržaj

Članak 26.

(1) Podružnica može poslovati pod svojom tvrtkom.

(2) Tvrtka podružnice mora sadržavati:

1. tvrtku ili skraćenu tvrtku trgovačkoga društva,

2. naznaku djelatnosti podružnice,

3. riječi iz kojih je vidljivo da se radi o podružnici.

Primjena odredaba o tvrtki trgovačkoga društva

Članak 27.

Na tvrtku podružnice na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o tvrtki trgovačkoga društva.

Odjeljak 4.

ZAŠTITA TVRTKE

Načelo zakonitosti

Članak 28.

Sud će odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Načelo isključivosti

Članak 29.

(1) U isti sudski registar ne može se upisati tvrtka koja je jednaka ranije upisanoj tvrtki ili tvrtka koja se jasno ne razlikuje od ranije upisane tvrtke. Sud na to pazi po službenoj dužnosti.

(2) Ako je u trgovačkom registru u koji treba upisati tvrtku podružnice takva tvrtka već upisana, tvrtka podružnice mora sadržavati dodatak kojim se osigurava da se ona jasno razlikuje od već upisane tvrtke.

Načelo prvenstva

Članak 30.

(1) Ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1.ovoga članka, upisat će se kasnije prijavljena tvrtka ako podnositelj kasnije prijave dokaže da je u vrijeme podnošenja ranije prijave tu tvrtku, odnosno njene bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao oznaku svoga poduzeća ili kao robni ili uslužni znak za označavanje svojih proizvoda ili usluga te da je to činio prije podnositelja ranije prijave.

Zaštita prava imatelja ranije prijavljene tvrtke

Članak 31.

(1) Trgovac kome drugi trgovac upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke, koja je upisana u sudski registar istoga ili drugoga suda, vrijeđa njegova prava ili ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi ili se drugi trgovac upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da drugi trgovac prestane upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka toga drugoga trgovca izbriše iz trgovačkog registra, te da ga se obveže da nadoknadi štetu pričinjenu upotrebom tvrtke.

(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka podnosi se sudu koji vodi sudski registar u koji je upisana tvrtka drugog trgovca, a može se podnijeti u roku od tri godine od upisa druge tvrtke u sudski registar.

(3) Bez obzira na odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, trgovac može zaštitu svojih prava glede upotrebe i upisa tvrtke ostvarivati i na temelju propisa o nelojalnoj utakmici, te drugih propisa o zaštiti intelektualnog i industrijskog vlasništva.



GLAVA III.

PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOGA DRUŠTVA

Odjeljak 1.

PREDMET POSLOVANJA

Sloboda obavljanja djelatnosti

Članak 32.

(1) Predmet poslovanja trgovačkoga društva može biti obavljanje svake dopuštene djelatnosti.

(2) Dopuštena je svaka djelatnost koja nije zakonom zabranjena ili nije suprotna moralu društva.

(3) Trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegovoga poslovanja upisan u trgovačkom registru nakon što registarskome sudu podnese odluku nadležnoga upravnog organa kojom se utvrđuje da udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima propisanima za obavljanje te ili tih djelatnosti.

(4) Ako je zakonom za pojedine djelatnosti propisane da ih mogu obavljati samo određeni oblici trgovačkih društava, te da se pojedine djelatnosti mogu obavljati samo na temelju suglasnosti, dozvole ili drugoga akta državnog organa ili neke institucije, takve djelatnosti mogu obavljati samo trgovačka društva za koja je to zakonom određeno, odnosno samo ako za to dobiju propisanu suglasnost, dozvolu ili drugi akt državnog organa ili institucije.

Utvrđivanje predmeta poslovanja

Članak 33.

Predmet poslovanja trgovačkoga društva utvrđuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva.

Upis predmeta poslovanja u sudski registar

Članak 34.

(1) Predmet poslovanja trgovačkoga društva upisuje se u sudski registar naznakom djelatnosti koje ga čine.

(2) Ako je za pojedine djelatnosti zakonom propisano da se mogu obavljati samo na temelju suglasnosti, dozvole ili drugog akta državnog organa ili neke institucije, upis te djelatnosti u sudski registar provest će se samo na temelju prethodne suglasnosti ili dozvole toga organa ili institucije.

Učinak upisa predmeta poslovanja društva u sudski registar

Članak 35.

(1) Trgovačko društvo može obavljati djelatnosti upisane u trgovačkom registru.

(2) Osim djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, trgovačko društvo može obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti koja je upisana u sudski registar, ako se one u manjem opsegu ili uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost.

(3) Valjani su pravni poslovi koje trgovačko društvo sklopi s trećim osobama izvan djelatnosti upisane u sudski registar, odnosno djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.

Djelatnost podružnice

Članak 36.

Djelatnost podružnice u okviru predmeta poslovanja trgovačkoga društva utvrđuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva ili odlukom donesenom na temelju njih i upisuje se u sudski registar.



Odjeljak 2.

SJEDIŠTE

Sjedište trgovačkoga društva

Članak 37.

(1) Sjedište trgovačkoga društva je mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili mjesto u kojemu društvo obavlja svoju djelatnost, a određeno je izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.

(2) Trgovačko društvo može imati samo jedno sjedište.

(3) Sjedište trgovačkoga društva upisuje se u sudski registar.

(4) Ako je uprava trgovačkoga društva u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar ili ako društvo obavlja svoju djelatnost u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar, sjedištem se smatra mjesto upisano u trgovačkom registru, ali se treće osobe glede pravnih posljedica ovisnih o sjedištu društva mogu pozivati na mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili na mjesto u kojemu društvo obavlja svoju djelatnost.

Promjena sjedišta

Članak 38.

(1) Trgovačko društvo može promijeniti sjedište na način određen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.

(2) Za prijenos sjedišta trgovačkoga društva u inozemstvo potrebna je prethodna suglasnost Ministarstva financija.

(3) Na temelju prijave trgovačkoga društva promjena njegova sjedišta upisuje se u sudski registar.

Sjedište podružnice

Članak 39.

Sjedište podružnice je mjesto određeno odlukom osnivača podružnice.

Sudska nadležnost

Članak 40.

(1) Za rješavanje sporova između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu, nadležan je trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište društva upisano u trgovačkom registru. Isti sud je nadležan i za rješavanje sporova između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi sa njihovim radom u društvu ili za društvo.

(2) U stvarima iz članka 114. stavka 2., članka 115., članka 182. stavka 3., članka 203. stavka 3., članka 245., članka 247. stavka 2., članka 257. i 260., članka 278. stavka 3., članka 288., članka 298. stavka 2., članka 300. stavka 2., članka 330. stavka 2., članka 367. stavka 2., članka 368. stavka 2., članka 371. stavka 3. i 4. članka 375. stavka 3., članka 376. stavka 3., članka 381. stavka 1., članka 382. stavka 5. i 6., članka 413. stavka 1. članka 423. stavka 6., članka 424. stavka 2., članka 426. stavka 6., članka 450., članka 451. stavka 2., članka 452. stavka 4., članka 470. stavka 2., članka 471. i 491., članka 492. stavka 4. članka 500. i 515., članka 527. stavka 1. i 4., članka 532., stavka 1., članka 545., članka 547. stavka 1., članka 532., članka 545. stavka 1., članka 547., članka 562. stavka 2. i članka 575. stavka 3. ovoga Zakona sud iz stavka 1. ovoga članka odlučuje u izvanparničnom postupku.

(3) U stvarima iz stavka 2. ovoga članka postupak je hitan. Rok za žalbu je osam dana. Sud drugoga stupnja dužan je odlučiti o žalbi u roku od trideset dana.

(4) Žalba protiv odluka suda donesenih u stvarima iz članka 114. stavka 2., članka 115., članka 182. stavka 3., članka 203. stavka 3., članka 245., članka 247. stavka 2., članka 257. i 260., članka 278. stavka 3., članka 288., članka 298. stavka 2., članka 300. stavka 2., članka 330. stavka 2, članka 371. stavka 3. i 4., članka 375. stavka 3., članka 381 stavka 1., članka 382. stavka 5. i 6., članka 423. stavka 6., članka 424. stavka 2., članka 426. stavka 6, članka 450., članka 451. stavka 2., članka 452. stavka 4. i članka 471., 515., 527. i 545. ovoga Zakona ne zadržava izvršenje.

GLAVA IV.

ZASTUPANJE

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Zastupnici po zakonu

Članak 41.

(1) Ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ovoga Zakona.

(2) Osobe koje zastupaju trgovačko društvo u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, te ograničenja njihovih ovlasti ako djeluju prema trećim osobama, upisuju se u sudski registar.

(3) Na zastupnike društva iz stavka 1. ovoga članka odnosi se ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona.

Zastupnici po punomoći

Članak 42.

(1) Zastupnik trgovačkoga društva iz članka 41. ovoga Zakona može dati punomoć drugoj osobi.

(2) Punomoć se može dati u granicama ovlasti zastupnika koje su upisane u trgovačkom registru.

(3) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, punomoć iz stavka 1. ovoga članka daje se sukladno odredbama propisa kojima se uređuju obvezni odnosi.

(4) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na punomoćnike iz ovoga članka.

Punomoćnik po zaposlenju

Članak 43.

(1) Osoba čija je dužnost da kao djelatnik trgovačkoga društva obavlja poslove koji po redovitom tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora, odnosno poduzimanje određenih pravnih radnji, ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapa i te ugovore i poduzima te pravne radnje u granicama poslova koje obavlja.

(2) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na punomoćnike po zaposlenju.

Odjeljak 2.

PROKURA

Pojam prokure

Članak 44.

(1) Prokura je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni ovim Zakonom.

(2) Prokuru može dati samo pravna i fizička osoba koja je trgovac u smislu ovoga Zakona.

(3) Prokura se daje na način predviđen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva.

(4) Prokura se daje u pisanom obliku.

Prokurist

Članak 45.

(1) Prokura se može dati svakoj punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnoj osobi, bez obzira na dužnost koju obnaša i poslove koje obavlja, izuzev ako što drugo nije predviđeno izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva.

(2) Prokura se ne može dati pravnoj osobi.

Pojedinačna i skupna prokura

Članak 46.

(1) Prokura se može dati jednoj ili više osoba.

(2) Ako je prokura dana dvjema ili više osoba bez naznake da se radi o skupnoj prokuri, svaka od tih osoba je prokurist koji samostalno zastupa trgovačko društvo u granicama ovlasti utvrđenih ovim Zakonom.

(3) Prokura dana dvjema ili više osoba smatrat će se skupnom prokurom samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri.

(4) Izjave volje ili pravne radnje koje učine skupni prokuristi proizvode pravne učinke samo ako ih učine svi skupni prokuristi zajedno. Bit će valjane izjave volje ili pravne radnje koje učini jedan od skupnih prokurista uz izričitu prethodnu suglasnost ili izričito naknadno odobrenje ostalih skupnih prokurista.

(5) Izjava volje ili pravna radnja učinjena prema jednome prokuristi ima pravni učinak kao da je učinjena prema svima.

(6) Znanje o pravno odlučnim činjenicama ili krivnja jednog skupnog prokuriste proizvodi pravne učinke za vlastodavca, bez obzira na znanje ili krivnju ostalih skupnih prokurista.

Opseg ovlasti iz prokure

Članak 47.

(1) Prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima.

(2) Prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva. Prokurist ne može davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama.

Ograničenje prokure

Članak 48.

(1) Ograničenje prokure koje nije predviđeno ovim Zakonom nema učinka prema trećim osobama, bez obzira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati.

(2) Ograničenje prokure na poslovanje jedne ili više podružnica ima učinka prema trećim osobama samo ako je upisano u trgovačkom registru.

Sklapanje ugovora sa samim sobom

Članak 49.

Prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

Potpis prokuriste

Članak 50.

Prokurist potpisuje trgovačko društvo svojim imenom i prezimenom, uz naznaku iz koje je vidljiv njegov položaj prokuriste ili uz oznaku "p.p.".

Prijenos prokure

Članak 51.

(1) Prokura nije prenosiva na drugu osobu.

(2) Nema pravnoga učinka odredba o prokuri ili izjava trgovačkoga društva kojom se prokurist ovlašćuje na prijenos prokure, kao ni izjava društva kojom se prijenos prokure odobrava prethodno ili naknadno.

Opoziv prokure

Članak 52.

(1) Prokura se može u svako vrijeme opozvati, bez obzira na sadržaj ugovora ili drugoga pravnoga posla na temelju kojega je dana.

(2) Ništava je odredba ugovora kojom se trgovačko društvo odriče prava da opozove prokuru, kao i odredba kojom se pravo na opoziv prokure vezuje uz rok ili uz uvjet.

(3) Odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ne isključuju se niti se umanjuju prava prokuriste predviđena ugovorom na temelju kojega je dana prokura za slučaj opoziva prokure.

Prokura trgovca pojedinca

Članak 53.

(1) Trgovac pojedinac daje prokuru osobno i ovlast davanja prokure ne može prenijeti na drugu osobu.

(2) Prokura koju je dao trgovac pojedinac ne prestaje u slučaju smrti vlastodavca niti ako je vlastodavcu oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost.

(3) U svemu ostalome na prokuru trgovca pojedinca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o prokuri trgovačkoga društva.

Upis prokure

Članak 54.

(1) Dodjela prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar. Prijavi za upis u sudski registar prilažu se odluka o davanju prokure, odnosno odluka kojom se ona opoziva.

(2) U sudski registar upisuju se ime i prezime prokuriste i njegov jedinstven matični broj građana, a ograničenje iz članka 48. stavka 2. ovoga Zakona upisuje se u trgovačke registre za trgovačko društvo i za podružnicu.

(3) Prema trećim osobama koje nisu znale niti morale znati da je prokura opozvana opoziv prokure djeluje od dana upisa opoziva u sudski registar.

Odjeljak 3.

TRGOVAČKA PUNOMOĆ

Pojam trgovačke punomoći

Članak 55.

(1) Trgovački punomoćnik je djelatnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da vodi cijelo ili dio njegovog poduzeća.

(2) Trgovačka punomoć daje se u pisanom obliku.

Ovlasti iz trgovačke punomoći

Članak 56.

(1) Trgovački punomoćnik ovlašten je sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća ili dijela poduzeća na koje se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne.

(2) Trgovački punomoćnik ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine svoga vlastodavca, mjenično niti čekovno ga obvezati, preuzeti obveze iz jamstva, uzeti za njega zajam, ugovoriti nadležnost izbranoga suda, nagoditi se niti voditi spor.

(3) Ograničenja ovlasti trgovačkog punomoćnika, osim onih navedenih u prethodnome stavku ovoga članka, nemaju učinka prema trećim osobama koje za njih nisu znale niti su morale znati.

(4) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na trgovačkog punomoćnika.

(5) Bez izričitog ovlaštenja vlastodavca trgovački punomoćnik ne može ovlasti iz punomoći

prenijeti na drugu osobu.

Odjeljak 4.

PUNOMOĆ TRGOVAČKOME PUTNIKU

Tko može dati punomoć i oblik punomoći

Članak 57.

(1) Trgovac može svome djelatniku ili drugoj osobi dati punomoć kao trgovačkome putniku.

(2) Punomoć trgovačkome putniku mora se dati u pisanom obliku.

Ovlasti iz punomoći trgovačkome putniku

Članak 58.

(1) Trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca sklapati ugovore o prodaji vlastodavčeve robe, isporučivati robu, naplaćivati cijenu iz tih ugovora, te primati izjave od kupaca glede robe koja je predmet ugovora što ga je trgovački putnik sklopio za vlastodavca.

(2) Trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca davati izjave i poduzimati druge pravne radnje radi očuvanja vlastodavčevih prava iz ugovora što ga je sklopio u njegovo ime i za njegov račun.

(3) Ograničenje ovlasti trgovačkoga putnika nema učinka prema trećoj osobi koja za to nije znala niti morala znati.

(4) Trgovački putnik ne može bez posebne ovlasti prodavati robu uz plaćanje na poček ili u obrocima.

(5) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na trgovačkoga putnika.

GLAVA V.

SUDSKI REGISTAR

Predmet upisa

Članak 59.

U sudski registar upisuju se trgovci i svi podaci određeni zakonom te promjene tih podataka.

Registar

Članak 60.

(1) Registar vode trgovački sudovi.

(2) Ustroj i vođenje registra te postupak u registarskim stvarima uređeni su zakonom.

Način upisa

Članak 61.

(1) Upis u sudski registar obavlja se na temelju odluke registarskog suca.

(2) Upis u sudski registar obavlja se na temelju prijave za upis, a po službenoj dužnosti samo kada je to predviđeno zakonom.

Prijava za upis

Članak 62.

(1) Prijava za upis u sudski registar ili kojom se traži da se pohrane potpisi osoba ovlaštenih za zastupanje podnosi se u obliku javno ovjerene isprave. Prijava se ne mora javno ovjeriti ako se njome dostavljaju samo imena predsjednika i članova nadzornog odbora, imena, odnosno tvrtke članova društva s ograničenom odgovornošću i podaci o njihovim temeljnim ulozima i uplatama. Takvu prijavu potpisuju osobe koje su po ovome Zakonu ovlaštene podnijeti prijavu za upis u sudski registar.

(2) Uz prijavu podnose se izvornici isprava na koje se poziva prijava ili njihovi ovjereni prijepisi, odnosno fotokopije.

(3) Prijavu podnosi trgovac pojedinac osobno ili njegov prokurist, a može je podnijeti i drugi punomoćnik koji se za to iskaže javno ovjerenom punomoći.

(4) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, prijave za upise trgovačkoga društva podnose za javno trgovačko društvo svi njegovi članovi, za komanditno društvo svi komplementari, za dioničko društvo svi članovi uprave i predsjednik nadzornog odbora a za društvo s ograničenom odgovornošću svi članovi uprave, a ako ono ima nadzorni odbor i predsjednik toga odbora.

(5) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u roku od 15 dana od dana kada se ispune pretpostavke za upis koje su propisane ovim Zakonom.

Potpisi

Članak 63.

U sudski registar pohranjuju se potpisi trgovca pojedinca, osoba ovlašlenih za zastupanje trgovačkoga društva u smislu odredbe članka 41. stavka 1. ovoga Zakona ili na temelju odluke kojom se određuju osobe s tim ovlastima u podružnici, potpisi svih prokurista i likvidatora.

Objava upisa

Članak 64.

(1) Svaki upis u sudski registar registarski sud objavljuje u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske i u najmanje još jednim novinama na trošak predlagatelja upisa.

(2) Smatra se da je upis objavljen s istekom dana kada izađu posljednje novine u kojima se on objavljuje.

(3) Registarski sud svake godine u prosincu određuje novine u kojima će naredne godine objavljivati upise u sudski registar.

Javnost registra

Članak 65.

(1) Svaka osoba može u radno vrijeme suda i u prisutnosti ovlaštenog djelatnika suda obaviti uvid u podatke upisane u registru, u isprave na temelju kojih je obavljen upis te u isprave pohranjene u registru, osim isprava glede kojih je zakonom isključena primjena načela javnosti registra.

(2) Svaka osoba može dobiti ovjereni prijepis ili fotokopiju podataka iz registra i isprava na temelju kojih je obavljen upis, kao i potvrde o stanju upisa za određenoga trgovca.

(3) Sud ne smije od osobe koja traži uvid u registar i isprave, odnosno ovjereni prijepis ili fotokopiju podataka iz registra i isprava zahtijevati da navede razlog ili svrhu radi koje to traži.

Učinak upisa u registar

Članak 66.

(1) Nitko se ne može pozivati na to da mu nisu poznati podaci upisani u trgovačkom registru koji su objavljeni na način propisan ovim Zakonom ili aktima trgovačkoga društva.

(2) Svaka osoba može se pozvati na stanje upisa u registru glede pravno odlučnih podataka i činjenica koji se sukladno ovome i drugim zakonima upisuju u sudski registar, osim one osobe kojoj je bilo poznato ili moralo biti poznato da se stvarno stanje glede tih podataka razlikuje od stanja upisa u registru.

(3) Osoba koja je u dobroj vjeri ne može trpjeti štetu zbog toga što se glede pravno odlučnih podataka i činjenica pouzdala u stanje upisa u trgovačkom registru.

(4) Ako su podatak ili činjenica koji se upisuju u sudski registar netočno objavljeni, treći se može pozvati na ono što je objavljeno, osim ako je znao da objavljeni podatak ili činjenica ne odgovaraju onome što je upisano u trgovačkom registru.

(5) Za pravni promet koji se ostvaruje preko podružnice mjerodavni su podaci o njoj upisani u trgovačkom registru u kojem je ona upisana i koje objavi registarski sud.

Mjesna nadležnost

Članak 67.

Prijava za upis u sudski registar podnosi se trgovačkom sudu nadležnom po mjestu sjedišta trgovca.

DIO DRUGI

DRUŠTVA

GLAVA I.

JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO

Odjeljak 1.

OSNIVANJE

Pojam javnoga trgovačkoga društva

Članak 68.

(1) Javno trgovačko društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom.

(2) Član društva može biti svaka fizička ili pravna osoba.

Primjena propisa o ortakluku

Članak 69.

Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, na javno trgovačko društvo primjenjuju se propisi kojima se uređuju obvezni odnosi u ortakluku.

Prijava za upis u sudski registar

Članak 70.

(1) Prijava za upis u sudski registar mora sadržavati tvrtku, sjedište i predmet poslovanja društva, ime i prezime, jedinstveni matični broj građana i prebivalište, odnosno tvrtku i sjedište svakoga člana društva te imena osoba ovlaštenih da zastupaju društvo i njihove ovlasti.

(2) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka prilaže se ugovor o osnivanju društva (društveni ugovor).

(3) U sudski registar upisuju se pored podataka iz stavka 1. ovoga članka i promjene društvenog ugovora, tvrtke i sjedišta, predmeta poslovanja društva, stupanje novoga člana u društvo, prestanak članstva u društvu te promjene ovlasti za zastupanje društva.

Odjeljak 2.

PRAVNI ODNOSI IZMEÐU ČLANOVA

Društveni ugovor

Članak 71.

(1) Pravni odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom.

(2) Odredbe ovoga odjeljka Zakona primjenjuju se utoliko, ukoliko članovi svoje odnose u društvu

drugačije ne urede društvenim ugovorom.

Ulozi u društvu

Članak 72.

(1) Ako nije drugačije ugovoreno, članovi društva moraju unijeti jednake uloge.

(2) Član može u društvo uložiti novac, stvari, prava, rad i druge usluge ili dobra. Vrijednost nenovčanog uloga članovi sporazumno određuju u novcu.

(3) Član društva nije dužan povisiti prvobitno dogovoreni ulog, niti ga dopuniti ako se on smanji zbog gubitka društva.

Naknada izdataka i štete

Članak 73.

(1) Ako član društva učini za društvo troškove za koje se prema okolnostima može uzeti da su potrebni, ili ako neposredno zbog obavljanja poslova društva, ili zbog opasnosti koja je s time povezana, pretrpi štetu, društvo mu je dužno to nadoknaditi.

(2) Na iznos novca kojega je dužno platiti članu na temelju odredbe stavka 1. ovoga članka, društvo mora platiti i kamate od dana kada su mu nastali izdaci, odnosno od kada mu je pričinjena šteta pa sve dok mu se oni ne nadoknade.

(3) Član društva može na ime troškova koji su potrebni za obavljanje poslova društva zahtijevati da mu društvo plati predujam.

(4) Član mora društvu bez odgađanja prenijeti sve koristi koje primi od trećih osoba za vođenje poslova društva i koje ima od vođenja poslova za društvo.

Posljedice zakašnjenja

Članak 74.

(1) Član koji pravodobno ne uplati novčani ulog ili koji novac primljen za društvo ne preda na vrijeme društvu ili koji za sebe neopravdano uzme novac društva ili zakasni s unosom drugih uloga, dužan je društvu platiti zakonske zatezne kamate, ako društvenim ugovorom nisu ugovorene više kamate, od dana kada je morao uplatiti ili unijeti ulog, kada je morao predati novac ili kada je neopravdano uzeo novac.

(2) Društvo može postaviti zahtjev za naknadu veće štete.

Pozornost člana

Članak 75.

U ispunjenju svojih obveza član društva je dužan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Zabrana konkurencije

Članak 76.

(1) Član društva ne smije bez izričitog pristanka ostalih članova voditi poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva, niti u nekom drugom trgovačkom društvu sudjelovati kao član koji osobno odgovara.

(2) Smatra se da je dan pristanak za sudjelovanje u nekome drugome društvu, ako je ostalim članovima pri stupanju toga člana u društvo bilo poznato da je on član drugoga društva u kojemu osobno odgovara, a nije mu članstvo u društvu bilo izričito uvjetovano s time da u drugome društvu napusti sudjelovanje kao član koji osobno odgovara.

Posljedice nedopuštene utakmice

Članak 77.

(1) Povrijedi li član društva obvezu propisanu u članku 76. stavku 1. ovoga Zakona, društvo može od njega zahtijevati naknadu štete.

(2) Umjesto naknade štete iz stavka 1. ovoga članka, društvo može zahtijevati od člana da on poslove koje je vodio u vlastito ime prizna kao poslove sklopljene za račun društva, odnosno da društvu preda sve što je primio od poslova koje je obavio za tuđi račun, ili da mu ustupi pravo na ono što bi trebao primiti iz takvoga posla.

(3) O ostvarivanju prava društva iz ovoga članka odlučuju ostali članovi društva. Zahtjevi društva zastaruju za tri mjeseca od dana kada su ostali članovi društva saznali za povredu obveze iz članka 76. stavka 1. ovoga Zakona. Bez obzira na to saznanje zahtjevi zastaruju u roku od pet godina od dana učinjene povrede.

(4) Ovim odredbama ne dira se u pravo ostalih članova društva da zahtijevaju prestanak društva.

Vođenje poslova društva

Članak 78.

(1) Svaki član društva ima pravo i obvezu da vodi poslove društva.

(2) Ako je društvenim ugovorom vođenje poslova prenijeto na jednoga ili na više određenih članova društva, ostali članovi društva su od toga isključeni.

Način vođenja poslova

Članak 79.

(1) Ako su svi članovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva, svaki je od njih ovlašten da ih sam vodi. Ako se neki od članova društva koji su ovlašteni voditi poslove društva usprotivi poduzimanju neke radnje, ta se radnja ne može poduzeti.

(2) Ako je društvenim ugovorom određeno da članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove društva to mogu činiti samo skupno, za poduzimanje svakoga posla potrebna je, osim ako bi postojala opasnost od odgađanja, suglasnost svih ovlaštenih članova.

Odstupanje od uputa. Obveza izvješćivanja

Članak 80.

(1) Društvenim ugovorom može se predvijeti da se članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove društva moraju pridržavati uputa koje daju ostali članovi društva.

(2) Kada postoji obveza iz stavka 1. ovoga članka, član društva može odstupiti od dobivenih uputa, ako s obzirom na okolnosti smatra da one nisu opravdane. U tom slučaju mora o tome izvijestiti ostale članove društva i pričekati njihovu odluku. Član može postupiti i bez obzira na primljene upute ako bi bilo štetno da se odgađa s poslom dok ostali članovi ne donesu odluku i ako smatra da bi oni odobrili njegovo postupanje, kada bi im stvarno stanje bilo poznato.

(3) Član koji je ovlašten voditi poslove društva dužan je društvu dati potrebne obavijesti, a kada se to od njega zatraži, izvijestiti o stanju poslova i položiti račun o svome radu.

Opseg ovlasti za vođenje poslova.

Prokura

Članak 81.

(1) Ovlast za vođenje poslova obuhvaća sve radnje koje se redovno poduzimaju u poslovanju društva.

(2) Za poduzimanje radnji koje prelaze okvir redovnog poslovanja potrebna je suglasnost svih članova.

(3) Za davanje prokure potrebna je suglasnost svih članova ovlaštenih da vode poslove društva, osim ako bi postojala opasnost od odgađanja. Prokuru može opozvati svaki član društva koji ju je ovlašten podijeliti sam ili zajedno s drugim članovima.

Oduzimanje ovlasti za vođenje poslova

Članak 82.

Ako za to postoji važan razlog, na zahtjev ostalih članova društva, sud može članu oduzeti ovlast za vođenje poslova društva. Takav razlog postoji naročito u slučaju grube povrede obveze ili nesposobnosti člana da redovno vodi poslove društva.

Otkazivanje ovlasti za vođenje poslova društva

Članak 83.

(1) Član se može odreći ovlasti za vođenje poslova društva, ako za to postoji važan razlog. On se ne može unaprijed odreći toga prava.

(2) Član se može odreći ovlasti za vođenje poslova društva samo tako da za to dade otkazni rok koji ostalim članovima omogućava da poduzmu sve ono što je potrebno za daljnje vođenje poslova, osim ako postoji opravdani razlog za to da se toga ovlaštenja odrekne i prije isteka takvog roka.

(3) Odrekne li se član ovlasti za vođenje poslova društva bez opravdanog razloga, dužan je društvu nadoknaditi štetu koja mu uslijed toga nastane.

Pravo na obaviještenost

Članak 84.

(1) Svaki se član može, pa i kada je isključen od vođenja poslova društva, osobno obavijestiti o poslovima društva, pregledati knjige i obaviti uvid u dokumentaciju, te za sebe sastaviti godišnja financijska izvješća.

(2) Prava iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se isključiti ni ograničiti, ako postoji razlog za pretpostavku da se poslovi društva ne vode pošteno ni uredno.

Donošenje odluka

Članak 85.

(1) Za donošenje odluka društva potrebna je suglasnost svih članova ovlaštenih da sudjeluju u odlučivanju.

(2) Ako je društvenim ugovorom utvrđeno da se odluke donose većinom glasova, u sumnji se većina računa prema broju članova.

Račun dobiti i gubitka

Članak 86.

Krajem svake poslovne godine utvrđuje se račun dobiti i gubitka. Na temelju toga računa svakome se članu izračunava njegov udio u dobiti ili u gubitku, srazmjerno njegovome udjelu u društvu.

Udio u dobiti i gubitku

Članak 87.

(1) Jedna trećina dobiti tekuće godine dijeli se na članove društva tako da svakome od njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva.

(2) Pri izračunavanju udjela u dobiti koji članu pripada po odredbi iz stavka l. ovoga članka, ulozi koje je član tijekom poslovne godine unio u društvo računaju se u srazmjeru s vremenom koje je proteklo od uplate. Ako je član u poslovnoj godini smanjio svoj udio u kapitalu, uračunava se tako smanjeni udio u srazmjeru s vremenom koje je proteklo od učinjenoga smanjenja.

(3) Dio dobiti tekuće godine koji prelazi udjele u dobiti izračunate po odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, kao i gubitak u toku poslovne godine, dijele se na članove društva na jednake dijelove.

(4) Ako društveni ugovor sadržava odredbu koja se razlikuje od odredbe iz stavka 3. ovoga članka, ali se njome uređuje samo udio u dobiti ili samo udio u gubitku, u sumnji se smatra da ona vrijedi i za dobit i za gubitak.

Zabrana smanjenja udjela u kapitalu društva

Članak 88.

Član društva ne može bez suglasnosti ostalih članova smanjiti svoj udio u kapitalu društva.

Vraćanje zajmova

Članak 89.

Na društvo u kojemu nijedan član nije fizička osoba na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 408. ovoga Zakona tako da ono što se odnosi na člana društva s ograničenom odgovornošću vrijedi za člana javnoga trgovačkoga društva. To ne vrijedi, ako je neki od članova društva javno trgovačko društvo ili komanditno društvo u kojima je fizička osoba član koji osobno odgovara za obveze društva.

Odjeljak 3.

PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIMA

Zabrana raspolaganja člana svojim udjelom

Članak 90.

Član društva ne može bez suglasnosti ostalih članova raspolagati svojim udjelom u društvu.

Zastupanje društva

Članak 91.

(1) Svaki član je ovlašten zastupati društvo, ako društvenim ugovorom nije isključen od zastupanja.

(2) Društvenim ugovorom može se odrediti da svi članovi ili više njih mogu zastupati društvo samo skupno. Članovi ovlašteni za skupno zastupanje mogu ovlastiti pojedine između sebe da u ime društva poduzimaju određene poslove ili određene vrste poslova. Za izjavu volje trećih prema društvu dovoljno je da je ona izjavljena jednome od članova ovlaštenih da skupno zastupaju društvo.

(3) Društvenim ugovorom može se odrediti da su članovi društva, kada više njih ne djeluje skupno, ovlašteni zastupati društvo samo zajedno s prokuristom. U tom slučaju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe druge i treće rečenice stavka 2. ovoga članka.

Opseg ovlasti za zastupanje

Članak 92.

(1) Član društva može sklapati pravne poslove i poduzimati pravne radnje pred sudom i izvan njega s time da može otuđiti i opteretiti nekretnine te dati i opozvati prokuru.

(2) Ograničenje ovlasti za zastupanje ne djeluje prema trećima. To napose vrijedi ako se ovlast ograničava samo na određene poslove ili vrste poslova, a ako se treba ostvariti samo pod određenim okolnostima, za određeno vrijeme ili na određenome mjestu.

Oduzimanje ovlasti za zastupanje

Članak 93.

Na prijedlog ostalih članova sud može članu društva oduzeti ovlast za zastupanje ako za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra teška povreda obveza ili nesposobnost člana da uredno zastupa društvo.

Osobna odgovornost članova

Članak 94.

(1) Za obveze društva svaki član odgovara vjerovnicima cijelom svojom imovinom i solidarno s ostalim članovima društva.

(2) Sporazum članova društva glede njihove odgovornosti za obveze društva koji je suprotan odredbi iz stavka 1. ovoga članka nema učinka prema trećima.

Prigovor i prijeboj

Članak 95.

(1) Ako vjerovnik društva zahtijeva od člana da mu ispuni obvezu društva, član društva mu može staviti prigovore koje može istaći društvo i svoje osobne prigovore.

(2) Član društva može odbiti da vjerovniku ispuni obvezu, ako društvo ima pravo pobijati valjanost pravnoga posla iz kojega proizlazi obveza čije ispunjenje vjerovnik traži.

(3) Član ima pravo iz prethodnoga stavka ovoga članka i onda ako se vjerovnikovo potraživanje može podmiriti prijebojem s dospjelim potraživanjem društva.

Odgovornost novoga člana

Članak 96.

(1) Tko pristupi već postojećem društvu odgovara kao i ostali članovi prema odredbama članka 94. i 95. ovoga Zakona za obveze društva nastale prije njegovoga pristupanja društvu.

(2) Drugačiji sporazum članova društva glede njihove odgovornosti nema učinka prema trećima.

Odjeljak 4.

PRESTANAK DRUŠTVA I ISTUPANJE ČLANOVA IZ DRUŠTVA

Razlozi prestanka

Članak 97.

Razlozi za prestanak društva jesu:

1. istek vremena za koje je osnovano,

2. odluka članova društva,

3. pravomoćna odluka suda kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit,

4. stečaj društva,

5. smrt, odnosno prestanak nekoga od članova društva, ako što drugo ne proizlazi iz društvenog ugovora,

6. ostvarivanje stečaja nad nekim od članova društva,

7. otkaz nekoga od članova društva ili njegovoga vjerovnika,

8. pravomoćna odluka suda.

Otkaz člana

Članak 98.

(1) Ako je društvo osnovano na neodređeno vrijeme svaki član društva može otkazati društveni ugovor samo s posljednjim danom poslovne godine uz otkazni rok od najmanje šest mjeseci koji mora isteći do toga dana.

(2) Ništav je svaki sporazum kojim se isključuje pravo člana društva da otkaže ugovor ili kojime mu se otežava to pravo.

Prestanak na temelju odluke suda

Članak 99.

(1) Na zahtjev nekoga od članova društva sud može, ako za to postoji važan razlog, donijeti odluku da društvo prestane prije isteka vremena za koje je osnovano, odnosno, ako vrijeme njegovog trajanja nije određeno, da ono prestane i bez otkaza.

(2) Važan razlog naročito postoji ako koji od drugih članova društva s nakanom ili grubom nepažnjom povrijedi neku svoju bitnu obvezu ili ako ispunjenje takve obveze ili svrhe društva postane nemoguće ili se ta svrha već postigne.

(3) Ništav je sporazum kojim se isključuje ili protivno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ograničava pravo člana da zahtijeva prestanak društva.

(4) Tužba se mora podići protiv svih ostalih članova društva isključivo kod suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona.

Društvo za vrijeme trajanja života člana. Prešutno nastavljanje društva

Članak 100.

Na društvo koje se osnuje tako da traje za vrijeme trajanja života nekoga od članova ili na određeno vrijeme pa prešutno nastavi s radom, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 98. i 99. ovoga Zakona.

Otkaz vjerovnika člana društva zbog potraživanja prema članu.

Članak 101.

Vjerovnik člana društva koji u posljednjih šest mjeseci bezuspješno pokuša provesti izvršenje nad pokretnom imovinom člana društva i na temelju izvršne isprave zaplijeni i prenese zahtjev za isplatom onoga što bi članu pripalo iz društva nakon što ono prestane, može otkazati društveni ugovor šest mjeseci prije kraja poslovne godine, bez obzira na to je li društvo osnovano na određeno ili na neodređeno vrijeme. Vjerovnik može od društva zahtijevati samo ono što bi članu pripalo nakon prestanka društva.

Ovlast člana koji je u dobroj vjeri za vođenje poslova društva

Članak 102.

Ako društvo ne prestane otkazom nego na neki drugi način, član društva je ovlašten voditi

poslove društva sve dok ne sazna ili dok ne bi morao saznati da je društvo prestalo.

Smrt ili prestanak člana i stečaj člana

Članak 103.

(1) Kada društvo prestane zbog smrti nekoga od članova, njegov nasljednik mora ostale članove bez odgađanja izvijestiti o smrti člana i, ako postoji opasnost zbog odgađanja, mora nastaviti s poslovima ostavitelja sve dotle dok ostali članovi zajedno s njime ne odrede nešto drugo. Ostali članovi dužni su na isti način privremeno nastaviti s obavljanjem poslova koji su im povjereni. U tome smislu smatra se da društvo i dalje postoji.

(2) Odredbe druge i treće rečenice stavka 1.ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i u slučaju prestanka društva zbog otvaranja stečaja nad članom društva.

Nastavljanje društva nakon istupanja člana

Članak 104.

Kada je društvenim ugovorom određeno da će se u slučaju ako član otkaže taj ugovor ili umre ili se nad njime otvori stečaj, društvo nastaviti s ostalim članovima, iz društva istupa član kod kojega nastupe takve okolnosti u vrijeme kada bi, da nema odredaba društvenoga ugovora, društvo prestalo.

Posljedice istupanja člana iz društva i odgovornost za obveze društva

Članak 105.

(1) Udio člana koji istupa iz društva prirasta ostalim članovima.

(2) Predmeti koje je član koji istupi iz društva dao društvu na uporabu moraju mu se vratiti. Član ne može tražiti naknadu štete za slučajno uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti tih predmeta.

(3) Članu koji je istupio iz društva isplaćuje se u novcu ono što bi on primio na temelju obračuna koji bi se napravio kada bi u vrijeme njegova istupanja društvo prestalo postojati. Vrijednost imovine društva utvrđuje se, ako je to potrebno, službenom procjenom.

(4) Ako vrijednost imovine društva nije dostatna za to da se pokriju dugovi društva i udjeli članova u kapitalu društva, član koji je istupio iz društva mora društvu platiti dio nepokrivenog iznosa, srazmjerno njegovom sudjelovanju u gubitku društva.

(5) Član koji je istupio iz društva odgovara vjerovnicima za obveze društva nastale do upisa njegova istupanja iz društva u sudski registar.

Sudjelovanje člana koji je istupio iz društva u poslovima koji nisu završeni.

Članak 106.

(1) Član koji je istupio iz društva sudjeluje u dobiti i u gubitku iz poslova koji u vrijeme njegova istupanja još nisu bili završeni. Društvo je ovlašteno završiti poslove onako kako smatra da je to najprimjerenije.

(2) Član koji je istupio iz društva može na kraju svake poslovne godine zahtijevati da se napravi obračun o poslovima završenim u toj godini, da mu se isplati ono što mu iz toga pripada i da ga se izvijesti o stanju poslova koji još nisu završeni.

Nastavljanje društva s nasljednicima

Članak 107.

(1) Ako je društvenim ugovorom utvrđeno da će se društvo u slučaju smrti člana nastaviti s njegovim nasljednicima svaki nasljednik može svoje sudjelovanje u društvu uvjetovati time da mu se na temelju dotadašnjeg udjela u dobiti prizna položaj komanditora i dio uloga ostavitelja koji mu pripada prizna kao njegov komanditni ulog u društvu.

(2) Ako ostali članovi ne prihvate prijedlog nasljednika iz stavka 1. ovog članka, on može zahtijevati da istupi iz društva bez obveze da za to dade otkazni rok.

(3) Nasljednici mogu prava navedena u stavku 1. i 2. ovoga članka ostvariti u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju. Ako nasljednik nije poslovno sposoban, a nije mu imenovan zakonski zastupnik, taj rok počinje teći od kada mu se postavi zastupnik, odnosno od kada stekne poslovnu sposobnost.

(4) Ako u roku iz stavka 3. ovoga članka nasljednik istupi iz društva, ili u tome roku društvo prestane ili nasljednik stekne svojstvo komanditora, odgovara za do tada nastale obveze društva samo po propisima građanskoga prava o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja.

(5) Primjenu stavka 1. do 4. ovoga članka ne može se isključiti društvenim ugovorom. U slučaju da nasljednik svoj ostanak u društvu uvjetuje s time da mu se prizna položaj komanditora, njegov se udio u dobiti može odrediti drugačije od onoga kako je to bilo uređeno s ostaviteljem.

Isključenje člana umjesto prestanka društva sudskim otkazom

Članak 108.

(1) Nastupi li kod člana neka od okolnosti zbog koje bi ostali članovi društva po odredbama članka 99. ovoga Zakona imali pravo zahtijevati da društvo prestane, sud može na zahtjev tih članova donijeti odluku da se član isključi iz društva.

(2) Za podjelu imovine između društva i isključenoga člana odlučno je stanje imovine društva u vrijeme podizanja tužbe kojom se traži da se član isključi iz društva.

Istupanje člana umjesto prestanka društva zbog otkaza vjerovnika

Članak 109.

(1) Posluži li se vjerovnik člana društva pravom iz članka 101. ovoga Zakona, ostali članovi mogu, na temelju njihove prethodne odluke, izjaviti vjerovniku da društvo između tih članova ostaje. U tom slučaju sa završetkom poslovne godine član dužnik istupa iz društva.

(2) Ovi propisi vrijede i u slučaju kada se nad članom društva otvori stečaj s time da se izjava iz stavka 1. ovoga članka daje stečajnom upravitelju, a stečajni dužnik s danom otvaranja stečajnog postupka istupa iz društva.

Preuzimanje poslova društva bez provođenja likvidacije

Članak 110.

(1) Ako se društvo sastoji od samo dva člana, pa u osobi jednoga od njih nastupi razlog za isključenje, zbog kojega bi, kada bi društvo imalo veći broj članova bilo dopušteno njegovo isključenje iz društva, sud može drugoga člana na njegov zahtjev ovlastiti da preuzme poslove društva s aktivom i pasivom bez da se provede likvidacija društva.

(2) Posluži li se vjerovnik jednoga od dva člana svojim pravom iz članka 101. ovoga Zakona, ili se nad jednim od dva člana otvori stečaj, drugi član ima pravo da bez provođenja likvidacije preuzme društvo na način kako je to određeno u stavku 1. ovoga članka.

(3) Za obračun i diobu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima se uređuje istupanje člana iz društva.

(4) Prijavu sudu za upis prestanka članstva u društvu može podnijeti svaka od osoba iz stavka 1. ovoga članka

Prijava za upis nastanka razloga za prestanak društva u sudski registar

Članak 111.

(1) Sudu se podnosi prijava za upis nastanka razloga za prestanak društva u sudski registar, osim ako ono prestaje zbog toga što se nad njime provodi stečajni postupak.

(2) Isto vrijedi za istupanje i isključenje člana iz društva. U tim slučajevima prijavu mogu podnijeti svi ostali članovi u društvu.

(3) Ima li smrt člana za posljedicu prestanak društva ili istupanje iz društva, prijavu se može podnijeti sudu a da u tome ne sudjeluju nasljednici koje su u podnošenju prijave spriječile

posebne zapreke.

(4) Prestane li društvo odlukom suda, prijavu iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti svaki član društva.

Nastavljanje društva nakon stečaja

Članak 112.

(1) Kada društvo prestane otvaranjem stečaja nad njime, ali se s vjerovnicima sklopi prisilna nagodba ili se na zahtjev stečajnog dužnika stečaj obustavi, članovi mogu odlučiti da nastave društvo.

(2) Sudu se mora podnijeti prijava za upis nastavljanja društva u sudski registar.

Odjeljak 5.

LIKVIDACIJA

Kada se pokreće postupak likvidacije

Članak 113.

(1) Nakon nastanka razloga za prestanak društva provodi se likvidacija ako članovi ne dogovore drugačiji način obračuna i podjele ili se nad društvom ne otvori stečaj.

(2) Ako društvo prestane zbog otkaza kojega izjavi vjerovnik nekoga od članova ili zbog toga što je nad nekim od članova društva otvoren stečaj, likvidacija se ne mora provesti samo ako se s time suglase vjerovnici ili stečajni upravitelj.

Imenovanje likvidatora

Članak 114.

(1) Likvidaciju provode svi članovi društva kao likvidatori, ako odlukom članova ili društvenim ugovorom nije određeno da je provedu pojedini članovi društva ili druge osobe. Više nasljednika jednoga člana društva moraju imenovati zajedničkog zastupnika.

(2) Na prijedlog neke od tih osoba likvidatore može zbog važnih razloga imenovati sud na čijem je području sjedište društva. Sud može imenovati likvidatorima osobe koje nisu članovi društva. Sudionikom u imenovanju likvidatora smatra se osim članova društva i vjerovnik koji je zbog potraživanja prema nekome od članova otkazao društveni ugovor.

(3) Ako je nad nekim od članova društva otvoren stečaj, na mjesto toga člana stupa stečajni upravitelj.

Opoziv likvidatora

Članak 115.

Likvidatori se opozivaju jednoglasnom odlukom osoba iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona. Iz važnih razloga likvidatore može na prijedlog nekoga od sudionika opozvati i sud.

Prijava za upis likvidatora u sudski registar

Članak 116.

(1) Zajedno s prijavom iz članka 111. stavka 1. ovoga Zakona sudu se podnosi prijava za upis likvidatora u sudski registar. To vrijedi za svaku promjenu likvidatora ili njihovih ovlaštenja za zastupanje. U slučaju smrti člana društva upis se može obaviti a da nasljednici ne sudjeluju u podnošenju prijave sudu, pod pretpostavkom da su u tome bili spriječeni posebnim zaprekama.

(2) Upis likvidatora koje imenuje sud i upis sudskog opoziva likvidatora provode se po službenoj dužnosti.

Poslovi likvidatora

Članak 117.

Likvidatori moraju završiti tekuće poslove, naplatiti potraživanja društva, unovčiti preostalu imovinu i podmiriti vjerovnike. Radi dovršenja poslova koji su u tijeku oni mogu sklapati i nove poslove. U granicama svog poslovnog djelovanja likvidatori zastupaju društvo.

Skupno zastupanje

Članak 118.

(1) Postoji li više likvidatora, oni radnje koje se tiču likvidacije obavljaju skupno, ako se ne odredi da ih mogu poduzeti pojedinačno. Takva se odluka mora upisati u sudski registar.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka nije zapreka za to da likvidatori ovlaste nekoga između njih da obavi određene poslove ili određene vrste poslova.

(3) Za izjavu volje koja se upravlja društvu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 91. stavka 2. ovoga Zakona.

Neograničenost ovlasti

Članak 119.

Ograničenje ovlasti likvidatora bez pravnog je učinka prema trećima.

Vezanost likvidatora odlukama onih koji su ih imenovali

Članak 120.

Likvidatori, bez obzira na to tko ih je imenovao, moraju postupati po odlukama koje glede vođenja poslova društva jednoglasno donesu osobe iz članka 114. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Tvrtka i potpisivanje

Članak 121.

Likvidatori se moraju potpisivati tako da uz tvrtku društva navedu naznaku "u likvidaciji".

Financijska izvješća

Članak 122.

Likvidatori moraju sastaviti financijska izvješća na početku i po završetku likvidacije.

Vraćanje stvari

Članak 123.

Članovima se moraju vratiti svari koje su oni dali društvu na korištenje. Članovi ne mogu zahtijevati naknadu štete za slučajnu propast, oštećenje ili smanjenje vrijednosti stvari.

Podjela imovine društva

Članak 124.

(1) Nakon što se podmire dugovi društva, likvidatori moraju preostalu imovinu podijeliti članovima srazmjerno njihovim udjelima u kapitalu društva što se utvrđuje na temelju konačnih financijskih izvješća.

(2) Za vrijeme trajanja likvidacije, ako nije potreban za podmirenje vjerovnika, novac se može privremeno podijeliti. Moraju se zadržati iznosi koji su potrebni za pokriće još nedospjelih ili spornih obveza, kao i za osiguranje iznosa koji pripadaju članovima za konačnu podjelu.

(3) Ako medu članovima društva dođe do spora oko podjele imovine društva, likvidatori će odgoditi diobu sve dok se spor ne okonča.

Podmirenje računa izmedu članova društva

Članak 125.

Ako imovina društva nije dostatna za to da se pokriju obveze društva i isplate udjeli u kapitalu društva, članovi društva moraju nadoknaditi manjak u srazmjeru u kojemu su dužni pokriti gubitak društva. Ako se od nekoga člana ne može naplatiti iznos koji bi on morao platiti, ostali članovi moraju snositi manjak u navedenom srazmjeru.

Međusobni odnosi i odnosi prema trećima

Članak 126.

Do okončanja likvidacije u pogledu pravnih odnosa između dotadašnjih članova i društva prema trećima primjenjuju se odredbe drugoga i trećega odjeljka ove glave Zakona ako iz odredaba ovoga odjeljka ili iz svrhe likvidacije ne proizlazi što drugo.

Prijava za upis prestanka društva u sudski registar.

Čuvanje poslovnih knjiga

Članak 127.

(1) Po okončanju likvidacije likvidatori moraju podnijeti prijavu sudu za upis brisanja društva iz trgovačkog registra. Društvo prestaje brisanjem iz trgovačkog registra.

(2) Poslovne knjige i dokumentaciju društva likvidatori će predati na čuvanje sudu na čijem području se nalazi sjedište društva.

(3) Članovi i njihovi nasljednici imaju pravo uvida u poslovne knjige i u dokumentaciju društva i mogu se njima koristiti.

Primjena odredaba o likvidaciji

Članak 128.

Ako članovi umjesto likvidacije ugovore neki drugi način obračuna i podjele imovine društva, sve dok se imovina ne podijeli, u odnosu prema trećima na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga odjeljka Zakona.

Odjeljak 6.

ZASTARA

Zastara potraživanja prema članovima

Članak 129.

(1) Zahtjevi prema članu društva s naslova odgovornosti za obveze zastaruju za pet godina od prestanka društva ili od izlaska člana iz društva, ako tražbina prema društvu ne zastaruje u kraćem roku.

(2) Zastara počinje teći prvoga narednoga dana od dana u kojemu su prestanak društva ili prestanak članstva u društvu upisani u sudski registar.

(3) Ako vjerovnikova tražbina prema društvu dospijeva nakon upisa iz stavka 2. ovoga članka, zastara počinje teći od dana dospjelosti.

Prekid zastare

Članak 130.

Prekid zastare prema društvu koje je prestalo djeluje i prema članovima društva koji su to bili u času prestanka društva.

GLAVA II.

KOMANDITNO DRUŠTVO

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Pojam komanditnog društva

Članak 131.

Komanditno društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna odgovara za obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvo (komanditor).

Primjena odredbi o javnom trgovačkom društvu

Članak 132.

Ako odredbama ove glave nije drugačije određeno, na komanditno društvo primjenjuju se odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje javno trgovačko društvo.

Odjeljak 2.

OSNIVANJE I UPIS U SUDSKI REGISTAR

Ugovor o osnivanju društva

Članak 133.

Društvo se osniva ugovorom (društveni ugovor). Društvenim ugovorom moraju se odrediti član ili članovi društva koji imaju položaj komplementara kao i član ili članovi društva koji imaju položaj komanditora.

Upis u sudski registar

Članak 134.

(1) Osim podataka koji se upisuju za javno trgovačko društvo, u sudski registar upisuju se i podaci o komanditorima i visini uloga svakoga od njih.

(2) Prilikom objave upisa društva objavljuje se samo broj komanditora, a ne i njihova imena i ulozi u društvo.

Odjeljak 3.

PRAVNI ODNOSI IZMEÐU ČLANOVA

Slobodna ugovaranja

Članak 135.

(1) Svi odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom.

(2) Odredbe iz ovoga odjeljka Zakona primjenjuju se samo ako društvenim ugovorom nije što drugo određeno, osim ako iz pojedine odredbe ne proizlazi drugačije

Upravljanje društvom

Članak 136.

(1) Društvom upravljaju komplementari. Komanditori nisu ovlašteni upravljati poslovima društva

(2) Komanditor se ne može usprotiviti odlukama ni postupcima komplementara, osim odlukama i postupcima koji se odnose ili se poduzimaju izvan granica redovnog poslovanja društva.

Pravo nadzora

Članak 137.

(1) Komanditor ima pravo zahtijevali da mu se predaju prijepis ili fotokopija godišnjih financijskih izvješća društva radi povjere njihove ispravnosti, te da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige društva.

(2) Kada postoji opravdani razlog, sud može na zahtjev komanditora u svako doba naložiti društvu da komanditoru i izvan slučaja iz stavka 1. ovoga članka priopći financijska izvješća društva u pisanom obliku, te da mu dade druga razjašnjenja i omogući uvid u poslovne knjige društva i u druge isprave.

(3) Komanditor nema posebnih prava koja pripadaju članu društva iz članka 84. ovoga Zakona.

Zabrana konkurencije

Članak 138.

Odredbe članka 76. i 77. ovoga Zakona ne odnose se na komanditore.

Sudjelovanje u dobiti i u snošenju gubitka

Članak 139.

(1) Odredbe članka 87. ovoga Zakona primjenjuju se i na komanditore.

(2) Dobit tekuće godine pripisuje se komanditorovom ulogu u kapital društva sve dok on ne dosegne iznos koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.

(3) U snošenju gubitka nastalog poslovanjem društva komanditor sudjeluje samo do visine svoga udjela u kapitalu društva, a i s neuplaćenim dijelom iznosa koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.

Obračun udjela u dobiti i u gubitku

Članak 140.

(1) Članovi društva sudjeluju u dobiti prema odredbama članka 87. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Ako društvenim ugovorom nije što drugo ugovoreno, udio svakoga člana društva u dijelu dobiti koji prelazi opseg iz članka 87. stavka 1. ovoga Zakona, kao i udio u snošenju gubitka, utvrđuje se u omjeru udjela koji odgovara konkretnim okolnostima.

Isplata dobiti

Članak 141.

(1) Udio u dobiti isplaćuje se komanditoru u roku određenom u društvenom ugovoru ili odlukom komplementara, ako taj rok nije određen ugovorom.

(2) Kada o roku za isplatu dobiti odlučuju komplementari, taj rok za komanditore ne može biti dulji od 60 dana računajući od dana usvajanja finanacijskih izvješća društva.

(3) Komanditor nema pravo na isplatu udjela u dobiti sve dok mu je na temelju sudjelovanja u snošenju gubitka društva udio u kapitalu društva smanjen ispod iznosa koji se ugovorom o osnivanju društva obvezao uplatiti kao svoj ulog.

(4) Ako društvo kasnije u poslovanju iskaže gubitak, komanditor nije dužan vratiti dobit koja mu je ranije bila isplaćena.

Odjeljak 4.

PRAVNI ODNOSI DRUŠTVA I ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIM OSOBAMA

Zastupanje

Članak 142.

(1) Komanditor nije ovlašten zastupati društvo.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka komanditoru se može odlukom svih komplementara dati prokura i trgovačka punomoć.

Odgovornost komanditora

Članak 143.

(1) Komanditor ne odgovara za obveze društva ako je u cjelini uplatio ulog na koji se obvezao društvenim ugovorom.

(2) Ako komanditor ne uplati u cjelini ulog na koji se obvezao društvenim ugovorom, odgovara vjerovnicima društva neposredno i solidarno s ostalim članovima društva do visine ugovorenoga uloga umanjenoga za uplaćeni dio.

(3) U odnosu prema vjerovnicima društva mjerodavan je iznos komanditorovog uloga koji je upisan u trgovačkom registru, osim ako se na uobičajeni način ne objavi ili društvo vjerovnicima na drugi način ne priopći da je taj ulog veći.

(4) Odredba ugovora između članova društva kojom se komanditor oslobađa obveze uplate svoga uloga ili mu se ta obveza odlaže nema učinka prema vjerovnicima društva.

(5) Ako se komanditoru isplati njegov ulog, to prema vjerovnicima društva djeluje kao da ulog nije uplaćen. Isto vrijedi i onda kada komanditor sudjeluje u podjeli dobiti za vrijeme dok je njegov uplaćeni udio u kapitalu društva zbog gubitka smanjen.

(6) Komanditor nije dužan vratiti iznose koje je na temelju usvojenih godišnjih financijskih izvješća primio u dobroj vjeri kao udio u dobiti društva.

(7) U odnosu prema vjerovnicima društva u kojemu nijedan od komplementara nije fizička osoba, smatra se da komanditor nije uplatio ulog na koji se obvezao društvenim ugovorom, ako društvo u komplementarima drži udjele. To ne vrijedi u slučaju ako je komplementar javno trgovačko društvo ili komanditno duštvo u kojima je član koji osobno odgovara za obveze društva fizička osoba.

Odgovornost novoga člana društva

Članak 144.

Osoba koja u svojstvu komanditora kasnije postane članom komanditnog društva, odgovara u skladu s odredbama članka 143. ovoga Zakona i za one obveze koje je društvo preuzelo prije njenog pristupa društvu.

Smanjenje uloga. Prijava za upis promjene uloga u sudski registar

Članak 145.

(1) Prema vjerovnicima društva bez učinka je smanjenje uloga komanditora sve dok se to ne upiše u sudski registar. Smanjenje ne djeluje prema vjerovnicima društva čija su potraživanja već bila nastala u vrijeme upisa smanjenja uloga u sudski registar.

(2) Svi članovi društva moraju sudu podnijeti prijavu za upis povećanja i smanjenja uloga u sudski registar. Na objavu upisa primjenjuje se odredba članka 134. stavak 2. ovoga Zakona.

Vračanje zajmova

Članak 146.

U društvu u kojemu nijedan od komplementara nije fizička osoba na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 408. ovoga Zakona tako da ono što se odnosi na člana društva s ograničenom odgovornošću vrijedi za članove komanditnog društva koji osobno odgovaraju i za komanditore. To se ne primjenjuje ako su članovi društva koji osobno odgovaraju javno trgovačko društvo ili komanditno društvo kod kojih je član koji osobno odgovara fizička osoba.

Smrt ili prestanak komanditora

Članak 147.

Smrt ili prestanak komanditora koji je pravna osoba ne dovodi do prestanka društva.

GLAVA III.

TAJNO DRUŠTVO

Pojam tajnoga društva

Članak 148.

(1) Tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika), te na temelju toga uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u gubitku poduzetnika.

(2) Ulog tajnoga člana ulazi u imovinu poduzetnika. Ulog tajnoga člana može se sastojati u novcu, stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu.

(3) Tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku. U tvrtku poduzetnika ne mogu se unijeti ime ni tvrtka tajnoga člana.

(4) Poduzetnik nastupa u pravnom prometu i isključivi je nositelj svih prava i obveza iz poslovanja tajnoga društva.

Odnosi između poduzetnika i tajnoga člana

Članak 149.

(1) Odnosi između poduzetnika i tajnoga člana uređuju se ugovorom.

(2) Na odnose između poduzetnika i tajnoga člana društva primjenjuju se propisi kojima se uređuju obvezni odnosi o ortakluku samo ako ti odnosi nisu uređeni ugovorom i odredbama ove glave.

Pravo nadzora tajnoga člana

Članak 150.

(1) Tajni član ima pravo zahtijevati da mu se preda prijepis godišnjih financijskih izvješća radi provjere njihove ispravnosti, da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige i dadu potrebna razjašnjenja.

(2) Kada za to postoji opravdani razlog, sud može na zahtjev tajnoga člana u svako doba naložiti poduzetniku da tajnome članu priopći financijska izvješća društva u pisanom obliku, te da mu dade druga razjašnjenja i omogući uvid u poslovne knjige društva i u druge isprave.

(3) Tajni član nema posebnih prava koja članu društva pripadaju na temelju članka 84. ovoga Zakona.

(4) Prava tajnoga člana iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne mogu se ugovorom isključiti ni ograničiti.

Dobit i gubitak

Članak 151.

(1) Udio tajnoga člana u dobiti i u gubitku iskazanom poslovanjem tajnoga društva određuje se ugovorom.

(2) Ako udio tajnoga člana u dobiti i u gubitku nije određen ugovorom, smatrat će se da je ugovoren udio koji je primjeren konkretnim okolnostima.

(3) Ugovorom o tajnome društvu može se isključiti obveza tajnoga člana da snosi gubitak iskazan poslovanjem tajnoga društva. Ugovorom se može isključiti pravo tajnoga člana na udio u dobiti.

(4) Ako nije što drugo ugovoreno, tajni član istim udjelom sudjeluje i u gubitku i u dobiti ostvarenoj poslovanjem tajnoga društva.

Račun dobiti i gubitka

Članak 152.

(1) Na kraju poslovne godine utvrđuje se dobit ili gubitak tajnoga društva, te se tajnome članu isplaćuje njegov udio u dobiti.

(2) Tajni član sudjeluje u gubitku društva samo do iznosa uplaćenoga uloga, odnosno do visine uloga koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnome društvu. Za iznos gubitka iskazanoga poslovanjem društva smanjuje se ulog tajnoga člana.

(3) U slučaju gubitka iskazanoga u poslovanju tajnoga društva, tajni član nije dužan vratiti dobit koja mu je ranije bila isplaćena, ali će se njegov udio u dobiti pripisati njegovome ulogu ako je taj zbog gubitka bio smanjen, i to sve dok se ne dosegne iznos koji se tajni član obvezao uplatiti kao ulog u tajno društvo.

(4) Ako nije drugačije ugovoreno, iznosi obračunate dobiti koje tajni član nije naplatio ne povećavaju njegov ulog preko iznosa koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnome društvu.

Smrt tajnoga člana

Članak 153.

Smrt tajnoga člana ne dovodi do prestanka društva.

Slučajevi prestanka društva

Članak 154.

(1) Razlozi za prestanak društva jesu:

1. protek vremena na koji je sklopljen ugovor o tajnome društvu,

2. ostvarivanje cilja zbog kojega je sklopljen ugovor o tajnome društvu ili ako ostvarivanje toga cilja postane nemoguće, bez obzira na to je li ugovor sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme,

3. smrt ili prestanak poduzetnika koji je pravna osoba,

4. ako poduzetnik prestane obavljati gospodarsku djelatnost,

5. otvaranje stečajnog postupka nad poduzetnikom ili nad tajnim članom. (2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka do prestanka tajnoga društva dolazi po sili zakona, izuzev ako je što drugo predviđeno ugovorom.

Otkaz ugovora

Članak 155.

(1) Na otkaz ugovora o tajnome društvu primjenjuju se odredbe članka 98., 100. i 101. ovoga Zakona.

(2) Svaki član društva može bez otkaznoga roka otkazati ugovor o tajnome društvu i kada je on sklopljen na određeno vrijeme, ako za to postoji važan razlog. Ništava je odredba ugovora kojom se isključuje ovo pravo članova društva.

Obračun i dovršetak započetih poslova

Članak 156.

(1) U slučaju prestanka društva poduzetnik i tajni član sastavit će obračun, te će poduzetnik tajnome članu isplatiti njegov ulog zajedno s pripadajućom a još neisplaćenom dobiti.

(2) Ako ulog tajnoga člana nije bio uplaćen u cjelini, ili ako je bio smanjen zbog gubitka društva, tajnome članu isplatit će se dobit u dijelu u kojemu prelazi iznos uloga na koji se tajni član obvezao ugovorom o tajnome društvu.

(3) Ulog i udio u dobiti tajnome članu isplaćuju se u novcu, izuzev ako ugovorom o tajnome društvu nije što drugo određeno.

(4) Poslovi koji nisu bili dovršeni u času prestanka društva, dovršit će se u skladu s ugovorom o tajnome društvu i odredbama ove glave.

Prava tajnoga člana u slučaju stečaja poduzetnika

Članak 157.

(1) U slučaju stečaja poduzetnika, tajni član društva ima glede prava na povrat svoga uloga položaj stečajnog vjerovnika, ali samo u odnosu na onaj dio uloga koji prelazi iznos njegovoga udjela u gubitku društva.

(2) Tajni član dužan je u stečajnu masu uplatiti ulog na koji se obvezao ugovorom, ali samo u dijelu u kojemu ga već nije uplatio i u dijelu u kojemu sudjeluje u snošenju gubitka iskazanoga poslovanjem društva.

Pobijanje stečaja

Članak 158.

(1) Ako je na temelju sporazuma koji je sklopljen između poduzetnika i tajnoga člana unutar godine dana prije nego što je nad poduzetnikom otvoren stečaj tajnome članu u cjelini ili djelomično vraćen ulog ili ga se u cjelini ili djelomično oslobodilo od pokrivanja gubitka, stečajni upravitelj može pobijati takvo vraćanje uloga i oslobođenje od obveze da se pokrije gubitak. Kod toga se ne razlikuje je li do povrata uloga i oslobođenja od obveze da se snosi gubitak došlo uz prestanak društva ili ne.

(2) Pobijanje iz stavka 1. ovoga članka je isključeno ako do stečaja dođe iz okolnosti koje nastanu nakon sporazuma o povratu uloga i o oslobođenju od obveze da se pokrije gubitak.

(3) Na pobijanje primjenjuju se propisi stečajnoga prava.

GLAVA IV.

DIONIČKO DRUŠTVO

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Pojam dioničkoga društva.

Članak 159.

(1) Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnome kapitalu podijeljenom na dionice.

(2) Dioničko društvo može imati i samo jednog dioničara.

(3) Dioničari ne odgovaraju za obveze društva.

Osnivači

Članak 160.

(1) Osnivači društva su dioničari koji usvoje statut. Kod sukcesivnog osnivanja osnivači su i dioničari čiji ulozi nisu u novcu, iako ne sudjeluju u usvajanju statuta.

(2) Statut društva mora usvojiti najmanje jedna osoba.

Temeljni kapital

Članak 161.

Temeljni kapital i dionice glase na nominalne iznose izražene u valuti Republike Hrvatske.

Najniži nominalni iznos temeljnoga kapitala

Članak 162.

Najniži nominalni iznos temeljnoga kapitala je u valuti iz članka 161. ovoga Zakona izražena protuvrijednost od 30.000 DEM obračunata po srednjem tečaju za tu valutu u utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka koji je na snazi na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno podnošenja prijave za upis promjene temeljnoga kapitala društva u sudski registar s time da taj iznos mora biti i izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto.

Najniži nominalni iznos dionica

Članak 163.

(1) Nominalni iznos dionice ne može biti manji od u valuti iz članka 161. ovoga Zakona izražene protuvrijednosti od 10 DEM obračunate po srednjem tečaju za tu valutu utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojeg utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka koji je na snazi na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno podnošenja prijave za upis promjene temeljnoga kapitala društva u sudski registar s time da taj iznos mora biti i izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto.

(2) Ništava je dionica čiji je nominalni iznos manji od onoga iz stavka 1. ovoga članka. Izdavatelji takvih dionica solidarno odgovaraju imateljima za štetu koja im je pričinjena izdavanjem dionica.

(3) Nominalni iznosi dionica koji su veći od nominalnog iznosa iz stavka 1. ovoga članka moraju glasiti na u valuti iz članka 161. ovoga Zakona izraženu protuvrijednost višekratnika iznosa od 10 DEM obračunatu po srednjem tečaju za tu valutu iz stavka 1. ovoga članka i moraju biti izraženi cijelim brojem koji je višekratnik broja sto.

(4) Dionica je nedjeljiva.

Iznos za koji se izdaju dionice

Članak 164.

(1) Dionice se ne mogu izdati za iznos koji je manji od najnižeg iznosa temeljnoga kapitala iz članka 162. ovog Zakona.

(2) Dionice se ne mogu izdati za iznos koji je niži od nominalnog iznosa.

(3) Dopušteno je izdavanje dionica za viši iznos.

Odjeljak 2.

DIONICE

Dionice koje glase na donositelja i koje glase na ime

Članak 165.

(1) Dionice mogu glasiti na donositelja ili na ime.

(2) Dionica mora glasiti na ime ako se izdaje prije uplate punog nominalnog iznosa ili iznosa koji je viši od nominalnoga. Iznos djelomične uplate mora se naznačiti na dionici.

(3) U statutu društva može se odrediti da se dioničaru na njegov zahtjev dionica koja glasi na ime zamijeni za dionicu koja glasi na donositelja ili dionica koja glasi na donositelja za dionicu koja glasi na ime.

Privremenice

Članak 166.

(1) Dioničarima se prije potpune uplate dionica mogu izdati potvrde o udjelima (privremenice).

(2) Privremenice moraju glasiti na ime.

(3) Na privremenice primjenjuju se odredbe članka 163. ovoga Zakona.

Redovne i povlaštene dionice

Članak 167.

(1) Po sadržaju prava koja daju dionice mogu biti redovne i povlaštene.

(2) Redovne dionice su dionice koje imatelju daju:

1. pravo glasa u glavnoj skupštini društva,

2. pravo na isplatu dijela dobiti društva (dividenda),

3. pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase društva.

(3) Povlaštene dionice su dionice koje imatelju daju neka povlaštena prava, npr. pravo na dividendu u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili u postotku od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva pri isplati dividende, isplati ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase i druga prava u skladu sa zakonom i statutom društva.

(4) Povlaštena dionica može biti kumulativna i participativna.

(5) Kumulativna povlaštena dionica daje imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo naplate kumuliranih neisplaćenih dividendi prije isplate dividendi imateljima redovnih dionica.

(6) Participativna povlaštena dionica daje imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo da pored određene dividende naplati i dividendu koja pripada imateljima redovnih dionica.

Rodovi dionica

Članak 168.

Dionice koje daju ista prava čine rod dionica.

Pravo glasa

Članak 169.

(1) Svaka dionica daje pravo glasa u skupštini društva.

(2) Bez prava glasa mogu se izdati samo povlaštene dionice. Ukupni nominalni iznos takvih dionica ne može preći polovinu iznosa temeljnoga kapitala društva.

(3) Zabranjeno je izdavanje dionica koje za isti nominalni iznos daju različito pravo glasa u skupštini društva.

Sastojci dionice

Članak 170.

Dionica mora imati sljedeće sastojke:

1. oznaku da je dionica i njezin nominalni iznos,

2. oznaku vrste i roda dionice,

3. tvrtku i sjedište izdavatelja dionice,

4. tvrtku, odnosno ime osobe na koju glasi dionica na ime ili naznaku da glasi na donositelja,

5. datum izdavanja i broj dionice,

6. faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.

Dijelovi isprave o dionici

Članak 171.

(1) Isprava o dionici sastoji se od tri dijela.

(2) Prvi dio, plašt dionice, mora sadržavati sve sastojke iz prethodnoga članka ovoga Zakona.

(3) Drugi dio isprave o dionici je kuponski arak za naplatu dividendi. Svaki kupon za naplatu dividende mora sadržavati ove sastojke:

1. redni broj kupona za naplatu dividende,

2. broj dionice na koju se kupon odnosi na temelju koje se isplaćuje dividenda,

3. tvrtku izdavatelja dionice,

4. faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.

(4) Treći dio dionice je talon s kojim imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske arke ako su iskorišteni svi kuponi za isplatu dividende. Talon mora sadržavati broj dionice na koju se odnosi.

Odluka o izdavanju dionica

Članak 172.

(1) Odluku o izdavanju dionica donose glavna skupština ili osnivači društva.

(2) Odlukom o izdavanju dionica utvrđuju se:

1. tvrtka izdavatelja dionica,

2. ukupni iznos na koji se izdaju dionice i broj dionica,

3. nominalni iznosi dionica,

4. oznaka da dionice glase na donositelja ili na ime,

5. vrijeme upisa dionica,

6. način upisa dionica,

7. kod koga se, u kojem roku i na koji način uplaćuju dionice,

8. u kojemu se roku vraćaju uplaćena sredstva ako se odustane od izdavanja dionica,

9. vrsta i rod dionica,

10. redoslijed ostvarenja prvenstva iz povlaštenih dionica ako se one izdaju u više serija.

(3) Pod uvjetima koji su propisani posebnim zakonom, statutom društva može se odrediti da

društvo umjesto isprava o dionicama izdaje dionice u nematerijaliziranom obliku.

Odjeljak 3.

OSNIVANJE

Pododjeljak 1.

Statut

Usvajanje statuta

Članak 173.

(1) Izjave osnivača o usvajanju statuta daju se u ispravi koja se sastavlja kod javnog bilježnika. Punomoćnici moraju imati punomoć ovjerenu od javnog bilježnika.

(2) U ispravi iz stavka 1. ovog članka moraju se navesti:

1. osnivači i njihova prebivališta,

2. nominalni iznos dionica, iznos za koji se izdaju i, ako se izdaju dionice više rodova, rod dionica koje preuzima svaki dioničar,

3. uplaćeni iznos temeljnoga kapitala,

4. izjava osnivača da prihvaćaju statut,

(3) Statut društva mora sadržavati odredbe o:

1. tvrtki i sjedištu društva,

2. predmetu poslovanja,

3 iznosu temeljnoga kapitala,

4. nominalnim iznosima dionica i broju, ako se izdaju dionice više rodova, rodu dionica i broju dionica svakoga roda,

5. tome izdaju li se dionice koje glase na donositelja ili koje glase na ime,

6. broju članova uprave i nadzornog odbora,

7. načinu i obliku objave priopćenja društva,

8. vremenu trajanja i prestanku društva.

(4) Statut može sadržavati odredbe koje odstupaju od odredbi ovoga Zakona samo kada je to u zakonu izričito određeno. Ako to nije izričito isključeno ovim Zakonom, statutom se mogu urediti i druga pitanja pored onih navedenih u stavku 3. ovoga članka.

Objava podataka i priopćenja društva

Članak 174.

(1) Ako je zakonom ili statutom određeno da se objavljuju podaci i priopćenja društva, oni se objavljuju u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske.

(2) Statutom se može odrediti da se podaci i priopćenja društva objavljuju i u drugim javnim glasilima.

Posebne pogodnosti i trošak osnivanja društva

Članak 175.

(1) Posebna pogodnost koja se daje pojedinome dioničaru ili trećoj osobi mora se navesti u statutu uz navođenje osobe kojoj je dana.

(2) U statutu moraju se posebno navesti troškovi i naknade u svezi osnivanja društva ako ih ono nadoknađuje dioničarima ili trećim osobama.

(3) Ako posebne pogodnosti, troškovi i naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka nisu navedeni u statutu društva, prema društvu su bez učinka ugovori i pravne radnje kojima se daju takve pogodnosti te isplaćuju troškovi i naknade. Izmjenom statuta nakon što se društvo upiše u sudski registar ne može se postići učinak da takvi ugovori i radnje djeluju prema društvu.

(4) Odredbe o posebnim pogodnostima, troškovima i naknadama mogu se u statutu promijeniti tek po proteku pet godina od upisa društva u sudski registar.

Ulaganje stvari i prava. Preuzimanje stvari

Članak 176.

(1) Ako dioničari uplaćuju uloge tako da nominalni iznos dionica, odnosno veći iznos za koji se one izdaju ne uplaćuju u novcu (ulaganje stvari i prava), ili ako društvo preuzima postojeće ili buduće stvari ili imovinska prava (preuzimanje stvari i prava), u statutu se moraju utvrditi stvar ili imovinsko pravo koje se ulaže ili preuzima, osoba od koje društvo stječe stvar ili pravo i nominalni iznos dionice koje treba dati za ulaganje ili naknada koju treba dati za preuzimanje stvari ili prava. Ako društvo treba preuzeti stvar ili imovinsko pravo za koje se plaća naknada što je treba priračunati ulogu dioničara, to se smatra ulaganjem stvari, odnosno prava.

(2) Uložiti ili preuzeti mogu se samo stvari ili imovinska prava kojima se može utvrditi gospodarska vrijednost. Obveza da se pružaju usluge ne može biti predmetom ulaganja ni preuzimanja stvari, odnosno prava.

(3) Prema društvu bez učinka su ugovori o ulaganju i o preuzimanju stvari, odnosno prava i pravne radnje kojima se oni ostvaruju ako nisu utvrđeni u statutu društva u smislu odredbi stavka 1. ovoga članka. Ako je društvo upisano u sudski registar, ugovori i radnje koji nemaju učinka prema društvu ne utječu na valjanost statuta. Ako sporazum o ulaganju stvari, odnosno prava nije valjan, dioničar je dužan uplatiti u novcu nominalni iznos dionice ili viši iznos za koji se ona izdaje.

(4) Nakon što se društvo upiše u sudski registar ne može se izmjenom statuta otkloniti nevaljanost ugovora, odnosno pravnih radnji iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Na promjenu odredbi o satutu o ulaganju i o preuzimanju stvari, odnosno prava primjenjuje se odredba članka 175. stavka 4. ovoga Zakona.

Pododjeljak 2.

Simultano osnivanje društva

Pojam

Članak 177.

(1) Osnivači osnivaju društvo preuzimanjem svih dionica društva, usvajanjem i potpisivanjem statuta te izjavom da osnivaju dioničko društvo.

(2) Društvo je osnovano kada ga se upiše u sudski registar.

Preuzimanje dionica

Članak 178.

(1) Osnivači preuzimaju dionice izjavom danom kod javnog bilježnika da osnivaju društvo i da preuzimaju obvezu uplate dionica.

(2) Izjava svakog osnivača iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati nominalni iznos dionica koje preuzima, iznos za koji se izdaju, rod dionica ako se one izdaju u više rodova, podatak glase li na ime ili na donositelja te kada će se i kako uplatiti.

Uplata dionica

Članak 179.

(1) Dionice se uplaćuju novcem, ulaganjem stvari ili prava.

(2) Dionice se uplaćuju u novcu zakonom određenim sredstvom plaćanja na račun dioničkog društva kod financijske institucije u Republici Hrvatskoj.

(3) Prije upisa društva u sudski registar mora se, ako se ulozi uplaćuju u novcu, uplatiti najmanje četvrtinu nominalnog iznosa svake dionice, a ako se dionica izdaje za viši iznos od nominalnog iznosa dionice i cijeli iznos koji prelazi njezin nominalni iznos.

(4) Ako se dionica uplaćuje dijelom u novcu, a dijelom ulogom stvari, odnosno prava, prije upisa društva u sudski registar mora se u potpunosti uplatiti i onaj dio koji se ne uplaćuje ulaganjem stvari ili prava.

(5) Prije upisa društva u sudski registar ulog u stvarima i u pravima mora se unijeti u cjelini. Ako se ulaganje stvari i prava sastoji u preuzimanju obveze da se društvu prenese neka stvar, ta se činidba mora ispuniti u roku od pet godina od upisa društva u sudski registar. Na stvari i na pravu koji se unose kao ulog ne može se za potraživanje koje se ne odnosi na predmet unosa ostvarivati pravo zadržanja. To se na odgovarajući način primjenjuje i na uplate u gotovini. Vrijednost stvari, odnosno prava koje se ulaže mora odgovarati nominalnom iznosu dionice, a ako se ona izdaje za iznos koji je veći od nominalnog iznosa i tom većem iznosu.

Imenovanje organa društva

Članak 180.

(1) Osnivači moraju u ispravi ovjerenoj od javnog bilježnika imenovati prvi nadzorni odbor društva i revizora za prvu ili za preostali dio prve poslovne godine.

(2) Na sastav i imenovanje nadzornog odbora ne primjenjuju se propisi o imenovanju članova toga odbora od strane zaposlenih.

(3) Članova prvog nadzornog odbora može se imenovati najdulje za vrijeme do održavanja prve glavne skupštine društva koja odlučuje o njihovu radu u prvoj poslovnoj godini, odnosno u dijelu poslovne godine za koji su bili imenovani.

(4) Nadzorni odbor imenuje članove prve uprave.

Izvješće o osnivanju

Članak 181.

(1) Osnivači moraju podnijeti pisano izvješće o provedenom osnivanju.

(2) U izvješću o osnivanju treba navesti bitne okolnosti o kojima ovisi primjerenost činidbi za ulaganje stvari, odnosno prava i za njihovo preuzimanje. Pri tome moraju se navesti :

1. pravni poslovi s kojima društvo namjerava steći ulog u stvarima, odnosno u pravima,

2. troškovi nabave ili izrade u posljednje dvije godine za dobra koja se ulažu,

3. ako je u društvo uloženo poduzeće, njegov prihod u posljednje dvije godine s pozivom na godišnja financijska izvješća toga poduzeća,

4. da li su i u kojem opsegu pri osnivanju bile preuzete dionice za račun članova uprave ili nadzornog odbora,

5. da li je i na koji način neki član uprave ili nadzornog odbora dobio posebnu pogodnost ili je za pripremu osnivanja dobio obeštećenje ili naknadu.

Revizija osnivanja

Članak 182.

(1) Članovi uprave i nadzornog odbora moraju provjeriti provedeno osnivanje.

(2) Pored toga jedan ili više revizora (revizori osnivanja) moraju obaviti reviziju:

1. ako je neki član uprave ili nadzornog odbora ujedno i osnivač društva,

2. ako su u osnivanju preuzete dionice za račun nekoga člana upave ili nadzornog odbora,

3. ako je neki član upave ili nadzornog odbora u osnivanju dobio posebnu pogodnost ili je za osnivanje, odnosno za pripremu osnivanja dobio obeštećenje ili naknadu,

4. ako je osnivanje društva bilo ulaganjem ili preuzimanjem stvari, odnosno prava.

(3) Revizore osnivanja imenuje sud.

(4) Uvjeti za imenovanje revizora osnivanja uređuju se posebnim propisom.

Opseg revizije osnivanja

Članak 183.

(1) Revizija koju obavljaju članovi uprave i nadzornog odbora kao i revizija koju obavljaju revizori osnivanja odnosi se na to:

1. jesu li točni i potpuni podaci osnivača o preuzimanju dionica, o ulaganju u temeljni kapital i o utvrđenjima iz članka 175. i 176. ovoga Zakona,

2. odgovara li vrijednost ulaganja i preuzimanja stvari i prava nominalnom iznosu dionica koje za to treba dati ili vrijednosti činidbi koje za to treba ispuniti.

(2) O obavljenoj reviziji mora se sastaviti pisano izvješće u kojemu se moraju navesti okolnosti iz prethodnoga stavka ovoga članka. U izvješću mora se opisati predmet svakoga uloga u stvari i u pravu ili preuzimanja stvari i prava i koje su metode procjene primijenjene za to da bi se utvrdila njihova vrijednost.

(3) Izvješće iz prethodnoga stavka ovoga članka dostavlja se sudu i upravi društva. Svako ima kod suda pravo uvida u podneseno izvješće.

Nesuglasje između osnivača i revizora osnivanja

Članak 184.

(1) Revizori osnivanja mogu zatražiti od osnivača da im dadu objašnjenja i pruže dokaze koji su potrebni za to da bi se obavila revizija.

(2) O nesuglasju između osnivača i revizora osnivanja o opsegu objašnjenja i dokaza koje trebaju dati osnivači, odlučuje registarski sud. Odluka suda ne može se pobijati. Ako osnivači ne postupe po odluci suda, revizori osnivanja neće podnijeti izvješće.

Naknada i troškovi revizora osnivanja

Članak 185.

(1) Revizori osnivanja imaju pravo da im se nadoknade troškovi i plati primjerena nagrada za njihov rad. Nadoknadu troškova i nagradu za rad revizora određuje registarski sud.

(2) Nadoknada troškova i nagrada za rad revizora plaćaju se na teret društva.

Prijava za upis društva u sudski registar

Članak 186.

Prijavu za upis društva u sudski registar podnose svi članovi uprave i nadzornog odbora.

Sadržaj prijave

Članak 187.

(1) U prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti:

1. tvrtka, sjedište i predmet poslovanja društva,

2. iznos za koji su izdane dionice,

3. ukupni iznos uplate za izdane dionice i u čemu su one uplaćene,

4 izjava članova uprave da su upoznati s obvezom izvješćivanja suda i da nema okolnosti koje bi bile protivne odredbi članka 239. stavka 2. ovoga Zakona,

5. članovi uprave i nadzornog odbora društva te njihovo prebivalište i jedinstveni matični brojevi građana.

(2) Prijavi iz prethodnoga stavka ovoga članka prilažu se:

1. statut društva i isprave na temelju kojih je statut usvojen te isprave na temelju kojih su osnivači preuzeli dionice,

2. ako se u osnivanju daje posebna pogodnost ili se ulaže, odnosno preuzima stvar, ugovori kojima se to utvrđuje i provodi,

3. dokaz o uplaćenom iznosu, unosu stvari i prava i o tome da društvo može s njima slobodno raspolagati (dokaz o uplaćenom iznosu izdaje ovlaštena financijska institucija),

4. obračun troškova osnivanja u kojemu se iskazuju pojedine stavke i ukupnost troškova,

5. isprave o imenovanju uprave i nadzornog odbora,

6. izvješća o osnivanju i o reviziji osnivanja s dokumentacijom koja im je priložena,

7. ako se za odredbu o predmetu poslovanja društva ili za neku drugu odredbu statuta zahtijeva suglasnost, dozvola ili drugi akt državnog organa ili neke institucije, akt toga organa ili institucije.

(3) Priložene isprave čuvaju se u sudu u izvorniku ili u ovjerenome prijepisu ili fotokopijama.

Ispitivanje prijave

Članak 188.

(1) Sud je dužan ispitati je li društvo uredno osnovano i sadržava li prijava zakonom propisani sadržaj te jesu li joj priložene propisane isprave.

(2) Sud će odbiti upis društva u sudski registar ako revizori osnivanja izjave ili ako je očigledno da izvješće o osnivanju ili izvješće o reviziji osnivanja što su ga podnijeli članovi uprave i nadzornog odbora nisu točni, nisu potpuni ili nisu u skladu s propisima. Isto vrijedi i kada revizori osnivanja izjave ili je sud mišljenja da je vrijednost predmeta ulaganja stvari, odnosno prava ili preuzimanja stvari bitno manja od nominalnih iznosa dionica koje se za to daju ili od vrijednosti protučinidbe.

Sadržaj upisa

Članak 189.

U trgotački registar upisuju se:

1. tvrtka društva,

2. sjedište društva,

3. predmet poslovanja društva.

4. visina temeljnog, odnosno odobrenog kapitala,

5. dan kada je usvojen statut,

6. imena i prezimena članova uprave, predsjednika i članova nadzornog odbora i njihovi jedinstveni matični brojevi gradana te prebivalište,

7. trajanje društva,

8. ovlaštenja članova uprave za zastupanje.

Objava upisa

Članak 190.

(1) Osim sadržaja upisa objavljuju se:

1. podaci iz članka 173. stavka 3., članka 175. stavka l. i 2. i članka 176. ovoga Zakona,

2. iznos za koji su izdane dionice,

3 .ime i prezime, odnosno tvrtka. prebivalište. odnosno sjedište, a ako se radi o fizičkoj osobi i jedinstveni matični broj građana osnivača,

4. imena i prezimena, jedinstveni matični brojevi građana i prebivalište članova prvog nadzornog odbora.

(2) Istovremeno se objavljuje da se kod suda mogu razgledati isprave koje su priložene prijavi za upis, tj. izvješća o reviziji članova uprave i nadzornog odbora te revizora osnivanja.

Odgovornost osnivača

Članak 191.

(1) Osnivači solidarno odgovaraju društvu za štetu koja mu je pričinjena zbog netočnosti ili nepotpunosti podataka što su ih dali u svezi osnivanja društva. Oni isto tako odgovaraju i za to da uprava društva može slobodno raspolagati s iznosima uplaćenim za dionice društva. Neovisno od obveze da nadoknade drugu štetu osnivači moraju društvu platiti iznose koji nisu uplaćeni i obeštetiti ga za izdatke koji nisu prihvaćeni kao troškovi osnivanja.

(2) Ako osnivači s nakanom ili s grubom nepažnjom oštete društvo ulogom u stvarima, odnosno u pravima, preuzimanjem stvari, odnosno prava ili troškovima osnivanja, solidarno su obvezni da mu nadoknade tako pričinjenu štetu.

(3) Za štetu ne odgovara osnivač koji nije znao za činjenice na temelju kojih je nastala odgovornost za štetu niti bi primjenom pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika za njih morao znati.

(4) Nastane li društvu šteta zbog toga što dioničar nije sposoban za plaćanje ili nije sposoban uložiti stvar odnosno pravo, društvu solidarno odgovaraju za štetu oni osnivači koji su prihvatili sudjelovanje dioničara za kojega su znali da nije sposoban za plaćanje niti za to da ispuni preuzetu činidbu.

(5) Uz osnivače na isti način odgovaraju i osobe za čiji su račun osnivači preuzeli dionice. One se kod toga ne mogu pozivati na to da im nisu bile poznate okolnosti koje su znali ili morali znati osnivači što su djelovali za njihov račun.

(6) Društvo se može odreći zahtjeva za naknadu štete ili o njemu sklopiti nagodbu tek po proteku tri godine od nastanka zahtjeva ali samo onda ako se s time suglasi glavna skupština društva i ako tome ne prigovori manjina koja raspolaže ukupno s najmanje desetinom temeljnoga kapitala društva a prigovor se unese u zapisnik sa skupštine. To vremensko ograničenje ne vrijedi ako je onaj tko je odgovoran za naknadu štete nesposoban za plaćanje i ako, da bi otklonio otvaranje stečaja, sklopi nagodbu sa svojim vjerovnicima.

Odgovornost drugih osoba

Članak 192.

Pored osnivača i osoba za čiji su račun oni preuzeli dionice društvu solidarno odgovara za štetu i onaj:

1. tko je pri primitku plaćanja, koja protivno propisima nisu prihvaćena kao troškovi osnivanja, znao ili je prema okolnostima morao znati da se radi o nakanjenoj utaji ili tko je svjesno sudjelovao u utaji,

2. tko je svjesno sudjelovao u nanošenju štete društvu s nakanom ili s grubom nepažnjom ulaganjem ili preuzimanjem stvari,

3. tko prije upisa društva u sudski registar ili u prve dvije godine nakon tog upisa javno objavi da će dionice staviti u promet, ako je znao ili je s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika morao znati za netočnost ili za nepotpunost podataka koji su dani u svrhu osnivanja društva ili za štetu pričinjenu društvu ulaganjem ili preuzimanjem stvari.

Odgovornost članova uprave i nadzornog odbora

Članak 193.

Članovi uprave i nadzornog odbora solidarno odgovaraju društvu za štetu koja mu je pričinjena time što su pri osnivanju povrijedili svoje obveze. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 191. stavka 6. ovoga Zakona.

Zabranjeno izdavanje dionica

Članak 194.

Prije upisa društva u sudski registar ne mogu se prenositi prava sudjelovanja u društvu ni izdavati dionice niti privremenice. Dionice i privremenice izdane prije toga su ništave. Izdavatelji takvih dionica i privremenica solidarno odgovaraju imateljima za štetu koja im je pričinjena njihovim izdavanjem.

Pododjeljak 3.

Sukcesivno osnivanje društva

Pojam

Članak 195.

(1) Društvo se može osnovati tako da osnivači usvoje statut, preuzmu dio dionica i upute javni poziv (prospekt) za upis dionica pa se one upisuju na temelju toga poziva.

(2) Društvo je osnovano kada ga se upiše u sudski registar.

Javni poziv za upis dionica

Članak 196.

(1) Javni poziv za upis dionica (prospekt) mora sadržavati :

1. tvrtku, sjedište i predmet poslovanja društva koje se osniva,

2. iznos temeljnoga kapitala društva,

3. broj, vrstu i, ako se izdaju dionice više rodova, rodove dionica koje se nude za upis, njihov nominalni iznos i iznos za koji se izdaju te broj, vrstu i rod dionica koje su preuzete bez javnog poziva za upis dionica,

4. dan kada je usvojen statut,

5. ime, odnosno tvrtku, prebivalište, odnosno sjedište a za fizičke osobe i jedinstveni matični broj građana osnivača,

6. mjesto gdje se upisuju dionice s napomenom da se tamo mogu razgledati statut, izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji,

7. vrijeme početka i kraja upisa,

8. dan kada prestaje obveza upisnika ako se do tada društvo ne prijavi za upis u trgovački centar,

9. iznos koji treba uplatiti za upisane dionice prije upisa društva u sudski registar i posljedice ako se to pravodobno ne učini,

10. podatke o posebnim pogodnostima, ulozima u stvarima i u pravima, preuzimanju stvari, troškovima osnivanja, posebnim plaćanjima i naknadama,

11. način sazivanja osnivačke skupštine,

12. najveći iznos troškova osnivanja koji idu na teret društva.

(2) Ništav je javni poziv koji ne sadržava sve podatke iz stavka 1. ovoga članka ili koji ograničava obvezu upisnika osim ograničenja iz stavka 1. točke 8. ovoga članka. Upisnik se ne može pozivati na to da ga upis ne obvezuje ili da je ništav, ako je društvo upisano u sudski registar, a on je glasovao na osnivačkoj skupštini ili je kasnije kao dioničar ostvarivao pravo u društvu ili ispunjavao obvezu prema društvu. Prema društvu nema učinka ograničenje koje nije sadržano u javnom pozivu za upis dionica.

Upis i uplata dionica

Članak 197.

(1) Dionice se upisuju i uplaćuju sredstvima plaćanja i kod financijske institucije te na način kako je to određeno u članku 179. ovoga Zakona.

(2) Na izvješće o provedenom osnivanju i na reviziju osnivanja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 181. do 185. ovoga Zakona.

(3) Financijska institucija kod koje se obavlja upis dionica mora zainteresiranim osobama omogućiti da razgledaju statut, izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji.

Upisnica

Članak 198.

(1) Upisnik mora potpisati tri primjerka izjave o upisu dionica (upisnica). Jedan primjerak upisnice predaje se upisniku a dva su namijenjena za potrebe društva. Ako se dionica upisuje preko punomoćnika, upisnicama koje ostaju društvu treba priložiti i punomoć.

(2) Upisnica mora sadržavati:

1. broj, vrstu i rod upisanih dionica, njihov nominalni inos i iznos za koji se upisuju,

2. izjavu upisnika kojom se obvezuje da će uplatiti dionice pod uvjetima određenim u javnom pozivu za upis dionica,

3. iznos novca koji upisnik uplaćuje pri upisu dionica,

4. izjavu upisnika da je upoznat sa statutom, izvješćem o osnivanju i izvješćem o reviziji te da je suglasan sa statutom društva i s osnivanjem društva,

5. ime, odnosno tvrtku upisnika, odnosno ime njegova punomoćnika, njegovo prebivalište, odnosno sjedište a za fizičku osobu i jedinstveni matični broj građana te njihov potpis,

6. potpis ovlaštene osobe u financijskoj instituciji kod koje su dionice upisane i obavljeno plaćanje te potvrdu o uplati.

(3) Ništava je upisnica koja nema sve podatke iz prethodnoga stavka ovoga članka i kojom se protivno zakonu ograničava odgovornost obveze upisnika.

Neuspjeli upis

Članak 199.

(1) Rok za upis dionica ne može biti dulji od tri mjeseea računajući od dana određenoga za početak roka za upis.

(2) Ako u roku iz prethodnoga stavka ovoga članka nisu upisane i u skladu s prospektom uplaćene sve dionice, osnivači mogu u roku od 15 dana po proteku toga roka sami upisati ili preuzeti dionice koje nisu upisane.

(3) Ako osnivači u roku iz prethodnoga stavka ovoga članka ponuđene dionice ne preuzmu ili ih ne upišu i ne uplate u skladu s prospektom, smatra se da osnivanje nije uspjelo, a osnivači moraju u narednih 15 dana novim oglasom pozvati upisnike da podignu uplaćene iznose.

(4) Osobe koje su dale ulog u stvarima ili pravima ili su preuzele dionice a da ih nisu upisale na temelju prospekta mora se upozoriti da preuzmu ono što su uplatile ili uložile u društvo čije osnivanje nije uspjelo.

Nepravodobna plaćanja

Članak 200.

(1) Ako se neko od plaćanja koja dospijevaju prije upisa društva u sudski registar ne obavi na vrijeme, osnivači mogu preuzimanje ili upis dionica proglasiti nevaljanim a dionice mogu preuzeti oni sami ili netko treći.

(2) Uplate ranijih upisnika ili preuzimatelja dionica pripadaju društvu.

Raspoređivanje upisanih dionica

Članak 201.

(1) Ako upis dionica uspije, osnivači moraju u roku od 15 dana po proteku roka za upis dionica koji je određen prospektom rasporediti dionice upisnicima. Ne smiju ih rasporediti onim upisnicima za koje neki od osnivača zna da nisu sposobni za plaćanje.

(2) U slučaju iz članka 199. stavka 2. ovoga Zakona dionice treba rasporediti u roku od mjesec dana po proteku roka koji je bio u prospektu naznačen za upis dionica.

(3) Svaki upisnik dionica ima kod financijske institucije koja je provodila upis pravo uvida u popis iz kojega je vidljivo koliko je dionica koje vrste i roda bilo upisano i koliko ih je raspoređeno pojedinom upisniku. U popisu mora se upisnicima kojima nije raspoređena nijedna dionica ili im nisu raspoređene sve dionice koje su upisali dati naputak da podigne previše uplaćene iznose.

Raspolaganje s uplatama

Članak 202.

Uprava može raspolagati s uplatama za dionice nakon što se društvo upiše u sudski registar. Na teret temeljnoga kapitala društva ne mogu se plaćati posebne naknade, povrati plaćanja i nagrade. Osnivači ne mogu raspolagati s uplatama za dionice.

Sazivanje osnivačke skupštine

Članak 203.

(1) Osnivačka skupština mora se održati najkasnije dva mjeseca po proteku roka za upis dionica koji je bio određen u prospektu. Osnivači društva sazivaju osnivačku skupštinu oglasom koji se mora objaviti na isti način kao što je bio objavljen i prospekt, ali tako da između zadnje objave oglasa i skupštine protekne najmanje 15 dana.

(2) U roku iz prethodnoga stavka ovoga članka mora se upisnicima kojima su podijeljene dionice omogućiti da u financijskoj instituciji gdje su ih upisali i na nekome drugome mjestu koje odrede osnivači razgledaju statut, izvješća osnivača i revizora, upisnice, izvješće osnivača o troškovima osnivanja, popis o podjeli dionica te popis osoba koje su preuzele dionice bez upisa na temelju prospekta te koliko je svaka od tih osoba preuzela dionica pojedine vrste i roda.

(3) Sud može na zahtjev osnivača iz opravdanih razloga za mjesec dana produljiti rok za održavanje glavne skupštine.

(4) Ako o osnivačkoj skupštini nema posebnih odredbi, na nju se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o glavnoj skupštini društva.

Posljedice neodržavanja osnivačke skupštine

Članak 204.

(1) Ako se pravodobno ne održi osnivačka skupština, smatra se da osnivanje društva nije uspjelo.

(2) U roku od 15 dana po proteku roka za održavanje osnivačke skupštine osnivači moraju oglasom objavljenim na isti način kao i prvi prospekt pozvati upisnike dionica da podignu svoje uplate.

(3) Ako osnivači ne postupe u skladu s odredbama stavka 2. ovoga članka, oglas će o trošku osnivača na prijedlog nekog od upisnika dionica objaviti sud.

Podobnost skupštine da donosi odluke

Članak 205.

(1) Osnivačka skupština mora se održati u sjedištu društva, ako u prospektu za to nije bilo određeno neko drugo mjesto.(2) Na osnivačkoj skupštini mora biti zastupljena većina svih dionica, a ako se dionice izdaju u više rodova, tada i većina dionica svakoga roda.

(3) Osnivačku skupštinu otvara javni bilježnik kojega na skupštinu moraju pozvati osnivači. Javni bilježnik mora sastaviti popis prisutnih upisnika i preuzimatelja dionica, odnosno njihovih zastupnika i utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za održavanje skupštine iz prethodnoga stavka ovoga članka.

(4) Ako osnivačka skupština nije podobna da donosi odluke, jer nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, a nije ni produljen rok za održavanje skupštine u skladu s odredbom članka 203. stavka 3. ovoga zakona, osnivači mogu, na način kako su to učinili i za skupštinu koja nije bila podobna za odlučivanje, u roku od 15 dana ponovno sazvati skupštinu s time da između sazivanja skupštine i dana njezina održavanja ne može proteći manje od osam ni više od petnaest dana.

(5) Ako osnivači ponovno ne sazovu skupštinu ili je sazovu ali ona ne bude podobna za odlučivanje, smatra se da osnivanje društva nije uspjelo.

Tijek osnivačke skupštine

Članak 206.

(1) Nakon otvaranja skupština izabire predsjednika i dva brojača glasova. Nakon toga čitaju se izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji. Prilozi navedenim izvješćima čitaju se samo ako to zatraže dioničari koji imaju najmanje deset posto (10%) od svih glasova prisutnih ili zastupanih dioničara na skupštini.

(2) Zapisnik o radu skupštine vodi javni bilježnik. Zapisnik osim njega potpisuju predsjednik skupštine, brojači glasova i osnivači društva.

Nadležnost osnivačke skupštine

Članak 207.

Osnivačka skupština:

1. utvrđuje jesu li upisane, odnosno preuzete i raspoređene sve dionice, jesu li uneseni svi ulozi koji su se po ovome Zakonu i po statutu društva morali unijeti do održavanja osnivačke skupštine te hoće li s onim što je uneseno društvo moći slobodno raspolagati nakon što ga se upiše u sudski registar,

2. utvrđuje iznos troškova osnivanja koji idu na teret društva,

3. izabire one organe društva koje po zakonu i statutu bira glavna skupština.

Glasovanje na osnivačkoj skupštini

Članak 208.

(1) Na osnivačkoj skupštini svaka dionica daje pravo na jedan oglas.

(2) O utvrđenjima iz stavka 1. točke 1. prethodnoga članka ovoga Zakona koja se odnose na uloge u stvarima i pravima mora se glasovati odvojeno za svaki ulog u stvari ili u pravu. Osnivači i upisnici, odnosno preuzimatelji dionica na temelju uloga u stvari ili u pravu nemaju pravo glasa. Osnivači nemaju pravo glasa kada se glasuje o utvrđenju iz stavka 1. točke 2. prethodnoga članka ovoga Zakona.

(3) Na osnivačkoj skupštini odlučuje se većinom glasova iz dionica zastupljenih na skupštini koje nisu izuzete od glasovanja.

(4) Za izmjenu odredaba statuta navedenih u članku 173. stavku 3. ovoga Zakona potrebna je suglasnost svih upisnika i preuzimatelja dionica. Za promjenu ostalih odredbi statuta potrebno je da su na skupštini prisutni ili zastupljeni upisnici i preuzimatelji dionica čiji glasovi predstavljaju najmanje dvije trećine temeljnoga kapitala društva. Odluka se donosi jednoglasno.

Ponovno ispitivanje izvješća o osnivanju

Članak 209.

(1) Ako skupština ne usvoji prijedlog da se ponovno ispita izvješće o osnivanju društva, izvješće se mora ispitati kada to prije nego što se izaberu organi društva zatraže upisnici i preuzimatelji dionica koji predstavljaju petinu svih dionica koje su bile uplaćene samo u novcu.

(2) Upisnici i preuzimatelji dionica koji su ih uplatili samo u novcu izabiru tri povjerenika. Jednoga od njih imaju pravo posebnim glasovanjem izabrati upisnici i preuzimatelji dionica koji su zahtijevali da se ponovno ispita izvješće o osnivanju ali to ne isključuje njihovo sudjelovanje u glasovanju za izbor preostalih povjerenika.

(3) Nakon što se izaberu povjerenici osnivačka skupština prekida s radom za sedam dana i bez slanja posebnog poziva određuje vrijeme ponovnog sastanka skupštine.

(4) Povjerenici podnose skupštini pisano izvješće. Ako većina povjerenika ocijeni da je vrijednost uloga u stvarima i u pravima manja od dvije trećine prvotno iskazane vrijednosti, osnivačka skupština mora odlučiti o tome hoće li se društvo osnovati.

(5) U glasovanju iz prethodnoga stavka ovoga članka ne sudjeluju osnivači ni upisnici i preuzimatelji dionica od kojih društvo treba da preuzme uloge u stvarima ili u pravima. Oni ne mogu sudjelovati u glasovanju ni kao zastupnici u ime drugih. Od glasovanja se isključuju samo one osobe kojih se tiče ponovno ispitivanje izvješća osnivača.

(6) Ako se u glasovanju ne postigne većina, osnivanje društva nije uspjelo, osim ako osnivači ili druge osobe na skupštini ne preuzmu sve dionice onih koji su glasovali protiv toga da se društvo osnuje i izjavili da ne žele biti dioničari. Preuzimatelji dionica istodobno moraju kod nadležnog javnog bilježnika uplatiti sve dospjele uplate i ispuniti, odnosno potpisati upisnice.

(7) Ako na temelju izvješća povjerenika ne bude potrebno da se glasuje o osnivanju društva, troškove ponovnog ispitivanja izvješća osnivača solidarno snose oni koji su zahtijevali ponovno ispitivanje. U svakom drugom slučaju spomenute troškove snose osnivači.

Upis u sudski registar. Postupanje u ime društva prije upisa u sudski registar. Odgovornost u osnivanju

Članak 210.

(1) Na upis osnivanja društva u sudski registar na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 186. do 190. ovoga Zakona.

(2) Na odgovornost za štetu pričinjenu u osnivanju društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 191. do 194. ovoga Zakona.

(3) Na postupanje u ime društva prije nego što se ono upiše u sudski registar primjenjuje se odredba članka 6. ovoga Zakona.

Odjeljak 4.

PRAVNI ODNOSI IZMEÐU DRUŠTVA I DIONIČARA

Načelo jednakog položaja dioničara

Članak 211.

Pod jednakim uvjetima dioničari imaju jednaki položaj u društvu.

Glavna obveza dioničara

Članak 212.

Obveza dioničara je da na račun društva uplate iznos koji odgovara nominalnom iznosu dionice, odnosno veći iznos ako je ona izdana za veći iznos ili da mu prenesu stvar ili pravo ako uplaćuju dionicu ulaganjem stvari ili prava.

Posljedice nepravodobne uplate

Članak 213.

(1) Dioničari su dužni uplatiti dionice na poziv uprave. Ako u statutu nije drugačije odredeno, dioničare treba u glasilu društva pozvati da uplate dionice.

(2) Dioničari koji dionice ne uplate na vrijeme dužni su od dospjelosti obveze do njezinog podmirenja platiti društvu zatezne kamate po stopi određenoj zakonom, ako statutom za to nije propisana viša stopa.

(3) Za nepravodobnu uplatu dionice prenošenjem društvu stvari kako je to propisano u drugoj rečenici stavka 5. članka 179. ovoga Zakona, statutom se može predvidjeti i plaćanje ugovorne kazne.

Isključenje dioničara zbog nepravodobne uplate dionica

Članak 214.

(1) Dioničarima koji pravodobno ne uplate iznos koji se od njih traži da uplate može se preporučenim pismom dati naknadni rok s prijetnjom da će im se po bezuspješnom proteku toga roka oduzeti dionice i ono što su već uplatili. Davanje naknadnog roka treba objaviti u glasilu društva.

(2) Dioničarima koji usprkos tome ne uplate iznos koji se od njih traži javnom se objavom u korist društva oduzimaju dionice i ono što su do tada uplatili. U objavi moraju se točno navesti dionice koje se oduzimaju u korist društva.

(3) Umjesto starih isprava o dionicama koje su oduzete izdaju se nove u kojima se naznačuju uplaćeni iznosi i iznosi koje još treba uplatiti. Isključeni dioničar odgovara društvu za iznos koji nije plaćen ako mu kasnije taj iznos ne bi bio uplaćen na način kako je to propisano u članku 215. ovoga Zakona.

Plaćanje obveze prednika

Članak 215.

(1) Svaki prednik isključenog dioničara koji je upisan u knjigu dionica odgovara društvu za plaćanje zaostalog iznosa uplate ako se plaćanje ne može ostvariti od njegovih sljednika. O pozivu za uplatu upućenom isključenom dioničaru društvo mora obavijestiti njegova neposrednog sljednika. Smatra se da se plaćanje ne može ostvariti ako ono ne uslijedi u roku od mjesec dana od kada je postavljen zahtjev za plaćanjem i od kada je o tome obaviješten prednik isključenog dioničara. Kada se plati preostali dio uplate, izdat će se nova isprava o dionicama.

(2) Svaki prednik je u obvezi da plati samo one iznose koje je društvo tražilo da se uplate u roku od dvije godine od dana kada je zatražen prijenos dionice u knjizi dionica.

(3) Ako se plaćanje zaostalog iznosa ne može ostvariti od prednika, društvo mora dionicu odmah prodati na burzi ili na drugi uobičajeni način.

Zabrana oslobođenja od ispunjenja obveze dioničara

Članak 216.

(1) Dioničare ni njihove prednike ne može se osloboditi plaćanja obveze iz članka 212. i 215. ovoga Zakona. Nije dopušten prijeboj s potraživanjem društva na temelju odredbi članka 212. i 215. ovoga Zakona.

(2) Dioničare se može osloboditi od obveze plaćanja uloga u slučaju redovnog smanjenja temeljnog kapitala društva ili smanjenja toga kapitala povlačenjem dionica do iznosa za koji je kapital smanjen.

Zabrana povrata plaćenog i plaćanja kamata na ulog

Članak 217.

(1) Dioničarima se ne smiju vratiti uplaćeni ulozi. Vraćanjem uplaćenog uloga ne smatra se plaćanje cijene kod stjecanja vlastitih dionica

(2) Dioničarima se ne mogu obećati ni platiti kamate na ono što su uložili u društvo.

Dodatne obveze dioničara

Članak 218.

(1) Ako je za prijenos dionice potrebna suglasnost društva, statutom se dioničarima može propisati obveza da su pored uplate u temeljni kapital društva dužni uz naplatu ili bez naplate ispuniti činidbe koje nisu u novcu. Obveze dioničara i njihov opseg moraju se naznačiti u dionicama i u privremenicama.

(2) U statutu se može propisati ugovorna kazna na slučaj da se dodatne obveze ne ispune ili da se ne ispune onako kako je to određeno.

Zabrana upisa vlastitih dionica i preuzimanja dionica

Članak 219.

(1) Društvo ne smije upisati vlastite dionice.

(2) Ovisno društvo ne smije preuzimati dionice vladajućega društva, društvo u kojemu postoji većinski udio ne smije preuzimati dionice društva koje ima taj većinski udio kao osnivač ni upisom dionica pri osnivanju niti prilikom povećanja i uvjetnog povećanja temeljnog kapitala društva. Preuzimanje dionica suprotno ovim odredbama je valjano.

(3) Tko pri osnivanju ili povećanju temeljnoga kapitala preuzme dionicu za račun društva, ovisnoga društva ili društva u kome postoji većinski udio ne može se pozivati na to da ih nije preuzeo za svoj račun. On jamči za to da će se uplatiti puni ulog bez obzira na sporazume s društvom, ovisnim društvom ili društvom u kome postoji većinski udio. Ne pripadaju mu prava iz dionice sve dok je ne preuzme u svoje ime.

(4) Ako se pri povećanju temeljnoga kapitala društva upišu dionice suprotno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, za punu uplatu dionica jamče svi članovi uprave, osim ako dokažu da nisu krivi.

Upotreba dobiti

Članak 220.

(1) Statutom društva može se odrediti, samo za slučaj da glavna skupština usvoji račun dobiti i gubitka, da se iznosi iz dobiti tekuće godine rasporede u ostale rezerve. Na temelju takve odredbe statuta može se u ostale rezerve iz dobiti rasporediti najviše polovinu dobiti tekuće godine. Kod toga se prije moraju odbiti iznosi za pokriće gubitaka iz ranijih godina i za zakonske i statutarne rezerve.

(2) Utvrde li uprava i nadzorni odbor račun dobiti i gubitka, mogu dio dobiti tekuće godine, ali ne više od polovine, rasporediti u ostale rezerve. Statutom se može ovlastiti upravu i nadzorni odbor da tako rasporedi više od polovine dobiti tekuće godine. Na temelju takve odredbe statuta uprava i nadzorni odbor ne mogu rasporediti iznose dobiti u ostale rezerve ako one prelaze visinu polovine temeljnoga kapitala ili bi se to dogodilo kada bi se u njih rasporedio dio dobiti tekuće godine.

(3) Glavna skupština može odlukom o upotrebi dobiti unijeti u rezerve i druge iznose. Ako je na to ovlaštena statutom, glavna skupština može odlučiti da se dobit upotrebi u druge svrhe pa da se i ne podijeli dioničarima.

(4) Dioničari imaju pravo da im se podijeli dobit osim ako je odlukom glavne skupštine u skladu sa zakonom i sa statutom određeno da se dobit ne dijeli dioničarima.

(5) Prije prestanka društva dioničarima se može podijeliti samo dobit koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka.

Plaćanje predujma dividende iz dijela neto dobiti

Članak 221.

(1) Statutom se može ovlastiti upravu da tijekom poslovne godine iz predvidivoga dijela neto dobiti isplati dioničarima predujam na ime dividende.

(2) Uprava može isplatiti predujam samo onda ako račun dobiti i gubitka za proteklu poslovnu godinu pokazuje dobit. Isplate predujma ne može preći iznos polovine prošlogodišnje dobiti.

(3) Za plaćanje predujma potrebna je suglasnost nadzornog odbora.

Zakonske rezerve

Članak 222.

(1) Društvo je dužno u zakonske rezerve unositi dvadeseti dio dobiti tekuće godine umanjene za iznos gubitka i prethodne godine sve dok te rezerve zajedno s kapitalom dobiti ne dosegnu visinu od pet posto (5 %) temeljnoga kapitala društva ili statutom određen veći dio toga kapitala.

(2) Zakonske rezerve koje ne prelaze iznos iz prethodnoga stavka ovoga članka mogu se upotrijebiti:

1. za pokrivanje gubitka iz tekuće godine, ako se on ne pokrije iz dobiti prethodne godine niti se to može učiniti korištenjem drugih rezervi,

2. za pokrivanje gubitka iz prethodne godine, ako se on ne pokrije iz dobiti tekuće godine niti se to može učiniti korištenjem drugih rezervi.

(3) Dio zakonskih rezervi koji prelazi iznos iz stavka 1. ovoga članka može se upotrijebiti:

1. za pokrivanje gubitka iz tekuće godine, ako se to ne može učiniti iz dobiti iz prethodne godine,

2. za pokrivanje gubitka iz prethodne godine, ako se to ne učini iz dobiti tekuće godine,

3. za povećanje temeljnoga kapitala iz sredstava društva.

Zakonske rezerve ne mogu se koristiti za svrhe navedene u točki 1. i 2. ovoga stavka, ako se istovremeno rezerve društva koriste za isplatu dividende.

Podjela dobiti

Članak 223.

(1) Udjeli dioničara u dobiti određuju se odnosom nominalnih iznosa dionica.

(2) Ako ulozi u temeljni kapital nisu plaćeni u cjelini ili nisu uplaćeni za sve dionice u istome omjeru, dioničari sudjeluju u podjeli dobiti u omjeru onoga što su uplatili. Ulozi učinjeni u tijeku poslovne godine uzimaju se u obzir prema vremenu koje je proteklo od uplate.

(3) Statutom se može odrediti i drugačiji način podjele dobiti.

Odgovornost dioničara koji su primili zabranjena plaćanja

Članak 224.

(1) Dioničari moraju društvu vratiti isplate koje protivno ovome Zakonu prime od društva. Ako iznose prime kao dividendu, obveza povratka postoji samo onda ako su znali ili su morali znati da nisu imali pravo primiti isplatu.

(2) Zahtjev kojega ima društvo mogu postaviti i njegovi vjerovnici, ako ih ono ne može podmiriti. Ako je nad društvom otvoren stečajni postupak, za vrijeme trajanja toga postupka stečajni upravitelj ostvaruje protiv dioničara pravo vjerovnika društva.

(3) Zahtjevi na temelju ovih propisa zastaruju za pet godina od primitka plaćanja.

Plaćanje dodatnih usluga

Članak 225.

Za dodatne usluge na koje su na temelju statuta dioničari obvezni prema društvu, pored ulaganja u temeljni kapital društva, može im se platiti naknada koja ne prelazi vrijednost usluge, bez obzira na to je li u računu dobiti i gubitka iskazana dobit.

Upis u knjigu dionica

Članak 226.

(1) Dionice koje glase na ime upisuju se u knjigu dionica društva s oznakom imena, prebivališta, odnosno tvrtke i sjedišta imatelja dionica.

(2) U odnosu prema društvu vrijedi kao dioničar koji ima dionicu što glasi na ime samo onaj tko je upisan u knjizi dionica.

(3) Ako je netko po mišljenju društva neopravdano upisan u knjizi dionica kao dioničar, društvo može brisati upis samo onda ako je prije toga o tome obavijestio dioničara i dalo mu primjereni rok za prigovor. Ako dioničar prigovori nakanjenome brisanju u roku koji mu je dan, ne može ga se brisati iz knjige dionica.

(4) Ovi propisi na odgovarajući se način primjenjuju i na privremenice.

(5) Svakome dioničaru treba na njegov zahtjev omogućiti uvid u knjigu dionica.

Prijenos dionica koje glase na ime

Članak 227.

(1) Dionice koje glase na ime prenose se indosamentom. Glede oblika indosamenta, pravne legitimacije imatelja i njegove obveze za predaju dionice na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o mjenici.

(2) Statutom društva može se odrediti da je za prijenos dionice potrebna suglasnost društva. Suglasnost daje uprava. Statutom se može odrediti da o davanju suglasnosti odlučuju nadzorni odbor ili glavna skupština društva. U statutu se mogu odrediti razlozi zbog kojih se može odbiti davanje suglasnosti za prijenos dionice.

(3) Ako se dionica koja glasi na ime prenese na drugu osobu, prijenos dionice treba prijaviti društvu. Kod toga treba predočiti ispravu o dionici i dokazati da je prenesena. Statutom društva može se odrediti kako se dokazuje prijenos dionice prije nego što društvo izda isprave o dionicama. Prijenos dionice društvo upisuje u knjigu dionica.

(4) Ovi propisi na odgovarajući se način primjenjuju i na privremenice.

Više ovlaštenika na dionici

Članak 228.

(1) Ako na dionici ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz dionice ostvarivati samo preko zajedničkog zastupnika.

(2) Za obveze iz dionice svi ovlaštenici odgovaraju kao solidarni dužnici.

(3) Ako društvo treba dioničaru izjaviti volju a ovlaštenici na dionici ne odrede zajedničkog zastupnika, dovoljno je da je volja očitovana jednome ovlašteniku.

Računanje vremena za koje imatelj ima dionicu

Članak 229.

Ako ostvarivanjem prava iz dionice ovisi o tome da je dioničar određeno vrijeme bio imatelj dionice, s vlasništvom se izjednačuje zahtjev za prijenos što ga on ima prema financijskoj instituciji. Dioničaru se uračunava vrijeme za koje je vlasništvo imao njegov pravni prednik ako je dionicu stekao bez naplate od svog povjerenika, kao skupni pravni sljednik ili podjelom zajednice.

Proglašenje isprave o dionici nevažećom po amortizacijskom postupku i od strane društva

Članak 230.

(1) Ako se isprava o dionici ili privremenici izgubi ili uništi, može se po propisima o amortizaciji vrijednosnih papira proglasiti nevažećom.

(2) Glase li kuponi za isplatu dividende na donositelja, proglašavanjem isprave o dionici ili privremenici nevažećima utrnjuje i zahtjev iz kupona koji još nisu dospjeli za naplatu.

(3) Ako sadržaj isprave o dionici zbog promjene pravnih odnosa postane netočan, društvo je uz odobrenje suda može proglasiti nevažećom. Odnosi li se netočnost na izmjenu nominalnog iznosa dionice, ona se može proglasiti nevažećom samo onda ako se nominalni iznos smanjuje zato da bi se smanjio temeljni kapital društva. Dionica koja glasi na ime ne može se proglasiti nevažećom samo zbog toga što je oznaka dioničara postala netočnom.

(4) U pozivu da se izruči isprava o dionici mora se iznijeti da se ona proglašava nevažećom i uputiti na odobrenje suda. Do proglašenja isprave o dionici nevažećom može doći samo onda ako je poziv bio objavljen na način kako se to po odredbi članka 214 stavka 1. ovoga Zakona određuje za davanje naknadnoga roka. Proglašenje isprave o dionici nevažećom provodi se objavljivanjem u glasilu društva. U objavi dionica se proglašava nevažećom tako da se uz objave jasno vidi koja se dionica proglašava nevažećom.

(5) Umjesto isprave o dionici koja je proglašena nevažećom treba izdati novu i uručiti je ovlašteniku ili dati u pohranu. O uručenju ili pohrani mora se obavijestiti sud.

Zamjena oštećenih isprava o dionicama i privremenicama

Članak 231.

Ako je isprava o dionici, odnosno privremenici tako oštećena da više nije podobna za promet ali su prepoznatljivi njezin bitan sadržaj i oznake raspoznavanja, ovlaštenik može tražiti od društva da mu dade novu ispravu uz izručenje one koja je oštećena. Ovlaštenik mora predujmiti i snositi troškove izdavanja nove isprave.

Novi kuponi dionice

Članak 232.

Novi kuponski arak može se izručiti zakonitom imatelju samo na temelju predočenoga talona dionice.

Stjecanje vlastitih dionica

Članak 233.

(1) Društvo može stjecati vlastite dionice samo:

1. ako je stjecanje potrebno da bi se od društva otklonila teška šteta koja neposredno predstoji,

2. ako dionice treba ponuditi da ih steknu zaposleni u društvu ili u nekome od društava koje je s njime povezano.

3. ako se dionice stječu zato da bi se po odredbama ovoga Zakona dioničarima dala otpremnina,

4. ako je stjecanje nenaplatno ili ako stjecanjem financijska institucija kupuje dionice komisiono,

5. na temelju univerzalnog pravnog sljedništva ili

6. na temelju odluke glavne skupštine o povlačenju dionica po propisima o smanjenju temeljnoga kapitala društva.

(2) Ukupan nominalni iznos dionica stečenih u svrhe navedene u stavku 1. točki 1. do 3. ovoga članka ne može, zajedno s takvim iznosima drugih dionica društva koje je ono već steklo i još ih ima, preći deset posto (10%) temeljnoga kapitala društva. Takvo je stjecanje nadalje dopušteno samo onda ako društvo stvori propisane rezerve za te dionice tako da se ne smanji temeljni kapital društva ni rezerve koje po zakonu ili po statutu ono mora imati a koje se ne smiju koristiti za isplate dioničarima. U slučajevima iz stavka 1. točke 1. 2. i 4. ovoga članka stjecanje je dopušteno samo onda ako su za dionice u cjelini uplaćeni nominalni iznosi ili viši iznosi za koje su one izdane.

(3) U slučaju iz stavka 1. točke 1. ovoga članka uprava mora izvijestiti sljedeću glavnu skupštinu o razlozima i svrsi stjecanja, broju i nominalnim iznosima stečenih dionica, o njihovu udjelu u temeljnome kapitalu kao i o protuvrijednosti koja je dana za te dionice. U slučaju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka dionice se moraju u roku od godinu dana od njihova stjecanja ponuditi zaposlenima na otkup.

Ništavi poslovi

Članak 234.

(1) Ništav je pravni posao kojim društvo nekome daje predujam ili zajam ili mu pruža osiguranje radi stjecanja dionica toga društva. To se ne odnosi na tekuće pravne poslove financijskih institucija niti na davanje predujma ili zajma ni na pružanje osiguranja da bi dionice stekli zaposleni u društvu ili u društvu koje je s njime povezano. Pravni je posao ništav i u tim slučajevima, ako društvo ne bi pri stjecanju vlastitih dionica moglo stvoriti propisane rezerve za te dionice da se ne bi smanjio temeljni kapital društva ili po zakonu ili statutu propisane rezerve koje se ne smiju koristiti za plaćanja dioničarima.

(2) Ništav je i pravni posao između dioničkoga društva i druge osobe kojim se ta osoba ovlašćuje ili obvezuje da stekne dionice dioničkoga društva za račun toga društva, ovisnoga društva ili društva u kojemu dioničko društvo ima većinski udio, ako bi stjecanje dionica od strane dioničkoga društva bilo protivno članku 233. stavku 1. i 2. ovoga Zakona.

Prava iz vlastitih dionica

Članak 235.

Iz vlastitih dionica društvu ne pripadaju nikakva prava.

Otuđenje i povlačenje vlastitih dionica

Članak 236.

(1) Ako društvo protivno odredbama članka 233. stavka 1. i 2. ovoga Zakona stekne vlastite dionice, mora ih otuđiti u roku od godinu dana.

(2) Ako ukupni nominalni iznos dionica koje društvo na dopušteni način stekne po odredbama članka 233. stavka 1. ovoga Zakona i još ih drži prelazi deset posto (10%) temeljnoga kapitala društva, društvo mora u roku od tri godine nakon stjecanja dionica otuđiti onaj dio dionica koji prelazi taj postotak.

(3) Ako se vlastite dionice ne otuđe u rokovima propisanim u stavku 1. i 2. ovoga članka, društvo ih mora povući.

Stjecanje vlastitih dionica preko trećih

Članak 237.

Onaj tko djeluje u vlastito ime ali za račun dioničkoga društva može steći ili imati dionice toga društva samo onda ako bi to po odredbama članka 233. stavka 1.točke 1. do 5. i stavka 2. ovoga Zakona bilo dopušteno i tome društvu. Isto vrijedi i kada dionice dioničkoga društva stječe ili drži ovisno društvo ili društvo u kome dioničko društvo ima većinski udio ili kada ih stječe ili drži treća osoba koja djeluje u vlastito ime ali za račun ovisnoga društva ili društva. u kojemu dioničko društvo ima većinski udio. U izračunavanju ukupnog nominalnog iznosa dionica po odredbama članka 233. stavka 2. i članka 236. stavka 2. ovoga Zakona te se dionice smatraju dionicama dioničkoga društva. U ostalome na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 233. stavka 3. i članka 234. do 236. ovoga Zakona. Treća osoba ili društvo moraju dioničkome društvu na njegov zahtjev pribaviti vlasništvo dionica. Dioničko društvo mora platiti protuvrijednost dionica.

Uzimanje vlastitih dionica u zalog

Članak 238.

(1) Sa stjecanjem vlastitih dionica po odredbama članka 233. stavka 1. i 2., članka 233. i članka 237. ovoga Zakona izjednačuje se uzimanje vlastitih dionica u zalog. Financijska institucija može u okviru tekućih poslova uzimati u zalog vlastite dionice do ukupnog iznosa iz članka 233. stavka 2. ovoga Zakona. Na odgovarajući način primjenjuje se odredba članka 234. ovoga Zakona.

(2) Postupanje protivno stavku 1. ovoga članka ima za posljedicu da uzimanje u zalog vlastitih dionica nije valjano ako za njih nije u cjelini uplaćen nominalni iznos ili veći iznos za koji su izdane.

Odjeljak 5.

ORGANI DRUŠTVA

Pododjeljak 1.

Uprava

Sastav uprave

Članak 239.

(1) Uprava se sastoji od jedne ili više osoba (direktori) čiji se broj određuje statutom. Ako se uprava sastoji od više osoba, jedna se od njih mora imenovati za predsjednika.

(2) Članom uprave može biti svaka fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna. U statutu se mogu odrediti uvjeti za imenovanje članova uprave. Članom uprave ne može biti osoba.:

1. koja je kažnjena za kazneno djelo prouzrokovanja stečaja, povrede obveze vođenja poslovnih knjiga, oštećenja vjerovnika, pogodovanja vjerovnika, zloupotrebe u postupku prisilne nagodbe ili stečaja, neovlaštenog otkrivanja i pribavljanja poslovne ili proizvodne tajne ili prevare iz Kaznenog zakonika Republike Hrvatske i to za vrijeme od pet godina po pravomoćnosti presude kojom je osuđena, s time da se u to vrijeme ne računa vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ili

2. protiv koje je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je u potpunosti ili djelomično obuhvaćeno predmetom poslovanja društva za vrijeme dok traje ta zabrana.

Vođenje poslova društva

Članak 240.

(1) Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost.

(2) Ako se uprava sastoji od više osoba, članovi uprave ovlašteni su da poslove vode samo zajedno. Statutom se može odrediti i drugačiji način vođenja poslova, ali se ne može odrediti da se u slučaju različitih mišljenja članova uprave smatra da je donesena odluka za koju se odlučila manjina. Ako su glasovi pri odlučivanju jednako podijeljeni, a statutom se za taj slučaj drugačije ne odredi, odlučujući je glas predsjednika uprave.

(3) Uprava može donijeti poslovnik o svome radu, ako njegovo donošenje nije po statutu u nadležnosti nadzornog odbora ili ako ga i bez određivanja takve nadležnosti taj organ ne donese. Pitanja koja se inače uređuju poslovnikom mogu se urediti statutom. Odluka uprave o poslovniku mora se donijeti jednoglasno.

Zastupanje

Članak 241.

(1) Uprava zastupa društvo. U tome je ovlaštena poduzimati sve pravne radnje zastupanja u poslovima, pred sudom i drugim organima vlasti.

(2) Ako se uprava sastoji od više osoba, a statutom se drugačije ne odredi, članovi uprave ovlašteni su zastupati društvo samo skupno. Za očitovanje volje prema društvu dovoljno je da je ona očitovana prema jednome članu uprave.

(3) Statutom se može odrediti da su za zastupanje ovlašteni pojedini članovi uprave sami ili zajedno s prokuristom. Ako je na to ovlašten statutom, takvu odluku može donijeti i nadzorni odbor.

(4) Članovi uprave potpisuju se u ime društva pri čemu moraju navesti tvrtku društva i svojstvo članova uprave.

Ograničenje ovlasti za zastupanje i za vođenje poslova

Članak 242.

(1) Ovlast uprave da zastupa društvo ne može se ograničiti.

(2) Članovi uprave moraju se u odnosu na društvo u vođenju poslova držati ograničenja koja su im u okviru propisa postavljena statutom, odlukama nadzornog odbora i glavne skupštine te poslovnikom o radu uprave.

Priprema i provođenje odluka glavne skupštine

Članak 243.

Uprava je dužna da:

1. na zahtjev glavne skupštine pripremi odluke i opće akte čije je donošenje u nadležnosti glavne skupštine,

2. pripremi ugovore koji se mogu sklopiti samo uz suglasnost glavne skupštine,

3. izvršava odluke koje glavna skupština donese u okviru svoje nadležnosti.

Imenovanje i opoziv članova uprave

Članak 244.

(1) Članove uprave i predsjednika imenuje nadzorni odbor društva najviše na vrijeme od pet godina s time da ih može ponovno imenovati. Ponovno imenovanje uprave nije moguće ranije od godinu dana prije isteka njihova mandata.

(2) Nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom.

Imenovanje od strane suda

Članak 245.

(1) ako neki član uprave nije imenovan, u hitnom će ga slučaju na zahtjev zainteresirane osobe imenovati sud.

(2) Tako imenovana osoba ostaje članom uprave sve dok se u skladu sa statutom ne imenuje član uprave na čije mjesto je on imenovan.

(3) Član uprave kojega imenuje sud ima pravo na na doknadu troškova koje ima u obavljanju toga posla i na nagradu za rad. Ako se tako imenovani član uprave i društvo ne mogu o tome sporazumjeti. o nadoknadi troškova i o plaćanju nagrade odlučuje sud.

Sudjelovanje članova uprave u dobiti društva

Članak 246.

(1) Članovima uprave društva može se za njihov rad dati pravo da sudjeluju u dobiti društva.

(2) Ako se članovima uprave daje pravo da sudjeluju u dobiti tekuće godine, njihov se udio obračunava prema toj dobiti umanjenoj za gubitak iz prethodne godine i za iznose koji se po zakonu i statutu iz dobiti tekuće godine unose u rezerve društva. Drugačije određenje sudjelovanja članova uprave u dobiti društva ništavo je.

Načela za primanja članova uprave

Članak 247.

(1) Pri određivanju ukupnih primitaka pojedinoga člana uprave (plaće, sudjelovanja u dobiti, nadoknadi izdataka, plaćanju premija osiguranja, provizija i svih ostalih davanja) nadzorni odbor mora brinuti o tome da ukupni iznosi primanja budu u primjerenome odnosu posla koji obavlja član uprave i stanja društva.

(2) Ako se nakon što se članovima uprave odrede primanja tako bitno pogoršaju prilike društva da bi dalje isplaćivanje primanja iz stavka 1. ovoga članka za društvo značilo tešku nepravdu, nadzorni odbor, a u slučaju iz članka 245. stavka 3. ovoga Zakona na zahtjev toga odbora sud, ovlašten je da ih primjereno smanji. Smanjenje primanja neme utjecaja na ostale dijelove ugovora člana uprave s društvom. Član uprave ima pravo na raskid ugovora s krajem narednog tromjesečja s time da je otkazni rok za to šest tjedana.

Zabrana konkurencije

Članak 248.

(1) Član uprave ne može bez suglasnosti nadzornog odbora za svoj ni za tuđi račun obavljati poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva, ne može biti član uprave ni nadzornog odbora u drugome društvu koje se bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva, a ne može ni u prostorijama društva obavljati poslove za svoj niti za tuđi račun. Bez te suglasnosti član uprave ne može biti ni član trgovačkoga društva koji osobno odgovara za obveze toga društva, ako se ono bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva.

(2) Ako član uprave postupi protivno zabrani iz prethodnoga stavka ovoga članka, društvo može od njega tražiti da mu nadoknadi time pričinjenu štetu. Umjesto toga društvo može tražiti od člana uprave da dopusti da se poslovi koje je sklopio za svoj račun smatraju poslovima sklopljenim za račun društva a da iz poslova koje je sklopio za tuđi račun prenese društvu ono što je za to primio, odnosno da mu ustupi zahtjev za naplatu onoga što bi trebalo da primi.

(3) Zahtjevi društva iz prethodnoga stavka ovoga članka zastaruju u roku od tri mjeseca od kada su ostali članovi uprave i članovi nadzornoga odbora saznali za radnju povodom koje se može tražiti nadoknada štete. Zahtjevi zastaruju u svakom slučaju, bez obzira na saznanje za radnju, u roku od pet godina od kada je radnja učinjena.

Davanje kredita članovima uprave i prokuristima

Članak 249.

(1) Društvo može dati kredit članovima uprave, prokuristima i članovima njihovih užih obitelji samo na temelju odluke nadzornoga odbora. Odluka se može odnositi samo na određene ugovore o kreditu ili vrste kredita a ugovor o kreditu mora se sklopiti najkasnije tri mjeseca od dana donošenja odluke kojom se kredit odobrava. U odluci moraju se odrediti kamate i otplata kredita. Kreditom se smatraju i druge pravne radnje koje se u gospodarskome smislu mogu s njime izjednačiti. To ne vrijedi za kredite koji ne prelaze visinu mjesečne plaće člana uprave.

(2) Odredbe prethodnoga stavka ovoga članka primjenjuju se i na davanje kredita vladajućega društva takvim osobama u ovisnome društvu i članovima njihovih užih obitelji te na davanje kredita ovisnoga društva takvim osobama u vladajućemu društvu i članovima njihovih užih obitelji. U tim slučajevima odluku o davanju kredita daje nadzorni odbor vladajućega društva.

(3) Dade li se kredit protivno odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka, mora ga se, bez obzira na odredbe ugovora, odmah vratiti, osim ako nadzorni odbor naknadno ne donese odluku kojom odobrava davanje kredita.

Izvješća nadzornom odboru

Članak 250.

(1) Uprava mora izvješćivati nadzorni odbor o:

1. poslovnoj politici i o drugim načelnim pitanjima budućeg vođenja poslova,

2 rentabilnosti poslovanja društva a napose rentabilnosti upotrebe vlastitoga kapitala,

3. tijeku poslova, napose prihoda i stanja društva,

4. poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva.

(2) Nadzorni odbor može zahtijevati od uprave da ga izvješćuje i o drugim pitanjima koja su od značaja za poslovanje i stanje društva.

(3) Uprava podnosi izvješće o poslovnoj politici najmanje jednom godišnje, ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalažu da se o tome izvijesti bez odgađanja, izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova i o stanju društva najmanje tromesečno a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima zauzeti stav.

(4) Izvješća se moraju sastavljati savjesno i istinito.

(5) Nadzorni odbor može u svako doba tražiti od uprave da ga izvijesti o pitanjima koja su povezana s poslovanjem društva i koja značajnije utječu na položaj društva ili se razumno može očekivati da bi na to mogla utjecati.

Dužnosti uprave u slučaju gubitka, prezaduženja ili nesposobnosti za plaćanje

Članak 251.

(1) Ako se kod izrade godišnjih ili drugih financijskih izvješća ili inače ustanovi da u društvu postoji gubitak u visini polovine temeljnoga kapitala društva, uprava mora odmah sazvati glavnu skupštinu društva i o tome je izvijestiti.

(2) Ako je društvo nesposobno za plaćanje ili prezaduženo, uprava mora bez odgađanja a najkasnije tri tjedna po nastanku razloga kojega poseban zakon određuje kao razlog za pokretanje stečajnog postupka zatražiti da se otvori taj postupak ili postupak prisilne nagodbe.

(3) Nakon što nastane nesposobnost za plaćanje, odnosno nakon što dođe do prezaduženosti uprava ne smije obavljati plaćanja. To ne vrijedi za plaćanja koja se i nakon toga obave s pozornošéu urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Dužna pozornost i odgovornost članova uprave

Članak 252.

(1) Članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva.

(2) Članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

(3) Članovi uprave naročito su odgovorni za štetu ako suprotno ovome Zakonu:

1. vrate dioničarima ono što su uložili u društvo,

2 isplate dioničarima kamate ili dividendu,

3. upišu, steknu, uzmu u zalog ili povuku vlastite dionice društva ili nekoga drugoga društva,

4. izdaju dionice prije nego što se za njih u cjelini uplati nominalni iznos ili veći iznos za koji su izdane,

5. razdijele imovinu društva,

6. obave plaćanja nakon što nastupi nesposobnost društva za plaćanje, odnosno nakon što dođe do prezaduženosti društva,

7. kod uvjetnog povećanja kapitala izdaju dionice suprotno svrsi ili prije nego što se one u cjelini uplate.

(4) Obveza naknade štete ne postoji ako se radnja članova uprave temelji na odluci glavne skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne isključuje odgovornost. Društvo se može odreći zahtjeva za naknadu štete ili o njemu sklopiti nagodbu tek po proteku tri godine od nastanka zahtjeva ali samo onda ako se s time suglasi glavna sukpština i ako tome ne prigovori manjina koja raspolaže ukupno s najmanje desetinom temeljnog kapitala društva i prigovor se ne unese u zapisnik sa skupštine. To vremensko ograničenje ne vrijedi ako je onaj tko je odgovoran za naknadu štete nesposoban za plaćanje i ako, da bi otklonio otvaranje stečaja, sklopi nagodbu sa svojim vjerovnicima.

(5) Zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoja potraživanja podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima osim onih iz stavka 3. ovoga članka samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. U odnosu na vjerovnike društva obveza da se nadoknadi šteta ne može se otkloniti tako da se društvo odrekne zahtjeva ili da o zahtjevu sklopi nagodbu niti time što se radnja temeljila na odluci glavne skupštine.

(6) Zahtjevi iz prethodnih stavaka ovoga članka zastaruju za pet godina.

Zamjenici članova uprave

Članak 253.

Propisi za članove uprave vrijede i za njihove zamjenike.

Pododjeljak 2.

Nadzorni odbor

Broj članova nadzornog odbora

Članak 254.

(1) Nadzorni odbor ima najmanje tri člana. Statutom se može odrediti i veći broj članova nadzornog odbora s time da njihov broj mora biti neparan.

(2) Najveći broj članova nadzornog odbora iznosi kod društva s temeljnim kapitalom:

- do u valuti Republike Hrvatske izražene protuvrijednosti od 3.000.000 DEM 9 članova,

- preko u valuti Republike Hrvatke izražene protuvrijednosti od 3.000.000 DEM 15 članova,

- preko u valuti Republike Hrvatske izražene protuvrijednosti od 20.000.000 DEM 21 član.

(3) Vrijednost temeljnoga kapitala društva iz prethodnoga stavka ovoga članka određuje se po srednjem tečaju utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka za DEM koji je na snazi na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno podnošenja prijave za upis povećanja ili smanjenja temeljnoga kapitala društva u sudski registar.

Tko može biti član nadzornog odbora

Članak 255.

(1) Članom nadzornog odbora može biti fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna. Statutom se mogu odrediti uvjeti koje mora ispuniti osoba da bi bila imenovana u nadzorni odbor.

(2) Članom nadzornog odbora ne može biti:

1. član uprave društva,

2. član nadzornog odbora u deset društava,

3. član uprave društva koje je ovisno u odnosu na dioničko društvo,

4. član uprave drugog društva kapitala u čijem se nadzornom odboru nalazi član uprave društva,

5. osoba koja ne ispunjava uvjete iz članka 239 stavka 2. ovoga Zakona.

Izbor i imenovanje članova nadzornog odbora

Članak 256.

(1) Članove nadzornog odbora bira glavna skupština društva.

(2) Statutom se može predvidjeti da određeni dioničari imenuju određeni broj članova nadzornog odbora. Kada je tako propisano posebnim zakonom, u statutu se određuje broj članova nadzornog odbora koje biraju zaposleni.

(3) Pravo imenovanja članova nadzornog odbora mogu imati samo određeni dioničari ili svakodobni imatelji određenih dionica. Imateljima određenih dionica može se statutom dati pravo da imenuju članove nadzornog odbora ako njihove dionice glase na ime i ako je za prijenos tih dionica potrebna suglasnost društva. Takve dionice ne čine poseban rod dionica. Dioničari mogu u nadzorni odbor imenovati najviše jednu trećinu članova odbora.

(4) Ne mogu se izabrati zamjenici članova nadzornog odbora.

Imenovanje članova nadzornog odbora od strane suda

Članak 257.

Ako u nadzornom odboru nedostaje broj članova potreban za to da bi se u njemu mogle donositi odluke, članove koji za to nedostaju imenovat će sud na zahtjev uprave nekoga člana nadzornog odbora ili dioničara. Uprava je dužna uputiti zahtjev sudu bez odgađanja, osim ako se ne očekuje da će se broj članova nadzornog odbora na vrijeme popuniti do naredne sjednice toga odbora.

Mandat članova nadzornog odbora

Članak 258.

Članovi nadzornog odbora biraju se, odnosno imenuju najviše na četiri godine i mogu biti ponovno birani, odnosno imenovani.

Opoziv članova nadzornog odbora

Članak 259.

(1) Glavna skupština može opozvati člana nadzornog odbora i prije isteka mandata za koji je izabran. Za odluku o tome potrebna je većina od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(2) Imenovanoga člana nadzornog odbora može u svako doba opozvati onaj tko ga je imenovao i zamijeniti ga drugom osobom. Ako više nisu ispunjene pretpostavke za imenovanje člana nadzornog odbora koje su određene statutom, glavna skupština može imenovanoga člana opozvati običnom većinom glasova.

Opoziv članova nadzornog odbora od strane suda

Članak 260.

Sud će na zahtjev nadzornog odbora opozvati člana toga odbora ako za to postoji važan razlog. O postavljanju zahtjeva nadzorni odbor odlučuje običnom većinom glasova. Ako se radi o članu koji je imenovan u nadzorni odbor, zahtjev sudu mogu postaviti i dioničari koji imaju dionice čiji ukupni nominalni iznos čini najmanje jednu desetinu temeljnoga kapitala društva.

Nespojivost članstva u upravi i u nadzornom odboru društva

Članak 261.

(1) Član nadzornog odbora ne može biti istovremeno i član uprave, trajni zamjenik člana uprave, prokurist ni punomoćnik društva.

(2) Nadzorni odbor može najviše za vrijeme koje unaprijed odredi, ali ne više od godinu dana, neke svoje članove imenovati za zamjenike članova uprave koji nedostaju ili koji nisu u mogućnosti obavljati svoju funkciju. Nadzorni odbor tako može ponovno imenovati svoje iste članove s time da njihov mandat ne traje više od godinu dana. Za vrijeme dok obavlja posao u upravi društva član nadzornog odbora ne može obavljati funkciju člana nadzornog odbora. Za tako imenovane zamjenike člana uprave ne vrijedi zabrana iz članka 248. ovoga Zakona.

Objava promjena u nadzornom odboru

Članak 262.

Uprava mora svaku promjenu u sastavu nadzornog odbora bez odgađanja objaviti onako kako se objavljuju priopćenja društva i o tome izvijestiti registarski sud.

Nadležnost nadzornog odbora

Članak 263.

(1) Nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva.

(2) Nadzorni odbor može pregledavti i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti pojedine svoje članove ili stručnjake.

(3) Nadzorni odbor podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru iz stavka 1. ovoga članka. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede dobiti i pokrića gubitka u društvu. Članovi koji se ne slažu s nekim dijelom izvješća ili s izvješćem u cjelini dužni su u pisanom obliku dostaviti glavnoj skupštini svoje primjedbe.

(4) Nadzorni odbor može sazvati glavnu skupštinu društva. On to mora učiniti kada je to potrebno radi dobrobiti društva. Odluku o tome nadzorni odbor donosi običnom većinom glasova.

(5) Vođenje poslova društva ne može se prenijeti na nadzorni odbor. Statutom ili odlukom nadzornog odbora može se odrediti da se određene vrste poslova mogu obavljati samo uz suglasnost toga odbora. Odbije li nadzorni odbor dati suglasnost, uprava može zatražiti od glavne skupštine da ona dade potrebnu suglasnost. Glavna skupština donosi odluku o davanju suglasnosti s većinom od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

Način rada nadzornog odbora

Članak 264.

(1) Nadzorni odbor iz reda svojih članova izabire predsjednika i najmanje jednog njegovog zamjenika. Uprava mora izvijestiti registarski sud o tome tko je izabran predsjednikom i zamjenikom predsjednika nadzornog odbora. Zamjenik predsjednika ima prava i obveze predsjednika samo onda ako je ovaj spriječen u obavljanju svoje funkcije.

(2) O sjednici nadzornog odbora vodi se zapisnik kojega potpisuje predsjednik. Svakome članu nadzornog odbora mora se na njegov zahtjev zapisnik dati na uvid.

(3) Nadzorni odbor može imenovati komisije radi pripreme odluka koje donosi i nadzora njihova provođenja. Komisije ne mogu odlučivati o pitanjima iz nadležnosti nadzornog odbora.

Sazivanje sjednica

Članak 265.

(1) Svaki član nadzornog odbora ili uprave može uz navođenje razloga i svrhe zatražiti da predsjednik sazove sjednicu odbora. Sjednica se mora održati unutar roka od 15 dana od kada je sazvana.

(2) Ako se ne udovolji zahtjevu barem dvojice članova nadzornog odbora ili uprave za sazivanjem sjednice, podnositelji zahtjeva mogu je uz priopćenje dnevnoga reda i sami sazvati.

(3) Sjednice nadzornog odbora treba u pravilu sazivati jednom tromjesečno, a mora ih se sazvati najmanje jednom polugodišnje.

Sudjelovanje na sjednicama

Članak 266.

(1) Sjednicama nadzornog odbora ne mogu prisustvovati osobe koje nisu njegovi članovi ili članovi uprave društva. Na sjednicu se mogu pozvati izvjestitelji i savjetnici za pojedina pitanja o kojima se odlučuje.

(2) Članovi nadzornog odbora mogu prisustvovati sjednicama svake komisije toga odbora, iako nisu njezini članovi, ako predsjednik komisije ne odredi drugačije.

(3) Statutom se može odrediti da u radu sjednice nadzornog odbora umjesto spriječenoga člana toga odbora prisustvuje i osoba koja nije član odbora ako od spriječenoga člana odbora dobije za to pisanu punomoć.

Odlučivanje u nadzornom odboru

Članak 267.

(1) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, nadzorni odbor može donositi odluke ako su za to ispunjeni uvjeti određeni statutom. Nema li u statutu o tome odredbi, nadzorni odbor može donositi odluke ako najmanje polovina od propisanoga broja njegovih članova sudjeluje u odlučivanju.

(2) Ako statutom nije drugačije određeno, odluke nadzornog odbora donose se većinom od danih glasova.

(3) Odsutni članovi nadzornog odbora mogu sudjelovati u donošenju odluka tako da svoj glas dadu pisanim putem.

(4) Glas u nadzornom odboru može se dati pismom, telefonom, telegrafom, telefaksom i korištenjem drugih za to podobnih tehničkih sredstava, ako se tome ne usprotivi nijedan član nadzornog odbora.

Zastupanje društva prema članovima uprave

Članak 268.

Nadzorni odbor zastupa društvo prema članovima uprave.

Nagrada za rad članova nadzornog odbora

Članak 269.

Članovima nadzornog odbora može se za njihov rad isplatiti nagrada. Nju se može odrediti i sudjelovanjem člana odbora u dobiti društva. Nagradu se može odrediti u statutu ili je može odobriti glavna skupština društva. Nagrada mora biti primjerena poslovima koje obavlja član odbora i stanju društva.

Ugovori sa članovima nadzornog odbora

Članak 270.

(1) Za sve ugovore koje član nadzornog odbora sklapa s društvom izvan obavljanja poslova člana toga odbora potrebna je suglasnost nadzornog odbora.

(2) Član nadzornog odbora koji sklopi ugovor s društvom, a da za to ne dobije suglasnost toga odbora, dužan je društvu vratiti sve ono što je na temelju toga od njega primio, osim ako nadzorni odbor kasnije ne dade suglasnost za takav ugovor.

Davanje kredita članovima nadzornog odbora

Članak 271.

(1) Društvo može davati kredite članovima nadzornog odbora i članovima njihove uže obitelji samo uz odobrenje toga odbora. Odobrenje se može dati samo za određene kreditne poslove ili za određene vrste tih poslova s time da se ugovor mora sklopiti najkasnije tri mjeseca od dana donošenja odluke nadzornog odbora kojom se posao odobrava. U odobrenju moraju se odrediti kamate i otplata kredita. Kreditom se smatraju i druge pravne radnje koje se u gospodarskom smislu mogu s njime izjednačiti.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i kada vladajuće društvo daje kredit članovima nadzornog odbora ovisnoga društva ili članovima njihovih užih obitelji te kada ovisno društvo daje kredit članovima nadzornoga odbora vladajućega društva ili članovima njihovih užih obitelji. U navedenim slučajevima davanje kredita odobrava nadzorni odbor vladajućega društva.

(3) Dade li se kredit protivno odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka, mora ga se, bez obzira na odredbe ugovora, odmah vratiti, osim ako nadzorni odbor naknadno ne donese odluku kojom odobrava davanje kredita.

Dužna pozornost i odgovornost članova nadzornog odbora

Članak 272.

Na dužnost postupanja članova nadzornog odbora u obavljanju poslova odbora s dužnom pozornošću i na njihovu odgovornost na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 252. ovoga Zakona.

Pododjeljak 3.

Iskorištavanje utjecaja u društvu

Odgovornost za štetu

Članak 273.

(1) Tko s nakanom koristeći svoj utjecaj u društvu navede člana uprave ili nadzornog odbora, prokuristu ili punomoćnika da poduzmu nešto na štetu društva ili njegovih dioničara, odgovara društvu za štetu koja mu time bude pričinjena. Ta osoba odgovara za štetu i dioničarima, ako im je ona nastala, neovisno o šteti koja je pričinjena društvu.

(2) Pored osobe iz prethodnoga stavka ovoga članka, za štetu odgovaraju kao solidarni dužnici i članovi uprave i nadzornog odbora ako povrijede svoje dužnosti. U slučaju spora članovi uprave i nadzornog odbora moraju dokazati da su u obavljanju svojih dužnosti postupali uredno i savjesno. Nema obveze članova uprave i nadzornog odbora da nadoknade štetu, ako su djelovali u skladu sa zakonitom odlukom glavne skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne isključuje obvezu da se nadoknadi šteta.

(3) Pored osoba iz stavka 1. i 2. ovoga članka za štetu odgovara kao solidarni dužnik i onaj tko je imao koristi od štetne radnje ako je s nakanom utjecao na osobu koja je učinila tu radnju.

(4) Zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoja potraživanja podmiriti od društva. U odnosu na vjerovnike društva ne može se obveza da se nadoknadi šteta otkloniti time da se društvo odrekne zahtjeva ili da o zahtjevu sklopi nagodbu niti time da se radnja temeljila na odluci glavne skupštine.

(5) Zahtjevi iz prethodnih stavaka ovoga članka zastaruju u roku od pet godina.

(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se ako su članovi uprave ili nadzornog odbora, prokurist ili punomoćnik navedeni na štetnu radnju:

1. odlukom glavne skupštine društva,

2. korištenjem ovlasti za vođenje društva na temelju ugovora kojim se vođenje poslova povjerava vladajućem društvu ili

3. korištenjem ovlasti društva kojemu se dioničko društvo priključilo tako da ono vodi poslove dioničkoga društva.

Pododjeljak 4.

Glavna skupština

1. Odsjek: Nadležnost glavne skupštine

Ostvarivanje prava dioničara

Članak 274.

(1) Ako zakonom nije drugačije određeno, dioničari u poslovima društva svoja prava ostvaruju na glavnoj skupštini.

(2) Članovi uprave i nadzornog odbora moraju sudjelovati u radu glavne skupštine.

Nadležnost glavne skupštine

Članak 275.

(1) Glavna skupština odlučuje u pitanjima koja su izričto određena zakonom i statutom društva, a osobito o:

1. izboru i razrješenju članova nadzornog odbora, osim ako ih se ne imenuje u taj odbor.

2. godišnjim financijskim izvješćima i upotrebi dobiti,

3. davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog odbora,

4. imenovanju revizora društva.

5. izmjenama statuta,

6. povećanju i smanjenju temeljnoga kapitala društva.

7. imenovanju revizora za ispitivanje radnji obavljenih u osnivanju društva ili radnji vođenja poslova društva,

8. prestanku društva.

(2) O pitanjima vođenja poslova društva glavna skupština može odlučivati samo onda ako to od nje zatraži uprava društva.

(3) Odluke iz stavka 1. točke 2. i 6. ovoga članka glavna skupština može donijeti tek nakon što joj nadzorni odbor podnese izvješće iz članka 263. stavka 3. ovoga Zakona.

Razrješnica članovima uprave i nadzornog odbora

Članak 276.

(1) Glavna skupština odlučuje o davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog odbora. O davanju razrješnice pojedinome članu glasuje se odvojeno, ako tako odluči glavna skupština ili ako to zatraže dioničari čiji udjeli zajedno čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva.

(2) Davanjem razrješnice glavna skupština odobrava kako su članovi uprave i nadzornog odbora vodili društvo. To nema značaj odricanja od zahtjeva za naknadom štete s naslova odgovornosti koji se može postaviti prema osobama kojima je dana razrješnica.

(3) Rasprava o davanju razrješnice mora se voditi zajedno s raspravom o upotrebi tekuće dobiti. Uprava mora podastrijeti glavnoj skupštini godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva i izvješće nadzornog odbora.

2. Odsjek: Sazivanje glavne skupštine

Općenito

Članak 277.

(1) Glavnu skupštinu mora se sazvati u slučajevima određenim zakonom i statutom kao i uvijek onda kada to zahtijevaju interesi društva.

(2) Glavnu skupštinu saziva uprava koja o tome odlučuje običnom većinom glasova. Za donošenje odluke o sazivanju glavne skupštine ovlaštene su osobe koje su trgovačkom registru upisane kao članovi uprave. Pri tome se ne dira u pravo ostalih osoba koje su po zakonu i statutu ovlaštene sazvati glavnu skupštinu.

(3) Sazivanje glavne skupštine objavljuje se u glasilu društva. Odluka o sazivanju glavne skupštine mora sadržavati tvrtku i sjedište društva, vrijeme i mjesto održavanja glavne skupštine i uvjete koji se moraju ispuniti za sudjelovanje u glavnoj skupštini te za korištenje pravom glasa.

(4) Ako u statutu nije drugačije određeno, glavna skupština se održava u sjedištu društva. Kotiraju li dionice društva na burzi, glavna skupština se, ako statutom nije drugačije određeno, može održati i u sjedištu burze.

Sazivanje glavne skupštine na zahtjev manjine

Članak 278.

(1) Glavnu skupštinu mora se sazvati ako to u pisanom obliku zatraže dioničari koji zajedno imaju udjele u visini od dvadesetoga dijela temeljnoga kapitala društva i navedu svrhu i razlog sazivanja te skupštine. Zahtjev treba uputiti upravi. Statutom se može odrediti da to pravo imaju i dioničari koji zajedno imaju udjele koji su manji od onih propisanih u ovome stavku.

(2) Dioničari iz stavka 1. ovoga članka mogu na isti način zahtijevati i da se objavi predmet odlučivanja na glavnoj skupštini.

(3) Ne udovolji li se njihovu zahtjevu, sud može ovlastiti dioničare koji su postavili zahtjev da sami sazovu glavnu skupštinu, odnosno da objave predmet odlučivanja na toj skupštini. Sud može istovremeno imenovati predsjednika glavne skupštine.

Rok za sazivanje glavne skupštine

Članak 279.

(1) Glavnu skupštinu mora se sazvati najmanje mjesec dana prije dana njezina održavanja.

(2) Statutom se sudjelovanje na glavnoj skupštini i korištenje pravom glasa može uvjetovati s time da se dionice određeno vrijeme prije održavanja glavne skupštine moraju pohraniti i da dioničari unaprijed prijave svoje sudjelovanje na glavnoj skupštini. Predviđa li statut takvu odredbu, rok za sazivanje glavne skupštine umjesto prema danu održavanja glavne skupštine računa se prema danu do čijeg isteka treba pohraniti dionice, odnosno prijaviti sudjelovanje na glavnoj skupštini.

(3) Zavisi li po statutu sudjelovanje u glavnoj skupštini ili pravo da se na njoj glasuje od toga da se dionice pohrane do određenoga vremena prije glavne skupštine, uvjetu je udovoljeno ako se to učini najkasnije desetoga dana pred održavanjem glavne skupštine. Ako se statutom ne odredi drugačije, tome je uvjetu udovoljeno pohrane li se dionice kod javnog bilježnika ili kod financijske institucije koja se bavi čuvanjem vrijednosnih papira.

(4) Ako je uvjet da se sudjeluje na glavnoj skupštini ili da se na njoj ostvaruje pravo glasa da se dioničari prijave prije održavanja glavne skupštine, tome je uvjetu udovoljeno ako se to učini najkasnije desetoga dana prije održavanja glavne skupštine.

Objava dnevnog reda

Članak 280.

(1) Dnevni red glavne skupštine objavljuje se u glasilu društva zajedno s pozivom na skupštinu. Ako dioničari koji zajedno imaju udjele u iznosu od dvadesetoga dijela temeljnoga kapitala društva nakon što je sazvana glavnu skupština zahtijevaju da se objavi predmet odlučivanja na glavnoj skupštini, to se mora učiniti u roku od deset dana nakon što je objavljeno sazivanje glavne skupštine.

(2) Ako glavna skupština treba odlučiti o izmjeni statuta ili o sklapanju ugovora koji je valjan samo ako glavna skupština na njega dade suglasnost, moraju se objaviti prijedlog izmjena statuta, odnosno bitni sadržaj ugovora.

(3) Za svaku točku dnevnoga reda o kojoj treba da odlučuje glavna skupština uprava i nadzorni odbor moraju, a ako se radi o izboru članova nadzornog odbora i revizora samo nadzorni odbor, navesti u objavi dnevnoga rada i prijedloge odluka što ih treba donijeti.

(4) Na glavnoj skupštini ne može se odlučivati o točkama dnevnoga reda koje nisu valjano objavljene.

Priopćenja za dioničare i članove nadzornog odbora

Članak 281.

(1) Uprava mora u roku od dvanaest dana od objave sazivanja glavne skupštine priopćiti financijskim institucijama i udruženjima dioničara koji su na posljednjoj glavnoj skupštini glasovali u ime dioničara ili koji to zahtijevaju da je sazvana glavna skupština te zahtjeve i prijedloge dioničara uz navođenje njihovih imena, obrazloženja i stavova uprave.

(2) Isto priopćenje uprava mora poslati dioničarima:

1. koji su pohranili dionice u društvu ili

2. koji su zatražili da im se pošalje priopćenje.

(3) Svaki član nadzornog odbora može zatražiti da mu uprava pošalje priopćenje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Svaki dioničar koji je pohranio dionice u društvu ili je kao dioničar upisan u knjizi dionica i svaki član nadzornog odbora može zahtijevati da mu uprava u pisanom obliku priopći odluke koje donese glavna skupština.

Prijedlozi dioničara

Članak 282.

(1) Prijedlozi dioničara moraju se priopćiti u skladu s odredbama prethodnoga članka ovoga Zakona ako dioničar u roku od tjedan dana nakon što se u glasilu društva objavi sazivanje glavne skupštine pošalje društvu obrazloženi prijedlog i priopći da želi na glavnoj skupštini protusloviti nekome prijedlogu uprave i nadzornog odbora i pridobiti ostale dioničare da glasuju za ono što on predlaže.

(2) Protuprijedlog i obrazloženje ne moraju se priopćiti:

1. ako bi se objavom počinilo kazneno djelo ili prekršaj,

2. ako bi protuprijedlog doveo do odluke glavne skup štine koja bi bila protivna zakonu ili statutu,

3. ako obrazloženje protuprijedloga u bitnim pitanjima sadržava očito pogrešne podatke ili podatke koji mogu zavesti dioničare,

4. ako je protuprijedlog dioničara, utemeljen na istome činjeničnome stanju, bio već priopćen glavnoj skupštini,

5. ako je isti protuprijedlog dioničara s bitno istim obrazloženjem u posljednjih pet godina najmanje dva puta bio priopćen glavnoj skupštini i za njega su se izjasnili dioničari čije dionice čine manje od dvadesetine temeljnoga kapitala društva,

6. ako je vidljivo da dioničar neće sudjelovati u glavnoj skupštini niti će ga itko na njoj zastupati,

7. ako u posljednje dvije godine na dvije glavne skupštine dioničar nije sam ni preko zastupnika stavio neki protuprijedlog kojega je priopćio.

(3) Obrazloženje ne treba priopćavati, ako sadržava ukupno više od sto riječi.

(4) Postavi li više dioničara protuprijedloge o istome pitanju, uprava ih može povezati zajedno s obrazloženjima.

Prijedlozi dioničara za izbore i imenovanja

Članak 283.

Na stavljanje prijedloga dioničara o izboru članova nadzornog odbora ili o imenovanju revizora društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe prethodnoga članka ovoga Zakona. Prijedlog ne mora biti obrazložen.

Priopćenja putem financijskih institucija i udruženja dioničara

Članak 284.

(1) Financijska institucija koja za dioničare drži dionice u pohrani mora priopćenja koja dobije u skladu s odredbama članka 281. ovoga Zakona proslijediti dioničarima bez odgađanja.

(2) Ako financijska institucija ima nakanu glasovati za dioničare na glavnoj skupštini, mora im priopćiti vlastite prijedloge za glasovanje o pojedinim točkama dnevnoga reda. U tim prijedlozima ona se mora rukovoditi interesima dioničara. Financijska institucija mora od dioničara tražiti upute o tome kako da glasuje i upozoriti ih da će u slučaju ako ih na vrijeme ne dobije glasovati onako kako im je to već priopćila. Uz traženje uputa o glasovanju financijska institucija mora dioničarima dostaviti obrazac na kojemu oni mogu dati upute za glasovanje o pitanjima koja su na dnevnome redu glavne skupštine.

(3) Ako dioničar nakon sazivanja glavne skupštine dade financijskoj instituciji u pisanome obliku upute o tome kako da glasuje, ona mu ne mora priopćavati vlastite prijedloge o glasovanju.

(4) Odgovornost financijske institucije za štetu pričinjenu dioničarima zbog povrede obveza iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne može se unaprijed isključiti ni ograničiti.

(5) Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka primjenjuju se i na udruženja dioničara.

3. Odsjek: Zapisnik i pravo na obaviještenost

Popis sudionika na glavnoj skupštini

Članak 285.

(1) Na glavnoj skupštini mora se sastaviti popis svih prisutnih i zastupanih dioničara te njihovih zastupnika uz navođenje imena, prezimena i prebivališta kao i nominalnog iznosa svake od zastupljenih dionica i uz navođenje njezina roda.

(2) Popis treba napraviti na temelju predočenih isprava o dionicama, potvrda o dionicama, odnosno na temelju punomoći za zastupanje dioničara na glavnoj skupštini.

(3) Ako su financijskoj instituciji ili udruženju dioničara dane punomoći za glasovanje na glavnoj skupštini i njihovi punomoćnici glasuju i njihovo ime, treba posebno navesti nominalne iznose i rodove dionica glede kojih im je dano pravo da glasuju na glavnoj skupštini. Ne moraju se navesti imena dioničara koji su dali punomoć za glasovanje.

(4) Onaj koga dioničar ovlasti da u vlastito ime glasuje na temelju dionica koje mu ne pripadaju, mora radi unošenja u popis posebno navesti nominalni iznos i rodove dionica. To vrijedi i za dionice koje glase na ime za koje je ovlaštenik dioničar koji je upisan u knjizi dionica.

(5) Popis treba ostaviti na uvid svim sudionicima glavne skupštine prije prvoga glasovanja. Potpisuje ga predsjednik glavne skupštine.

Zapisnik

Članak 286.

(1) Svaka odluka glavne skupštine mora se navesti u zapisniku kojega sastavlja javni bilježnik.

(2) U zapisniku se navode mjesto i vrijeme održavanja glavne skupštine, ime i prezime javnog bilježnika te način i rezultat glasovanja i utvrđenje predsjednika o donesenim odlukama.

(3) Zastupniku treba priložiti popis sudionika na glavnoj skupštini i dokaz o sazivanju glavne skupštine. Dokaze o sazivanju glavne skupštine ne treba priložiti, ako su uz navođenje njihova sadržaja navedeni u zapisniku.

(4) Zapisnik potpisuje javni bilježnik. Nije potrebno da se navedu svjedoci.

(5) Uprava mora bez odgađanja po održanoj glavnoj skupštini dostaviti registarskome sudu javno ovjereni primjerak zapisnika s prilozima.

Pravo dioničara da budu obaviješteni

Članak 287.

(1) Uprava mora na glavnoj skupštini dati svakome dioničaru na njegov zahtjev obavještenja o poslovima društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu. Obveza davanja obavještenja odnosi se i na pravne i poslovne odnose društva s povezanim društvima.

(2) Uprava može uskratiti davanje obavijesti:

1. ako bi ono prema razumnoj gospodarskoj prosudbi moglo prouzročiti štetu društvu ili s njime povezanome društvu,

2. o poreskim davanjima ili o visini pojedinih od njih,

3. o razlici između vrijednosti s kojom su pojedini predmeti navedeni u poslovnim knjigama društva i njihove više vrijednosti, osim ako glavna skupština potvrdi godišnja financijska izvješća,

4. o metodama izrade financijskih izvješća društva i procjene vrijednosti imovine, prihoda i rashoda ako je navođenje tih metoda u prilogu spomenutih izvješća dovoljno za to da se dobije prava slika imovinskog i financijskog stanja te stanja dobiti društva,

5. ako bi davanjem obavijesti uprava učinila neku kažnjivu radnju.

(3) Ako je nekome dioničaru zbog njegova svojstva dioničara dana obavijest izvan glavne skupštine, ona se na glavnoj skupštini mora dati svakome dioničaru društva na njegov zahtjev pa i onda kada nije potrebna za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu.

(4) Ako je dioničaru uskraćena obavijest, on može tražiti da se njegovo pitanje i razlog zbog kojega mu je bio uskraćen odgovor navedu u zapisniku o radu glavne skupštine.

Odluka suda o pravu dioničara da budu obaviješteni

Članak 288.

(1) Sud iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona kao isključivo nadležan odlučuje o zahtjevu dioničara o tome mora li uprava dati obavještenja.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može podići svaki dioničar kome nije dano obavještenje, a ako je o točki dnevnoga reda na koju se obavještenje odnosi na glavnoj skupštini donesena odluka, i svaki dioničar koji je prisustvovao skupštini i u zapisnik izjavio svoje protivljenje donesenoj odluci. Zahtjev se mora podići u roku 15 dana od dana kada je održana glavna skupština na kojoj je odbijeno da se dade obavještenje.

4. Odsjek: Pravo glasa

Kvorum

Članak 289.

(1) Statutom se može odrediti da je za donošenje odluka potrebna određena zastupljenost dioničara na glavnoj skupštini.

(2) Pri sazivanju glavne skupštine mora se odrediti kada će se održati naredna glavna skupština, ako na onoj koja je sazvana ne bude kvoruma koji je određen statutom. Ako statutom nije drugačije određeno, tako održana glavna skupština može valjano odlučivati bez obzira na broj dioničara koji su na njoj zastupljeni.

Načelo obične većine

Članak 290.

Na glavnoj skupštini odluke se donose većinom danih glasova (obična većina), ako se zakonom ili statutom ne odredi da je za to potrebna neka veća većina ili se zahtijeva i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

Pravo glasa

Članak 291.

(1) Pravo glasa ostvaruje se prema nominalnim iznosima dionica. Statutom se pravo glasa može ograničiti tako da pojedini dioničar ne može imati više od određenoga najvećega broja glasova ili postotka od svih glasova. Statutom se može odrediti da se dionicama koje pripadaju nekome dioničaru smatraju i dionice koje netko drugi drži za njegov račun. Ako je dioničar trgovačko društvo, statutom se može odrediti da se dionicama koje mu pripadaju smatraju i dionice društva koje je o njemu ovisno, društva koje je u odnosu na njega vladajuće, društva koje je s njime povezano u obliku koncerna ili dionice koje netko treći drži za račun tih društava. Ne mogu se postaviti ograničenja koja bi se odnosila samo na pojedine dioničare.

(2) Pravo glasa stječe se potpunom uplatom uloga. Statutom se može odrediti da se pravo glasa stječe već kada se za dionice uplati zakonom ili statutom određeni najniži iznos uloga. Za dionice za koje se uplati spomenuti najniži iznos uloga, stječe se pravo na jedan glas. Kod većih uloga omjer stečenih prava glasa ravna se prema veličini onoga što je uplaćeno.

(3) Ako se statutom ne odredi da se pravo glasa stječe prije potpune uplate uloga a nijedna dionica još nije u cjelini uplaćena, omjer prava glasa određuje se prema visini uplaćenih uloga. Pri tome uplata najnižeg uloga daje pravo na jedan glas. U tim se slučajevima dijelovi glasova uzimaju u obzir samo onda, ako za dioničara koji ima pravo glasa daju pune glasove.

(4) Statut ne može sadržavati odredbe iz stavka 2. i 3. ovoga članka koje bi se odnosile na pojedine dioničare ili na pojedine rodove dionica.

(5) Zalaganjem dionice dioničar ne gubi pravo glasa.

(6) Dioničar može pravo glasa u glavnoj skupštini ostvariti i preko punomoćnika. Punomoć se mora dati u pisanom obliku. Punomoć treba predati društvu i ono je zadržava na čuvanju.

(7) Način glasovanja određuje se statutom.

Ostvarivanje prava glasa preko financijskih i drugih institucija

Članak 292.

(1) Financijske institucije mogu ostvarivati pravo glasa iz dionica koje glase na donositelja koje im ne pripadaju samo onda ako su za to ovlaštene pisanom punomoćju.

(2) Punomoć se može izdati određenoj financiskoj instituciji i ne može trajati dulje od petnaest mjeseci, a može se opozvati u svako doba. Rok trajanja punomoći teče od dana kada je izdana.

(3) Opunomoćena financijska institucija može ovlastiti i osobe koje nisu njezini namještenici da na temelju punomoći koje im izda ostvaruju pravo glasa iz stavka 1. ovoga članka samo ako je to dopušteno u punomoći koju su joj dali dioničari.

(4) Financijska institucija može ostvarivati pravo glasa tako da imenuje dioničara u čije ime djeluje Kada je to od oređeno u punomoći, financijska institucija može ostvarivati pravo glasa i u ime onoga koga se to tiče. Ostvaruje li ta institucija pravo glasa s navođenjem imena dioničara za koga to čini, punomoć mora predati društvu i ona ostaje kod njega na čuvanju. Ostvaruje li pravo glasa u ime onoga koga se to tiče, za ovlaštenje da ostvari pravo glasa dovoljno je da ispuni pretpostavke koje se za to traže statutom društva. Ako statut o tome nema odredaba, dovoljno je da društvu predoči ispravu o dionici ili potvrdu da je ona pohranjena kod javnog bilježnika ili kod financijske institucije koja se bavi čuvanjem vrijednosnih papira.

(5) Ako dioničar ne dade financijskoj instituciji naputak kako da glasuje, ona mora glasovati onako kako mu je priopćila na način propisan u članku 284. stavka 2. ovoga Zakona, osim ako iz okolnosti može zaključiti da bi dioničar, kada bi znao stanje stvari, odobrio drugačije glasovanje.

(6) Financijska institucija može ostvarivati pravo glasa iz dionica koje glase na ime a koje joj ne pripadaju, iako je u knjizi dionica upisana kao dioničar, samo na temelju pisanog ovlaštenja, a ako nije u toj knjizi upisana kao dioničar, samo ako imenuje dioničara u čije ime djeluje na temelju pisane punomoći koja joj je dana.

(7) Ako financijska institucija pri glasovanju odstupi od naputka dioničara ili, ako dioničar nije dao naputak, od svoga vlastitoga prijedloga kojega je priopćila dioničaru, ona to mora dioničaru priopćiti i navesti za to razloge.

(8) Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju kada se glasuje preko:

1. udruženja dioničara,

2. rukovodnog osoblja ili namještenika financijske institucije ako su toj instituciji povjerene dionice koje joj ne pripadaju,

3. osobe koje se ponude da za dioničare ostvare pravo glasa u glavnoj skupštini. To ne vrijedi za zakonske zastupnike niti za srodnike dioničara do četvrtoga stupnja srodstva.

(9) Financijska institucija ne može unaprijed isključiti ni ograničiti odgovornost za štetu koja bi nastala povredom odredaba iz ovoga članka.

Isključenje prava glasa

Članak 293.

(1) Nitko ne može ostvarivati pravo glasa za sebe ni za nekoga drugoga kada se odlučuje o tome da li da mu se dade razrješnica, o njegovu oslobođenju od odgovornosti ili o zahtjevu kojega društvo ima prema njemu. Za dionice iz kojih dioničar na taj način ne može ostvarivati pravo glasa, to za njega ne mogu učiniti ni druge osobe.

(2) Ništav je ugovor kojim se dioničar obvezuje da će glasovati po uputama društva, uprave ili nadzornog odbora društva ili po uputama ovisnoga društva. Ništav je i ugovor s kojim se dioničar obvezuje da će glasovati za svaki prijedlog uprave ili nadzornog odbora društva.

Glasovanje o prijedlozima dioničara za imenovanja

Članak 294.

Ako dioničar u skladu s odredbom članka 283. ovoga Zakona stavi prijedlog za izbor članova nadzornog odbora i na glavnoj skupštini zatraži da se oni izaberu, o njegovu se prijedlogu mora odlučiti prije odlučivanja o prijedlogu nadzornog odbora, ako to traže dioničari koji imaju dionice što čine ukupni udio od najmanje desetine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini.

5. Odsjek: Posebne odluke

Posebna skupština i odvojeno glasovanje

Članak 295.

(1) U ovome Zakonu ili u statutu propisane posebne odluke određenih dioničara donose se na posebnoj skupštini samo tih dioničara ili odvojenim glasovanjem na glavnoj skupštini društva, ako zakon ne određuje što drugo. Na sazivanje posebne skupštine samo tih dioničara, na njihovo sudjelovanje na njoj kao i na pravo obavještavanja dioničara primjenjuju se propisi o glavnoj skupštini društva, a na donošenje posebnih odluka na odgovarajući se način primjenjuju propisi o donošenju odluka na glavnoj skupštini društva.

(2) Sazivanje posebne skupštine samo dioničara koji imaju pravo glasovati za posebnu odluku ili objavljivanje dnevnoga reda takve skupštine mogu zahtijevati oni dioničari koji imaju spomenuto pravo glasa čiji udjeli s kojima mogu sudjelovati u donošenju odluka zajedno čine deseti dio svih udjela na temelju kojih se može glasovati na takvoj skupštini.

6. Odsjek: Povlaštene dionice bez prava glasa

Pravo dioničara koji imaju povlaštene dionice

Članak 296.

(1) Povlaštene dionice daju dioničaru sva prava iz dionica koje imaju i drugi dioničari, ali se može odrediti da one ne daju pravo glasa u glavnoj skupštini društva (povlaštene dionice bez prava glasa).

(2) Ako se povlaštenim dioničarima bez prava glasa u jednoj godini ne isplati ili im se samo djelomično isplati povlašteni iznos na ime dobiti pa im se to ni ne nadoknadi u narednoj godini pored punog iznosa koji treba da prime za tu godinu, oni stječu pravo glasa u glavnoj skupštini društva i imaju ga sve dok im se ne isplate zaostaci. U tom slučaju povlaštene se dionice uzimaju u obzir pri izračunavanju veličine sudjelovanja u temeljnome kapitalu koja se traži po zakonu ili po statutu društva.

Ukidanje ili ograničenje povlaštenosti

Članak 297.

(1) Za odluku kojom se ukida ili ograničava povlaštenost potrebna je suglasnost povlaštenih dioničara.

(2) Za izdavanje povlaštenih dionica te dionica koje su s njima izjednačene potrebna je suglasnost povlaštenih dioničara. Suglasnost nije potrebna ako je pri davanju povlaštenosti ili, isključi li se kasnije pravo glasa, pri tome isključenju bilo izričito predviđeno izdavanje takvih dionica. Povlaštenim dioničarima ne može se oduzeti pravo da stječu dionice koje se tako izdaju.

(3) Povlašteni dioničari daju suglasnost iz stavka 1. ovoga članka odlukom koja se donosi na posebnoj skupštini tih dioničara ili posebnim glasovanjem na glavnoj skupštini društva. Za donošenje odluke potrebna je većina od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Statutom se ne može odrediti da je za to potrebna veća većina niti se može zahtijevati ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(4) Ukine li se povlaštenost dionica, one postaju dionice s pravom glasa.

7. Odsjek: Posebna revizija

Imenovanje posebnih revizora

Članak 298.

(1) Radi ispitivanja radnji koje su provedene u osnivanju društva, ispitivanja vođenja poslova društva te mjera poduzetih za povećanje ili smanjenje temeljnoga kapitala društva, glavna skupština može običnom većinom glasova imenovati posebne revizore društva. U glasovanju o imenovanju posebnih revizora ne može u svoje ni u tuđe ime sudjelovati član uprave, odnosno nadzornog odbora, ako se ispitivanje revizora odnosi na ocjenu rada nekoga člana tih organa ili je u vezi s pokretanjem sudskog spora između društva i nekoga od tih osoba.

(2) Odbije li glavna skupština imenovati posebne revizore, učinit će to sud na zahtjev dioničara koji zajedno imaju udjele koji čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva, ako postoji opravdana sumnja u to da su pri osnivanju društva učinjene nepravilnosti ili da su grubo povrijeđeni zakon, odnosno statut. Podnositelji zahtjeva moraju pohraniti u društvu, kod javnog bilježnika ili kod financijske institucije koja se bavi čuvanjem vrijednosnih papira isprave o dionicama za vrijeme dok se ne odluči o njihovu zahtjevu i učiniti vjerodostojnim da su najmanje tri mjeseca prije održavanja glavne skupštine bili dioničari društva.

(3) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka mora se podnijeti sudu u roku od 15 dana od dana održavanja glavne skupštine na kojoj je odbijen prijedlog da se imenuju posebni revizori.

Prava posebnih revizora. Izvješće revizora

Članak 299.

(1) Uprava mora dopustiti posebnim revizorima da pregledaju poslovne knjige i dokumentaciju te sve ono što čini imovinu društva.

(2) Posebni revizori mogu tražiti od članova uprave i nadzornog odbora sva objašnjenja i dokaze koji su potrebni za njihov rad.

(3) Prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka posebni revizori imaju i u odnosu na povezana društva.

(4) O svome nalazu posebni revizori moraju podnijeti pisano izvješće. Revizori ga moraju potpisati i bez odgađanja predati upravi društva i trgovačkom registru kod kojega je društvo upisano. Na zahtjev svakog dioničara uprava mu mora dati primjerak izvješća. Uprava mora izvješće podnijeti nadzornom odboru i staviti ga na dnevni red naredne glavne skupštine.

Troškovi posebne revizije

Članak 300.

(1) Posebni revizori društva imaju pravo na naknadu izdataka i na primjerenu nagradu za svoj rad.

(2) Imenuje li sud revizore, on određuje i naknadu troškova te primjerenu nagradu koji im pripadaju.

(3) Troškove revizije snosi društvo.

Odjeljak 6.

IZMJENA STATUTA

Odluka glavne skupštine

Članak 301.

(1) Statut se može izmijeniti odlukom glavne skupštine. Glavna skupština može ovlastiti nadzorni odbor da izmijeni statut samo ako se radi o usklađivanju njegova teksta.

(2) Za odluku glavne skupštine o izmjeni statuta potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri odlučivanju o statutu. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(3) Ako bi izmjenom statuta došlo do promjene dotadašnjeg odnosa među rodovima dionica na štetu nekoga roda dionica, za donošenje odluke potrebna je suglasnost dioničara onoga roda dionica na čiju se štetu treba izmijeniti statut. Ti dioničari daju suglasnost u obliku posebne odluke iz članka 295. ovoga Zakona.

Suglasnost dioničara

Članak 302.

(1) Odluka kojom se dioničarima stavljaju dodatne obveze može se donijeti samo uz suglasnost svih dioničara na koje se to odnosi.

(2) Isto vrijedi i za odluku kojom je za prijenos dionica koje glase na ime i privremenica potrebna suglasnost društva.

Upis izmjene statuta u sudski registar

Članak 303.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijava za upis svake izmjene statuta u sudski registar. Prijavi se mora priložiti potpuni tekst statuta, koji je ovjeren od strane javnog bilježnika. Javni bilježnik mora potvrditi da izmijenjene odredbe statuta i odluka o izmjeni te neizmijenjene odredbe statuta koji se nalazi kod registarskoga suda u potpunosti odgovaraju tekstu statuta koji se prilaže prijavi. Ako je za izmjenu statuta potrebno odobrenje državnog organa, prijavi se mora priložiti i to odobrenje.

(2) Ako se izmjena ne odnosi na podatke iz članka 189. ovoga Zakona, pri upisu je dovoljno pozivanje na isprave koje se nalaze u sudu. Odnosi li se izmjena na podatke čiji se sadržaj mora objaviti, mora se objaviti i ta promjena.

(3) Izmjena statuta je valjana tek od njezina upisa u sudski registar.

Odjeljak 7.

POVEĆANJE TEMELJNOGA KAPITALA

Pododjeljak 1.

Povećanje temeljnoga kapitala ulozima

Pretpostavke

Članak 304.

(1) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala društva ulozima donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna i drugačija većina, ali se za izdavanje povlaštenih dionica bez prava glasa može odrediti samo veća većina glasova zastupljenoga kapitala na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Njime se može tražiti i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Povećanje temeljnoga kapitala društva ulozima moguće je samo izdavanjem novih dionica.

(2) Ako su izdane dionice više rodova, za odluku glavne skupštine o povećanju temeljnoga kapitala društva potrebna je suglasnost dioničara svakoga roda dionica. Dioničari svakoga roda dionica donose o tome posebnu odluku na način propisan u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako se nove dionice izdaju za veći iznos od nominalnog iznosa, u odluci o povećanju temeljnoga kapitala društva mora se odrediti iznos ispod kojega se dionice neće izdati.

(4) Ne može se povećati temeljni kapital društva dok se ne uplate svi dotadašnji ulozi, osim ako on nije uplaćen u samo neznatnome dijelu.

Povećanje kapitala ulozima u stvarima i u pravima

Članak 305.

(1) Ako se ulažu stvari i prava (članak 176. stavak 1. i 2.), u odluci o povećanju temeljnoga kapitala društva moraju se navesti predmet ili pravo koje društvo stječe ulaganjem, osoba od koje ih društvo stječe i nominalni iznos dionica koje se stječu takvim ulaganjem. Odluka o tome može se donijeti samo ako su ulaganje stvari i prava te navedena utvrđenja bili izričito i uredno objavljeni (članak 280. stavak 1.).

(2) Ne navedu li se utvrđenja iz prethodnoga stavka ovoga članka, prema društvu su bez učinka ugovori o unosu stvari i prava te pravne radnje učinjene da bi se oni ispunili. Upiše li se u sudski registar da je povećan temeljni kapital društva, nepostupanje na način iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na valjanost toga povećanja. Dioničar mora uplatiti nominalni iznos dionica, odnosno veći iznos za koji su one izdane.

(3) Povećanje kapitala ulozima u stvarima i u pravima moraju pregledati jedan ili više revizora. Za to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 182. stavka 3. i 4, članka 183. stavka 2. i 3. i članka 184. ovoga Zakona. Sud će odbiti upis u registar ako je vrijednost uloga u stvarima i u pravima znatno manja od nominalnog iznosa dionica koje se za to daju.

Prijava upisa odluke u sudski registar

Članak 306.

(1) Odluka o povećanju kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar. Tome treba priložiti izvješće revizora iz stavka 3. prethodnoga članka ovoga Zakona.

(2) U prijavi moraju se navesti ulozi u dotadašnji temeljni kapital koji još nisu uplaćeni i zašto se ne može postići da se oni uplate.

Upis novih dionica

Članak 307.

(1) Nove dionice upisuju se pisanom izjavom (upisnicom) iz koje mora biti vidljivo sudjelovanje upisnika s dionicama navedenim po broju, njihovim nominalnim iznosima, a ako se radi o dionicama u više rodova i rodu dionica. Ona mora sadržavati:

1. dan kada je donesena odluka o povećanju kapitala,

2. iznos za koji se dionice izdaju, iznos utvrđenih uplata te opseg dodatnih obveza,

3. utvrđenja učinjena glede povećanja kapitala unosom stvari i prava, a ako se izdaju dionice više rodova, ukupan nominalni iznos dionica svakoga roda,

4. vrijeme kada upis prestaje obvezivati ako se do tada ne upiše u sudski registar da je provedeno povećanje kapitala.

(2) Ništave su upisnice koje ne sadržavaju te navode ili sadržavaju ograničenja osim onoga iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.

(3) Upisnik koji je na temelju upisnice ostvarivao prava kao dioničar ili ispunjavao obveze ne može se pozvati na ništavost ili na neobveznost upisnice, ako je u trgovačkom registru upisano da je provedeno povećanje temeljnoga kapitala društva.

(4) Ograničenje koje nije sadržano u upisnici ne djeluje prema društvu.

Pravo prvenstva pri upisu novih dionica

Članak 308.

(1) Svakome dioničaru koji to zatraži mora se dati pravo da upiše onaj dio novih dionica koji odgovara njegovom udjelu u dotadašnjem temeljnom kapitala društva. Za ostvarenje prava prvenstva pri upisu mora se odrediti rok od najmanje 14 dana.

(2) Prava na upis novih dionica mogu se nekome dati samo pod uvjetom da su očuvana prava dioničara na upis.

(3) Uprava mora u glasilu društva objaviti iznos za koji se dionice izdaju i rok iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Pravo prvenstva pri upisu dionica može se odlukom o povećanju temeljnoga kapitala isključiti u cjelini ili djelomično. Takva se odluka donosi uz ispunjenje pretpostavki koje se zakonom ili statutom traže za donošenje odluke o povećanju temeljnoga kapitala, glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju te odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(5) Odluka kojom se to pravo u potpunosti ili djelomično isključuje može se donijeti samo onda ako je isključenje bilo izričito i uredno objavljeno (članka 280. stavak 1.). Uprava mora podnijeti glavnoj skupštini izvješće o razlogu za djelomično ili potpuno isključenje prava prvenstva pri upisu dionica. U izvješću mora se obrazložiti predloženi iznos za koji se nakanjuju izdati dionice.

(6) Isključenjem prava prvenstva pri upisu dionica ne smatra se kada po odluci glavne skupštine nove dionice treba preuzeti financijska institucija uz obvezu da ih ponudi dioničarima. Uprava mora u glasilu društva objaviti ponudu financijske institucije uz navođenje onoga što se mora platiti za dionice i rok za prihvat ponude. Isto vrijedi ako netko drugi stavi ponudu da će preuzeti dionice i ponuditi ih dioničarima na upis.

Prijava za upis povećanja kapitala u sudski registar

Članak 309.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis provedenoga povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar.

(2) Na prijavu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 179. stavka 3. i 5. te članka 187. stavka 1. i stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

(3) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka treba priložiti:

1. primjerak svake upisnice i popis upisnika potpisan od strane uprave u kojemu su navedene dionice svakoga upisnika i na temelju toga učinjene uplate,

2. ako je kapital povećan ulozima u stvarima i u pravima, ugovore koji su temelj za utvrđenja iz članka 305. ovoga Zakona ili za njihovo provođenje te izvješće o reviziji takvoga ulaganja,

3. obračun troškova koji će za društvo nastati izdavanjem novih dionica,

4. ako je za povećanje kapitala potrebno odobrenje državnog organa i to odobrenje.

(4) Prijedlog i upis povećanja temeljnoga kapitala društva može se povezati s prijavom i upisom odluke o povećanju toga kapitala.

(5) Priložene isprave čuvaju se u sudu u izvorniku, u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

Od kada važi povećanje kapitala

Članak 310.

Temeljni kapital društva je povećan s danom upisa povećanja toga kapitala u trgovačkom registru.

Objava da je povećan kapital

Članak 311.

U objavi upisa da je povećan temeljni kapital društva mora se pored sadržaja upisa navesti iznos za koji se dionice izdaju a kod povećanja kapitala ulogom stvari i prava za to predviđena utvrđenja i upućivanje na izvješće revizora o takvom ulaganju (članka 305. stavak 3.). Objava je moguća i upućivanjem na isprave koje su predane sudu.

Zabrana izdavanja dionica i privremenica

Članak 312.

Prije upisa povećanja kapitala u sudski registar ne mogu se prenositi prava iz novih udjela, izdavati dionice ni privremenice. Ništave su dionice i privremenice koje bi se izdale prije toga. Za štetu koja bi takvim izdavanjem bila pričinjena njihovim imateljima odgovaraju izdatnici kao solidarni dužnici.

Pododjeljak 2.

Uvjetno povećanje temeljnoga kapitala

Pretpostavke

Članak 313.

(1) Glavna skupština društva može donijeti odluku o povećanju temeljnoga kapitala društva da bi se zamjenjive obveznice pretvorile u dionice ili da bi se ostvarilo pravo prvenstveno upisa novih dionica kojega daje društvo (uvjetno povećanje kapitala).

(2) Odluka o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva može se donijeti samo radi:

1. ostvarivanja prava vjerovnika društva na zamjenu zamjenjivih obveznica u dionice i prava prvenstva pri upisu novih dionica društva,

2. pripreme za spajanje više društava,

3. ostvarenja prava prvenstva zaposlenih u društvu pri upisu novih dionica za ulaganje potraživanja u novcu koja im pripadaju prema društvu na temelju prava da sudjeluju u dobiti društva.

(3) Nominalni iznos uvjetnoga kapitala ne smije prijeći polovinu temeljnoga kapitala društva u vrijeme donošenja odluke o uvjetnom povećanju kapitala društva.

(4) Ništava je odluka glavne skupštine koja je suprotna odluci o uvjetnom povećanju kapitala društva.

(5) Odredbe o prvenstvenom pravu upisa novih dionica na odgovarajući se način primjenjuju i na zamjenjive obveznice.

Valjanost odluke o uvjetnom povećanju kapitala

Članak 314.

(1) Za donošenje odluke o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može sa zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ovdje se primjenjuju odredbe članka 304. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) U odluci se moraju utvrditi:

1. svrha uvjetnog povećanja kapitala,

2. osobe koje se mogu koristiti pravom prvenstva pri upisu dionica,

3. iznos za koji se izdaju dionice ili mjerila po kojima se on može odrediti.

Uvjetno povećanje kapitala ulaganjem stvari i prava

Članak 315.

(1) Ulažu li se stvari ili prava, u odluci o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva moraju se utvrditi predmet uloga, osoba od koje društvo stječe taj predmet i nominalni iznos dionica koje se stječu takvim ulaganjem. Ulaganjem stvari i prava ne smatra se davanje obveznice u zamjenu za dionice s prvenstvenim pravom upisa dionica. Odluka se može donijeti samo ako je unošenje stvari i prava bilo izričito i uredno objavljeno (članak 280. stavak 1.).

(2) Ako se u odluci ne utvrdi ono što je propisano u prethodnome stavku ovoga članka, prema društvu su bez učinka ugovori o ulaganju stvari i prava i pravne radnje za njihovo provođenje. Ako su izdane dionice s pravom prvenstva pri upisu dionica, takvo nedjelovanje prema društvu ne utječe na valjanost uvjetnog povećanja kapitala. Dioničar je dužan uplatiti nominalni iznos dionica ili veći iznos za koji se one izdaju.

(3) Odredbe prethodnih stavaka ne primjenjuju se na uvjetno povećanje temeljnoga kapitala društva iz razloga navedenog u članku 313. stavku 2. točki 3. ovoga Zakona.

(4) Kod uvjetnog povećanja temeljnoga kapitala ulaganjem stvari i prava mora se provesti revizija od strane jednoga ili više revizora. Kod toga se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 182. stavka 3. i 4., članka 183. stavka 2. i 3. i članka 184. ovoga Zakona. Sud će odbiti upis uvjetnoga povećanja temeljnoga kapitala u registar, ako je vrijednost uloga u stvarima i u pravima znatno manja od nominalnog iznosa dionica koje se za to izdaju.

Prijava za upis odluke u sudski registar

Članak 316.

(1) registarskome sudu mora se podnijeti prijava za upis odluke o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva u sudski registar.

(2) Prijavi za upis treba priložiti:

1. ako je kapital povećan ulozima u stvarima i u pravima, ugovore koji su temelj za utvrđenja iz članka 314. ovoga Zakona ili za njihovo provođenje i izvješće o reviziji takvoga ulaganja (članak 315. stavak 4.),

2. obračun troškova koji će za društvo nastati izdavanjem novih dionica,

3. ako je za povećanje kapitala potrebno odobrenje državnog organa i to odobrenje.

(3) Priložene isprave čuvaju se u sudu u originalu, u ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

Objava upisa

Članak 317.

U objavi upisa u sudski registar odluke o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva moraju se osim sadržaja upisa navesti utvrđenja iz članka 314 stavka 2. te ako se radi o ulaganju stvari i prava utvrđenja propisana u članku 315. ovoga Zakona i upućivanje na izvješće revizora o takvom ulaganju (članka 315. stavka 4.). Za utvrđenja iz odredbi članka 315. ovoga Zakona dovoljno je da se uputi na isprave koje su predane sudu.

Zabranjeno izdavanje dionica

Članak 318.

Dionice se ne mogu izdati prije nego što se odluka o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva ne upiše u sudski registar. Prije toga ne nastaje zahtjev ovlaštenika za upis dionica. Ništave su dionice koje se izdaju prije toga. Za štetu koja nastane takvim izdavanjem dionica njihovim imateljima odgovaraju izdatnici kao solidarni dužnici.

Izjava o ostvarivanju prava prvenstva upisa

Članak 319.

(1) Pravo prvenstva upisa ostvaruje se pisanim očitovanjem. Izjava se daje u dva primjerka. U izjavi moraju se navesti broj dionica koje se upisuju, njihov nominalni iznos, a ako se izdaju dionice više rodova i rod dionica, utvrđenja navedena u članku 314. stavku 2. ovoga Zakona te utvrđenja propisana u članku 315. ovoga Zakona ako se unose stvari i prava kao i dan kada je donesena odluka o uvjetnom povećanju kapitala.

(2) Izjava o prvenstvenom pravu upisa ima učinak izjave o upisu dionica. Ništave su izjave čiji sadržaj ne odgovara onome što je propisano u stavku 1. ovoga članka ili koji sadržava ograničenja obveze onoga tko izjavu daje.

(3) Ako se bez obzira na ništavost izjave o prvenstvu prava upisa izdaju dionice, onaj tko daje očitovanje ne može se pozvati na ništavost izjave ako je na temelju nje ostvarivao prava kao dioničar i ispunjavao obveze dioničara.

(4) Prema društvu ne djeluju ograničenja koja nisu sadržana u izjavi o prvenstvu prava upisa.

Izdavanje dionica

Članak 320.

(1) Uprava može izdati dionice samo radi ispunjenja svrhe s kojom je donesena odluka o uvjetnom povećanju kapitala ali ne prije nego što se uplati puni iznos koji proizlazi iz odluke.

(2) Uprava smije izdati dionice u zamjenu za zamjenjive obveznice samo ako se razlika između iznosa za koji su izdane te obveznice i većeg nominalnog iznosa dionica koje se za to izdaju pokrije iz ostalih rezervi, ako se one mogu upotrijebiti za tu svrhu, ili dodatnom uplatom onoga tko je ovlašten zamijeniti obveznicu za dionicu to ne vrijedi ako ukupni iznos za koji su izdane obveznice dosiže ukupni iznos dionica ili je od njih veći.

Od kada važi povećanje kapitala

Članak 321.

Temeljni kapital društva povećan je izdavanjem dionica.

Obavijest da su izdane dionice

Članak 322.

(1) U roku od mjesec dana po isteku poslovne godine mora se obavijestiti registarski sud o ukupnom iznosu dionica izdanih u toj godini u zamjenu za zamjenjive obveznice i u ostvarenju prvenstvenog prava upisa dionica.

(2) Obavijesti se moraju priložiti kopije izjava o ostvarenju prava prvenstva upisa i popis osoba koje su ostvarile to pravo potpisan od strane uprave. U popisu se moraju navesti svi dioničari i dionice koje su stekli te ulozi koje su za to dali.

(3) U obavijesti mora se izjaviti da su dionice izdane samo radi ostvarenja svrhe navedene u odluci o uvjetnom povećanju kapitala i da nisu izdane prije nego što je za njih uplaćena cijela protuvrijednost.

(4) Priložene isprave čuvaju se u sudu u originalu, u ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

Pododjeljak 3.

Odobreni temeljni kapital

Pretpostavke

Članak 323.

(1) Statutom se može ovlastiti upravu da u roku od najviše pet godina nakon upisa društva u sudski registar izdavanjem novih dionica uz uplate uloga poveća temeljni kapital društva do određenoga nominalnog iznosa (odobreni kapital).

(2) Ovlast za to može se dati i izmjenom statuta za vrijeme od najviše pet godina od upisa izmjene statuta u sudski registar. Za donošenje odluke glavne skupštine o tome potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Pri tome se primjenjuje odredba članka 304. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Nominalni iznos odobrenoga kapitala ne može preći polovinu nominalnog iznosa temeljnoga kapitala u vrijeme davanja ovlasti. Nove dionice mogu se izdati samo uz suglasnost nadzornog odbora.

(4) Statutom se može odrediti da se nove dionice izdaju zaposlenima.

Izdavanje novih dionica

Članak 324.

(1) Ako iz narednih propisa ne proizlazi što drugačije, na izdavanje novih dionica na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz članka 307. do 312. ovoga Zakona o povećanju temeljnoga kapitala ulozima. Na mjesto odluke o povećanju temeljnoga kapitala dolazi ovlast iz statuta za izdavanje novih dionica.

(2) U ovlasti se može predvidjeti da uprava odlučuje o isključenju prava prvenstva pri upisu dionica. Ako se takva ovlast daje izmjenom statuta, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 308. stavka 4. ovoga Zakona.

(3) Nove se dionice ne mogu izdati sve dok se mogu dobiti neuplaćeni ulozi u dotadašnji temeljni kapital. Ako nisu uplaćeni razmjerno mali ulošci, to ne sprečava izdavanje novih dionica. U prvoj prijavi povećanja temeljnoga kapitala društva mora se navesti koliko je ostalo još neuplaćenih uloga u dotadašnji temeljni kapital i zašto se te uplate ne mogu dobiti.

(4) Odredbe stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se kada se dionice izdaju zaposlenima u društvu.

Uvjeti za izdavanje dionica

Članak 325.

(1) Ako u ovlasti za povećanje temeljnoga kapitala društva o tome nema odredbi, uprava odlučuje o sadržaju prava iz dionica i o uvjetima za izdavanje dionica. Za odluku uprave traži se suglasnost nadzornog odbora. Isto vrijedi i za odluku uprave o isključenju prava prvenstva pri upisu dionica iz stavka 2. prethodnoga članka ovoga Zakona.

(2) Ako u društvu postoje povlaštene dionice bez prava glasa, mogu se izdati povlaštene dionice koje imaju pred njima prednost u isplati dobiti, odnosno u podjeli imovine društva ili su s njima izjednačene samo ako je to predviđeno u ovlasti.

Izdavanje dionica za uloge u stvarima i u pravima

Članak 326.

(1) Dionice se mogu izdati za uloge u stvarima ili u pravima samo ako je to predviđeno u ovlasti.

(2) Ako to u ovlasti nije određeno, uprava mora utvrditi i navesti u upisnici predmet uloga u stvarima i u pravima, osobu od koje društvo treba da stekne ono što se tako ulaže i nominalni iznos dionica koje se stječu takvim ulaganjem. Uprava može odluku donijeti samo uz suglasnost nadzornog odbora.

(3) Kod izdavanja dionica za uloge u stvarima i u pravima mora se provesti revizija od strane jednoga ili više revizora. Kod toga se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 182., stavka 3. i 4., članka 183. stavka 2. i 3. i članka 184. ovoga Zakona. Sud će odbiti upis, ako je vrijednost uloga u stvarima i u pravima znatno manja od nominalnih iznosa dionica koje se za to daju.

(4) Ako se u odluci ne utvrdi ono što je propisano u stavku 2. ovoga članka, prema društvu su bez učinka ugovori o ulaganju stvari i prava i pravne radnje učinjene za njihovo provođenje. Isto vrijedi i ako se utvrđenja uprave ne unesu u upisnicu. Ako je povećanje temeljnoga kapitala upisano u trgovačkom registru to što ugovori ni pravne radnje nemaju učinka prema društvu ne utječe na valjanost povećanja kapitala. Dioničar je dužan uplatiti nominalni iznos dionica ili veći iznos za koji se one izdaju.

(5) Odredbe stavka 2. i 3. ovoga članka ne vrijede za ulaganje novčanih potraživanja zaposlenih u društvu koja proizlaze iz njihova prava da sudjeluju u dobiti društva.

Ugovori o ulaganju stvari i prava prije upisa društva u sudski registar

Članak 327.

Ako su prije upisa društva u sudski registar sklopljeni ugovori po kojima se za odobreni temeljni kapital društva trebaju unijeti stvari i prava, statut mora sadržavati utvrđenja koja se traže za izdavanje dionica za uloge u stvarima i u pravima. Pri tome se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 176. stavka 3. i 5., članka 181. do 184., članka 187. stavka 2. točke 2., 6. i 7. i članka 188. stavka 2. ovoga Zakona. Na mjesto osnivača dolazi uprava a na mjesto prijave i upisa društva u sudski registar prijava i upis povećanja temeljnoga kapitala društva.

Pododjeljak 4.

Povećanje temeljnoga kapitala iz sredstava društva

Pretpostavke

Članak 328.

(1) Glavna skupština može odlučiti da se temeljni kapital društva poveća pretvorbom kapitalne dobiti, rezervi i zadržane dobiti u temeljni kapital društva.

(2) Za odluku o tome i za njezinu prijavu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 304. stavka 1. i članka 306. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala može se donijeti tek pošto se utvrdi račun dobiti i gubitka za poslovnu godinu koja je predhodila onoj u kojoj se donosi odluka o povećanju kapitala (zadnji godišnji račun).

(4) Odluka se mora temeljiti na godišnjim financijskim izvješćima.

Podobnost rezervi i kapitalne dobiti da se pretvore u temeljni kapital

Članak 329.

(1) Kapitalna dobit i rezerve koje treba pretvoriti u temeljni kapital društva moraju se iskazati u financijskim izvješćima. Rezerve se mogu pretvoriti u temeljni kapital ako prelaze vrijednost dvadesetoga dijela dotadašnjega temeljnoga kapitala društva. Statutom se može odrediti da je za to potreban i veći dio toga kapitala.

(2) Kapitalna dobit i rezerve ne mogu se pretvoriti u temeljni kapital, ako je u računu dobiti i gubitka na kojemu se temelji odluka iskazan gubitak. Rezerve koje su namijenjene određenoj svrsi smiju se pretvoriti u temeljni kapital samo ako je to u skladu s tom svrhom.

Financijska izvješća kao temelj za odluku

Članak 330.

(1) Odluka se mora temeljiti na financijskim izvješćima prethodne poslovne godine ako su ona pregledana i usvojena te ako su ih u skladu s propisima bez stavljanja primjedbi potvrdili revizori najviše osam mjeseci prije prijave odluke za upis u sudski registar.

(2) Ako glavna skupština društva ne imenuje revizore, smatra se da je imenovan onaj revizor kojega je za reviziju posljednjih financijskih izješća odredila glavna skupština ili onaj kojega imenuje sud.

Prijava za upis odluke u sudski registar

Članak 331.

(1) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala mora se upisati u sudski registar. Prijavi za upis te odluke u sudski registar moraju se priložiti bilanca s izvješćem revizora i posljednja godišnja bilanca ako još nije bila podnesena. Podnositelji prijave moraju izjaviti sudu da od dana koji je uzet za osnovu bilance do dana podnošenja prijave po njihovu saznanju nije došlo do smanjenja imovine koje bi bilo smetnja povećanju temeljnoga kapitala društva, ako bi se o tome odlučivalo na dan podnošenja prijave.

(2) Sud može upisati u sudski registar odluku o povećanju temeljnoga kapitala ako je bilanca na temelju koje je ona donesena sastavljena najviše osam mjeseci prije podnošenja prijave i ako je dana izjava iz prethodnoga stavka ovoga članka.

(3) Sud ne mora ispitivati odgovara li bilanca propisima.

(4) Kod upisa odluke u sudski registar treba navesti da se radi o povećanju temeljnoga kapitala iz sredstava društva.

(5) Predane isprave čuvaju se u sudu u izvorniku ili u ovjerenome prijepisu.

Od kada važi povećanje kapitala

Članak 332.

(1) Temeljni kapital je povećan s danom upisa odluke o povećanju temeljnoga kapitala u sudski registar.

(2) Nove dionice vrijede kao uplaćene u potpunosti.

Ovlaštenici iz povećanja kapitala

Članak 333.

Dioničarima društva pripadaju nove dionice srazmjerno njihovom sudjelovanju u dotadašnjem temeljnom kapitalu društva. Drugačija odluka glavne skupštine je ništava.

Prava podjele

Članak 334.

(1) Ako povećanje temeljnoga kapitala društva dovede do toga da na jedan udio u dotadašnjem temeljnom kapitalu društva otpadne samo dio jedne nove dionice, to se pravo na podjelu može prenositi i naslijediti.

(2) Prava iz nove dionice uključujući i ono da se izda isprava o dionici mogu se koristiti ako se prava podjele koja zajedno daju cijele dionice sjedine kod jednog dioničara ili ako više ovlaštenika čija prava podjele zajedno daju pravo na cijele dionice odluče o tome da zajedno koriste ta prava.

Poziv dioničarima

Članak 335.

(1) Nakon upisa odluke o povećanju temeljnoga kapitala u sudski registar, uprava je dužna bez odgađanja pozvati dioničare da podignu nove dionice. Poziv se mora objaviti u glasilu društva. U pozivu se moraju navesti:

1. za koji se iznos povećava temeljni kapital,

2. u kojem omjeru nove dionice otpadaju na stare.

U pozivu se nadalje mora navesti da je društvo ovlašteno po proteku godine dana od objave poziva nakon trokratnog upozorenja nepodignute dionice prodati za račun ovlaštenika.

(2) Po proteku godine dana od objave poziva društvo mora upozoriti da će prodati nepodignute dionice. Upozorenje se mora objaviti u glasilu društva tri puta u razmaku od najmanje mjesec dana.Zadnja objava mora se učiniti najkasnije osamnaest mjeseci od objave poziva.

(3) Po proteku godine dana od objave zadnjeg upozorenja društvo mora prodati nepodignute dionice za račun ovaštenika po službenoj burzovnoj cijeni uz posredovanje burzovnog posrednika, a ako nema te cijene, javnim nadmetanjem. Pri tome se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 346. stavka 4. ovoga Zakona.

(4) Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na društva koja nisu izdala isprave o dionicama. Društva moraju pozvati dioničare da preuzmu nove dionice.

Vlastite dionice. Djelomično uplaćene dionice

Članak 336.

(1) Vlastite dionice sudjeluju u povećanju temeljnoga kapitala društva.

(2) Dionice koje su djelomično uplaćene sudjeluju u povećanju temeljnoga kapitala društva prema njihovim nominalnim iznosima pa se povećanje kapitala provodi samo povećanjem nominalnih iznosa tih dionica. Ako pored dionica koje su djelomićno uplaćene postoje i dionice koje su uplaćene u cjelini, kod njih se povećanje temeljnoga kapitala društva provodi povećanjem nominalnog iznosa dionica i izdavanjem novih dionica. U odluci o povećanju kapitala mora se navesti način kako će se to provesti. Ako se kapital povećava povećanjem nominalnog iznosa dionica, povećanje treba odmjeriti tako da na nijednu dionicu ne otpadnu iznosi koji se ne mogu pokriti povećanjem nominalnog iznosa dionica.

Čuvanje prava dioničara i trećih

Članak 337.

(1) Povećanjem temeljnoga kapitala ne mijenjaju se odnosi između prava iz dionica.

(2) Ako se pojedina prava iz dionica koje su djelomično uplaćene, napose pravo da sudjeluju u dobiti ili pravo glasa, određuju prema onome što je uplaćeno, dioničarima, do potpune uplate dionica, pripadaju prava određena samo po visini onoga što su uplatili uvećana za postotak nominalnog povećanja temeljnoga kapitala. S daljnjim uplatama odgovarajuće se povećavaju i prava.

(3) Povećanje temeljnoga kapitala ne utječe na gospodarski sadržaj ugovornih odnosa društva i trećih koji ovisi o isplati dobiti društva, nominalnom iznosu ili vrijednosti dionica, vrijednosti temeljnoga kapitala ili inače o odnosima kapitala i dobiti prije učinjenoga povećanja. Isto vrijedi i za dodatne obveze dioničara.

Početak sudjelovanja u dobiti

Članak 338.

(1) Ako nije drugačije odlučeno, nove dionice sudjeluju u dobiti za cijelu poslovnu godinu u kojoj je donesena odluka o povećanju temeljnoga kapitala.

(2) Odlukom o povećanju temeljnoga kapitala može se odrediti da nove dionice sudjeluju u dobiti društva već i u poslovnoj godini koja istekne prije donošenja te odluke. U tom se slučaju odluka o povećanju temeljnoga kapitala mora donijeti prije nego što se donese odluka o upotrebi dobiti za poslovnu godinu koja je prethodila onoj u kojoj se donosi odluka o povećanju kapitala. Odluka o upotrebi dobiti iz prethodne godine postaje valjanom tek kada se poveća temeljni kapital. Navedene odluke su ništave, ako se odluka o povećanju temeljnoga kapitala ne upiše u sudski registar u roku od tri mjeseca od kada je donesena. Taj rok ne teče za vrijeme dok traje spor povodom tužbe kojom se pobija odluka ili kojom se ona oglašava ništavom ili za vrijeme dok se ne dobije odobrenje državnog organa za povećanje temeljnoga kapitala društva ako se ono propisima traži.

Uvjetni kapital

Članak 339.

Uvjetni kapital povećava se u istome omjeru kao i temeljni kapital. Ako je odluka o uvjetnom kapitalu donesena radi toga da se dade pravo vjerovnicima društva iz zamjenjivih obveznica da ih zamijene za dionice, razlika između iznosa za koji su izdane obveznice i višeg ukupnog iznosa dionica koje im se daju u zamjenu za obveznice mora se pokriti iz ostalih rezervi, ako nije dogovoreno da ovlaštenici taj iznos sami doplate.

Zabrana izdavanja dionica i privremenica

Članak 340.

Prije nego što se odluka o povećanju temeljnoga kapitala ne upiše u sudski registar društvo ne smije izdavati dionice ni privremenice.

Pododjeljak 5.

Zamjenjive obveznice i obveznice s promjenjivom kamatom

Članak 341.

(1) Obveznice na temelju kojih se vjerovnicima daje pravo da ih zamijene za dionice ili koje im daju pravo prvenstva pri upisu dionica (zamjenjive obveznice) i obveznice po kojima se prava vjerovnika stavljaju u vezu sa sudjelovanjem dioničara u dobiti (obveznice s promjenjivom kamatom) mogu se izdavati samo na temelju odluke glavne skupštine. Za odluku je potrebno da se dadu glasovi koji predstavljaju tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna drugačija većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 304. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Upravi se može dati ovlaštenje za izdavanje zamjenjivih obveznica najviše za vrijeme od pet godina. Uprava i predsjednik nadzornog odbora moraju odluku o izdavanju zamjenjivih obveznica i izjavu o njihovom izdavanju pohraniti u trgovačkom registru. U glasilu društva mora se objaviti obavijest o odluci i izjava o izdavanju obveznica.

(3) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na davanje posebnih prava sudjelovanja u dobiti društva.

(4) Dioničari imaju prvenstveno pravo stjecanja zamjenjivih obveznica, obveznica s promjenjivom kamatom i posebnih prava sudjelovanja u dobiti društva. Na odgovarajući način ovdje se primjenjuju odredbe članka 308. ovoga Zakona.

Odjeljak 8.

SMANJENJE TEMELJNOGA KAPITALA

Pododjeljak 1.

Redovno smanjenje temeljnoga kapitala

Pretpostavke

Članak 342.

(1) Za donošenje odluke o smanjenju temeljnoga kapitala društva potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala društva zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(2) Ako je društvo izdalo dionice više rodova, odluka glavne skupštine o smanjenju temeljnoga kapitala valjana je samo onda ako se s njom suglase dioničari svakoga roda dionica. O davanju suglasnosti dioničari svakoga roda dionica donose posebnu odluku. Za donošenje odluke primjenjuju se odredbe stavka 1. ovoga članka.

(3) U odluci se mora odrediti svrha smanjenja temeljnoga kapitala, naime, hoće li se dijelovi toga kapitala vratiti dioničarima.

(4) Temeljni kapital se može smanjiti:

1. smanjenjem nominalnog iznosa dionica,

2. spajanjem dionica koje je dopušteno samo ako se najniži nominalni iznos dionica ne može više smanjiti.

(5) U odluci se mora navesti način smanjenja temeljnoga kapitala.

Prijava za upis odluke u sudski registar

Članak 343.

(1) Odluka o smanjenju temeljnoga kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar.

(2) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka prilažu se:

1. prijepis ili fotokopija zapisnika s glavne skupštine na kojoj je donesena odluka o smanjenju temeljnoga kapitala ovjereni od strane javnog bilježnika,

2. primjerak izmijenjenog statuta ovjeren od strane javnog bilježnika.

Od kada važi smanjenje kapitala

Članak 344.

Temeljni kapital društva smanjen je s danom upisa odluke o smanjenju temeljnoga kapitala u sudski registar.

Zaštita vjerovnika

Članak 345.

(1) Vjerovnicima čija su potraživanja nastala prije objave upisa odluke o smanjenju temeljnoga kapitala društva u sudski registar i koji ne mogu tražiti da se ona podmire mora se dati osiguranje, ako se oni u tu svrhu jave u roku od šest mjeseci od objave te odluke. Vjerovnike se mora na to upozoriti u objavi upisa odluke u sudski registar. Osiguranje ne mogu tražiti vjerovnici koji za slučaj stečaja imaju pravo prvenstvenog namirenja iz stečajne mase dužnika.

(2) Na temelju smanjenja temeljnoga kapitala društva moguća su plaćanja dioničarima po proteku šest mjeseci od objave upisa odluke o smanjenju kapitala u sudski registar i nakon što se vjerovnicima koji su se pravodobno prijavili dade osiguranje ili im se podmire potraživanja. Dioničare se ne može osloboditi ni obveze da uplate uloge prije navedenog vremena ni prije nego što se podmire vjerovnici, odnosno prije nego što im se dade osiguranje, ako su se za to pravodobno prijavili društvu.

(3) Pravo vjerovnika da traže osiguranje ne ovisi o tome je li dioničarima nešto plaćeno s naslova smanjenja temeljnoga kapitala društva.

Oglašavanje isprava o dionicama nevažećima

Članak 346.

(1) Ako u smanjenju temeljnoga kapitala društvo spoji isprave o dionicama zamjenom, pečatiranjem ili nekim sličnim postupkom, ono može oglasiti nevažećima one od njih koje mu usprkos postavljenome pozivu ne budu predane. Isto vrijedi i za predane isprave o dionicama čiji broj nije dovoljan za zamjenu s novim dionicama a koje nisu društvu stavljene na raspolaganje da ih ono unovči za račun ovlaštenika.

(2) U pozivu za predaju isprava o dionicama mora se upozoriti na mogućnost da ih se oglasi nevažećima. Oglašavanje nevažećima moguće je ako je poziv objavljen na način kako je to propisano u članku 214. stavku 1. ovoga Zakona. Isprave o dionicama se oglašavaju nevažećima objavom u glasilu društva. U objavi se one moraju tako oznaćiti da nema sumnje u to da li je i koja od njih oglašena nevažećom.

(3) Nove isprave o dionicama koje treba izdati umjesto onih koje su oglašene nevažećima društvo mora bez odgađanja prodati za račun ovlaštenika posredovanjem burzovnog posrednika za službenu burzovnu cijenu a ako takve nema javnim nadmetanjem.

(4) Može li se očekivati da se javnim nadmetanjem koje bi se održalo u mjestu sjedišta društva ne bi postigao zadovoljavajući uspjeh, dionice treba prodati na nekome drugome pogodnome mjestu. Mjesto, vrijeme i predmet prodaje moraju se javno objaviti. Posebno treba obavijestiti ovlaštenike iz dionica, osim ako to nije moguće. Objava i obavijest moraju se dati najkasnije dva tjedna prije održavanja nadmetanja. Utržak treba isplatiti ovlaštenicima.

Prijava za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar

Članak 347.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar

(2) Prijavu smanjenja temeljnoga kapitala društiva može se podnijeti sudu zajedno s prijavom za upis odluke o smanjenju kapitala.

Smanjenje temeljnoga kapitala ispod najnižeg iznosa temeljnoga kapitala

Članak 348.

(1) Temeljni kapital društva može se smanjiti ispod najnižeg iznosa propisanoga u članku 162. ovoga Zakona, ako se povećanjem toga kapitala na temelju odluke koja se donosi zajedno s odlukom o smanjenju kapitala ponovno dostigne taj iznos a to se povećanje ne ostvaruje ulozima u stvarima i u pravima.

(2) Odluke o smanjenju i o povećanju temeljnoga kapitala su ništave ako se povećanje temeljnoga kapitala ne upiše u sudski registar u roku od šest mjeseci od donošenja odluke o povećanju. Taj rok ne teče za vrijeme dok traje spor po tužbi za pobijanje ili za oglašavanje ništavom odluke o smanjenju ili o povećanju temeljnoga kapitala i dok se za to ne dobije odobrenje državnog organa, ako je ono potrebno. Odluke i povećanje temeljnoga kapitala mogu se upisati u sudski registar samo zajedno.

Pododjeljak 2.

Pojednostavnjeno smanjenje temeljnoga kapitala

Pretpostavke

Članak 349.

(1) Temeljni kapital društva može se smanjiti na pojednostavnjeni način ako se to čini radi izravnavanja niže vrijednosti, da bi se pokrili gubici ili sredstva prenijela u kapitalnu dobit. U odluci o smanjenju kapitala mora se odrediti da se kapital smanjuje u tu svrhu.

(2) Pojednostavnjeno smanjenje temeljnoga kapitala dopušteno je samo nakon što se potroši dio kapitalne dobiti i rezervi za koji one prelaze pet posto (5%) temeljnoga kapitala koji preostane nakon smanjenja kapitala kao i smanjenja rezervi.

(3) Za smanjenje temeljnoga kapitala po prethodnim stavcima ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 342. stavka 1., 2. i 4. i članka 343. do 348. ovoga Zakona.

Zabrane isplate dioničarima

Članak 350.

Iznosi dobiveni smanjenjem temeljnoga kapitala ne smiju se isplatiti dioničarima i ne mogu se koristiti za to da ih se oslobodi od uplate uloga. Može ih se upotrijebiti samo za to da se izravnaju smanjenja vrijednosti, pokriju gubici te da ih se unese u kapitalnu dobit i u zakonske rezerve. Tako ih se može upotrijebiti samo onda ako je u odluci navedeno da se temeljni kapital smanjuje u tu svrhu.

Isplata dobiti

Članak 351.

Dobit se ne smije isplaćivati dioničarima sve dok zakonske rezerve i kapitalna dobit društva ne dosegnu iznos od pet posto (5%) temeljnoga kapitala. Temeljnim kapitalom smatra se nominalni iznos koji proizlazi iz smanjenja kapitala ali ne manji od nominalnog iznosa iz članka 162. ovoga Zakona.

Pododjeljak 3.

Smanjenje temeljnoga kapitala povlačenjem dionica

Pretpostavke

Članak 352.

(1) Društvo može povući dionice prisilno ili nakon što ih samo stekne. Prisilno povlačenje dionica dopušteno je samo onda ako je bilo naređeno ili dopušteno u prvome statutu društva ili u njegovoj izmjeni i dopuni do koje je došlo prije preuzimanja ili upisa dionica.

(2) Kod povlačenja dionica treba postupiti po odredbama koje važe za redovno smanjenje temeljnoga kapitala. U statutu ili odlukom glavne skupštine moraju se odrediti pretpostavke za prisilno povlačenje dionica i pojedinosti kako to treba provesti. Za plaćanje naknade dioničarima koja im pripada u slučaju prisilnog povlačenja dionica ili kada se one stječu da bi ih se povuklo te za oslobođenje dioničara od obveze uplate uloga na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 345. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Ne mora se postupiti po odredbama o redovnom smanjenju kapitala ako su dionice za koje je u cjelini uplaćen nominalni iznos ili veći iznos za koji su izdane:

1. besplatno dane na raspolaganje društvu,

2. povučene na teret dobiti ili ostalih rezervi ako se one mogu za to koristiti.

(4) U primjerima iz prethodnoga stavka ovoga članka za smanjenje temeljnoga kapitala povlačenjem dionica potrebna je odluka glavne skupštine društva koja se donosi obićnom većinom glasova. Statutom se može tražiti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. U odluci mora se odrediti svrha smanjenja temeljnoga kapitala .Odluka o smanjenju temeljnoga kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar.

(5) U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka u kapitalnu dobit društva unosi se iznos koji odgovara ukupnom nominalnom iznosu povučenih dionica.

(6) Odluka glavne skupštine nije potrebna ako je prisilno povlačenje dionica naređeno statutom. U tom slučaju u primjeni propisa o redovnom smanjenju temeljnoga kapitala na mjesto odluke glavne skupštine dolazi odluka uprave o povlačenju dionica.

Od kada je smanjen temeljni kapital

Članak 353.

Upisom odluke o smanjenju temeljnoga kapitala u sudski registar, a ako su dionice povučene nakon toga, s njihovim povlačenjem temeljni kapital društva smanjuje se za ukupni nominalni iznos povučenih dionica. Ako je prisilno povlačenje naređeno statutom a glavna skupština ne odluči o smanjenju temeljnoga kapitala, taj kapital društva se smanjuje s povlačenjem dionica. Za povlačenje je dovoljna radnja društva usmjerena poništenju prava iz određenih dionica.

Prijava za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar

Članak 354.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar. To vrijedi i onda kada se radi o prisilnom povlačenju dionica koje je naređeno statutom.

(2) Prijava i upis smanjenja temeljnoga kapitala društva mogu se učiniti zajedno s podnošenjem i upisom odluke o smanjenju.

Odjeljak 9.

NIŠTAVOST I POBOJNOST ODLUKA GLAVNE SKUPŠTINE

Razlozi ništavosti

Članak 355.

Pored slučajeva iz članka 313. stavka 4., članka 338. stavka 2. i članka 348. stavka 2. ovoga Zakona odluka glavne skupštine je ništava:

1. ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2. i 3. ovoga Zakona osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari,

2. ako nije unesena u zapisnik na način propisan u članku 286. stavku 1., 2. i 4. ovoga Zakona,

3. ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa,

4. ako je suprotna moralu,

5. ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe proglašena ništavom.

Pozivanje na ništavost

Članak 356.

(1) Nakon što se odluka glavne skupštine upiše u sudski registar ne može se pozivati na njezinu ništavost iz razloga navedenog u članku 355. točki 2. ovoga Zakona.

(2) Ako je odluka glavne skupštine ništava iz razloga navedenih u članku 355. točki 1., 3. ili 4. ovoga Zakona, na ništavost se ne može pozivati po proteku tri godine od njezina upisa u sudski registar. Ako je u vrijeme isticanja toga roka u tijeku spor povodom tužbe za utvrđenje odluke ništavom, rok se produžuje sve dok se o tužbi pravomoćno ne odluči ili dok se spor konačno ne riješi na neki drugi način.

(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i u slučajevima iz članka 338. stavka 2. te članka 348. stavka 2. ovoga Zakona ako odluka nije bila pravodobno upisana u sudski registar.

Tužba za utvrđenje ništavosti

Članak 357.

(1) Tužbu protiv društva kojom se traži da se utvrdi ništavost odluke glavne skupštine mogu podići dioničar, uprava ili član uprave ili nadzornog odbora. Na to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 363. i 364. ovoga Zakona. Osim podizanjem tužbe ništavost se može isticati i na drugi način.

(2) Postupci za pobijanje i za utvrđenje odluke ništavom mogu se spajati.

Ništavost izbora članova nadzornog odbora

Članak 358.

(1) Osim u slučajevima iz članka 255. stavka 2. točke 1., 2. i 5. ovoga Zakona izbor članova nadzornog odbora je ništav:

1. ako je nadzorni odbor sastavljen protivno odredbama zakona ili statuta,

2. ako glavna skupština u nadzorni odbor izabere osobu koja nije bila predložena u skladu sa zakonom ili statutom,

3. ako glavna skupština izabere u nadzorni odbor više članova nego što je to određeno zakonom ili statutom.

(2) Tužbu protiv društva kojom traže da se utvrdi ništavost odluke o izboru članova nadzornog odbora mogu podići osobe iz članka 357. stavka 1. ovoga Zakona.

Ništavost odluke o usvajanju godišnjih financijskih izvješća

Članak 359.

Pored onoga što je propisano za ništavost svake odluke glavne skupštine, odluka o usvajanju godišnjih financijskih izvješća ništava je:

1. ako je sadržaj godišnjih financijskih izvješća suprotan propisima kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva,

2. ako nije obavljena revizija godišnjih financijskih izvješća koja se obavlja u skladu sa zakonom ili to nisu obavile za to ovlaštene osobe,

3. ako godišnja financijska izvješća nisu prihvatili uprava, odnosno nadzorni odbor u skladu sa statutom.

Razlozi pobijanja

Članak 360.

(1) Odluka glavne skupštine može se pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili statutu.

(2) Odluku se može pobijati i zbog toga što je dioničar glasovanjem na glavnoj skupštini pokušao za sebe ili za nekoga drugoga postići korist na štetu društva ili drugih dioničara a pobijanom odlukom se to postiže. To ne vrijedi onda ako se tom odlukom drugim dioničarima primjereno nadoknađuje šteta koja im se njome nanosi.

(3) Odluka glavne skupštine ne može se pobijati zbog toga što su povrijeđene odredbe članka 284. ovoga Zakona.

(4) Za pobijanje odluke glavne skupštine koja se temelji na tome da je bilo uskraćeno davanje obavijesti nije od značaja ako glavna skupština ili dioničari izjave da odbijanje da se dadu obavijesti nije utjecalo na donošenje odluke.

Potvrda odluke koja se može pobijati

Članak 361.

Ne može se pobijati odluku glavne skupštine ako je ta skupština potvrdi novom odlukom, a ta se nova odluka ne pobija u roku koji je propisan za pobijanje ili ako je tužba za pobijanje te odluke pravomoćno odbijena. Ima li tužitelj pravni interes na tome da se pobijana odluka oglasi ništavom za vrijeme do donošenja nove odluke kojom je pobijana odluka bila potvrđena može tražiti da se pobijana odluka oglasi ništavom za vrijeme do donošenja nove odluke.

Ovlaštenje za pobijanje

Članak 362.

Odluke glavne skupštine mogu pobijati:

1. dioničar koji je sudjelovao u radu glavne skupštine i svoje protivljenje odluci izjavio u zapisnik,

2. dioničar koji nije sudjelovao u radu glavne skupštine jer mu pogrešno nije bilo dopušteno da u tome sudjeluje, ako glavna skuptšina nije bila uredno sazvana ili predmet odlučivanja na glavnoj skupštini nije bio valjano objavjen,

3. svaki dioničar u slučaju iz članka 360. stavka 2. ovoga Zakona.

4. uprava društva,

5. svaki član uprave i nadzornog odbora ako bi provođenjem odluke učinio radnju koja je kažnjiva, nezakonita ili za koju bi morao odgovarati za štetu.

Tužba za pobijanje

Članak 363.

(1) Tužba se mora podići isključivo kod suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona u roku od 30 dana od donošenja odluke. Ako je tužitelj bio prisutan na sjednici na kojoj je odluka donesena, taj rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je zaključena glavna skupština na kojoj je odluka donesena. Nije li tužitelj prisustvovao glavnoj skupštini na kojoj je donesena odluka, rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je mogao saznati za odluku.

(2) Tužba se podiže protiv društva. Društvo zastupaju uprava i nadzorni odbor. Ustanu li s tužbom uprava ili neki njezin član, društvo zastupa nadzorni odbor, a ustanu li s tužbom nadzorni odbor ili neki njegov član, društvo zastupa uprava.

(3) Više postupaka koji se vode o pobijanju treba spojiti. Postupak po tužbi za pobijanje je hitan. (4) Uprava mora u glasilu društva bez odgađanja objaviti da je tužba podignuta i za kada je po tužbi zakazano ročište.

Učinak pobijanja

Članak 364.

(1) Ako sud pravomoćnom presudom utvrdi da je odluka glavne skupštine ništava, ona djeluje prema svim dioničarima i članovima uprave i nadzornoga odbora čak i kada nisu bili stranke u tome postupku. Uprava mora presudu bez odgađanja dostaviti registarskome sudu. Ako je u trgovačkom registru bila upisana odluka koja je oglašena ništavom, mora se upisati i presuda. Upis presude u sudski registar mora se objaviti na isti način kako se objavljuje i odluka.

(2) Ako je odlukom mijenjan statut, trgovačkom registru treba uz presudu dostaviti i potpuni tekst statuta ovjeren od javnog bilježnika koji potvrđuje da su u njemu uzeti u obzir presuda i sve dotadašnje izmjene statuta.

Pobijanje odluke o upotrebi dobiti

Članak 365.

(1) Osim iz razloga zbog kojih se može pobijati svaka odluka glavne skupštine, odluka o upotrebi dobiti društva može se pobijati i ako se njome, premda pravo na podjelu nije isključeno zakonom ni statutom, odluči da se dobit ne dijeli dioničarima, iako bi prosudbom razumnog gospodarstvenika to trebalo učiniti s obzirom na okolnosti u kojima društvo posluje.

(2) Tužbu za pobijanje odluke iz prethodnoga stavka ovoga članka mogu podići dioničari čiji udjeli zajedno čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala društva i nadzorni odbor.

Pobijanje odluke o povećanju temeljnoga kapitala društva

ulozima

Članak 366.

Osim iz razloga zbog kojih se može pobijati svaka odluka glavne skupštine, odluka o povećanju temeljnoga kapitala društva ulozima može se pobijati i ako je u cjelini ili djelomično isključeno pravo dioničara da stječu dionice a iznos za koji se one izdaju ili najniži iznos ispod kojega se one neće izdavati je neprimjereno nizak. To ne vrijedi u slučaju ako dionice treba preuzeti netko treći tko ih treba ponuditi na stjecanje dioničarima.

Odjeljak 10.

PRESTANAK

Razlozi za prestanak društva

Članak 367.

(1) razlozi za prestanak društva jesu:

1. istek vremena određenoga u statutu, ako je društvo bilo osnovano na određeno vrijeme,

2. odluka glavne skupštine koja se mora donijeti s glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke, ako se statutom za to ne traži veća većina ili ispunjenje dodatnih pretpostavki,

3. pravomoćna odluka suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona kao isključivo nadležnog kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit,

4. pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom,

5. pravomoćna odluka suda kojom se odbija otvaranje stečajnog postupka zbog nemogućnosti da se iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog postupka,

6. provođenje stečajnog postupka,

7. ukidanje društva.

(2) Društvo koje nema imovine može prestati tako da ga registarski sud briše iz trgovačkog registra na prijedlog nadležnog organa porezne uprave ili po službenoj dužnosti. Registarski sud će brisati društvo iz trgovačkog registra po službenog dužnosti ako ono tri godine po redu ne postupi po zakonskoj obvezi da objavi svoja godišnja financijska izvješća s propisanom dokumentacijom niti ih dostavi tome sudu u roku od 6 mjeseci nakon što mu sud priopći naknadu da će ga brisati iz trgovačkog registra, a društvo u tome roku ne učini vjerojatnim da ima imovinu. Likvidacija društva se ne provodi, a društvo prestaje brisanjem iz trgovačkog registra. Pokaže li se nakon brisanja društva iz trgovačkog registra da ono ima imovinu koju bi trebalo podijeliti, provodi se likvidacija društva. Likvidatore na prijedlog zainteresiranih osoba imenuje sud.

(3) Registarski sud mora nakanu da će društvo brisati iz trgovačkog registra priopćiti zakonskim zastupnicima društva po propisima o dostavi pismena i odrediti im primjereni rok za isticanje prigovora. Sud može odrediti da se nakana za brisanje društva i davanje roka za isticanje prigovora objavi onako kako se objavljuju upisi u sudski registar. U tom slučaju prigovor može istaći svaka osoba koja ima opravdani interes na tome da se društvo ne briše iz trgovačkog registra.

(4) Statutom se mogu odrediti i drugi slučajevi prestanka društva.

Upis u sudski registar

Članak 368.

(1) Ako odluku o prestanku društva donosi glavna skupština, ta se odluka mora prijaviti sudu radi upisa u sudski registar, a ako odluku o tome donese sud, odluka će se upisati u taj registar po službenoj dužnosti.

(2) Ne podnese li se prijava iz stavka 1. ovoga članka ili se to ne učini kada društvo prestaje iz razloga navedenog u članku 367. stavku 1. točki 1. ovoga Zakona ni nakon što registarski sud pozove društvo da podnese prijavu, taj će mu sud uputiti ponovni poziv da to učini uz upozorenje da će po proteku ostavljenoga roka po službenoj dužnosti upisati u sudski registar da je nastao razlog za prestanak društva i da će sud iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona imenovati likvidatore.

(3) Odluka o prestanku društva objavljuje se u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske.

Potreba provođenja likvidacije

Članak 369.

(1) Ako se nad društvom ne otvori stečajni postupak, provodi se likvidacija društva Likvidacija društva ne provodi se u slučaju prestanka društva iz razloga navedenoga u članku 367. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona.

(2) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno ili ako drugačije ne proizlazi iz svrhe likvidacije, na društvo se do zaključenja likvidacije primjenjuju propisi koji vrijede za društvo nad kojim se ne provodi likvidacija.

Naznaka u tvrtki

Članak 370.

Nakon što se odluka o otvaranju likvidacije društva upiše u sudski registar, u tvrtku društva mora se navesti naznaka "u likvidaciji".

Likvidatori

Članak 371.

(1) Likvidaciju provode članovi uprave kao likvidatori.

(2) Statutom ili odlukom glavne skupštine za likvidatore se mogu imenovati druge osobe. Na izbor likvidatora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 239. stavka 2. ovoga Zakona. Za likvidatora može se imenovati i pravna osoba.

(3) Na zahtjev nadzornog odbora ili dioničara koji imaju udjele što zajedno čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala društva, sud će, ako za to postoji važan razlog, imenovati ili opozvati likvidatore. Dioničari koji to traže moraju učiniti vjerojatnim da su najmanje tri mjeseca imatelji dionica u društvu.

(4) Likvidatori koje imenuje sud imaju pravo da im se primjereno nadoknade troškovi koje imaju kao likvidatori i isplati nagrada za njihov rad. Ako se sudski imenovani likvidatori i društvo ne suglase o naknadi troškova i o nagradi, o tome odlučuje sud.

(5) Glavna skupština može u svako doba opozvati likvidatore koje ne imenuje sud.

(6) Ako odlukom o prestanku društva nije drugačije određeno, na likvidatore se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona i statuta o upravi društva.

Prijava za upis likvidatora u sudski registar

Članak 372.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis imenovanih prvih likvidatora i njihovih ovlaštenja za zastupanje u sudski registar. Za svaku izmjenu likvidatora ili izmjenu njihovih ovlaštenja za zastupanje likvidatori moraju podnijeti sudu prijavu da se upišu u sudski registar.

(2) Prijavi treba priložiti isprave o imenovanju ili opozivu likvidatora i o njihovim ovlaštenjima za zastupanje u izvorniku ili u javno ovjerenome prijepisu.

(3) Likvidatori moraju dati izjavu da ne postoje okolnosti koje bi po zakonu stajale na putu njihovu imenovanju te da su upoznati s time da o svemu moraju uredno izvještavati sud.

(4) Imenovanje i opoziv likvidatora od strane suda upisuje se u sudski registar po službenoj dužnosti.

(5) Likvidatori moraju svoje potpise položiti kod suda samo ako to već nisu učinili kao članovi uprave.

Pozivanje vjerovnika

Članak 373.

Uz upućivanje na prestanak društva moraju se pozvati vjerovnici društva da prijave svoja potraživanja. Poziv se mora u razmaku od po najmanje petnaest a najviše trideset dana tri puta objaviti u glasilu društva s naznakom da vjerovnici prijave društvu svoja potraživanja u roku od šest mjeseci po objavi posljednjeg poziva. Poznate vjerovnike treba posebno obavijestiti.

Dužnosti likvidatora

Članak 374.

(1) Likvidatori su dužni okončati poslove koji su u tijeku, naplatiti potraživanja, unovčiti imovinu društva i podmiriti vjerovnike. U mjeri u kojoj to zahtijeva provođenje likvidacije, oni mogu ulaziti i u nove poslove.

(2) U poslu koji obavljaju, likvidatori imaju položaj uprave i podliježu nadzoru nadzornog odbora.

(3) Na likvidatore se ne odnosi zabrana konkurencije koja važi za članove uprave društva.

(4) Na poslovnim papirima društva koji se šalju određenim primateljima moraju se navesti oblik i sjedište društva, okolnost da je društvo u likvidaciji, sud kod kojega je društvo upisano u registar, broj pod kojim je to učinjeno te imena i prezimena likvidatora i predsjednika nadzornog odbora. Ako se navode podaci o kapitalu društva, mora se navesti temeljni kapital, a ako za dionice nisu uplaćeni puni nominalni iznosi ili veći iznosi za koje su izdane, treba navesti i iznose koji se još moraju uplatiti.

Ovlast likvidatora za zastupanje

Članak 375.

(1) Likvidatori zastupaju društvo.

(2) Ako je imenovano više likvidatora, a statutom ili odlukom suda, ako ih je on imenovao, nije drugačije određeno, svi likvidatori skupno zastupaju društvo. Ako se volja očituje prema društvu, dovoljno je da je očitovana samo prema jednome od njih.

(3) Statutom ili odlukom suda, ako je sud imenovao likvidatore, može se odrediti da su pojedini likvidatori ovlašteni zastupati društvo sami ili skupno s prokuristom društva. Isto može odrediti i nadzorni odbor ako je na to ovlašten statutom ili odlukom glavne skupštine.

(4) Likvidatori koji su ovlašteni da skupno zastupaju društvo mogu pojedine od njih ovlastiti za poduzimanje određenih poslova ili određenih vrsta poslova. To vrijedi i u slučaju kada je pojedini likvidator ovlašten da skupno s prokuristom zastupa društvo.

(5) Ovlaštenje likvidatora za zastupanje ne može se ograničiti.

(6) Likvidatori se potpisuju za društvo pri čemu moraju navesti tvrtku društva i naznaku da se društvo nalazi u likvidaciji.

Početna likvidacijska financijska izvješća

Članak 376.

(1) Likvidatori su dužni odmah po stupanju na dužnost izraditi početna likvidacijska financijska izvješća koja još nije usvojila glavna skupština.

(2) Glavna skupština odlučuje o usvajanju početnih likvidacijskih financijskih izvješća. U početnoj likvidacijskoj bilanci iskazuju se vrijednost imovine, obveze i kapital društva.

(3) Sud može odlučiti da nije potrebno provesti reviziju godišnjih financijskih izvješća, ako su sve okolnosti društva tako vidljive da revizija u interesu vjerovnika i dioničra nije potrebna.

Obustava postupka likvidacije i nastavljanje postupka stečaja

Članak 377.

Ako likvidatori na temelju prijavljenih potraživanja utvrde da imovina društva nije dovoljna za to da se podmire sva potraživanja vjerovnika s kamatama, moraju odmah obustaviti postupak likvidacije i predložiti provođenje stečajnog postupka.

lzvješće o provođenju likvidacije i prijedlog za diobu

Članak 378.

(1) Nakon što podmire dugove društva, likvidatori su dužni izraditi izvješće o provedenoj likvidaciji i prijedlog o podjeli imovine društva, ako u odluci o prestanku društva nije drugačije određeno.

(2) Izvješće i prijedlog iz prethodnoga stavka ovoga članka prihvaća organ koji je donio odluku o prestanku društva, ako u toj odluci nije drugačije određeno.

(3) Ako je za prihvaćanje izvješća i prijedloga nadležna glavna skupština, pa se ona ne sastane nakon što dva puta bude uredno sazvana ili se sastane ali ne bude podobna za odlučivanje, smatra se da su izvješće i prijedlog prihvaćeni onako kako su predloženi.

Zaštita vjerovnika

Članak 379.

(1) Imovina društva može se podijeliti dioničarima tek po proteku godine dana od dana kada je treći puta bio objavljen poziv vjerovnicima da prijave svoja potraživanja.

(2) Ne prijavi li neki vjerovnik svoje potraživanje, dugovani iznos treba za njega položiti u sud kod kojega je društvo upisano u sudski registar, a stvari pohraniti u javno skladište na rok od šest mjeseci. Ne može li se potraživanje bez krivnje društva podmiriti vjerovniku ni u tome roku, novac, odnosno kupovina postignuta javnom prodajom stvari umanjena za troškove čuvanja i prodaje predat će se općini na čijem je području sjedište društva, ako odlukom o podjeli imovine nije drugačije određeno.

(3) Vjerovnici čija potraživanja nisu bila poznata društvu, a nisu ih pravodobno prijavili, mogu tražiti da im se ona podmire samo iz imovine koja još nije podijeljena dioničarima.

(4) Postoje li potraživanja vjerovnika koja su sporna, imovina društva se može dijeliti dioničarima samo ako je vjerovniku spornog potraživanja dano osiguranje da će mu ono, ako se kasnije utvrdi, biti podmireno.

(5) Dioničar koji ima potraživanje prema društvu, ali ne ono koje proizlazi iz njegova položaja dioničara, ostvaruje ga kao i drugi vjerovnici.

Podjela imovine

Članak 380.

(1) Na temelju odluke o podjeli imovine likvidatori su je dužni podijeliti dioničarima u roku od 30 dana od dana kada je odluka donesena, na način kako je to odredeno statutom.

(2) Ako ne postoje dionice koje daju različita prava pri podjeli imovine društva, imovina se dijeli razmjerno nominalnim iznosima dionica.

(3) Ako ulozi u temeljni kapital društva nisu za sve dionice uneseni u istome omjeru, nadoknađuje se ono što je uloženo, a ostalo se dijeli razmjerno nominalnim iznosima dionica. Ako imovina društva nije dostatna za to da se nadoknadi ono što je uloženo, dioničari treba da snose gubitak razmjerno nominalnim iznosima dionica.

Naknade i nagrada likvidatorima

Članak 381.

(1) Likvidatori imaju pravo na primjerenu naknadu troškova i na nagradu za rad. Naknadu troškova i nagradu za rad plaća društvo. Njihovu visinu određuje glavna skupština društva, a u slučaju spora određuje je sud.

(2) Plaćanja iz prethodnoga stavka ovoga članka obavljaju se nakon podmirenja potraživanja vjerovnika a prije nego što se imovina društva podijeli dioničarima. Na račun naknade troškova i nagrade za rad likvidatorima mogu se obaviti plaćanja i za vrijeme trajanja likvidacije, prije nego što se podmire potraživanja vjerovnika, ako je očito da to neće utjecati na podmirenje obveza prema vjerovnicima.

Okončanje likvidacije

Član 382.

(1) Nakon podjele imovine dioničarima likvidatori podnose glavnoj skupštini zaključna likvidacijska financijska izvješća i izvješće o provedenoj likvidaciji.

(2) Likvidatori podnose sudu prijavu za upis brisanja društva iz trgovačkog registra i prilažu joj odluku glavne skupštine i prijepis zapisnika iz kojega je vidljivo da je glavna skupština prihvatila zaključna likvidacijska financijska izvješća i izvješća likvidatora te likvidatorima dala razrješnicu. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 378. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Društvo prestaje brisanjem iz trgovačkoga registra.

(4) Poslovne knjige i dokumentacija društva predaju se na čuvanje sudu na čijem području se nalazi sjedište društva.

(5) Sud će dioničarima i vjerovnicima društva, a i drugim osobama koje učine vjerojatnim da za to imaju opravdani interes, odobriti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju iz prethodnoga stavka ovoga članka.

(6) Pokaže li se kasnije da je potrebno provesti daljnje mjere u likvidaciji društva, sud će na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes ponovo imenovati ranije ili nove likvidatore.

Odgovornost likvidatora za štetu

Članak 383.

(1) Nakon što je društvo brisano iz trgovačkoga registra ne mogu se pobijati radnje likvidatora, ali vjerovnici društva mogu od njega tražiti da im nadoknadi štetu koju im je tim radnjama prouzročio.

(2) Likvidator odgovara za štetu prouzročenu provođenjem likvidacije do visine peterostrukog iznosa nagrade koju je primio za svoj rad. Ako to ne bi bilo dovoljno za podmirenje štete, za nju solidarno odgovaraju svi dioničari do visine imovine društva koja im je isplaćena. Ne smatra se štetom ako vjerovnik pravodobno ne prijavi svoje potraživanje za koje likvidator nije znao niti je mogao znati.

(3) Odredbe prethodnoga stavka ovoga članka ne primjenjuju se na odgovornost likvidatora prema dioničarima. Za tu štetu likvidator odgovara po općim pravilima o odgovornosti za štetu.

(4) Zahtjev s naslova odgovornosti za štetu zastaruje prema likvidatoru u roku od godinu dana od brisanja društva iz trgovačkog registra.

(5) Ako za štetu odgovara više likvidatora, njihova je odgovornost solidarna

Nastavljanje društva

Članak 384.

(1) Ako društvo prestaje zbog proteka vremena ili na temelju odluke glavne skupštine, ona može sve dok ne počne podjela imovine dioničarima donijeti odluku o tome da se društvo nastavlja. Za takvu odluku traži se da se dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(2) Isto vrijedi i ako društvo prestane stečajem, ali se stečajni postupak na prijedlog društva obustavi ili ono sklopi prisilnu nagodbu.

(3) Likvidatori moraju sudu podnijeti prijavu za upis nastavljanja društva u registar. Pri tome moraju dokazati da još nisu počeli s podjelom imovine dioničarima.

(4) Odluka o nastavljanju društva nema učinka dok se ne upiše u sudski registar.

GLAVA V.

DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU


Odjeljak 1.

OSNIVANJE

Pojam društva s ograničenom odgovornošću

Članak 385.

(1) Društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Temeljni ulozi ne moraju biti jednaki. Nijedan osnivač ne može kod osnivanja društva preuzeti više temeljnih uloga. Poslovni udjeli se ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima.

(2) Članovi ne odgovaraju za obveze društva.

(3) Ako temeljni ulog u društvo ne unese onaj tko je na to obvezan niti to društvo može nadoknaditi prodajom poslovnoga udjela, drugi su članovi društva dužni u društvo uplatiti iznos koji nedostaje srazmjerno svojim poslovnim udjelima u društvu.

Osnivači

Članak 386.

Društvo mogu osnovati jedna ili više osoba.

Način osnivanja društva

Članak 387.

(1) Društvo se osniva na temelju ugovora kojega sklapaju osnivači (društveni ugovor). Svi osnivači moraju potpisati društveni ugovor koji se sklapa u obliku javnobilježničke isprave.

(2) Ako društvo osniva jedan osnivač, društveni ugovor zamjenjuje izjava osnivača o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću dana kod javnog bilježnika.

(3) Punomoćnici osnivača moraju imati punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika. Punomoć nije potrebna ako je zastupnik osnivača po zakonu ovlašten da za njega sklopi društveni ugovor i dade izjavu koja se traži za osnivanje društva.

(4) Sukcesivno osnivanje društva nije dopušteno.

Sadržaj društvenoga ugovora, odnosno izjave o osnivanju društva

Članak 388.

(1) Društveni ugovor, odnosno izjava o osnivanju društva mora sadržavati:

1. ime, prezime, odnosno tvrtku, prebivalište, odnosno sjedište osnivača, a ako je osnivač fizička osoba i njen jedinstveni matični broj građana,

2. tvrtku i sjedište društva,

3. predmet poslovanja društva,

4. ukupni iznos temeljnoga kapitala, te iznos svakog pojedinačnog uloga osnivača, a sastoji li se ulog od stvari ili prava, mora ih se detaljno opisali i naznačiti njihovu vrijednost,

5. odredbu o tome osniva li se društvo na određeno ili na neodređeno vrijeme,

6. prava i obveze koje članovi imaju prema društvu pored uplate svojih uloga, te prava i obveze koje društvo ima prema osnivačima.

(2) Ništave su odredbe društvenog ugovora, odnosno izjave o osnivanju društva koje su protivne odredbama ovoga Zakona.

Temeljni kapital i temeljni ulozi

Članak 389.

(1) Temeljni kapital društva mora biti izražen u valuti Republike Hrvatske.

(2) Najniži iznos temeljnoga kapitala je u valuti iz prethodnoga stavka ovoga članka izražena

protuvrijednost od 5.000 DEM obračunata po srednjem tečaju za tu valutu utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka koji je na snazi na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno podnošenja prijave za upis promjene temeljnoga kapitala društva u sudski registar. Iznos temeljnoga kapitala mora biti izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto.

Temeljni ulozi

Članak 390.

(1) Temeljni ulog ne može biti manji od u valuti iz članka 389. stavka 1. ovoga Zakona izražene protuvrijednosti od 200 DEM obračunate po srednjem tečaju za tu valutu utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka koji je na snazi na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno podnošenja prijave za promjenu temeljnoga kapitala društva u sudski registar i mora biti izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto. Zbroj temeljnih uloga mora odgovarati iznosu temeljnoga kapitala društva.

(2) Prije upisa društva u sudski registar svaki osnivač mora uplatiti najmanje četvrtinu temeljnoga uloga kojega uplaćuje u novcu, s time da ukupni iznos svih uplata u novcu i vrijednost unesenih stvari i prava ne mogu biti manji od u valuti iz članka 389. stavka 1. ovoga Zakona izražene protuvrijednosti od 2.500 DEM.

(3) Temeljni ulog može se unijeti ulaganjem stvari i prava. Ulog unošenjem u društvo stvari i prava mora se u cjelini unijeti prije upisa društva u sudski registar. Ako je vrijednost uloga u stvarima i u pravima u vrijeme podnošenja prijave za upis društva u sudski registar manja od vrijednosti temeljnoga uloga koji se time ulaže, razlika do visine tako izraženoga temeljnoga uloga mora se uplatiti u novcu.

(4) Na ulaganje stvari i prava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 176., članka 179. stavka 5. druge rečenice, članka 181. do 185., članka 187. stavka 2. točke 2. i stavka 4., te članka 191. do 193. ovoga Zakona.

(5) Temeljne uloge mora se uplatiti tako da društvo može s njima slobodno raspolagati.

(6) Novčani ulozi uplaćuju se na račun društva kod financijske institucije u Republici Hrvatskoj. Ta institucija izdaje potvrdu o tome da će društvo moći slobodno raspolagati s uplaćenim iznosom nakon što bude upisano u sudski registar.

Dodatne činidbe

Članak 391.

Ako se, pored uplate temeljnoga uloga, jedan ili više članova obvežu društvu na činidbe koje se ne sastoje u isplati novca ali imaju imovinsku vrijednost, u društvenom ugovoru moraju se odrediti opseg i pretpostavke za ispunjenje tih činidbi, mjerila za određivanje naknade koju za to društvo treba platiti te ugovorna kazna za slučaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja preuzete obveze. Plaćanja društva ne mogu biti veća od vrijednosti činidbi koje treba ispuniti.

Posebne pogodnosti

Članak 392.

Ako se članu društva daje naknada za stvari ili prava koja prenosi društvu i priračunava se njegovome temeljnome ulogu ili se nekome članu društva daju posebne pogodnosti u društvu, u društvenome ugovoru moraju se točno i u cjelini navesti član društva koji prenosi stvar ili pravo, opis onoga što se tako prenosi društvu i vrijednost toga izraženu u novcu te posebne pogodnosti koje stječe član društva.

Troškovi osnivanja

Članak 353.

(1) Osnivačima se ne može iz temeljnoga kapitala isplatiti naknadu troškova za pripremne radnje ili za osnivanje društva, a posebno nije dopušteno da se iznos tih troškova priračuna tome kapitalu kao ulog.

(2) Naknada troškova za osnivanje društva može se odobriti samo do visine najviše naknade utvrđene u društvenome ugovoru. Ako nije drugačije ugovoreno, osnivači snose troškove osnivanja društva srazmjerno svojim temeljnim ulozima.

Prijava za upis u sudski registar

Članak 394.

(1) Prijava za upis u sudski registar podnosi se nakon što se sklopi društveni ugovor, uplate ulozi u skladu sa zakonom i društvenim ugovorom i imenuju jedan ili više članova uprave društva, a ako društvo mora imati nadzorni odbor i nakon što se izabere taj odbor.

(2) Ako društvo osniva samo jedan osnivač, on mora prije podnošenja prijave dati primjereno osiguranje za to da će dio uloga u novcu koji nije uplaćen biti uredno plaćen.

(3) Prije podnošenja prijave za upis društva u sudski registar moraju se ulozi u stvarima i u pravima unijeti tako da s njima društvo može raspolagati nakon što bude upisano u sudski registar.

(4) U prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti :

1. tvrtka, sjedište i predmet poslovanja društva,

2. iznos temeljnoga kapitala društva,

3. izjava članova uprave da su upoznati s obvezom izvještavanja suda i da nema okolnosti koje bi bile protivne odredbi članka 239. članka 2. ovoga Zakona,

4. imena članova društva, a ako su članovi društva fizičke osobe i njihovi jedinstveni matični brojevi građana.

(5) Prijavi iz prethodnoga stavka ovoga članka prilažu se:

1. primjerak društvenog ugovora, odnosno izjave o osnivanju društva sa svim prilozima uključujući punomoći punomoćnika, ovjerene od javnog bilježnika,

2. popis članova osnivača koji sadržava ime i prezime, odnosno djevojačko prezime, datum rođenja, jedinstveni matični broj građana, prebivalište, odnosno tvrtku i sjedište s naznakom registarskog suda i broja pod kojim su upisani u trgovačkom registru, iznos temeljnoga kapitala društva i iznose temeljnih uloga osnivača i učinjenih uplata,

3. potvrdu financijske institucije o ulozima uplaćenima u novcu,

4. osiguranje iz stavka 2. ovoga članka, ako društvo osniva jedan osnivač a ne uplaćuje ulog u cjelini prije upisa društva u sudski registar,

5. ako se u osnivanju daje posebna pogodnost ili se ulažu stvari i prava, izvješća o osnivanju društva i o reviziji osnivanja,

6. popis osoba ovlaštenih da vode poslove društva, njihova imena i prezimena, odnosno djevojačko prezime, datum rođenja, jedinstveni matični broj građana, prebivalište, opseg njihovih ovlasti i izjave da prihvaćaju postavljenja dane pred javnim bilježnikom,

7. ako društvo ima nadzorni odbor, popis članova toga odbora s navođenjem datuma rođenja i prebivališta,

8. dozvola državnog organa, ako se propisom traži za osnivanje i upis društva u sudski registar,

9. potpis članova uprave koji se pohranjuje u trgovačkom registru.

(6) U prijavi mora se pružiti dokaz da su ispunjene činidbe iz članka 391. ovoga Zakona i da s njihovim predmetom društvo slobodno raspolaže.

Ispitivanje prijave

Članak 395.

(1) Sud je dužan ispitati je li društvo uredno osnovano, sadržava li prijava zakonom propisani sadržaj te jesu li joj priložene propisane isprave.

(2) Sud će odbiti upis društva u sudski registar ako revizori osnivanja izjave ili ako je očigledno da izvješće o osnivanju ili izvješće o reviziji osnivanja što ga je podnijela uprava nisu točni, nisu

potpuni ili nisu u skladu s propisima. Isto vrijedi i kada revizori osnivanja izjave ili je sud mišljenja da je vrijednost predmeta ulaganja stvari ili prava bitno manja od visine temeljnoga uloga koji se time uplaćuje.

Upis u sudski registar.

Objava upisa

Članak 396.

(1) U sudski registar upisuju se:

1. tvrtka, sjedište i predmet poslovanja društva,

2. ukupni iznos temeljnoga kapitala,

3. dan sklapanja društvenog ugovora,

4. vrijeme trajanja društva ako je ono određeno društvenim ugovorom ili izjavom o osnivanju društva,

5. imena članova uprave, predsjednika i članova nadzornog odbora, ako ga društvo ima, njihovo prebivalište i jedinstveni matični broj građana,

6. ovlasti za zastupanje društva,

7. ime i prezime i jedinstveni matični broj građana, odnosno tvrtka jedinoga osnivača.

(2) Pored podataka iz prethodnoga stavka ovoga članka objavljuju se i odredbe društvenoga ugovora ili izjave o osnivanju društva o načinu kako društvo objavljuje svoja priopćenja, ako ugovor, odnosno izjava sadržavaju te odredbe.

Odgovornost članova društva i članova uprave društva

Članak 397.

(1) Ako su u osnivanju društva dani pogrešni podaci članovi društva i članovi uprave društva dužni su društvu uplatiti iznose koji nisu uplaćeni, nadoknaditi plaćanja koja su učinjena u osnivanju društva i nisu prihvaćena kao troškovi osnivanja društva, a odgovaraju i za drugu štetu koja bi time bila pričinjena.

(2) Ako je društvo s nakanom ili s grubom nepažnjom oštećeno ulozima ili troškovima osnivanja društva, svi članovi odgovaraju za štetu kao solidarni dužnici.

(3) Od odgovornosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka oslobađa se onaj član društva i član uprave društva koji nije znao za činjenice na kojima se temelji odgovornost niti bi za njih morao znati da je upotrijebio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

(4) Uz članove društva na isti način odgovaraju i osobe za čiji su račun članovi društva preuzeli temeljne uloge. Te se osobe ne mogu pozivati na, to da im nisu bile poznate okolnosti za koje je znao član društva koji je djelovao u njihovo ime ili za koje bi primjenom pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika morao znati.

(5) Društvo se ne može odreći zahtjeva iz prethodnih stavaka ovoga članka niti može o njima sklopiti nagodbu, ako je ispunjenje spomenutih obveza potrebno da bi društvo podmirilo svoje vjerovnike. To ne vrijedi u slučaju ako je onaj tko odgovara društvu insolventan ili je sa svojim vjerovnicima sklopio prisilnu nagodbu da bi izbjegao otvaranje stečaja.

(6) Zahtjevi društva iz stavka 1. do 4. ovoga članka zastaruju za pet godina. Zastara počinje teći od dana upisa društva u sudski registar, a ako je radnja koja dovodi do odgovornosti za štetu učinjena nakon toga upisa, od dana kada je učinjena.

Odjeljak 2.

PRAVNI ODNOSI IZMEÐU DRUŠTVA I ČLANOVA

Pododjeljak I.

Temeljni ulozi

Uplata temeljnih uloga

Članak 398.

(1) Svaki je član dužan u skladu s društvenim ugovorom i odlukama organa društva uplatiti dio temeljnoga kapitala koji je preuzeo (temeljni ulog).

(2) Svi su članovi dužni temeljne uloge u novcu uplatiti u srazmjeru s njihovim preuzetim temeljnim ulozima, ako drugačije nije određeno društvenim ugovorom ili odlukama organa društva.

(3) Društvo ne može pojedinim članovima odgoditi, olakšati niti ih osloboditi od obveze da uplate temeljni ulog, a ne može ni svoje potraživanje s naslova uplate uloga prebiti s potraživanjem protiv društva. Na stvari i na pravu koji se unose kao ulog ne može se za potraživanje koje se ne odnosi na predmet unosa ostvarivati pravo zadržanja. To se na odgovarajući način primjenjuje i na uplate u gotovini.

(4) Smanjenjem temeljnoga kapitala društva članovi se mogu osloboditi obveze da uplate ulog najviše do iznosa za koji je smanjen taj kapital.

(5) Sjedine li se u roku od tri godine po upisu društva u sudski registar svi udjeli kod jednoga člana ili uz to i kod društva, član društva mora u roku od tri mjeseca od takvog sjedinjenja u cjelini uplatiti sve uloge u novcu ili dati društvu osiguranje za ono što još nije uplaćeno ili dio udjela prenijeti na nekog trećeg. Uprava mora registarskome sudu podnijeti prijavu za upis sjedinjenja udjela u sudski registar.

(6) Član društva iz prethodnoga stavka ovoga članka dužan je odmah po proteku roka koji je tamo naveden izvijestiti registarski sud o tome koju je od propisanih mjera poduzeo i pružiti dokaz da je to učinio. Ne postupi li tako, registarski sud će ga pozvati da to učini u roku koji mu za to odredi. Ako član društva ne ispuni svoju propisanu obvezu ni u tome roku, a ne uloži ni osnovanu žalbu protiv rješenja kojim je pozvan da je ispuni, registarski sud će donijeti odluku o prestanku društva.

Zatezne kamate

Članak 399.

Član društva koji pravodobno ne uplati ulog, dužan je društvu platiti zakonske zatezne kamate ako društvenim ugovorom ili odlukom organa društva donesenom prije preuzimanja obveze uplate nije određena viša kamata.

Isključenje člana društva koji je u zakašnjenju

Članak 400.

(1) Člana društva koji je u zakašnjenju s uplatom uloga društvo može pisanim putem pozvati da ispuni svoju obvezu u naknadnome roku koji mu se za to mora dati uz upozorenje da će, ako ne uplati temeljni ulog, biti isključen iz društva. Poziv treba poslati preporučenim pismom, a naknadni rok ne može biti kraći od mjesec dana. Ako se poziv upućuje za više članova, naknadni rok za sve mora biti jednak. Društvo može protiv člana ustati s tužbom kojom traži da uplati ulog, što ne otklanja mogućnost da ga se isključi iz društva.

(2) Nakon bezuspješnog proteka naknadnoga roka uprava društva oglašava da je član u korist društva izgubio svoj poslovni udio i djelomičnu uplatu uloga. Izjava društva o tome priopćava se članu preporučenim pismom.

(3) Isključeni član gubi sva prava u društvu ali mu i dalje odgovara za uplatu neuplaćenoga dijela uloga. Za to odgovara prije drugih članova društva. Time se ne isključuje njegova odgovornost društvu za štetu.

Odgovornost prednika

Članak 401.

(1) Za uplatu iznosa kojega duguje isključeni član društva uključujući i kamate društvu odgovaraju njegov neposredni prednik i svi raniji prednici u društvu koji su bili upisani u knjizi poslovnih udjela u tijeku posljednjih pet godina prije nego što je isključenome članu društva bio poslan poziv za uplatu uloga.

(2) Isplatu se može tražiti od ranijega prednika samo ako obvezu ne podmiri njegov sljednik. Smatra se da sljednik nije podmirio obvezu ako to ne učini u roku od mjesec dana od kada mu se za to uputi pisani poziv i o tome obavijesti njegovoga prednika.

(3) Uplatom preostaloga dijela uloga pravni prednik stječe poslovni udio svoga pravnoga sljednika u društvu, ako on već nije prodan po odredbama članka 402. ovoga Zakona.

Prodaja udjela

Članak 402.

(1) Ako se ne može postići da pravni prednici člana koji nije uplatio cijeli ulog uplate zaostali dio uplate, društvo može njegov poslovni udio prodati javnim nadmetanjem, osim ako ga uz cijenu koja odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti uz suglasnost isključenoga člana ne preuzme neki od članova društva. Drugačiji način prodaje moguć je samo ako se s time složi isključeni član društva.

(2) U roku od mjesec dana društvo može prodati poslovni udio isključenoga člana i slobodnom prodajom za iznos koji nije niži od vrijednosti udjela iskazane u bilanci društva. Po proteku mjesec dana društvo može udio prodati samo na javnoj dražbi.

(3) Javnu dražbu provode osobe ovlaštene za održavanje javnih dražbi ili sud.

(4) Ako se prodajom postigne cijena koja je viša od onoga što isključeni član društva duguje društvu, višak će se, po odbitku troškova prodaje i kamata te eventualne ugovorne kazne, upotrijebiti za uplatu uloga, a iznos koji se postigne preko toga isplatit će se isključenome članu društva.

Odgovornost članova društva

Članak 403.

(1) Ako društvo ne može postići da preostali dio uloga isključenoga člana uplate njegovi pravni prednici, može odlučiti da proda njegov poslovni udio. Članovi društva odgovaraju za uplatu onoga što se tako ne uplati. Odgovornost članova društva smanjuje se za iznos koji društvo naplati na temelju tužbe podignute protiv isključenoga člana, postavljanjem zahtjeva prema pravnim prednicima člana ili prodajom poslovnog udjela.

(2) Ako se temeljni ulog ne naplati na neki od načina navedenih u stavku 1. ovoga članka ili ako u roku od šest mjeseci društvo ne pokrene nijedan od spomenutih postupaka, svi preostali članovi u društu, osim onoga koji je stekao poslovni udio na način propisan u prethodnome članku ovoga Zakona, moraju društvu uplatiti preostali dio uloga srazmjerno svojim poslovnim udjelima u društvu. Iznose koji se ne mogu naplatiti od pojedinih članova društvu moraju uplatiti preostali članovi srazmjerno njihovim poslovnim udjelima.

(3) Ako poslovni udio nije prodan, članovi koji su podmirili obvezu iz prethodnoga stavka ovoga članka stječu pravo sudjelovanja u dobiti društva i u ostatku likvidacijske, odnosno stečajne mase društva koji bi pripali tome poslovnome udjelu i to srazmjerno iznosima koje su uplatili na ime zaostale uplate uloga koji se odnosi na taj poslovni udio.

Odgovornost u stečaju

Članak 404.

(1) Članovi društva koje je u stečaju solidarno odgovaraju za uplatu dijela temeljnoga kapitala društva koji nije uplaćen, ako su te uplate potrebne za to da bi se podmirili vjerovnici. Za ostvarenje odgovornosti članova društva nije potrebno da se prethodno postupi po odredbama članka 402. i 403. ovoga Zakona. Za uplatu dijela temeljnoga kapitala društva koji nije uplaćen odgovaraju i pravni prednici članova društva pod uvjetima propisanima u članku 401. ovoga Zakona.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka imaju međusobno pravo regresa ako neki od njih plati više nego što prema srazmjeru preuzetih temeljnih uloga na njega otpada.

Prisilni propisi

Članak 405.

Nevaljane su odredbe društvenog ugovora i druge pravne radnje koje su suprotne odredbama članka 400. do 403. i članka 404. stavka 1. ovoga Zakona.

Vraćanje temeljenog uloga. Podjela dobiti

Članak 406.

(1) Članovi društva ne mogu tražiti da im društvo vrati ono što su uplatili kao temeljne uloge, ako bi to dovelo do smanjenja temeljnoga kapitala društva. Sve dok društvo postoji oni imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit, ako isplata dobiti nije isključena, društvenim ugovorom ili odlukom članova društva.

(2) Dobit iz stavka 1. ovoga članka dijeli se članovima, ako nema drugačije odredbe u društvenome ugovoru, u omjeru njihovih uplaćenih temeljnih uloga.

(3) Društvo može za povremene činidbe na koje su članovi društva, pored uplate temeljnoga uloga, obvezni po društvenome ugovoru isplatiti i naknadu određenu po mjerilima iz društvenog ugovora, ali ona ne smije prijeći vrijednost tih činidbi bez obzira na to iskazuje li se u računu dobiti i gubitka neto dobit društva.

(4) Ako je upravi ili nadzornome odboru u vrijeme između kraja poslovne godine i odluke članova društva o godišnjim financijskim izvješćima poznato da je imovinsko stanje društva zbog gubitaka ili smanjenja vrijednosti temeljnoga kapitala značajno i ne samo prolazno pogoršano, iz podjele se mora isključiti dobit koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka u visini pretrpljenog smanjenja imovine i prenijeti na račun tekuće poslovne godine.

Nedopuštena primanja

Članak 407.

(1) Članovi društva kojima društvo nešto isplati protivno propisima ovoga Zakona, odredbama društvenog ugovora ili odlukama društva, dužni su primljene isplate vratiti društvu. Član društva može zadržati ono što mu je isplaćeno na temelju podjele dobiti ako je to primio u dobroj vjeri.

(2) Ako se ono što je plaćeno a nije bilo dopušteno ne može naplatiti od člana kome je plaćeno niti od članova uprave društva, a isplatom je smanjen temeljni kapital društva, za smanjenje toga kapitala društvu odgovaraju članovi u srazmjeru njihovih temeljnih uloga u društvu.

(3) Iznosi koji se ne mogu naplatiti od pojedinih članova društva, podijelit će se na ostale članove u razmjeru njihovih temeljnih uloga u društvu.

(4) Osobe navedene u odredbama prethodnih stavaka ovoga članka ne mogu se u cjelini ni u dijelu osloboditi od tamo navedene obveze.

(5) Zahtjevi društva iz stavka 1. do 3. ovoga članka zastaruju u roku od pet godina od dana kada je primljena uplata, osim ako društvo dokaže da je obveznik znao da isplata nije dopuštena.

Zajam kojim se nadomješta kapital

Članak 408.

(1) Sa zajmom koji član dade društvu u vrijeme kada ga ono ne bi moglo uzeti pod uobičajenim tržišnim uvjetima postupa se kao s vlastitim kapitalom društva.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na druge pravne radnje člana društva ili treće osobe koje u gospodarskome smislu odgovaraju davanju zajma.

Pododjeljak 2.

Poslovni udjeli

Određenje poslovnog udjela

Članak 409.

(1) Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, poslovni udio člana društva određuje se prema veličini preuzetoga temeljnoga uloga.

(2) Član društva može imati više poslovnih udjela.

(3) Zabranjeno je izdavanje isprava o kojima ovisi postojanje prava na isplatu dividende, a izdane isprave nisu valjane.

Knjiga poslovnih udjela

Članak 410.

(1) Uprava je dužna voditi knjigu poslovnih udjela društva u koju se unose tvrtka, odnosno ime, sjedište, odnosno prebivalište svakoga člana društva, ako je član društva pravna osoba podaci o njenom upisu u odgovarajućem registru, a ako je član društva fizička osoba i njegov jedinstveni matični broj građana, iznos temeljnoga uloga u društvo koji je preuzeo i što je na temelju toga uplatio te eventualne dodatne činidbe koje je dužan ispuniti prema društvu i koje je ispunio, sve obveze koje terete poslovni udio i broj glasova koje ima pri donošenju odluka članova društva. U knjigu se upisuju opterećenja i podjele poslovnih udjela te sve druge promjene. Svaka osoba koja može dokazati da za to ima pravni interes, ima pravo da u radno vrijeme razgleda knjigu poslovnih udjela društva.

(2) U knjizi poslovnih udjela upisuje se na temelju prijave zainteresirane osobe ili na temelju saznanja nekoga od organa društva svaka izmjena podataka koji su u njoj navedeni. U roku od tri dana nakon svake promjene upisa jedan od članova uprave društva dužan je o promjeni obavijestiti registarski sud.

(3) Na temelju knjige poslovnih udjela jedan od članova uprave društva dužan je u siječnju svake godine predati registarskome sudu od njega potpisani popis članova društva s navođenjem visine njihovih temeljnih uloga, onoga što je na temelju toga uplaćeno te što je društvo eventualno vratilo članu. Ako od posljednjeg podnošenja popisa sudu nije došlo do promjena, dovoljno je da član uprave sudu dade izjavu da takvih promjena nije bilo.

(4) Članovi uprave odgovaraju društvu na temelju odredaba članka 397. stavka 1., 5. i 6. ovoga Zakona za točnost podataka u knjizi poslovnih udjela, za popise koje su predali i za izjave koje su dali sudu.

Učinak upisa u knjigu poslovnih udjela

Članak 411.

(1) U odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela.

(2) Smatra se da je u knjizi poslovnih udjela obavljen upis s danom kada društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav upis, bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen.

Raspolaganje poslovnim udjelom

Članak 412.

(1) Poslovni udjeli mogu se prenositi i nasljeđivati.

(2) Ako član društva stekne nove poslovne udjele, svaki od udjela toga člana zadržava samostalnost.

(3) Za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničke isprave. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio.

(4) Društvenim ugovorom mogu se za prijenos poslovnog udjela postaviti i drugi uvjeti, napose da je za to potrebna suglasnost društva. Poslovni udio uz kojega je vezana obveza ispunjenja dodatnih činidbi može se prenositi samo uz suglasnost društva.

(5) Član društva može založiti svoj poslovni udio. Za valjanost izjave o zalaganju ne traži se da je dana u obliku javnobilježničke isprave. Na zalaganje udjela ne primjenjuje se odredba članka 415. stavka 1. ovoga Zakona.

Prijenos poslovnog udjela uz suglasnost društva

Članak 413.

(1) Ako je društvenim ugovorom predviđeno da se poslovni udio može prenijeti na drugu osobu samo uz suglasnost društva, član društva koji želi prenijeti taj udio može, ne dade li mu se ta suglasnost za poslovni udio za koji je u cjelini uplaćen ulog, tražiti od suda iz članka 40. ovoga Zakona da mu dozvoli prijenos toga udjela. Sud će dozvoliti prijenos poslovnog udjela, ako nema valjanih razloga za to da uskrati davanje dozvole za prijenos, a prijenos se može obaviti bez štete za društvo, njegove članove i vjerovnike. Prije donošenja odluke sud mora saslušati upravu i člana društva koji traži dozvolu za prijenos poslovnog udjela.

(2) I kada sud dade suglasnost za prijenos poslovnog udjela, član društva ne može taj udio prenijeti osobi kojoj to želi ako društvo u roku od mjesec dana po pravomoćnosti odluke suda preporučenim pismom obavijesti člana društva da dopušta da se poslovni udio uz iste uvjete prenese nekome drugome.

(3) Ako se poslovni udio koji se može prenijeti samo uz suglasnost društva treba prodati u sudskom izvršnom postupku, izvršni sud mora procijeniti vrijednost toga udjela i o odobrenju prodaje obavijestiti društvo i sve vjerovnike te im priopćiti procijenjenu vrijednost udjela. Procjena nije potrebna ako se između založnog vjerovnika, dužnika i društva postigne sporazum o cijeni uz koju se poslovni udio preuzima. Ako kupac kojega odredi društvo ne preuzme poslovni udio u roku od četrnaest dana i za to u novcu ne plati procijenjenu vrijednost poslovnoga udjela, udio će se prodati po propisima izvršnog postupka a da za to nije potrebna suglasnost društva.

Prijenos poslovnog udjela nasljeđivanjem

Članak 414.

U društvenom ugovoru može se za slučaj nasljeđivanja poslovnog udjela odrediti da ga je nasljednik dužan prenijeti nekome drugome članu društva ili osobi koju odredi društvo, ako se nasljednik i takva osoba drugačije ne dogovore, po cijeni koja odgovara vrijednosti poslovnog udjela iskazanoj u posljednjim financijskim izvješćima društva.

Pravni položaj stjecatelja poslovnog udjela

Članak 415.

(1) Prema stjecatelju poslovnog udjela vrijede glede odnosa u društvu pravne radnje poduzete prema onome tko je taj udio prenio i radnje koje je on poduzeo prije nego što je društvu prijavljen prijenos poslovnog udjela.

(2) Za ispunjenje činidbi koje se na temelju poslovnoga udjela moraju ispuniti društvu po obvezi koja postoji u vrijeme kada je društvu podnesena prijava za upis prijenosa toga udjela u knjigu poslovnih udjela, solidarno odgovaraju stjecatelj poslovnog udjela i njegov pravni prednik.

(3) Zahtjevi za ispunjenje prema pravnome predniku stjecatelja zastaruju u roku od pet godina od podnošenja prijave za upis prijenosa poslovnog udjela.

Prijenos dijela poslovnog udjela

Članak 416.

(1) Poslovni udio može se dijeliti, izuzev nasljeđivanjem, samo onda ako je članovima društva društvenim ugovorom dopušteno da prenose dijelove svog poslovnog udjela. Kod toga se može predvidjeti da je za svako prenošenje dijela poslovnog udjela potrebna suglasnost društva ili pak samo za prenošenje osobama koje nisu članovi društva.

(2) Društvenim ugovorom može se odrediti da je suglasnost društva potrebna i za podjelu poslovnog udjela nasljednicima umrloga člana društva.

(3) Suglasnost društva mora se dati u pisanom obliku. U njoj se moraju navesti osoba stjecatelja i iznos poslovnog udjela koji on preuzima.

(4) Na podjelu poslovnog udjela primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o najmanjem iznosu temeljnoga uloga i o najmanjem iznosu koji se za to mora uplatiti.

Više ovlaštenika na poslovnome udjelu

Članak 417.

(1) Ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio.

(2) Pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema imatelju poslovnoga udjela valjano su poduzete, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika, poduzme li ih i samo prema jednome od njih. One djeluju prema svim ovlaštenicima.

Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela

Članak 418.

(1) Društvo ne može stjecati ni uzimati u zalog vlastite poslovne udjele za koje nije u cjelini uplaćen temeljni ulog

(2) Društvo može stjecati vlastite poslovne udjele za koje je u cjelini uplaćen temeljni ulog ako to čini imovinom koja prelazi temeljni kapital društva i ako društvo može po zakonu stvoriti propisane rezerve za stjecanje vlastitih udjela bez da s time smanjuje temeljni kapital društva ili rezerve koje mora stvarati na temelju društvenog ugovora koje ne smije upotrijebiti za isplate članovima društva.

(3) Prava i obveze iz vlastitog poslovnog udjela miruju.

(4) Društvo može uzeti u zalog poslovne udjele samo ako je ukupni iznos potraživanja osiguranih zalogom poslovnih udjela niži od vrijednosti udjela ili, ako je vrijednost poslovnih udjela koji se uzimaju u zalog niža od toga, da iznos potraživanja nije veći od one imovine društva koja prelazi njegov temeljni kapital.

Povlačenje (amortizacija) poslovnog udjela

Članak 419.

(1) Povlačenje poslovnog udjela moguće je samo onda ako je predviđeno društvenim ugovorom.

(2) Povlačenje poslovnog udjela moguće je bez suglasnosti imatelja udjela samo onda ako su pretpostavke za to bile utvrđene u društvenome ugovoru prije nego što je on stekao taj udio.

(3) Na povlačenje poslovnog udjela na odgovarajući način primjenjuje se odredba članka 406. stavka 1. rečenice prve ovoga Zakona.

Istupanje i isključenje člana iz društva

Članak 420.

(1) Društvenim ugovorom može se odrediti da član može istupiti iz društva i da ga društvo može isključiti. Tada se moraju odrediti i uvjeti, postupak i posljedice istupanja ili isključenja člana iz društva.

(2) Bez obzira na odredbe prethodnoga stavka ovoga članka član društva može tužbom kod suda zahtijevati istupanje iz društva ako za to postoje opravdani razlozi. Opravdani razlozi za istupanje iz društva postoje naročito ako mu ostali članovi društva ili neki od organa društva prouzroče štetu, ako je spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu ili mu neki organ društva nameće nesrazmjerne obveze.

(3) Član društva ne može se unaprijed odreći prava iz stavka 2. ovoga članka.

Učinak istupanja ili isključenja člana iz društva

Članak 421.

(1) Istupanjem i isključenjem člana prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga proizlaze.

(2) Član koji istupi iz društva i član koji je iz društva isključen imaju pravo da im se nadoknadi tržišna vrijednost njihova poslovnoga udjela kakva je bila u vrijeme istupanja. Ako je ulog člana u društvo bio u stvarima ili u pravima, on ima pravo da mu se uloženo vrati, ali ne prije nego što prođu tri mjeseca od istupanja, odnosno od isključenja iz društva. Kod toga ne može tražiti naknadu štete za slučajno uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti onoga što je uložio te ako je do toga došlo redovnom upotrebom. Ako društvo od člana traži nadoknadu pričinjene štete ili član treba da ispuni neke druge obveze prema društvu, vrijednost temeljnoga uloga neće mu se nadoknaditi dok ne podmiri štetu niti ispuni te obveze.

(3) Članstvo u društvu člana koji je istupio iz društva i člana koji je iz njega isključen prestaje kada im se isplati naknada iz stavka 2. ovoga članka.

Odjeljak 3.

ORGANI DRUŠTVA

Pododjeljak 1.

Uprava

Vođenje poslova društva

Članak 422.

(1) Uprava društva sastoji se od jednoga ili više direktora.

(2) Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost.

(3) Način rada uprave propisuje se društvenim ugovorom. Ako neka pitanja glede načina rada uprave nisu uređena društvenim ugovorom ili ovim Zakonom, može ih urediti uprava posebnim aktom koji u tu svrhu donosi.

(4) Ako uprava ima više članova, a društvenim ugovorom nije drugačije određeno, članovi zajedno poduzimaju radnje potrebne za vođenje poslova društva, osim ako postoji opasnost od toga da se radnje pravodobno ne poduzmu.

(5) Ako je po društvenom ugovoru svaki član uprave ovlašten da sam poduzima radnje vođenja poslova društva, on ne smije poduzeti nakanjenu radnju usprotivi li se tome neki od članova uprave, osim ako spomenutim ugovorom nije drugačije određeno.

Imenovanje članova uprave

Članak 423.

(1) Član uprave može biti potpuno poslovno sposobna fizička osoba. Za imenovanje članova uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe člana 239. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Članovi društva svojom odlukom imenuju upravu društva. Ako se za člana uprave imenuje nekoga od njih, to se može učiniti i u društvenom ugovoru pa i za vrijeme dok je član uprave član u društvu.

(3) Ako se društvenim ugovorom odredi da se svi članovi društva imenuju članovima uprave, to se odnosi samo na one članove društva koji su to bili u vrijeme kada se odredba o tome unosila u ugovor.

(4) U društvenom ugovoru može se predvidjeti da će upravu imenovati i neko javnopravno tijelo.

(5) Ako broj članova uprave padne ispod broja koji je društvenim ugovorom određen kao najmanji broj članova uprave da bi ona mogla voditi poslove društva i zastupati ga, a nisu određeni njihovi zamjenici, članovi društva moraju svojom odlukom bez odgađanja imenovati članove koji nedostaju. Do obavljenog imenovanja preostali članovi uprave obavljaju samo neodložne poslove. Društvenim se ugovorom može odrediti da za vrijeme dok članovi društva ne imenuju nove članove, nadzorni odbor može imenovati članove koji nedostaju. Ako otpadnu svi članovi uprave ili oni nisu u mogućnosti obavljati svoje dužnosti, nadzorni odbor je dužan članove uprave imenovati bez odgađanja.

(6) Ako društvo nema nadzorni odbor ili ako on ne postupi onako kako je to propisano u prethodnome stavku ovoga članka, sud će na prijedlog zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti postaviti privremenog upravitelja. Njegova je dužnost da se brine oko imenovanja nove uprave, a do tada je ovlašten obavljati samo neodložne poslove.

Opoziv članova uprave

Članak 424.

(1) Članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave. To nema utjecaja na pravo članova uprave iz ugovora koje su oni sklopili s društvom.

(2) Člana uprave koji je i član društva može se, ako za to postoji važan razlog, opozvati i odlukom suda.

(3) Ako se članovi uprave imenuju društvenim ugovorom, tim se ugovorom može odrediti da ih se može opozvati samo ako za to postoji važan razlog. U tome slučaju opoziv je valjan sve dok se o njegovoj eventualnoj nevaljanosti ne odluči pravomoćnom odlukom suda, napose da li je za opoziv postojao važan razlog. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 447. i 448. ovoga Zakona.

(4) Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka ne primjenjuju se na članove uprave koje imenuje javnopravno tijelo.

Upis u sudski registar

Članak 425.

(1) Članovi uprave, njihova ovlaštenja za zastupanje i sve promjene bez odgađanja se upisuju u sudski registar.

(2) Prijavi za upis prilažu se dokazi o imenovanju i o izmjenama u obliku javno ovjerenih isprava. Članovi uprave moraju dati izjavu da ne postoje okolnosti iz članka 239. stavka 2. ovoga Zakona koje stoje na putu njihovome imenovanju.

Zastupanje

Članak 426.

(1) Društvo zastupa uprava.

(2) Ako, u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, članovi uprave skupno zastupaju društvo. Potpisuju se tako da uz navođenje tvrtke društva stavljaju svoj potpis.

(3) Ako uprava ima više članova, društvenim ugovorom može se odrediti da društvo zastupa jedan član uprave zajedno s prokuristom. Nije dopuštena odredba u društvenom ugovoru kojom se određuje da pojedini ili svi članovi uprave zastupaju društvo samo zajedno s jednim ili više prokurista.

(4) Valjano su učinjena očitovanja volje prema društvu, ako se učine i samo prema jednoj od osoba koje su skupno ovlaštene za zastupanje.

(5) Način na koji više osoba zastupa društvo mora se javno objaviti istovremeno s upisom te ovlasti u trgovačkom registru.

(6) Ako društvo nema članove uprave koji su potrebni za to da bi ga se zastupalo, osobu ovlaštenu za zastupanje može u hitnim slučajevima na prijedlog zainteresirane osobe odrediti sud za vrijeme dok društvo ne imenuje odgovarajućega člana uprave, odnosno dok sud ne postavi privremenog upravitelja.

(7) Ako društvo ima samo jednoga člana koji je ujedno i jedini član uprave, on ne može, ne dozvoli mu se drugačije, sklapati u ime društva pravne poslove sa samim sobom ili kao zastupnik nekoga drugoga, osim ako se posao sklapa isključivo radi ispunjenja neke obveze.

Ograničenje ovlasti za zastupanje

Članak 427.

(1) Članovi uprave moraju poštivati ograničenja ovlasti za zastupanje postavljena društvenim ugovorom, odlukom članova društva i Obveznim uputama nadzornog odbora.

(2) Ograničenja iz stavka 1. ovoga članka bez pravnoga su učinka prema trećima. To vrijedi napose ako se ovlast za zastupanje ograničava na sklapanje određenih poslova ili poslova određene vrste ili se ono daje samo pod određenim okolnostima, za određeno vrijeme ili mjesto ili je za sklapanje pojedinih poslova potrebna suglasnost članova društva, nadzornog odbora ili nekog drugog organa društva.

Poslovne knjige i financijska izvješća

Članak 428.

(1) Uprava društva odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga.

(2) Uprava odgovara za izradu financijskih izvješća društva. Ona je dužna izrađena financijska izvješća i izvješće o stanju društva bez odgađanja dostaviti nadzornom odboru i skupštini društva. Ako je potrebno da se obavi revizija financijskih izvješća društva, uprava je dužna uz izrađena spomenuta izvješća i uz izvješće o stanju društva dostaviti i izvješće revizora.

Zabrana konkurencije

Članak 429.

(1) Na zabranu konkurencije člana uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 248. ovoga Zakona.

(2) Ako društvo nema nadzorni Odbor, suglasnost iz članka 248. stavka 1. ovoga Zakona daju članovi društva.

(3) Suglasnost iz članka 248. stavka 1. ovoga Zakona glede članova društva koji su imenovani u upravu društva može se dati i društvenim ugovorom. Smatra se da je suglasnost dana i onda ako su članovi društva imenovali nekoga od njih u upravu društva, iako su znali za postojanje okolnosti iz članka 248. stavka 1. ovoga Zakona, a oni pri tome nisu izričito tražili da imenovani član drugačije postupi. Dana suglasnost može se u svako doba povući.

Dužna pozornost i odgovornost članova uprave

Članak 430.

(1) Članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka251. i 252. ovoga Zakona.

(2) Članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju društvu za štetu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

(3) Članovi uprave moraju naročito nadoknaditi štetu ako suprotno ovome Zakonu i društvenom ugovoru podijele imovinu društva, naime ako članovima društva djelomično ili u cjelini vrate uplate temeljnih uloga, isplate kamate ili dobit, za društvo steknu vlastite poslovne udjele, uzmu ih u zalog ili povuku.

(4) Član uprave društva odgovara društvu za štetu koju mu pričini pravnim poslom koji je on sklopio s društvom u svoje ili u tuđe ime, ako za to prethodno ne dobije suglasnost nadzornog odbora, a ako društvo nema nadzorni odbor, suglasnost svih ostalih članova uprave.

(5) Ako je naknada štete potrebna za to da se podmire vjerovnici društva, član uprave ne oslobađa se od odgovornosti s time što je djelovao po odluci članova društva.

Davanje kredita članovima uprave i prokuristi

Članak 431.

Na davanje kredita članovima uprave i prokuristi te članovima njihovih užih obitelji na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 249. ovoga Zakona. Ako društvo nema nadzorni odbor, odluku toga odbora zamjenjuje odluka članova društva.

Načela za primanja članova uprave

Članak 432.

Na primanja članova uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 247. ovoga Zakona. Ako društvo nema nadzorni odbor, njegove ovlasti imaju članovi društva.

Zamjenici članova uprave

Članak 433.

Propisi za članove uprave vrijede i za njihove zamjenike.

Pododjeljak 2.

Nadzorni odbor

Obveznost nadzornog odbora

Članak 434.

(1) Društvenim ugovorom određuje se ima li društvo nadzorni odbor.

(2) Društvo mora imati nadzorni odbor:

1. ako je prosječan broj zaposlenih u godini veći od 300, ili

2. ako je to za društvo koje obavlja određenu djelatnost propisano posebnim zakonom.

(3) Prosječan broj zaposlenih određuje se prema brojevima zaposlenih u društvu svakoga posljednjega dana u mjesecu u prethodnoj kalendarskoj godini.

(4) Uprava je dužna u slučaju iz stavka 2. točka 1. ovoga članka s danom prvoga siječnja utvrditi prosječan broj zaposlenih u prethodnoj godini. Ako taj broj prelazi 300 zaposlenih, dužna je to bez odgađanja priopćiti registarskome sudu zajedno s popisom članova društva, odnosno s izjavom da u članstvu društva nije bilo promjene. Prijeđe li u vremenu između dva takva priopćenja prosječan broj zaposlenih u društvu 300, to se mora registarskome sudu priopćiti bez odgađanja.

Sastav nadzornog odbora

Članak 435.

Nadzorni odbor sastoji se od tri člana. Društvenim ugovorom može se odrediti da nadzorni odbor ima više članova ali njihov broj mora biti neparan.

Tko može biti član nadzornog odbora

Članak 436.

(1) Za određivanje tko može biti članom nadzornog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 423. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) U nadzorni odbor ne može se izabrati ili imenovati osoba koja je već član u deset takvih odbora dioničkih društava ili društava s ograničenom odgovornošću.

(3) Ako je neka osoba izabrana ili imenovana u više nadzornih odbora, smatra se da je izabrana, odnosno imenovana samo u jedan odbor ako to čini kao predstavnik nekoga javnopravnoga tijela, društva unutar koncerna ili financijske institucije koja s društvom trajnije posluje da bi štitila njihove interese, ali samo onda ako nije član više od dvadeset nadzornih odbora.

Izbor i imenovanje članova nadzornog odbora

Članak 437.

(1) Članovi društva svojom odlukom izabiru članove nadzornog odbora osim ako je posebnim zakonom propisano da neke od njih imenuju zaposleni. Ako se na istoj skupštini izabiru najmanje tri člana nadzornog odbora, na zahtjev članova društva čiji ulozi čine najmanje trećinu temeljnoga kapitala zastupljenoga na skupštini, o izboru svakoga člana odbora odlučuje se odvojeno.

(2) Društvenim ugovorom može se odrediti da odeđeni članovi društva ili članovi koji imaju određene poslovne udjele mogu imenovati određeni broj članova nadzornog odbora. Takvo pravo može se dati samo onim članovima koji mogu raspolagati sa svojim poslovnim udjelom samo uz suglasnost društva. U nadzorni odbor može se tako imenovati najviše trećinu njegovih članova.

(3) Ne mogu se izabrati ni imenovati zamjenici članova nadzornog odbora.

Dužna pozornost i odgovornost članova nadzornog odbora

Članak 438.

Na dužnu pozornost i na odgovornost članova nadzornog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 273. stavka 2., 4., 5. i 6. i članka 430. stavka 1., 2. i 5. ovoga Zakona.

Primjena odredaba ovoga Zakona o dioničkome društvu

Članak 439.

Na nadzorni odbor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 257. do 271. ovoga Zakona.

Pododjeljak 3.

Skupština

Ostvarivanje prava članova društva

Članak 440.

(1) Članovi društva u skupštini donose odluke na koje su ovlašteni zakonom i društvenim ugovorom, osim ako se svi članovi u pojedinom slučaju u pisanom obliku ne dogovore o odluci koju trba donijeti ili izjave da su suglasni s time da se o njoj glasuje pisanim putem.

(2) Ako se odluka donosi pisanim putem, većina koja je potrebna za to da bi se ona donijela ne određuje se na temelju danih nego na temelju ukpnog broja glasova kojima raspolažu članovi društva.

(3) Ako sve poslovne udjele u društvu drži samo jedan član ili uz njega i društvo, on mora bez odgađanja po donošenju odluke o tome sastaviti zapisnik i potpisati ga.

Nadležnost skupštine

Članak 441.

(1) Skupština odlučuje o pitanjima određenim društvenim ugovorom, a osobito o:

1. financijskim izvješćima društva, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka,

2. zahtjevu za uplatama temeljnih uloga,

3. imenovanju i opozivu članova uprave,

4. izboru i opozivu članova nadzornog odbora ako ga društvo ima,

5. podjeli i povlačenju poslovnih udjela.

6. davanju prokure za sva poduzeća,

7. mjerama za ispitivanje i nadzor nad vođenjem poslova,

8. izmjeni društvenog ugovora,

9. postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje društvo može imati protiv članova uprave i nadzornog odbora i zamjenika članova uprave te o imenovanju zastupnika u sudskom postupku ako društvo ne mogu zastupati članovi uprave ni nadzorni odbor.

(2) Društvenim ugovorom može se proširiti ili smanjiti nadležnost skupštine, ali se iz njezine nadležnosti ne može izuzeti donešenje odluka iz stavka 1. točka 1. i 4. ovoga članka.

Sazivanje skupštine

Članak 442.

(1) Skupštinu društva saziva uprava, ako zakonom ili društvenim ugovorom to pravo nije dano i nekom drugom. Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, skupština se održava u sjedištu društva.

(2) Skupštinu se mora sazvati najmanje jednom godišnje te, osim u slučajevima određenim ovim Zakonom i društvenim ugovorom, uvijek onda kada to zahtijevaju interesi društva, a bez odgađanja napose onda ako se uoči da je društvo izgubilo polovinu temeljnoga kapitala.

(3) Skupštinu se mora sazvati bez odgađanja i onda kada to u pisanome obliku uz navođenje svrhe zatraže članovi društva koji su preuzeli temeljne uloge što zajedno čine najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva. Društvenim ugovorom može se odrediti da to pravo imaju članovi koji su zajedno preuzeli i manje uloge.

(4) Ako organ koji je ovlašten da sazove skupštinu ne udovolji zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka u roku od 14 dana od dana kada je primljen, ili takvoga organa nema, osobe koje su podnijele zahtjev mogu uz navođenje dnevnoga reda same sazvati skupštinu. Skupština u tome slučaju odlučuje o snošenju troškova za održavanje tako sazvane skupštine.

Način i rok za sazivanje skupštine

Članak 443.

(1) Skupštinu se mora sazvati na način kako je to određeno društvenim ugovorom, a ako u njemu o tome nema odredaba, preporučenim pismom upućenim svim članovima društva. Od dana kada je posljednji puta oglašeno sazivanje skupštine ili od kada je poziv predan pošti i dana održavanja skupštine mora proći najmanje sedam dana.

(2) U pozivu se mora što je to preciznije moguće odrediti dnevni red skupštine. Ako postoji nakana da se mijenja društveni ugovor, treba navesti i glavne izmjene koje se predlažu.

(3) Članovi društva koji su preuzeli temeljne uloge što čine zajedno najmanje desetinu a, ako je tako određeno društvenim ugovorom, i manji dio temeljnoga kapitala društva mogu pisanim putem uz navođenje razloga za to zahtijevati da se na dnevni red stave i druga pitanja ako taj zahtjev postave najkasnije tri dana od dana objave ili primitka poziva kako je to određeno u stavku 1. ovoga članka.

Podobnost skupštine da odlučuje

Članak 444.

(1) Ako društvenim ugovorom nije određeno drugačije, skupština može valjano odlučivati ako su na njoj prisutni članovi društva ili njihovi zastupnici koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva.

(2) Na skupštini koja nije uredno sazvana niti su članovi društva na propisani način stavili zahtjev za odlučivanje o određenim pitanjima najkasnije tri dana prije njezina održavanja mogu se donositi odluke samo onda ako su na njoj prisutni ili zastupljeni svi članovi društva. Taj se uvjet ne mora ispuniti za donošenje odluke o sazivanju nove skupštine.

(3) U slučaju da skupština nije podobna za odlučivanje, a društvenim ugovorom nije drugačije određeno, mora se s pozivom na tu okolnost sazvati nova skupština s time da se njezin dnevni red ograničava na dnevni red skupštine na kojoj se nije moglo odlučivati. Na toj skupštini mogu se donositi valjane odluke bez obzira na to koliko je temeljnoga kapitala na njoj zastupljeno.

Odlučivanje na skupštini

Članak 445.

(1) Ako zakonom i društvenim ugovorom nije drugačije određeno, skupština donosi odluke većinom od danih glasova.

(2) Svaki iznos temeljnoga uloga koji odgovara protuvrijednosti od 100 DEM izraženoj u valuti iz članka 389. stavka 1. ovoga Zakona obračunat po srednjem tečaju utvrđenom i objavljenom na dnevnoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka koji je na snazi za tu valutu na dan sklapanja ugovora iz članka 387. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno donošenja odluke o promjeni temeljnoga kapitala društva daje pravo na jedan glas. Dijelovi toga iznosa ne uzimaju se u obzir za određivanje prava glasa. Uprava društva dužna je u knjizi poslovnih udjela pri upisu svake promjene veličine udjela unijeti i broj glasova na koji on daje pravo u skupštini društva te o tome, ako on to zatraži, članu društva izdati potvrdu.

(3) U društvenom ugovoru može se odrediti da članovi društva imaju drugačije pravo glasa od onoga kako je to određeno u prethodnome stavku ovoga članka s time da svaki član mora imati najmanje jedan glas.

(4) Član može glasovati i preko punomoćnika koji se mora na skupštini društva iskazati pisanom punomoćju u kojoj je navedeno da se daje u svrhu glasovanja na skupštini. Zakonski zastupnici fizičkih osoba i osobe koje zastupaju pravne osobe na temelju statuta mogu za zastupane članove glasovati na skupštini bez punomoći.

(5) Na skupštini ne može o odluci glasovati osoba kojoj se tom odlukom pribavlja neka korist ili se oslobađa neke obveze. Ona ne može glasovati ni kao zastupnik člana društva. Isto vrijedi i kada se odlučuje o pravnome poslu između člana i društva te o pokretanju ili rješenju spora među njima.

(6) Nema ograničenja u pravu glasa za člana društva kada se odlučuje o njegovu izboru, odnosno imenovanju ili o opozivu kao člana uprave, nadzornog odbora ili likvidatora društva.

Evidencija odluka skupštine

Članak 446.

(1) Odluke donesene na skupštini i one donesene pisanim putem moraju se bez odgađanja unijeti u posebnu knjigu odluka. Svaki član društva ima za vrijeme radnog vremena društva pravo uvida u knjigu odluka.

(2) Svakome članu društva mora se na njegov zahtjev bez odgađanja preporučenim pismom dostaviti izvod iz svih odluka koje su unesene u knjigu odluka potpisane od strane uprave uz priopćenje dana i mjesta donošenja te podataka o upisu u tu knjigu.

Ništavost odluka skupštine

Članak 447.

(1) Tužbom koja se podiže isključivo kod suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona može se tražiti da se utvrdi kako je odluka skupštine ništava:

1. ako skupština na kojoj je donesena odluka nije bila valjano sazvana, napose ako na nju nisu bili uredno pozvani svi članovi društva,

2. ako nije donesena na način i u obliku propisanima ovim Zakonom ili društvenim ugovorom,

3. ako nije u skladu s biti društva ili je njezin sadržaj protivan prisilnim propisima ili moralu ili odredbama društvenog ugovora.

(2) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka može podići svaki član društva koji je bio na skupštini i u zapisnik izjavio protivljenje donošenju odluke i svaki član društva kojemu je neopravdano bilo onemogućeno da bude na skupštini. Glede odluke koja je donesena pisanim putem tužbu možc podići i svaki član društva koji je glasovao protiv njena donošenja ili je pri tome bio zaobiđen.

(3) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka može podići i svak član uprave i nadzornog odbora ako mu se odlukom naređuje da učini nešto zbog čega bi mogao odgovarati za štetu odnosno čime bi učinio kažnjivu radnju.

(4) Tužba se mora podići u roku od 30 dana od dana kada je odluka upisana u knjigu odluka.

Tužba za utvrđenje ništavosti

Članak 448.

(1) Tužba se podiže protiv društva. Društvo zastupa uprava, a ako tužbu podiže netko od članova uprave, nadzorni odbor. Ako tužbu podiže netko od članova uprave i nadzornog odbora ili ako društvo nema nadzorni odbor, a društvo nema zastupnika, sud će društvu postaviti zastupnika.

(2) Sud može na zahtjev društva po slobodnoj ocjeni narediti tužitelju da dade osiguranje za pokriće štete koja bi se podizanjem tužbe mogla prouzročiti društvu.

(3) Sud može privremenom mjerom zaustaviti primjenu odluke za koju se tužbom traži da se utvrdi ništavom, ako je vjerojatno da bi se njezinim provođenjem društvu mogla pričiniti nenadoknadiva šteta.

(4) Svaki član društva može se o svome trošku umiješati u spor.

(5) Presuda kojom se utvrđuje da je odluka skupštine ništava djeluje u korist i protiv svih članova društva.

(6) Ako je tužba odbijena zbog toga što nema osnove za to da se odluka skupštine oglasi ništavom, društvu solidarno odgovaraju tužitelji koji su podigli tužbu zlonamjerno ili zbog grube nepažnje.

(7) Ako je odluka koja je oglašena ništavom bila upisana u trgovačkom registru, sud mora po službenoj dužnosti u taj registar upisati i presudu kojom je ona oglašena ništavom. Upis presude mora se objaviti na isti način kao što se objavila i odluka koja je oglašena ništavom.

(8) Ako se odluka koja je oglašena ništavom odnosi na promjenu društvenog ugovora, registarskome se sudu uz presudu podnosi u obliku javnobilježničke isprave potpuni tekst društvenoga ugovora onako kako on treba glasiti uzimajući u obzir presudu suda i sve dotadašnje izmjene toga ugovora.

Pobijanje odluka skupštine

Članak 449.

Na pobijanje odluka skupštine na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 360. do 366. ovoga Zakona.

Pododjeljak 4.

Zaštita prava manjine

Imenovanje revizora od strane suda

Članak 450.

(1) Ako je odlukom članova društva odbijen prijedlog da se imenuju revizori radi pregleda posljednjih godišnjih financijskih izvješća, sud može na prijedlog članova društva koji zajedno imaju temeljne uloge što čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala imenovati jednoga ili više revizora. Sud će tome zahtjevu udovoljiti samo onda ako se učini vjerojatnim da su učinjene grube povrede zakona ili društvenog ugovora.

(2) Članovi društva koji su stavili prijedlog iz stavka 1. ovoga članka ne mogu za trajanja revizije prenositi svoje poslovne udjele bez suglasnosti društva.

(3) Prije imenovanja revizora sud mora saslušati članove uprave i nadzornog odbora.

(4) Sud može na temelju postavljenog prijedloga imenovanje revizora uvjetovati davanjem osiguranja.

(5) Revizija će se smatrati neopravdanom, ako u cjelini potvrdi ispravnost financijskih izvješća, odnosno ako utvrdi da su poslovne knjige uredno vođene.

Ovlasti revizora

Članak 451.

(1) Revizori imaju pravo pregledati poslovne knjige i dokumentaciju društva i tražiti obavještenja i izjave od članova uprave i nadzornog odbora te od osoba zaposlenih u društvu kako bi utvrdili stanje poslovanja u društvu. Sve osobe od kojih oni zatraže obavještenja i izjave moraju ih dati bez odgađanja točno i istinito. Nadzorni se odbor mora uključiti u rad revizora.

(2) Nagradu za rad revizora određuje sud. Revizori ne mogu ni od koga drugoga primiti nikavu nagradu za svoj rad.

Izvješće revizora

Članak 452.

(1) Revizori su dužni svoje izvješće bez odgađanja dostaviti upravi i nadzornom odboru društva. U izvješću o njihovu nalazu i mišljenju mora se navesti je li za vrijeme obavljanja revizije bilo udovoljeno njihovim zahtjevima te da li posljednja godišnja financijska izvješća pokazuju istinitu i točnu sliku financijskog stanja društva.

(2) Članovi društva koji su tražili da se provede revizija imaju u poslovnim prostorijama pravo uvida u izvješće revizora i u dokumentaciju koja mu je priložena.

(3) Uprava i nadzorni odbor dužni su narednoj skupštini društva podnijeti izvješće revizora i zatražiti da ona o njemu odluči. Na skupštini se izvješće mora pročitati u cjelini. Uprava i nadzorni odbor moraju se tom prilikom očitovati o svim utvrđenim nepravilnostima i o mjerama koje nakanjuju poduzeti ili koje predlažu da se poduzmu. Nadzorni odbor se mora izjasniti i o tome ima li društvo pravo tražiti naknadu štete. Ako iz izvješća revizora proizlazi da su učinjene grube povrede zakona ili društvenog ugovora, mora se bez odgađanja sazvati skupštinu društva.

(4) Ako nema sporazuma o snošenju troškova revizije, sud će po slobodnoj ocjeni odlučiti, uzimajući u obzir rezultate revizije, tko će ih i u kojemu omjeru snositi.

(5) Ako se iz izvješća revizora utvrdi da zahtjev za provođenje revizije nije bio opravdan, članovi društva koji su zlonamjerno ili zbog grube nepažnje tražili da se revizija provede solidarno odgovaraju društvu za štetu koja mu je time pričinjena.

Odštetni zahtjevi u korist društva

Članak 453.

(1) Članovi društva čiji temeljni ulozi čine zajedno najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva mogu postaviti zahtjev za naknadu štete kojega društvo ima prema članovima uprave i nadzornog odbora, ako su članovi društva odbili protiv njih postaviti takav zahtjev ili je prijedlog da se to učini dostavljen upravi ali ga ona nije pravodobno podnijela članovima društva da o njemu odluče.

(2) Tužba se mora podići u roku od tri mjeseca od dana kada je odbijen prijedlog da se donese odluka o podizanju tužbe ili od kada je osujećeno donošenje odluke o tome.

(3) Za vrijeme trajanja spora tužitelji ne mogu raspolagati svojim poslovnim udjelima bez suglasnosti društva.

(4) Na zahtjev tuženoga sud će odrediti da su tužitelji dužni dati osiguranje za naknadu štete koja tuženome prijeti zbog podizanja tužbe.

(5) Ako se tužba kao neosnovana odbije, a utvrdi se da je podignuta zlonamjerno ili zbog grube nepažnje, tužitelj je dužan tuženome nadoknaditi štetu koja mu je time pričinjena. Više tužitelja odgovara solidarno.

Odjeljak 4.

IZMJENA DRUŠTVENOG UGOVORA

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Oblik izmjene

Članak 454.

(1) Društveni ugovor može se izmijeniti samo odlukom članova društva. Odluka mora biti u obliku javnobilježničke isprave.

(2) Odluka o izmjeni nema učinka dok se ne upiše u sudski registar.

Odlučivanje o izmjeni

Članak 455.

(1) Odluka o izmjeni društvenog ugovora donosi se većinom od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Društvenim ugovorom može se odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati ispunjenje i dodatnih pretpostavki.

(2) Odluka o odredbama da treba imenovati nadzorni odbor i o smanjenju nagrade koja po društvenom ugovoru pripada članovima uprave i nadzornog odbora donosi se običnom većinom glasova.

(3) Ako u društvenom ugovoru nije nešto drugo određeno, odluka o izmjeni predmeta poslovanja donosi se jednoglasno.

(4) Odluka o tome da se povećaju obveze članova prema društvu koje proizlaze iz društvenog ugovora ili da se pojedinim članovima smanje prava koja imaju na temelju toga ugovora može se donijeti samo onda ako se s time suglase svi članovi društva na koje se odnosi povećanje obveza ili smanjenje prava.

(5) To napose vrijedi za odluke kojima se u društveni ugovor unose odredbe o mjeri u kojoj treba uplatiti uloge u temeljni kapital društva ili treba da se o tome u ugovoru mijenjaju odredbe koje su u njemu sadržane.

Upis u sudski registar. Objava upisa

Članak 456.

(1) Svaka izmjena društvenog ugovora mora se prijaviti registarskom sudu radi upisa u sudski registar. Prijavi treba priložiti učinjene izmjene u obliku javnobilježničke isprave s dokazom da su valjano učinjene i potvrdu javnog bilježnika da neizmijenjene odredbe društvenog ugovora koji se nalazi kod registarskog suda zajedno s učinjenim izmjenama u potpunosti odgovaraju tekstu toga ugovora koji se prilaže.

(2) Ako se ne radi o izmjeni podataka iz članka 396. stavka 1. ovoga Zakona, dovoljno je da se u upisu u registar uputi na isprave o izmjenama koje se nalaze kod suda.

(3) Ne objavljuju se odluke kojima se ne mijenjaju odredbe društvenog ugovora koje su ranije objavljene.

Pododjeljak 2.

Povećanje temeljnoga kapitala

Način povećanja temeljnoga kapitala

Članak 457.

(1) Za povećanje temeljnoga kapitala potrebna je odluka članova društva o izmjeni društvenog ugovora.

(2) Temeljni kapital može se povećati uplatama novih ili povećanjem postojećih temeljnih uloga ali i unošenjem rezervi i dobiti društva u temeljni kapital.

(3) Na temelju povećanja temeljnoga kapitala temeljne uloge u društvu mogu preuzeti postojeći članovi društva i druge osobe.

(4) Ako u društvenom ugovoru, odnosno u odluci o povećanju temeljnoga kapitala nije drugačije određeno, postojeći članovi društva imaju pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donošenja odluke o povećanju temeljnoga kapitala preuzmu temeljne uloge u srazmjeru svojih uloga u temeljnome kapitalu društva.

(5) Izjava o preuzimanju temeljnoga uloga daje se u obliku javnobilježničke isprave.

(6) Osobe koje uplatom uloga pristupaju društvu moraju u izjavi o tome navesti da to čine na način kako je to određeno društvenim ugovorom. U izjavi moraju se navesti iznosi koji se uplaćuju u temeljni kapital društva i druge obveze koje novi član društva preuzima na temelju društvenog ugovora.

(7) Odredbe članka 390. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na povećanje temeljnoga kapitala društva. Povećanje temeljnoga kapitala ulaganjem stvari i prava moguće je samo onda ako se u odluci o povećanju kapitala to izričito navede i ako se odredi rok u kojemu će se u društvo unijeti stvari i prava. Stvari i prava moraju se unijeti u društvo prije nego što se registarskome sudu podnese prijava za upis povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar.

Upis povećanja temeljnoga kapitala novim uplatama u sudski registar. Objava upisa

Članak 458.

(1) Čim se preuzmu i uplate ulozi u povećani temeljni kapital mora se registarskome sudu podnijeti prijavu za upis povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar. Na prijavu i na ispitivanje prijave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 394. i članka 395. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Prijavi za upis moraju se priložiti:

1. izjave o preuzimanju temeljnih uloga u obliku javnobilježničke isprave ili u javno ovjerenome prijepisu,

2. popis osoba koje su preuzele nove temeljne uloge potpisan od strane podnositelja prijave u kojoj se moraju, navesti iznosi preuzetih i uplaćenih uloga, u čemu su oni uplaćeni i dokazi da je to učinjeno, koje treba priložiti popisu, a ako su temeljne uloge preuzeli postojeći članovi društva ukupni novi iznosi njihovih temeljnih uloga,

3. ako je temeljni kapital povećan ulaganjem stvari i prava, ugovore kojima je to ulaganje ostvareno.

(3) U objavi upisa da je povećan temeljni kapital društva navodi se sadržaj upisa, a ako su u društvo unesene stvari i prava i navodi iz stavka 2. točke 3. ovoga članka. Kod toga je dovoljno da se uputi na isprave koje se nalaze kod registarskog suda.

Povećanje temeljnoga kapitala pretvaranjem rezervi u temeljni kapital

Članak 459.

(1) O pretvaranju rezervi društva u temeljni kapital može se odlučiti nakon što se donese odluka o prihvaćanju godišnjih financijskih izvješća za posljednju poslovnu godinu, ako ta izvješća ne pokazuju gubitak, a nema nepokrivenoga gubitka iz prethodnih godina. Za to se mogu koristiti rezerve ako je to u skladu sa svrhom kojoj su one namijenjene.

(2) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala ne može se donijeti prije nego što jedan ili više revizora koje odlukom imenuju članovi društva ispitaju posljednja godišnja financijska izvješća i potvrde ih. Ako je dan na koji se ta izvješća odnose više od osam mjeseci prije podnošenja prijave za upis odluke o povećanju temeljnoga kapitala društva u sudski registar, moraju se izraditi nova financijska izvješća koja moraju ispitati revizori. Na temelju nje može se donijeti odluka o povećanju temeljnoga kapitala društva samo ako je revizori potvrde.

(3) Povećanje temeljnoga kapitala društva provodi se povećanjem nominalnih iznosa postojećih poslovnih udjela u društvu ili stvaranjem novih poslovnih udjela. Na to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 390. stavka 1. ovoga Zakona.

(4) Povećanje temeljnoga kapitala mora se tako provesti da ukupan iznos povećanih temeljnih uloga odgovara povećanome temeljnome kapitalu društva.

(5) Novi poslovni udjeli članova društva moraju biti u istome srazmjeru kao i oni prije povećanja temeljnoga kapitala društva. Drugačija odluka članova društva je ništava.

(6) Vlastiti poslovni udjeli društva sudjeluju u povećanju temeljnoga kapitala.

(7) Poslovni udjeli za koje su temeljni ulozi samo djelomično uplaćeni sudjeluju u povećanju temeljnoga kapitala prema njihovim nominalnim iznosima.

(8) Povećanje temeljnoga kapitala društva ne utječe na odnose prava koja proizlaze iz poslovnih udjela.

(9) Ako nije nešto drugo određeno, povećani poslovni udjeli sudjeluju u dobiti društva koja je ostvarena u cijeloj poslovnoj godini u kojoj je donesena odluka o povećanju temeljnoga kapitala.

Upis povećanja temeljnoga kapitala iz sredstava rezervi u sudski registar

Članak 460.

(1) Prijava za upis povećanja temeljnoga kapitala društva u sudski registar mora se podnijeti registarskome sudu bez odgađanja.

(2) Prijavi se moraju priložiti godišnja financijska izvješća ili nova izvješća iz članka 459. stavka 2. ovoga Zakona, ako ih se po ovome Zakonu moralo izraditi, potvrđena od strane revizora na temelju kojih je donesena odluka o povećanju temeljnoga kapitala. Podnositelji prijave moraju kod toga izjaviti da od dana na koji se odnose godišnja financijska izvješća, odnosno nova takva izvješća do dana podnošenja prijave nije bilo izmjena u imovini društva koje bi smetale donošenju odluke o povećanju temeljnoga kapitala ako bi se ona donijela na dan podnošenja prijave.

(3) Sud će dozvoliti upis odluke o povećanju temeljnoga kapitala u sudski registar ako se podnesena godišnja financijska izvješća, odnosno nova financijska izvješća ne odnose na dan koji je više od osam mjeseci prije podnošenja prijave za upis.

(4) Sud nije dužan ispitivati jesu li godišnja financijska izvješća, odnosno nova takva izvješća sastavljena u skladu sa Zakonom.

(5) Pri upisu sud će navesti da je temeljni kapital povećan iz sredstava društva.

Od kada važi povećanje temeljnoga kapitala

Članak 461.

Temeljni kapital je povećan od upisa odluke o povećanju toga kapitala u sudski registar.

Pododjeljak 3.

Smanjenje temeljnoga kapitala

Način smanjenja temeljnoga kapitala

Članak 462.

(1) Temeljni kapital društva može se smanjiti samo na temelju odluke članova društva o izmjeni društvenoga ugovora te nakon što se provede postupak koji je propisan ovim Zakonom. U odluci moraju se navesti opseg i svrha smanjenja temeljnoga kapitala i kako će se to provesti.

(2) Smanjenjem temeljnoga kapitala smatra se svako smanjenje visine toga kapitala određene u društvenome ugovoru bez obzira na to provede li se smanjenje vraćanjem članovima društva njihovih temeljnih uloga, sniženjem nominalnog iznosa tih uloga ili potpunim, odnosno djelomičnim oslobađanjem članova društva ili njihovih pravnih prednika od obveze da u cjelini uplate temeljne uloge.

(3) Nije dopušteno smanjenje temeljnoga kapitala ispod iznosa određenoga u članku 389. stavku 2. ovoga Zakona. Ako se smanjenje temeljnoga kapitala provodi vraćanjem uplaćenih temeljnih uloga ili oslobođenjem članova od obveze da ih u cjelini uplate, iznos svakoga temeljnoga uloga koji ostaje u društvu ne može biti niži od iznosa navedenog u članku 390. stavku 1. ovoga Zakona.

Prijava za upis naknade da se smanji temeljni kapital u sudski registar

Članak 463.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu da se u sudski registar upiše nakana društva da smanji temeljni kapital.

(2) Uprava mora odmah nakon što je obaviještena o upisu nakanjenoga smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar nakanu o sniženju kapitala objaviti u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske i u glasilu društva, ako ga ono ima. U tome oglasu društvo je dužno objaviti da je spremno svim vjerovnicima na njihov zahtjev podmiriti potraživanja koja postoje prema društvu na dan posljednje objave nakane da se smanji temeljni kapital, odnosno dati osiguranje da će ona biti podmirena te da se smatra kako su vjerovnici društva koji mu se ne prijave u roku od tri mjeseca od navedenoga dana suglasni s time da se smanji temeljni kapital društva. Spomenutu objavu mora se dostaviti poznatim vjerovnicima.

Prijava za upis izmjene društvenog ugovora u sudski registar

Članak 464.

(1) Prijava da se izmjena društvenog ugovora upiše u sudski registar podnosi se registarskome sudu nakon što protekne rok koji je dan vjerovnicima za to da se jave društvu. Na ispitivanje prijave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 395. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Prijavi treba priložiti:

1. dokaz da je nakana smanjenja temeljnoga kapitala objavljena na način kako je to određeno u članku 463. stavku 2. ovoga Zakona,

2. dokaz da su vjerovnici koji su se javili društvu podmireni ili da im je dano osiguranje,

3. izjavu svih članova uprave da je svim poznatim vjerovnicima poslana obavijest iz članka 463 stavka 2. ovoga Zakona a da se društvu nisu javili drugi vjerovnici osim onih kojima je ono podmirilo potraživanja ili im je dalo osiguranje;

4. popis članova društva na temelju odluke o smanjenju temeljnoga kapitala.

(3) Ako dokaz koji je podnesen o tome da su vjerovnici podmireni, odnosno da im je dano osiguranje ne odgovara istini, svi članovi uprave solidarno odgovaraju onim vjerovnicima glede kojih su dani krivi podaci za štetu koja im je time učinjena, ali samo za iznos za koji se oni nisu mogli podmiriti iz imovine društva.

(4) Ne odgovara za štetu član uprave koji dokaže da nije znao za netočnost dokaza i izjava koje je dao.

Isplate članovima društva i oslobođenje od obveza

Članak 465.

(1) Isplate članovima društva na temelju smanjenja temeljnoga kapitala moguće su nakon što se odgovarajuća izmjena društvenog ugovora upiše u sudski registar.

(2) Od upisa u sudski registar iz stavka 1. ovoga članka djeluje i oslobođenje od obveze da se uplate preostali neuplaćeni temeljni ulozi u koju svrhu je smanjen temeljni kapital društva.

Odjeljak 5.

PRESTANAK

Razlozi za prestanak

Članak 466.

(1) Razlozi za prestanak društva jesu:

1. istek vremena određenog u društvenom ugovoru,

2. odluka članova,

3. pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom,

4. pravomoćna odluka suda kojom se odbija otvaranje stečajnog postupka zbog nemogućnosti da se iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog postupka,

5. pravomoćna odluka suda kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit,

6. provođenje stečajnog postupka,

7. odluka registarskog suda donesena napose po odredbama članka 367. stavka 2. i 3. i članka 398. stavka 6. ovoga Zakona i

8. ukidanje društva.

(2) Društvenim ugovorom mogu se predvidjeti i drugi razlozi za prestanak društva.

Odluka članova o prestanku društva

Članak 467.

Ako društvenim ugovorom nije drugačije određeno u slučaju iz stavka 1. točke 2. prethodnoga članka ovoga Zakona odluka se donosi u obliku javnobilježničke isprave s većinom od najmanje tri četvrtine od danih glasova.

Prestanak na temelju presude suda

Članak 468.

(1) Društvo može prestati na temelju presude suda ako postane nemoguće da se ostvaruje svrha društva ili ako u prilikama društva postoje drugi važni razlozi za njegov prestanak.

(2) Tužba za prestanak društva podiže se protiv društva isključivo kod suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona. Mogu je podići samo članovi društva čiji temeljni ulozi čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva.

Otvaranje stečajnoga postupka

Članak 469.

Stečajni postupak nad društvom pokreće se i provodi po propisima kojima se uređuje stečaj nad pravnim osobama.

Prijava za upis u sudski registar

Članak 470.

(1) Prestanak društva zbog proteka vremena ili odluke članova društva mora se bez odgađanja prijaviti sudu radi upisa u sudski registar. Presuda suda o prestanku društva te odluka suda o otvaranju stečajnog postupka dostavljaju se registarskome sudu po službenoj dužnosti. U tom slučaju se i upis provodi po službenoj dužnosti.

(2) Ne postupi li uprava po zahtjevu koji joj je upućen od strane registarskoga suda da podnese prijavu za upis nastanka razloga za prestanak društva u sudski registar, taj će joj sud uputiti ponovni poziv da to učini uz upozorenje da će po proteku ostavljenoga roka sud po službenoj dužnosti upisati u sudski registar da je nastao razlog za prestanak društva i da će sud iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona imenovati likvidatore. Prije upisa i imenovanja likvidatora sud će saslušati članove uprave a po slobodnoj procjeni i nekoga od članova društva koji ne vode poslove društva.

Likvidatori

Članak 471.

(1) Likvidaciju provode članovi uprave ako se društvenim ugovorom ili odlukom članova društva likvidatorima ne imenuju jedna ili više osoba. Sud može i izvan slučaja iz članka 470. stavka 2. ovoga Zakona na prijedlog nadzornog odbora ili članova društva čiji temeljni ulozi čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala ili manji dio određen društvenim ugovorom iz važnoga razloga pored tih likvidatora ili umjesto njih imenovati druge.

(2) Likvidatore koje je imenovao, sud može pod pretpostavkama iz prethodnoga stavka ovoga članka i opozvati. Likvidatore koje nije imenovao sud mogu u svako doba opozvati i članovi društva svojom odlukom.

(3) Zabrana konkurencije iz članka 429. ovoga Zakona ne odnosi se na likvidatore.

(4) Likvidatori koje imenuje sud imaju pravo da im se primjereno nadoknade troškovi koje imaju kao likvidatori i isplati nagrada za njihov rad. Ako se sudski imenovani likvidatori i društvo ne suglase o naknadi troškova i o nagradi, o tome odlučuje sud.

(5) Na likvidatore primjenjuju se propisi i odredbe društvenoga ugovora koje se odnose na članove uprave društva.

Primjena odredaba ovoga Zakona o dioničkome društvu

Članak 472.

Na likvidaciju društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 368. stavka 2., članka 370. i članka 372. do 384. ovoga Zakona.

GLAVA VI.

POVEZANA DRUŠTVA

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Vrste povezanih društava

Članak 473.

Povezana društva su pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao:

1. društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju,

2. ovisno i vladajuće društvo,

3. društvo koncerna,

4. društva s uzajamnim udjelima i

5. društva povezana poduzetničkim ugovorima.

Društvo s većinskim udjelom i društvo s većinskim pravom odlučivanja u drugome društvu

Članak 474.

(1) Ako jedno društvo ima većinu udjela ili većinsko pravo odlučivanja u drugome pravno samostalnome društvu (većinsko sudjelovanje), smatra se da se to drugo društvo nalazi u većinskome sudjelovanju, a prvo društvo s većinskim sudjelovanjem u njemu.

(2) Koliki udio pripada jednome društvu određuje se kod društva kapitala na temelju odnosa nominalnog iznosa udjela koji mu pripada prema ukupnome temeljnome kapitalu drugoga društva. Vlastite udjele društva treba odbiti od temeljnoga kapitala. S vlastitim udjelima društva izjednačuju se udjeli koji pripadaju nekome drugome tko ih drži za račun toga društva.

(3) Koji broj glasova u skupštini društva pripada nekome društvu određuje se prema odnosu broja glasova koje ono može koristiti na temelju udjela koji mu pripadaju, prema ukupnom broju svih glasova. Od ukupnog broja glasova moraju se odbiti glasovi koji pripadaju vlastitim udjelima i udjelima koje netko drugi drži za račun toga društva.

(4) Kao udjeli koji pripadaju društvu računaju se i oni udjeli koji pripadaju društvu koje je o njemu ovisno ili koje za njegov račun ili za račun društva koje je o njemu ovisno drži netko drugi, a ako društvo pripada trgovcu pojedincu i udjeli koji inače ulaze u njegovu imovinu.

Ovisno i vladajuće društvo

Članak 475.

(1) Ovisno društvo je pravno samostalno društvo na koje neko drugo društvo (vladajuće društvo) ima neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj.

(2) Pretpostavlja se da je društvo koje se nalazi u većinskome sudjelovanju ovisno o društvu koje u njemu ima većinski udio.

Koncern i koncernsko društvo

Članak 476.

(1) Ako se vladajuće i jedno ili više ovisnih društava objedine jedinstvenim vođenjem od strane vladajućega društva, ona čine koncern, a pojedinačna društva su društva koncerna. Smatra se da su jedinstvenim vodstvom objedinjena društva među kojima je skopljen ugovor o vođenju poslova društva (članak 479.) ili od kojih se jedno društvo priključuje drugome (članak 503.). Pretpostavlja se da ovisno i vladajuće društvo čine koncern.

(2) Ako su pravno samostalna društva, a da jedno nije ovisno o drugome, spojena zajedničkim vođenjem, ona čine koncern a pojedinačna društva su društva koncerna.

Društva s uzajamnim udjelima

Članak 477.

(1) Društva s uzajamnim udjelima su društva kapitala sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja su povezana tako da svako društvo ima više od četvrtine udjela u drugome društvu. Za utvrđenje pripada li nekome društvu više od četvrtine udjela u drugome društvu primjenjuju se odredbe članka 474. stavka 2. i 4. ovoga Zakona.

(2) Ako jednome od društava s uzajamnim udjelima pripada većinski udio u drugome društvu ili ako jedno društvo može imati neposredno ili posredno vladajući utjecaj na drugo društvo, jedno društvo treba smatrati vladajućim a drugo ovisnim društvom.

(3) Ako svakome od društava s uzajamnim udjelima pripada većinski udio u drugome društvu ili ako svako od tih društava može imati neposredno ili posredno vladajući utjecaj na drugo društvo, oba se društva smatraju vladajućim i ovisnim.

(4) Odredbe članka 511. ovoga Zakona ne primjenjuju se na društva koja su prema stavku 2. ili 3. ovoga članka vladajuća ili ovisna.

Obveza obavještavanja

Članak 478.

(1) Čim jedno društvo stekne više od četvrtine dionica ili udjela u nekome društvu kapitala sa sjedištem u Republici Hrvatskoj mora o tome bez odgađanja pismeno obavijestiti to društvo. Za utvrđenje ima li društvo više od četvrtine dionica ili udjela primjenjuju se odredbe članka 474. stavka 2. i 4. ovoga Zakona.

(2) Među dionice i udjele o čijem se stjecanju mora obavijestiti društvo iz stavka 1. ovoga članka pripadaju i dionice i udjeli:

1. koje društvo, od njega ovisno društvo ili netko tko ih drži za njegov račun ili za račun društva koje je od njega ovisno može tražiti da mu se prenesu,

2. za čije preuzimanje je u obvezi društvo, neko društvo koje je ovisno o njemu ili netko tko djeluje za račun društva ili društva koje je o njemu ovisno.

(3) Čim društvo stekne većinsko sudjelovanje u drugome društvu (članak 474. stavak 1.), mora o tome bez odgađanja pismeno obavijestiti to društvo.

(4) Ako udio u društvu postane manji od onoga zbog kojega je postojala obveza obavještavanja, društvo se o tome mora pismeno obavijestiti bez odgađanja.

(5) Društvo mora sudjelovanje, o kojemu je obaviješteno prema stavku 1. ili 3. ovoga članka, bez odgađanja objaviti u svome glasilu i navesti društvo koje u njemu drži dionice ili udio. Na isti se način i u istome roku mora objaviti i da više nema sudjelovanja navedenoga u stavku 1. ili 3. ovoga članka.

(6) Društvo iz stavka 1. ovoga članka, društvo koje je od njega ovisno, kao ni onaj tko drži dionice i udjele za račun tih društava ne mogu ostvarivati prava iz dionica i udjela u drugome društvu sve dok ga o tome ne obavijeste.

(7) Društvo koje je primilo obavijest iz stavka 1, 3. i 4. ovoga članka može zahtijevati da mu se dokaže držanje dionica ili udjela.

Odjeljak 2.

PODUZETNIČKI UGOVORI

Pododjeljak 1.

Vrste ugovora

Ugovor o vođenju poslova društva. Ugovor o prijenosu dobiti

Članak 479.

(1) Ugovor kojim društvo kapitala podvrgava vođenje poslova društva drugome društvu jest ugovor o vođenju poslova društva. Ugovor kojim se takvo društvo obvezuje da će drugome društvu prenijeti cijelu svoju dobit jest ugovor o prijenosu dobiti. Ugovorom o prijenosu cijele dobiti smatra se i ugovor kojim se društvo kapitala obvezuje da će svoje poduzeće voditi za račun drugoga društva.

(2) Postave li se društva, koja nisu međusobno ovisna, ugovorom pod jedinstvenu upravu, a da time jedno od njih postane ovisno o drugoj strani, takav ugovor nije ugovor o vođenju poslova društva.

(3) Plaćanja društva na temelju ugovora o vođenju poslova društva ili o prijenosu dobiti, ne smatraju se suprotnima odredbama članka 217., 220. i 222. ovoga Zakona.

Ostali poduzetnički ugovori

Članak 480.

(1) Poduzetnički su nadalje ugovori kojima se društva kapitala:

1. obvezuju da će svoju dobit ili dobit pojedinih svojih pogona u potpunosti ili djelomično udružiti s dobiti drugih društava ili pojedinih pogona tih društava radi podjele zajedničke dobiti (ugovor o zajednici dobiti),

2. obvezuju da će dio svoje dobiti ili dobiti pojedinih svojih pogona u potpunosti ili djelomično prenijeti nekome drugome (ugovor o djelomičnom prijenosu dobiti),

3. obvezuju da će svoj pogon dati u zakup drugome ili mu ga na drugi način prepustiti (ugovor o zakupu pogona, ugovor o prepuštanju pogona).

(2) Ne smatraju se ugovorima o djelomičnom prijenosu dobiti ugovor sa članovima uprave i nadzornog odbora ili s pojedinim zaposlenima u društvu o njihovu sudjelovanju u dobiti društva ni ugovori o udjelu u dobiti društva u okviru ugovora iz tekućeg poslovanja ili ugovora o licenci.

(3) Ugovor o zakupu pogona ili ugovor o prepuštanju pogona i odluka kojom skupština na njih daje suglasnost nisu ništavi zbog toga što s njima postupa suprotno odredbama članka 217., 220. i 222. ovoga Zakona.

Pododjeljak 2.

Sklapanje, izmjena i prestanak ugovora

Suglasnost skupštine

Članak 481.

(1) Poduzetnički ugovor je valjan kada se s njime suglasi skupština društva. Odluka o tome donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenog na skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(2) Ugovor o vođenju poslova društva ili o prijenosu dobiti valjan je, ako je druga ugovorna strana društvo kapitala, kada se s njime suglasi skupština toga društva. Za donošenje odluke o tome primjenjuju se odredbe stavka 1. ovoga članka.

(3) Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku. Nakon sazivanja skupštine, koja treba odlučiti o davanju suglasnosti, dioničarima, odnosno članovima društva mora se omogućiti da ga razgledaju u poslovnim prostorijama društva. Na njihov zahtjev svakome se od njih mora uručiti prijepis ugovora. I na skupštini se mora omogućiti razgledanje ugovora. Uprava ga mora objasniti na početku rasprave. Treba ga priložiti zapisniku.

(4) Svakog dioničara, odnosno člana društva mora se, na njegov zahtjev, na skupštini koja odlučuje o ugovoru o vođenju poslova društva ili o prijenosu dobiti, izvijestiti o svemu što je bitno glede društva s kojim treba sklopiti ugovor.

Upis u sudski registar. Stupanje ugovora na snagu

Članak 482.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis poduzetničkog ugovora u sudski registar i u njoj navesti postojanje i vrstu poduzetničkog ugovora, kao i ime druge ugovorne strane, a ako se radi o ugovoru o prijenosu dobiti i sporazum o visini dobiti koja se prenosi. Prijavi se prilažu ugovor i zapisnik sa skupštine društva koja se s njime suglasila, a ako je on pravovaljan tek nakon što se s njime suglasi skupština druge ugovorne strane, i zapisnik s te skupštine s prilozima u originalu ili u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

(2) Ugovor stupa na snagu kada ga se upiše u sudski registar sjedišta društva.

Izmjena ugovora

Članak 483.

(1) Poduzetnički ugovor može se izmijeniti samo uz suglasnost skupštine. Na to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 481. i 482. ovoga Zakona.

(2) Da bi bila valjana izmjena odredaba ugovora kojima se obvezuje na isplatu naknade dioničarima, odnosno članovima društva, koji nisu druga ugovorna strana a nisu istodobno ni dioničari ni članovi društva koje ugovorom postaje vladajuće (vanjski dioničari), ili na stjecanje njihovih dionica, odnosno udjela, potrebna je i posebna odluka vanjskih dioničara. Za donošenje posebne odluke primjenjuju se odredbe članka 481. stavka 1. ovoga Zakona. Svakog vanjskog dioničara mora se na njegov zahtjev u skupštini koja odlučuje o suglasnosti izvijestiti o svim činjenicama koje se tiču druge ugovorne strane, a bitne su za izmjenu ugovora.

Otkaz ugovora

Članak 484.

(1) Poduzetnički ugovor se može otkazati samo krajem poslovne godine ili krajem nekog drugog obračunskog razdoblja koje je određeno ugovorom. Povratno otkazivanje ugovora nije dopušteno. Otkaz se mora dati u pisanom obliku.

(2) Ugovor koji obvezuje na plaćanje naknade vanjskim dioničarima ili na stjecanje njihovih dionica ili udjela može se otkazati samo ako se s time posebnom odlukom suglase vanjski dioničari. Za donošenje posebne odluke na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 481. stavka 1. i članka 483. stavka 2. ovoga Zakona.

Raskid ugovora

Članak 485.

(1) Poduzetnički ugovor može se raskinuti iz važnog razloga i bez pridržavanja otkaznog roka. Važan je razlog kad se može predvidjeti da druga ugovorna strana neće biti u stanju ispuniti svoje obveze iz ugovora.

(2) Uprava društva može ugovor koji obvezuje na plaćanje vanjskim dioničarima ili na stjecanje njihovih dionica ili udjela raskinuti bez važnog razloga samo onda, ako se s time posebnom odlukom suglase vanjski dioničari. Za donošenje posebne odluke na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 481. stavka 1. i članka 483. stavka 2 ovoga Zakona.

(3) Ugovor se mora otkazati u pisanom obliku.

Upis prestanka ugovora u sudski registar

Članak 486.

Odmah po prestanku poduzetničkoga ugovora mora se registarskome sudu podnijeti prijava za upis prestanka toga ugovora u sudski registar i navesti razlog i vrijeme prestanka.

Pododjeljak 3.

Osiguranje društva i vjerovnika

Zakonske rezerve

Članak 487.

U zakonske rezerve mora se izdvojiti:

1. ako je sklopljen ugovor o prijenosu cijele dobiti, iz ukupne još neprenesene dobiti umanjene za gubitak prenesen iz prethodne godine, iznos koji je potreban za to da se popune zakonske rezerve uključujući u to i kapitalnu dobit u prvih pet poslovnih godina, koje počinju za vrijeme trajanja ugovora ili nakon povećanja kapitala, i to na visinu dvadesetoga dijela temeljnoga kapitala ili većega dijela toga kapitala koji je određen statutom, ali najmanje iznos koji je naveden u točki 2. ovoga članka,

2. ako je sklopljen ugovor o djelomičnom prijenosu dobiti, iznos koji bi se po propisima morao unijeti u zakonsku rezervu iz godišnje dobiti bez prijenosa dobiti po ugovoru, ali uz smanjenje za preneseni gubitak iz prethodne godine,

3. ako je sklopljen ugovor o vođenju društva, a društvo se nije obvezalo na to da prenese cijelu dobit, iznos koji je potreban za popunjenje zakonske rezerve prema točki 1. ovoga članka, ali najmanje iznos utvrđen propisima ili, ako je društvo obvezno da prenese dio dobiti, iznos određen u točki 2. ovoga članka.

Najviši iznos prijenosa dobiti

Članak 488.

Bez obzira na sporazume o visini dobiti koju teba prenijeti, društvo može prenijeti svoju dobit najviše do iznosa godišnje dobiti, umanjene za prijenos gubitka iz protekle godine i za iznos koji se po odredbama članka 487. ovoga Zakona mora unijeti u zakonsku rezervu. Ako su za vrijeme trajanja ugovora neki iznosi iz dobiti uneseni u ostale rezerve, ti se iznosi mogu uzeti iz ostalih rezervi i prenijeti kao dobit.

Preuzimanje gubitka

Članak 489.

(1) Ako su sklopljeni ugovori o vođenju poslova društva ili ugovor o prijenosu dobiti, druga ugovorna strana mora pokriti svaki godišnji gubitak koji nastane za vrijeme trajanja ugovora, ako ga se ne pokrije iz ostalih rezervi u koje je za vrijeme trajanja ugovora unošena dobit.

(2) Ako je ovisno društvo dalo u zakup pogon svoga poduzeća vladajućemu društvu ili mu ga je prepustilo na drugi način, vladajuće društvo mora pokriti svaki godišnji gubitak koji nastane za vrijeme trajanja ugovora, ako ugovorena protučinidba nije u visini primjerene naknade.

(3) Društvo se može odreći prava da traži podmirenje gubitka tek po proteku tri godina od dana kada se prestanak ugovora upiše u sudski registar. To ne vrijedi ako onaj tko je u obvezi da pokrije gubitak nije sposoban za plaćanje ili se radi otklanjanja ili izbjegavanja stečajnog postupka nagodio sa svojim vjerovnicima. Odricanje ili nagodba valjani su tek kada se s njima posebnom odlukom suglase vanjski dioničari, a tome se ne suprotstavi manjina čiji udjeli zajedno čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala zastupljenoga pri donošenju odluke. Prigovor manjine mora se unijeti u zapisnik skupštine.

Zaštita vjerovnika

Članak 490.

(1) Prestane li ugovor o vođenju poslova društva ili ugovor o prijenosu dobiti, druga ugovorna strana mora dati osiguranje vjerovnicima društva čija su potraživanja nastala prije nego što se upis prestanka ugovora u sudski registar smatra objavljenim, ako se vjerovnici u tu svrhu jave drugoj ugovornoj strani u roku od šest mjeseci od objave upisa. U objavi upisa vjerovnike treba upozoriti na to njihovo pravo.

(2) Ne mogu zahtijevati osiguranje oni vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju pravo prvenstvene naplate iz stečajne mase.

Pododjeljak 4.

Osiguranje vanjskih dioničara

Primjerena naknada

Članak 491.

(1) U ugovoru o vođenju poslova društva i u ugovoru o prijenosu dobiti mora se predvidjeti primjerena naknada vanjskim dioničarima onoga društva koje drugome prepušta da vodi njegove poslove, odnosno koje prenosi dobit. Odredbu o primjerenoj naknadi ne treba predvidjeti ako društvo u trenutku sklapanja ugovora nema vanjskih dioničara.

(2) Primjerena naknada određuje se najmanje u visini godišnjih iznosa koji bi se mogli isplatiti kao predvidiva prosječna dividenda za pojedinu dionicu, odnosno udio uzimajući u obzir sadašnje i buduće stanje društva i odgovarajuće okolnosti.

(3) Ništav je ugovor koji ne predviđa naknadu iz stavka 1. ovoga članka. Ako u ugovoru određena naknada nije primjerena odredit će je sud iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona.

(4) Zahtjev za određenje primjerene naknade može postaviti svaki vanjski dioničar najkasnije u roku od dva mjeseca od kada je u trgovačkom registru objavljen upis da je ugovor sklopljen ili izmijenjen po odredbi članka 483. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Ako sud odredi primjerenu naknadu, druga ugovorna strana može u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti odluke otkazati ugovor, bez pridržavanja otkaznog roka.

Otpremnina

Članak 492.

(1) Pored obveze da se plati naknada, ugovor o vođenju poslova društva i ugovor o prijenosu dobiti moraju sadržavati obvezu druge ugovorne strane da na zahtjev vanjskih dioničara preuzme njihove dionice, odnosno udjele u zamjenu za isplatu primjerene otpremnine koja je određena ugovorom.

(2) Kao otpremnina u ugovoru se može predvidjeti davanje dionica druge ugovorne strane, ako je ona dioničko društvo, ili dionica društva koje je u odnosu na to društvo vladajuće društvo, ili isplatu u novcu.

(3) Ako se kao otpremnina daju dionice drugoga društva, otpremnina se smatra primjerenom ako se dionice daju u omjeru u kojemu bi se u slučaju spajanja društava na svaku dionicu jednoga društva, odnosno udio u tome društvu morale dati dionice drugoga društva, pri čemu se iznosi mogu podmiriti i doplatom u novcu. Za određivanje što se smatra primjerenim plaćanjem u novcu moraju se uzeti u obzir imovinsko stanje i kretanje dobiti u društvu u vrijeme kada glavna skupština donosi odluku o ugovoru.

(4) Ako ugovor ne sadržava odredbe o otpremnini ili ako se ona po odredbama ovoga Zakona ne smatra primjerenom, svaki vanjski dioničar može u roku od tri mjeseca od objave upisa ugovora u sudski registar zahtijevati od suda da donese odluku o primjerenoj otpremnini.

(5) Sud će odrediti da se otpremnina isplati u novcu, ako ugovor ne predviđa stjecanje dionica druge ugovorne strane kada je ona dioničko društvo, ili društva o kojemu je to društvo ovisno. Sudska odluka odnosi se na sve vanjske dioničare. Uprava društva dužna je pravomoćnu sudsku odluku objaviti u glasilu društva.

Odjeljak 3.

OVLASTI I ODGOVORNOST U SLUČAJU OVISNOSTI DRUŠTVA

Pododjeljak 1.

Ovlasti i odgovornost iz ugovora o vođenju poslova društva

Pravo vođenja poslova društva

Članak 493.

(1) Ako je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva, vladajuće društvo je ovlašteno upravi ovisnoga društva davati upute glede vođenja poslova društva. Ako ugovorom nije drugačije određeno, mogu se dati i upute koje su štetne za ovisno društvo, ako služe interesima vladajućega društva ili društva koja su s njime i s ovisnim društvom povezana u koncern.

(2) Uprava ovisnoga društva mora slijediti upute vladajućega društva. Ona ne može odbiti da postupi po dobivenim uputama ako smatra da one ne služe interesima vladajućega društva niti društva koja su s njime i s ovisnim društvom povezana u koncern, osim ako je očito da dane upute ne služe tim interesima.

(3) Ako se upravi ovisnoga društva dadu upute da obavi neki posao za koji je potrebna suglasnost nadzornog odbora ovisnoga društva, pa taj odbor ne dade suglasnost u primjerenome roku, uprava to mora priopćiti vladajućemu društvu. Ponovi li vladajuće društvo uputu i nakon te obavijesti, suglasnost nadzornog odbora više nije potrebna. Ako vladajuće društvo ima nadzorni odbor, uputa se može ponoviti samo uz odobrenje toga odbora.

Odgovornost zakonskih zastupnika vladajućega društva

Članak 494.

(1) Ako je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva, zakonski zastupnici (kod trgovca pojedinca ta osoba) vladajućega društva moraju pri davanju upute ovisnome društvu primijeniti pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova.

(2) Ako povrijede svoje obveze, zakonski zastupnici vladajućega društva odgovaraju ovisnome društvu za naknadu time nastale štete kao solidarni dužnici. Ako je sporno jesu li primijenili pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova, oni moraju dokazati da su primijenili pozornost koja se od njih zahtijeva.

(3) Društvo može odustati od zahtjeva za naknadu štete ili se nagoditi povodom postavljenog zahtjeva tek po proteku tri godine od nastanka prava na naknadu samo ako se s time posebnom odlukom suglase vanjski dioničari, a manjina, čiji udjeli zajedno čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala zastupljenoga pri donošenju odluke, ne izjavi protiv toga prigovore u zapisnik sa skupštine društva na kojoj se o tome odlučivalo. Navedeno vremensko ograničenje ne vrijedi ako obveznik nije sposoban za plaćanje ili ako je radi otklanjanja ili izbjegavanja stečajnog postupka sklopio nagodbu sa svojim vjerovnicima.

(4) Svaki član društva može, ali samo u korist društva, postaviti zahtjev za naknadu štete. Zahtjev mogu postaviti i vjerovnici društva, ako se ne mogu namiriti od društva. Obveza naknade štete vjerovnicima ne može se isključiti odricanjem ni nagodbom koju sklopi društvo. Ako se nad društvom otvori stečajni postupak, za vrijeme toga postupka stečajni upravitelj ostvaruje prava članova društva i vjerovnika prema društvu.

(5) Zahtjevi na temelju odredaba prethodnih stavaka ovoga članka prema zakonskim zastupnicima zastaruju za pet godina.

Odgovornost članova uprave i nadzornog odbora ovisnoga društva

Članak 495.

(1) Članovi,uprave i nadzornog odbora ovisnoga društva odgovaraju kao solidarni dužnici, pored obveznika na naknadu štete iz članka 494. ovoga Zakona, ako svojim djelovanjem povrijede svoje obveze. Ako je sporno jesu li primijenili pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova, oni moraju dokazati da su primijenili pozornost koja se od njih zahtijeva.

(2) Obveza naknade štete ne isključuje se time što se nadzorni odbor suglasio s nekom radnjom.

(3) Nema obveze članova uprave da nadoknade štetu, ako je štetna radnja poduzeta prema uputi po kojoj se moralo postupiti po odredbama članka 493. stavka 2. ovoga Zakona. Ovdje treba primijeniti odredbe članka 494. stavka 3. do 5. ovoga Zakona.

Pododjeljak 2.

Odgovornost kada nema ugovora o vođenju poslova društva

Granice utjecaja

Članak 496.

(1) Ako nije sklopljen ugovor o vođenju poslova društva, vladajuće društvo ne smije koristiti svoj utjecaj da ovisno društvo uputi na to da poduzme štetne pravne poslove ili da poduzme ili propusti radnje na svoju štetu, osim ako se vladajuće društvo obveže da će ovisnome društvu nadoknaditi štetu koja bi mu time nastala.

(2) Ako se šteta ne nadoknadi u poslovnoj godini, mora se najkasnije na kraju poslovne godine u kojoj je ovisnome društvu počinjena šteta utvrditi kada će se i na koji način to učiniti. Ovisnome društvu mora se osigurati pravo prvenstva pri podmirenju zahtjeva.

Izvješće uprave o odnosima s povezanim društvima

Članak 497.

(1) Ako nije sklopljen ugovor o vođenju poslova društva, uprava ovisnoga društva mora u prva tri mjeseca poslovne godine izraditi izvješće o odnosima društva s povezanim društvima. U izvješću treba navesti sve pravne poslove koje je društvo u prethodnoj godini poduzelo s vladajućim društvom ili s njime povezanim društvima ili prema uputama u interesu tih društava, kao i sve druge radnje, koje je u protekloj godini prema uputama tih društava poduzelo ili propustilo poduzeti. Kod pravnih poslova moraju se navesti činidba i protičinidba, a kod ostalih radnji razlozi za njihovo poduzimanje te njima postignute prednosti i štete koje su nastale za društvo. Pri pokrivanju gubitaka mora se pojedinačno navesti kako je stvarno nadoknađen gubitak u poslovnoj godini ili za što je društvu bilo omogućeno da postavi pravni zahtjev.

(2) Izvješće se mora izraditi u skladu s načelima savjesnog i istinitog polaganja računa.

(3) Na kraju izvješća uprava mora izjaviti je li društvo prema okolnostima koje su bile poznate u trenutku kada je poduzet pravni posao ili neka radnja ili kada je ona propuštena, za svaki pravni posao primilo odgovarajuću protučinidbu i nije li time što je neka radnja bila poduzeta ili propuštena došlo do štete. Ako je društvo pretrpjelo štetu, uprava mora osim toga izjaviti je li mu ona nadoknađena. Ova se izjava unosi i u izvješće o stanju društva.

(4) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka ne podnosi se ako je između vladajućega i ovisnoga društva sklopljen ugovor o prijenosu dobiti.

Ispitivanje od strane revizora

Članak 498.

(1) Ako godišnja financijska izvješća mora pregledati revizor, zajedno s njima i s izvješćem o stanju društva mora mu se predati i izvješće iz prethodnoga članka ovoga Zakona. Revizor mora ispitati:

1. jesu li navodi u tome izvješću točni,

2. nije li u pravnim poslovima koji se navode u izvješću prema okolnostima koje su bile poznate u vrijeme kada su poslovi poduzimani vrijednost činidbe društva bila neprimjereno visoka, a ako je to bio slučaj je li razlika u vrijednosti nadoknađena,

3. ima li okolnosti koje bi glede mjera navedenih u izvješću govorile za bitno drugačiju prosudbu od one koju je dala uprava. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 299. stavka 1. do 3. ovoga Zakona.

(2) Revizor mora o obavljenom ispitivanju podnijeti pisano izvješće. Ako utvrdi da godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva i izvješće o odnosima s povezanim društvima nisu potpuni, mora to navesti u svome izvješću. Revizor svoje potpisano izvješće dostavlja upravi društva.

(3) Ako revizor smatra da se izvješću ne mogu staviti primjedbe, mora uz svoje izvješće dati sljedeću izjavu Na temelju moga/našega ispitivanja i prosudbe potvrđujem/potvrđujemo

1. da su navodi u izvješću točni,

2. da u pravnim poslovima koji se navode u izvješću prema okolnostima koje su bile poznate u vrijeme kada su poslovi poduzimani vrijednost činidbe društva nije bila neprimjereno visoka, odnosno da je razlika u vrijednosti nadoknađena,

3. da nema okolnosti koje bi glede mjera navedenih u izvješću govorile za bitno drugačiju prosudbu od one koju je dala uprava. Ako se u izvješću ne navodi nijedan pravni posao, mora se ispustiti dio izjave naveden u točki 2., a ako se ne navodi nijedna mjera, mora se ispustiti dio izjave naveden u točki 3. Ako revizor glede nijednoga posla navedenoga u izvješću ne utvrdi da je činidba društva po vrijednosti bila neprimjereno visoka, izjavu iz točke 2. treba ograničiti samo na potvrdu toga.

(4) Ako ima prigovora koje treba staviti izvješću ili ako revizor utvrdi da izvješće o odnosima s povezanim društvima nije potpuno, on mora ograničiti svoju izjavu, odnosno odbiti da ju dade. Ako uprava sama izjavi da je društvo bilo oštećeno određenim pravnim poslovima ili mjerama, a da mu šteta nije nadoknađena, to se mora navesti u izjavi, a nju ograničiti na preostale poslove ili mjere.

(5) Revizor mora izjavu potpisati uz navođenje mjesta i dana gdje ju je i kada dao. Tu izjavu treba uključiti u izvješće o reviziji.

Ispitivanje od strane nadzornog odbora

Članak 499.

(1) Uprava mora izvješće o odnosima s povezanim društvima i izvješće revizora a, ako godišnja financijska izvješća mora pregledati revizor, i njegovo izvješće dostaviti nadzornome odboru. Svaki član nadzornoga odbora ima pravo upoznati se s tim izvješćima Ako nadzorni odbor drugačije ne odluči, izvješća se moraju dostaviti svim članovima toga odbora.

(2) Nadzorni odbor mora ispitati izvješće o odnosima s povezanim društvima i o tome izvijestiti glavnu skupštinu u izvješću koje joj inače podnosi. Ako godišnja financijska izvješća mora ispitati revizor, nadzorni odbor mora u svome izvješću zauzeti stav o rezultatima revizorovog ispitivanja izvješća o odnosima s povezanim društvima. U izvješću se mora preuzeti izjava koju je dao revizor ili izričito navesti da je takvu izjavu odbio dati.

(3) Na kraju izvješća nadzorni odbor mora izjaviti ima li prigovora na izjavu uprave koju je ona dala na kraju svoga izvješća o odnosima s povezanim društvima.

(4) Ako revizor mora ispitati godišnja financijska izvješća, on mora na zahtjev nadzornoga odbora sudjelovati u raspravi koja se o tome u njemu vodi.

Posebno ispitivanje

Članak 500.

Na zahtjev nekoga od dioničara ili člana društva s ograničenom odgovornošću sud može odrediti da se posebno ispitaju poslovni odnosi društva s vladajućim društvom ili s nekim društvom koje je s njime povezano

1. ako je revizor ograničio izjavu prema odredbi članka 498. stavka 4. ovoga Zakona ili ju je odbio dati,

2. ako se nadzorni odbor izjasnio za to da treba staviti prigovore na izjavu uprave koju je ona dala na kraju svoga izvješća o odnosima s povezanim društvima,

3. ako je uprava izjavila da je društvo bilo oštećeno određenim pravnim poslovima ili mjerama, a da mu šteta nije nadoknađena.

Odgovornost vladajućega društva i njegovih zakonskih zastupnika

Članak 501.

(1) Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dade ovisnome društvu prednost pri zahtjevu da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu.

(2) Pored vladajućega društva, jamče kao solidarni dužnici i zakonski zastupnici društva, koji su uputili ovisno društvo na to da obavi pravni posao ili da poduzme, odnosno propusti da poduzme neke radnje.

(3) Nema obveze da se nadoknadi šteta, ako bi uredan i savjestan voditelj poslova nekoga nezavisnoga društva ušao u takav pravni posao ili bi poduzeo ili propustio istu takvu radnju.

(4) Za odgovornost zakonskih zastupnika na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 494. stavka 3. do 5. ovoga Zakona.

Odgovornost organa ovisnoga društva

Članak 502.

(1) Članovi uprave ovisnoga društva odgovaraju kao solidarni dužnici, pored obveznika za naknadu štete iz članka 501. ovoga Zakona ako, povrijedivši svoje obveze, u izvješću o odnosima ovisnoga društva s povezanim društvima propuste navesti štetne pravne poslove ili štetne radnje ili ne navedu da je društvo s tim pravnim poslovima ili radnjama bilo oštećeno, a da mu tako nastala šteta nije bila nadoknađena. Ako je sporno jesu li članovi uprave primijenili pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova, moraju dokazati da su primijenili pozornost koja se od njih zahtijeva.

(2) Članovi nadzornog odbora odgovaraju kao solidarni dužnici, pored obveznika za naknadu štete iz članka 501. ovoga Zakona, ako glede pravnoga posla ili štetne radnje povrijede svoju obvezu da provjere izvješće o odnosima s povezanim društvima i da o rezultatu provjere obavijeste skupštinu.

(3) Nema obveze da se nadoknadi šteta, ako se radnja temelji na zakonitoj odluci skupštine.

(4) Za odgovornost članova organa ovisnoga društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 494. stavka 3. do 5. ovoga Zakona.

Odjeljak 4.

PRIKLJUČENA DRUŠTVA

Priključenje

Članak 503.

(1) Skupština dioničkoga društva, odnosno društva s ograničenom odgovornošću može donijeti odluku o priključenju društva drugome dioničkom društvu ili društvu s ograničenom odgovornošću čije je sjedište u Republici Hrvatskoj (glavnome društvu), ako sve dionice društva, odnosno jedini udio u društvu drži buduće glavno društvo. Na tu se odluku ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona i statuta o promjeni statuta.

(2) Odluka o priključenju je pravovaljana ako se s njome suglasi skupština budućega glavnoga društva. Odluka o davanju suglasnosti donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga u skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može predvidjeti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Na tu odluku primjenjuje se druga rečenica stavka 1. ovoga članka. Svakome se dioničaru, odnosno članu društva, na njegov zahtjev postavljen na skupštini koja donosi odluku o priključenju, mora dati izvješće o svim bitnim činjenicama vezanim za priključenje, koje se odnose na društvo koje se priključuje.

(3) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis priključenja u sudski registar i u njoj navesti tvrtku glavnoga društva. Pri tome uprava more izjaviti da odluke skupština nisu pobijane u roku u kojemu se to moglo učiniti ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno. Prijavi se prilažu zapisnici odluka obiju skupština i njihovi prilozi u originalu ili u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

(4) Društvo je priključeno glavnome društvu upisom priključenja u sudski registar na čijem je području sjedište društva koje se priključuje.

Priključenje odlukom većine

Članak 504.

(1) Skupština dioničkoga društva, odnosno društva s ograničenom odgovornošću može donijeti odluku o priključenju društva drugome dioničkome društvu, odnosno društvu s ograničenom odgovornošću koje ima sjedište u Republici Hrvatskoj i onda ako dionice društva, odnosno udio u društvu u ukupnom nominalnom iznosu koji čini devedeset i pet posto (95%) temeljnoga kapitala društva drži buduće glavno društvo. Vlastite dionice i dionice, odnosno udjeli koje netko drugi drži za račun društva odbijaju se od temeljnog kapitala društva. Za to priključenje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 503. ovoga Zakona.

(2) Oglašavanje priključenja kao točke dnevnoga reda skupštine valjano je:

1. ako sadržava tvrtku i sjedište budućega glavnoga društva,

2. ako mu je priložena izjava budućega glavnoga društva kojom ono dioničarima, odnosno imateljima udjela koji su istupili ponudi na ime naknade za njihove dionice, odnosno udjele vlastite dionice, a u slučaju iz treće rečenice stavka 5. ovoga članka osim toga i plaćanje naknade u novcu. Odredba točke 2. ovoga stavka primjenjuje se i pri objavljivanju koje čini buduće glavno društvo.

(3) Na sukupštini društva koje se priključuje na kojoj se odlučuje o priključenju mora se svakome dioničaru, odnosno članu društva na njegov zahtjev podnijeti izvješće o bitnim činjenicama glede budućega glavnoga društva, koje su vezane za priključenje.

(4) Upisom priključenja u sudski registar sve dionice, odnosno udjeli koje ne drži glavno društvo prelaze na to društvo. Ako su za te dionice izdane isprave o dionicama, one do njihovog izručenja glavnome društvu daju samo pravo na otpremninu (naknadu).

(5) Dioničari, odnosno imatelji udjela koji istupaju iz društva imaju pravo na primjerenu otpremninu. Kao otpremninu treba im dati vlastite dionice glavnoga društva. Ako je glavno društvo ovisno društvo, dioničarima koji istupaju treba po njihovu izboru dati vlastite dionice glavnoga društva ili im isplatiti primjerenu otpremninu u novcu. Ako se kao otpremnina daju vlastite dionice glavnoga društva, otpremnina se smatra primjerenom ako se dionice daju u omjeru u kojemu bi se pri spajanju društva za svaku dionicu društva, odnosno za udio morale dati dionice glavnog društva, pri čemu se mogu učiniti i doplate u novcu. Kod određivanja primjerene otpremnine u novcu mora se uzeti u obzir imovinsko i financijsko stanje društva u trenutku donošenja odluke njegove skupštine o priključenju. Otpremnina i doplate u novcu moraju se od trenutka objave priključenja ukamatiti po zaštitnoj kamatnoj stopi određenoj na temelju poreskih propisa. Ne isključuje se ostvarivanje prava na naknadu i druge štete.

(6) Odluku skupštine priključenoga društva o priključenju glavnome društvu može pobijati svaki dioničar, odnosno imatelj udjela koji istupa. Odluka se pobija tužbom koja se može podići kod nadležnoga suda u roku od dva mjeseca od upisa priključenja u sudski registar, ako glavno društvo nije ponudilo otpremninu, ako na nije primjerena ili nije ponuđena na pravi način.

Zaštita vjerovnika

Članak 505.

(1) Vjerovnicima priključenoga društva, čija su potraživanja nastala prije nego što je objavljen upis priključenja u sudski registar, mora se, ako se u tu svrhu jave u roku od šest mjeseci nakon objave, dati osiguranje ako ne mogu na drugi način tražiti da im se podmire njihova potraživanja. Vjerovnike se u objavi upisa mora uputiti na to njihovo pravo.

(2) Pravo da se zahtijeva osiguranje nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase.

Odgovornost glavnoga društva

Članak 506.

(1) Od upisa priključenja glavno društvo odgovara vjerovnicima priključenoga društva kao solidarni dužnik za obveze toga društva koje su nastale prije i koje nastanu nakon priključenja. Drugačiji sporazum nema učinka prema trećima.

(2) Ako se prema glavnome društvu postavi zahtjev za podmirenje obveze priključenoga društva koja je nastala prije priključenja, ono može staviti prigovore koji nisu njegovi osobni prigovori samo utoliko, ukoliko bi ih moglo staviti i priključeno društvo.

(3) Glavno društvo može odbiti da ispuni zahtjev vjerovnika sve dok priključeno društvo može pobijati pravni posao na temelju kojega je nastala obveza. Isto pravo ima glavno društvo sve dok se vjerovnik može namiriti prijebojem protiv dospjelog potraživanja priključenoga društva.

(4) Izvršni naslov protiv priključenoga društva ne može biti temelj za izvršenje protiv glavnoga društva.

Ovlasti glavnoga društva i odgovornost članova uprave

Članak 507.

(1) Glavno društvo je ovlašteno glede vođenja poslova društva davati upute upravi priključenoga društva. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 493. stavka 2., članka 494. stavka 3. i članka 495., a ne primjenjuju se odredbe članka 496. do 502. ovoga Zakona.

(2) Činidbe koje priključeno društvo ispunjava glavnome društvu nisu u suprotnosti s odredbama članka 217., 220. i 222. ovoga Zakona.

Zakonska rezerva. Prijenos dobiti. Preuzimanje gubitka

Članak 508.

(1) Na priključena društva ne primjenjuju se odredbe o stvaranju zakonske rezerve, o njeziom korištenju i o unošenju određenih iznosa u zakonsku rezervu.

(2) Glavno društvo je obvezno nadoknaditi svaki gubitak u računu dobiti i gubitka priključenoga društva, ako on prelazi iznose rezervi.

Obavještavanje dioničara, odnosno članova glavnoga društva

Članak 509.

Svakome dioničaru, odnosno članu glavnoga društva moraju se dati obavještenja o priključenome društvu, kao i poslovima glavnoga društva.

Prestanak priključenja

Članak 510.

(1) Priključenje prestaje:

1. odlukom skupštine priključenoga društva,

2. ako glavno društvo više nije dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,

3. ako glavno društvo više ne drži sve dionice priključenoga društva,

4. prestankom glavnoga društva.

(2) Ako glavno društvo više ne drži sve dionice priključenoga društva, glavno društvo to mora bez odgađanja pismeno priopćiti priključenome društvu.

(3) Do tada priključeno društvo mora bez odgađanja podnijeti registarskome sudu prijavu za upis prestanka priključenja u sudski registar, razlog zbog kojega je do toga došlo te vrijeme

prestanka priključenja.

(4) Zahtjevi prema ranije glavnome društvu za podmirenje obveza društva koje je do tada bilo priključeno tome društvu zastaruju za pet godina od dana kada se smatra da je objavljen upis prestanka priključenja u sudski registar, ako zahtjev prema dotad priključenome društvu ne zastaruje u kraćem roku. Ako zahtjev vjerovnika dospijeva nakon dana kada se smatra da je objavljen upis prestanka priključenja u sudski registar, zastarijevanje počinje teći s danom dospijeća.

Odjeljak 5.

DRUŠTVA S UZAJAMNIM UDJELIMA

Ograničenje prava

Članak 511.

(1) Ako društvo kapitala i neko drugo takvo društvo imaju udjele jedno u drugome, mogu, ako im je poznato takvo sudjelovanje u udjelima, odnosno ako im je ono priopćeno u skladu s odredbom članka 478. ovoga Zakona, koristiti prava iz udjela koja jedno društvo ima u drugome, najviše do četvrtine svih udjela drugoga društva. To ne vrijedi za pravo da se steknu nove dionice pri povećanju temeljnoga kapitala iz sredstava društva.

(2) Ako je društvo sa svoje strane poslalo drugome društvu obavijest o uzajamnim udjelima, ograničenje iz stavka 1. ovoga članka ne vrijedi prije nego što ono primi takvu obavijest od drugoga društva, odnosno prije nego što mu postojanje međusobnih udjela postane poznato.

(3) Društva s uzajamnim udjelima moraju se bez odgađanja obavještavati o visini vlastitoga udjela i o svim nastalim promjenama koje su s time u vezi.

GLAVA VII.

PRIPAJANJE I SPAJANJE DRUŠTAVA

Odjeljak I.

PRIPAJANJE I SPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVA

Pojam

Članak 512.

(1) Jedno ili više dioničkih društava mogu se pripojiti drugome dioničkome društvu bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za dionice toga društva.

(2) Dva ili više dioničkih društava mogu se spojiti bez da se provede postupak likvidacije osnivanjem novoga dioničkoga društva, na koje prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za dionice novoga društva.

(3) Pripajanje i spajanje je dopušteno i onda kada su donesene odluke o prestanku društava koja se pripajaju ili koja se spajaju a moglo bi se odlučiti da se ona nastave.

Pododjeljak 1.

Pripajanje

Priprema pripajanja

Članak 513.

(1) Uprave društava koja sudjeluju u pripajanju sklapaju ugovor o pripajanju.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati sljedeće podatke:

1. tvrtke i sjedišta društva koja sudjeluju u pripajanju,

2. sporazum o prijenosu imovine svakoga društva koje se pripaja u zamjenu za dionice društva preuzimatelja,

3. omjer zamjene dionica, a ako je to potrebno i visinu doplate u novcu,

4. pojedinosti o prijenosu dionica društva preuzimatelja,

5. vrijeme od kada te dionice daju pravo na sudjelovanje u dobiti društva i sve pojedinosti glede toga prava,

6. vrijeme od kada radnje pripojenoga društva vrijede kao da su poduzete za račun društva preuzimatelja,

7. prava koja društvo preuzimatelj daje svakome pojedinome dioničaru, kao i imateljima vrijednosnih papira pripojenoga društva,

8. svaku posebnu pogodnost koja se daje nekome članu uprave ili nadzornog odbora društva koja sudjeluju u pripajanju ili revizoru pripajanja.

Izvješće o pripajanju

Članak 514.

(1) Uprava svakoga društva koje sudjeluje u pripajanju mora sastaviti opširno pisano izvješće u kojemu se pravno i gospodarski obrazlaže ugovor o pripajanju a naročito omjer zamjene dionica.

(2) Izvješće mora sadržavati i mjerila za procjenu imovine društva koja je osnovica za omjer zamjene dionica.

Revizija pripajanja

Članak 515.

(1) Jedan ili više revizora (revizori pripajanja) moraju za svako društvo koje sudjeluje u pripajanju pregledati ugovor o pripajanju.

(2) Za svako društvo koje sudjeluje u pripajanju revizore pripajanja postavlja njegova uprava. Isti revizori mogu obaviti reviziju za sva društva koja sudjeluju u pripajanju, ako ih na zajednički zahtjev uprava tih društava postavi sud.

(3) Revizori pripajanja moraju izraditi pisano izvješće o obavljenoj reviziji. Može se izraditi i zajedničko izvješće. Izvješće se mora zaključiti izjavom o tome je li primjeren omjer predložene zamjene dionica. Pri tome treba navesti:

1. kojim je metodama određen omjer zamjene dionica,

2. iz kojih je razloga primjena tih metoda primjerena,

3. do kojega bi se omjera zamjene došlo kada bi se primijenile različite metode, ako su one primijenjene, te koji je značaj dan pojedinim metodama za utvrđivanje predloženog omjera zamjene i vrijednosti na kojoj ona počiva, kao i posebne teškoće koje su se pojavile pri procjeni društava. U izvješću ne treba navoditi činjenice čije bi objavljivanje moglo prouzročiti značajnu štetu nekome od društava koja sudjeluju u pripajanju ili društvima koja su s njima povezana.

(4) Na odgovornost revizora pripajanja, njihovih pomoćnika i zakonskih zastupnika društva koje obavlja reviziju primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje revizija.

Odluke glavnih skupština

Članak 516.

(1) Ugovor o pripajanju je valjan kada ga odobre glavne skupštine svih društava koja sudjeluju u pripajanju.

(2) Odluka kojom se daje odobrenje iz stavka 1. ovoga članka donesi se glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga u glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina, a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(3) Ako postoje dionice više rodova, za odluku glavne skupštine potrebna je suglasnost dioničara svakoga roda dionica. Dioničari svakoga roda dionica donose o suglasnosti posebnu odluku. Za to vrijede odredbe stavka 2. ovoga članka.

Priprema i provođenje glavne skupštine

Članak 517.

(1) Ugovor o pripajanju treba prijaviti u sudski registar prije nego što se sazove glavna skupština koja treba odlučiti o odobrenju ugovora.

(2) Od sazivanja glavne skupštine iz stavka 1. ovoga članka moraju se u poslovnim prostorijama društva staviti na uvid dioničarima:

1. ugovor o pripajanju;

2. godišnja financijska izvješća i izvješća o stanju društava koja sudjeluju u pripajanju za posljednje tri poslovne godine,

3. ako se zadnja godišnja financijska izvješća odnose na poslovnu godinu koja je istekla više od šest mjeseci prije sklapanja ugovora o pripajanju, i nova takova izvješća na određeni dan od kojega nije proteklo više od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora o pripajanju,

4. izjave uprava društava koja sudjeluju u pripajanju iz članka 540. ovoga Zakona, izvješća o reviziji iz članka 515. ovoga Zakona.

(3) Nova financijska izvješća iz stavka 2. točke 3. ovoga članka moraju se sastaviti po propisima koji su se primjenjivali pri izradi posljednjih godišnjih financijskih izvješća društva. Mogu se preuzeti stavke iz posljednjih godišnjih financijskih izvješća. Pri tome se moraju uzeti u obzir otpisi i ispravke vrijednosti te sve bitne promjene u vrijednosti imovine, koje nisu vidljive iz poslovnih knjiga do dana s kojim su izrađena ta izvješća.

(4) Na zahtjev svakoga dioničara mora mu se bez odgađanja besplatno dati prijepis ili fotokopiju isprava navedenih u stavku 2. ovoga članka.

(5) Za vrijeme održavanja glavne skupštine svakoga društva treba omogućiti uvid u isprave iz stavka 2. ovoga članka. Uprava mora na početku rasprave usmeno obrazložiti ugovor o pripajanju, koji se prilaže kao prilog zapisniku.

(6) Svakome dioničaru treba na njegov zahtjev na glavnoj skupštini koja odlučuje o pripajanju dati obavijest o svim činjenicama vezanim za druga društva koja sudjeluju u pripajanju, a koje su bitne za to pripajanje.

Ugovor o pripajanju

Članak 518.

(1)Ugovor o pripajanju mora se sklopiti u obliku javnobilježničke isprave.

(2) Ako ugovor o pripajanju treba stupiti na snagu tek po proteku više od 10 godina, svaka ga ugovorna strana može otkazati po proteku deset godina s time da se primjenjuje polugodišnji otkazni rok. Isto vrijedi i ako je ugovor sklopljen pod uvjetom a on se ne ispuni unutar roka od deset godina. Otkaz je dopušten samo s krajem poslovne godine onoga društva prema kome se izjavljuje.

Povećanje temeljnoga kapitala društva radi toga da se provede pripajanje

Članak 519.

(1) Ako društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital radi toga da bi provelo pripajanje društva, ne primjenjuju se odredbe članka 304. stavka 4., članka 306. stavka 2., članka 307. i 308., te članka 309. stavka 2. i stavka 3. točke 1. ovoga Zakona. Revizija propisana odredbom članka 305. stavka 3. ovoga Zakona provodi se samo onda, ako sud posumnja dosiže li vrijednost uloga u stvarima i u pravima noininalne iznose dionica koje se za to daju. To vrijedi i onda kada se temeljni kapital društva povećava izdavanjem novih dionica na temelju ovlasti iz članka 326. ovoga Zakona. U tome se slučaju ne primjenjuju ni odredbe članka 324. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Prijavi za upis u sudski registar moraju se osim isprava iz članka 309. stavka 3. točke 2. do 4. ovoga zakona priložiti ugovor o pripajanju i odluke o odobrenju toga ugovora u originalu, u prijepisu ili u fotokopiji koji su ovjereni od javnog bilježnika.

Provođenje pripajanja

Članak 520.

(1) Društvo preuzimatelj ne smije povećati temeljni kapital da bi provelo pripajanje ako drži dionice društva koje preuzima. Isto vrijedi i ako pripojeno društvo drži vlastite dionice ili dionice društva preuzimatelja, za koje nije u punom iznosu uplaćen nominalni iznos ili viši iznos za koji su izdane, a koji je trebalo uplatiti. Društvo preuzimatelj ne može povećati temeljni kapital sve dok drži vlastite dionice ili sve dok društvo koje se pripaja drži dionice društva preuzimatelja za koje nije u punom iznosu plaćen nominalni iznos ili viši iznos za koji su izdane. S držanjem dionica od strane drutšva izjednačava se slučaj kada ih za račun toga društva drži netko treći.

(2) Ako društvo preuzimatelj plaća doplate u novcu, one ne smiju prelaziti deseti dio ukupnoga nominalnoga iznosa danih dionica toga društva.

Prijava za upis pripajanja u sudski registar

Članak 521.

(1) Svako društvo mora podnijeti registarskome sudu prijavu za upis pripajanja u sudski registar. Društvo preuzimatelj ovlašteno je podnijeti prijavu za upis pripajanja i u sudski registar u koji je upisano pripojeno društvo.

(2) Pri podnošenju prijave uprava mora izjaviti da odluke o pripajanju nisu pobijane u za to propisanome roku ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno. Prijavi se prilažu u originalu ili u javno ovjerenoj kopiji ili fotokopiji ugovor o pripajanju, zapisnici s glavnih skupština na kojima su donesene odluke o pripajanju, a ako je za pripajanje potrebno odobrenje državnog organa, i to odobrenje.

(3) Prijavi za upis u sudski registar sjedišta svakoga pripojenoga društva moraju se priložiti i zaključna financijska izvješća toga društva. Na ta izvješća na odgovarajući se način primjenjuju propisi o izradi financijskih izvješća i o reviziji tih izvješća. Ona se ne moraju objaviti. Registarski sud može upisati pripajanje u sudski registar samo onda ako su financijska izvješća izrađena s danom najviše osam mjeseci prije dana podnošenja prijave za upis.

Upis pripajanja

Članak 522.

(1) Pripajanje se može upisati u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj tek nakon što se to upiše u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo. Ako je radi provođenja pripajanja povećan temeljni kapital društva preuzimatelja, pripajanje se ne može upisati u sudski registar prije nego što se u taj registar upiše povećanje temeljnoga kapitala. Uz upis u sudski registar svakoga pripojenoga društva, treba upisati zabilješku da će pripajanje biti pravovaljano tek nakon što se upiše u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja.

(2) Svako pripojeno društvo mora imenovati povjerenika za primanje dionica koje se moraju dati i za primanje doplata u novcu. Pripajanje se može upisati u sudski registar nakon što povjerenik priopći sudu da je u posjedu dionica te da je primio doplate u novcu.

(3) Upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u vrijeme pripajanja ni jedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

(4) Upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj prestaju pripojena društva. Nije potrebno da se ona posebno brišu iz trgovačkog registra. Upisom pripajanja dioničari pripojenih društava postaju dioničari društva preuzimatelja. To neće biti onda ako društvo preuzimatelj ili netko treći, tko djeluje u svoje ime a za račun toga društva, drži dionice pripojenoga društva ili ako pripojeno društvo drži vlastite dionice ili ako te dionice drži netko treći tko djeluje u svoje ime a za račun toga društva.

(5) Upisom pripajanja u sudski registar uklanja se nedostatak ako ugovor o pripajanju nije sklopljen u obliku javnobilježničke isprave.

(6) Sud koji vodi sudski registar u kome je upisano društvo preuzimatelj mora po službenoj dužnosti izvijestiti sud koji vodi registar u kome je upisano svako pripojeno društvo o danu kada je pripajanje bilo upisano. Po primitku toga priopćenja sud sjedišta svakoga pripojenoga društva mora po službenoj dužnosti upisati u sudski registar zabilješku kada je pripajanje upisano u taj registar suda sjedišta društva preuzimatelja i poslati tome sudu na čuvanje sve isprave društva koje se kod njega nalaze.

(7) Na zamjenu dionica pripojenih društava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o proglašenju isprava o dionicama nevažećima sadržane u članku 230. ovoga Zakona i o njihovu proglašenju nevažećima u vezi sa spajanjem dionica sadržane u članku 346. ovoga Zakona. Za tu zamjenu nije potrebno odobrenje suda.

Zaštita vjerovnika

Članak 523.

(1) Vjerovnicima društava koja sudjeluju u pripajanju mora se dati osiguranje, ako se u tu svrhu jave u roku od šest mjeseci od objavljivanja upisa pripajanja u sudski registar u koji je upisano ono društvo čiji su vjeronici, a ne mogu tražiti da im se podmire potraživanja. To pravo imaju vjerovnici društva preuzimatelja samo onda ako mogu dokazati da je pripajanjem društava ugroženo ispunjenje njihovih potraživanja. Vjerovnike se mora u objavi o upisu upozoriti na to njihovo pravo.

(2) Pravo da zahtijevaju davanje osiguranja nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase.

Zaštita imatelja posebnih prava

Članak 524.

Društvo preuzimatelj mora imateljima zamjenjivih obveznica, obveznica s promjenjivom kamatom i potvrda o posebnim pravima na dividendu koje su izdala pripojena društva dati ona prava koja su im ta društva osiguravala.

Polazna vrijednost društva preuzimatelja

Članak 525.

(1) Vrijednosti iskazane u bilanci pripojenoga društva iskazuju se u bilanci društva preuzimatelja u skladu s odgovarajućim propisima o računovodstvu.

(2) Ako društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital društva radi toga da provede pripajanje ili prijeđe li ukupni nominalni iznos dionica koje se daju za prenesenu imovinu pripojenoga društva ili veći iznos za koji su one izdane uključujući i plaćanja u novcu vrijednost predmeta imovine pojedinačno navedenih u bilanci, razliku se mora prikazati kao nematerijalnu imovinu.

Odgovornost za štetu članova organa pripojenoga društva

Članak 526.

(1) Članovi uprave i nadzornoga odbora pripojenoga društva obvezni su kao solidarni dužnici nadoknaditi štetu, koju pripajanjem pretrpe to društvo, njegovi dioničari i vjerovnici društva. Za štetu ne odgovaraju oni članovi tih organa koji su pri reviziji imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju postupali s dužnom pozornošću.

(2) Za zahtjeve iz stavka 1. ovoga članka, kao i za sve druge zahtjeve koji se podignu za i protiv pripojenoga društva smatra se kao da to društvo i dalje postoji. Utoliko se potraživanja i obveze pripajanjem ne sjedinjuju.

(3) Zahtjevi koji se temelje na odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka zastaruju za pet godina od dana objave upisa pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja.

Ostvarenje prava na naknadu štete

Članak 527.

(1) Zahtjevi iz članka 526. stavka 1. i 2. ovoga Zakona mogu se ostvariti samo preko posebnoga zastupnika kojega na prijedlog dioničara ili vjerovnika pripojenoga društva postavlja sud na čijem je području sjedište toga društva. Prijedlog mogu postaviti samo oni dioničari, koji su već zamijenili svoje dionice za dionice društva preuzimatelja i vjerovnici koji se ne mogu namiriti od toga društva.

(2) Zastupnik mora, navodeći svrhu svoga postavljenja, pozvati dioničare i vjerovnike odgovarajućega pripojenoga društva da u primjerenome roku, koji mora iznositi najmanje mjesec dana, prijave svoje zahtjeve iz članka 526. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. Poziv treba objaviti u glasilu društva.

(3) Iznos, koji se dobije ostvarenjem zahtjeva protiv pripojenoga društva, zastupnik mora upotrijebiti za podmirenje vjerovnika toga društva, ako ih već nije podmirilo društvo preuzimatelj ili im ono nije dalo neko osiguranje. Ostatak se dijeli dioničarima. Za podjelu vrijede odredbe članka 380. ovoga Zakona. Vjerovnici i dioničari koji se na vrijeme ne prijave, ne uzimaju se u obzir pri podjeli.

(4) Posebni zastupnik ima pravo na naknadu primjerenih izdataka kao i na nagradu za svoj rad. Izdatke i nagradu utvrđuje sud po slobodnoj ocjeni prema okolnostima svakog pojedinog slučaja i određuje u kojem opsegu treba da ih snose vjerovnici i dioničari kojih se to tiče. Na temelju pravomoćne odluke suda može se tražiti prisilno izvršenje.

Odgovornost za štetu članova organa društva preuzimatelja

Članak 528.

Zastara zahtjeva protiv članova uprave i nadzornog odbora društva preuzimatelja za naknadu štete na temelju pripajanja koji proizlazi iz odredbi članka 252., 272., 273., 494., 495. i 501. ovoga Zakona počinje teći od dana koji se smatra danom objave upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj.

Ništavost odluke pripojenoga društva o pripajanju

Članak 529.

Nakon upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, tužba na utvrđenje da je ništava odluka o pripajanju što ju je donijelo pripojeno društvo podiže se protiv društva preuzimatelja.

Učinak pripajanja

Članak 530.

Ako je pripajanje upisano u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja, nedostaci u postupku pripajanja ne utječu na valjanost pripajanja.

Pripajanje u posebnim slučajevima

Članak 531.

(1) Ako društvo preuzimatelj drži najmanje devet desetina temeljnoga kapitala pripojenoga društva, za pripajanje se ne traži odobrenje glavne skupštine pripojenoga društva, osim ako dioničari toga društva čiji udjeli zajedno dosižu dvadeseti dio temeljnoga kapitala zahtijevaju da se sazove glavna skupština, koja treba odlučiti o davanju odobrenja za pripajanje. Od temeljnoga kapitala treba odbiti vlastite dionice društva koje se pripaja i dionice koje drži netko drugi ali za račun toga društva. Statutom se može odrediti da pravo sazivanja glavne skupštine imaju dioničari i s manjim udjelom u temeljnome kapitalu. Za radnje potrebne da se pripremi pripajanje iz članka 517. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, što treba da ih poduzme društvo preuzimatelj, mjerodavan je dan sazivanja glavne skupštine društva koje se pripaja.

(2) Ako sve dionice društva koje se pripaja drži društvo preuzimatelj, podaci o zamjeni dionica iz članka 513. stavka 2. točke 3. do 5. ovoga Zakona i revizija pripjanja iz članka 515. stavka 2. ovoga Zakona nisu potrebni ako se odnose samo na pripajanje toga društva.

Sudsko ispitivanje omjera zamjene dionica

Članak 532.

(1) Odluka kojom je glavna skupština pripojenoga društva odobrila ugovor o pripajanju ne može se pobijati zbog toga što je omjer zamjene dionica prenisko odmjeren. Ako je on prenisko odmjeren, sud može na temelju zahtjeva odrediti da se doplate iznosi koji ne mogu prelaziti deseti dio ukupnoga nominalnoga iznosa danih dionica.

(2) Zahtjev može postaviti svaki dioničar pripojenoga društva, koji bi po odredbama članka 362. točke 1 i 2. ovoga Zakona imao pravo pobijati odluku o pripajanju, ali mu je pravo pobijanja isključeno prvom rečenicom stavka 1. ovoga članka. Zahtjev se može postaviti u roku od dva mjeseca od dana kada se smatra da je objavljen upis pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja. Dioničari koji nisu postavili zahtjev ne mogu iz odluke suda izvoditi nikakva prava.

Pododjeljak 2.

Spajanje

Članak 533.

(1) Pri spajanju dioničkih društava osnivanjem novoga dioničkoga društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 513. do 518., članka 520. stavka 2., članka 521. stavka 2. i 3., članka 522. stavka 2. i stavka 5. do 7., članka 523. do 527., članak 529. i 532. ovoga Zakona. Svako od društava koja se spajaju smatra se društvom koje se pripaja, a novo društvo se smatra društvom preuzimateljem.

(2) O spajanju se može odlučivati, tek nakon što je svako od društava koja se spajaju bilo barem dvije godine upisano u trgovačkom registru.

(3) Za donošenje statuta novoga društva i za izbor članova nadzornoga odbora toga društva traže se odobrenja glavnih skupština društava koja se spajaju. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 280. stavka 2. i 3. i članka 516. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

(4) Za osnivanje novoga društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 6., članka 173. stavka 3. i 4., članka 178. stavka 1., članka 180. stavka 1. i 4. i članka 189. ovoga Zakona. U statut novoga društva moraju se preuzeti utvrđenja o posebnim pogodnostima, troškovima osnivnja, ulozima u stvarima i u pravima i o njihovom preuzimanju, sadržana u statutima društava koja se spajaju.

(5) Društva koja se spajaju moraju podnijeti. prijavu za upis u sudski registar novoga društva sudu na čijem području to društvo treba da ima sjedište. Upisom novoga društva u sudski registar imovina društava koja se spajaju i njihove obveze prelaze na novo društvo. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u trenutku spajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za novo društvo, opseg obveza pravično se određuje uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

(6) Upisom novoga društva u sudski registar prestaju društva koja se spajaju. Nije potrebno posebno brisanje društava koja se spajaju u trgovačkom registru. Dioničari društava koja se spajaju upisom u registar postaju dioničari novoga društva. To ne vrijedi, ako jedno od društava koje se spajaju drži vlastite dionice ili ih drži netko treći, u svoje ime, ali za račun toga društva.

(7) U objavi upisa novoga društva treba osim njegova sadržaja navesti :

1. utvrđenja iz odredaba članka 165. stavka 3., članka 173. stavka 3. točke 5., 6. i 7., članka 174. stavka 2. i članka 175 ovoga Zakona,

2. ime, jedinstveni matični broj građana i prebivalište članova prvog nadzornog odbora,

3. odredbe ugovora o spajanju koje se odnose na broj dionica, a ako postoji više rodova dionica, i o rodu dionica koje novo društvo daje dioničarima društava koja se spajaju, te o načinu i vremenu dodjele tih dionica. Istovremeno mora se objaviti da je kod suda moguć uvid u sve isprave koje su mu uručene zajedno s prijavom za upis.

(8) Novo društvo mora podnijeti prijave za upis spajanja u trgovačke registre svih društava koja se spajaju. Spajanje društava može se upisati tek nakon što se upiše novo društvo.

(9) Ako je novo društvo upisano u sudski registar, nedostaci u postupku spajanja ne utječu na valjanost spajanja.

Odjejak 2.

PRIPAJANJE DIONIČKOGA DRUŠTVA DRUŠTVU S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Članak 534.

(1) Dioničko društvo može se pripojiti društvu s oraničenom odgovornošću prijenosom cijele imovine na to društvo u zamjenu za stjecanje udjela u društvu s ograničenom odgovornošću.

(2) Ako iz stavka 3. i 4. ovoga članka ne proizlazi što drugo, na pripajanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 535. stavka 2. i članka 536. do 545. ovoga Zakona. Odredbe koje se odnose na članove uprave i članove društva s ograničenom odgovornošću kojemu se dioničko društvo pripaja primjenjuju se na upravu i glavnu skupštinu dioničkog društva. U popisu članova društva koji se prilaže prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti nepoznati dioničari s naznakom isprava o dionicama na koje otpadaju odgovarajući udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću. Zaključna financijska izvješća društva koje se pripaja ne treba objaviti.

(3) Za odluku skupštine o pripajanju, dužnost uprave društva s ograničenom odgovornošću glede objave sastava nadzornog odbora, zamjenu dionica i prava dioničara koji su protiv pripajanja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 517. stavka 2. točke 1. i stavka 4. do 6., članka 557. stavka 2. i 3., članka 559., članka 561. točke 4. i članka 562. ovoga Zakona.

(4) Članovi uprave i nadzornog odbora dioničkog društva odgovaraju kao solidarni dužnici za štetu ako je ona pripajanjem pričinjena društvu, dioničarima i vjerovnicima društva. Za štetu ne odgovaraju oni članovi tih organa koji su pri reviziji imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju postupali s dužnom pozornošću.

Odjeljak 3.

PRIPAJANJE I SPAJANJE DRUŠTAVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Pojam

Članak 535.

(1) Jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu se pripojiti drugome društvu s ograničenom odgovornošću bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za udjele u tome društvu.

(2) Dva ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu se spojiti bez da se provede postupak likvidacije osnivanjem novoga društva s ograničenom odgovornošću na koje prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za udjele u novome društvu.

(3) Pripajanje i spajanje je dopušteno i onda kada je donesena odluka o prestanku društva koje se pripaja ili odluke o prestanku nekih od društava koja se spajaju a moglo se odlučiti da se ona nastave.

Pododjeljak 1.

Pripajanje

Odluka članova svakoga društva

Članak 536.

(1) Ugovor o pripajanju valjan je ako se s njime svojom odlukom suglase članovi svih društava koja sudjeluju u pripajanju.

(2) Za donošenje odluke potrebna je većina od tri četvrtine danih glasova. Društveni ugovor ne može predvidjeti da je za to potrebna manja većina. Ako za udjele u društvu preuzimatelja nisu u cjelini uplaćeni ulozi, za odluku članova pripojenoga društva moraju glasovati svi prisutni članovi toga društva. S odlukom se moraju suglasiti i članovi koji nisu bili prisutni pri donošenju odluke.

(3) Odluka se donosi u obliku javnobilježničke isprave. Njoj se mora priložiti ugovor o pripajanju društva.

(4) Svakome se članu društva mora na njegov zahtjev bez odgađanja dati prijepis ili fotokopiju odluke i ugovora o pripajanju.

(5) Uprava mora svakome članu društva na njegov zahtjev dati obavještenja o okolnostima koje su bitne za pripajanje

Ugovor o pripajanju

Članak 537.

(1) Ugovor o pripajanju sklapaju uprave društava koja sudjeluju u pripajanju, a mora se sklopiti u obliku javnobilježničke isprave.

(2) U ugovoru iz stavka 1. ovoga članka mora se odrediti nominalni iznos svakoga udjela koji se članu pripojenoga društva mora dati u društvu preuzimatelju.

(3) Ako se udjeli koje treba dati po odredbi prethodnoga stavka ovoga članka pribavljaju povećanjem temeljnoga kapitala i daju s drugim pravima i obvezama kao novi udjeli u društvu preuzimatelju, takva odstupanja se moraju predvidjeti u ugovoru o pripajanju.

(4) U ugovoru o pripajanju moraju se posebno odrediti članovi pripojenoga društva i nominalni iznosi udjela koji već postoje u društvu preuzimatelju a treba da ih dobe članovi pripojenoga društva.

(5) Ako ugovor o pripajanju treba stupiti na snagu tek po proteku više od 10 godina, svaka ga ugovorna strana može otkazati po proteku deset godina s time da se primjenjuje polugodišnji otkazni rok. Isto vrijedi i ako je ugovor sklopljen pod uvjetom a taj se uvjet ne ispuni unutar roka od deset godina. Otkaz je dopušten samo s krajem poslovne godine onoga društva prema kome se izjavljuje.

Povećanje temeljnoga kapitala društva radi toga da se provede pripajanje

Članak 538.

(1) Ako društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital radi toga da bi se provelo pripajanje, ne primjenjuju se odredbe članka 457. stavka 5. i članka 458. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona te odredba o pružanju dokaza uplate iz stavka 2. točke 2. istoga članka ovoga Zakona.

(2) Prijavi koja se podnosi sudu za upis u sudski registar kroz isprave navedene u članku 458. stavku 2. točki 2. i 3. ovog Zakona prilažu se ugovor o pripajanju i zapisnici u kojima su sadržane odluke o pripajanju u originalu ili u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

Provođenje pripajanja

Članak 539.

(1) Društvo preuzimatelj ne može povećati temljni kapital da bi provelo pripajanje ako drži poslovni udio u društvu koje se pripaja. Isto vrijedi i ako pripojeno društvo drži vlastiti poslovni udio ili ako poslovni udio u tome društvu drži drurštvo preuzimatelj ali za njega nije u cjelini uplaćen temeljni ulog. Društvo preuzimatelj ne može povećati temeljni kapital sve dok drži vlastiti poslovni udio ili dok društvo preuzimatelj drži poslovni udio u društvu koje se pripaja za koji nije u punome iznosu uplaćen temeljni ulog.

(2) Ako društvo preuzimatelj plaća doplate u novcu, one ne smiju prelaziti deseti dio ukpnoga nominalnoga iznosa danih poslovnih udjela u tome društvu.

Prijava za upis pripajanja u sudski registar

Članak 540.

(1) Svako društvo mora registarskome sudu podnijeti prijavu za upis pripajanja društva u sudski registar u kojemu je ono upisano.

(2) Pri podnošenju prijave članovi uprave moraju izjaviti da odluke o pripajanju nisu pobijane u za to propisanome roku ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno. U slučaju iz treče rečenice stavka 2. članka 536. ovoga Zakona članovi uprave pripojenoga društva moraju izjaviti da su se s odlukom o pripajanju društava suglasili svi članovi društiva. Prijavi se prilažu u originalu ili u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji ugovor o pripajanju, zapisnici s odlukama o pripajanju, a ako je za pripajanje potrebno odobrenje državnog organa, i to odobrenje.

(3) Prijavi za upis u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo moraju se priložiti i zaključna financijska izvješća toga društva. Za ta izvješća na odgovarajući se način primjenjuju propisi o godišnjim financijskim izvješćima i o reviziji tih izvješća. Registarski sud može upisati pripajanje u sudski registar samo onda ako su izvješća izrađena s danom najviše osam mjeseci prije dana podnošenja prijave za upis.

(4) Prijavi za upis u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj prilaže i popis članova društva potpisan od strane članova uprave.

Upis pripajanja

Članak 541.

(1) Pripajanje se može upisati u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj tek nakon što se to upiše u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo. Ako je radi provedbe pripajanja povećan temeljni kapital društva preuzimatelja, pripajanje se ne može upisati u sudski registar prije nego što se u taj registar upiše povećanje temeljnoga kapitala.

(2) Upisom pripajanja u sudski registar suda sjedišta pripojenoga društva, imovina toga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora koje u vrijeme pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

(3) Pripojeno društvo prestaje s danom upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano. Nije potrebno da se ono posebno briše iz trgovačkog registra. Upisom pripajanja članovi pripojenog društva postaju članovima društva preuzimatelja.

(4) Upisom pripajanja u sudski registar uklanja se nedostatak, ako ugovor o pripajanju nije sklopljen u obliku javnobilježničke isprave.

(5) Sud koji vodi sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo mora po službenoj dužnosti, nakon što se u taj registar upiše pripajanje društava, poslati sudu koji vodi registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj isprave pripojenoga društva koje su se kod njega nalazile na čuvanju. O tome će upisati zabilješku.

Zaštita vjerovnika

Članak 542.

(1) Vjerovnicima pripojenoga društva mora se dati osiguranje, ako se u tu svrhu jave u roku od šest mjeseci od objave upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo, a ne mogu tražiti da im se podmire potraživanja. Vjerovnike se mora u objavi o upisu upozoriti na to njihovo pravo.

(2) Pravo da zahtijevaju davanje osiguranja nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase.

Polazna vrijednost društva preuzimatelja

Članak 543.

(1) Vrijednosti iskazane u bilanci pripojenoga društva iskazuju se u bilanci društva preuzimatelja u skladu s odgovarajućim propisima o računovodstvu.

(2) Ako društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital društva radi toga da provede pripajanje i pređe li ukupni nominalni iznos udjela koji se daju članovima pripojenoga društva za prenesenu imovinu toga društva ili veći iznos za koji su oni izdani uključujući i plaćanja u novcu vrijednost predmeta imovine pojedinačno navedenih u bilanci, razliku se mora prikazati kao nematerijalnu imovinu. Taj iznos treba posebno iskazati i ne može se amortizirati za vrijeme koje je dulje od pet godina.

Odgovornost za štetu članova organa pripojenoga društva

Članak 544.

(1) Članovi uprave, a ako postoji nadzorni odbor, i članovi toga odbora pripojenoga društva obvezni su kao solidarni dužnici da nadoknade štetu, koju pripajanjem pretrpe to društvo, njegovi članovi i vjerovnici. Za štetu ne odgovaraju ni članovi uprave ni nadzornog odbora koji su pri reviziji imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju postupali s dužnom pozornošću.

(2) Za zahtjeve iz stavka 1. ovoga članka, kao i za sve druge zahtjeve koji se podignu za i protiv pripojenoga društva smatra se kao da to društvo i dalje postoji. Utoliko se potraživanja i obveze spajanjem ne sjedinjuju.

(3) Zahtjevi koji se temelje na odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka zastaruju za pet godina od dana objave upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo.

Ostvarenje prava na naknadu štete

Članak 545.

(1) Zahtjevi iz članka 544. stavka 1. i 2. ovoga Zakona mogu se ostvariti samo preko posebnoga zastupnika kojega na prijedlog nekoga člana ili vjerovnika pripojenoga društva postavlja sud. Prijedlog mogu postaviti samo oni vjerovnici koji ne mogu tražiti namirenje od društva preuzimatelja.

(2) Zastupnik mora, navodeći svrhu svoga postavljenja, pozvati članove i vjerovnike pripojenoga društva da u primjerenome roku, koji mora iznositi najmanje mjesec dana, prijave svoje zahtjeve iz članka 542. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. Poziv treba objaviti u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske, a ako društvo ima svoje glasilo, i u tome glasilu.

(3) Iznos, koji se ostvarenjem zahtjeva dobije od pripojenoga društva, zastupnik mora upotrijebiti za podmirenje vjerovnika toga društva, ako ih već nije podmirilo društvo prezimatelj ili im ono nije dalo neko osiguranje. Ostatak se dijeli članovima društva. Za podjelu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 334. ovoga Zakona. Vjerovnici i članovi koji se na vrijeme ne prijave, ne uzimaju se u obzir pri podjeli.

(4) Posebni zastupnik ima pravo na naknadu primjerenih izdataka kao i na nagradu za svoj rad. Izdatke i nagradu utvrđuje sud po slobodnoj ocjeni prema okolnostimu svakog pojedinog slučaja i određuje u kojem opsegu treba da ih snose članovi društva i vjerovnici kojih se to tiče Na temelju pravomoćne odluke suda može se tražiti prisilno izvršenje.

Ništavost odluke pripojenoga društva o pripajanju

Članak 546.

Nakon upisa pripajanja u sudski registar u koji je upisano pripojeno društvo, tužba na utvrđenje da je ništava odluka o pripajanju što ju je donijelo pripojeno društvo podiže se protiv društva preuzimatelja.

Sudsko ispitivanje omjera zamjene udjela

Članak 547.

(1) Odluka kojom je skupština pripojenoga društva odobrila ugovor o pripajanju ne može se pobijati zbog toga što je omjer zamjene udjela prenisko odmjeren. Ako je on prenisko odmjeren, sud može na temelju zahtjeva odrediti da se doplate iznosi koji ne mogu prelaziti deseti dio nominalnih iznosa danih udjela.

(2) Zahtjev može postaviti svaki član pripojenoga društva, koji bi imao pravo pobijati odluku ali je to njegovo pravo isključeno prvom rečenicom prethodnoga stavka ovoga članka. Zahtjev se može postaviti u roku od dva mjeseca od dana kada se smatra da je objavljen upis pripajanja u sudski registar u koji je upisano pripojeno društvo. Članovi društva koji nisu postavili zahtjev ne mogu iz odluke suda izvoditi nikakva prava.

Pododjeljak 2.

Spajanje

Članak 548.

(1) Pri spajanju društava s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 536., članka 537. stavka 1., 2. i 5., članka 538. stavka 1., članka 541 stavka 4. i 5. i članka 542. do 546. ovoga Zakona. Svako od društava koja se spajaju smatra se društvom kojega se pripaja, a novo društvo se smatra društvom preuzimateljem.

(2) Ugovor o spajanju u novo društvo valjan je tek nakon što se s njime odlukom suglase članovi u svakome od društava koja se spajaju. Glede toga na odgovarajući se način primjenjuju odredbe prve i druge rečenice stavka 2. te stavka 3. i 4. članka 536. ovoga Zakona. Ti se propisi odgovarajuće primjenjuju i glede imenovanja članova nadzornog odbora novoga društva koje treba da imenuju članovi društava koja se spajaju.

(3) Na osnivanje novoga društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 6., članka 387. stavka 1. i članka 395. ovoga Zakona. Utvrđenja sadržana u društvenim ugovorima svakoga od spojenih društava s posebnim pogodnostima, troškovima osnivanja, ulozima u stvarima i u pravima moraju se preuzeti u društveni ugovor novoga društva.

(4) Društva koja se spajaju moraju podnijeti prijavu za upis u sudski registar novoga društva sudu na čijem području to društvo treba da ima sjedište. Upisom novoga društva u sudski registar imovine društava koja se spajaju i njihove obveze prelaze na novo društvo. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u trenutku spajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

(5) Upisom novoga društva u sudski registar prestaju društva koja su se spojila. Nije potrebno posebno brisanje društava koja su se spojila u trgovačkom registru. Članovi društava koja su se spojila upisom spajanja postaju članovi novoga društva.

(6) U objavi upisa novoga društva moraju se osim sadržaja upisa navesti:

1. imena, njihovi jedinstveni matični brojevi građana i prebivališta članova prvoga nadzornoga odbora ako društveni ugovor predviđa da takav odbor postoji ili je propisano zakonom da društvo mora imati nadzorni odbor

2. odredbe društvenog ugovora o načinu kako će društvo objavljivati priopćenja.

(7) Novo društvo mora prijaviti spajanje društava radi upisa u odgovarajuće trgovačke registre. Spajanje se može upisati u registrima tih društava tek nakon što se u sudski registar upiše novo društvo.

Odjeljak 4.

PRIPAJANJE DRUŠTVA S OGRANIČENOM, ODGOVORNOŠĆU DIONIČKOME DRUŠTVU

Članak 549.

(1) Jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu se bez provođenja likvidacije pripojiti dioničkome društvu prijenosom cijele imovine svakoga društva na dioničko društvo u zamjenu za dionice toga društva.

(2) Ako iz druge i treće rečenice ovoga stavka te iz stavaka 3. i 4. ovoga članka ne proizlazi što drugo, na pripajanje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 512. stavka 3., članka 513. do 524. i članka 526. do 532. ovoga Zakona. Prijava ugovora o pripajanju u sudski registar (članak 517. stavak 1.) i stavljanje na uvid isprava (članak 517. stavak 2.) nisu potrebni za društva s ograničenom odgovornošću. Postavljanje revizora pripajanja (članak 515.) potrebno je samo ako to traži netko od članova društva s ograničenom odgovornošću. Na mjesto uprave i glavne skupštine dioničkoga društva koje se pripaja dolaze članovi uprave i skupština društva s ograničenom odgovornošću.

(3) Odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću o pripajanju donosi se većinom od tri četvrtine danih glasova. Društvenim ugovorom može se za to predvidjeti veća većina i ispunjenje drugih pretpostavki. Odluka se mora donijeti u obliku javnobilježničkoga akta.

(4) Odluka o pripajanju može se donijeti samo onda, ako je dioničko društvo već dvije godine upisano u trgovačkom registru.

(5) Članovi uprave i, ako društvo ima nadzorni odbor, članovi nadzornoga odbora društva s ograničenom odgovornošću dužni su solidarno nadoknaditi štetu koja pripajanjem nastane društvu, njegovim članovima i vjerovnicima. Od odgovornosti se oslobađaju članovi uprave i članovi nadzornoga odbora koji su kod revizije imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju pokazali pozornost urednog člana uprave. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 526. stavka 2. i 3. i članka 527. ovoga Zakona.

Odjeljak 5.

PRIPAJANJE I SPAJANJE DRUŠTAVA RAZLIČITIH PRAVNIH OBLIKA

Članak 550.

Pripajanje dioničkome društvu ili društvu s ograničenom odgovornošću te spajanje dioničkih društava i društava s ograničenom odgovornošću može se provesti i s istovremenim sudjelovanjem u tome jednoga ili više dioničkih društava ili društava s ograničenom odgovornošću. Na to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe prvoga do trećega odjeljka ove glave Zakona

GLAVA VIII.

PRIJENOS IMOVINE

Prijenos imovine na osobe javnoga prava

Članak 551.

(1) Dioničko društvo može cijelu svoju imovinu bez provođenja likvidacije prenijeti na Republiku Hrvatsku, županiju, kotar, općinu ili grad.

(2) Za društvo koje prenosi svoju imovinu prema stavku 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o društvu koje se pripaja. Upisom prijenosa imovine dioničkoga društva u sudski registar u kojemu je ono upisano to društvo prestaje. Imovina društva zajedno s obvezama prelazi na preuzimatelja. Umjesto odnosa zamjene dionica, utvrđuju se oblik i visina naknade za prenijetu imovinu.

Prijenos imovine na drugi način

Članak 552.

(1) Ugovor kojime se dioničko društvo obveže da će prenijeti cijelu svoju imovinu, ali ne na način kako je to određeno u odredbama članka 512. do 534. ovoga Zakona, valjan je samo ako ga odobri glavna skupština. Za odluku se traži većina glasova koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ugovor se mora sklopiti u obliku javnobilježničkoga akta.

(2) Od sazivanja glavne skupštine na kojoj se treba odlučiti o davanju odobrenja na ugovor mora ga se u poslovnim prostorijama društva izložiti na uvid dioničarima. Svakome dioničaru na njegov zahtjev treba bez odgađanja dostaviti prijepis ugovora. Na glavnoj skupštini treba ugovor javno izložiti. Uprava ga mora objasniti na početku raspravljanja. Ugovor se prilaže zapisniku kao prilog.

(3) Ako se zbog prijenosa imovine društva odlučuje o prestanku društva, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o likvidaciji dioničkoga društva. Prijavi prestanka društva prilaže se ugovor u originalu, u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

GLAVA IX.

PREOBLIKOVANJE DRUŠTAVA

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Pojam

Članak 553.

Svako društvo može na temelju odluke organa društva i u skladu s odredbama članka 553. do 582. ovoga Zakona promijeniti oblik i nastaviti djelovati kao društvo drugoga oblika.

Vrijeme preoblikovanja

Članak 554.

(1) Društvo ne može promijeniti oblik prije nego što proteknu dvije godine od njegova upisa u sudski registar ili od upisa u taj registar posljednje promjene oblika društva.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na društva upisana u sudski registar do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Isključenje likvidacije

Članak 555.

(1) Prilikom promjene oblika ne provodi se likvidacija društva.

(2) Društvo nad kojim se provodi postupak likvidacije na temelju odluke organa društva o prestanku društva ili zbog proteka vremena na koje je ono osnovano, može promijeniti oblik do početka diobe i isplate članovima ostatka likvidacijske mase, koji preostane nakon što se podmire vjerovnici društva.

(3) Oblik ne može promijeniti društvo nad kojim je otvoren stečajni postupak.

Pravna osobnost i upis u registar

Članak 556.

(1) Nakon preoblikovanja društvo nastavlja djelovati kao ista pravna osoba, ali drugoga pravnoga oblika.

(2) Preoblikovanje društva upisuje se u sudski registar.

Odjeljak 2.

PREOBLIKOVANJE DIONIČKOGA DRUŠTVA U DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Pretpostavke

Članak 557.

(1) Dioničko društvo može se preoblikovati u društvo s ograničenom odgovornošću.

(2) Odluku o preoblikovanju donosi glavna skupština društva. Odluka se donosi glasovima svih dioničara. Smatra se da je za odluku glasovao i dioničar koji nije bio prisutan niti je bio zastupljen na glavnoj skupštini ako u roku od tri mjeseca od održavanja glavne skupštine ne priopći društvu u pisanom obliku da za takvu odluku odbija dati svoj glas a na zahtjev društva dokaže da je od sazivanja glavne skupštine bio dioničar društva. Priopćenje da se odbija dati glas dioničar može povući samo unutar roka od tri (3) mjeseca u kojemu je mogao dati priopćenje o odbijanju.

(3) Glasovi svih dioničara nisu potrebni za donošenje odluke iz stavka 2. ovoga članka ako su za nju dani glasovi koji predstavljaju najmanje devet desetina temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva u vrijeme donošenja odluke. U obzir će se uzeti i glasovi dani društvu u pisanom obliku u roku od tri rjeseca od održavanja glavne skupštine. Ako društvo to zatraži, dioničar mora dokazati da je od sazivanja glavne skupštine dioničar društva. Vlastite dionice društva treba odbiti od temeljenoga kapitala društva. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina, a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

Sadržaj odluke

Članak 558.

Odluka o preoblikovanju sadržava:

1. tvrtku dioničkoga društva i tvrtku društva s ograničenom odgovornošću.

2. imena i prezimena, odnosno tvrtke članova društva s ograničenom odgovornošću s naznakom nominalnih iznosa njihovih poslovnih udjela,

3. upućivanje na društveni ugovor koji je prilog odluci i čini njezin sastavni dio.

Zamjena dionica

Članak 559.

(1) Preoblikovanjen dioničkoga društva u društvo s ograničenom odgovornošću dioničari postaju članovima društva s ograničenom odgovornošću i u njemu zamjenom stječu poslovne udjele razmjerno nominalnom iznosu svojih dionica.

(2) Odlukom o preoblikovanju može se za neke dioničare odrediti nominalni iznos udjela koji nije razmjeran nominalnom iznosu njihovih dionica ako se s time izričito suglase dioničari koji su time oštećeni. Suglasnost se daje u obliku javnobilježničke isprave.

(3) Na zamjenu dionica za udjele na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 230. stavka 3. i 4. i članka 364. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Upis u sudski registar

Članak 560.

(1) Nakon što se donese odluka o preoblikovanju društvo s ograničenom odgovornošću podnosi registarskome sudu prijavu za upis preoblikovanja u sudski registar.

(2) Prijavi za upis preoblikovanja u sudski registar prilažu se:

1. odluka o preoblikovanju,

2. popis članova društva s naznakom nominalnih iznosa njihovih udjela, a ako dioničari nisu poznati, brojeve isprava o dionicama i udjele u društvu s ograničenom odgovornošću koji se na njih odnose,

3. ako je to potrebno, izjave iz članka 559. stavka 2. ovoga Zakona,

4. imena i prezimena članova uprave društva s ograničenom odgovornošću i njihovo prebivalište, te njihovi jedinstveni matični brojevi građana.

(3) Uz prijavu članovi uprave dioničkoga društva moraju izjaviti je li društvu pravodobno prispjelo neko priopćenje iz članka 557. stavka 2. ovoga Zakona te da li je na zahtjev društva dioničar dokazao da je to bio nakon sazivanja glavne skupštine društva kao i koliko je dioničara neposredno ili preko punomoćnika sudjelovalo u radu glavne skupštine, a koliko ih to nije učinilo.

Učinak upisa

Članak 561.

Upisom preoblikovanja u sudski registar:

1. dioničko društvo nastavlja djelovati kao društvo s ograničenom odgovornošću,

2. dionice postaju poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću određeni brojem i nominalnim iznosima dionica pojedinih bivših dioničara, a sada članova društva s ograničenom odgovornošću,

3. prava koja su treće osobe stekle na dionicama vrijede glede poslovnih udjela u koje su pretvorene,

4. članovi uprave i nadzornoga odbora dioničkoga društva postaju članovima uprave i nadzornoga odbora društva s ograničenom odgovornošću, ako odlukom o preoblikovanju nije što drugo određeno.

Posebna prava dioničara

Članak 562.

(1) Na zahtjev dioničara koji je u pisanom obliku glasovao protiv odluke o preoblikovanju dioničkoga društva u društvo s ograničenom odgovornošću ili je takav njegov glas na glavnoj skupštini bio upisan u zapisnik (članak 557. stavak 3.) društvo mora otkupiti njegov udio plaćanjem primjerene novčane naknade ako taj dioničar to zatraži u roku od dva mjeseca od kada je objavljen upis preoblikovanja u sudski registar. Ako je protiv odluke o preoblikovanju podignuta tužba kojom se ta odluka pobija, taj rok počinje teći od dana kada je tužba bila pravomoćno odbačena ili je tužbeni zahtjev bio pravomoćno odbijen. Dioničar se može odreći toga prava izričitom pisanom izjavom.

(2) Dioničar i društvo sporazumno utvrđuju novčanu naknadu za otkupljeni udio iz stavka 1. ovoga članka. Ne postignu li taj sporazum u roku od 30 dana od dana kada je dioničar postavio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, društvo je dužno dioničaru platiti primjerenu naknadu koju na prijedlog dioničara ili društva odredi sud.

(3) Odluka iz članka 557. stavka 2. ovoga Zakona ne može se pobijati zbog toga što naknada iz prethodnoga stavka nije plaćena ili zbog toga što nije primjerena.

Zaštita vjerovnika

Članak 563.

Vjerovnik društva čije je potraživanje nastalo prije objave upisa preoblikovanja društva u sudski registar, može u roku od šest mjeseci od upisa preoblikovanja u taj registar zahtijevati osiguranje svojih potraživanja, ako ona još nisu dospjela. U objavi upisa preoblikovanja društva u sudski registar uputit će se na to pravo vjerovnika.

Odjeljak 3.

PREOBLIKOVANJE DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU U DIONIČKO DRUŠTVO

Pretpostavke

Članak 564.

(1) Odlukom skupštine društvo s ograničenom odgovornošću može se preoblikovati u dioničko društvo.

(2) Na preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o društvu s ograničenom odgovornošću kojima se uređuje izmjena društvenog ugovora.

(3) Ako se poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću mogu ustupiti samo uz suglasnost jednoga ili više članova društva, društvo se ne može preoblikovati bez suglasnosti tih članova.

(4) Ako članovi društva s ograničenom odgovornošću osim obveze uplate temeljnoga uloga imaju prema društvu i drugih obveza, te ako prilikom preoblikovanja te obveze ne mogu ispuniti zbog ograničenja iz članka 416. ovoga Zakona, s odlukom o preoblikovanju moraju se suglasiti i ti članovi društva.

Sadržaj odluke

Članak 565.

(1) Odluka o preoblikovanju sadržava:

1. tvrtku društva s ograničenom odgovornošću i tvrtku dioničkoga društva,

2. iznos temeljnoga kapitala, broj i nominalni iznos dionica,

3. statut dioničkoga društva,

4. imena i prezimena članova uprave i nadzornog odbora dioničkoga društva,

5. imena članova društva koji su glasovali za preoblikovanje.

(2) Ako je odlukom o preoblikovanju utvrđen nominalni iznos dionice koji nije manji od najnižeg iznosa propisa nog u članku 163. stavku 1. ovoga Zakona, ali ukupni nominalni iznos dionica koje bi imale pripasti nekome dioničaru nije jednak nominalnom iznosu njegovoga poslovnog udjela u društvu s ograničenom odgovornošću, s odlukom se mora suglasiti oštećeni dioničar izjavom danom u obliku javnobilježničke isprave.

Ispitivanje osnivanja i odgovornost članova društva

Članak 566.

(1) Ako odredbama ovoga odjeljka nije drugačije određeno, na preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 175. i 176., članka 181. do 184., članka 188. i članka 191. do 194. ovoga Zakona.

(2) U izvješću iz članka 181. ovoga Zakona navode se podaci o poslovima i o stanju društva s ograničenom odgovornošću.

Zamjena udjela

Članak 567.

(1) Na zamjenu udjela za dionice na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 230. ovoga Zakona o oglašavanju isprava o dionicama nevažećima.

(2) Na spajanje udjela na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 346. ovoga Zakona o oglašavanju dionica nevažećima.

(3) Za zamjenu poslovnih udjela za dionice, kao ni za spajanje udjela nije potrebno odobrenje suda.

Upis u sudski registar

Članak 568.

(1) Nakon što se donese odluka o preoblikovanju, dioničko društvo podnosi sudu prijavu za upis preoblikovanja u sudski registar.

(2) Prijavi za upis preoblikovanja u sudski registar prilažu se:

1. odluka o preoblikovanju,

2. imena, jedinstveni matični broj građana i prebivalište članova uprave i nadzornog odbora

dioničkoga društva,

3. izvješča o reviziji članova uprave, članova nadzornog odbora i revizora o obavljenom ispitivanju prema odredbama članka 182. i 183. ovoga Zakona s odgovarajućim ispravama.

(3) Zajedno s upisom preoblikovanja društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo objavljuju se imena članova nadzornog odbora.

Učinak upisa

Članak 569.

Upisom preoblikovanja u sudski registar:

1. društvo s ograničenom odgovornošću nastavlja djelovati kao dioničko društvo,

2. poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću zamjenjuju se dionicama dioničkoga društva,

3. prava koja su treće osobe stekle na poslovnim udjelima vrijede glede dionica u koje su pretvoreni,

4. članovi uprave društva s ograničenom odgovornošću postaju članovima uprave dioničkoga društva, a članovi nadzornoga odbora društva s ograničenom odgovornošću članovima nadzornoga odbora dioničkoga društva, ako odlukom o preoblikovanju nije što drugo određeno.

Posebna prava člana društva

Članak 570.

(1) Na zahtjev člana društva koji je u zapisnik izjavio da glasuje protiv odluke o preoblikovanju društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo, društvo mora otkupiti njegove dionice ako taj član društva to zatraži u roku od dva mjeseca od dana kada je objavljen upis preoblikovanja u sudski registar. Član društva može se odreći toga prava izričitom pisanom izjavom.

(2) Član društva i društvo sporazumno utvrđuju novčanu naknadu za otkupljene dionice iz stavka 1. ovoa članka. Ne postignu li taj sporazum u roku od 30 dana od dana kada je taj član postavio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, društvo je dužno dionice koje mu pripadaju u njegovo ime i za njegov račun izložiti prodaji na bruzi ili na javnoj dražbi, ako dionice ne kotiraju na burzi, te mu predati, nakon odbitka troškova prodaje, iznos ostvaren prodajom. Na prodaju iz ovoga stavka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 346. stavka 4. ovoga Zakona.

(3) Odluka o preoblikovanju ne može se pobijati zbog toga što naknada iz prethodnoga stavka nije plaćena.

(4) Odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ne ograničava se pravo člana društva da raspolaže svojim dionicama prenoseći ih drugim osobama. Ograničenja prava na prijenos dionica sadržana u statutu društva u tome se slučaju ne primjenjuju.

Odjeljak 4.

PREOBLIKOVANJE DIONIČKOGA DRUŠTVA U JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO I U KOMANDITNO DRUŠTVO

Pretpostavke

Članak 571.

(1) Dioničko društvo može se na temelju odluke glavne skupštine preoblikovati u javno trgovačko društvo.

(2) Za odluku o preoblikovanju dioničkoga društva u javno trgovačko društvo moraju glasovati svi prisutni dioničari. Dioničari koji nisu prisustvovali glavnoj skupštini moraju se suglasiti s preoblikovanjem davanjem izjave u obliku javnobilježničke isprave.

Sadržaj odluke i postupak preoblikovanja

Članak 572.

(1) Odluka o preoblikovanju sadržava:

1. tvrtku dioničkoga društva i tvrtku javnoga trgovačkoga društva u koje se ono preoblikuje,

2. imena i prezimena svih članova društva s naznakom njihovih udjela,

3. upućivanje na društveni ugovor koji je prilog odluci i čini njen sastavni dio.

(2) Svi članovi društva moraju izričito prihvatiti društveni ugovor u obliku javnobilježničke isprave.

(3) Glavnoj skupštini koja odlučuje o preoblikovanju treba pridonijeti financijska izvješća izrađena s danom od kada članovi javnoga trgovačkoga društva treba da sudjeluju u dobiti i u snošenju gubitaka društva. Ako to treba da bude nakon što glavna skupština donese odluku o preoblikovanju, financijska izvješća treba podnijeti s danom koji nije više od šest mjeseci prije donošenja te odluke. Izvješća se prilažu zapisniku s glavne skupštine.

Upis u sudski registar

Članak 573.

(1) Nakon što se donese odluka o preoblikovanju, javno trgovačko društvo podnosi registarskome sudu prijavu za upis preoblikovanja u sudski registar.

(2) Prijavi za upis preoblikovanja u sudski registar prilažu se:

1. odluka o preoblikovanju,

2. popis članova javnoga trgovačkoga društva,

3. izjave članova društva o prihvaćanju društvenog ugovora,

4. izjave članova koji nisu prisustvovali glavnoj skupštini o suglasnosti iz članka 571. stavka 2. ovoga Zakona dane u obliku javnobilježničke isprave.

(3) Na upis preoblikovanja dioničkoga društva u javno trgovačko društvo na odgovarajući način primjenjuje se odredba članka 70. ovoga Zakona.

Učinak upisa

Članak 574.

Nakon upisa preoblikovanja u sudski registar:

1. dioničko društvo nastavlja djelovati kao javno trgovačko društvo,

2. članovi javnoga trgovačkoga društva odgovaraju osobno, neograničeno i solidarno vjerovnicima društva i za one obveze društva koje su nastale prije upisa preoblikovanja u sudski registar,

3. prestaju sve ovlasti uprave i nadzornog odbora dioničkoga društva.

Preoblikovanje odlukom većine dioničara

Članak 575.

(1) Izuzetno od odredbe članka 571. stavka 2. ovoga Zakona, dioničko društvo može se preoblikovati u javno trgovačko društvo i kada s preoblikovanjem nisu suglasni svi dioničari, ako je odluka o preoblikovanju donesena glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke.

(2) Ako se dioničko društvo preoblikuje u javno trgovačko društvo u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka, članovima javnoga trgovačkoga društva postaju samo oni dioničari koji su glasovali za odluku o preoblikovanju.

(3) Dioničaru koji nije glasovao za odluku o preoblikovanju i nije postao članom javnoga trgovačkoga društva ono duguje novčanu naknadu. Iznos naknade sporazumno utvrđuju društvo i taj član. Ne postignu li sporazum u roku od 30 dana od upisa preoblikovanja u sudski registar, naknadu će odrediti sud vodeći računa o okolnostima slučaja.

(4) Ovdje se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 562. stavka 3. ovoga Zakona.

Preoblikovanje dioničkoga društva u komanditno društvo

Članak 576.

Na preoblikovanje dioničkoga društva u komanditno društvo na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 571. do 575. ovoga Zakona. U odluci glavne skupštine dioničkoga društva o preoblikovanju toga društva u komanditno društvo moraju se navesti komanditori i njihovi ulozi u komanditno društvo.

Odjeljak 5.

PREOBLIKOVANJE DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU U JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO I U KOMANDITNO DRUŠTVO

Odgovarajuća primjena odredbi o preoblikovanju dioničkoga društva

Članak 577.

Na preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u javno trgovačko društvo i u komanditno društvo na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o preoblikovanju dioničkoga društva u javno trgovačko društvo i u komanditno društvo.

Odjeljak 6.

PREOBLIKOVANJE DRUŠTAVA OSOBA U DRUŠTVA KAPITALA

Pretpostavke

Članak 578.

Javno trgovačko društvo i komanditno društvo mogu se odlukom svih članova društva preoblikovati u dioničko društvo.

Sadržaj odluke i postupak preoblikovanja

Članak 579.

(1) Odluka o preoblikovanju sadržava

1. tvrtku javnoga trgovačkoga društva, odnosno komanditnoga društva i tvrtku dioničkoga društva,

2. iznos temeljnoga kapitala, broj i vrstu dionica, te druge izmjene statuta potrebne za preoblikovanje u dioničko drruštvo,

3. imena i prezimena članova uprave i nadzornog odbora društva.

(2) Članovima javnoga trgovačkoga društva ili komanditnoga društva za donošenje odluke o preoblikovanju u dioničko društvo treba podnijeti financijska izvješća za posljednju poslovnu godinu i posljednja periodička financijska izvješća. Ako su financijska izvješća potrebna za obračun sa članovima društva, mora ih se izraditi s danom koji je za to mjerodavan. Izvješća se prilažu zapisniku.

Upis u sudski registar

Članak 580.

(1) Nakon što se donese odluka o preoblikovanju javno trgovačko društvo, odnosno komanditno društvo podnose sudu prijavu za upis preoblikovanja u sudski registar.

(2) Prijavi za upis preoblikovanja u sudski registar prilažu se:

1. odluka o preoblikovanju,

2. izjave svih članova javnoga trgovačkoga društva, odnosno svih komplementara o suglasnosti s odlukom o preoblikovanju dane u obliku javnobilježničke isprave,

3. popis dioničara s naznakom broja dionica koje pripadaju svakome od njih,

4. imena i prezimena članova uprave i nadzornog odbora dioničkoga društva i njihovi jedinstveni matični brojevi građana,

5. izvješća o reviziji članova uprave i nadzornoga odbora društva, te revizora o objavljenom ispitivanju po odredbama članka 182. i 183. ovoga Zakona.

Učinak upisa

Članak 581.

Nakon upisa preoblikovanja u sudski registar:

1. javno trgovačko društvo, odnosno komanditno društvo nastavljaju djelovati kao dioničko društvo,

2. članovi javnoga trgovačkoga društva, odnosno komplementari i komanditori komanditnoga društva postaju dioničari razmjerno svojim dotadašnjim udjelima u društvu,

3. preoblikovanje ne utječe na odgovornost članova javnoga trgovačkoga društva, odnosno komplementara komanditnoga društva za obveze koje je to društvo preuzelo.

Preoblikovanje u društvo s ograničenom odgovornošću

Članak 582.

Na preoblikovanje javnoga trgovačkoga društva ili komanditnga društva u društvo s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 578. do 582. ovoga Zakona.

DIO TREĆI

GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE

Pojam

Članak 583.

(1) Gospodarsko interesno udruženje (udruženje) je pravna osoba koju osnivaju dvije ili više fizičkih i pravnih osoba da bi olakšale i promicale obavljanje gospodarskih djelatnosti koje čine predmete njihova poslovanja te da bi poboljšale ili povećale njihov učinak ali tako da ta pravna osoba za sebe ne stječe dobit.

(2) Udruženje iz stavka 1. ovoga članka može se osnovati bez temeljnoga kapitala. Prava članova ne mogu se izraziti vrijednosnim papirima. Drugačija odredba ugovora o osnivanju ili odluka članova udruženja je ništava.

Predmet poslovanja

Članak 584.

Predmet poslovanja udruženja mora biti u svezi s gospodarskim djelatnostima koje obavljaju članovi udruženja s time da uz to može obavljati samo pomoćnu djelatnost Udruženje ne može:

1. ostvarivati neposredne ni posredne ovlasti vođenja ni nadzora nad djelovanjem poduzeća njegovih članova, drugih društava i fizičkih osoba,

2. neposredno ni posredno držati dionice ili udjele u poduzećima članova; ono to ne može činiti ni u drugim poduzećima izuzev kada je to potrebno radi ostvarenja cilja udruženja ali samo za račun članova,

3. biti članom drugoga udruženja.

Udruženje kao trgovačko društvo

Članak 585.

(1) Udruženje je trgovačko društvo.

(2) Ako ovim dijelom ovoga Zakona nije što drugo određeno, na udruženje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o javnome trgovačkome društvu.

Članovi udruženja

Članak 586.

Članovi udruženja mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost. U udruženje se mogu učlaniti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima.

Ugovor o osnivanju

Članak 587.

(1) Ugovor o osnivanju udruženja sklapa se u obliku javnobilježničke isprave i mora sadržavati:

1. tvrtku udruženja u kojoj se na početku ili na kraju nalaze riječi "gospodarsko interesno udružen