Zakoni

Zakon o registru godišnjih financijskih izvještaja

I. OPĆA ODREDBA

Članak 1.

Ovim se Zakonom utvrđuju osnove za ustrojavanje Registra godišnjih financijskih izvještaja (u daljnjem tekstu: Registar), njegov sadržaj i način vođenja.

II. REGISTAR

Članak 2.

Registar je središnji izvor informacija o uspješnosti poslovanja i o financijskom položaju pravnih i fizičkih osoba koje su obveznici poreza na dobit.

Registar ustrojava i vodi Financijska agencija (u daljnjem tekstu: Agencija).

Registar djeluje pod nazivom Registar godišnjih financijskih izvještaja.

Sredstva za ustroj i vođenje Registra Agencija ostvaruje iz naknada utvrđenih ovim Zakonom.

Razlika između potrebnih sredstava za ustroj i vođenje Registra i prihoda od naknada, osigurava se u državnom proračunu.

Članak 3.

Registar obveznika predaje financijskih izvještaja se ustrojava preuzimanjem podataka upisanih u Glavnoj knjizi sudskog registra i podataka iz Registra obveznika poreza na dobit Porezne uprave s upisima do 31. prosinca 2002.

Registar obveznika predaje financijskih izvještaja se ažurira upisima i promjenama podataka upisa provedenima tijekom tekuće godine u registrima iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 4.

Za svakog obveznika u Registar se upisuju podaci o stanju imovine, obveza, kapitala, o ostvarenim prihodima i rashodima iskazani u financijskim izvještajima i drugi podaci.

Financijski izvještaji iz stavka 1. ovoga članka trebaju sadržavati konačno utvrđene podatke o stanju imovine, obveza i kapitala, o ostvarenim prihodima i rashodima na kojima se temeljilo utvrđivanje obveze poreza na dobit u prijavi poreza na dobit koja je predana Poreznoj upravi.

Ministar financija Pravilnikom o Registru godišnjih financijskih izvještaja propisat će podatke koje moraju sadržavati financijski izvještaji i druge podatke koji se predaju u Registar.

Obveznici nad kojima je tijekom godine otvoren stečajni postupak ili postupak likvidacije predaju financijske izvještaje za razdoblje do dana otvaranja stečajnog postupka i likvidacije i početnu bilancu na dan otvaranja stečaja, a obveznici u likvidaciji i početni likvidacijski izvještaj.

Članak 5.

Registar prikuplja, obrađuje i evidentira izvještaje, pohranju­je podatke, upravlja bazom podataka te osigurava zaštitu baze podataka i dokumenata koji su pohranjeni u arhivu.

Registar odgovara za vjerodostojnost računalnog unosa podataka.

Članak 6.

Registar je javan. Svatko može bez dokazivanja pravnog interesa dobiti podatke iz Registra.

Javnost Registra ne odnosi se na one podatke za koje je posebnim zakonom propisana njihova tajnost.

Ministar financija Pravilnikom o registru godišnjih financijskih izvještaja propisat će način davanja podataka iz Registra.

Pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka ministar financija propisat će podatke iz Registra koji se ne mogu davati bez pisane suglasnosti obveznika.

Članak 7.

Financijski izvještaji čuvat će se i u Registru će biti dostupni deset (10) godina od dana predaje.

Registar je dužan osigurati zaštitu podataka.

Članak 8.

Ministar financija, uz suglasnost ministra gospodarstva, Pravilnikom o vrstama i visini naknade utvrđuje vrste i visinu naknade za korištenje usluga Registra.

Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Uslugom Registra smatra se izvadak, preslik ili ispis javnih podataka.

Naknada je prihod Agencije.

III. PREDAJA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Članak 9.

Obveznici predaje financijskih izvještaja pravne su i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit (u nastavku teksta: obveznici).

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, obveznici predaje financijskih izvještaja jesu pravne i fizičke osobe u stečaju do zaključenja stečajnog postupka.

Članak 10.

Financijske izvještaje predaju Registru svi obveznici najkasnije do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.

Obveznici iz članka 4. stavka 4. ovoga Zakona predaju financijske izvještaje za razdoblje do otvaranja stečajnog postupka, odnosno likvidacije u roku od 90 dana od dana otvaranja stečajnog postupka, odnosno likvidacije.

Obveznici čiji se financijski izvještaji revidiraju, ako imaju promjene, predaju i revidirani financijski izvještaj nakon što ga je usvojila skupština na godišnjoj sjednici, odnosno drugo nadležno tijelo obveznika, u roku od 30 dana, a najkasnije do 30. rujna tekuće godine.

Članak 11.

Registar registrira točan i potpun financijski izvještaj.

Financijski izvještaji i dokumenti vezani uz financijski izvještaj evidentiraju se u Registru na dan predaje.

Dokumenti vezani uz financijski izvještaj predaju se Registru najkasnije u roku od 30 dana od dana njihova nastanka.

Dokumenti vezani uz financijski izvještaj jesu:

1. odluka, odnosno isprava nadležnog tijela o usvajanju izvještaja kako je propisana ili određena društvenim ugovorom prema Zakonu o trgovačkim društvima ili druga odluka ako je propisana tim Zakonom ili drugim zakonom koji uređuje poslovanje obveznika,

2. mišljenje revizora, kad je propisano, te drugi dokumenti propisani ovim Zakonom i Pravilnikom.

Financijski izvještaj potpun je ako sadrži podatke iz članka 4. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Financijski izvještaj potpisuje osoba ovlaštena za zastupanje obveznika.

Financijski izvještaj točan je ako se logičkom i računskom kontrolom utvrdi njegova ispravnost.

Financijski izvještaj koji nije potpun i točan te koji nije potpisala osoba ovlaštena za zastupanje obveznika, obveznik je dužan dopuniti u rokovima iz članka 10. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, odnosno najkasnije u produljenom roku od 8 dana po isteku ovih rokova.

Dopunjeni financijski izvještaj smatra se podnesenim u roku.

Financijski izvještaj obveznika koji nije postupio sukladno stavku 8. ovoga članka smatra se da nije niti podnesen.

Članak 12.

Obveznici koji nisu poslovno aktivni, umjesto financijskog izvještaja dostavljaju preslik pisane izjave podnesene Poreznoj upravi, i to najduže dvije godine uzastopno.

Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na obveznike koji imaju imovinu ili obveze.

Članak 13.

Financijski izvještaji predaju se u papirnatom ili elektronič­kom obliku.

Ministar financija propisat će Pravilnikom o registru godiš­njih financijskih izvještaja način primanja, postupak provjere potpunosti dokumentacije te ispravnost usvajanja i potpisa financijskog izvještaja.

Članak 14.

Registar je radi primjene članka 70. stavka 3. Zakona o sud­skom registru (»Narodne novine«, br.1/95.) dužan obavijestiti sudski registar nadležnoga trgovačkog suda o obveznicima koji nisu predali financijski izvještaj u roku od šest mjeseci po isteku roka iz članka 10. stavka 1. ovoga Zakona.

IV. KAZNENE ODREDBE

Članak 15.

Ako izvještaji iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona nisu predani u roku utvrđenom člankom 10. stavkom 1. i člankom 11. stavkom 8. ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj:

– obveznik pravna osoba novčanom kaznom od 20.000,00 do 100.000,00 kuna,

– odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna,

– obveznik fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

Ako financijski izvještaji obveznika u stečaju ili likvidaciji iz članka 4. stavka 4. i iz članka 10. stavka 2. i 3. ovoga Zakona i dokumenti iz članka 11. stavka 4. ovoga Zakona nisu predani u rokovima propisanim tim člancima, kaznit će se za prekršaj:

– obveznik pravna osoba novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna,

– odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna,

– obveznik fizička osoba novčanom kaznom od 4.000,00 do 10.000,00 kuna.

Protiv počinitelja prekršaja iz stavka 1. i 2. ovoga članka Agencija podnosi prijavu za prekršaj Ministarstvu financija.

Članak 16.

Provedbu ovoga Zakona nadzire Ministarstvo financija.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 17.

Ministar financija donijet će Pravilnik u skladu s odredbama članka 4. stavka 3., članka 6. stavka 3. i članka 13. stavka 2. ovoga Zakona i Pravilnik o vrstama i visini naknade iz članka 8. ovoga Zakona u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 18.

S danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje se primjenjivati:

– članak 30. stavci 2. i 3. Zakona o računovodstvu (»Narod­ne novine«, br. 90/92.).

Članak 19.

Iznimno od članka 10. stavka 1. ovoga Zakona, financijski izvještaji za poslovnu 2002. godinu predaju se Registru do 30. travnja 2003.

Odredbe članka 4. stavka 4. i članka 10. stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se od 1. siječnja 2003.

Članak 20.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 954-01/03-01/01

Zagreb, 14. ožujka 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

 

Zakon o trgovačkim društvima

DIO PRVI

ZAJEDNIČKE ODREDBE

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Odjeljak 1.

TRGOVAC, TRGOVAČKA DRUŠTVA I TRGOVAC POJEDINAC

Pojam trgovca

Članak 1.

(1) Trgovac je, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, pravna ili fizička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.

(2) Osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima smatraju se trgovcima u smislu ovoga zakona samo ako je to u tim propisima određeno.

(3) Individualni poljodjelci nisu trgovci u smislu ovoga Zakona.

Pojam trgovačkoga društva

Članak 2.

(1) Trgovačko društvo je pravna osoba čiji su osnivanje i ustroj određeni ovim Zakonom.

(2) Trgovačka društva jesu javno trgovačko društvo, komanditno društvo, dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću (dalje - trgovačka društva).

(3) Javno trgovačko društvo i komanditno društvo su društva osoba, a dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću su društva kapitala.

(4) Trgovačko društvo može se osnovati za obavljanje gospodarske ili bilo koje druge djelatnosti.

(5) Trgovačko društvo je trgovac, neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.

Trgovac pojedinac

Članak 3.

(1) Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu i upisana je u trgovačkom registru kao trgovac pojedinac. Fizička osoba koja posluje u skladu s propisima o obrtu može tražiti da se upiše u sudski registar kao trgovac pojedinac ako njen godišnji prihod prelazi u valuti Republike Hrvatske izraženu protuvrijednost od 500.000 DEM obračunatu po prosječnom srednjem tečaju utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno po prosječnom srednjem tečaju za tu valutu kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka u obračunskom razdoblju za koje se utvrđuje taj prihod, a dužna je zatražiti taj upis ako joj godišnji prihod prelazi u valuti Republike Hrvatske izraženu protuvrijednost od 4.000.000 DEM obračunatu po istome tečaju.

(2) Devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka u siječnju mjesecu svake godine objavljuje u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske prosječni srednji tečaj za DEM za proteklu godinu.

(3) Svojstvo trgovca pojedinca stječe se upisom u sudski registar.

(4) Fizička osoba koja je po odredbama stavka 1. ovoga članka dužna zatražiti upis u sudski registar mora podnijeti prijavu za upis u sudski registar u roku od 60 dana nakon podnošenja nadležnom državnom organu godišnjih financijskih izvješća u kojima je iskazan godišnji prihod iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Prijava za upis u sudski registar mora sadržavati tvrtku, sjedište i predmet poslovanja trgovca pojedinca, podatak o godišnjem prihodu iz stavka 1. ovoga članka te naziv registra i broj pod kojim je fizička osoba koja ima nakanu poslovati kao trgovac pojedinac u njemu upisana kao obrtnik.

(6) Prijavi iz stavka 4. ovoga članka prilažu se:

1. izvod iz registra navedenoga u stavku 5. ovoga članka i

2. godišnje financijsko izvješće podneseno organu iz stavka 4. ovoga članka kojim se dokazuje da je ostvaren godišnji prihod iz stavka 1. ovoga članka.

(7) U sudski registar upisuju se tvrtka, sjedište i predmet poslovanja trgovca pojedinca.

(8) Ako po ovome Zakonu više ne postoji obveza da u trgovačkom registru bude upisan kao trgovac pojedinac, on može prijavom koju donese registarskome sudu tražiti da ga se briše iz toga registra. Trgovac pojedinac mora prijavi priložiti posljednje godišnje financijsko izvješće koje je podnio organu iz stavka 4. ovoga članka. Registarski sud će po službenoj dužnosti brisati iz trgovačkog registra trgovca pojedinca za kojega dobije godišnje financijsko izvješće iz kojega proizlazi da više ne ispunjava uvjete za upis u sudski registar propisane u stavku 1. ovoga članka. Svojstvo trgovca pojedinca prestaje brisanjem iz trgovačkog registra.

(9) Na trgovca pojedinca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe prvoga dijela ovoga Zakona.

Odjeljak 2.

PRAVNA OSOBNOST

Pravna osobnost trgovačkoga društva

Članak 4.

Trgovačko društvo svojstvo pravne osobe stječe upisom u sudski registar. Trgovačko društvo gubi svojstvo pravne osobe brisanjem toga društva iz trgovačkog registra.

Stjecanje prava i obveza

Članak 5.

Trgovačko društvo može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, te može tužiti i biti tuženo pred državnim ili izbranim sudom.

Preddruštvo

Članak 6.

(1) Preddruštvo nastaje sklapanjem društvenog ugovora, odnosno usvajanjem statuta i preuzimanjem svih dionica od strane osnivača trgovačkog društva. Na odnos između osnivača prije upisa društva u sudski registar primjenjuju se društveni ugovor, odnosno statut.

(2) Za obveze koje se preuzmu u ime trgovačkog društva prije njegova upisa u sudski registar, odgovara onaj tko ih je preuzeo u ime društva. Preuzme li ih više osoba, one odgovaraju solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom.

(3) Upisom trgovačkoga društva u sudski registar osobe iz stavka 2. ovoga članka oslobađaju se odgovornosti koja je tamo propisana.

(4) Preuzmu li se ugovorom sklopljenim s vjerovnikom za trgovačko društvo obveze tako da ono nakon upisa u sudski registar stupi na mjesto dužnika, za takvo preuzimanje obveze nije potrebna suglasnost vjerovnika, ako se obveza preuzima u roku od tri mjeseca od upisa u sudski registar i ako društvo ili dužnik u tome roku to priopće vjerovniku.

(5) Ako se u ime trgovačkoga društva poduzmu poslovi prije nego što se ono upiše u sudski registar pa u vrijeme upisa društva u taj registar njegova imovina bude manja od onoga kako je to određeno u društvenom ugovoru, odnosno statutu ili u izjavi o osnivanju društva, osnivači su dužni u korist društva uplatiti iznos koji nedostaje.

(6) Upisom trgovačkoga društva u sudski registar preddruštvo prestaje. Prava stečena i obveze preuzete djelovanjem preddruštva u ime trgovačkoga društva prava su i obveze trgovačkoga društva.

Podružnice

Članak 7.

(1) Trgovac pojedinac i trgovačko društvo mogu izvan sjedišta imati podružnice u kojima obavljaju svoje djelatnosti.

(2) Podružnica se osniva odlukom koju donosi trgovac pojedinac ili nadležni organ trgovačkog društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva. Odluku o osnivanju podružnice mora ovjeriti javni bilježnik.

(3) Podružnice nisu pravne osobe. Njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo. Podružnica posluje pod svojom tvrtkom i mora pri tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača.

(4) U odluci o osnivanju podružnice navode se:

1. tvrtka i sjedište osnivača te tvrtka i sjedište podružnice,

2. predmet poslovanja osnivača i djelatnosti podružnice,

3. ako je osnivač društvo kapitala, visina temeljnoga kapitala i iznos uplaćenih uloga, a ako je osnivač društvo osoba, imena članova društva koji osobno odgovaraju za obveze društva ili trgovca pojedinca,

4. ime, odnosno imena, jedinstveni matični brojevi građana i prebivalište osoba u podružnici ovlaštenih da u poslovanju podružnice zastupaju osnivača.

(5) Podružnica prestaje:

1. ako osnivač donese odluku o prestanku podružnice,

2. ako osnivač prestane postojati ili ako trgovac pojedinac bude izbrisan iz trgovačkog registra.

(6) Nakon odluke iz točke 1., odnosno ispunjenja uvjeta iz točke 2. stavka 5. ovoga članka podružnica se briše iz trgovačkoga registra. Na brisanje podružnice iz trgovačkog registra na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o brisanju društva iz trgovačkoga registra.

Upis podružnice u sudski registar

Članak 8.

(1) Podružnica se upisuje u trgovačke registre suda nadležnoga po mjestu sjedišta osnivača i suda nadležnoga po mjestu sjedišta podružnice.

(2) Prijavu za upis podružnice u sudski registar osnivač podnosi sudu nadležnom po mjestu sjedišta osnivača. Tome sudu podnosi se i prijava za upis promjene upisa u trgovačkom registru.

(3) U prijavi za upis podružnice u sudski registar moraju se navesti:

1. tvrtka i sjedište osnivača te tvrtka, sjedište i djelatnosti podružnice i

2. ime, odnosno imena, a kod podružnice koju osniva inozemna osoba državljanstvo, jedinstveni matični broj građana i prebivalište osoba u podružnici određenih odlukom o osnivanju podružnice da zastupaju osnivača.

(4) Prijavi iz stavka 2. ovoga članka prilaže se odluka o osnivanju podružnice.

(5) U trgovačke registre iz stavka 1. ovoga članka upisuju se podaci iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona i promjene tih podataka, a u trgovačkom registru suda nadležnog po mjestu sjedišta podružnice navode se i sudski registar u kojemu je upisan osnivač te broj pod kojim je upisan. U sudski registar suda nadležnog po mjestu sjedišta osnivača ne upisuje se podatak iz članka 7. stavka 4. točke 3. ovoga Zakona.

(6) Nakon upisa u sudski registar suda nadležnog po mjestu sjedišta osnivača, taj sud o tome po službenoj dužnosti izvješćuje registarski sud nadležan po mjestu sjedišta podružnice radi njezina upisa u sudski registar toga suda, te o promjenama podataka iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona. Podaci iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona objavljuju se na način kako se objavljuju priopćenja trgovačkoga društva.

Odjeljak 3.

ODGOVORNOST ZA OBVEZE TRGOVAČKOGA DRUŠTVA

Općenito

Članak 9.

(1) Trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom.

(2) Trgovac pojedinac odgovara za svoje obveze osobno, cijelom svojom imovinom.

Odgovornost članova trgovačkoga društva

Članak 10.

(1) Članovi javnoga trgovačkoga društva i komplementari u komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom.

(2) Članovi društva s ograničenom odgovornošću i dioničari dioničkoga društva ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom.

(3) Onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

GLAVA II.

TVRTKA

Odjeljak 1.

TVRTKA TRGOVAČKOGA DRUŠTVA

Pojam

Članak 11.

(1) Tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu.

(2) Tvrtka trgovačkoga društva mora se jasno razlikovati od tvrtke drugoga trgovca upisane u sudski registar kod istoga registarskoga suda.

(3) Tvrtka trgovačkoga društva određuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.

(4) Tvrtka trgovačkoga društva mijenja se na način određen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.

(5) Tvrtka trgovačkoga društva i sve njene promjene upisuju se u sudski registar.

(6) Prijavu za upis promjene tvrtke u sudski registar podnosi uprava trgovačkoga društva, odnosno članovi koji upravljaju društvom.

Načelo istinitosti

Članak 12.

Podaci sadržani u tvrtki moraju biti istiniti.

Sadržaj tvrtke

Članak 13.

(1) Tvrtka trgovačkoga društva mora uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime društva sadržavati naznaku predmeta poslovanja društva.

(2) Uz sastojke navedene u stavku 1. ovoga članka,

1. tvrtka javnoga trgovačkoga društva mora sadržavati prezime, odnosno tvrtku ili skraćenu tvrtku najmanje jednog člana društva i naznaku "i dr.", ako u tvrtki nisu sadržana imena svih članova, te riječi "javno trgovačko društvo" ili naznaku "j.t.d.";

2. tvrtka komanditnoga društva mora sadržavati prezime, odnosno tvrtku ili skraćenu tvrtku najmanje jednoga komplementara, a ako ih je više i naznaku "i dr." koja na to upućuje, te riječi "komanditno društvo" ili oznaku "k.d.";

3. tvrtka dioničkoga društva mora sadržavati riječi "dioničko društvo" ili oznaku "d.d.";

4. tvrtka društva s ograničenom odgovornošću mora sadržavati riječi "društvo s ograničenom odgovornošću" ili oznaku "d.o.o.".

(3) U tvrtki javnoga trgovačkoga društva i komanditnoga društva ne mogu se navoditi imena osoba koje ne odgovaraju za obveze društva.

Razlikovanje tvrtki

Članak 14.

(1) Sastojci tvrtke ne mogu biti takvi da stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovačkoga društva, utiska o identitetu ili povezanosti s drugim društvom, da vrijeđaju prava intelektualnog i industrijskog vlasništva ni druga prava drugih osoba.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, povezana društva u smislu odredaba članka 473. ovoga Zakona mogu u svojim tvrtkama upotrebljavati zajedničke sastojke.

(3) Ako je u tvrtki sadržano ime člana trgovačkoga društva koje je jednako ranije upisanoj tvrtki drugoga društva ili imenu druge osobe sadržanome u ranije upisanoj tvrtki drugoga društva, u tvrtku koja se kasnije upisuje moraju se unijeti dodaci kojima se osigurava da se te tvrtke jasno razlikuju.

Imena država i međunarodnih organizacija

Članak 15.

(1) Riječ "Hrvatska", te njene izvedenice, kao i zastava i grb Republike Hrvatske, uključivši i njihovo oponašanje, mogu se unijeti u tvrtku samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske ili državnog organa koga ona ovlasti.

(2) Tvrtka ne može sadržavati imena, grbove, zastave ni druge državne ambleme drugih država ili međunarodnih (međudržavnih) organizacija, niti službene znakove za kontrolu i garanciju kvalitete, a ne može ih se ni oponašati u heraldičkome smislu.

(3) lzuzetno od odredbe stavka 2. ovoga članka sastojci tvrtke koji se tamo navode mogu se unijeti u tvrtku uz dozvolu nadležnog organa odgovarajuće države ili međunarodne (međudržavne) organizacije, te u slučaju da su ti sastojci sadržani u tvrtki ili u imenu osnivača koji se unose u tvrtku trgovačkoga društva

Osobna imena

Članak 16.

(1) U tvrtku se može unijeti ime ili dio imena neke osobe samo uz njen pristanak, a ako je ta osoba umrla, uz pristanak njenih nasljednika.

(2) U tvrtku se može unijeti ime ili dio imena neke povijesne ili druge znamenite osobe samo uz njen pristanak, a ako je ta osoba umrla samo ako ga se koristi na prikladan način uz pristanak nasljednika.

(3) Vrijeđa li trgovačko društvo svojim poslovanjem ili na koji drugi način čast i ugled osobe čije je ime uneseno u njegovu tvrtku, ta osoba, a ako je osoba umrla njeni nasljednici, imaju pravo tražiti brisanje njenog imena iz tvrtke društva.

Tvrtka i promjene u trgovačkom društvu

Članak 17.

(1) Trgovačko društvo nastavlja poslovati bez promjene tvrtke unatoč istupanju nekih članova iz društva ili pristupanju novih članova u društvo.

(2) Trgovačko društvo nastavlja poslovati bez promjene tvrtke i ako član društva čiji su ime ili tvrtka sadržani u tvrtki društva, promijeni svoje ime ili tvrtku.

(3) U slučaju istupa iz društva ili smrti člana društva čije je ime sadržano u tvrtki, trgovačko društvo može nastaviti poslovati pod istom tvrtkom, ako se s time složi taj član društva, a ako je umro, njegovi nasljednici.

(4) Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka ne odnose se na javno trgovačko društvo ni na komanditno društvo, ako u njima prestane biti član osoba čiji su ime, odnosno tvrtka ili skraćena tvrtka bili sadržani u tvrtki društva.

(5) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka trgovačko društvo može pod uvjetima iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona nastaviti poslovati pod istom tvrtkom ako je to potrebno radi očuvanja poslovnog ugleda ili ako za to postoji drugi opravdani interes, ali se tada mora jasno naznačiti da je osoba čije je ime sadržano u tvrtki istupila iz društva ili da je umrla. Ako u tvrtki javnoga trgovačkoga društva ili komanditnoga društva osim imena člana koji je istupio iz društva ili je umro nisu bila sadržana imena i drugih članova koji osobno odgovaraju za obveze društva, u tvrtku se mora unijeti ime barem još jednoga takvoga člana.

Tvrtka trgovačkoga društva u stečaju ili likvidaciji

Članak 18.

Tvrtki trgovačkoga društva koje je u stečaju ili u likvidaciji dodaje se oznaka "u stečaju" ili "u likvidaciji", te se tako upisuje u sudski registar.

Skraćena tvrtka

Članak 19.

(1) Trgovačko društvo može upotrebljavati i skraćenu tvrtku.

(2) Skraćena tvrtka mora sadržavati karakteristični dio tvrtke i naznaku oblika trgovačkoga društva. Skraćena tvrtka javnoga trgovačkoga društva i komanditnoga društva mora sadržavati ime, odnosno skraćenu tvrtku barem jednoga člana, odnosno komplementara uz dodatak "i dr." kojim se označava da društvo ima i druge članove koji osobno odgovaraju za obveze društva.

(3) Skraćena tvrtka upisuje se u sudski registar.

Jezik tvrtke

Članak 20.

(1) Tvrtka trgovačkoga društva mora biti na hrvatskom jeziku.

(2) Tvrtka trgovačkoga društva može sadržavati pojedine strane riječi ako one čine ime, odnosno tvrtku člana društva ili robni ili uslužni žig člana, odnosno njegova društva registriranog u Republici Hrvatskoj, ili ako su uobičajene u hrvatskom jeziku, ili ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku.

(3) Tvrtka se može upisati u sudski registar i u prijevodu na jedan ili više stranih jezika.



Upotreba tvrtke

Članak 21.

(1) Tvrtku i skraćenu tvrtku trgovačko društvo je dužno upotrebljavati u obliku i sadržaju u kojemu je upisana u trgovačkome registru.

(2) Ako je uz tvrtku ili skraćenu tvrtku u sudski registar upisana i tvrtka ili skraćena tvrtka u prijevodu na strani jezik, tvrtku ili skraćenu tvrtku na stranom jeziku trgovačko društvo može upotrebljavati samo zajedno s tvrtkom na hrvatskom jeziku.

(3) Tvrtka ili skraćena tvrtka mora se istaknuti na poslovnim prostorijama trgovačkoga društva.

(4) Na poslovnom papiru trgovca (pismima, računima i dr.) moraju se otisnuti njegova tvrtka, sjedište, sud kod kojega je upisan u sudski registar i broj pod kojim je to učinjeno, tvrtka i sjedište institucije kod koje drži račun i broj toga računa.

(5) Na poslovnom papiru društva kapitala moraju se uz podatke iz stavka 4. ovoga članka navesti:

1. iznos temeljnoga kapitala društva s naznakom je li u cijelosti uplaćen, a ako nije, s naznakom koji dio toga kapitala nije uplaćen i

2. ukupan broj izdanih dionica i njihovi nominalni iznosi ako se radi o poslovnom papiru dioničkog društva,

3. prezime i najmanje početno slovo imena članove uprave društva, a kod dioničkoga društva i predsjednika nadzornog odbora.

(6) Na poslovnom papiru javnoga trgovačkoga društva i komanditnoga društva moraju se otisnuti i imena svih članova trgovačkoga društva koji osobno odgovaraju za obveze društva.

(7) Na dopisima koje upućuje osobama s kojima se nalazi u poslovnom odnosu ili s kojima je već započeo prijepisku, trgovac može upotrebljavati poslovni papir na kojemu su otisnuti samo njegova tvrtka ili skraćena tvrtka i sjedište.

(8) Narudžbe se smatraju poslovnim pismom u smislu stavka 4. ovoga članka. Na njih se ne primjenjuju odredbe prethodnoga stavka ovoga članka.

Načelo jedinstvenosti

Članak 22.

Svaki dio trgovačkoga društva mora poslovati pod istom tvrtkom, s time da joj se može dodati oznaka koja upućuje na to da se radi o dijelu društva.

Prijenos tvrtke

Članak 23.

(1) Tvrtka trgovačkoga društva može se prenijeti na drugoga samo zajedno s poduzećem ili s bitnim pretežnim dijelom poduzeća.

(2) Za prijenos tvrtke koja sadrži ime neke osobe potrebna je suglasnost te osobe, a ako je umrla, suglasnost njenih nasljednika.



Odjeljak 2.

TVRTKA TRGOVCA POJEDINCA

Sadržaj tvrtke

Članak 24.

(1) Tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati njegovo ime i prezime.

(2) Tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati naznaku "t.p.".

Primjena odredaba o tvrtki trgovačkoga društva

Članak 25.

Na tvrtku trgovca pojedinca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o tvrtki trgovačkoga društva.

Odjeljak 3.

TVRTKA PODRUŽNICE

Sadržaj

Članak 26.

(1) Podružnica može poslovati pod svojom tvrtkom.

(2) Tvrtka podružnice mora sadržavati:

1. tvrtku ili skraćenu tvrtku trgovačkoga društva,

2. naznaku djelatnosti podružnice,

3. riječi iz kojih je vidljivo da se radi o podružnici.

Primjena odredaba o tvrtki trgovačkoga društva

Članak 27.

Na tvrtku podružnice na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o tvrtki trgovačkoga društva.

Odjeljak 4.

ZAŠTITA TVRTKE

Načelo zakonitosti

Članak 28.

Sud će odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Načelo isključivosti

Članak 29.

(1) U isti sudski registar ne može se upisati tvrtka koja je jednaka ranije upisanoj tvrtki ili tvrtka koja se jasno ne razlikuje od ranije upisane tvrtke. Sud na to pazi po službenoj dužnosti.

(2) Ako je u trgovačkom registru u koji treba upisati tvrtku podružnice takva tvrtka već upisana, tvrtka podružnice mora sadržavati dodatak kojim se osigurava da se ona jasno razlikuje od već upisane tvrtke.

Načelo prvenstva

Članak 30.

(1) Ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1.ovoga članka, upisat će se kasnije prijavljena tvrtka ako podnositelj kasnije prijave dokaže da je u vrijeme podnošenja ranije prijave tu tvrtku, odnosno njene bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao oznaku svoga poduzeća ili kao robni ili uslužni znak za označavanje svojih proizvoda ili usluga te da je to činio prije podnositelja ranije prijave.

Zaštita prava imatelja ranije prijavljene tvrtke

Članak 31.

(1) Trgovac kome drugi trgovac upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke, koja je upisana u sudski registar istoga ili drugoga suda, vrijeđa njegova prava ili ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi ili se drugi trgovac upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da drugi trgovac prestane upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka toga drugoga trgovca izbriše iz trgovačkog registra, te da ga se obveže da nadoknadi štetu pričinjenu upotrebom tvrtke.

(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka podnosi se sudu koji vodi sudski registar u koji je upisana tvrtka drugog trgovca, a može se podnijeti u roku od tri godine od upisa druge tvrtke u sudski registar.

(3) Bez obzira na odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, trgovac može zaštitu svojih prava glede upotrebe i upisa tvrtke ostvarivati i na temelju propisa o nelojalnoj utakmici, te drugih propisa o zaštiti intelektualnog i industrijskog vlasništva.



GLAVA III.

PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOGA DRUŠTVA

Odjeljak 1.

PREDMET POSLOVANJA

Sloboda obavljanja djelatnosti

Članak 32.

(1) Predmet poslovanja trgovačkoga društva može biti obavljanje svake dopuštene djelatnosti.

(2) Dopuštena je svaka djelatnost koja nije zakonom zabranjena ili nije suprotna moralu društva.

(3) Trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegovoga poslovanja upisan u trgovačkom registru nakon što registarskome sudu podnese odluku nadležnoga upravnog organa kojom se utvrđuje da udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima propisanima za obavljanje te ili tih djelatnosti.

(4) Ako je zakonom za pojedine djelatnosti propisane da ih mogu obavljati samo određeni oblici trgovačkih društava, te da se pojedine djelatnosti mogu obavljati samo na temelju suglasnosti, dozvole ili drugoga akta državnog organa ili neke institucije, takve djelatnosti mogu obavljati samo trgovačka društva za koja je to zakonom određeno, odnosno samo ako za to dobiju propisanu suglasnost, dozvolu ili drugi akt državnog organa ili institucije.

Utvrđivanje predmeta poslovanja

Članak 33.

Predmet poslovanja trgovačkoga društva utvrđuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva.

Upis predmeta poslovanja u sudski registar

Članak 34.

(1) Predmet poslovanja trgovačkoga društva upisuje se u sudski registar naznakom djelatnosti koje ga čine.

(2) Ako je za pojedine djelatnosti zakonom propisano da se mogu obavljati samo na temelju suglasnosti, dozvole ili drugog akta državnog organa ili neke institucije, upis te djelatnosti u sudski registar provest će se samo na temelju prethodne suglasnosti ili dozvole toga organa ili institucije.

Učinak upisa predmeta poslovanja društva u sudski registar

Članak 35.

(1) Trgovačko društvo može obavljati djelatnosti upisane u trgovačkom registru.

(2) Osim djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, trgovačko društvo može obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti koja je upisana u sudski registar, ako se one u manjem opsegu ili uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost.

(3) Valjani su pravni poslovi koje trgovačko društvo sklopi s trećim osobama izvan djelatnosti upisane u sudski registar, odnosno djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.

Djelatnost podružnice

Članak 36.

Djelatnost podružnice u okviru predmeta poslovanja trgovačkoga društva utvrđuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva ili odlukom donesenom na temelju njih i upisuje se u sudski registar.



Odjeljak 2.

SJEDIŠTE

Sjedište trgovačkoga društva

Članak 37.

(1) Sjedište trgovačkoga društva je mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili mjesto u kojemu društvo obavlja svoju djelatnost, a određeno je izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.

(2) Trgovačko društvo može imati samo jedno sjedište.

(3) Sjedište trgovačkoga društva upisuje se u sudski registar.

(4) Ako je uprava trgovačkoga društva u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar ili ako društvo obavlja svoju djelatnost u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar, sjedištem se smatra mjesto upisano u trgovačkom registru, ali se treće osobe glede pravnih posljedica ovisnih o sjedištu društva mogu pozivati na mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili na mjesto u kojemu društvo obavlja svoju djelatnost.

Promjena sjedišta

Članak 38.

(1) Trgovačko društvo može promijeniti sjedište na način određen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.

(2) Za prijenos sjedišta trgovačkoga društva u inozemstvo potrebna je prethodna suglasnost Ministarstva financija.

(3) Na temelju prijave trgovačkoga društva promjena njegova sjedišta upisuje se u sudski registar.

Sjedište podružnice

Članak 39.

Sjedište podružnice je mjesto određeno odlukom osnivača podružnice.

Sudska nadležnost

Članak 40.

(1) Za rješavanje sporova između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu, nadležan je trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište društva upisano u trgovačkom registru. Isti sud je nadležan i za rješavanje sporova između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi sa njihovim radom u društvu ili za društvo.

(2) U stvarima iz članka 114. stavka 2., članka 115., članka 182. stavka 3., članka 203. stavka 3., članka 245., članka 247. stavka 2., članka 257. i 260., članka 278. stavka 3., članka 288., članka 298. stavka 2., članka 300. stavka 2., članka 330. stavka 2., članka 367. stavka 2., članka 368. stavka 2., članka 371. stavka 3. i 4. članka 375. stavka 3., članka 376. stavka 3., članka 381. stavka 1., članka 382. stavka 5. i 6., članka 413. stavka 1. članka 423. stavka 6., članka 424. stavka 2., članka 426. stavka 6., članka 450., članka 451. stavka 2., članka 452. stavka 4., članka 470. stavka 2., članka 471. i 491., članka 492. stavka 4. članka 500. i 515., članka 527. stavka 1. i 4., članka 532., stavka 1., članka 545., članka 547. stavka 1., članka 532., članka 545. stavka 1., članka 547., članka 562. stavka 2. i članka 575. stavka 3. ovoga Zakona sud iz stavka 1. ovoga članka odlučuje u izvanparničnom postupku.

(3) U stvarima iz stavka 2. ovoga članka postupak je hitan. Rok za žalbu je osam dana. Sud drugoga stupnja dužan je odlučiti o žalbi u roku od trideset dana.

(4) Žalba protiv odluka suda donesenih u stvarima iz članka 114. stavka 2., članka 115., članka 182. stavka 3., članka 203. stavka 3., članka 245., članka 247. stavka 2., članka 257. i 260., članka 278. stavka 3., članka 288., članka 298. stavka 2., članka 300. stavka 2., članka 330. stavka 2, članka 371. stavka 3. i 4., članka 375. stavka 3., članka 381 stavka 1., članka 382. stavka 5. i 6., članka 423. stavka 6., članka 424. stavka 2., članka 426. stavka 6, članka 450., članka 451. stavka 2., članka 452. stavka 4. i članka 471., 515., 527. i 545. ovoga Zakona ne zadržava izvršenje.

GLAVA IV.

ZASTUPANJE

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Zastupnici po zakonu

Članak 41.

(1) Ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ovoga Zakona.

(2) Osobe koje zastupaju trgovačko društvo u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, te ograničenja njihovih ovlasti ako djeluju prema trećim osobama, upisuju se u sudski registar.

(3) Na zastupnike društva iz stavka 1. ovoga članka odnosi se ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona.

Zastupnici po punomoći

Članak 42.

(1) Zastupnik trgovačkoga društva iz članka 41. ovoga Zakona može dati punomoć drugoj osobi.

(2) Punomoć se može dati u granicama ovlasti zastupnika koje su upisane u trgovačkom registru.

(3) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, punomoć iz stavka 1. ovoga članka daje se sukladno odredbama propisa kojima se uređuju obvezni odnosi.

(4) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na punomoćnike iz ovoga članka.

Punomoćnik po zaposlenju

Članak 43.

(1) Osoba čija je dužnost da kao djelatnik trgovačkoga društva obavlja poslove koji po redovitom tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora, odnosno poduzimanje određenih pravnih radnji, ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapa i te ugovore i poduzima te pravne radnje u granicama poslova koje obavlja.

(2) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na punomoćnike po zaposlenju.

Odjeljak 2.

PROKURA

Pojam prokure

Članak 44.

(1) Prokura je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni ovim Zakonom.

(2) Prokuru može dati samo pravna i fizička osoba koja je trgovac u smislu ovoga Zakona.

(3) Prokura se daje na način predviđen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva.

(4) Prokura se daje u pisanom obliku.

Prokurist

Članak 45.

(1) Prokura se može dati svakoj punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnoj osobi, bez obzira na dužnost koju obnaša i poslove koje obavlja, izuzev ako što drugo nije predviđeno izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva.

(2) Prokura se ne može dati pravnoj osobi.

Pojedinačna i skupna prokura

Članak 46.

(1) Prokura se može dati jednoj ili više osoba.

(2) Ako je prokura dana dvjema ili više osoba bez naznake da se radi o skupnoj prokuri, svaka od tih osoba je prokurist koji samostalno zastupa trgovačko društvo u granicama ovlasti utvrđenih ovim Zakonom.

(3) Prokura dana dvjema ili više osoba smatrat će se skupnom prokurom samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri.

(4) Izjave volje ili pravne radnje koje učine skupni prokuristi proizvode pravne učinke samo ako ih učine svi skupni prokuristi zajedno. Bit će valjane izjave volje ili pravne radnje koje učini jedan od skupnih prokurista uz izričitu prethodnu suglasnost ili izričito naknadno odobrenje ostalih skupnih prokurista.

(5) Izjava volje ili pravna radnja učinjena prema jednome prokuristi ima pravni učinak kao da je učinjena prema svima.

(6) Znanje o pravno odlučnim činjenicama ili krivnja jednog skupnog prokuriste proizvodi pravne učinke za vlastodavca, bez obzira na znanje ili krivnju ostalih skupnih prokurista.

Opseg ovlasti iz prokure

Članak 47.

(1) Prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima.

(2) Prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva. Prokurist ne može davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama.

Ograničenje prokure

Članak 48.

(1) Ograničenje prokure koje nije predviđeno ovim Zakonom nema učinka prema trećim osobama, bez obzira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati.

(2) Ograničenje prokure na poslovanje jedne ili više podružnica ima učinka prema trećim osobama samo ako je upisano u trgovačkom registru.

Sklapanje ugovora sa samim sobom

Članak 49.

Prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

Potpis prokuriste

Članak 50.

Prokurist potpisuje trgovačko društvo svojim imenom i prezimenom, uz naznaku iz koje je vidljiv njegov položaj prokuriste ili uz oznaku "p.p.".

Prijenos prokure

Članak 51.

(1) Prokura nije prenosiva na drugu osobu.

(2) Nema pravnoga učinka odredba o prokuri ili izjava trgovačkoga društva kojom se prokurist ovlašćuje na prijenos prokure, kao ni izjava društva kojom se prijenos prokure odobrava prethodno ili naknadno.

Opoziv prokure

Članak 52.

(1) Prokura se može u svako vrijeme opozvati, bez obzira na sadržaj ugovora ili drugoga pravnoga posla na temelju kojega je dana.

(2) Ništava je odredba ugovora kojom se trgovačko društvo odriče prava da opozove prokuru, kao i odredba kojom se pravo na opoziv prokure vezuje uz rok ili uz uvjet.

(3) Odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ne isključuju se niti se umanjuju prava prokuriste predviđena ugovorom na temelju kojega je dana prokura za slučaj opoziva prokure.

Prokura trgovca pojedinca

Članak 53.

(1) Trgovac pojedinac daje prokuru osobno i ovlast davanja prokure ne može prenijeti na drugu osobu.

(2) Prokura koju je dao trgovac pojedinac ne prestaje u slučaju smrti vlastodavca niti ako je vlastodavcu oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost.

(3) U svemu ostalome na prokuru trgovca pojedinca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o prokuri trgovačkoga društva.

Upis prokure

Članak 54.

(1) Dodjela prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar. Prijavi za upis u sudski registar prilažu se odluka o davanju prokure, odnosno odluka kojom se ona opoziva.

(2) U sudski registar upisuju se ime i prezime prokuriste i njegov jedinstven matični broj građana, a ograničenje iz članka 48. stavka 2. ovoga Zakona upisuje se u trgovačke registre za trgovačko društvo i za podružnicu.

(3) Prema trećim osobama koje nisu znale niti morale znati da je prokura opozvana opoziv prokure djeluje od dana upisa opoziva u sudski registar.

Odjeljak 3.

TRGOVAČKA PUNOMOĆ

Pojam trgovačke punomoći

Članak 55.

(1) Trgovački punomoćnik je djelatnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da vodi cijelo ili dio njegovog poduzeća.

(2) Trgovačka punomoć daje se u pisanom obliku.

Ovlasti iz trgovačke punomoći

Članak 56.

(1) Trgovački punomoćnik ovlašten je sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća ili dijela poduzeća na koje se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne.

(2) Trgovački punomoćnik ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine svoga vlastodavca, mjenično niti čekovno ga obvezati, preuzeti obveze iz jamstva, uzeti za njega zajam, ugovoriti nadležnost izbranoga suda, nagoditi se niti voditi spor.

(3) Ograničenja ovlasti trgovačkog punomoćnika, osim onih navedenih u prethodnome stavku ovoga članka, nemaju učinka prema trećim osobama koje za njih nisu znale niti su morale znati.

(4) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na trgovačkog punomoćnika.

(5) Bez izričitog ovlaštenja vlastodavca trgovački punomoćnik ne može ovlasti iz punomoći

prenijeti na drugu osobu.

Odjeljak 4.

PUNOMOĆ TRGOVAČKOME PUTNIKU

Tko može dati punomoć i oblik punomoći

Članak 57.

(1) Trgovac može svome djelatniku ili drugoj osobi dati punomoć kao trgovačkome putniku.

(2) Punomoć trgovačkome putniku mora se dati u pisanom obliku.

Ovlasti iz punomoći trgovačkome putniku

Članak 58.

(1) Trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca sklapati ugovore o prodaji vlastodavčeve robe, isporučivati robu, naplaćivati cijenu iz tih ugovora, te primati izjave od kupaca glede robe koja je predmet ugovora što ga je trgovački putnik sklopio za vlastodavca.

(2) Trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca davati izjave i poduzimati druge pravne radnje radi očuvanja vlastodavčevih prava iz ugovora što ga je sklopio u njegovo ime i za njegov račun.

(3) Ograničenje ovlasti trgovačkoga putnika nema učinka prema trećoj osobi koja za to nije znala niti morala znati.

(4) Trgovački putnik ne može bez posebne ovlasti prodavati robu uz plaćanje na poček ili u obrocima.

(5) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na trgovačkoga putnika.

GLAVA V.

SUDSKI REGISTAR

Predmet upisa

Članak 59.

U sudski registar upisuju se trgovci i svi podaci određeni zakonom te promjene tih podataka.

Registar

Članak 60.

(1) Registar vode trgovački sudovi.

(2) Ustroj i vođenje registra te postupak u registarskim stvarima uređeni su zakonom.

Način upisa

Članak 61.

(1) Upis u sudski registar obavlja se na temelju odluke registarskog suca.

(2) Upis u sudski registar obavlja se na temelju prijave za upis, a po službenoj dužnosti samo kada je to predviđeno zakonom.

Prijava za upis

Članak 62.

(1) Prijava za upis u sudski registar ili kojom se traži da se pohrane potpisi osoba ovlaštenih za zastupanje podnosi se u obliku javno ovjerene isprave. Prijava se ne mora javno ovjeriti ako se njome dostavljaju samo imena predsjednika i članova nadzornog odbora, imena, odnosno tvrtke članova društva s ograničenom odgovornošću i podaci o njihovim temeljnim ulozima i uplatama. Takvu prijavu potpisuju osobe koje su po ovome Zakonu ovlaštene podnijeti prijavu za upis u sudski registar.

(2) Uz prijavu podnose se izvornici isprava na koje se poziva prijava ili njihovi ovjereni prijepisi, odnosno fotokopije.

(3) Prijavu podnosi trgovac pojedinac osobno ili njegov prokurist, a može je podnijeti i drugi punomoćnik koji se za to iskaže javno ovjerenom punomoći.

(4) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, prijave za upise trgovačkoga društva podnose za javno trgovačko društvo svi njegovi članovi, za komanditno društvo svi komplementari, za dioničko društvo svi članovi uprave i predsjednik nadzornog odbora a za društvo s ograničenom odgovornošću svi članovi uprave, a ako ono ima nadzorni odbor i predsjednik toga odbora.

(5) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u roku od 15 dana od dana kada se ispune pretpostavke za upis koje su propisane ovim Zakonom.

Potpisi

Članak 63.

U sudski registar pohranjuju se potpisi trgovca pojedinca, osoba ovlašlenih za zastupanje trgovačkoga društva u smislu odredbe članka 41. stavka 1. ovoga Zakona ili na temelju odluke kojom se određuju osobe s tim ovlastima u podružnici, potpisi svih prokurista i likvidatora.

Objava upisa

Članak 64.

(1) Svaki upis u sudski registar registarski sud objavljuje u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske i u najmanje još jednim novinama na trošak predlagatelja upisa.

(2) Smatra se da je upis objavljen s istekom dana kada izađu posljednje novine u kojima se on objavljuje.

(3) Registarski sud svake godine u prosincu određuje novine u kojima će naredne godine objavljivati upise u sudski registar.

Javnost registra

Članak 65.

(1) Svaka osoba može u radno vrijeme suda i u prisutnosti ovlaštenog djelatnika suda obaviti uvid u podatke upisane u registru, u isprave na temelju kojih je obavljen upis te u isprave pohranjene u registru, osim isprava glede kojih je zakonom isključena primjena načela javnosti registra.

(2) Svaka osoba može dobiti ovjereni prijepis ili fotokopiju podataka iz registra i isprava na temelju kojih je obavljen upis, kao i potvrde o stanju upisa za određenoga trgovca.

(3) Sud ne smije od osobe koja traži uvid u registar i isprave, odnosno ovjereni prijepis ili fotokopiju podataka iz registra i isprava zahtijevati da navede razlog ili svrhu radi koje to traži.

Učinak upisa u registar

Članak 66.

(1) Nitko se ne može pozivati na to da mu nisu poznati podaci upisani u trgovačkom registru koji su objavljeni na način propisan ovim Zakonom ili aktima trgovačkoga društva.

(2) Svaka osoba može se pozvati na stanje upisa u registru glede pravno odlučnih podataka i činjenica koji se sukladno ovome i drugim zakonima upisuju u sudski registar, osim one osobe kojoj je bilo poznato ili moralo biti poznato da se stvarno stanje glede tih podataka razlikuje od stanja upisa u registru.

(3) Osoba koja je u dobroj vjeri ne može trpjeti štetu zbog toga što se glede pravno odlučnih podataka i činjenica pouzdala u stanje upisa u trgovačkom registru.

(4) Ako su podatak ili činjenica koji se upisuju u sudski registar netočno objavljeni, treći se može pozvati na ono što je objavljeno, osim ako je znao da objavljeni podatak ili činjenica ne odgovaraju onome što je upisano u trgovačkom registru.

(5) Za pravni promet koji se ostvaruje preko podružnice mjerodavni su podaci o njoj upisani u trgovačkom registru u kojem je ona upisana i koje objavi registarski sud.

Mjesna nadležnost

Članak 67.

Prijava za upis u sudski registar podnosi se trgovačkom sudu nadležnom po mjestu sjedišta trgovca.

DIO DRUGI

DRUŠTVA

GLAVA I.

JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO

Odjeljak 1.

OSNIVANJE

Pojam javnoga trgovačkoga društva

Članak 68.

(1) Javno trgovačko društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom.

(2) Član društva može biti svaka fizička ili pravna osoba.

Primjena propisa o ortakluku

Članak 69.

Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, na javno trgovačko društvo primjenjuju se propisi kojima se uređuju obvezni odnosi u ortakluku.

Prijava za upis u sudski registar

Članak 70.

(1) Prijava za upis u sudski registar mora sadržavati tvrtku, sjedište i predmet poslovanja društva, ime i prezime, jedinstveni matični broj građana i prebivalište, odnosno tvrtku i sjedište svakoga člana društva te imena osoba ovlaštenih da zastupaju društvo i njihove ovlasti.

(2) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka prilaže se ugovor o osnivanju društva (društveni ugovor).

(3) U sudski registar upisuju se pored podataka iz stavka 1. ovoga članka i promjene društvenog ugovora, tvrtke i sjedišta, predmeta poslovanja društva, stupanje novoga člana u društvo, prestanak članstva u društvu te promjene ovlasti za zastupanje društva.

Odjeljak 2.

PRAVNI ODNOSI IZMEÐU ČLANOVA

Društveni ugovor

Članak 71.

(1) Pravni odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom.

(2) Odredbe ovoga odjeljka Zakona primjenjuju se utoliko, ukoliko članovi svoje odnose u društvu

drugačije ne urede društvenim ugovorom.

Ulozi u društvu

Članak 72.

(1) Ako nije drugačije ugovoreno, članovi društva moraju unijeti jednake uloge.

(2) Član može u društvo uložiti novac, stvari, prava, rad i druge usluge ili dobra. Vrijednost nenovčanog uloga članovi sporazumno određuju u novcu.

(3) Član društva nije dužan povisiti prvobitno dogovoreni ulog, niti ga dopuniti ako se on smanji zbog gubitka društva.

Naknada izdataka i štete

Članak 73.

(1) Ako član društva učini za društvo troškove za koje se prema okolnostima može uzeti da su potrebni, ili ako neposredno zbog obavljanja poslova društva, ili zbog opasnosti koja je s time povezana, pretrpi štetu, društvo mu je dužno to nadoknaditi.

(2) Na iznos novca kojega je dužno platiti članu na temelju odredbe stavka 1. ovoga članka, društvo mora platiti i kamate od dana kada su mu nastali izdaci, odnosno od kada mu je pričinjena šteta pa sve dok mu se oni ne nadoknade.

(3) Član društva može na ime troškova koji su potrebni za obavljanje poslova društva zahtijevati da mu društvo plati predujam.

(4) Član mora društvu bez odgađanja prenijeti sve koristi koje primi od trećih osoba za vođenje poslova društva i koje ima od vođenja poslova za društvo.

Posljedice zakašnjenja

Članak 74.

(1) Član koji pravodobno ne uplati novčani ulog ili koji novac primljen za društvo ne preda na vrijeme društvu ili koji za sebe neopravdano uzme novac društva ili zakasni s unosom drugih uloga, dužan je društvu platiti zakonske zatezne kamate, ako društvenim ugovorom nisu ugovorene više kamate, od dana kada je morao uplatiti ili unijeti ulog, kada je morao predati novac ili kada je neopravdano uzeo novac.

(2) Društvo može postaviti zahtjev za naknadu veće štete.

Pozornost člana

Članak 75.

U ispunjenju svojih obveza član društva je dužan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Zabrana konkurencije

Članak 76.

(1) Član društva ne smije bez izričitog pristanka ostalih članova voditi poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva, niti u nekom drugom trgovačkom društvu sudjelovati kao član koji osobno odgovara.

(2) Smatra se da je dan pristanak za sudjelovanje u nekome drugome društvu, ako je ostalim članovima pri stupanju toga člana u društvo bilo poznato da je on član drugoga društva u kojemu osobno odgovara, a nije mu članstvo u društvu bilo izričito uvjetovano s time da u drugome društvu napusti sudjelovanje kao član koji osobno odgovara.

Posljedice nedopuštene utakmice

Članak 77.

(1) Povrijedi li član društva obvezu propisanu u članku 76. stavku 1. ovoga Zakona, društvo može od njega zahtijevati naknadu štete.

(2) Umjesto naknade štete iz stavka 1. ovoga članka, društvo može zahtijevati od člana da on poslove koje je vodio u vlastito ime prizna kao poslove sklopljene za račun društva, odnosno da društvu preda sve što je primio od poslova koje je obavio za tuđi račun, ili da mu ustupi pravo na ono što bi trebao primiti iz takvoga posla.

(3) O ostvarivanju prava društva iz ovoga članka odlučuju ostali članovi društva. Zahtjevi društva zastaruju za tri mjeseca od dana kada su ostali članovi društva saznali za povredu obveze iz članka 76. stavka 1. ovoga Zakona. Bez obzira na to saznanje zahtjevi zastaruju u roku od pet godina od dana učinjene povrede.

(4) Ovim odredbama ne dira se u pravo ostalih članova društva da zahtijevaju prestanak društva.

Vođenje poslova društva

Članak 78.

(1) Svaki član društva ima pravo i obvezu da vodi poslove društva.

(2) Ako je društvenim ugovorom vođenje poslova prenijeto na jednoga ili na više određenih članova društva, ostali članovi društva su od toga isključeni.

Način vođenja poslova

Članak 79.

(1) Ako su svi članovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva, svaki je od njih ovlašten da ih sam vodi. Ako se neki od članova društva koji su ovlašteni voditi poslove društva usprotivi poduzimanju neke radnje, ta se radnja ne može poduzeti.

(2) Ako je društvenim ugovorom određeno da članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove društva to mogu činiti samo skupno, za poduzimanje svakoga posla potrebna je, osim ako bi postojala opasnost od odgađanja, suglasnost svih ovlaštenih članova.

Odstupanje od uputa. Obveza izvješćivanja

Članak 80.

(1) Društvenim ugovorom može se predvijeti da se članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove društva moraju pridržavati uputa koje daju ostali članovi društva.

(2) Kada postoji obveza iz stavka 1. ovoga članka, član društva može odstupiti od dobivenih uputa, ako s obzirom na okolnosti smatra da one nisu opravdane. U tom slučaju mora o tome izvijestiti ostale članove društva i pričekati njihovu odluku. Član može postupiti i bez obzira na primljene upute ako bi bilo štetno da se odgađa s poslom dok ostali članovi ne donesu odluku i ako smatra da bi oni odobrili njegovo postupanje, kada bi im stvarno stanje bilo poznato.

(3) Član koji je ovlašten voditi poslove društva dužan je društvu dati potrebne obavijesti, a kada se to od njega zatraži, izvijestiti o stanju poslova i položiti račun o svome radu.

Opseg ovlasti za vođenje poslova.

Prokura

Članak 81.

(1) Ovlast za vođenje poslova obuhvaća sve radnje koje se redovno poduzimaju u poslovanju društva.

(2) Za poduzimanje radnji koje prelaze okvir redovnog poslovanja potrebna je suglasnost svih članova.

(3) Za davanje prokure potrebna je suglasnost svih članova ovlaštenih da vode poslove društva, osim ako bi postojala opasnost od odgađanja. Prokuru može opozvati svaki član društva koji ju je ovlašten podijeliti sam ili zajedno s drugim članovima.

Oduzimanje ovlasti za vođenje poslova

Članak 82.

Ako za to postoji važan razlog, na zahtjev ostalih članova društva, sud može članu oduzeti ovlast za vođenje poslova društva. Takav razlog postoji naročito u slučaju grube povrede obveze ili nesposobnosti člana da redovno vodi poslove društva.

Otkazivanje ovlasti za vođenje poslova društva

Članak 83.

(1) Član se može odreći ovlasti za vođenje poslova društva, ako za to postoji važan razlog. On se ne može unaprijed odreći toga prava.

(2) Član se može odreći ovlasti za vođenje poslova društva samo tako da za to dade otkazni rok koji ostalim članovima omogućava da poduzmu sve ono što je potrebno za daljnje vođenje poslova, osim ako postoji opravdani razlog za to da se toga ovlaštenja odrekne i prije isteka takvog roka.

(3) Odrekne li se član ovlasti za vođenje poslova društva bez opravdanog razloga, dužan je društvu nadoknaditi štetu koja mu uslijed toga nastane.

Pravo na obaviještenost

Članak 84.

(1) Svaki se član može, pa i kada je isključen od vođenja poslova društva, osobno obavijestiti o poslovima društva, pregledati knjige i obaviti uvid u dokumentaciju, te za sebe sastaviti godišnja financijska izvješća.

(2) Prava iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se isključiti ni ograničiti, ako postoji razlog za pretpostavku da se poslovi društva ne vode pošteno ni uredno.

Donošenje odluka

Članak 85.

(1) Za donošenje odluka društva potrebna je suglasnost svih članova ovlaštenih da sudjeluju u odlučivanju.

(2) Ako je društvenim ugovorom utvrđeno da se odluke donose većinom glasova, u sumnji se većina računa prema broju članova.

Račun dobiti i gubitka

Članak 86.

Krajem svake poslovne godine utvrđuje se račun dobiti i gubitka. Na temelju toga računa svakome se članu izračunava njegov udio u dobiti ili u gubitku, srazmjerno njegovome udjelu u društvu.

Udio u dobiti i gubitku

Članak 87.

(1) Jedna trećina dobiti tekuće godine dijeli se na članove društva tako da svakome od njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva.

(2) Pri izračunavanju udjela u dobiti koji članu pripada po odredbi iz stavka l. ovoga članka, ulozi koje je član tijekom poslovne godine unio u društvo računaju se u srazmjeru s vremenom koje je proteklo od uplate. Ako je član u poslovnoj godini smanjio svoj udio u kapitalu, uračunava se tako smanjeni udio u srazmjeru s vremenom koje je proteklo od učinjenoga smanjenja.

(3) Dio dobiti tekuće godine koji prelazi udjele u dobiti izračunate po odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, kao i gubitak u toku poslovne godine, dijele se na članove društva na jednake dijelove.

(4) Ako društveni ugovor sadržava odredbu koja se razlikuje od odredbe iz stavka 3. ovoga članka, ali se njome uređuje samo udio u dobiti ili samo udio u gubitku, u sumnji se smatra da ona vrijedi i za dobit i za gubitak.

Zabrana smanjenja udjela u kapitalu društva

Članak 88.

Član društva ne može bez suglasnosti ostalih članova smanjiti svoj udio u kapitalu društva.

Vraćanje zajmova

Članak 89.

Na društvo u kojemu nijedan član nije fizička osoba na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 408. ovoga Zakona tako da ono što se odnosi na člana društva s ograničenom odgovornošću vrijedi za člana javnoga trgovačkoga društva. To ne vrijedi, ako je neki od članova društva javno trgovačko društvo ili komanditno društvo u kojima je fizička osoba član koji osobno odgovara za obveze društva.

Odjeljak 3.

PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIMA

Zabrana raspolaganja člana svojim udjelom

Članak 90.

Član društva ne može bez suglasnosti ostalih članova raspolagati svojim udjelom u društvu.

Zastupanje društva

Članak 91.

(1) Svaki član je ovlašten zastupati društvo, ako društvenim ugovorom nije isključen od zastupanja.

(2) Društvenim ugovorom može se odrediti da svi članovi ili više njih mogu zastupati društvo samo skupno. Članovi ovlašteni za skupno zastupanje mogu ovlastiti pojedine između sebe da u ime društva poduzimaju određene poslove ili određene vrste poslova. Za izjavu volje trećih prema društvu dovoljno je da je ona izjavljena jednome od članova ovlaštenih da skupno zastupaju društvo.

(3) Društvenim ugovorom može se odrediti da su članovi društva, kada više njih ne djeluje skupno, ovlašteni zastupati društvo samo zajedno s prokuristom. U tom slučaju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe druge i treće rečenice stavka 2. ovoga članka.

Opseg ovlasti za zastupanje

Članak 92.

(1) Član društva može sklapati pravne poslove i poduzimati pravne radnje pred sudom i izvan njega s time da može otuđiti i opteretiti nekretnine te dati i opozvati prokuru.

(2) Ograničenje ovlasti za zastupanje ne djeluje prema trećima. To napose vrijedi ako se ovlast ograničava samo na određene poslove ili vrste poslova, a ako se treba ostvariti samo pod određenim okolnostima, za određeno vrijeme ili na određenome mjestu.

Oduzimanje ovlasti za zastupanje

Članak 93.

Na prijedlog ostalih članova sud može članu društva oduzeti ovlast za zastupanje ako za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra teška povreda obveza ili nesposobnost člana da uredno zastupa društvo.

Osobna odgovornost članova

Članak 94.

(1) Za obveze društva svaki član odgovara vjerovnicima cijelom svojom imovinom i solidarno s ostalim članovima društva.

(2) Sporazum članova društva glede njihove odgovornosti za obveze društva koji je suprotan odredbi iz stavka 1. ovoga članka nema učinka prema trećima.

Prigovor i prijeboj

Članak 95.

(1) Ako vjerovnik društva zahtijeva od člana da mu ispuni obvezu društva, član društva mu može staviti prigovore koje može istaći društvo i svoje osobne prigovore.

(2) Član društva može odbiti da vjerovniku ispuni obvezu, ako društvo ima pravo pobijati valjanost pravnoga posla iz kojega proizlazi obveza čije ispunjenje vjerovnik traži.

(3) Član ima pravo iz prethodnoga stavka ovoga članka i onda ako se vjerovnikovo potraživanje može podmiriti prijebojem s dospjelim potraživanjem društva.

Odgovornost novoga člana

Članak 96.

(1) Tko pristupi već postojećem društvu odgovara kao i ostali članovi prema odredbama članka 94. i 95. ovoga Zakona za obveze društva nastale prije njegovoga pristupanja društvu.

(2) Drugačiji sporazum članova društva glede njihove odgovornosti nema učinka prema trećima.

Odjeljak 4.

PRESTANAK DRUŠTVA I ISTUPANJE ČLANOVA IZ DRUŠTVA

Razlozi prestanka

Članak 97.

Razlozi za prestanak društva jesu:

1. istek vremena za koje je osnovano,

2. odluka članova društva,

3. pravomoćna odluka suda kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit,

4. stečaj društva,

5. smrt, odnosno prestanak nekoga od članova društva, ako što drugo ne proizlazi iz društvenog ugovora,

6. ostvarivanje stečaja nad nekim od članova društva,

7. otkaz nekoga od članova društva ili njegovoga vjerovnika,

8. pravomoćna odluka suda.

Otkaz člana

Članak 98.

(1) Ako je društvo osnovano na neodređeno vrijeme svaki član društva može otkazati društveni ugovor samo s posljednjim danom poslovne godine uz otkazni rok od najmanje šest mjeseci koji mora isteći do toga dana.

(2) Ništav je svaki sporazum kojim se isključuje pravo člana društva da otkaže ugovor ili kojime mu se otežava to pravo.

Prestanak na temelju odluke suda

Članak 99.

(1) Na zahtjev nekoga od članova društva sud može, ako za to postoji važan razlog, donijeti odluku da društvo prestane prije isteka vremena za koje je osnovano, odnosno, ako vrijeme njegovog trajanja nije određeno, da ono prestane i bez otkaza.

(2) Važan razlog naročito postoji ako koji od drugih članova društva s nakanom ili grubom nepažnjom povrijedi neku svoju bitnu obvezu ili ako ispunjenje takve obveze ili svrhe društva postane nemoguće ili se ta svrha već postigne.

(3) Ništav je sporazum kojim se isključuje ili protivno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ograničava pravo člana da zahtijeva prestanak društva.

(4) Tužba se mora podići protiv svih ostalih članova društva isključivo kod suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona.

Društvo za vrijeme trajanja života člana. Prešutno nastavljanje društva

Članak 100.

Na društvo koje se osnuje tako da traje za vrijeme trajanja života nekoga od članova ili na određeno vrijeme pa prešutno nastavi s radom, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 98. i 99. ovoga Zakona.

Otkaz vjerovnika člana društva zbog potraživanja prema članu.

Članak 101.

Vjerovnik člana društva koji u posljednjih šest mjeseci bezuspješno pokuša provesti izvršenje nad pokretnom imovinom člana društva i na temelju izvršne isprave zaplijeni i prenese zahtjev za isplatom onoga što bi članu pripalo iz društva nakon što ono prestane, može otkazati društveni ugovor šest mjeseci prije kraja poslovne godine, bez obzira na to je li društvo osnovano na određeno ili na neodređeno vrijeme. Vjerovnik može od društva zahtijevati samo ono što bi članu pripalo nakon prestanka društva.

Ovlast člana koji je u dobroj vjeri za vođenje poslova društva

Članak 102.

Ako društvo ne prestane otkazom nego na neki drugi način, član društva je ovlašten voditi

poslove društva sve dok ne sazna ili dok ne bi morao saznati da je društvo prestalo.

Smrt ili prestanak člana i stečaj člana

Članak 103.

(1) Kada društvo prestane zbog smrti nekoga od članova, njegov nasljednik mora ostale članove bez odgađanja izvijestiti o smrti člana i, ako postoji opasnost zbog odgađanja, mora nastaviti s poslovima ostavitelja sve dotle dok ostali članovi zajedno s njime ne odrede nešto drugo. Ostali članovi dužni su na isti način privremeno nastaviti s obavljanjem poslova koji su im povjereni. U tome smislu smatra se da društvo i dalje postoji.

(2) Odredbe druge i treće rečenice stavka 1.ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i u slučaju prestanka društva zbog otvaranja stečaja nad članom društva.

Nastavljanje društva nakon istupanja člana

Članak 104.

Kada je društvenim ugovorom određeno da će se u slučaju ako član otkaže taj ugovor ili umre ili se nad njime otvori stečaj, društvo nastaviti s ostalim članovima, iz društva istupa član kod kojega nastupe takve okolnosti u vrijeme kada bi, da nema odredaba društvenoga ugovora, društvo prestalo.

Posljedice istupanja člana iz društva i odgovornost za obveze društva

Članak 105.

(1) Udio člana koji istupa iz društva prirasta ostalim članovima.

(2) Predmeti koje je član koji istupi iz društva dao društvu na uporabu moraju mu se vratiti. Član ne može tražiti naknadu štete za slučajno uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti tih predmeta.

(3) Članu koji je istupio iz društva isplaćuje se u novcu ono što bi on primio na temelju obračuna koji bi se napravio kada bi u vrijeme njegova istupanja društvo prestalo postojati. Vrijednost imovine društva utvrđuje se, ako je to potrebno, službenom procjenom.

(4) Ako vrijednost imovine društva nije dostatna za to da se pokriju dugovi društva i udjeli članova u kapitalu društva, član koji je istupio iz društva mora društvu platiti dio nepokrivenog iznosa, srazmjerno njegovom sudjelovanju u gubitku društva.

(5) Član koji je istupio iz društva odgovara vjerovnicima za obveze društva nastale do upisa njegova istupanja iz društva u sudski registar.

Sudjelovanje člana koji je istupio iz društva u poslovima koji nisu završeni.

Članak 106.

(1) Član koji je istupio iz društva sudjeluje u dobiti i u gubitku iz poslova koji u vrijeme njegova istupanja još nisu bili završeni. Društvo je ovlašteno završiti poslove onako kako smatra da je to najprimjerenije.

(2) Član koji je istupio iz društva može na kraju svake poslovne godine zahtijevati da se napravi obračun o poslovima završenim u toj godini, da mu se isplati ono što mu iz toga pripada i da ga se izvijesti o stanju poslova koji još nisu završeni.

Nastavljanje društva s nasljednicima

Članak 107.

(1) Ako je društvenim ugovorom utvrđeno da će se društvo u slučaju smrti člana nastaviti s njegovim nasljednicima svaki nasljednik može svoje sudjelovanje u društvu uvjetovati time da mu se na temelju dotadašnjeg udjela u dobiti prizna položaj komanditora i dio uloga ostavitelja koji mu pripada prizna kao njegov komanditni ulog u društvu.

(2) Ako ostali članovi ne prihvate prijedlog nasljednika iz stavka 1. ovog članka, on može zahtijevati da istupi iz društva bez obveze da za to dade otkazni rok.

(3) Nasljednici mogu prava navedena u stavku 1. i 2. ovoga članka ostvariti u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju. Ako nasljednik nije poslovno sposoban, a nije mu imenovan zakonski zastupnik, taj rok počinje teći od kada mu se postavi zastupnik, odnosno od kada stekne poslovnu sposobnost.

(4) Ako u roku iz stavka 3. ovoga članka nasljednik istupi iz društva, ili u tome roku društvo prestane ili nasljednik stekne svojstvo komanditora, odgovara za do tada nastale obveze društva samo po propisima građanskoga prava o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja.

(5) Primjenu stavka 1. do 4. ovoga članka ne može se isključiti društvenim ugovorom. U slučaju da nasljednik svoj ostanak u društvu uvjetuje s time da mu se prizna položaj komanditora, njegov se udio u dobiti može odrediti drugačije od onoga kako je to bilo uređeno s ostaviteljem.

Isključenje člana umjesto prestanka društva sudskim otkazom

Članak 108.

(1) Nastupi li kod člana neka od okolnosti zbog koje bi ostali članovi društva po odredbama članka 99. ovoga Zakona imali pravo zahtijevati da društvo prestane, sud može na zahtjev tih članova donijeti odluku da se član isključi iz društva.

(2) Za podjelu imovine između društva i isključenoga člana odlučno je stanje imovine društva u vrijeme podizanja tužbe kojom se traži da se član isključi iz društva.

Istupanje člana umjesto prestanka društva zbog otkaza vjerovnika

Članak 109.

(1) Posluži li se vjerovnik člana društva pravom iz članka 101. ovoga Zakona, ostali članovi mogu, na temelju njihove prethodne odluke, izjaviti vjerovniku da društvo između tih članova ostaje. U tom slučaju sa završetkom poslovne godine član dužnik istupa iz društva.

(2) Ovi propisi vrijede i u slučaju kada se nad članom društva otvori stečaj s time da se izjava iz stavka 1. ovoga članka daje stečajnom upravitelju, a stečajni dužnik s danom otvaranja stečajnog postupka istupa iz društva.

Preuzimanje poslova društva bez provođenja likvidacije

Članak 110.

(1) Ako se društvo sastoji od samo dva člana, pa u osobi jednoga od njih nastupi razlog za isključenje, zbog kojega bi, kada bi društvo imalo veći broj članova bilo dopušteno njegovo isključenje iz društva, sud može drugoga člana na njegov zahtjev ovlastiti da preuzme poslove društva s aktivom i pasivom bez da se provede likvidacija društva.

(2) Posluži li se vjerovnik jednoga od dva člana svojim pravom iz članka 101. ovoga Zakona, ili se nad jednim od dva člana otvori stečaj, drugi član ima pravo da bez provođenja likvidacije preuzme društvo na način kako je to određeno u stavku 1. ovoga članka.

(3) Za obračun i diobu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima se uređuje istupanje člana iz društva.

(4) Prijavu sudu za upis prestanka članstva u društvu može podnijeti svaka od osoba iz stavka 1. ovoga članka

Prijava za upis nastanka razloga za prestanak društva u sudski registar

Članak 111.

(1) Sudu se podnosi prijava za upis nastanka razloga za prestanak društva u sudski registar, osim ako ono prestaje zbog toga što se nad njime provodi stečajni postupak.

(2) Isto vrijedi za istupanje i isključenje člana iz društva. U tim slučajevima prijavu mogu podnijeti svi ostali članovi u društvu.

(3) Ima li smrt člana za posljedicu prestanak društva ili istupanje iz društva, prijavu se može podnijeti sudu a da u tome ne sudjeluju nasljednici koje su u podnošenju prijave spriječile

posebne zapreke.

(4) Prestane li društvo odlukom suda, prijavu iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti svaki član društva.

Nastavljanje društva nakon stečaja

Članak 112.

(1) Kada društvo prestane otvaranjem stečaja nad njime, ali se s vjerovnicima sklopi prisilna nagodba ili se na zahtjev stečajnog dužnika stečaj obustavi, članovi mogu odlučiti da nastave društvo.

(2) Sudu se mora podnijeti prijava za upis nastavljanja društva u sudski registar.

Odjeljak 5.

LIKVIDACIJA

Kada se pokreće postupak likvidacije

Članak 113.

(1) Nakon nastanka razloga za prestanak društva provodi se likvidacija ako članovi ne dogovore drugačiji način obračuna i podjele ili se nad društvom ne otvori stečaj.

(2) Ako društvo prestane zbog otkaza kojega izjavi vjerovnik nekoga od članova ili zbog toga što je nad nekim od članova društva otvoren stečaj, likvidacija se ne mora provesti samo ako se s time suglase vjerovnici ili stečajni upravitelj.

Imenovanje likvidatora

Članak 114.

(1) Likvidaciju provode svi članovi društva kao likvidatori, ako odlukom članova ili društvenim ugovorom nije određeno da je provedu pojedini članovi društva ili druge osobe. Više nasljednika jednoga člana društva moraju imenovati zajedničkog zastupnika.

(2) Na prijedlog neke od tih osoba likvidatore može zbog važnih razloga imenovati sud na čijem je području sjedište društva. Sud može imenovati likvidatorima osobe koje nisu članovi društva. Sudionikom u imenovanju likvidatora smatra se osim članova društva i vjerovnik koji je zbog potraživanja prema nekome od članova otkazao društveni ugovor.

(3) Ako je nad nekim od članova društva otvoren stečaj, na mjesto toga člana stupa stečajni upravitelj.

Opoziv likvidatora

Članak 115.

Likvidatori se opozivaju jednoglasnom odlukom osoba iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona. Iz važnih razloga likvidatore može na prijedlog nekoga od sudionika opozvati i sud.

Prijava za upis likvidatora u sudski registar

Članak 116.

(1) Zajedno s prijavom iz članka 111. stavka 1. ovoga Zakona sudu se podnosi prijava za upis likvidatora u sudski registar. To vrijedi za svaku promjenu likvidatora ili njihovih ovlaštenja za zastupanje. U slučaju smrti člana društva upis se može obaviti a da nasljednici ne sudjeluju u podnošenju prijave sudu, pod pretpostavkom da su u tome bili spriječeni posebnim zaprekama.

(2) Upis likvidatora koje imenuje sud i upis sudskog opoziva likvidatora provode se po službenoj dužnosti.

Poslovi likvidatora

Članak 117.

Likvidatori moraju završiti tekuće poslove, naplatiti potraživanja društva, unovčiti preostalu imovinu i podmiriti vjerovnike. Radi dovršenja poslova koji su u tijeku oni mogu sklapati i nove poslove. U granicama svog poslovnog djelovanja likvidatori zastupaju društvo.

Skupno zastupanje

Članak 118.

(1) Postoji li više likvidatora, oni radnje koje se tiču likvidacije obavljaju skupno, ako se ne odredi da ih mogu poduzeti pojedinačno. Takva se odluka mora upisati u sudski registar.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka nije zapreka za to da likvidatori ovlaste nekoga između njih da obavi određene poslove ili određene vrste poslova.

(3) Za izjavu volje koja se upravlja društvu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 91. stavka 2. ovoga Zakona.

Neograničenost ovlasti

Članak 119.

Ograničenje ovlasti likvidatora bez pravnog je učinka prema trećima.

Vezanost likvidatora odlukama onih koji su ih imenovali

Članak 120.

Likvidatori, bez obzira na to tko ih je imenovao, moraju postupati po odlukama koje glede vođenja poslova društva jednoglasno donesu osobe iz članka 114. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Tvrtka i potpisivanje

Članak 121.

Likvidatori se moraju potpisivati tako da uz tvrtku društva navedu naznaku "u likvidaciji".

Financijska izvješća

Članak 122.

Likvidatori moraju sastaviti financijska izvješća na početku i po završetku likvidacije.

Vraćanje stvari

Članak 123.

Članovima se moraju vratiti svari koje su oni dali društvu na korištenje. Članovi ne mogu zahtijevati naknadu štete za slučajnu propast, oštećenje ili smanjenje vrijednosti stvari.

Podjela imovine društva

Članak 124.

(1) Nakon što se podmire dugovi društva, likvidatori moraju preostalu imovinu podijeliti članovima srazmjerno njihovim udjelima u kapitalu društva što se utvrđuje na temelju konačnih financijskih izvješća.

(2) Za vrijeme trajanja likvidacije, ako nije potreban za podmirenje vjerovnika, novac se može privremeno podijeliti. Moraju se zadržati iznosi koji su potrebni za pokriće još nedospjelih ili spornih obveza, kao i za osiguranje iznosa koji pripadaju članovima za konačnu podjelu.

(3) Ako medu članovima društva dođe do spora oko podjele imovine društva, likvidatori će odgoditi diobu sve dok se spor ne okonča.

Podmirenje računa izmedu članova društva

Članak 125.

Ako imovina društva nije dostatna za to da se pokriju obveze društva i isplate udjeli u kapitalu društva, članovi društva moraju nadoknaditi manjak u srazmjeru u kojemu su dužni pokriti gubitak društva. Ako se od nekoga člana ne može naplatiti iznos koji bi on morao platiti, ostali članovi moraju snositi manjak u navedenom srazmjeru.

Međusobni odnosi i odnosi prema trećima

Članak 126.

Do okončanja likvidacije u pogledu pravnih odnosa između dotadašnjih članova i društva prema trećima primjenjuju se odredbe drugoga i trećega odjeljka ove glave Zakona ako iz odredaba ovoga odjeljka ili iz svrhe likvidacije ne proizlazi što drugo.

Prijava za upis prestanka društva u sudski registar.

Čuvanje poslovnih knjiga

Članak 127.

(1) Po okončanju likvidacije likvidatori moraju podnijeti prijavu sudu za upis brisanja društva iz trgovačkog registra. Društvo prestaje brisanjem iz trgovačkog registra.

(2) Poslovne knjige i dokumentaciju društva likvidatori će predati na čuvanje sudu na čijem području se nalazi sjedište društva.

(3) Članovi i njihovi nasljednici imaju pravo uvida u poslovne knjige i u dokumentaciju društva i mogu se njima koristiti.

Primjena odredaba o likvidaciji

Članak 128.

Ako članovi umjesto likvidacije ugovore neki drugi način obračuna i podjele imovine društva, sve dok se imovina ne podijeli, u odnosu prema trećima na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga odjeljka Zakona.

Odjeljak 6.

ZASTARA

Zastara potraživanja prema članovima

Članak 129.

(1) Zahtjevi prema članu društva s naslova odgovornosti za obveze zastaruju za pet godina od prestanka društva ili od izlaska člana iz društva, ako tražbina prema društvu ne zastaruje u kraćem roku.

(2) Zastara počinje teći prvoga narednoga dana od dana u kojemu su prestanak društva ili prestanak članstva u društvu upisani u sudski registar.

(3) Ako vjerovnikova tražbina prema društvu dospijeva nakon upisa iz stavka 2. ovoga članka, zastara počinje teći od dana dospjelosti.

Prekid zastare

Članak 130.

Prekid zastare prema društvu koje je prestalo djeluje i prema članovima društva koji su to bili u času prestanka društva.

GLAVA II.

KOMANDITNO DRUŠTVO

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Pojam komanditnog društva

Članak 131.

Komanditno društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna odgovara za obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvo (komanditor).

Primjena odredbi o javnom trgovačkom društvu

Članak 132.

Ako odredbama ove glave nije drugačije određeno, na komanditno društvo primjenjuju se odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje javno trgovačko društvo.

Odjeljak 2.

OSNIVANJE I UPIS U SUDSKI REGISTAR

Ugovor o osnivanju društva

Članak 133.

Društvo se osniva ugovorom (društveni ugovor). Društvenim ugovorom moraju se odrediti član ili članovi društva koji imaju položaj komplementara kao i član ili članovi društva koji imaju položaj komanditora.

Upis u sudski registar

Članak 134.

(1) Osim podataka koji se upisuju za javno trgovačko društvo, u sudski registar upisuju se i podaci o komanditorima i visini uloga svakoga od njih.

(2) Prilikom objave upisa društva objavljuje se samo broj komanditora, a ne i njihova imena i ulozi u društvo.

Odjeljak 3.

PRAVNI ODNOSI IZMEÐU ČLANOVA

Slobodna ugovaranja

Članak 135.

(1) Svi odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom.

(2) Odredbe iz ovoga odjeljka Zakona primjenjuju se samo ako društvenim ugovorom nije što drugo određeno, osim ako iz pojedine odredbe ne proizlazi drugačije

Upravljanje društvom

Članak 136.

(1) Društvom upravljaju komplementari. Komanditori nisu ovlašteni upravljati poslovima društva

(2) Komanditor se ne može usprotiviti odlukama ni postupcima komplementara, osim odlukama i postupcima koji se odnose ili se poduzimaju izvan granica redovnog poslovanja društva.

Pravo nadzora

Članak 137.

(1) Komanditor ima pravo zahtijevali da mu se predaju prijepis ili fotokopija godišnjih financijskih izvješća društva radi povjere njihove ispravnosti, te da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige društva.

(2) Kada postoji opravdani razlog, sud može na zahtjev komanditora u svako doba naložiti društvu da komanditoru i izvan slučaja iz stavka 1. ovoga članka priopći financijska izvješća društva u pisanom obliku, te da mu dade druga razjašnjenja i omogući uvid u poslovne knjige društva i u druge isprave.

(3) Komanditor nema posebnih prava koja pripadaju članu društva iz članka 84. ovoga Zakona.

Zabrana konkurencije

Članak 138.

Odredbe članka 76. i 77. ovoga Zakona ne odnose se na komanditore.

Sudjelovanje u dobiti i u snošenju gubitka

Članak 139.

(1) Odredbe članka 87. ovoga Zakona primjenjuju se i na komanditore.

(2) Dobit tekuće godine pripisuje se komanditorovom ulogu u kapital društva sve dok on ne dosegne iznos koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.

(3) U snošenju gubitka nastalog poslovanjem društva komanditor sudjeluje samo do visine svoga udjela u kapitalu društva, a i s neuplaćenim dijelom iznosa koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.

Obračun udjela u dobiti i u gubitku

Članak 140.

(1) Članovi društva sudjeluju u dobiti prema odredbama članka 87. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Ako društvenim ugovorom nije što drugo ugovoreno, udio svakoga člana društva u dijelu dobiti koji prelazi opseg iz članka 87. stavka 1. ovoga Zakona, kao i udio u snošenju gubitka, utvrđuje se u omjeru udjela koji odgovara konkretnim okolnostima.

Isplata dobiti

Članak 141.

(1) Udio u dobiti isplaćuje se komanditoru u roku određenom u društvenom ugovoru ili odlukom komplementara, ako taj rok nije određen ugovorom.

(2) Kada o roku za isplatu dobiti odlučuju komplementari, taj rok za komanditore ne može biti dulji od 60 dana računajući od dana usvajanja finanacijskih izvješća društva.

(3) Komanditor nema pravo na isplatu udjela u dobiti sve dok mu je na temelju sudjelovanja u snošenju gubitka društva udio u kapitalu društva smanjen ispod iznosa koji se ugovorom o osnivanju društva obvezao uplatiti kao svoj ulog.

(4) Ako društvo kasnije u poslovanju iskaže gubitak, komanditor nije dužan vratiti dobit koja mu je ranije bila isplaćena.

Odjeljak 4.

PRAVNI ODNOSI DRUŠTVA I ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIM OSOBAMA

Zastupanje

Članak 142.

(1) Komanditor nije ovlašten zastupati društvo.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka komanditoru se može odlukom svih komplementara dati prokura i trgovačka punomoć.

Odgovornost komanditora

Članak 143.

(1) Komanditor ne odgovara za obveze društva ako je u cjelini uplatio ulog na koji se obvezao društvenim ugovorom.

(2) Ako komanditor ne uplati u cjelini ulog na koji se obvezao društvenim ugovorom, odgovara vjerovnicima društva neposredno i solidarno s ostalim članovima društva do visine ugovorenoga uloga umanjenoga za uplaćeni dio.

(3) U odnosu prema vjerovnicima društva mjerodavan je iznos komanditorovog uloga koji je upisan u trgovačkom registru, osim ako se na uobičajeni način ne objavi ili društvo vjerovnicima na drugi način ne priopći da je taj ulog veći.

(4) Odredba ugovora između članova društva kojom se komanditor oslobađa obveze uplate svoga uloga ili mu se ta obveza odlaže nema učinka prema vjerovnicima društva.

(5) Ako se komanditoru isplati njegov ulog, to prema vjerovnicima društva djeluje kao da ulog nije uplaćen. Isto vrijedi i onda kada komanditor sudjeluje u podjeli dobiti za vrijeme dok je njegov uplaćeni udio u kapitalu društva zbog gubitka smanjen.

(6) Komanditor nije dužan vratiti iznose koje je na temelju usvojenih godišnjih financijskih izvješća primio u dobroj vjeri kao udio u dobiti društva.

(7) U odnosu prema vjerovnicima društva u kojemu nijedan od komplementara nije fizička osoba, smatra se da komanditor nije uplatio ulog na koji se obvezao društvenim ugovorom, ako društvo u komplementarima drži udjele. To ne vrijedi u slučaju ako je komplementar javno trgovačko društvo ili komanditno duštvo u kojima je član koji osobno odgovara za obveze društva fizička osoba.

Odgovornost novoga člana društva

Članak 144.

Osoba koja u svojstvu komanditora kasnije postane članom komanditnog društva, odgovara u skladu s odredbama članka 143. ovoga Zakona i za one obveze koje je društvo preuzelo prije njenog pristupa društvu.

Smanjenje uloga. Prijava za upis promjene uloga u sudski registar

Članak 145.

(1) Prema vjerovnicima društva bez učinka je smanjenje uloga komanditora sve dok se to ne upiše u sudski registar. Smanjenje ne djeluje prema vjerovnicima društva čija su potraživanja već bila nastala u vrijeme upisa smanjenja uloga u sudski registar.

(2) Svi članovi društva moraju sudu podnijeti prijavu za upis povećanja i smanjenja uloga u sudski registar. Na objavu upisa primjenjuje se odredba članka 134. stavak 2. ovoga Zakona.

Vračanje zajmova

Članak 146.

U društvu u kojemu nijedan od komplementara nije fizička osoba na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 408. ovoga Zakona tako da ono što se odnosi na člana društva s ograničenom odgovornošću vrijedi za članove komanditnog društva koji osobno odgovaraju i za komanditore. To se ne primjenjuje ako su članovi društva koji osobno odgovaraju javno trgovačko društvo ili komanditno društvo kod kojih je član koji osobno odgovara fizička osoba.

Smrt ili prestanak komanditora

Članak 147.

Smrt ili prestanak komanditora koji je pravna osoba ne dovodi do prestanka društva.

GLAVA III.

TAJNO DRUŠTVO

Pojam tajnoga društva

Članak 148.

(1) Tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika), te na temelju toga uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u gubitku poduzetnika.

(2) Ulog tajnoga člana ulazi u imovinu poduzetnika. Ulog tajnoga člana može se sastojati u novcu, stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu.

(3) Tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku. U tvrtku poduzetnika ne mogu se unijeti ime ni tvrtka tajnoga člana.

(4) Poduzetnik nastupa u pravnom prometu i isključivi je nositelj svih prava i obveza iz poslovanja tajnoga društva.

Odnosi između poduzetnika i tajnoga člana

Članak 149.

(1) Odnosi između poduzetnika i tajnoga člana uređuju se ugovorom.

(2) Na odnose između poduzetnika i tajnoga člana društva primjenjuju se propisi kojima se uređuju obvezni odnosi o ortakluku samo ako ti odnosi nisu uređeni ugovorom i odredbama ove glave.

Pravo nadzora tajnoga člana

Članak 150.

(1) Tajni član ima pravo zahtijevati da mu se preda prijepis godišnjih financijskih izvješća radi provjere njihove ispravnosti, da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige i dadu potrebna razjašnjenja.

(2) Kada za to postoji opravdani razlog, sud može na zahtjev tajnoga člana u svako doba naložiti poduzetniku da tajnome članu priopći financijska izvješća društva u pisanom obliku, te da mu dade druga razjašnjenja i omogući uvid u poslovne knjige društva i u druge isprave.

(3) Tajni član nema posebnih prava koja članu društva pripadaju na temelju članka 84. ovoga Zakona.

(4) Prava tajnoga člana iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne mogu se ugovorom isključiti ni ograničiti.

Dobit i gubitak

Članak 151.

(1) Udio tajnoga člana u dobiti i u gubitku iskazanom poslovanjem tajnoga društva određuje se ugovorom.

(2) Ako udio tajnoga člana u dobiti i u gubitku nije određen ugovorom, smatrat će se da je ugovoren udio koji je primjeren konkretnim okolnostima.

(3) Ugovorom o tajnome društvu može se isključiti obveza tajnoga člana da snosi gubitak iskazan poslovanjem tajnoga društva. Ugovorom se može isključiti pravo tajnoga člana na udio u dobiti.

(4) Ako nije što drugo ugovoreno, tajni član istim udjelom sudjeluje i u gubitku i u dobiti ostvarenoj poslovanjem tajnoga društva.

Račun dobiti i gubitka

Članak 152.

(1) Na kraju poslovne godine utvrđuje se dobit ili gubitak tajnoga društva, te se tajnome članu isplaćuje njegov udio u dobiti.

(2) Tajni član sudjeluje u gubitku društva samo do iznosa uplaćenoga uloga, odnosno do visine uloga koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnome društvu. Za iznos gubitka iskazanoga poslovanjem društva smanjuje se ulog tajnoga člana.

(3) U slučaju gubitka iskazanoga u poslovanju tajnoga društva, tajni član nije dužan vratiti dobit koja mu je ranije bila isplaćena, ali će se njegov udio u dobiti pripisati njegovome ulogu ako je taj zbog gubitka bio smanjen, i to sve dok se ne dosegne iznos koji se tajni član obvezao uplatiti kao ulog u tajno društvo.

(4) Ako nije drugačije ugovoreno, iznosi obračunate dobiti koje tajni član nije naplatio ne povećavaju njegov ulog preko iznosa koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnome društvu.

Smrt tajnoga člana

Članak 153.

Smrt tajnoga člana ne dovodi do prestanka društva.

Slučajevi prestanka društva

Članak 154.

(1) Razlozi za prestanak društva jesu:

1. protek vremena na koji je sklopljen ugovor o tajnome društvu,

2. ostvarivanje cilja zbog kojega je sklopljen ugovor o tajnome društvu ili ako ostvarivanje toga cilja postane nemoguće, bez obzira na to je li ugovor sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme,

3. smrt ili prestanak poduzetnika koji je pravna osoba,

4. ako poduzetnik prestane obavljati gospodarsku djelatnost,

5. otvaranje stečajnog postupka nad poduzetnikom ili nad tajnim članom. (2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka do prestanka tajnoga društva dolazi po sili zakona, izuzev ako je što drugo predviđeno ugovorom.

Otkaz ugovora

Članak 155.

(1) Na otkaz ugovora o tajnome društvu primjenjuju se odredbe članka 98., 100. i 101. ovoga Zakona.

(2) Svaki član društva može bez otkaznoga roka otkazati ugovor o tajnome društvu i kada je on sklopljen na određeno vrijeme, ako za to postoji važan razlog. Ništava je odredba ugovora kojom se isključuje ovo pravo članova društva.

Obračun i dovršetak započetih poslova

Članak 156.

(1) U slučaju prestanka društva poduzetnik i tajni član sastavit će obračun, te će poduzetnik tajnome članu isplatiti njegov ulog zajedno s pripadajućom a još neisplaćenom dobiti.

(2) Ako ulog tajnoga člana nije bio uplaćen u cjelini, ili ako je bio smanjen zbog gubitka društva, tajnome članu isplatit će se dobit u dijelu u kojemu prelazi iznos uloga na koji se tajni član obvezao ugovorom o tajnome društvu.

(3) Ulog i udio u dobiti tajnome članu isplaćuju se u novcu, izuzev ako ugovorom o tajnome društvu nije što drugo određeno.

(4) Poslovi koji nisu bili dovršeni u času prestanka društva, dovršit će se u skladu s ugovorom o tajnome društvu i odredbama ove glave.

Prava tajnoga člana u slučaju stečaja poduzetnika

Članak 157.

(1) U slučaju stečaja poduzetnika, tajni član društva ima glede prava na povrat svoga uloga položaj stečajnog vjerovnika, ali samo u odnosu na onaj dio uloga koji prelazi iznos njegovoga udjela u gubitku društva.

(2) Tajni član dužan je u stečajnu masu uplatiti ulog na koji se obvezao ugovorom, ali samo u dijelu u kojemu ga već nije uplatio i u dijelu u kojemu sudjeluje u snošenju gubitka iskazanoga poslovanjem društva.

Pobijanje stečaja

Članak 158.

(1) Ako je na temelju sporazuma koji je sklopljen između poduzetnika i tajnoga člana unutar godine dana prije nego što je nad poduzetnikom otvoren stečaj tajnome članu u cjelini ili djelomično vraćen ulog ili ga se u cjelini ili djelomično oslobodilo od pokrivanja gubitka, stečajni upravitelj može pobijati takvo vraćanje uloga i oslobođenje od obveze da se pokrije gubitak. Kod toga se ne razlikuje je li do povrata uloga i oslobođenja od obveze da se snosi gubitak došlo uz prestanak društva ili ne.

(2) Pobijanje iz stavka 1. ovoga članka je isključeno ako do stečaja dođe iz okolnosti koje nastanu nakon sporazuma o povratu uloga i o oslobođenju od obveze da se pokrije gubitak.

(3) Na pobijanje primjenjuju se propisi stečajnoga prava.

GLAVA IV.

DIONIČKO DRUŠTVO

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Pojam dioničkoga društva.

Članak 159.

(1) Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnome kapitalu podijeljenom na dionice.

(2) Dioničko društvo može imati i samo jednog dioničara.

(3) Dioničari ne odgovaraju za obveze društva.

Osnivači

Članak 160.

(1) Osnivači društva su dioničari koji usvoje statut. Kod sukcesivnog osnivanja osnivači su i dioničari čiji ulozi nisu u novcu, iako ne sudjeluju u usvajanju statuta.

(2) Statut društva mora usvojiti najmanje jedna osoba.

Temeljni kapital

Članak 161.

Temeljni kapital i dionice glase na nominalne iznose izražene u valuti Republike Hrvatske.

Najniži nominalni iznos temeljnoga kapitala

Članak 162.

Najniži nominalni iznos temeljnoga kapitala je u valuti iz članka 161. ovoga Zakona izražena protuvrijednost od 30.000 DEM obračunata po srednjem tečaju za tu valutu u utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka koji je na snazi na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno podnošenja prijave za upis promjene temeljnoga kapitala društva u sudski registar s time da taj iznos mora biti i izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto.

Najniži nominalni iznos dionica

Članak 163.

(1) Nominalni iznos dionice ne može biti manji od u valuti iz članka 161. ovoga Zakona izražene protuvrijednosti od 10 DEM obračunate po srednjem tečaju za tu valutu utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojeg utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka koji je na snazi na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno podnošenja prijave za upis promjene temeljnoga kapitala društva u sudski registar s time da taj iznos mora biti i izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto.

(2) Ništava je dionica čiji je nominalni iznos manji od onoga iz stavka 1. ovoga članka. Izdavatelji takvih dionica solidarno odgovaraju imateljima za štetu koja im je pričinjena izdavanjem dionica.

(3) Nominalni iznosi dionica koji su veći od nominalnog iznosa iz stavka 1. ovoga članka moraju glasiti na u valuti iz članka 161. ovoga Zakona izraženu protuvrijednost višekratnika iznosa od 10 DEM obračunatu po srednjem tečaju za tu valutu iz stavka 1. ovoga članka i moraju biti izraženi cijelim brojem koji je višekratnik broja sto.

(4) Dionica je nedjeljiva.

Iznos za koji se izdaju dionice

Članak 164.

(1) Dionice se ne mogu izdati za iznos koji je manji od najnižeg iznosa temeljnoga kapitala iz članka 162. ovog Zakona.

(2) Dionice se ne mogu izdati za iznos koji je niži od nominalnog iznosa.

(3) Dopušteno je izdavanje dionica za viši iznos.

Odjeljak 2.

DIONICE

Dionice koje glase na donositelja i koje glase na ime

Članak 165.

(1) Dionice mogu glasiti na donositelja ili na ime.

(2) Dionica mora glasiti na ime ako se izdaje prije uplate punog nominalnog iznosa ili iznosa koji je viši od nominalnoga. Iznos djelomične uplate mora se naznačiti na dionici.

(3) U statutu društva može se odrediti da se dioničaru na njegov zahtjev dionica koja glasi na ime zamijeni za dionicu koja glasi na donositelja ili dionica koja glasi na donositelja za dionicu koja glasi na ime.

Privremenice

Članak 166.

(1) Dioničarima se prije potpune uplate dionica mogu izdati potvrde o udjelima (privremenice).

(2) Privremenice moraju glasiti na ime.

(3) Na privremenice primjenjuju se odredbe članka 163. ovoga Zakona.

Redovne i povlaštene dionice

Članak 167.

(1) Po sadržaju prava koja daju dionice mogu biti redovne i povlaštene.

(2) Redovne dionice su dionice koje imatelju daju:

1. pravo glasa u glavnoj skupštini društva,

2. pravo na isplatu dijela dobiti društva (dividenda),

3. pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase društva.

(3) Povlaštene dionice su dionice koje imatelju daju neka povlaštena prava, npr. pravo na dividendu u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili u postotku od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva pri isplati dividende, isplati ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase i druga prava u skladu sa zakonom i statutom društva.

(4) Povlaštena dionica može biti kumulativna i participativna.

(5) Kumulativna povlaštena dionica daje imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo naplate kumuliranih neisplaćenih dividendi prije isplate dividendi imateljima redovnih dionica.

(6) Participativna povlaštena dionica daje imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo da pored određene dividende naplati i dividendu koja pripada imateljima redovnih dionica.

Rodovi dionica

Članak 168.

Dionice koje daju ista prava čine rod dionica.

Pravo glasa

Članak 169.

(1) Svaka dionica daje pravo glasa u skupštini društva.

(2) Bez prava glasa mogu se izdati samo povlaštene dionice. Ukupni nominalni iznos takvih dionica ne može preći polovinu iznosa temeljnoga kapitala društva.

(3) Zabranjeno je izdavanje dionica koje za isti nominalni iznos daju različito pravo glasa u skupštini društva.

Sastojci dionice

Članak 170.

Dionica mora imati sljedeće sastojke:

1. oznaku da je dionica i njezin nominalni iznos,

2. oznaku vrste i roda dionice,

3. tvrtku i sjedište izdavatelja dionice,

4. tvrtku, odnosno ime osobe na koju glasi dionica na ime ili naznaku da glasi na donositelja,

5. datum izdavanja i broj dionice,

6. faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.

Dijelovi isprave o dionici

Članak 171.

(1) Isprava o dionici sastoji se od tri dijela.

(2) Prvi dio, plašt dionice, mora sadržavati sve sastojke iz prethodnoga članka ovoga Zakona.

(3) Drugi dio isprave o dionici je kuponski arak za naplatu dividendi. Svaki kupon za naplatu dividende mora sadržavati ove sastojke:

1. redni broj kupona za naplatu dividende,

2. broj dionice na koju se kupon odnosi na temelju koje se isplaćuje dividenda,

3. tvrtku izdavatelja dionice,

4. faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.

(4) Treći dio dionice je talon s kojim imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske arke ako su iskorišteni svi kuponi za isplatu dividende. Talon mora sadržavati broj dionice na koju se odnosi.

Odluka o izdavanju dionica

Članak 172.

(1) Odluku o izdavanju dionica donose glavna skupština ili osnivači društva.

(2) Odlukom o izdavanju dionica utvrđuju se:

1. tvrtka izdavatelja dionica,

2. ukupni iznos na koji se izdaju dionice i broj dionica,

3. nominalni iznosi dionica,

4. oznaka da dionice glase na donositelja ili na ime,

5. vrijeme upisa dionica,

6. način upisa dionica,

7. kod koga se, u kojem roku i na koji način uplaćuju dionice,

8. u kojemu se roku vraćaju uplaćena sredstva ako se odustane od izdavanja dionica,

9. vrsta i rod dionica,

10. redoslijed ostvarenja prvenstva iz povlaštenih dionica ako se one izdaju u više serija.

(3) Pod uvjetima koji su propisani posebnim zakonom, statutom društva može se odrediti da

društvo umjesto isprava o dionicama izdaje dionice u nematerijaliziranom obliku.

Odjeljak 3.

OSNIVANJE

Pododjeljak 1.

Statut

Usvajanje statuta

Članak 173.

(1) Izjave osnivača o usvajanju statuta daju se u ispravi koja se sastavlja kod javnog bilježnika. Punomoćnici moraju imati punomoć ovjerenu od javnog bilježnika.

(2) U ispravi iz stavka 1. ovog članka moraju se navesti:

1. osnivači i njihova prebivališta,

2. nominalni iznos dionica, iznos za koji se izdaju i, ako se izdaju dionice više rodova, rod dionica koje preuzima svaki dioničar,

3. uplaćeni iznos temeljnoga kapitala,

4. izjava osnivača da prihvaćaju statut,

(3) Statut društva mora sadržavati odredbe o:

1. tvrtki i sjedištu društva,

2. predmetu poslovanja,

3 iznosu temeljnoga kapitala,

4. nominalnim iznosima dionica i broju, ako se izdaju dionice više rodova, rodu dionica i broju dionica svakoga roda,

5. tome izdaju li se dionice koje glase na donositelja ili koje glase na ime,

6. broju članova uprave i nadzornog odbora,

7. načinu i obliku objave priopćenja društva,

8. vremenu trajanja i prestanku društva.

(4) Statut može sadržavati odredbe koje odstupaju od odredbi ovoga Zakona samo kada je to u zakonu izričito određeno. Ako to nije izričito isključeno ovim Zakonom, statutom se mogu urediti i druga pitanja pored onih navedenih u stavku 3. ovoga članka.

Objava podataka i priopćenja društva

Članak 174.

(1) Ako je zakonom ili statutom određeno da se objavljuju podaci i priopćenja društva, oni se objavljuju u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske.

(2) Statutom se može odrediti da se podaci i priopćenja društva objavljuju i u drugim javnim glasilima.

Posebne pogodnosti i trošak osnivanja društva

Članak 175.

(1) Posebna pogodnost koja se daje pojedinome dioničaru ili trećoj osobi mora se navesti u statutu uz navođenje osobe kojoj je dana.

(2) U statutu moraju se posebno navesti troškovi i naknade u svezi osnivanja društva ako ih ono nadoknađuje dioničarima ili trećim osobama.

(3) Ako posebne pogodnosti, troškovi i naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka nisu navedeni u statutu društva, prema društvu su bez učinka ugovori i pravne radnje kojima se daju takve pogodnosti te isplaćuju troškovi i naknade. Izmjenom statuta nakon što se društvo upiše u sudski registar ne može se postići učinak da takvi ugovori i radnje djeluju prema društvu.

(4) Odredbe o posebnim pogodnostima, troškovima i naknadama mogu se u statutu promijeniti tek po proteku pet godina od upisa društva u sudski registar.

Ulaganje stvari i prava. Preuzimanje stvari

Članak 176.

(1) Ako dioničari uplaćuju uloge tako da nominalni iznos dionica, odnosno veći iznos za koji se one izdaju ne uplaćuju u novcu (ulaganje stvari i prava), ili ako društvo preuzima postojeće ili buduće stvari ili imovinska prava (preuzimanje stvari i prava), u statutu se moraju utvrditi stvar ili imovinsko pravo koje se ulaže ili preuzima, osoba od koje društvo stječe stvar ili pravo i nominalni iznos dionice koje treba dati za ulaganje ili naknada koju treba dati za preuzimanje stvari ili prava. Ako društvo treba preuzeti stvar ili imovinsko pravo za koje se plaća naknada što je treba priračunati ulogu dioničara, to se smatra ulaganjem stvari, odnosno prava.

(2) Uložiti ili preuzeti mogu se samo stvari ili imovinska prava kojima se može utvrditi gospodarska vrijednost. Obveza da se pružaju usluge ne može biti predmetom ulaganja ni preuzimanja stvari, odnosno prava.

(3) Prema društvu bez učinka su ugovori o ulaganju i o preuzimanju stvari, odnosno prava i pravne radnje kojima se oni ostvaruju ako nisu utvrđeni u statutu društva u smislu odredbi stavka 1. ovoga članka. Ako je društvo upisano u sudski registar, ugovori i radnje koji nemaju učinka prema društvu ne utječu na valjanost statuta. Ako sporazum o ulaganju stvari, odnosno prava nije valjan, dioničar je dužan uplatiti u novcu nominalni iznos dionice ili viši iznos za koji se ona izdaje.

(4) Nakon što se društvo upiše u sudski registar ne može se izmjenom statuta otkloniti nevaljanost ugovora, odnosno pravnih radnji iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Na promjenu odredbi o satutu o ulaganju i o preuzimanju stvari, odnosno prava primjenjuje se odredba članka 175. stavka 4. ovoga Zakona.

Pododjeljak 2.

Simultano osnivanje društva

Pojam

Članak 177.

(1) Osnivači osnivaju društvo preuzimanjem svih dionica društva, usvajanjem i potpisivanjem statuta te izjavom da osnivaju dioničko društvo.

(2) Društvo je osnovano kada ga se upiše u sudski registar.

Preuzimanje dionica

Članak 178.

(1) Osnivači preuzimaju dionice izjavom danom kod javnog bilježnika da osnivaju društvo i da preuzimaju obvezu uplate dionica.

(2) Izjava svakog osnivača iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati nominalni iznos dionica koje preuzima, iznos za koji se izdaju, rod dionica ako se one izdaju u više rodova, podatak glase li na ime ili na donositelja te kada će se i kako uplatiti.

Uplata dionica

Članak 179.

(1) Dionice se uplaćuju novcem, ulaganjem stvari ili prava.

(2) Dionice se uplaćuju u novcu zakonom određenim sredstvom plaćanja na račun dioničkog društva kod financijske institucije u Republici Hrvatskoj.

(3) Prije upisa društva u sudski registar mora se, ako se ulozi uplaćuju u novcu, uplatiti najmanje četvrtinu nominalnog iznosa svake dionice, a ako se dionica izdaje za viši iznos od nominalnog iznosa dionice i cijeli iznos koji prelazi njezin nominalni iznos.

(4) Ako se dionica uplaćuje dijelom u novcu, a dijelom ulogom stvari, odnosno prava, prije upisa društva u sudski registar mora se u potpunosti uplatiti i onaj dio koji se ne uplaćuje ulaganjem stvari ili prava.

(5) Prije upisa društva u sudski registar ulog u stvarima i u pravima mora se unijeti u cjelini. Ako se ulaganje stvari i prava sastoji u preuzimanju obveze da se društvu prenese neka stvar, ta se činidba mora ispuniti u roku od pet godina od upisa društva u sudski registar. Na stvari i na pravu koji se unose kao ulog ne može se za potraživanje koje se ne odnosi na predmet unosa ostvarivati pravo zadržanja. To se na odgovarajući način primjenjuje i na uplate u gotovini. Vrijednost stvari, odnosno prava koje se ulaže mora odgovarati nominalnom iznosu dionice, a ako se ona izdaje za iznos koji je veći od nominalnog iznosa i tom većem iznosu.

Imenovanje organa društva

Članak 180.

(1) Osnivači moraju u ispravi ovjerenoj od javnog bilježnika imenovati prvi nadzorni odbor društva i revizora za prvu ili za preostali dio prve poslovne godine.

(2) Na sastav i imenovanje nadzornog odbora ne primjenjuju se propisi o imenovanju članova toga odbora od strane zaposlenih.

(3) Članova prvog nadzornog odbora može se imenovati najdulje za vrijeme do održavanja prve glavne skupštine društva koja odlučuje o njihovu radu u prvoj poslovnoj godini, odnosno u dijelu poslovne godine za koji su bili imenovani.

(4) Nadzorni odbor imenuje članove prve uprave.

Izvješće o osnivanju

Članak 181.

(1) Osnivači moraju podnijeti pisano izvješće o provedenom osnivanju.

(2) U izvješću o osnivanju treba navesti bitne okolnosti o kojima ovisi primjerenost činidbi za ulaganje stvari, odnosno prava i za njihovo preuzimanje. Pri tome moraju se navesti :

1. pravni poslovi s kojima društvo namjerava steći ulog u stvarima, odnosno u pravima,

2. troškovi nabave ili izrade u posljednje dvije godine za dobra koja se ulažu,

3. ako je u društvo uloženo poduzeće, njegov prihod u posljednje dvije godine s pozivom na godišnja financijska izvješća toga poduzeća,

4. da li su i u kojem opsegu pri osnivanju bile preuzete dionice za račun članova uprave ili nadzornog odbora,

5. da li je i na koji način neki član uprave ili nadzornog odbora dobio posebnu pogodnost ili je za pripremu osnivanja dobio obeštećenje ili naknadu.

Revizija osnivanja

Članak 182.

(1) Članovi uprave i nadzornog odbora moraju provjeriti provedeno osnivanje.

(2) Pored toga jedan ili više revizora (revizori osnivanja) moraju obaviti reviziju:

1. ako je neki član uprave ili nadzornog odbora ujedno i osnivač društva,

2. ako su u osnivanju preuzete dionice za račun nekoga člana upave ili nadzornog odbora,

3. ako je neki član upave ili nadzornog odbora u osnivanju dobio posebnu pogodnost ili je za osnivanje, odnosno za pripremu osnivanja dobio obeštećenje ili naknadu,

4. ako je osnivanje društva bilo ulaganjem ili preuzimanjem stvari, odnosno prava.

(3) Revizore osnivanja imenuje sud.

(4) Uvjeti za imenovanje revizora osnivanja uređuju se posebnim propisom.

Opseg revizije osnivanja

Članak 183.

(1) Revizija koju obavljaju članovi uprave i nadzornog odbora kao i revizija koju obavljaju revizori osnivanja odnosi se na to:

1. jesu li točni i potpuni podaci osnivača o preuzimanju dionica, o ulaganju u temeljni kapital i o utvrđenjima iz članka 175. i 176. ovoga Zakona,

2. odgovara li vrijednost ulaganja i preuzimanja stvari i prava nominalnom iznosu dionica koje za to treba dati ili vrijednosti činidbi koje za to treba ispuniti.

(2) O obavljenoj reviziji mora se sastaviti pisano izvješće u kojemu se moraju navesti okolnosti iz prethodnoga stavka ovoga članka. U izvješću mora se opisati predmet svakoga uloga u stvari i u pravu ili preuzimanja stvari i prava i koje su metode procjene primijenjene za to da bi se utvrdila njihova vrijednost.

(3) Izvješće iz prethodnoga stavka ovoga članka dostavlja se sudu i upravi društva. Svako ima kod suda pravo uvida u podneseno izvješće.

Nesuglasje između osnivača i revizora osnivanja

Članak 184.

(1) Revizori osnivanja mogu zatražiti od osnivača da im dadu objašnjenja i pruže dokaze koji su potrebni za to da bi se obavila revizija.

(2) O nesuglasju između osnivača i revizora osnivanja o opsegu objašnjenja i dokaza koje trebaju dati osnivači, odlučuje registarski sud. Odluka suda ne može se pobijati. Ako osnivači ne postupe po odluci suda, revizori osnivanja neće podnijeti izvješće.

Naknada i troškovi revizora osnivanja

Članak 185.

(1) Revizori osnivanja imaju pravo da im se nadoknade troškovi i plati primjerena nagrada za njihov rad. Nadoknadu troškova i nagradu za rad revizora određuje registarski sud.

(2) Nadoknada troškova i nagrada za rad revizora plaćaju se na teret društva.

Prijava za upis društva u sudski registar

Članak 186.

Prijavu za upis društva u sudski registar podnose svi članovi uprave i nadzornog odbora.

Sadržaj prijave

Članak 187.

(1) U prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti:

1. tvrtka, sjedište i predmet poslovanja društva,

2. iznos za koji su izdane dionice,

3. ukupni iznos uplate za izdane dionice i u čemu su one uplaćene,

4 izjava članova uprave da su upoznati s obvezom izvješćivanja suda i da nema okolnosti koje bi bile protivne odredbi članka 239. stavka 2. ovoga Zakona,

5. članovi uprave i nadzornog odbora društva te njihovo prebivalište i jedinstveni matični brojevi građana.

(2) Prijavi iz prethodnoga stavka ovoga članka prilažu se:

1. statut društva i isprave na temelju kojih je statut usvojen te isprave na temelju kojih su osnivači preuzeli dionice,

2. ako se u osnivanju daje posebna pogodnost ili se ulaže, odnosno preuzima stvar, ugovori kojima se to utvrđuje i provodi,

3. dokaz o uplaćenom iznosu, unosu stvari i prava i o tome da društvo može s njima slobodno raspolagati (dokaz o uplaćenom iznosu izdaje ovlaštena financijska institucija),

4. obračun troškova osnivanja u kojemu se iskazuju pojedine stavke i ukupnost troškova,

5. isprave o imenovanju uprave i nadzornog odbora,

6. izvješća o osnivanju i o reviziji osnivanja s dokumentacijom koja im je priložena,

7. ako se za odredbu o predmetu poslovanja društva ili za neku drugu odredbu statuta zahtijeva suglasnost, dozvola ili drugi akt državnog organa ili neke institucije, akt toga organa ili institucije.

(3) Priložene isprave čuvaju se u sudu u izvorniku ili u ovjerenome prijepisu ili fotokopijama.

Ispitivanje prijave

Članak 188.

(1) Sud je dužan ispitati je li društvo uredno osnovano i sadržava li prijava zakonom propisani sadržaj te jesu li joj priložene propisane isprave.

(2) Sud će odbiti upis društva u sudski registar ako revizori osnivanja izjave ili ako je očigledno da izvješće o osnivanju ili izvješće o reviziji osnivanja što su ga podnijeli članovi uprave i nadzornog odbora nisu točni, nisu potpuni ili nisu u skladu s propisima. Isto vrijedi i kada revizori osnivanja izjave ili je sud mišljenja da je vrijednost predmeta ulaganja stvari, odnosno prava ili preuzimanja stvari bitno manja od nominalnih iznosa dionica koje se za to daju ili od vrijednosti protučinidbe.

Sadržaj upisa

Članak 189.

U trgotački registar upisuju se:

1. tvrtka društva,

2. sjedište društva,

3. predmet poslovanja društva.

4. visina temeljnog, odnosno odobrenog kapitala,

5. dan kada je usvojen statut,

6. imena i prezimena članova uprave, predsjednika i članova nadzornog odbora i njihovi jedinstveni matični brojevi gradana te prebivalište,

7. trajanje društva,

8. ovlaštenja članova uprave za zastupanje.

Objava upisa

Članak 190.

(1) Osim sadržaja upisa objavljuju se:

1. podaci iz članka 173. stavka 3., članka 175. stavka l. i 2. i članka 176. ovoga Zakona,

2. iznos za koji su izdane dionice,

3 .ime i prezime, odnosno tvrtka. prebivalište. odnosno sjedište, a ako se radi o fizičkoj osobi i jedinstveni matični broj građana osnivača,

4. imena i prezimena, jedinstveni matični brojevi građana i prebivalište članova prvog nadzornog odbora.

(2) Istovremeno se objavljuje da se kod suda mogu razgledati isprave koje su priložene prijavi za upis, tj. izvješća o reviziji članova uprave i nadzornog odbora te revizora osnivanja.

Odgovornost osnivača

Članak 191.

(1) Osnivači solidarno odgovaraju društvu za štetu koja mu je pričinjena zbog netočnosti ili nepotpunosti podataka što su ih dali u svezi osnivanja društva. Oni isto tako odgovaraju i za to da uprava društva može slobodno raspolagati s iznosima uplaćenim za dionice društva. Neovisno od obveze da nadoknade drugu štetu osnivači moraju društvu platiti iznose koji nisu uplaćeni i obeštetiti ga za izdatke koji nisu prihvaćeni kao troškovi osnivanja.

(2) Ako osnivači s nakanom ili s grubom nepažnjom oštete društvo ulogom u stvarima, odnosno u pravima, preuzimanjem stvari, odnosno prava ili troškovima osnivanja, solidarno su obvezni da mu nadoknade tako pričinjenu štetu.

(3) Za štetu ne odgovara osnivač koji nije znao za činjenice na temelju kojih je nastala odgovornost za štetu niti bi primjenom pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika za njih morao znati.

(4) Nastane li društvu šteta zbog toga što dioničar nije sposoban za plaćanje ili nije sposoban uložiti stvar odnosno pravo, društvu solidarno odgovaraju za štetu oni osnivači koji su prihvatili sudjelovanje dioničara za kojega su znali da nije sposoban za plaćanje niti za to da ispuni preuzetu činidbu.

(5) Uz osnivače na isti način odgovaraju i osobe za čiji su račun osnivači preuzeli dionice. One se kod toga ne mogu pozivati na to da im nisu bile poznate okolnosti koje su znali ili morali znati osnivači što su djelovali za njihov račun.

(6) Društvo se može odreći zahtjeva za naknadu štete ili o njemu sklopiti nagodbu tek po proteku tri godine od nastanka zahtjeva ali samo onda ako se s time suglasi glavna skupština društva i ako tome ne prigovori manjina koja raspolaže ukupno s najmanje desetinom temeljnoga kapitala društva a prigovor se unese u zapisnik sa skupštine. To vremensko ograničenje ne vrijedi ako je onaj tko je odgovoran za naknadu štete nesposoban za plaćanje i ako, da bi otklonio otvaranje stečaja, sklopi nagodbu sa svojim vjerovnicima.

Odgovornost drugih osoba

Članak 192.

Pored osnivača i osoba za čiji su račun oni preuzeli dionice društvu solidarno odgovara za štetu i onaj:

1. tko je pri primitku plaćanja, koja protivno propisima nisu prihvaćena kao troškovi osnivanja, znao ili je prema okolnostima morao znati da se radi o nakanjenoj utaji ili tko je svjesno sudjelovao u utaji,

2. tko je svjesno sudjelovao u nanošenju štete društvu s nakanom ili s grubom nepažnjom ulaganjem ili preuzimanjem stvari,

3. tko prije upisa društva u sudski registar ili u prve dvije godine nakon tog upisa javno objavi da će dionice staviti u promet, ako je znao ili je s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika morao znati za netočnost ili za nepotpunost podataka koji su dani u svrhu osnivanja društva ili za štetu pričinjenu društvu ulaganjem ili preuzimanjem stvari.

Odgovornost članova uprave i nadzornog odbora

Članak 193.

Članovi uprave i nadzornog odbora solidarno odgovaraju društvu za štetu koja mu je pričinjena time što su pri osnivanju povrijedili svoje obveze. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 191. stavka 6. ovoga Zakona.

Zabranjeno izdavanje dionica

Članak 194.

Prije upisa društva u sudski registar ne mogu se prenositi prava sudjelovanja u društvu ni izdavati dionice niti privremenice. Dionice i privremenice izdane prije toga su ništave. Izdavatelji takvih dionica i privremenica solidarno odgovaraju imateljima za štetu koja im je pričinjena njihovim izdavanjem.

Pododjeljak 3.

Sukcesivno osnivanje društva

Pojam

Članak 195.

(1) Društvo se može osnovati tako da osnivači usvoje statut, preuzmu dio dionica i upute javni poziv (prospekt) za upis dionica pa se one upisuju na temelju toga poziva.

(2) Društvo je osnovano kada ga se upiše u sudski registar.

Javni poziv za upis dionica

Članak 196.

(1) Javni poziv za upis dionica (prospekt) mora sadržavati :

1. tvrtku, sjedište i predmet poslovanja društva koje se osniva,

2. iznos temeljnoga kapitala društva,

3. broj, vrstu i, ako se izdaju dionice više rodova, rodove dionica koje se nude za upis, njihov nominalni iznos i iznos za koji se izdaju te broj, vrstu i rod dionica koje su preuzete bez javnog poziva za upis dionica,

4. dan kada je usvojen statut,

5. ime, odnosno tvrtku, prebivalište, odnosno sjedište a za fizičke osobe i jedinstveni matični broj građana osnivača,

6. mjesto gdje se upisuju dionice s napomenom da se tamo mogu razgledati statut, izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji,

7. vrijeme početka i kraja upisa,

8. dan kada prestaje obveza upisnika ako se do tada društvo ne prijavi za upis u trgovački centar,

9. iznos koji treba uplatiti za upisane dionice prije upisa društva u sudski registar i posljedice ako se to pravodobno ne učini,

10. podatke o posebnim pogodnostima, ulozima u stvarima i u pravima, preuzimanju stvari, troškovima osnivanja, posebnim plaćanjima i naknadama,

11. način sazivanja osnivačke skupštine,

12. najveći iznos troškova osnivanja koji idu na teret društva.

(2) Ništav je javni poziv koji ne sadržava sve podatke iz stavka 1. ovoga članka ili koji ograničava obvezu upisnika osim ograničenja iz stavka 1. točke 8. ovoga članka. Upisnik se ne može pozivati na to da ga upis ne obvezuje ili da je ništav, ako je društvo upisano u sudski registar, a on je glasovao na osnivačkoj skupštini ili je kasnije kao dioničar ostvarivao pravo u društvu ili ispunjavao obvezu prema društvu. Prema društvu nema učinka ograničenje koje nije sadržano u javnom pozivu za upis dionica.

Upis i uplata dionica

Članak 197.

(1) Dionice se upisuju i uplaćuju sredstvima plaćanja i kod financijske institucije te na način kako je to određeno u članku 179. ovoga Zakona.

(2) Na izvješće o provedenom osnivanju i na reviziju osnivanja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 181. do 185. ovoga Zakona.

(3) Financijska institucija kod koje se obavlja upis dionica mora zainteresiranim osobama omogućiti da razgledaju statut, izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji.

Upisnica

Članak 198.

(1) Upisnik mora potpisati tri primjerka izjave o upisu dionica (upisnica). Jedan primjerak upisnice predaje se upisniku a dva su namijenjena za potrebe društva. Ako se dionica upisuje preko punomoćnika, upisnicama koje ostaju društvu treba priložiti i punomoć.

(2) Upisnica mora sadržavati:

1. broj, vrstu i rod upisanih dionica, njihov nominalni inos i iznos za koji se upisuju,

2. izjavu upisnika kojom se obvezuje da će uplatiti dionice pod uvjetima određenim u javnom pozivu za upis dionica,

3. iznos novca koji upisnik uplaćuje pri upisu dionica,

4. izjavu upisnika da je upoznat sa statutom, izvješćem o osnivanju i izvješćem o reviziji te da je suglasan sa statutom društva i s osnivanjem društva,

5. ime, odnosno tvrtku upisnika, odnosno ime njegova punomoćnika, njegovo prebivalište, odnosno sjedište a za fizičku osobu i jedinstveni matični broj građana te njihov potpis,

6. potpis ovlaštene osobe u financijskoj instituciji kod koje su dionice upisane i obavljeno plaćanje te potvrdu o uplati.

(3) Ništava je upisnica koja nema sve podatke iz prethodnoga stavka ovoga članka i kojom se protivno zakonu ograničava odgovornost obveze upisnika.

Neuspjeli upis

Članak 199.

(1) Rok za upis dionica ne može biti dulji od tri mjeseea računajući od dana određenoga za početak roka za upis.

(2) Ako u roku iz prethodnoga stavka ovoga članka nisu upisane i u skladu s prospektom uplaćene sve dionice, osnivači mogu u roku od 15 dana po proteku toga roka sami upisati ili preuzeti dionice koje nisu upisane.

(3) Ako osnivači u roku iz prethodnoga stavka ovoga članka ponuđene dionice ne preuzmu ili ih ne upišu i ne uplate u skladu s prospektom, smatra se da osnivanje nije uspjelo, a osnivači moraju u narednih 15 dana novim oglasom pozvati upisnike da podignu uplaćene iznose.

(4) Osobe koje su dale ulog u stvarima ili pravima ili su preuzele dionice a da ih nisu upisale na temelju prospekta mora se upozoriti da preuzmu ono što su uplatile ili uložile u društvo čije osnivanje nije uspjelo.

Nepravodobna plaćanja

Članak 200.

(1) Ako se neko od plaćanja koja dospijevaju prije upisa društva u sudski registar ne obavi na vrijeme, osnivači mogu preuzimanje ili upis dionica proglasiti nevaljanim a dionice mogu preuzeti oni sami ili netko treći.

(2) Uplate ranijih upisnika ili preuzimatelja dionica pripadaju društvu.

Raspoređivanje upisanih dionica

Članak 201.

(1) Ako upis dionica uspije, osnivači moraju u roku od 15 dana po proteku roka za upis dionica koji je određen prospektom rasporediti dionice upisnicima. Ne smiju ih rasporediti onim upisnicima za koje neki od osnivača zna da nisu sposobni za plaćanje.

(2) U slučaju iz članka 199. stavka 2. ovoga Zakona dionice treba rasporediti u roku od mjesec dana po proteku roka koji je bio u prospektu naznačen za upis dionica.

(3) Svaki upisnik dionica ima kod financijske institucije koja je provodila upis pravo uvida u popis iz kojega je vidljivo koliko je dionica koje vrste i roda bilo upisano i koliko ih je raspoređeno pojedinom upisniku. U popisu mora se upisnicima kojima nije raspoređena nijedna dionica ili im nisu raspoređene sve dionice koje su upisali dati naputak da podigne previše uplaćene iznose.

Raspolaganje s uplatama

Članak 202.

Uprava može raspolagati s uplatama za dionice nakon što se društvo upiše u sudski registar. Na teret temeljnoga kapitala društva ne mogu se plaćati posebne naknade, povrati plaćanja i nagrade. Osnivači ne mogu raspolagati s uplatama za dionice.

Sazivanje osnivačke skupštine

Članak 203.

(1) Osnivačka skupština mora se održati najkasnije dva mjeseca po proteku roka za upis dionica koji je bio određen u prospektu. Osnivači društva sazivaju osnivačku skupštinu oglasom koji se mora objaviti na isti način kao što je bio objavljen i prospekt, ali tako da između zadnje objave oglasa i skupštine protekne najmanje 15 dana.

(2) U roku iz prethodnoga stavka ovoga članka mora se upisnicima kojima su podijeljene dionice omogućiti da u financijskoj instituciji gdje su ih upisali i na nekome drugome mjestu koje odrede osnivači razgledaju statut, izvješća osnivača i revizora, upisnice, izvješće osnivača o troškovima osnivanja, popis o podjeli dionica te popis osoba koje su preuzele dionice bez upisa na temelju prospekta te koliko je svaka od tih osoba preuzela dionica pojedine vrste i roda.

(3) Sud može na zahtjev osnivača iz opravdanih razloga za mjesec dana produljiti rok za održavanje glavne skupštine.

(4) Ako o osnivačkoj skupštini nema posebnih odredbi, na nju se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o glavnoj skupštini društva.

Posljedice neodržavanja osnivačke skupštine

Članak 204.

(1) Ako se pravodobno ne održi osnivačka skupština, smatra se da osnivanje društva nije uspjelo.

(2) U roku od 15 dana po proteku roka za održavanje osnivačke skupštine osnivači moraju oglasom objavljenim na isti način kao i prvi prospekt pozvati upisnike dionica da podignu svoje uplate.

(3) Ako osnivači ne postupe u skladu s odredbama stavka 2. ovoga članka, oglas će o trošku osnivača na prijedlog nekog od upisnika dionica objaviti sud.

Podobnost skupštine da donosi odluke

Članak 205.

(1) Osnivačka skupština mora se održati u sjedištu društva, ako u prospektu za to nije bilo određeno neko drugo mjesto.(2) Na osnivačkoj skupštini mora biti zastupljena većina svih dionica, a ako se dionice izdaju u više rodova, tada i većina dionica svakoga roda.

(3) Osnivačku skupštinu otvara javni bilježnik kojega na skupštinu moraju pozvati osnivači. Javni bilježnik mora sastaviti popis prisutnih upisnika i preuzimatelja dionica, odnosno njihovih zastupnika i utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za održavanje skupštine iz prethodnoga stavka ovoga članka.

(4) Ako osnivačka skupština nije podobna da donosi odluke, jer nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, a nije ni produljen rok za održavanje skupštine u skladu s odredbom članka 203. stavka 3. ovoga zakona, osnivači mogu, na način kako su to učinili i za skupštinu koja nije bila podobna za odlučivanje, u roku od 15 dana ponovno sazvati skupštinu s time da između sazivanja skupštine i dana njezina održavanja ne može proteći manje od osam ni više od petnaest dana.

(5) Ako osnivači ponovno ne sazovu skupštinu ili je sazovu ali ona ne bude podobna za odlučivanje, smatra se da osnivanje društva nije uspjelo.

Tijek osnivačke skupštine

Članak 206.

(1) Nakon otvaranja skupština izabire predsjednika i dva brojača glasova. Nakon toga čitaju se izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji. Prilozi navedenim izvješćima čitaju se samo ako to zatraže dioničari koji imaju najmanje deset posto (10%) od svih glasova prisutnih ili zastupanih dioničara na skupštini.

(2) Zapisnik o radu skupštine vodi javni bilježnik. Zapisnik osim njega potpisuju predsjednik skupštine, brojači glasova i osnivači društva.

Nadležnost osnivačke skupštine

Članak 207.

Osnivačka skupština:

1. utvrđuje jesu li upisane, odnosno preuzete i raspoređene sve dionice, jesu li uneseni svi ulozi koji su se po ovome Zakonu i po statutu društva morali unijeti do održavanja osnivačke skupštine te hoće li s onim što je uneseno društvo moći slobodno raspolagati nakon što ga se upiše u sudski registar,

2. utvrđuje iznos troškova osnivanja koji idu na teret društva,

3. izabire one organe društva koje po zakonu i statutu bira glavna skupština.

Glasovanje na osnivačkoj skupštini

Članak 208.

(1) Na osnivačkoj skupštini svaka dionica daje pravo na jedan oglas.

(2) O utvrđenjima iz stavka 1. točke 1. prethodnoga članka ovoga Zakona koja se odnose na uloge u stvarima i pravima mora se glasovati odvojeno za svaki ulog u stvari ili u pravu. Osnivači i upisnici, odnosno preuzimatelji dionica na temelju uloga u stvari ili u pravu nemaju pravo glasa. Osnivači nemaju pravo glasa kada se glasuje o utvrđenju iz stavka 1. točke 2. prethodnoga članka ovoga Zakona.

(3) Na osnivačkoj skupštini odlučuje se većinom glasova iz dionica zastupljenih na skupštini koje nisu izuzete od glasovanja.

(4) Za izmjenu odredaba statuta navedenih u članku 173. stavku 3. ovoga Zakona potrebna je suglasnost svih upisnika i preuzimatelja dionica. Za promjenu ostalih odredbi statuta potrebno je da su na skupštini prisutni ili zastupljeni upisnici i preuzimatelji dionica čiji glasovi predstavljaju najmanje dvije trećine temeljnoga kapitala društva. Odluka se donosi jednoglasno.

Ponovno ispitivanje izvješća o osnivanju

Članak 209.

(1) Ako skupština ne usvoji prijedlog da se ponovno ispita izvješće o osnivanju društva, izvješće se mora ispitati kada to prije nego što se izaberu organi društva zatraže upisnici i preuzimatelji dionica koji predstavljaju petinu svih dionica koje su bile uplaćene samo u novcu.

(2) Upisnici i preuzimatelji dionica koji su ih uplatili samo u novcu izabiru tri povjerenika. Jednoga od njih imaju pravo posebnim glasovanjem izabrati upisnici i preuzimatelji dionica koji su zahtijevali da se ponovno ispita izvješće o osnivanju ali to ne isključuje njihovo sudjelovanje u glasovanju za izbor preostalih povjerenika.

(3) Nakon što se izaberu povjerenici osnivačka skupština prekida s radom za sedam dana i bez slanja posebnog poziva određuje vrijeme ponovnog sastanka skupštine.

(4) Povjerenici podnose skupštini pisano izvješće. Ako većina povjerenika ocijeni da je vrijednost uloga u stvarima i u pravima manja od dvije trećine prvotno iskazane vrijednosti, osnivačka skupština mora odlučiti o tome hoće li se društvo osnovati.

(5) U glasovanju iz prethodnoga stavka ovoga članka ne sudjeluju osnivači ni upisnici i preuzimatelji dionica od kojih društvo treba da preuzme uloge u stvarima ili u pravima. Oni ne mogu sudjelovati u glasovanju ni kao zastupnici u ime drugih. Od glasovanja se isključuju samo one osobe kojih se tiče ponovno ispitivanje izvješća osnivača.

(6) Ako se u glasovanju ne postigne većina, osnivanje društva nije uspjelo, osim ako osnivači ili druge osobe na skupštini ne preuzmu sve dionice onih koji su glasovali protiv toga da se društvo osnuje i izjavili da ne žele biti dioničari. Preuzimatelji dionica istodobno moraju kod nadležnog javnog bilježnika uplatiti sve dospjele uplate i ispuniti, odnosno potpisati upisnice.

(7) Ako na temelju izvješća povjerenika ne bude potrebno da se glasuje o osnivanju društva, troškove ponovnog ispitivanja izvješća osnivača solidarno snose oni koji su zahtijevali ponovno ispitivanje. U svakom drugom slučaju spomenute troškove snose osnivači.

Upis u sudski registar. Postupanje u ime društva prije upisa u sudski registar. Odgovornost u osnivanju

Članak 210.

(1) Na upis osnivanja društva u sudski registar na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 186. do 190. ovoga Zakona.

(2) Na odgovornost za štetu pričinjenu u osnivanju društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 191. do 194. ovoga Zakona.

(3) Na postupanje u ime društva prije nego što se ono upiše u sudski registar primjenjuje se odredba članka 6. ovoga Zakona.

Odjeljak 4.

PRAVNI ODNOSI IZMEÐU DRUŠTVA I DIONIČARA

Načelo jednakog položaja dioničara

Članak 211.

Pod jednakim uvjetima dioničari imaju jednaki položaj u društvu.

Glavna obveza dioničara

Članak 212.

Obveza dioničara je da na račun društva uplate iznos koji odgovara nominalnom iznosu dionice, odnosno veći iznos ako je ona izdana za veći iznos ili da mu prenesu stvar ili pravo ako uplaćuju dionicu ulaganjem stvari ili prava.

Posljedice nepravodobne uplate

Članak 213.

(1) Dioničari su dužni uplatiti dionice na poziv uprave. Ako u statutu nije drugačije odredeno, dioničare treba u glasilu društva pozvati da uplate dionice.

(2) Dioničari koji dionice ne uplate na vrijeme dužni su od dospjelosti obveze do njezinog podmirenja platiti društvu zatezne kamate po stopi određenoj zakonom, ako statutom za to nije propisana viša stopa.

(3) Za nepravodobnu uplatu dionice prenošenjem društvu stvari kako je to propisano u drugoj rečenici stavka 5. članka 179. ovoga Zakona, statutom se može predvidjeti i plaćanje ugovorne kazne.

Isključenje dioničara zbog nepravodobne uplate dionica

Članak 214.

(1) Dioničarima koji pravodobno ne uplate iznos koji se od njih traži da uplate može se preporučenim pismom dati naknadni rok s prijetnjom da će im se po bezuspješnom proteku toga roka oduzeti dionice i ono što su već uplatili. Davanje naknadnog roka treba objaviti u glasilu društva.

(2) Dioničarima koji usprkos tome ne uplate iznos koji se od njih traži javnom se objavom u korist društva oduzimaju dionice i ono što su do tada uplatili. U objavi moraju se točno navesti dionice koje se oduzimaju u korist društva.

(3) Umjesto starih isprava o dionicama koje su oduzete izdaju se nove u kojima se naznačuju uplaćeni iznosi i iznosi koje još treba uplatiti. Isključeni dioničar odgovara društvu za iznos koji nije plaćen ako mu kasnije taj iznos ne bi bio uplaćen na način kako je to propisano u članku 215. ovoga Zakona.

Plaćanje obveze prednika

Članak 215.

(1) Svaki prednik isključenog dioničara koji je upisan u knjigu dionica odgovara društvu za plaćanje zaostalog iznosa uplate ako se plaćanje ne može ostvariti od njegovih sljednika. O pozivu za uplatu upućenom isključenom dioničaru društvo mora obavijestiti njegova neposrednog sljednika. Smatra se da se plaćanje ne može ostvariti ako ono ne uslijedi u roku od mjesec dana od kada je postavljen zahtjev za plaćanjem i od kada je o tome obaviješten prednik isključenog dioničara. Kada se plati preostali dio uplate, izdat će se nova isprava o dionicama.

(2) Svaki prednik je u obvezi da plati samo one iznose koje je društvo tražilo da se uplate u roku od dvije godine od dana kada je zatražen prijenos dionice u knjizi dionica.

(3) Ako se plaćanje zaostalog iznosa ne može ostvariti od prednika, društvo mora dionicu odmah prodati na burzi ili na drugi uobičajeni način.

Zabrana oslobođenja od ispunjenja obveze dioničara

Članak 216.

(1) Dioničare ni njihove prednike ne može se osloboditi plaćanja obveze iz članka 212. i 215. ovoga Zakona. Nije dopušten prijeboj s potraživanjem društva na temelju odredbi članka 212. i 215. ovoga Zakona.

(2) Dioničare se može osloboditi od obveze plaćanja uloga u slučaju redovnog smanjenja temeljnog kapitala društva ili smanjenja toga kapitala povlačenjem dionica do iznosa za koji je kapital smanjen.

Zabrana povrata plaćenog i plaćanja kamata na ulog

Članak 217.

(1) Dioničarima se ne smiju vratiti uplaćeni ulozi. Vraćanjem uplaćenog uloga ne smatra se plaćanje cijene kod stjecanja vlastitih dionica

(2) Dioničarima se ne mogu obećati ni platiti kamate na ono što su uložili u društvo.

Dodatne obveze dioničara

Članak 218.

(1) Ako je za prijenos dionice potrebna suglasnost društva, statutom se dioničarima može propisati obveza da su pored uplate u temeljni kapital društva dužni uz naplatu ili bez naplate ispuniti činidbe koje nisu u novcu. Obveze dioničara i njihov opseg moraju se naznačiti u dionicama i u privremenicama.

(2) U statutu se može propisati ugovorna kazna na slučaj da se dodatne obveze ne ispune ili da se ne ispune onako kako je to određeno.

Zabrana upisa vlastitih dionica i preuzimanja dionica

Članak 219.

(1) Društvo ne smije upisati vlastite dionice.

(2) Ovisno društvo ne smije preuzimati dionice vladajućega društva, društvo u kojemu postoji većinski udio ne smije preuzimati dionice društva koje ima taj većinski udio kao osnivač ni upisom dionica pri osnivanju niti prilikom povećanja i uvjetnog povećanja temeljnog kapitala društva. Preuzimanje dionica suprotno ovim odredbama je valjano.

(3) Tko pri osnivanju ili povećanju temeljnoga kapitala preuzme dionicu za račun društva, ovisnoga društva ili društva u kome postoji većinski udio ne može se pozivati na to da ih nije preuzeo za svoj račun. On jamči za to da će se uplatiti puni ulog bez obzira na sporazume s društvom, ovisnim društvom ili društvom u kome postoji većinski udio. Ne pripadaju mu prava iz dionice sve dok je ne preuzme u svoje ime.

(4) Ako se pri povećanju temeljnoga kapitala društva upišu dionice suprotno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, za punu uplatu dionica jamče svi članovi uprave, osim ako dokažu da nisu krivi.

Upotreba dobiti

Članak 220.

(1) Statutom društva može se odrediti, samo za slučaj da glavna skupština usvoji račun dobiti i gubitka, da se iznosi iz dobiti tekuće godine rasporede u ostale rezerve. Na temelju takve odredbe statuta može se u ostale rezerve iz dobiti rasporediti najviše polovinu dobiti tekuće godine. Kod toga se prije moraju odbiti iznosi za pokriće gubitaka iz ranijih godina i za zakonske i statutarne rezerve.

(2) Utvrde li uprava i nadzorni odbor račun dobiti i gubitka, mogu dio dobiti tekuće godine, ali ne više od polovine, rasporediti u ostale rezerve. Statutom se može ovlastiti upravu i nadzorni odbor da tako rasporedi više od polovine dobiti tekuće godine. Na temelju takve odredbe statuta uprava i nadzorni odbor ne mogu rasporediti iznose dobiti u ostale rezerve ako one prelaze visinu polovine temeljnoga kapitala ili bi se to dogodilo kada bi se u njih rasporedio dio dobiti tekuće godine.

(3) Glavna skupština može odlukom o upotrebi dobiti unijeti u rezerve i druge iznose. Ako je na to ovlaštena statutom, glavna skupština može odlučiti da se dobit upotrebi u druge svrhe pa da se i ne podijeli dioničarima.

(4) Dioničari imaju pravo da im se podijeli dobit osim ako je odlukom glavne skupštine u skladu sa zakonom i sa statutom određeno da se dobit ne dijeli dioničarima.

(5) Prije prestanka društva dioničarima se može podijeliti samo dobit koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka.

Plaćanje predujma dividende iz dijela neto dobiti

Članak 221.

(1) Statutom se može ovlastiti upravu da tijekom poslovne godine iz predvidivoga dijela neto dobiti isplati dioničarima predujam na ime dividende.

(2) Uprava može isplatiti predujam samo onda ako račun dobiti i gubitka za proteklu poslovnu godinu pokazuje dobit. Isplate predujma ne može preći iznos polovine prošlogodišnje dobiti.

(3) Za plaćanje predujma potrebna je suglasnost nadzornog odbora.

Zakonske rezerve

Članak 222.

(1) Društvo je dužno u zakonske rezerve unositi dvadeseti dio dobiti tekuće godine umanjene za iznos gubitka i prethodne godine sve dok te rezerve zajedno s kapitalom dobiti ne dosegnu visinu od pet posto (5 %) temeljnoga kapitala društva ili statutom određen veći dio toga kapitala.

(2) Zakonske rezerve koje ne prelaze iznos iz prethodnoga stavka ovoga članka mogu se upotrijebiti:

1. za pokrivanje gubitka iz tekuće godine, ako se on ne pokrije iz dobiti prethodne godine niti se to može učiniti korištenjem drugih rezervi,

2. za pokrivanje gubitka iz prethodne godine, ako se on ne pokrije iz dobiti tekuće godine niti se to može učiniti korištenjem drugih rezervi.

(3) Dio zakonskih rezervi koji prelazi iznos iz stavka 1. ovoga članka može se upotrijebiti:

1. za pokrivanje gubitka iz tekuće godine, ako se to ne može učiniti iz dobiti iz prethodne godine,

2. za pokrivanje gubitka iz prethodne godine, ako se to ne učini iz dobiti tekuće godine,

3. za povećanje temeljnoga kapitala iz sredstava društva.

Zakonske rezerve ne mogu se koristiti za svrhe navedene u točki 1. i 2. ovoga stavka, ako se istovremeno rezerve društva koriste za isplatu dividende.

Podjela dobiti

Članak 223.

(1) Udjeli dioničara u dobiti određuju se odnosom nominalnih iznosa dionica.

(2) Ako ulozi u temeljni kapital nisu plaćeni u cjelini ili nisu uplaćeni za sve dionice u istome omjeru, dioničari sudjeluju u podjeli dobiti u omjeru onoga što su uplatili. Ulozi učinjeni u tijeku poslovne godine uzimaju se u obzir prema vremenu koje je proteklo od uplate.

(3) Statutom se može odrediti i drugačiji način podjele dobiti.

Odgovornost dioničara koji su primili zabranjena plaćanja

Članak 224.

(1) Dioničari moraju društvu vratiti isplate koje protivno ovome Zakonu prime od društva. Ako iznose prime kao dividendu, obveza povratka postoji samo onda ako su znali ili su morali znati da nisu imali pravo primiti isplatu.

(2) Zahtjev kojega ima društvo mogu postaviti i njegovi vjerovnici, ako ih ono ne može podmiriti. Ako je nad društvom otvoren stečajni postupak, za vrijeme trajanja toga postupka stečajni upravitelj ostvaruje protiv dioničara pravo vjerovnika društva.

(3) Zahtjevi na temelju ovih propisa zastaruju za pet godina od primitka plaćanja.

Plaćanje dodatnih usluga

Članak 225.

Za dodatne usluge na koje su na temelju statuta dioničari obvezni prema društvu, pored ulaganja u temeljni kapital društva, može im se platiti naknada koja ne prelazi vrijednost usluge, bez obzira na to je li u računu dobiti i gubitka iskazana dobit.

Upis u knjigu dionica

Članak 226.

(1) Dionice koje glase na ime upisuju se u knjigu dionica društva s oznakom imena, prebivališta, odnosno tvrtke i sjedišta imatelja dionica.

(2) U odnosu prema društvu vrijedi kao dioničar koji ima dionicu što glasi na ime samo onaj tko je upisan u knjizi dionica.

(3) Ako je netko po mišljenju društva neopravdano upisan u knjizi dionica kao dioničar, društvo može brisati upis samo onda ako je prije toga o tome obavijestio dioničara i dalo mu primjereni rok za prigovor. Ako dioničar prigovori nakanjenome brisanju u roku koji mu je dan, ne može ga se brisati iz knjige dionica.

(4) Ovi propisi na odgovarajući se način primjenjuju i na privremenice.

(5) Svakome dioničaru treba na njegov zahtjev omogućiti uvid u knjigu dionica.

Prijenos dionica koje glase na ime

Članak 227.

(1) Dionice koje glase na ime prenose se indosamentom. Glede oblika indosamenta, pravne legitimacije imatelja i njegove obveze za predaju dionice na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o mjenici.

(2) Statutom društva može se odrediti da je za prijenos dionice potrebna suglasnost društva. Suglasnost daje uprava. Statutom se može odrediti da o davanju suglasnosti odlučuju nadzorni odbor ili glavna skupština društva. U statutu se mogu odrediti razlozi zbog kojih se može odbiti davanje suglasnosti za prijenos dionice.

(3) Ako se dionica koja glasi na ime prenese na drugu osobu, prijenos dionice treba prijaviti društvu. Kod toga treba predočiti ispravu o dionici i dokazati da je prenesena. Statutom društva može se odrediti kako se dokazuje prijenos dionice prije nego što društvo izda isprave o dionicama. Prijenos dionice društvo upisuje u knjigu dionica.

(4) Ovi propisi na odgovarajući se način primjenjuju i na privremenice.

Više ovlaštenika na dionici

Članak 228.

(1) Ako na dionici ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz dionice ostvarivati samo preko zajedničkog zastupnika.

(2) Za obveze iz dionice svi ovlaštenici odgovaraju kao solidarni dužnici.

(3) Ako društvo treba dioničaru izjaviti volju a ovlaštenici na dionici ne odrede zajedničkog zastupnika, dovoljno je da je volja očitovana jednome ovlašteniku.

Računanje vremena za koje imatelj ima dionicu

Članak 229.

Ako ostvarivanjem prava iz dionice ovisi o tome da je dioničar određeno vrijeme bio imatelj dionice, s vlasništvom se izjednačuje zahtjev za prijenos što ga on ima prema financijskoj instituciji. Dioničaru se uračunava vrijeme za koje je vlasništvo imao njegov pravni prednik ako je dionicu stekao bez naplate od svog povjerenika, kao skupni pravni sljednik ili podjelom zajednice.

Proglašenje isprave o dionici nevažećom po amortizacijskom postupku i od strane društva

Članak 230.

(1) Ako se isprava o dionici ili privremenici izgubi ili uništi, može se po propisima o amortizaciji vrijednosnih papira proglasiti nevažećom.

(2) Glase li kuponi za isplatu dividende na donositelja, proglašavanjem isprave o dionici ili privremenici nevažećima utrnjuje i zahtjev iz kupona koji još nisu dospjeli za naplatu.

(3) Ako sadržaj isprave o dionici zbog promjene pravnih odnosa postane netočan, društvo je uz odobrenje suda može proglasiti nevažećom. Odnosi li se netočnost na izmjenu nominalnog iznosa dionice, ona se može proglasiti nevažećom samo onda ako se nominalni iznos smanjuje zato da bi se smanjio temeljni kapital društva. Dionica koja glasi na ime ne može se proglasiti nevažećom samo zbog toga što je oznaka dioničara postala netočnom.

(4) U pozivu da se izruči isprava o dionici mora se iznijeti da se ona proglašava nevažećom i uputiti na odobrenje suda. Do proglašenja isprave o dionici nevažećom može doći samo onda ako je poziv bio objavljen na način kako se to po odredbi članka 214 stavka 1. ovoga Zakona određuje za davanje naknadnoga roka. Proglašenje isprave o dionici nevažećom provodi se objavljivanjem u glasilu društva. U objavi dionica se proglašava nevažećom tako da se uz objave jasno vidi koja se dionica proglašava nevažećom.

(5) Umjesto isprave o dionici koja je proglašena nevažećom treba izdati novu i uručiti je ovlašteniku ili dati u pohranu. O uručenju ili pohrani mora se obavijestiti sud.

Zamjena oštećenih isprava o dionicama i privremenicama

Članak 231.

Ako je isprava o dionici, odnosno privremenici tako oštećena da više nije podobna za promet ali su prepoznatljivi njezin bitan sadržaj i oznake raspoznavanja, ovlaštenik može tražiti od društva da mu dade novu ispravu uz izručenje one koja je oštećena. Ovlaštenik mora predujmiti i snositi troškove izdavanja nove isprave.

Novi kuponi dionice

Članak 232.

Novi kuponski arak može se izručiti zakonitom imatelju samo na temelju predočenoga talona dionice.

Stjecanje vlastitih dionica

Članak 233.

(1) Društvo može stjecati vlastite dionice samo:

1. ako je stjecanje potrebno da bi se od društva otklonila teška šteta koja neposredno predstoji,

2. ako dionice treba ponuditi da ih steknu zaposleni u društvu ili u nekome od društava koje je s njime povezano.

3. ako se dionice stječu zato da bi se po odredbama ovoga Zakona dioničarima dala otpremnina,

4. ako je stjecanje nenaplatno ili ako stjecanjem financijska institucija kupuje dionice komisiono,

5. na temelju univerzalnog pravnog sljedništva ili

6. na temelju odluke glavne skupštine o povlačenju dionica po propisima o smanjenju temeljnoga kapitala društva.

(2) Ukupan nominalni iznos dionica stečenih u svrhe navedene u stavku 1. točki 1. do 3. ovoga članka ne može, zajedno s takvim iznosima drugih dionica društva koje je ono već steklo i još ih ima, preći deset posto (10%) temeljnoga kapitala društva. Takvo je stjecanje nadalje dopušteno samo onda ako društvo stvori propisane rezerve za te dionice tako da se ne smanji temeljni kapital društva ni rezerve koje po zakonu ili po statutu ono mora imati a koje se ne smiju koristiti za isplate dioničarima. U slučajevima iz stavka 1. točke 1. 2. i 4. ovoga članka stjecanje je dopušteno samo onda ako su za dionice u cjelini uplaćeni nominalni iznosi ili viši iznosi za koje su one izdane.

(3) U slučaju iz stavka 1. točke 1. ovoga članka uprava mora izvijestiti sljedeću glavnu skupštinu o razlozima i svrsi stjecanja, broju i nominalnim iznosima stečenih dionica, o njihovu udjelu u temeljnome kapitalu kao i o protuvrijednosti koja je dana za te dionice. U slučaju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka dionice se moraju u roku od godinu dana od njihova stjecanja ponuditi zaposlenima na otkup.

Ništavi poslovi

Članak 234.

(1) Ništav je pravni posao kojim društvo nekome daje predujam ili zajam ili mu pruža osiguranje radi stjecanja dionica toga društva. To se ne odnosi na tekuće pravne poslove financijskih institucija niti na davanje predujma ili zajma ni na pružanje osiguranja da bi dionice stekli zaposleni u društvu ili u društvu koje je s njime povezano. Pravni je posao ništav i u tim slučajevima, ako društvo ne bi pri stjecanju vlastitih dionica moglo stvoriti propisane rezerve za te dionice da se ne bi smanjio temeljni kapital društva ili po zakonu ili statutu propisane rezerve koje se ne smiju koristiti za plaćanja dioničarima.

(2) Ništav je i pravni posao između dioničkoga društva i druge osobe kojim se ta osoba ovlašćuje ili obvezuje da stekne dionice dioničkoga društva za račun toga društva, ovisnoga društva ili društva u kojemu dioničko društvo ima većinski udio, ako bi stjecanje dionica od strane dioničkoga društva bilo protivno članku 233. stavku 1. i 2. ovoga Zakona.

Prava iz vlastitih dionica

Članak 235.

Iz vlastitih dionica društvu ne pripadaju nikakva prava.

Otuđenje i povlačenje vlastitih dionica

Članak 236.

(1) Ako društvo protivno odredbama članka 233. stavka 1. i 2. ovoga Zakona stekne vlastite dionice, mora ih otuđiti u roku od godinu dana.

(2) Ako ukupni nominalni iznos dionica koje društvo na dopušteni način stekne po odredbama članka 233. stavka 1. ovoga Zakona i još ih drži prelazi deset posto (10%) temeljnoga kapitala društva, društvo mora u roku od tri godine nakon stjecanja dionica otuđiti onaj dio dionica koji prelazi taj postotak.

(3) Ako se vlastite dionice ne otuđe u rokovima propisanim u stavku 1. i 2. ovoga članka, društvo ih mora povući.

Stjecanje vlastitih dionica preko trećih

Članak 237.

Onaj tko djeluje u vlastito ime ali za račun dioničkoga društva može steći ili imati dionice toga društva samo onda ako bi to po odredbama članka 233. stavka 1.točke 1. do 5. i stavka 2. ovoga Zakona bilo dopušteno i tome društvu. Isto vrijedi i kada dionice dioničkoga društva stječe ili drži ovisno društvo ili društvo u kome dioničko društvo ima većinski udio ili kada ih stječe ili drži treća osoba koja djeluje u vlastito ime ali za račun ovisnoga društva ili društva. u kojemu dioničko društvo ima većinski udio. U izračunavanju ukupnog nominalnog iznosa dionica po odredbama članka 233. stavka 2. i članka 236. stavka 2. ovoga Zakona te se dionice smatraju dionicama dioničkoga društva. U ostalome na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 233. stavka 3. i članka 234. do 236. ovoga Zakona. Treća osoba ili društvo moraju dioničkome društvu na njegov zahtjev pribaviti vlasništvo dionica. Dioničko društvo mora platiti protuvrijednost dionica.

Uzimanje vlastitih dionica u zalog

Članak 238.

(1) Sa stjecanjem vlastitih dionica po odredbama članka 233. stavka 1. i 2., članka 233. i članka 237. ovoga Zakona izjednačuje se uzimanje vlastitih dionica u zalog. Financijska institucija može u okviru tekućih poslova uzimati u zalog vlastite dionice do ukupnog iznosa iz članka 233. stavka 2. ovoga Zakona. Na odgovarajući način primjenjuje se odredba članka 234. ovoga Zakona.

(2) Postupanje protivno stavku 1. ovoga članka ima za posljedicu da uzimanje u zalog vlastitih dionica nije valjano ako za njih nije u cjelini uplaćen nominalni iznos ili veći iznos za koji su izdane.

Odjeljak 5.

ORGANI DRUŠTVA

Pododjeljak 1.

Uprava

Sastav uprave

Članak 239.

(1) Uprava se sastoji od jedne ili više osoba (direktori) čiji se broj određuje statutom. Ako se uprava sastoji od više osoba, jedna se od njih mora imenovati za predsjednika.

(2) Članom uprave može biti svaka fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna. U statutu se mogu odrediti uvjeti za imenovanje članova uprave. Članom uprave ne može biti osoba.:

1. koja je kažnjena za kazneno djelo prouzrokovanja stečaja, povrede obveze vođenja poslovnih knjiga, oštećenja vjerovnika, pogodovanja vjerovnika, zloupotrebe u postupku prisilne nagodbe ili stečaja, neovlaštenog otkrivanja i pribavljanja poslovne ili proizvodne tajne ili prevare iz Kaznenog zakonika Republike Hrvatske i to za vrijeme od pet godina po pravomoćnosti presude kojom je osuđena, s time da se u to vrijeme ne računa vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ili

2. protiv koje je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je u potpunosti ili djelomično obuhvaćeno predmetom poslovanja društva za vrijeme dok traje ta zabrana.

Vođenje poslova društva

Članak 240.

(1) Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost.

(2) Ako se uprava sastoji od više osoba, članovi uprave ovlašteni su da poslove vode samo zajedno. Statutom se može odrediti i drugačiji način vođenja poslova, ali se ne može odrediti da se u slučaju različitih mišljenja članova uprave smatra da je donesena odluka za koju se odlučila manjina. Ako su glasovi pri odlučivanju jednako podijeljeni, a statutom se za taj slučaj drugačije ne odredi, odlučujući je glas predsjednika uprave.

(3) Uprava može donijeti poslovnik o svome radu, ako njegovo donošenje nije po statutu u nadležnosti nadzornog odbora ili ako ga i bez određivanja takve nadležnosti taj organ ne donese. Pitanja koja se inače uređuju poslovnikom mogu se urediti statutom. Odluka uprave o poslovniku mora se donijeti jednoglasno.

Zastupanje

Članak 241.

(1) Uprava zastupa društvo. U tome je ovlaštena poduzimati sve pravne radnje zastupanja u poslovima, pred sudom i drugim organima vlasti.

(2) Ako se uprava sastoji od više osoba, a statutom se drugačije ne odredi, članovi uprave ovlašteni su zastupati društvo samo skupno. Za očitovanje volje prema društvu dovoljno je da je ona očitovana prema jednome članu uprave.

(3) Statutom se može odrediti da su za zastupanje ovlašteni pojedini članovi uprave sami ili zajedno s prokuristom. Ako je na to ovlašten statutom, takvu odluku može donijeti i nadzorni odbor.

(4) Članovi uprave potpisuju se u ime društva pri čemu moraju navesti tvrtku društva i svojstvo članova uprave.

Ograničenje ovlasti za zastupanje i za vođenje poslova

Članak 242.

(1) Ovlast uprave da zastupa društvo ne može se ograničiti.

(2) Članovi uprave moraju se u odnosu na društvo u vođenju poslova držati ograničenja koja su im u okviru propisa postavljena statutom, odlukama nadzornog odbora i glavne skupštine te poslovnikom o radu uprave.

Priprema i provođenje odluka glavne skupštine

Članak 243.

Uprava je dužna da:

1. na zahtjev glavne skupštine pripremi odluke i opće akte čije je donošenje u nadležnosti glavne skupštine,

2. pripremi ugovore koji se mogu sklopiti samo uz suglasnost glavne skupštine,

3. izvršava odluke koje glavna skupština donese u okviru svoje nadležnosti.

Imenovanje i opoziv članova uprave

Članak 244.

(1) Članove uprave i predsjednika imenuje nadzorni odbor društva najviše na vrijeme od pet godina s time da ih može ponovno imenovati. Ponovno imenovanje uprave nije moguće ranije od godinu dana prije isteka njihova mandata.

(2) Nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom.

Imenovanje od strane suda

Članak 245.

(1) ako neki član uprave nije imenovan, u hitnom će ga slučaju na zahtjev zainteresirane osobe imenovati sud.

(2) Tako imenovana osoba ostaje članom uprave sve dok se u skladu sa statutom ne imenuje član uprave na čije mjesto je on imenovan.

(3) Član uprave kojega imenuje sud ima pravo na na doknadu troškova koje ima u obavljanju toga posla i na nagradu za rad. Ako se tako imenovani član uprave i društvo ne mogu o tome sporazumjeti. o nadoknadi troškova i o plaćanju nagrade odlučuje sud.

Sudjelovanje članova uprave u dobiti društva

Članak 246.

(1) Članovima uprave društva može se za njihov rad dati pravo da sudjeluju u dobiti društva.

(2) Ako se članovima uprave daje pravo da sudjeluju u dobiti tekuće godine, njihov se udio obračunava prema toj dobiti umanjenoj za gubitak iz prethodne godine i za iznose koji se po zakonu i statutu iz dobiti tekuće godine unose u rezerve društva. Drugačije određenje sudjelovanja članova uprave u dobiti društva ništavo je.

Načela za primanja članova uprave

Članak 247.

(1) Pri određivanju ukupnih primitaka pojedinoga člana uprave (plaće, sudjelovanja u dobiti, nadoknadi izdataka, plaćanju premija osiguranja, provizija i svih ostalih davanja) nadzorni odbor mora brinuti o tome da ukupni iznosi primanja budu u primjerenome odnosu posla koji obavlja član uprave i stanja društva.

(2) Ako se nakon što se članovima uprave odrede primanja tako bitno pogoršaju prilike društva da bi dalje isplaćivanje primanja iz stavka 1. ovoga članka za društvo značilo tešku nepravdu, nadzorni odbor, a u slučaju iz članka 245. stavka 3. ovoga Zakona na zahtjev toga odbora sud, ovlašten je da ih primjereno smanji. Smanjenje primanja neme utjecaja na ostale dijelove ugovora člana uprave s društvom. Član uprave ima pravo na raskid ugovora s krajem narednog tromjesečja s time da je otkazni rok za to šest tjedana.

Zabrana konkurencije

Članak 248.

(1) Član uprave ne može bez suglasnosti nadzornog odbora za svoj ni za tuđi račun obavljati poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva, ne može biti član uprave ni nadzornog odbora u drugome društvu koje se bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva, a ne može ni u prostorijama društva obavljati poslove za svoj niti za tuđi račun. Bez te suglasnosti član uprave ne može biti ni član trgovačkoga društva koji osobno odgovara za obveze toga društva, ako se ono bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva.

(2) Ako član uprave postupi protivno zabrani iz prethodnoga stavka ovoga članka, društvo može od njega tražiti da mu nadoknadi time pričinjenu štetu. Umjesto toga društvo može tražiti od člana uprave da dopusti da se poslovi koje je sklopio za svoj račun smatraju poslovima sklopljenim za račun društva a da iz poslova koje je sklopio za tuđi račun prenese društvu ono što je za to primio, odnosno da mu ustupi zahtjev za naplatu onoga što bi trebalo da primi.

(3) Zahtjevi društva iz prethodnoga stavka ovoga članka zastaruju u roku od tri mjeseca od kada su ostali članovi uprave i članovi nadzornoga odbora saznali za radnju povodom koje se može tražiti nadoknada štete. Zahtjevi zastaruju u svakom slučaju, bez obzira na saznanje za radnju, u roku od pet godina od kada je radnja učinjena.

Davanje kredita članovima uprave i prokuristima

Članak 249.

(1) Društvo može dati kredit članovima uprave, prokuristima i članovima njihovih užih obitelji samo na temelju odluke nadzornoga odbora. Odluka se može odnositi samo na određene ugovore o kreditu ili vrste kredita a ugovor o kreditu mora se sklopiti najkasnije tri mjeseca od dana donošenja odluke kojom se kredit odobrava. U odluci moraju se odrediti kamate i otplata kredita. Kreditom se smatraju i druge pravne radnje koje se u gospodarskome smislu mogu s njime izjednačiti. To ne vrijedi za kredite koji ne prelaze visinu mjesečne plaće člana uprave.

(2) Odredbe prethodnoga stavka ovoga članka primjenjuju se i na davanje kredita vladajućega društva takvim osobama u ovisnome društvu i članovima njihovih užih obitelji te na davanje kredita ovisnoga društva takvim osobama u vladajućemu društvu i članovima njihovih užih obitelji. U tim slučajevima odluku o davanju kredita daje nadzorni odbor vladajućega društva.

(3) Dade li se kredit protivno odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka, mora ga se, bez obzira na odredbe ugovora, odmah vratiti, osim ako nadzorni odbor naknadno ne donese odluku kojom odobrava davanje kredita.

Izvješća nadzornom odboru

Članak 250.

(1) Uprava mora izvješćivati nadzorni odbor o:

1. poslovnoj politici i o drugim načelnim pitanjima budućeg vođenja poslova,

2 rentabilnosti poslovanja društva a napose rentabilnosti upotrebe vlastitoga kapitala,

3. tijeku poslova, napose prihoda i stanja društva,

4. poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva.

(2) Nadzorni odbor može zahtijevati od uprave da ga izvješćuje i o drugim pitanjima koja su od značaja za poslovanje i stanje društva.

(3) Uprava podnosi izvješće o poslovnoj politici najmanje jednom godišnje, ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalažu da se o tome izvijesti bez odgađanja, izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova i o stanju društva najmanje tromesečno a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima zauzeti stav.

(4) Izvješća se moraju sastavljati savjesno i istinito.

(5) Nadzorni odbor može u svako doba tražiti od uprave da ga izvijesti o pitanjima koja su povezana s poslovanjem društva i koja značajnije utječu na položaj društva ili se razumno može očekivati da bi na to mogla utjecati.

Dužnosti uprave u slučaju gubitka, prezaduženja ili nesposobnosti za plaćanje

Članak 251.

(1) Ako se kod izrade godišnjih ili drugih financijskih izvješća ili inače ustanovi da u društvu postoji gubitak u visini polovine temeljnoga kapitala društva, uprava mora odmah sazvati glavnu skupštinu društva i o tome je izvijestiti.

(2) Ako je društvo nesposobno za plaćanje ili prezaduženo, uprava mora bez odgađanja a najkasnije tri tjedna po nastanku razloga kojega poseban zakon određuje kao razlog za pokretanje stečajnog postupka zatražiti da se otvori taj postupak ili postupak prisilne nagodbe.

(3) Nakon što nastane nesposobnost za plaćanje, odnosno nakon što dođe do prezaduženosti uprava ne smije obavljati plaćanja. To ne vrijedi za plaćanja koja se i nakon toga obave s pozornošéu urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Dužna pozornost i odgovornost članova uprave

Članak 252.

(1) Članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva.

(2) Članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

(3) Članovi uprave naročito su odgovorni za štetu ako suprotno ovome Zakonu:

1. vrate dioničarima ono što su uložili u društvo,

2 isplate dioničarima kamate ili dividendu,

3. upišu, steknu, uzmu u zalog ili povuku vlastite dionice društva ili nekoga drugoga društva,

4. izdaju dionice prije nego što se za njih u cjelini uplati nominalni iznos ili veći iznos za koji su izdane,

5. razdijele imovinu društva,

6. obave plaćanja nakon što nastupi nesposobnost društva za plaćanje, odnosno nakon što dođe do prezaduženosti društva,

7. kod uvjetnog povećanja kapitala izdaju dionice suprotno svrsi ili prije nego što se one u cjelini uplate.

(4) Obveza naknade štete ne postoji ako se radnja članova uprave temelji na odluci glavne skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne isključuje odgovornost. Društvo se može odreći zahtjeva za naknadu štete ili o njemu sklopiti nagodbu tek po proteku tri godine od nastanka zahtjeva ali samo onda ako se s time suglasi glavna sukpština i ako tome ne prigovori manjina koja raspolaže ukupno s najmanje desetinom temeljnog kapitala društva i prigovor se ne unese u zapisnik sa skupštine. To vremensko ograničenje ne vrijedi ako je onaj tko je odgovoran za naknadu štete nesposoban za plaćanje i ako, da bi otklonio otvaranje stečaja, sklopi nagodbu sa svojim vjerovnicima.

(5) Zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoja potraživanja podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima osim onih iz stavka 3. ovoga članka samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. U odnosu na vjerovnike društva obveza da se nadoknadi šteta ne može se otkloniti tako da se društvo odrekne zahtjeva ili da o zahtjevu sklopi nagodbu niti time što se radnja temeljila na odluci glavne skupštine.

(6) Zahtjevi iz prethodnih stavaka ovoga članka zastaruju za pet godina.

Zamjenici članova uprave

Članak 253.

Propisi za članove uprave vrijede i za njihove zamjenike.

Pododjeljak 2.

Nadzorni odbor

Broj članova nadzornog odbora

Članak 254.

(1) Nadzorni odbor ima najmanje tri člana. Statutom se može odrediti i veći broj članova nadzornog odbora s time da njihov broj mora biti neparan.

(2) Najveći broj članova nadzornog odbora iznosi kod društva s temeljnim kapitalom:

- do u valuti Republike Hrvatske izražene protuvrijednosti od 3.000.000 DEM 9 članova,

- preko u valuti Republike Hrvatke izražene protuvrijednosti od 3.000.000 DEM 15 članova,

- preko u valuti Republike Hrvatske izražene protuvrijednosti od 20.000.000 DEM 21 član.

(3) Vrijednost temeljnoga kapitala društva iz prethodnoga stavka ovoga članka određuje se po srednjem tečaju utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka za DEM koji je na snazi na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno podnošenja prijave za upis povećanja ili smanjenja temeljnoga kapitala društva u sudski registar.

Tko može biti član nadzornog odbora

Članak 255.

(1) Članom nadzornog odbora može biti fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna. Statutom se mogu odrediti uvjeti koje mora ispuniti osoba da bi bila imenovana u nadzorni odbor.

(2) Članom nadzornog odbora ne može biti:

1. član uprave društva,

2. član nadzornog odbora u deset društava,

3. član uprave društva koje je ovisno u odnosu na dioničko društvo,

4. član uprave drugog društva kapitala u čijem se nadzornom odboru nalazi član uprave društva,

5. osoba koja ne ispunjava uvjete iz članka 239 stavka 2. ovoga Zakona.

Izbor i imenovanje članova nadzornog odbora

Članak 256.

(1) Članove nadzornog odbora bira glavna skupština društva.

(2) Statutom se može predvidjeti da određeni dioničari imenuju određeni broj članova nadzornog odbora. Kada je tako propisano posebnim zakonom, u statutu se određuje broj članova nadzornog odbora koje biraju zaposleni.

(3) Pravo imenovanja članova nadzornog odbora mogu imati samo određeni dioničari ili svakodobni imatelji određenih dionica. Imateljima određenih dionica može se statutom dati pravo da imenuju članove nadzornog odbora ako njihove dionice glase na ime i ako je za prijenos tih dionica potrebna suglasnost društva. Takve dionice ne čine poseban rod dionica. Dioničari mogu u nadzorni odbor imenovati najviše jednu trećinu članova odbora.

(4) Ne mogu se izabrati zamjenici članova nadzornog odbora.

Imenovanje članova nadzornog odbora od strane suda

Članak 257.

Ako u nadzornom odboru nedostaje broj članova potreban za to da bi se u njemu mogle donositi odluke, članove koji za to nedostaju imenovat će sud na zahtjev uprave nekoga člana nadzornog odbora ili dioničara. Uprava je dužna uputiti zahtjev sudu bez odgađanja, osim ako se ne očekuje da će se broj članova nadzornog odbora na vrijeme popuniti do naredne sjednice toga odbora.

Mandat članova nadzornog odbora

Članak 258.

Članovi nadzornog odbora biraju se, odnosno imenuju najviše na četiri godine i mogu biti ponovno birani, odnosno imenovani.

Opoziv članova nadzornog odbora

Članak 259.

(1) Glavna skupština može opozvati člana nadzornog odbora i prije isteka mandata za koji je izabran. Za odluku o tome potrebna je većina od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(2) Imenovanoga člana nadzornog odbora može u svako doba opozvati onaj tko ga je imenovao i zamijeniti ga drugom osobom. Ako više nisu ispunjene pretpostavke za imenovanje člana nadzornog odbora koje su određene statutom, glavna skupština može imenovanoga člana opozvati običnom većinom glasova.

Opoziv članova nadzornog odbora od strane suda

Članak 260.

Sud će na zahtjev nadzornog odbora opozvati člana toga odbora ako za to postoji važan razlog. O postavljanju zahtjeva nadzorni odbor odlučuje običnom većinom glasova. Ako se radi o članu koji je imenovan u nadzorni odbor, zahtjev sudu mogu postaviti i dioničari koji imaju dionice čiji ukupni nominalni iznos čini najmanje jednu desetinu temeljnoga kapitala društva.

Nespojivost članstva u upravi i u nadzornom odboru društva

Članak 261.

(1) Član nadzornog odbora ne može biti istovremeno i član uprave, trajni zamjenik člana uprave, prokurist ni punomoćnik društva.

(2) Nadzorni odbor može najviše za vrijeme koje unaprijed odredi, ali ne više od godinu dana, neke svoje članove imenovati za zamjenike članova uprave koji nedostaju ili koji nisu u mogućnosti obavljati svoju funkciju. Nadzorni odbor tako može ponovno imenovati svoje iste članove s time da njihov mandat ne traje više od godinu dana. Za vrijeme dok obavlja posao u upravi društva član nadzornog odbora ne može obavljati funkciju člana nadzornog odbora. Za tako imenovane zamjenike člana uprave ne vrijedi zabrana iz članka 248. ovoga Zakona.

Objava promjena u nadzornom odboru

Članak 262.

Uprava mora svaku promjenu u sastavu nadzornog odbora bez odgađanja objaviti onako kako se objavljuju priopćenja društva i o tome izvijestiti registarski sud.

Nadležnost nadzornog odbora

Članak 263.

(1) Nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva.

(2) Nadzorni odbor može pregledavti i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti pojedine svoje članove ili stručnjake.

(3) Nadzorni odbor podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru iz stavka 1. ovoga članka. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede dobiti i pokrića gubitka u društvu. Članovi koji se ne slažu s nekim dijelom izvješća ili s izvješćem u cjelini dužni su u pisanom obliku dostaviti glavnoj skupštini svoje primjedbe.

(4) Nadzorni odbor može sazvati glavnu skupštinu društva. On to mora učiniti kada je to potrebno radi dobrobiti društva. Odluku o tome nadzorni odbor donosi običnom većinom glasova.

(5) Vođenje poslova društva ne može se prenijeti na nadzorni odbor. Statutom ili odlukom nadzornog odbora može se odrediti da se određene vrste poslova mogu obavljati samo uz suglasnost toga odbora. Odbije li nadzorni odbor dati suglasnost, uprava može zatražiti od glavne skupštine da ona dade potrebnu suglasnost. Glavna skupština donosi odluku o davanju suglasnosti s većinom od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

Način rada nadzornog odbora

Članak 264.

(1) Nadzorni odbor iz reda svojih članova izabire predsjednika i najmanje jednog njegovog zamjenika. Uprava mora izvijestiti registarski sud o tome tko je izabran predsjednikom i zamjenikom predsjednika nadzornog odbora. Zamjenik predsjednika ima prava i obveze predsjednika samo onda ako je ovaj spriječen u obavljanju svoje funkcije.

(2) O sjednici nadzornog odbora vodi se zapisnik kojega potpisuje predsjednik. Svakome članu nadzornog odbora mora se na njegov zahtjev zapisnik dati na uvid.

(3) Nadzorni odbor može imenovati komisije radi pripreme odluka koje donosi i nadzora njihova provođenja. Komisije ne mogu odlučivati o pitanjima iz nadležnosti nadzornog odbora.

Sazivanje sjednica

Članak 265.

(1) Svaki član nadzornog odbora ili uprave može uz navođenje razloga i svrhe zatražiti da predsjednik sazove sjednicu odbora. Sjednica se mora održati unutar roka od 15 dana od kada je sazvana.

(2) Ako se ne udovolji zahtjevu barem dvojice članova nadzornog odbora ili uprave za sazivanjem sjednice, podnositelji zahtjeva mogu je uz priopćenje dnevnoga reda i sami sazvati.

(3) Sjednice nadzornog odbora treba u pravilu sazivati jednom tromjesečno, a mora ih se sazvati najmanje jednom polugodišnje.

Sudjelovanje na sjednicama

Članak 266.

(1) Sjednicama nadzornog odbora ne mogu prisustvovati osobe koje nisu njegovi članovi ili članovi uprave društva. Na sjednicu se mogu pozvati izvjestitelji i savjetnici za pojedina pitanja o kojima se odlučuje.

(2) Članovi nadzornog odbora mogu prisustvovati sjednicama svake komisije toga odbora, iako nisu njezini članovi, ako predsjednik komisije ne odredi drugačije.

(3) Statutom se može odrediti da u radu sjednice nadzornog odbora umjesto spriječenoga člana toga odbora prisustvuje i osoba koja nije član odbora ako od spriječenoga člana odbora dobije za to pisanu punomoć.

Odlučivanje u nadzornom odboru

Članak 267.

(1) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, nadzorni odbor može donositi odluke ako su za to ispunjeni uvjeti određeni statutom. Nema li u statutu o tome odredbi, nadzorni odbor može donositi odluke ako najmanje polovina od propisanoga broja njegovih članova sudjeluje u odlučivanju.

(2) Ako statutom nije drugačije određeno, odluke nadzornog odbora donose se većinom od danih glasova.

(3) Odsutni članovi nadzornog odbora mogu sudjelovati u donošenju odluka tako da svoj glas dadu pisanim putem.

(4) Glas u nadzornom odboru može se dati pismom, telefonom, telegrafom, telefaksom i korištenjem drugih za to podobnih tehničkih sredstava, ako se tome ne usprotivi nijedan član nadzornog odbora.

Zastupanje društva prema članovima uprave

Članak 268.

Nadzorni odbor zastupa društvo prema članovima uprave.

Nagrada za rad članova nadzornog odbora

Članak 269.

Članovima nadzornog odbora može se za njihov rad isplatiti nagrada. Nju se može odrediti i sudjelovanjem člana odbora u dobiti društva. Nagradu se može odrediti u statutu ili je može odobriti glavna skupština društva. Nagrada mora biti primjerena poslovima koje obavlja član odbora i stanju društva.

Ugovori sa članovima nadzornog odbora

Članak 270.

(1) Za sve ugovore koje član nadzornog odbora sklapa s društvom izvan obavljanja poslova člana toga odbora potrebna je suglasnost nadzornog odbora.

(2) Član nadzornog odbora koji sklopi ugovor s društvom, a da za to ne dobije suglasnost toga odbora, dužan je društvu vratiti sve ono što je na temelju toga od njega primio, osim ako nadzorni odbor kasnije ne dade suglasnost za takav ugovor.

Davanje kredita članovima nadzornog odbora

Članak 271.

(1) Društvo može davati kredite članovima nadzornog odbora i članovima njihove uže obitelji samo uz odobrenje toga odbora. Odobrenje se može dati samo za određene kreditne poslove ili za određene vrste tih poslova s time da se ugovor mora sklopiti najkasnije tri mjeseca od dana donošenja odluke nadzornog odbora kojom se posao odobrava. U odobrenju moraju se odrediti kamate i otplata kredita. Kreditom se smatraju i druge pravne radnje koje se u gospodarskom smislu mogu s njime izjednačiti.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i kada vladajuće društvo daje kredit članovima nadzornog odbora ovisnoga društva ili članovima njihovih užih obitelji te kada ovisno društvo daje kredit članovima nadzornoga odbora vladajućega društva ili članovima njihovih užih obitelji. U navedenim slučajevima davanje kredita odobrava nadzorni odbor vladajućega društva.

(3) Dade li se kredit protivno odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka, mora ga se, bez obzira na odredbe ugovora, odmah vratiti, osim ako nadzorni odbor naknadno ne donese odluku kojom odobrava davanje kredita.

Dužna pozornost i odgovornost članova nadzornog odbora

Članak 272.

Na dužnost postupanja članova nadzornog odbora u obavljanju poslova odbora s dužnom pozornošću i na njihovu odgovornost na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 252. ovoga Zakona.

Pododjeljak 3.

Iskorištavanje utjecaja u društvu

Odgovornost za štetu

Članak 273.

(1) Tko s nakanom koristeći svoj utjecaj u društvu navede člana uprave ili nadzornog odbora, prokuristu ili punomoćnika da poduzmu nešto na štetu društva ili njegovih dioničara, odgovara društvu za štetu koja mu time bude pričinjena. Ta osoba odgovara za štetu i dioničarima, ako im je ona nastala, neovisno o šteti koja je pričinjena društvu.

(2) Pored osobe iz prethodnoga stavka ovoga članka, za štetu odgovaraju kao solidarni dužnici i članovi uprave i nadzornog odbora ako povrijede svoje dužnosti. U slučaju spora članovi uprave i nadzornog odbora moraju dokazati da su u obavljanju svojih dužnosti postupali uredno i savjesno. Nema obveze članova uprave i nadzornog odbora da nadoknade štetu, ako su djelovali u skladu sa zakonitom odlukom glavne skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne isključuje obvezu da se nadoknadi šteta.

(3) Pored osoba iz stavka 1. i 2. ovoga članka za štetu odgovara kao solidarni dužnik i onaj tko je imao koristi od štetne radnje ako je s nakanom utjecao na osobu koja je učinila tu radnju.

(4) Zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoja potraživanja podmiriti od društva. U odnosu na vjerovnike društva ne može se obveza da se nadoknadi šteta otkloniti time da se društvo odrekne zahtjeva ili da o zahtjevu sklopi nagodbu niti time da se radnja temeljila na odluci glavne skupštine.

(5) Zahtjevi iz prethodnih stavaka ovoga članka zastaruju u roku od pet godina.

(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se ako su članovi uprave ili nadzornog odbora, prokurist ili punomoćnik navedeni na štetnu radnju:

1. odlukom glavne skupštine društva,

2. korištenjem ovlasti za vođenje društva na temelju ugovora kojim se vođenje poslova povjerava vladajućem društvu ili

3. korištenjem ovlasti društva kojemu se dioničko društvo priključilo tako da ono vodi poslove dioničkoga društva.

Pododjeljak 4.

Glavna skupština

1. Odsjek: Nadležnost glavne skupštine

Ostvarivanje prava dioničara

Članak 274.

(1) Ako zakonom nije drugačije određeno, dioničari u poslovima društva svoja prava ostvaruju na glavnoj skupštini.

(2) Članovi uprave i nadzornog odbora moraju sudjelovati u radu glavne skupštine.

Nadležnost glavne skupštine

Članak 275.

(1) Glavna skupština odlučuje u pitanjima koja su izričto određena zakonom i statutom društva, a osobito o:

1. izboru i razrješenju članova nadzornog odbora, osim ako ih se ne imenuje u taj odbor.

2. godišnjim financijskim izvješćima i upotrebi dobiti,

3. davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog odbora,

4. imenovanju revizora društva.

5. izmjenama statuta,

6. povećanju i smanjenju temeljnoga kapitala društva.

7. imenovanju revizora za ispitivanje radnji obavljenih u osnivanju društva ili radnji vođenja poslova društva,

8. prestanku društva.

(2) O pitanjima vođenja poslova društva glavna skupština može odlučivati samo onda ako to od nje zatraži uprava društva.

(3) Odluke iz stavka 1. točke 2. i 6. ovoga članka glavna skupština može donijeti tek nakon što joj nadzorni odbor podnese izvješće iz članka 263. stavka 3. ovoga Zakona.

Razrješnica članovima uprave i nadzornog odbora

Članak 276.

(1) Glavna skupština odlučuje o davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog odbora. O davanju razrješnice pojedinome članu glasuje se odvojeno, ako tako odluči glavna skupština ili ako to zatraže dioničari čiji udjeli zajedno čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva.

(2) Davanjem razrješnice glavna skupština odobrava kako su članovi uprave i nadzornog odbora vodili društvo. To nema značaj odricanja od zahtjeva za naknadom štete s naslova odgovornosti koji se može postaviti prema osobama kojima je dana razrješnica.

(3) Rasprava o davanju razrješnice mora se voditi zajedno s raspravom o upotrebi tekuće dobiti. Uprava mora podastrijeti glavnoj skupštini godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva i izvješće nadzornog odbora.

2. Odsjek: Sazivanje glavne skupštine

Općenito

Članak 277.

(1) Glavnu skupštinu mora se sazvati u slučajevima određenim zakonom i statutom kao i uvijek onda kada to zahtijevaju interesi društva.

(2) Glavnu skupštinu saziva uprava koja o tome odlučuje običnom većinom glasova. Za donošenje odluke o sazivanju glavne skupštine ovlaštene su osobe koje su trgovačkom registru upisane kao članovi uprave. Pri tome se ne dira u pravo ostalih osoba koje su po zakonu i statutu ovlaštene sazvati glavnu skupštinu.

(3) Sazivanje glavne skupštine objavljuje se u glasilu društva. Odluka o sazivanju glavne skupštine mora sadržavati tvrtku i sjedište društva, vrijeme i mjesto održavanja glavne skupštine i uvjete koji se moraju ispuniti za sudjelovanje u glavnoj skupštini te za korištenje pravom glasa.

(4) Ako u statutu nije drugačije određeno, glavna skupština se održava u sjedištu društva. Kotiraju li dionice društva na burzi, glavna skupština se, ako statutom nije drugačije određeno, može održati i u sjedištu burze.

Sazivanje glavne skupštine na zahtjev manjine

Članak 278.

(1) Glavnu skupštinu mora se sazvati ako to u pisanom obliku zatraže dioničari koji zajedno imaju udjele u visini od dvadesetoga dijela temeljnoga kapitala društva i navedu svrhu i razlog sazivanja te skupštine. Zahtjev treba uputiti upravi. Statutom se može odrediti da to pravo imaju i dioničari koji zajedno imaju udjele koji su manji od onih propisanih u ovome stavku.

(2) Dioničari iz stavka 1. ovoga članka mogu na isti način zahtijevati i da se objavi predmet odlučivanja na glavnoj skupštini.

(3) Ne udovolji li se njihovu zahtjevu, sud može ovlastiti dioničare koji su postavili zahtjev da sami sazovu glavnu skupštinu, odnosno da objave predmet odlučivanja na toj skupštini. Sud može istovremeno imenovati predsjednika glavne skupštine.

Rok za sazivanje glavne skupštine

Članak 279.

(1) Glavnu skupštinu mora se sazvati najmanje mjesec dana prije dana njezina održavanja.

(2) Statutom se sudjelovanje na glavnoj skupštini i korištenje pravom glasa može uvjetovati s time da se dionice određeno vrijeme prije održavanja glavne skupštine moraju pohraniti i da dioničari unaprijed prijave svoje sudjelovanje na glavnoj skupštini. Predviđa li statut takvu odredbu, rok za sazivanje glavne skupštine umjesto prema danu održavanja glavne skupštine računa se prema danu do čijeg isteka treba pohraniti dionice, odnosno prijaviti sudjelovanje na glavnoj skupštini.

(3) Zavisi li po statutu sudjelovanje u glavnoj skupštini ili pravo da se na njoj glasuje od toga da se dionice pohrane do određenoga vremena prije glavne skupštine, uvjetu je udovoljeno ako se to učini najkasnije desetoga dana pred održavanjem glavne skupštine. Ako se statutom ne odredi drugačije, tome je uvjetu udovoljeno pohrane li se dionice kod javnog bilježnika ili kod financijske institucije koja se bavi čuvanjem vrijednosnih papira.

(4) Ako je uvjet da se sudjeluje na glavnoj skupštini ili da se na njoj ostvaruje pravo glasa da se dioničari prijave prije održavanja glavne skupštine, tome je uvjetu udovoljeno ako se to učini najkasnije desetoga dana prije održavanja glavne skupštine.

Objava dnevnog reda

Članak 280.

(1) Dnevni red glavne skupštine objavljuje se u glasilu društva zajedno s pozivom na skupštinu. Ako dioničari koji zajedno imaju udjele u iznosu od dvadesetoga dijela temeljnoga kapitala društva nakon što je sazvana glavnu skupština zahtijevaju da se objavi predmet odlučivanja na glavnoj skupštini, to se mora učiniti u roku od deset dana nakon što je objavljeno sazivanje glavne skupštine.

(2) Ako glavna skupština treba odlučiti o izmjeni statuta ili o sklapanju ugovora koji je valjan samo ako glavna skupština na njega dade suglasnost, moraju se objaviti prijedlog izmjena statuta, odnosno bitni sadržaj ugovora.

(3) Za svaku točku dnevnoga reda o kojoj treba da odlučuje glavna skupština uprava i nadzorni odbor moraju, a ako se radi o izboru članova nadzornog odbora i revizora samo nadzorni odbor, navesti u objavi dnevnoga rada i prijedloge odluka što ih treba donijeti.

(4) Na glavnoj skupštini ne može se odlučivati o točkama dnevnoga reda koje nisu valjano objavljene.

Priopćenja za dioničare i članove nadzornog odbora

Članak 281.

(1) Uprava mora u roku od dvanaest dana od objave sazivanja glavne skupštine priopćiti financijskim institucijama i udruženjima dioničara koji su na posljednjoj glavnoj skupštini glasovali u ime dioničara ili koji to zahtijevaju da je sazvana glavna skupština te zahtjeve i prijedloge dioničara uz navođenje njihovih imena, obrazloženja i stavova uprave.

(2) Isto priopćenje uprava mora poslati dioničarima:

1. koji su pohranili dionice u društvu ili

2. koji su zatražili da im se pošalje priopćenje.

(3) Svaki član nadzornog odbora može zatražiti da mu uprava pošalje priopćenje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Svaki dioničar koji je pohranio dionice u društvu ili je kao dioničar upisan u knjizi dionica i svaki član nadzornog odbora može zahtijevati da mu uprava u pisanom obliku priopći odluke koje donese glavna skupština.

Prijedlozi dioničara

Članak 282.

(1) Prijedlozi dioničara moraju se priopćiti u skladu s odredbama prethodnoga članka ovoga Zakona ako dioničar u roku od tjedan dana nakon što se u glasilu društva objavi sazivanje glavne skupštine pošalje društvu obrazloženi prijedlog i priopći da želi na glavnoj skupštini protusloviti nekome prijedlogu uprave i nadzornog odbora i pridobiti ostale dioničare da glasuju za ono što on predlaže.

(2) Protuprijedlog i obrazloženje ne moraju se priopćiti:

1. ako bi se objavom počinilo kazneno djelo ili prekršaj,

2. ako bi protuprijedlog doveo do odluke glavne skup štine koja bi bila protivna zakonu ili statutu,

3. ako obrazloženje protuprijedloga u bitnim pitanjima sadržava očito pogrešne podatke ili podatke koji mogu zavesti dioničare,

4. ako je protuprijedlog dioničara, utemeljen na istome činjeničnome stanju, bio već priopćen glavnoj skupštini,

5. ako je isti protuprijedlog dioničara s bitno istim obrazloženjem u posljednjih pet godina najmanje dva puta bio priopćen glavnoj skupštini i za njega su se izjasnili dioničari čije dionice čine manje od dvadesetine temeljnoga kapitala društva,

6. ako je vidljivo da dioničar neće sudjelovati u glavnoj skupštini niti će ga itko na njoj zastupati,

7. ako u posljednje dvije godine na dvije glavne skupštine dioničar nije sam ni preko zastupnika stavio neki protuprijedlog kojega je priopćio.

(3) Obrazloženje ne treba priopćavati, ako sadržava ukupno više od sto riječi.

(4) Postavi li više dioničara protuprijedloge o istome pitanju, uprava ih može povezati zajedno s obrazloženjima.

Prijedlozi dioničara za izbore i imenovanja

Članak 283.

Na stavljanje prijedloga dioničara o izboru članova nadzornog odbora ili o imenovanju revizora društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe prethodnoga članka ovoga Zakona. Prijedlog ne mora biti obrazložen.

Priopćenja putem financijskih institucija i udruženja dioničara

Članak 284.

(1) Financijska institucija koja za dioničare drži dionice u pohrani mora priopćenja koja dobije u skladu s odredbama članka 281. ovoga Zakona proslijediti dioničarima bez odgađanja.

(2) Ako financijska institucija ima nakanu glasovati za dioničare na glavnoj skupštini, mora im priopćiti vlastite prijedloge za glasovanje o pojedinim točkama dnevnoga reda. U tim prijedlozima ona se mora rukovoditi interesima dioničara. Financijska institucija mora od dioničara tražiti upute o tome kako da glasuje i upozoriti ih da će u slučaju ako ih na vrijeme ne dobije glasovati onako kako im je to već priopćila. Uz traženje uputa o glasovanju financijska institucija mora dioničarima dostaviti obrazac na kojemu oni mogu dati upute za glasovanje o pitanjima koja su na dnevnome redu glavne skupštine.

(3) Ako dioničar nakon sazivanja glavne skupštine dade financijskoj instituciji u pisanome obliku upute o tome kako da glasuje, ona mu ne mora priopćavati vlastite prijedloge o glasovanju.

(4) Odgovornost financijske institucije za štetu pričinjenu dioničarima zbog povrede obveza iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne može se unaprijed isključiti ni ograničiti.

(5) Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka primjenjuju se i na udruženja dioničara.

3. Odsjek: Zapisnik i pravo na obaviještenost

Popis sudionika na glavnoj skupštini

Članak 285.

(1) Na glavnoj skupštini mora se sastaviti popis svih prisutnih i zastupanih dioničara te njihovih zastupnika uz navođenje imena, prezimena i prebivališta kao i nominalnog iznosa svake od zastupljenih dionica i uz navođenje njezina roda.

(2) Popis treba napraviti na temelju predočenih isprava o dionicama, potvrda o dionicama, odnosno na temelju punomoći za zastupanje dioničara na glavnoj skupštini.

(3) Ako su financijskoj instituciji ili udruženju dioničara dane punomoći za glasovanje na glavnoj skupštini i njihovi punomoćnici glasuju i njihovo ime, treba posebno navesti nominalne iznose i rodove dionica glede kojih im je dano pravo da glasuju na glavnoj skupštini. Ne moraju se navesti imena dioničara koji su dali punomoć za glasovanje.

(4) Onaj koga dioničar ovlasti da u vlastito ime glasuje na temelju dionica koje mu ne pripadaju, mora radi unošenja u popis posebno navesti nominalni iznos i rodove dionica. To vrijedi i za dionice koje glase na ime za koje je ovlaštenik dioničar koji je upisan u knjizi dionica.

(5) Popis treba ostaviti na uvid svim sudionicima glavne skupštine prije prvoga glasovanja. Potpisuje ga predsjednik glavne skupštine.

Zapisnik

Članak 286.

(1) Svaka odluka glavne skupštine mora se navesti u zapisniku kojega sastavlja javni bilježnik.

(2) U zapisniku se navode mjesto i vrijeme održavanja glavne skupštine, ime i prezime javnog bilježnika te način i rezultat glasovanja i utvrđenje predsjednika o donesenim odlukama.

(3) Zastupniku treba priložiti popis sudionika na glavnoj skupštini i dokaz o sazivanju glavne skupštine. Dokaze o sazivanju glavne skupštine ne treba priložiti, ako su uz navođenje njihova sadržaja navedeni u zapisniku.

(4) Zapisnik potpisuje javni bilježnik. Nije potrebno da se navedu svjedoci.

(5) Uprava mora bez odgađanja po održanoj glavnoj skupštini dostaviti registarskome sudu javno ovjereni primjerak zapisnika s prilozima.

Pravo dioničara da budu obaviješteni

Članak 287.

(1) Uprava mora na glavnoj skupštini dati svakome dioničaru na njegov zahtjev obavještenja o poslovima društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu. Obveza davanja obavještenja odnosi se i na pravne i poslovne odnose društva s povezanim društvima.

(2) Uprava može uskratiti davanje obavijesti:

1. ako bi ono prema razumnoj gospodarskoj prosudbi moglo prouzročiti štetu društvu ili s njime povezanome društvu,

2. o poreskim davanjima ili o visini pojedinih od njih,

3. o razlici između vrijednosti s kojom su pojedini predmeti navedeni u poslovnim knjigama društva i njihove više vrijednosti, osim ako glavna skupština potvrdi godišnja financijska izvješća,

4. o metodama izrade financijskih izvješća društva i procjene vrijednosti imovine, prihoda i rashoda ako je navođenje tih metoda u prilogu spomenutih izvješća dovoljno za to da se dobije prava slika imovinskog i financijskog stanja te stanja dobiti društva,

5. ako bi davanjem obavijesti uprava učinila neku kažnjivu radnju.

(3) Ako je nekome dioničaru zbog njegova svojstva dioničara dana obavijest izvan glavne skupštine, ona se na glavnoj skupštini mora dati svakome dioničaru društva na njegov zahtjev pa i onda kada nije potrebna za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu.

(4) Ako je dioničaru uskraćena obavijest, on može tražiti da se njegovo pitanje i razlog zbog kojega mu je bio uskraćen odgovor navedu u zapisniku o radu glavne skupštine.

Odluka suda o pravu dioničara da budu obaviješteni

Članak 288.

(1) Sud iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona kao isključivo nadležan odlučuje o zahtjevu dioničara o tome mora li uprava dati obavještenja.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može podići svaki dioničar kome nije dano obavještenje, a ako je o točki dnevnoga reda na koju se obavještenje odnosi na glavnoj skupštini donesena odluka, i svaki dioničar koji je prisustvovao skupštini i u zapisnik izjavio svoje protivljenje donesenoj odluci. Zahtjev se mora podići u roku 15 dana od dana kada je održana glavna skupština na kojoj je odbijeno da se dade obavještenje.

4. Odsjek: Pravo glasa

Kvorum

Članak 289.

(1) Statutom se može odrediti da je za donošenje odluka potrebna određena zastupljenost dioničara na glavnoj skupštini.

(2) Pri sazivanju glavne skupštine mora se odrediti kada će se održati naredna glavna skupština, ako na onoj koja je sazvana ne bude kvoruma koji je određen statutom. Ako statutom nije drugačije određeno, tako održana glavna skupština može valjano odlučivati bez obzira na broj dioničara koji su na njoj zastupljeni.

Načelo obične većine

Članak 290.

Na glavnoj skupštini odluke se donose većinom danih glasova (obična većina), ako se zakonom ili statutom ne odredi da je za to potrebna neka veća većina ili se zahtijeva i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

Pravo glasa

Članak 291.

(1) Pravo glasa ostvaruje se prema nominalnim iznosima dionica. Statutom se pravo glasa može ograničiti tako da pojedini dioničar ne može imati više od određenoga najvećega broja glasova ili postotka od svih glasova. Statutom se može odrediti da se dionicama koje pripadaju nekome dioničaru smatraju i dionice koje netko drugi drži za njegov račun. Ako je dioničar trgovačko društvo, statutom se može odrediti da se dionicama koje mu pripadaju smatraju i dionice društva koje je o njemu ovisno, društva koje je u odnosu na njega vladajuće, društva koje je s njime povezano u obliku koncerna ili dionice koje netko treći drži za račun tih društava. Ne mogu se postaviti ograničenja koja bi se odnosila samo na pojedine dioničare.

(2) Pravo glasa stječe se potpunom uplatom uloga. Statutom se može odrediti da se pravo glasa stječe već kada se za dionice uplati zakonom ili statutom određeni najniži iznos uloga. Za dionice za koje se uplati spomenuti najniži iznos uloga, stječe se pravo na jedan glas. Kod većih uloga omjer stečenih prava glasa ravna se prema veličini onoga što je uplaćeno.

(3) Ako se statutom ne odredi da se pravo glasa stječe prije potpune uplate uloga a nijedna dionica još nije u cjelini uplaćena, omjer prava glasa određuje se prema visini uplaćenih uloga. Pri tome uplata najnižeg uloga daje pravo na jedan glas. U tim se slučajevima dijelovi glasova uzimaju u obzir samo onda, ako za dioničara koji ima pravo glasa daju pune glasove.

(4) Statut ne može sadržavati odredbe iz stavka 2. i 3. ovoga članka koje bi se odnosile na pojedine dioničare ili na pojedine rodove dionica.

(5) Zalaganjem dionice dioničar ne gubi pravo glasa.

(6) Dioničar može pravo glasa u glavnoj skupštini ostvariti i preko punomoćnika. Punomoć se mora dati u pisanom obliku. Punomoć treba predati društvu i ono je zadržava na čuvanju.

(7) Način glasovanja određuje se statutom.

Ostvarivanje prava glasa preko financijskih i drugih institucija

Članak 292.

(1) Financijske institucije mogu ostvarivati pravo glasa iz dionica koje glase na donositelja koje im ne pripadaju samo onda ako su za to ovlaštene pisanom punomoćju.

(2) Punomoć se može izdati određenoj financiskoj instituciji i ne može trajati dulje od petnaest mjeseci, a može se opozvati u svako doba. Rok trajanja punomoći teče od dana kada je izdana.

(3) Opunomoćena financijska institucija može ovlastiti i osobe koje nisu njezini namještenici da na temelju punomoći koje im izda ostvaruju pravo glasa iz stavka 1. ovoga članka samo ako je to dopušteno u punomoći koju su joj dali dioničari.

(4) Financijska institucija može ostvarivati pravo glasa tako da imenuje dioničara u čije ime djeluje Kada je to od oređeno u punomoći, financijska institucija može ostvarivati pravo glasa i u ime onoga koga se to tiče. Ostvaruje li ta institucija pravo glasa s navođenjem imena dioničara za koga to čini, punomoć mora predati društvu i ona ostaje kod njega na čuvanju. Ostvaruje li pravo glasa u ime onoga koga se to tiče, za ovlaštenje da ostvari pravo glasa dovoljno je da ispuni pretpostavke koje se za to traže statutom društva. Ako statut o tome nema odredaba, dovoljno je da društvu predoči ispravu o dionici ili potvrdu da je ona pohranjena kod javnog bilježnika ili kod financijske institucije koja se bavi čuvanjem vrijednosnih papira.

(5) Ako dioničar ne dade financijskoj instituciji naputak kako da glasuje, ona mora glasovati onako kako mu je priopćila na način propisan u članku 284. stavka 2. ovoga Zakona, osim ako iz okolnosti može zaključiti da bi dioničar, kada bi znao stanje stvari, odobrio drugačije glasovanje.

(6) Financijska institucija može ostvarivati pravo glasa iz dionica koje glase na ime a koje joj ne pripadaju, iako je u knjizi dionica upisana kao dioničar, samo na temelju pisanog ovlaštenja, a ako nije u toj knjizi upisana kao dioničar, samo ako imenuje dioničara u čije ime djeluje na temelju pisane punomoći koja joj je dana.

(7) Ako financijska institucija pri glasovanju odstupi od naputka dioničara ili, ako dioničar nije dao naputak, od svoga vlastitoga prijedloga kojega je priopćila dioničaru, ona to mora dioničaru priopćiti i navesti za to razloge.

(8) Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju kada se glasuje preko:

1. udruženja dioničara,

2. rukovodnog osoblja ili namještenika financijske institucije ako su toj instituciji povjerene dionice koje joj ne pripadaju,

3. osobe koje se ponude da za dioničare ostvare pravo glasa u glavnoj skupštini. To ne vrijedi za zakonske zastupnike niti za srodnike dioničara do četvrtoga stupnja srodstva.

(9) Financijska institucija ne može unaprijed isključiti ni ograničiti odgovornost za štetu koja bi nastala povredom odredaba iz ovoga članka.

Isključenje prava glasa

Članak 293.

(1) Nitko ne može ostvarivati pravo glasa za sebe ni za nekoga drugoga kada se odlučuje o tome da li da mu se dade razrješnica, o njegovu oslobođenju od odgovornosti ili o zahtjevu kojega društvo ima prema njemu. Za dionice iz kojih dioničar na taj način ne može ostvarivati pravo glasa, to za njega ne mogu učiniti ni druge osobe.

(2) Ništav je ugovor kojim se dioničar obvezuje da će glasovati po uputama društva, uprave ili nadzornog odbora društva ili po uputama ovisnoga društva. Ništav je i ugovor s kojim se dioničar obvezuje da će glasovati za svaki prijedlog uprave ili nadzornog odbora društva.

Glasovanje o prijedlozima dioničara za imenovanja

Članak 294.

Ako dioničar u skladu s odredbom članka 283. ovoga Zakona stavi prijedlog za izbor članova nadzornog odbora i na glavnoj skupštini zatraži da se oni izaberu, o njegovu se prijedlogu mora odlučiti prije odlučivanja o prijedlogu nadzornog odbora, ako to traže dioničari koji imaju dionice što čine ukupni udio od najmanje desetine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini.

5. Odsjek: Posebne odluke

Posebna skupština i odvojeno glasovanje

Članak 295.

(1) U ovome Zakonu ili u statutu propisane posebne odluke određenih dioničara donose se na posebnoj skupštini samo tih dioničara ili odvojenim glasovanjem na glavnoj skupštini društva, ako zakon ne određuje što drugo. Na sazivanje posebne skupštine samo tih dioničara, na njihovo sudjelovanje na njoj kao i na pravo obavještavanja dioničara primjenjuju se propisi o glavnoj skupštini društva, a na donošenje posebnih odluka na odgovarajući se način primjenjuju propisi o donošenju odluka na glavnoj skupštini društva.

(2) Sazivanje posebne skupštine samo dioničara koji imaju pravo glasovati za posebnu odluku ili objavljivanje dnevnoga reda takve skupštine mogu zahtijevati oni dioničari koji imaju spomenuto pravo glasa čiji udjeli s kojima mogu sudjelovati u donošenju odluka zajedno čine deseti dio svih udjela na temelju kojih se može glasovati na takvoj skupštini.

6. Odsjek: Povlaštene dionice bez prava glasa

Pravo dioničara koji imaju povlaštene dionice

Članak 296.

(1) Povlaštene dionice daju dioničaru sva prava iz dionica koje imaju i drugi dioničari, ali se može odrediti da one ne daju pravo glasa u glavnoj skupštini društva (povlaštene dionice bez prava glasa).

(2) Ako se povlaštenim dioničarima bez prava glasa u jednoj godini ne isplati ili im se samo djelomično isplati povlašteni iznos na ime dobiti pa im se to ni ne nadoknadi u narednoj godini pored punog iznosa koji treba da prime za tu godinu, oni stječu pravo glasa u glavnoj skupštini društva i imaju ga sve dok im se ne isplate zaostaci. U tom slučaju povlaštene se dionice uzimaju u obzir pri izračunavanju veličine sudjelovanja u temeljnome kapitalu koja se traži po zakonu ili po statutu društva.

Ukidanje ili ograničenje povlaštenosti

Članak 297.

(1) Za odluku kojom se ukida ili ograničava povlaštenost potrebna je suglasnost povlaštenih dioničara.

(2) Za izdavanje povlaštenih dionica te dionica koje su s njima izjednačene potrebna je suglasnost povlaštenih dioničara. Suglasnost nije potrebna ako je pri davanju povlaštenosti ili, isključi li se kasnije pravo glasa, pri tome isključenju bilo izričito predviđeno izdavanje takvih dionica. Povlaštenim dioničarima ne može se oduzeti pravo da stječu dionice koje se tako izdaju.

(3) Povlašteni dioničari daju suglasnost iz stavka 1. ovoga članka odlukom koja se donosi na posebnoj skupštini tih dioničara ili posebnim glasovanjem na glavnoj skupštini društva. Za donošenje odluke potrebna je većina od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Statutom se ne može odrediti da je za to potrebna veća većina niti se može zahtijevati ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(4) Ukine li se povlaštenost dionica, one postaju dionice s pravom glasa.

7. Odsjek: Posebna revizija

Imenovanje posebnih revizora

Članak 298.

(1) Radi ispitivanja radnji koje su provedene u osnivanju društva, ispitivanja vođenja poslova društva te mjera poduzetih za povećanje ili smanjenje temeljnoga kapitala društva, glavna skupština može običnom većinom glasova imenovati posebne revizore društva. U glasovanju o imenovanju posebnih revizora ne može u svoje ni u tuđe ime sudjelovati član uprave, odnosno nadzornog odbora, ako se ispitivanje revizora odnosi na ocjenu rada nekoga člana tih organa ili je u vezi s pokretanjem sudskog spora između društva i nekoga od tih osoba.

(2) Odbije li glavna skupština imenovati posebne revizore, učinit će to sud na zahtjev dioničara koji zajedno imaju udjele koji čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva, ako postoji opravdana sumnja u to da su pri osnivanju društva učinjene nepravilnosti ili da su grubo povrijeđeni zakon, odnosno statut. Podnositelji zahtjeva moraju pohraniti u društvu, kod javnog bilježnika ili kod financijske institucije koja se bavi čuvanjem vrijednosnih papira isprave o dionicama za vrijeme dok se ne odluči o njihovu zahtjevu i učiniti vjerodostojnim da su najmanje tri mjeseca prije održavanja glavne skupštine bili dioničari društva.

(3) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka mora se podnijeti sudu u roku od 15 dana od dana održavanja glavne skupštine na kojoj je odbijen prijedlog da se imenuju posebni revizori.

Prava posebnih revizora. Izvješće revizora

Članak 299.

(1) Uprava mora dopustiti posebnim revizorima da pregledaju poslovne knjige i dokumentaciju te sve ono što čini imovinu društva.

(2) Posebni revizori mogu tražiti od članova uprave i nadzornog odbora sva objašnjenja i dokaze koji su potrebni za njihov rad.

(3) Prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka posebni revizori imaju i u odnosu na povezana društva.

(4) O svome nalazu posebni revizori moraju podnijeti pisano izvješće. Revizori ga moraju potpisati i bez odgađanja predati upravi društva i trgovačkom registru kod kojega je društvo upisano. Na zahtjev svakog dioničara uprava mu mora dati primjerak izvješća. Uprava mora izvješće podnijeti nadzornom odboru i staviti ga na dnevni red naredne glavne skupštine.

Troškovi posebne revizije

Članak 300.

(1) Posebni revizori društva imaju pravo na naknadu izdataka i na primjerenu nagradu za svoj rad.

(2) Imenuje li sud revizore, on određuje i naknadu troškova te primjerenu nagradu koji im pripadaju.

(3) Troškove revizije snosi društvo.

Odjeljak 6.

IZMJENA STATUTA

Odluka glavne skupštine

Članak 301.

(1) Statut se može izmijeniti odlukom glavne skupštine. Glavna skupština može ovlastiti nadzorni odbor da izmijeni statut samo ako se radi o usklađivanju njegova teksta.

(2) Za odluku glavne skupštine o izmjeni statuta potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri odlučivanju o statutu. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(3) Ako bi izmjenom statuta došlo do promjene dotadašnjeg odnosa među rodovima dionica na štetu nekoga roda dionica, za donošenje odluke potrebna je suglasnost dioničara onoga roda dionica na čiju se štetu treba izmijeniti statut. Ti dioničari daju suglasnost u obliku posebne odluke iz članka 295. ovoga Zakona.

Suglasnost dioničara

Članak 302.

(1) Odluka kojom se dioničarima stavljaju dodatne obveze može se donijeti samo uz suglasnost svih dioničara na koje se to odnosi.

(2) Isto vrijedi i za odluku kojom je za prijenos dionica koje glase na ime i privremenica potrebna suglasnost društva.

Upis izmjene statuta u sudski registar

Članak 303.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijava za upis svake izmjene statuta u sudski registar. Prijavi se mora priložiti potpuni tekst statuta, koji je ovjeren od strane javnog bilježnika. Javni bilježnik mora potvrditi da izmijenjene odredbe statuta i odluka o izmjeni te neizmijenjene odredbe statuta koji se nalazi kod registarskoga suda u potpunosti odgovaraju tekstu statuta koji se prilaže prijavi. Ako je za izmjenu statuta potrebno odobrenje državnog organa, prijavi se mora priložiti i to odobrenje.

(2) Ako se izmjena ne odnosi na podatke iz članka 189. ovoga Zakona, pri upisu je dovoljno pozivanje na isprave koje se nalaze u sudu. Odnosi li se izmjena na podatke čiji se sadržaj mora objaviti, mora se objaviti i ta promjena.

(3) Izmjena statuta je valjana tek od njezina upisa u sudski registar.

Odjeljak 7.

POVEĆANJE TEMELJNOGA KAPITALA

Pododjeljak 1.

Povećanje temeljnoga kapitala ulozima

Pretpostavke

Članak 304.

(1) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala društva ulozima donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna i drugačija većina, ali se za izdavanje povlaštenih dionica bez prava glasa može odrediti samo veća većina glasova zastupljenoga kapitala na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Njime se može tražiti i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Povećanje temeljnoga kapitala društva ulozima moguće je samo izdavanjem novih dionica.

(2) Ako su izdane dionice više rodova, za odluku glavne skupštine o povećanju temeljnoga kapitala društva potrebna je suglasnost dioničara svakoga roda dionica. Dioničari svakoga roda dionica donose o tome posebnu odluku na način propisan u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako se nove dionice izdaju za veći iznos od nominalnog iznosa, u odluci o povećanju temeljnoga kapitala društva mora se odrediti iznos ispod kojega se dionice neće izdati.

(4) Ne može se povećati temeljni kapital društva dok se ne uplate svi dotadašnji ulozi, osim ako on nije uplaćen u samo neznatnome dijelu.

Povećanje kapitala ulozima u stvarima i u pravima

Članak 305.

(1) Ako se ulažu stvari i prava (članak 176. stavak 1. i 2.), u odluci o povećanju temeljnoga kapitala društva moraju se navesti predmet ili pravo koje društvo stječe ulaganjem, osoba od koje ih društvo stječe i nominalni iznos dionica koje se stječu takvim ulaganjem. Odluka o tome može se donijeti samo ako su ulaganje stvari i prava te navedena utvrđenja bili izričito i uredno objavljeni (članak 280. stavak 1.).

(2) Ne navedu li se utvrđenja iz prethodnoga stavka ovoga članka, prema društvu su bez učinka ugovori o unosu stvari i prava te pravne radnje učinjene da bi se oni ispunili. Upiše li se u sudski registar da je povećan temeljni kapital društva, nepostupanje na način iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na valjanost toga povećanja. Dioničar mora uplatiti nominalni iznos dionica, odnosno veći iznos za koji su one izdane.

(3) Povećanje kapitala ulozima u stvarima i u pravima moraju pregledati jedan ili više revizora. Za to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 182. stavka 3. i 4, članka 183. stavka 2. i 3. i članka 184. ovoga Zakona. Sud će odbiti upis u registar ako je vrijednost uloga u stvarima i u pravima znatno manja od nominalnog iznosa dionica koje se za to daju.

Prijava upisa odluke u sudski registar

Članak 306.

(1) Odluka o povećanju kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar. Tome treba priložiti izvješće revizora iz stavka 3. prethodnoga članka ovoga Zakona.

(2) U prijavi moraju se navesti ulozi u dotadašnji temeljni kapital koji još nisu uplaćeni i zašto se ne može postići da se oni uplate.

Upis novih dionica

Članak 307.

(1) Nove dionice upisuju se pisanom izjavom (upisnicom) iz koje mora biti vidljivo sudjelovanje upisnika s dionicama navedenim po broju, njihovim nominalnim iznosima, a ako se radi o dionicama u više rodova i rodu dionica. Ona mora sadržavati:

1. dan kada je donesena odluka o povećanju kapitala,

2. iznos za koji se dionice izdaju, iznos utvrđenih uplata te opseg dodatnih obveza,

3. utvrđenja učinjena glede povećanja kapitala unosom stvari i prava, a ako se izdaju dionice više rodova, ukupan nominalni iznos dionica svakoga roda,

4. vrijeme kada upis prestaje obvezivati ako se do tada ne upiše u sudski registar da je provedeno povećanje kapitala.

(2) Ništave su upisnice koje ne sadržavaju te navode ili sadržavaju ograničenja osim onoga iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.

(3) Upisnik koji je na temelju upisnice ostvarivao prava kao dioničar ili ispunjavao obveze ne može se pozvati na ništavost ili na neobveznost upisnice, ako je u trgovačkom registru upisano da je provedeno povećanje temeljnoga kapitala društva.

(4) Ograničenje koje nije sadržano u upisnici ne djeluje prema društvu.

Pravo prvenstva pri upisu novih dionica

Članak 308.

(1) Svakome dioničaru koji to zatraži mora se dati pravo da upiše onaj dio novih dionica koji odgovara njegovom udjelu u dotadašnjem temeljnom kapitala društva. Za ostvarenje prava prvenstva pri upisu mora se odrediti rok od najmanje 14 dana.

(2) Prava na upis novih dionica mogu se nekome dati samo pod uvjetom da su očuvana prava dioničara na upis.

(3) Uprava mora u glasilu društva objaviti iznos za koji se dionice izdaju i rok iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Pravo prvenstva pri upisu dionica može se odlukom o povećanju temeljnoga kapitala isključiti u cjelini ili djelomično. Takva se odluka donosi uz ispunjenje pretpostavki koje se zakonom ili statutom traže za donošenje odluke o povećanju temeljnoga kapitala, glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju te odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(5) Odluka kojom se to pravo u potpunosti ili djelomično isključuje može se donijeti samo onda ako je isključenje bilo izričito i uredno objavljeno (članka 280. stavak 1.). Uprava mora podnijeti glavnoj skupštini izvješće o razlogu za djelomično ili potpuno isključenje prava prvenstva pri upisu dionica. U izvješću mora se obrazložiti predloženi iznos za koji se nakanjuju izdati dionice.

(6) Isključenjem prava prvenstva pri upisu dionica ne smatra se kada po odluci glavne skupštine nove dionice treba preuzeti financijska institucija uz obvezu da ih ponudi dioničarima. Uprava mora u glasilu društva objaviti ponudu financijske institucije uz navođenje onoga što se mora platiti za dionice i rok za prihvat ponude. Isto vrijedi ako netko drugi stavi ponudu da će preuzeti dionice i ponuditi ih dioničarima na upis.

Prijava za upis povećanja kapitala u sudski registar

Članak 309.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis provedenoga povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar.

(2) Na prijavu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 179. stavka 3. i 5. te članka 187. stavka 1. i stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

(3) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka treba priložiti:

1. primjerak svake upisnice i popis upisnika potpisan od strane uprave u kojemu su navedene dionice svakoga upisnika i na temelju toga učinjene uplate,

2. ako je kapital povećan ulozima u stvarima i u pravima, ugovore koji su temelj za utvrđenja iz članka 305. ovoga Zakona ili za njihovo provođenje te izvješće o reviziji takvoga ulaganja,

3. obračun troškova koji će za društvo nastati izdavanjem novih dionica,

4. ako je za povećanje kapitala potrebno odobrenje državnog organa i to odobrenje.

(4) Prijedlog i upis povećanja temeljnoga kapitala društva može se povezati s prijavom i upisom odluke o povećanju toga kapitala.

(5) Priložene isprave čuvaju se u sudu u izvorniku, u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

Od kada važi povećanje kapitala

Članak 310.

Temeljni kapital društva je povećan s danom upisa povećanja toga kapitala u trgovačkom registru.

Objava da je povećan kapital

Članak 311.

U objavi upisa da je povećan temeljni kapital društva mora se pored sadržaja upisa navesti iznos za koji se dionice izdaju a kod povećanja kapitala ulogom stvari i prava za to predviđena utvrđenja i upućivanje na izvješće revizora o takvom ulaganju (članka 305. stavak 3.). Objava je moguća i upućivanjem na isprave koje su predane sudu.

Zabrana izdavanja dionica i privremenica

Članak 312.

Prije upisa povećanja kapitala u sudski registar ne mogu se prenositi prava iz novih udjela, izdavati dionice ni privremenice. Ništave su dionice i privremenice koje bi se izdale prije toga. Za štetu koja bi takvim izdavanjem bila pričinjena njihovim imateljima odgovaraju izdatnici kao solidarni dužnici.

Pododjeljak 2.

Uvjetno povećanje temeljnoga kapitala

Pretpostavke

Članak 313.

(1) Glavna skupština društva može donijeti odluku o povećanju temeljnoga kapitala društva da bi se zamjenjive obveznice pretvorile u dionice ili da bi se ostvarilo pravo prvenstveno upisa novih dionica kojega daje društvo (uvjetno povećanje kapitala).

(2) Odluka o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva može se donijeti samo radi:

1. ostvarivanja prava vjerovnika društva na zamjenu zamjenjivih obveznica u dionice i prava prvenstva pri upisu novih dionica društva,

2. pripreme za spajanje više društava,

3. ostvarenja prava prvenstva zaposlenih u društvu pri upisu novih dionica za ulaganje potraživanja u novcu koja im pripadaju prema društvu na temelju prava da sudjeluju u dobiti društva.

(3) Nominalni iznos uvjetnoga kapitala ne smije prijeći polovinu temeljnoga kapitala društva u vrijeme donošenja odluke o uvjetnom povećanju kapitala društva.

(4) Ništava je odluka glavne skupštine koja je suprotna odluci o uvjetnom povećanju kapitala društva.

(5) Odredbe o prvenstvenom pravu upisa novih dionica na odgovarajući se način primjenjuju i na zamjenjive obveznice.

Valjanost odluke o uvjetnom povećanju kapitala

Članak 314.

(1) Za donošenje odluke o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može sa zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ovdje se primjenjuju odredbe članka 304. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) U odluci se moraju utvrditi:

1. svrha uvjetnog povećanja kapitala,

2. osobe koje se mogu koristiti pravom prvenstva pri upisu dionica,

3. iznos za koji se izdaju dionice ili mjerila po kojima se on može odrediti.

Uvjetno povećanje kapitala ulaganjem stvari i prava

Članak 315.

(1) Ulažu li se stvari ili prava, u odluci o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva moraju se utvrditi predmet uloga, osoba od koje društvo stječe taj predmet i nominalni iznos dionica koje se stječu takvim ulaganjem. Ulaganjem stvari i prava ne smatra se davanje obveznice u zamjenu za dionice s prvenstvenim pravom upisa dionica. Odluka se može donijeti samo ako je unošenje stvari i prava bilo izričito i uredno objavljeno (članak 280. stavak 1.).

(2) Ako se u odluci ne utvrdi ono što je propisano u prethodnome stavku ovoga članka, prema društvu su bez učinka ugovori o ulaganju stvari i prava i pravne radnje za njihovo provođenje. Ako su izdane dionice s pravom prvenstva pri upisu dionica, takvo nedjelovanje prema društvu ne utječe na valjanost uvjetnog povećanja kapitala. Dioničar je dužan uplatiti nominalni iznos dionica ili veći iznos za koji se one izdaju.

(3) Odredbe prethodnih stavaka ne primjenjuju se na uvjetno povećanje temeljnoga kapitala društva iz razloga navedenog u članku 313. stavku 2. točki 3. ovoga Zakona.

(4) Kod uvjetnog povećanja temeljnoga kapitala ulaganjem stvari i prava mora se provesti revizija od strane jednoga ili više revizora. Kod toga se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 182. stavka 3. i 4., članka 183. stavka 2. i 3. i članka 184. ovoga Zakona. Sud će odbiti upis uvjetnoga povećanja temeljnoga kapitala u registar, ako je vrijednost uloga u stvarima i u pravima znatno manja od nominalnog iznosa dionica koje se za to izdaju.

Prijava za upis odluke u sudski registar

Članak 316.

(1) registarskome sudu mora se podnijeti prijava za upis odluke o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva u sudski registar.

(2) Prijavi za upis treba priložiti:

1. ako je kapital povećan ulozima u stvarima i u pravima, ugovore koji su temelj za utvrđenja iz članka 314. ovoga Zakona ili za njihovo provođenje i izvješće o reviziji takvoga ulaganja (članak 315. stavak 4.),

2. obračun troškova koji će za društvo nastati izdavanjem novih dionica,

3. ako je za povećanje kapitala potrebno odobrenje državnog organa i to odobrenje.

(3) Priložene isprave čuvaju se u sudu u originalu, u ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

Objava upisa

Članak 317.

U objavi upisa u sudski registar odluke o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva moraju se osim sadržaja upisa navesti utvrđenja iz članka 314 stavka 2. te ako se radi o ulaganju stvari i prava utvrđenja propisana u članku 315. ovoga Zakona i upućivanje na izvješće revizora o takvom ulaganju (članka 315. stavka 4.). Za utvrđenja iz odredbi članka 315. ovoga Zakona dovoljno je da se uputi na isprave koje su predane sudu.

Zabranjeno izdavanje dionica

Članak 318.

Dionice se ne mogu izdati prije nego što se odluka o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva ne upiše u sudski registar. Prije toga ne nastaje zahtjev ovlaštenika za upis dionica. Ništave su dionice koje se izdaju prije toga. Za štetu koja nastane takvim izdavanjem dionica njihovim imateljima odgovaraju izdatnici kao solidarni dužnici.

Izjava o ostvarivanju prava prvenstva upisa

Članak 319.

(1) Pravo prvenstva upisa ostvaruje se pisanim očitovanjem. Izjava se daje u dva primjerka. U izjavi moraju se navesti broj dionica koje se upisuju, njihov nominalni iznos, a ako se izdaju dionice više rodova i rod dionica, utvrđenja navedena u članku 314. stavku 2. ovoga Zakona te utvrđenja propisana u članku 315. ovoga Zakona ako se unose stvari i prava kao i dan kada je donesena odluka o uvjetnom povećanju kapitala.

(2) Izjava o prvenstvenom pravu upisa ima učinak izjave o upisu dionica. Ništave su izjave čiji sadržaj ne odgovara onome što je propisano u stavku 1. ovoga članka ili koji sadržava ograničenja obveze onoga tko izjavu daje.

(3) Ako se bez obzira na ništavost izjave o prvenstvu prava upisa izdaju dionice, onaj tko daje očitovanje ne može se pozvati na ništavost izjave ako je na temelju nje ostvarivao prava kao dioničar i ispunjavao obveze dioničara.

(4) Prema društvu ne djeluju ograničenja koja nisu sadržana u izjavi o prvenstvu prava upisa.

Izdavanje dionica

Članak 320.

(1) Uprava može izdati dionice samo radi ispunjenja svrhe s kojom je donesena odluka o uvjetnom povećanju kapitala ali ne prije nego što se uplati puni iznos koji proizlazi iz odluke.

(2) Uprava smije izdati dionice u zamjenu za zamjenjive obveznice samo ako se razlika između iznosa za koji su izdane te obveznice i većeg nominalnog iznosa dionica koje se za to izdaju pokrije iz ostalih rezervi, ako se one mogu upotrijebiti za tu svrhu, ili dodatnom uplatom onoga tko je ovlašten zamijeniti obveznicu za dionicu to ne vrijedi ako ukupni iznos za koji su izdane obveznice dosiže ukupni iznos dionica ili je od njih veći.

Od kada važi povećanje kapitala

Članak 321.

Temeljni kapital društva povećan je izdavanjem dionica.

Obavijest da su izdane dionice

Članak 322.

(1) U roku od mjesec dana po isteku poslovne godine mora se obavijestiti registarski sud o ukupnom iznosu dionica izdanih u toj godini u zamjenu za zamjenjive obveznice i u ostvarenju prvenstvenog prava upisa dionica.

(2) Obavijesti se moraju priložiti kopije izjava o ostvarenju prava prvenstva upisa i popis osoba koje su ostvarile to pravo potpisan od strane uprave. U popisu se moraju navesti svi dioničari i dionice koje su stekli te ulozi koje su za to dali.

(3) U obavijesti mora se izjaviti da su dionice izdane samo radi ostvarenja svrhe navedene u odluci o uvjetnom povećanju kapitala i da nisu izdane prije nego što je za njih uplaćena cijela protuvrijednost.

(4) Priložene isprave čuvaju se u sudu u originalu, u ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

Pododjeljak 3.

Odobreni temeljni kapital

Pretpostavke

Članak 323.

(1) Statutom se može ovlastiti upravu da u roku od najviše pet godina nakon upisa društva u sudski registar izdavanjem novih dionica uz uplate uloga poveća temeljni kapital društva do određenoga nominalnog iznosa (odobreni kapital).

(2) Ovlast za to može se dati i izmjenom statuta za vrijeme od najviše pet godina od upisa izmjene statuta u sudski registar. Za donošenje odluke glavne skupštine o tome potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Pri tome se primjenjuje odredba članka 304. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Nominalni iznos odobrenoga kapitala ne može preći polovinu nominalnog iznosa temeljnoga kapitala u vrijeme davanja ovlasti. Nove dionice mogu se izdati samo uz suglasnost nadzornog odbora.

(4) Statutom se može odrediti da se nove dionice izdaju zaposlenima.

Izdavanje novih dionica

Članak 324.

(1) Ako iz narednih propisa ne proizlazi što drugačije, na izdavanje novih dionica na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz članka 307. do 312. ovoga Zakona o povećanju temeljnoga kapitala ulozima. Na mjesto odluke o povećanju temeljnoga kapitala dolazi ovlast iz statuta za izdavanje novih dionica.

(2) U ovlasti se može predvidjeti da uprava odlučuje o isključenju prava prvenstva pri upisu dionica. Ako se takva ovlast daje izmjenom statuta, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 308. stavka 4. ovoga Zakona.

(3) Nove se dionice ne mogu izdati sve dok se mogu dobiti neuplaćeni ulozi u dotadašnji temeljni kapital. Ako nisu uplaćeni razmjerno mali ulošci, to ne sprečava izdavanje novih dionica. U prvoj prijavi povećanja temeljnoga kapitala društva mora se navesti koliko je ostalo još neuplaćenih uloga u dotadašnji temeljni kapital i zašto se te uplate ne mogu dobiti.

(4) Odredbe stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se kada se dionice izdaju zaposlenima u društvu.

Uvjeti za izdavanje dionica

Članak 325.

(1) Ako u ovlasti za povećanje temeljnoga kapitala društva o tome nema odredbi, uprava odlučuje o sadržaju prava iz dionica i o uvjetima za izdavanje dionica. Za odluku uprave traži se suglasnost nadzornog odbora. Isto vrijedi i za odluku uprave o isključenju prava prvenstva pri upisu dionica iz stavka 2. prethodnoga članka ovoga Zakona.

(2) Ako u društvu postoje povlaštene dionice bez prava glasa, mogu se izdati povlaštene dionice koje imaju pred njima prednost u isplati dobiti, odnosno u podjeli imovine društva ili su s njima izjednačene samo ako je to predviđeno u ovlasti.

Izdavanje dionica za uloge u stvarima i u pravima

Članak 326.

(1) Dionice se mogu izdati za uloge u stvarima ili u pravima samo ako je to predviđeno u ovlasti.

(2) Ako to u ovlasti nije određeno, uprava mora utvrditi i navesti u upisnici predmet uloga u stvarima i u pravima, osobu od koje društvo treba da stekne ono što se tako ulaže i nominalni iznos dionica koje se stječu takvim ulaganjem. Uprava može odluku donijeti samo uz suglasnost nadzornog odbora.

(3) Kod izdavanja dionica za uloge u stvarima i u pravima mora se provesti revizija od strane jednoga ili više revizora. Kod toga se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 182., stavka 3. i 4., članka 183. stavka 2. i 3. i članka 184. ovoga Zakona. Sud će odbiti upis, ako je vrijednost uloga u stvarima i u pravima znatno manja od nominalnih iznosa dionica koje se za to daju.

(4) Ako se u odluci ne utvrdi ono što je propisano u stavku 2. ovoga članka, prema društvu su bez učinka ugovori o ulaganju stvari i prava i pravne radnje učinjene za njihovo provođenje. Isto vrijedi i ako se utvrđenja uprave ne unesu u upisnicu. Ako je povećanje temeljnoga kapitala upisano u trgovačkom registru to što ugovori ni pravne radnje nemaju učinka prema društvu ne utječe na valjanost povećanja kapitala. Dioničar je dužan uplatiti nominalni iznos dionica ili veći iznos za koji se one izdaju.

(5) Odredbe stavka 2. i 3. ovoga članka ne vrijede za ulaganje novčanih potraživanja zaposlenih u društvu koja proizlaze iz njihova prava da sudjeluju u dobiti društva.

Ugovori o ulaganju stvari i prava prije upisa društva u sudski registar

Članak 327.

Ako su prije upisa društva u sudski registar sklopljeni ugovori po kojima se za odobreni temeljni kapital društva trebaju unijeti stvari i prava, statut mora sadržavati utvrđenja koja se traže za izdavanje dionica za uloge u stvarima i u pravima. Pri tome se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 176. stavka 3. i 5., članka 181. do 184., članka 187. stavka 2. točke 2., 6. i 7. i članka 188. stavka 2. ovoga Zakona. Na mjesto osnivača dolazi uprava a na mjesto prijave i upisa društva u sudski registar prijava i upis povećanja temeljnoga kapitala društva.

Pododjeljak 4.

Povećanje temeljnoga kapitala iz sredstava društva

Pretpostavke

Članak 328.

(1) Glavna skupština može odlučiti da se temeljni kapital društva poveća pretvorbom kapitalne dobiti, rezervi i zadržane dobiti u temeljni kapital društva.

(2) Za odluku o tome i za njezinu prijavu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 304. stavka 1. i članka 306. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala može se donijeti tek pošto se utvrdi račun dobiti i gubitka za poslovnu godinu koja je predhodila onoj u kojoj se donosi odluka o povećanju kapitala (zadnji godišnji račun).

(4) Odluka se mora temeljiti na godišnjim financijskim izvješćima.

Podobnost rezervi i kapitalne dobiti da se pretvore u temeljni kapital

Članak 329.

(1) Kapitalna dobit i rezerve koje treba pretvoriti u temeljni kapital društva moraju se iskazati u financijskim izvješćima. Rezerve se mogu pretvoriti u temeljni kapital ako prelaze vrijednost dvadesetoga dijela dotadašnjega temeljnoga kapitala društva. Statutom se može odrediti da je za to potreban i veći dio toga kapitala.

(2) Kapitalna dobit i rezerve ne mogu se pretvoriti u temeljni kapital, ako je u računu dobiti i gubitka na kojemu se temelji odluka iskazan gubitak. Rezerve koje su namijenjene određenoj svrsi smiju se pretvoriti u temeljni kapital samo ako je to u skladu s tom svrhom.

Financijska izvješća kao temelj za odluku

Članak 330.

(1) Odluka se mora temeljiti na financijskim izvješćima prethodne poslovne godine ako su ona pregledana i usvojena te ako su ih u skladu s propisima bez stavljanja primjedbi potvrdili revizori najviše osam mjeseci prije prijave odluke za upis u sudski registar.

(2) Ako glavna skupština društva ne imenuje revizore, smatra se da je imenovan onaj revizor kojega je za reviziju posljednjih financijskih izješća odredila glavna skupština ili onaj kojega imenuje sud.

Prijava za upis odluke u sudski registar

Članak 331.

(1) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala mora se upisati u sudski registar. Prijavi za upis te odluke u sudski registar moraju se priložiti bilanca s izvješćem revizora i posljednja godišnja bilanca ako još nije bila podnesena. Podnositelji prijave moraju izjaviti sudu da od dana koji je uzet za osnovu bilance do dana podnošenja prijave po njihovu saznanju nije došlo do smanjenja imovine koje bi bilo smetnja povećanju temeljnoga kapitala društva, ako bi se o tome odlučivalo na dan podnošenja prijave.

(2) Sud može upisati u sudski registar odluku o povećanju temeljnoga kapitala ako je bilanca na temelju koje je ona donesena sastavljena najviše osam mjeseci prije podnošenja prijave i ako je dana izjava iz prethodnoga stavka ovoga članka.

(3) Sud ne mora ispitivati odgovara li bilanca propisima.

(4) Kod upisa odluke u sudski registar treba navesti da se radi o povećanju temeljnoga kapitala iz sredstava društva.

(5) Predane isprave čuvaju se u sudu u izvorniku ili u ovjerenome prijepisu.

Od kada važi povećanje kapitala

Članak 332.

(1) Temeljni kapital je povećan s danom upisa odluke o povećanju temeljnoga kapitala u sudski registar.

(2) Nove dionice vrijede kao uplaćene u potpunosti.

Ovlaštenici iz povećanja kapitala

Članak 333.

Dioničarima društva pripadaju nove dionice srazmjerno njihovom sudjelovanju u dotadašnjem temeljnom kapitalu društva. Drugačija odluka glavne skupštine je ništava.

Prava podjele

Članak 334.

(1) Ako povećanje temeljnoga kapitala društva dovede do toga da na jedan udio u dotadašnjem temeljnom kapitalu društva otpadne samo dio jedne nove dionice, to se pravo na podjelu može prenositi i naslijediti.

(2) Prava iz nove dionice uključujući i ono da se izda isprava o dionici mogu se koristiti ako se prava podjele koja zajedno daju cijele dionice sjedine kod jednog dioničara ili ako više ovlaštenika čija prava podjele zajedno daju pravo na cijele dionice odluče o tome da zajedno koriste ta prava.

Poziv dioničarima

Članak 335.

(1) Nakon upisa odluke o povećanju temeljnoga kapitala u sudski registar, uprava je dužna bez odgađanja pozvati dioničare da podignu nove dionice. Poziv se mora objaviti u glasilu društva. U pozivu se moraju navesti:

1. za koji se iznos povećava temeljni kapital,

2. u kojem omjeru nove dionice otpadaju na stare.

U pozivu se nadalje mora navesti da je društvo ovlašteno po proteku godine dana od objave poziva nakon trokratnog upozorenja nepodignute dionice prodati za račun ovlaštenika.

(2) Po proteku godine dana od objave poziva društvo mora upozoriti da će prodati nepodignute dionice. Upozorenje se mora objaviti u glasilu društva tri puta u razmaku od najmanje mjesec dana.Zadnja objava mora se učiniti najkasnije osamnaest mjeseci od objave poziva.

(3) Po proteku godine dana od objave zadnjeg upozorenja društvo mora prodati nepodignute dionice za račun ovaštenika po službenoj burzovnoj cijeni uz posredovanje burzovnog posrednika, a ako nema te cijene, javnim nadmetanjem. Pri tome se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 346. stavka 4. ovoga Zakona.

(4) Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na društva koja nisu izdala isprave o dionicama. Društva moraju pozvati dioničare da preuzmu nove dionice.

Vlastite dionice. Djelomično uplaćene dionice

Članak 336.

(1) Vlastite dionice sudjeluju u povećanju temeljnoga kapitala društva.

(2) Dionice koje su djelomično uplaćene sudjeluju u povećanju temeljnoga kapitala društva prema njihovim nominalnim iznosima pa se povećanje kapitala provodi samo povećanjem nominalnih iznosa tih dionica. Ako pored dionica koje su djelomićno uplaćene postoje i dionice koje su uplaćene u cjelini, kod njih se povećanje temeljnoga kapitala društva provodi povećanjem nominalnog iznosa dionica i izdavanjem novih dionica. U odluci o povećanju kapitala mora se navesti način kako će se to provesti. Ako se kapital povećava povećanjem nominalnog iznosa dionica, povećanje treba odmjeriti tako da na nijednu dionicu ne otpadnu iznosi koji se ne mogu pokriti povećanjem nominalnog iznosa dionica.

Čuvanje prava dioničara i trećih

Članak 337.

(1) Povećanjem temeljnoga kapitala ne mijenjaju se odnosi između prava iz dionica.

(2) Ako se pojedina prava iz dionica koje su djelomično uplaćene, napose pravo da sudjeluju u dobiti ili pravo glasa, određuju prema onome što je uplaćeno, dioničarima, do potpune uplate dionica, pripadaju prava određena samo po visini onoga što su uplatili uvećana za postotak nominalnog povećanja temeljnoga kapitala. S daljnjim uplatama odgovarajuće se povećavaju i prava.

(3) Povećanje temeljnoga kapitala ne utječe na gospodarski sadržaj ugovornih odnosa društva i trećih koji ovisi o isplati dobiti društva, nominalnom iznosu ili vrijednosti dionica, vrijednosti temeljnoga kapitala ili inače o odnosima kapitala i dobiti prije učinjenoga povećanja. Isto vrijedi i za dodatne obveze dioničara.

Početak sudjelovanja u dobiti

Članak 338.

(1) Ako nije drugačije odlučeno, nove dionice sudjeluju u dobiti za cijelu poslovnu godinu u kojoj je donesena odluka o povećanju temeljnoga kapitala.

(2) Odlukom o povećanju temeljnoga kapitala može se odrediti da nove dionice sudjeluju u dobiti društva već i u poslovnoj godini koja istekne prije donošenja te odluke. U tom se slučaju odluka o povećanju temeljnoga kapitala mora donijeti prije nego što se donese odluka o upotrebi dobiti za poslovnu godinu koja je prethodila onoj u kojoj se donosi odluka o povećanju kapitala. Odluka o upotrebi dobiti iz prethodne godine postaje valjanom tek kada se poveća temeljni kapital. Navedene odluke su ništave, ako se odluka o povećanju temeljnoga kapitala ne upiše u sudski registar u roku od tri mjeseca od kada je donesena. Taj rok ne teče za vrijeme dok traje spor povodom tužbe kojom se pobija odluka ili kojom se ona oglašava ništavom ili za vrijeme dok se ne dobije odobrenje državnog organa za povećanje temeljnoga kapitala društva ako se ono propisima traži.

Uvjetni kapital

Članak 339.

Uvjetni kapital povećava se u istome omjeru kao i temeljni kapital. Ako je odluka o uvjetnom kapitalu donesena radi toga da se dade pravo vjerovnicima društva iz zamjenjivih obveznica da ih zamijene za dionice, razlika između iznosa za koji su izdane obveznice i višeg ukupnog iznosa dionica koje im se daju u zamjenu za obveznice mora se pokriti iz ostalih rezervi, ako nije dogovoreno da ovlaštenici taj iznos sami doplate.

Zabrana izdavanja dionica i privremenica

Članak 340.

Prije nego što se odluka o povećanju temeljnoga kapitala ne upiše u sudski registar društvo ne smije izdavati dionice ni privremenice.

Pododjeljak 5.

Zamjenjive obveznice i obveznice s promjenjivom kamatom

Članak 341.

(1) Obveznice na temelju kojih se vjerovnicima daje pravo da ih zamijene za dionice ili koje im daju pravo prvenstva pri upisu dionica (zamjenjive obveznice) i obveznice po kojima se prava vjerovnika stavljaju u vezu sa sudjelovanjem dioničara u dobiti (obveznice s promjenjivom kamatom) mogu se izdavati samo na temelju odluke glavne skupštine. Za odluku je potrebno da se dadu glasovi koji predstavljaju tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna drugačija većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 304. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Upravi se može dati ovlaštenje za izdavanje zamjenjivih obveznica najviše za vrijeme od pet godina. Uprava i predsjednik nadzornog odbora moraju odluku o izdavanju zamjenjivih obveznica i izjavu o njihovom izdavanju pohraniti u trgovačkom registru. U glasilu društva mora se objaviti obavijest o odluci i izjava o izdavanju obveznica.

(3) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na davanje posebnih prava sudjelovanja u dobiti društva.

(4) Dioničari imaju prvenstveno pravo stjecanja zamjenjivih obveznica, obveznica s promjenjivom kamatom i posebnih prava sudjelovanja u dobiti društva. Na odgovarajući način ovdje se primjenjuju odredbe članka 308. ovoga Zakona.

Odjeljak 8.

SMANJENJE TEMELJNOGA KAPITALA

Pododjeljak 1.

Redovno smanjenje temeljnoga kapitala

Pretpostavke

Članak 342.

(1) Za donošenje odluke o smanjenju temeljnoga kapitala društva potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala društva zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(2) Ako je društvo izdalo dionice više rodova, odluka glavne skupštine o smanjenju temeljnoga kapitala valjana je samo onda ako se s njom suglase dioničari svakoga roda dionica. O davanju suglasnosti dioničari svakoga roda dionica donose posebnu odluku. Za donošenje odluke primjenjuju se odredbe stavka 1. ovoga članka.

(3) U odluci se mora odrediti svrha smanjenja temeljnoga kapitala, naime, hoće li se dijelovi toga kapitala vratiti dioničarima.

(4) Temeljni kapital se može smanjiti:

1. smanjenjem nominalnog iznosa dionica,

2. spajanjem dionica koje je dopušteno samo ako se najniži nominalni iznos dionica ne može više smanjiti.

(5) U odluci se mora navesti način smanjenja temeljnoga kapitala.

Prijava za upis odluke u sudski registar

Članak 343.

(1) Odluka o smanjenju temeljnoga kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar.

(2) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka prilažu se:

1. prijepis ili fotokopija zapisnika s glavne skupštine na kojoj je donesena odluka o smanjenju temeljnoga kapitala ovjereni od strane javnog bilježnika,

2. primjerak izmijenjenog statuta ovjeren od strane javnog bilježnika.

Od kada važi smanjenje kapitala

Članak 344.

Temeljni kapital društva smanjen je s danom upisa odluke o smanjenju temeljnoga kapitala u sudski registar.

Zaštita vjerovnika

Članak 345.

(1) Vjerovnicima čija su potraživanja nastala prije objave upisa odluke o smanjenju temeljnoga kapitala društva u sudski registar i koji ne mogu tražiti da se ona podmire mora se dati osiguranje, ako se oni u tu svrhu jave u roku od šest mjeseci od objave te odluke. Vjerovnike se mora na to upozoriti u objavi upisa odluke u sudski registar. Osiguranje ne mogu tražiti vjerovnici koji za slučaj stečaja imaju pravo prvenstvenog namirenja iz stečajne mase dužnika.

(2) Na temelju smanjenja temeljnoga kapitala društva moguća su plaćanja dioničarima po proteku šest mjeseci od objave upisa odluke o smanjenju kapitala u sudski registar i nakon što se vjerovnicima koji su se pravodobno prijavili dade osiguranje ili im se podmire potraživanja. Dioničare se ne može osloboditi ni obveze da uplate uloge prije navedenog vremena ni prije nego što se podmire vjerovnici, odnosno prije nego što im se dade osiguranje, ako su se za to pravodobno prijavili društvu.

(3) Pravo vjerovnika da traže osiguranje ne ovisi o tome je li dioničarima nešto plaćeno s naslova smanjenja temeljnoga kapitala društva.

Oglašavanje isprava o dionicama nevažećima

Članak 346.

(1) Ako u smanjenju temeljnoga kapitala društvo spoji isprave o dionicama zamjenom, pečatiranjem ili nekim sličnim postupkom, ono može oglasiti nevažećima one od njih koje mu usprkos postavljenome pozivu ne budu predane. Isto vrijedi i za predane isprave o dionicama čiji broj nije dovoljan za zamjenu s novim dionicama a koje nisu društvu stavljene na raspolaganje da ih ono unovči za račun ovlaštenika.

(2) U pozivu za predaju isprava o dionicama mora se upozoriti na mogućnost da ih se oglasi nevažećima. Oglašavanje nevažećima moguće je ako je poziv objavljen na način kako je to propisano u članku 214. stavku 1. ovoga Zakona. Isprave o dionicama se oglašavaju nevažećima objavom u glasilu društva. U objavi se one moraju tako oznaćiti da nema sumnje u to da li je i koja od njih oglašena nevažećom.

(3) Nove isprave o dionicama koje treba izdati umjesto onih koje su oglašene nevažećima društvo mora bez odgađanja prodati za račun ovlaštenika posredovanjem burzovnog posrednika za službenu burzovnu cijenu a ako takve nema javnim nadmetanjem.

(4) Može li se očekivati da se javnim nadmetanjem koje bi se održalo u mjestu sjedišta društva ne bi postigao zadovoljavajući uspjeh, dionice treba prodati na nekome drugome pogodnome mjestu. Mjesto, vrijeme i predmet prodaje moraju se javno objaviti. Posebno treba obavijestiti ovlaštenike iz dionica, osim ako to nije moguće. Objava i obavijest moraju se dati najkasnije dva tjedna prije održavanja nadmetanja. Utržak treba isplatiti ovlaštenicima.

Prijava za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar

Članak 347.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar

(2) Prijavu smanjenja temeljnoga kapitala društiva može se podnijeti sudu zajedno s prijavom za upis odluke o smanjenju kapitala.

Smanjenje temeljnoga kapitala ispod najnižeg iznosa temeljnoga kapitala

Članak 348.

(1) Temeljni kapital društva može se smanjiti ispod najnižeg iznosa propisanoga u članku 162. ovoga Zakona, ako se povećanjem toga kapitala na temelju odluke koja se donosi zajedno s odlukom o smanjenju kapitala ponovno dostigne taj iznos a to se povećanje ne ostvaruje ulozima u stvarima i u pravima.

(2) Odluke o smanjenju i o povećanju temeljnoga kapitala su ništave ako se povećanje temeljnoga kapitala ne upiše u sudski registar u roku od šest mjeseci od donošenja odluke o povećanju. Taj rok ne teče za vrijeme dok traje spor po tužbi za pobijanje ili za oglašavanje ništavom odluke o smanjenju ili o povećanju temeljnoga kapitala i dok se za to ne dobije odobrenje državnog organa, ako je ono potrebno. Odluke i povećanje temeljnoga kapitala mogu se upisati u sudski registar samo zajedno.

Pododjeljak 2.

Pojednostavnjeno smanjenje temeljnoga kapitala

Pretpostavke

Članak 349.

(1) Temeljni kapital društva može se smanjiti na pojednostavnjeni način ako se to čini radi izravnavanja niže vrijednosti, da bi se pokrili gubici ili sredstva prenijela u kapitalnu dobit. U odluci o smanjenju kapitala mora se odrediti da se kapital smanjuje u tu svrhu.

(2) Pojednostavnjeno smanjenje temeljnoga kapitala dopušteno je samo nakon što se potroši dio kapitalne dobiti i rezervi za koji one prelaze pet posto (5%) temeljnoga kapitala koji preostane nakon smanjenja kapitala kao i smanjenja rezervi.

(3) Za smanjenje temeljnoga kapitala po prethodnim stavcima ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 342. stavka 1., 2. i 4. i članka 343. do 348. ovoga Zakona.

Zabrane isplate dioničarima

Članak 350.

Iznosi dobiveni smanjenjem temeljnoga kapitala ne smiju se isplatiti dioničarima i ne mogu se koristiti za to da ih se oslobodi od uplate uloga. Može ih se upotrijebiti samo za to da se izravnaju smanjenja vrijednosti, pokriju gubici te da ih se unese u kapitalnu dobit i u zakonske rezerve. Tako ih se može upotrijebiti samo onda ako je u odluci navedeno da se temeljni kapital smanjuje u tu svrhu.

Isplata dobiti

Članak 351.

Dobit se ne smije isplaćivati dioničarima sve dok zakonske rezerve i kapitalna dobit društva ne dosegnu iznos od pet posto (5%) temeljnoga kapitala. Temeljnim kapitalom smatra se nominalni iznos koji proizlazi iz smanjenja kapitala ali ne manji od nominalnog iznosa iz članka 162. ovoga Zakona.

Pododjeljak 3.

Smanjenje temeljnoga kapitala povlačenjem dionica

Pretpostavke

Članak 352.

(1) Društvo može povući dionice prisilno ili nakon što ih samo stekne. Prisilno povlačenje dionica dopušteno je samo onda ako je bilo naređeno ili dopušteno u prvome statutu društva ili u njegovoj izmjeni i dopuni do koje je došlo prije preuzimanja ili upisa dionica.

(2) Kod povlačenja dionica treba postupiti po odredbama koje važe za redovno smanjenje temeljnoga kapitala. U statutu ili odlukom glavne skupštine moraju se odrediti pretpostavke za prisilno povlačenje dionica i pojedinosti kako to treba provesti. Za plaćanje naknade dioničarima koja im pripada u slučaju prisilnog povlačenja dionica ili kada se one stječu da bi ih se povuklo te za oslobođenje dioničara od obveze uplate uloga na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 345. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Ne mora se postupiti po odredbama o redovnom smanjenju kapitala ako su dionice za koje je u cjelini uplaćen nominalni iznos ili veći iznos za koji su izdane:

1. besplatno dane na raspolaganje društvu,

2. povučene na teret dobiti ili ostalih rezervi ako se one mogu za to koristiti.

(4) U primjerima iz prethodnoga stavka ovoga članka za smanjenje temeljnoga kapitala povlačenjem dionica potrebna je odluka glavne skupštine društva koja se donosi obićnom većinom glasova. Statutom se može tražiti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. U odluci mora se odrediti svrha smanjenja temeljnoga kapitala .Odluka o smanjenju temeljnoga kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar.

(5) U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka u kapitalnu dobit društva unosi se iznos koji odgovara ukupnom nominalnom iznosu povučenih dionica.

(6) Odluka glavne skupštine nije potrebna ako je prisilno povlačenje dionica naređeno statutom. U tom slučaju u primjeni propisa o redovnom smanjenju temeljnoga kapitala na mjesto odluke glavne skupštine dolazi odluka uprave o povlačenju dionica.

Od kada je smanjen temeljni kapital

Članak 353.

Upisom odluke o smanjenju temeljnoga kapitala u sudski registar, a ako su dionice povučene nakon toga, s njihovim povlačenjem temeljni kapital društva smanjuje se za ukupni nominalni iznos povučenih dionica. Ako je prisilno povlačenje naređeno statutom a glavna skupština ne odluči o smanjenju temeljnoga kapitala, taj kapital društva se smanjuje s povlačenjem dionica. Za povlačenje je dovoljna radnja društva usmjerena poništenju prava iz određenih dionica.

Prijava za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar

Članak 354.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar. To vrijedi i onda kada se radi o prisilnom povlačenju dionica koje je naređeno statutom.

(2) Prijava i upis smanjenja temeljnoga kapitala društva mogu se učiniti zajedno s podnošenjem i upisom odluke o smanjenju.

Odjeljak 9.

NIŠTAVOST I POBOJNOST ODLUKA GLAVNE SKUPŠTINE

Razlozi ništavosti

Članak 355.

Pored slučajeva iz članka 313. stavka 4., članka 338. stavka 2. i članka 348. stavka 2. ovoga Zakona odluka glavne skupštine je ništava:

1. ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2. i 3. ovoga Zakona osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari,

2. ako nije unesena u zapisnik na način propisan u članku 286. stavku 1., 2. i 4. ovoga Zakona,

3. ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa,

4. ako je suprotna moralu,

5. ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe proglašena ništavom.

Pozivanje na ništavost

Članak 356.

(1) Nakon što se odluka glavne skupštine upiše u sudski registar ne može se pozivati na njezinu ništavost iz razloga navedenog u članku 355. točki 2. ovoga Zakona.

(2) Ako je odluka glavne skupštine ništava iz razloga navedenih u članku 355. točki 1., 3. ili 4. ovoga Zakona, na ništavost se ne može pozivati po proteku tri godine od njezina upisa u sudski registar. Ako je u vrijeme isticanja toga roka u tijeku spor povodom tužbe za utvrđenje odluke ništavom, rok se produžuje sve dok se o tužbi pravomoćno ne odluči ili dok se spor konačno ne riješi na neki drugi način.

(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i u slučajevima iz članka 338. stavka 2. te članka 348. stavka 2. ovoga Zakona ako odluka nije bila pravodobno upisana u sudski registar.

Tužba za utvrđenje ništavosti

Članak 357.

(1) Tužbu protiv društva kojom se traži da se utvrdi ništavost odluke glavne skupštine mogu podići dioničar, uprava ili član uprave ili nadzornog odbora. Na to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 363. i 364. ovoga Zakona. Osim podizanjem tužbe ništavost se može isticati i na drugi način.

(2) Postupci za pobijanje i za utvrđenje odluke ništavom mogu se spajati.

Ništavost izbora članova nadzornog odbora

Članak 358.

(1) Osim u slučajevima iz članka 255. stavka 2. točke 1., 2. i 5. ovoga Zakona izbor članova nadzornog odbora je ništav:

1. ako je nadzorni odbor sastavljen protivno odredbama zakona ili statuta,

2. ako glavna skupština u nadzorni odbor izabere osobu koja nije bila predložena u skladu sa zakonom ili statutom,

3. ako glavna skupština izabere u nadzorni odbor više članova nego što je to određeno zakonom ili statutom.

(2) Tužbu protiv društva kojom traže da se utvrdi ništavost odluke o izboru članova nadzornog odbora mogu podići osobe iz članka 357. stavka 1. ovoga Zakona.

Ništavost odluke o usvajanju godišnjih financijskih izvješća

Članak 359.

Pored onoga što je propisano za ništavost svake odluke glavne skupštine, odluka o usvajanju godišnjih financijskih izvješća ništava je:

1. ako je sadržaj godišnjih financijskih izvješća suprotan propisima kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva,

2. ako nije obavljena revizija godišnjih financijskih izvješća koja se obavlja u skladu sa zakonom ili to nisu obavile za to ovlaštene osobe,

3. ako godišnja financijska izvješća nisu prihvatili uprava, odnosno nadzorni odbor u skladu sa statutom.

Razlozi pobijanja

Članak 360.

(1) Odluka glavne skupštine može se pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili statutu.

(2) Odluku se može pobijati i zbog toga što je dioničar glasovanjem na glavnoj skupštini pokušao za sebe ili za nekoga drugoga postići korist na štetu društva ili drugih dioničara a pobijanom odlukom se to postiže. To ne vrijedi onda ako se tom odlukom drugim dioničarima primjereno nadoknađuje šteta koja im se njome nanosi.

(3) Odluka glavne skupštine ne može se pobijati zbog toga što su povrijeđene odredbe članka 284. ovoga Zakona.

(4) Za pobijanje odluke glavne skupštine koja se temelji na tome da je bilo uskraćeno davanje obavijesti nije od značaja ako glavna skupština ili dioničari izjave da odbijanje da se dadu obavijesti nije utjecalo na donošenje odluke.

Potvrda odluke koja se može pobijati

Članak 361.

Ne može se pobijati odluku glavne skupštine ako je ta skupština potvrdi novom odlukom, a ta se nova odluka ne pobija u roku koji je propisan za pobijanje ili ako je tužba za pobijanje te odluke pravomoćno odbijena. Ima li tužitelj pravni interes na tome da se pobijana odluka oglasi ništavom za vrijeme do donošenja nove odluke kojom je pobijana odluka bila potvrđena može tražiti da se pobijana odluka oglasi ništavom za vrijeme do donošenja nove odluke.

Ovlaštenje za pobijanje

Članak 362.

Odluke glavne skupštine mogu pobijati:

1. dioničar koji je sudjelovao u radu glavne skupštine i svoje protivljenje odluci izjavio u zapisnik,

2. dioničar koji nije sudjelovao u radu glavne skupštine jer mu pogrešno nije bilo dopušteno da u tome sudjeluje, ako glavna skuptšina nije bila uredno sazvana ili predmet odlučivanja na glavnoj skupštini nije bio valjano objavjen,

3. svaki dioničar u slučaju iz članka 360. stavka 2. ovoga Zakona.

4. uprava društva,

5. svaki član uprave i nadzornog odbora ako bi provođenjem odluke učinio radnju koja je kažnjiva, nezakonita ili za koju bi morao odgovarati za štetu.

Tužba za pobijanje

Članak 363.

(1) Tužba se mora podići isključivo kod suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona u roku od 30 dana od donošenja odluke. Ako je tužitelj bio prisutan na sjednici na kojoj je odluka donesena, taj rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je zaključena glavna skupština na kojoj je odluka donesena. Nije li tužitelj prisustvovao glavnoj skupštini na kojoj je donesena odluka, rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je mogao saznati za odluku.

(2) Tužba se podiže protiv društva. Društvo zastupaju uprava i nadzorni odbor. Ustanu li s tužbom uprava ili neki njezin član, društvo zastupa nadzorni odbor, a ustanu li s tužbom nadzorni odbor ili neki njegov član, društvo zastupa uprava.

(3) Više postupaka koji se vode o pobijanju treba spojiti. Postupak po tužbi za pobijanje je hitan. (4) Uprava mora u glasilu društva bez odgađanja objaviti da je tužba podignuta i za kada je po tužbi zakazano ročište.

Učinak pobijanja

Članak 364.

(1) Ako sud pravomoćnom presudom utvrdi da je odluka glavne skupštine ništava, ona djeluje prema svim dioničarima i članovima uprave i nadzornoga odbora čak i kada nisu bili stranke u tome postupku. Uprava mora presudu bez odgađanja dostaviti registarskome sudu. Ako je u trgovačkom registru bila upisana odluka koja je oglašena ništavom, mora se upisati i presuda. Upis presude u sudski registar mora se objaviti na isti način kako se objavljuje i odluka.

(2) Ako je odlukom mijenjan statut, trgovačkom registru treba uz presudu dostaviti i potpuni tekst statuta ovjeren od javnog bilježnika koji potvrđuje da su u njemu uzeti u obzir presuda i sve dotadašnje izmjene statuta.

Pobijanje odluke o upotrebi dobiti

Članak 365.

(1) Osim iz razloga zbog kojih se može pobijati svaka odluka glavne skupštine, odluka o upotrebi dobiti društva može se pobijati i ako se njome, premda pravo na podjelu nije isključeno zakonom ni statutom, odluči da se dobit ne dijeli dioničarima, iako bi prosudbom razumnog gospodarstvenika to trebalo učiniti s obzirom na okolnosti u kojima društvo posluje.

(2) Tužbu za pobijanje odluke iz prethodnoga stavka ovoga članka mogu podići dioničari čiji udjeli zajedno čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala društva i nadzorni odbor.

Pobijanje odluke o povećanju temeljnoga kapitala društva

ulozima

Članak 366.

Osim iz razloga zbog kojih se može pobijati svaka odluka glavne skupštine, odluka o povećanju temeljnoga kapitala društva ulozima može se pobijati i ako je u cjelini ili djelomično isključeno pravo dioničara da stječu dionice a iznos za koji se one izdaju ili najniži iznos ispod kojega se one neće izdavati je neprimjereno nizak. To ne vrijedi u slučaju ako dionice treba preuzeti netko treći tko ih treba ponuditi na stjecanje dioničarima.

Odjeljak 10.

PRESTANAK

Razlozi za prestanak društva

Članak 367.

(1) razlozi za prestanak društva jesu:

1. istek vremena određenoga u statutu, ako je društvo bilo osnovano na određeno vrijeme,

2. odluka glavne skupštine koja se mora donijeti s glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke, ako se statutom za to ne traži veća većina ili ispunjenje dodatnih pretpostavki,

3. pravomoćna odluka suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona kao isključivo nadležnog kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit,

4. pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom,

5. pravomoćna odluka suda kojom se odbija otvaranje stečajnog postupka zbog nemogućnosti da se iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog postupka,

6. provođenje stečajnog postupka,

7. ukidanje društva.

(2) Društvo koje nema imovine može prestati tako da ga registarski sud briše iz trgovačkog registra na prijedlog nadležnog organa porezne uprave ili po službenoj dužnosti. Registarski sud će brisati društvo iz trgovačkog registra po službenog dužnosti ako ono tri godine po redu ne postupi po zakonskoj obvezi da objavi svoja godišnja financijska izvješća s propisanom dokumentacijom niti ih dostavi tome sudu u roku od 6 mjeseci nakon što mu sud priopći naknadu da će ga brisati iz trgovačkog registra, a društvo u tome roku ne učini vjerojatnim da ima imovinu. Likvidacija društva se ne provodi, a društvo prestaje brisanjem iz trgovačkog registra. Pokaže li se nakon brisanja društva iz trgovačkog registra da ono ima imovinu koju bi trebalo podijeliti, provodi se likvidacija društva. Likvidatore na prijedlog zainteresiranih osoba imenuje sud.

(3) Registarski sud mora nakanu da će društvo brisati iz trgovačkog registra priopćiti zakonskim zastupnicima društva po propisima o dostavi pismena i odrediti im primjereni rok za isticanje prigovora. Sud može odrediti da se nakana za brisanje društva i davanje roka za isticanje prigovora objavi onako kako se objavljuju upisi u sudski registar. U tom slučaju prigovor može istaći svaka osoba koja ima opravdani interes na tome da se društvo ne briše iz trgovačkog registra.

(4) Statutom se mogu odrediti i drugi slučajevi prestanka društva.

Upis u sudski registar

Članak 368.

(1) Ako odluku o prestanku društva donosi glavna skupština, ta se odluka mora prijaviti sudu radi upisa u sudski registar, a ako odluku o tome donese sud, odluka će se upisati u taj registar po službenoj dužnosti.

(2) Ne podnese li se prijava iz stavka 1. ovoga članka ili se to ne učini kada društvo prestaje iz razloga navedenog u članku 367. stavku 1. točki 1. ovoga Zakona ni nakon što registarski sud pozove društvo da podnese prijavu, taj će mu sud uputiti ponovni poziv da to učini uz upozorenje da će po proteku ostavljenoga roka po službenoj dužnosti upisati u sudski registar da je nastao razlog za prestanak društva i da će sud iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona imenovati likvidatore.

(3) Odluka o prestanku društva objavljuje se u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske.

Potreba provođenja likvidacije

Članak 369.

(1) Ako se nad društvom ne otvori stečajni postupak, provodi se likvidacija društva Likvidacija društva ne provodi se u slučaju prestanka društva iz razloga navedenoga u članku 367. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona.

(2) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno ili ako drugačije ne proizlazi iz svrhe likvidacije, na društvo se do zaključenja likvidacije primjenjuju propisi koji vrijede za društvo nad kojim se ne provodi likvidacija.

Naznaka u tvrtki

Članak 370.

Nakon što se odluka o otvaranju likvidacije društva upiše u sudski registar, u tvrtku društva mora se navesti naznaka "u likvidaciji".

Likvidatori

Članak 371.

(1) Likvidaciju provode članovi uprave kao likvidatori.

(2) Statutom ili odlukom glavne skupštine za likvidatore se mogu imenovati druge osobe. Na izbor likvidatora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 239. stavka 2. ovoga Zakona. Za likvidatora može se imenovati i pravna osoba.

(3) Na zahtjev nadzornog odbora ili dioničara koji imaju udjele što zajedno čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala društva, sud će, ako za to postoji važan razlog, imenovati ili opozvati likvidatore. Dioničari koji to traže moraju učiniti vjerojatnim da su najmanje tri mjeseca imatelji dionica u društvu.

(4) Likvidatori koje imenuje sud imaju pravo da im se primjereno nadoknade troškovi koje imaju kao likvidatori i isplati nagrada za njihov rad. Ako se sudski imenovani likvidatori i društvo ne suglase o naknadi troškova i o nagradi, o tome odlučuje sud.

(5) Glavna skupština može u svako doba opozvati likvidatore koje ne imenuje sud.

(6) Ako odlukom o prestanku društva nije drugačije određeno, na likvidatore se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona i statuta o upravi društva.

Prijava za upis likvidatora u sudski registar

Članak 372.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis imenovanih prvih likvidatora i njihovih ovlaštenja za zastupanje u sudski registar. Za svaku izmjenu likvidatora ili izmjenu njihovih ovlaštenja za zastupanje likvidatori moraju podnijeti sudu prijavu da se upišu u sudski registar.

(2) Prijavi treba priložiti isprave o imenovanju ili opozivu likvidatora i o njihovim ovlaštenjima za zastupanje u izvorniku ili u javno ovjerenome prijepisu.

(3) Likvidatori moraju dati izjavu da ne postoje okolnosti koje bi po zakonu stajale na putu njihovu imenovanju te da su upoznati s time da o svemu moraju uredno izvještavati sud.

(4) Imenovanje i opoziv likvidatora od strane suda upisuje se u sudski registar po službenoj dužnosti.

(5) Likvidatori moraju svoje potpise položiti kod suda samo ako to već nisu učinili kao članovi uprave.

Pozivanje vjerovnika

Članak 373.

Uz upućivanje na prestanak društva moraju se pozvati vjerovnici društva da prijave svoja potraživanja. Poziv se mora u razmaku od po najmanje petnaest a najviše trideset dana tri puta objaviti u glasilu društva s naznakom da vjerovnici prijave društvu svoja potraživanja u roku od šest mjeseci po objavi posljednjeg poziva. Poznate vjerovnike treba posebno obavijestiti.

Dužnosti likvidatora

Članak 374.

(1) Likvidatori su dužni okončati poslove koji su u tijeku, naplatiti potraživanja, unovčiti imovinu društva i podmiriti vjerovnike. U mjeri u kojoj to zahtijeva provođenje likvidacije, oni mogu ulaziti i u nove poslove.

(2) U poslu koji obavljaju, likvidatori imaju položaj uprave i podliježu nadzoru nadzornog odbora.

(3) Na likvidatore se ne odnosi zabrana konkurencije koja važi za članove uprave društva.

(4) Na poslovnim papirima društva koji se šalju određenim primateljima moraju se navesti oblik i sjedište društva, okolnost da je društvo u likvidaciji, sud kod kojega je društvo upisano u registar, broj pod kojim je to učinjeno te imena i prezimena likvidatora i predsjednika nadzornog odbora. Ako se navode podaci o kapitalu društva, mora se navesti temeljni kapital, a ako za dionice nisu uplaćeni puni nominalni iznosi ili veći iznosi za koje su izdane, treba navesti i iznose koji se još moraju uplatiti.

Ovlast likvidatora za zastupanje

Članak 375.

(1) Likvidatori zastupaju društvo.

(2) Ako je imenovano više likvidatora, a statutom ili odlukom suda, ako ih je on imenovao, nije drugačije određeno, svi likvidatori skupno zastupaju društvo. Ako se volja očituje prema društvu, dovoljno je da je očitovana samo prema jednome od njih.

(3) Statutom ili odlukom suda, ako je sud imenovao likvidatore, može se odrediti da su pojedini likvidatori ovlašteni zastupati društvo sami ili skupno s prokuristom društva. Isto može odrediti i nadzorni odbor ako je na to ovlašten statutom ili odlukom glavne skupštine.

(4) Likvidatori koji su ovlašteni da skupno zastupaju društvo mogu pojedine od njih ovlastiti za poduzimanje određenih poslova ili određenih vrsta poslova. To vrijedi i u slučaju kada je pojedini likvidator ovlašten da skupno s prokuristom zastupa društvo.

(5) Ovlaštenje likvidatora za zastupanje ne može se ograničiti.

(6) Likvidatori se potpisuju za društvo pri čemu moraju navesti tvrtku društva i naznaku da se društvo nalazi u likvidaciji.

Početna likvidacijska financijska izvješća

Članak 376.

(1) Likvidatori su dužni odmah po stupanju na dužnost izraditi početna likvidacijska financijska izvješća koja još nije usvojila glavna skupština.

(2) Glavna skupština odlučuje o usvajanju početnih likvidacijskih financijskih izvješća. U početnoj likvidacijskoj bilanci iskazuju se vrijednost imovine, obveze i kapital društva.

(3) Sud može odlučiti da nije potrebno provesti reviziju godišnjih financijskih izvješća, ako su sve okolnosti društva tako vidljive da revizija u interesu vjerovnika i dioničra nije potrebna.

Obustava postupka likvidacije i nastavljanje postupka stečaja

Članak 377.

Ako likvidatori na temelju prijavljenih potraživanja utvrde da imovina društva nije dovoljna za to da se podmire sva potraživanja vjerovnika s kamatama, moraju odmah obustaviti postupak likvidacije i predložiti provođenje stečajnog postupka.

lzvješće o provođenju likvidacije i prijedlog za diobu

Članak 378.

(1) Nakon što podmire dugove društva, likvidatori su dužni izraditi izvješće o provedenoj likvidaciji i prijedlog o podjeli imovine društva, ako u odluci o prestanku društva nije drugačije određeno.

(2) Izvješće i prijedlog iz prethodnoga stavka ovoga članka prihvaća organ koji je donio odluku o prestanku društva, ako u toj odluci nije drugačije određeno.

(3) Ako je za prihvaćanje izvješća i prijedloga nadležna glavna skupština, pa se ona ne sastane nakon što dva puta bude uredno sazvana ili se sastane ali ne bude podobna za odlučivanje, smatra se da su izvješće i prijedlog prihvaćeni onako kako su predloženi.

Zaštita vjerovnika

Članak 379.

(1) Imovina društva može se podijeliti dioničarima tek po proteku godine dana od dana kada je treći puta bio objavljen poziv vjerovnicima da prijave svoja potraživanja.

(2) Ne prijavi li neki vjerovnik svoje potraživanje, dugovani iznos treba za njega položiti u sud kod kojega je društvo upisano u sudski registar, a stvari pohraniti u javno skladište na rok od šest mjeseci. Ne može li se potraživanje bez krivnje društva podmiriti vjerovniku ni u tome roku, novac, odnosno kupovina postignuta javnom prodajom stvari umanjena za troškove čuvanja i prodaje predat će se općini na čijem je području sjedište društva, ako odlukom o podjeli imovine nije drugačije određeno.

(3) Vjerovnici čija potraživanja nisu bila poznata društvu, a nisu ih pravodobno prijavili, mogu tražiti da im se ona podmire samo iz imovine koja još nije podijeljena dioničarima.

(4) Postoje li potraživanja vjerovnika koja su sporna, imovina društva se može dijeliti dioničarima samo ako je vjerovniku spornog potraživanja dano osiguranje da će mu ono, ako se kasnije utvrdi, biti podmireno.

(5) Dioničar koji ima potraživanje prema društvu, ali ne ono koje proizlazi iz njegova položaja dioničara, ostvaruje ga kao i drugi vjerovnici.

Podjela imovine

Članak 380.

(1) Na temelju odluke o podjeli imovine likvidatori su je dužni podijeliti dioničarima u roku od 30 dana od dana kada je odluka donesena, na način kako je to odredeno statutom.

(2) Ako ne postoje dionice koje daju različita prava pri podjeli imovine društva, imovina se dijeli razmjerno nominalnim iznosima dionica.

(3) Ako ulozi u temeljni kapital društva nisu za sve dionice uneseni u istome omjeru, nadoknađuje se ono što je uloženo, a ostalo se dijeli razmjerno nominalnim iznosima dionica. Ako imovina društva nije dostatna za to da se nadoknadi ono što je uloženo, dioničari treba da snose gubitak razmjerno nominalnim iznosima dionica.

Naknade i nagrada likvidatorima

Članak 381.

(1) Likvidatori imaju pravo na primjerenu naknadu troškova i na nagradu za rad. Naknadu troškova i nagradu za rad plaća društvo. Njihovu visinu određuje glavna skupština društva, a u slučaju spora određuje je sud.

(2) Plaćanja iz prethodnoga stavka ovoga članka obavljaju se nakon podmirenja potraživanja vjerovnika a prije nego što se imovina društva podijeli dioničarima. Na račun naknade troškova i nagrade za rad likvidatorima mogu se obaviti plaćanja i za vrijeme trajanja likvidacije, prije nego što se podmire potraživanja vjerovnika, ako je očito da to neće utjecati na podmirenje obveza prema vjerovnicima.

Okončanje likvidacije

Član 382.

(1) Nakon podjele imovine dioničarima likvidatori podnose glavnoj skupštini zaključna likvidacijska financijska izvješća i izvješće o provedenoj likvidaciji.

(2) Likvidatori podnose sudu prijavu za upis brisanja društva iz trgovačkog registra i prilažu joj odluku glavne skupštine i prijepis zapisnika iz kojega je vidljivo da je glavna skupština prihvatila zaključna likvidacijska financijska izvješća i izvješća likvidatora te likvidatorima dala razrješnicu. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 378. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Društvo prestaje brisanjem iz trgovačkoga registra.

(4) Poslovne knjige i dokumentacija društva predaju se na čuvanje sudu na čijem području se nalazi sjedište društva.

(5) Sud će dioničarima i vjerovnicima društva, a i drugim osobama koje učine vjerojatnim da za to imaju opravdani interes, odobriti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju iz prethodnoga stavka ovoga članka.

(6) Pokaže li se kasnije da je potrebno provesti daljnje mjere u likvidaciji društva, sud će na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes ponovo imenovati ranije ili nove likvidatore.

Odgovornost likvidatora za štetu

Članak 383.

(1) Nakon što je društvo brisano iz trgovačkoga registra ne mogu se pobijati radnje likvidatora, ali vjerovnici društva mogu od njega tražiti da im nadoknadi štetu koju im je tim radnjama prouzročio.

(2) Likvidator odgovara za štetu prouzročenu provođenjem likvidacije do visine peterostrukog iznosa nagrade koju je primio za svoj rad. Ako to ne bi bilo dovoljno za podmirenje štete, za nju solidarno odgovaraju svi dioničari do visine imovine društva koja im je isplaćena. Ne smatra se štetom ako vjerovnik pravodobno ne prijavi svoje potraživanje za koje likvidator nije znao niti je mogao znati.

(3) Odredbe prethodnoga stavka ovoga članka ne primjenjuju se na odgovornost likvidatora prema dioničarima. Za tu štetu likvidator odgovara po općim pravilima o odgovornosti za štetu.

(4) Zahtjev s naslova odgovornosti za štetu zastaruje prema likvidatoru u roku od godinu dana od brisanja društva iz trgovačkog registra.

(5) Ako za štetu odgovara više likvidatora, njihova je odgovornost solidarna

Nastavljanje društva

Članak 384.

(1) Ako društvo prestaje zbog proteka vremena ili na temelju odluke glavne skupštine, ona može sve dok ne počne podjela imovine dioničarima donijeti odluku o tome da se društvo nastavlja. Za takvu odluku traži se da se dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(2) Isto vrijedi i ako društvo prestane stečajem, ali se stečajni postupak na prijedlog društva obustavi ili ono sklopi prisilnu nagodbu.

(3) Likvidatori moraju sudu podnijeti prijavu za upis nastavljanja društva u registar. Pri tome moraju dokazati da još nisu počeli s podjelom imovine dioničarima.

(4) Odluka o nastavljanju društva nema učinka dok se ne upiše u sudski registar.

GLAVA V.

DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU


Odjeljak 1.

OSNIVANJE

Pojam društva s ograničenom odgovornošću

Članak 385.

(1) Društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Temeljni ulozi ne moraju biti jednaki. Nijedan osnivač ne može kod osnivanja društva preuzeti više temeljnih uloga. Poslovni udjeli se ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima.

(2) Članovi ne odgovaraju za obveze društva.

(3) Ako temeljni ulog u društvo ne unese onaj tko je na to obvezan niti to društvo može nadoknaditi prodajom poslovnoga udjela, drugi su članovi društva dužni u društvo uplatiti iznos koji nedostaje srazmjerno svojim poslovnim udjelima u društvu.

Osnivači

Članak 386.

Društvo mogu osnovati jedna ili više osoba.

Način osnivanja društva

Članak 387.

(1) Društvo se osniva na temelju ugovora kojega sklapaju osnivači (društveni ugovor). Svi osnivači moraju potpisati društveni ugovor koji se sklapa u obliku javnobilježničke isprave.

(2) Ako društvo osniva jedan osnivač, društveni ugovor zamjenjuje izjava osnivača o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću dana kod javnog bilježnika.

(3) Punomoćnici osnivača moraju imati punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika. Punomoć nije potrebna ako je zastupnik osnivača po zakonu ovlašten da za njega sklopi društveni ugovor i dade izjavu koja se traži za osnivanje društva.

(4) Sukcesivno osnivanje društva nije dopušteno.

Sadržaj društvenoga ugovora, odnosno izjave o osnivanju društva

Članak 388.

(1) Društveni ugovor, odnosno izjava o osnivanju društva mora sadržavati:

1. ime, prezime, odnosno tvrtku, prebivalište, odnosno sjedište osnivača, a ako je osnivač fizička osoba i njen jedinstveni matični broj građana,

2. tvrtku i sjedište društva,

3. predmet poslovanja društva,

4. ukupni iznos temeljnoga kapitala, te iznos svakog pojedinačnog uloga osnivača, a sastoji li se ulog od stvari ili prava, mora ih se detaljno opisali i naznačiti njihovu vrijednost,

5. odredbu o tome osniva li se društvo na određeno ili na neodređeno vrijeme,

6. prava i obveze koje članovi imaju prema društvu pored uplate svojih uloga, te prava i obveze koje društvo ima prema osnivačima.

(2) Ništave su odredbe društvenog ugovora, odnosno izjave o osnivanju društva koje su protivne odredbama ovoga Zakona.

Temeljni kapital i temeljni ulozi

Članak 389.

(1) Temeljni kapital društva mora biti izražen u valuti Republike Hrvatske.

(2) Najniži iznos temeljnoga kapitala je u valuti iz prethodnoga stavka ovoga članka izražena

protuvrijednost od 5.000 DEM obračunata po srednjem tečaju za tu valutu utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka koji je na snazi na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno podnošenja prijave za upis promjene temeljnoga kapitala društva u sudski registar. Iznos temeljnoga kapitala mora biti izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto.

Temeljni ulozi

Članak 390.

(1) Temeljni ulog ne može biti manji od u valuti iz članka 389. stavka 1. ovoga Zakona izražene protuvrijednosti od 200 DEM obračunate po srednjem tečaju za tu valutu utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka koji je na snazi na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno podnošenja prijave za promjenu temeljnoga kapitala društva u sudski registar i mora biti izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto. Zbroj temeljnih uloga mora odgovarati iznosu temeljnoga kapitala društva.

(2) Prije upisa društva u sudski registar svaki osnivač mora uplatiti najmanje četvrtinu temeljnoga uloga kojega uplaćuje u novcu, s time da ukupni iznos svih uplata u novcu i vrijednost unesenih stvari i prava ne mogu biti manji od u valuti iz članka 389. stavka 1. ovoga Zakona izražene protuvrijednosti od 2.500 DEM.

(3) Temeljni ulog može se unijeti ulaganjem stvari i prava. Ulog unošenjem u društvo stvari i prava mora se u cjelini unijeti prije upisa društva u sudski registar. Ako je vrijednost uloga u stvarima i u pravima u vrijeme podnošenja prijave za upis društva u sudski registar manja od vrijednosti temeljnoga uloga koji se time ulaže, razlika do visine tako izraženoga temeljnoga uloga mora se uplatiti u novcu.

(4) Na ulaganje stvari i prava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 176., članka 179. stavka 5. druge rečenice, članka 181. do 185., članka 187. stavka 2. točke 2. i stavka 4., te članka 191. do 193. ovoga Zakona.

(5) Temeljne uloge mora se uplatiti tako da društvo može s njima slobodno raspolagati.

(6) Novčani ulozi uplaćuju se na račun društva kod financijske institucije u Republici Hrvatskoj. Ta institucija izdaje potvrdu o tome da će društvo moći slobodno raspolagati s uplaćenim iznosom nakon što bude upisano u sudski registar.

Dodatne činidbe

Članak 391.

Ako se, pored uplate temeljnoga uloga, jedan ili više članova obvežu društvu na činidbe koje se ne sastoje u isplati novca ali imaju imovinsku vrijednost, u društvenom ugovoru moraju se odrediti opseg i pretpostavke za ispunjenje tih činidbi, mjerila za određivanje naknade koju za to društvo treba platiti te ugovorna kazna za slučaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja preuzete obveze. Plaćanja društva ne mogu biti veća od vrijednosti činidbi koje treba ispuniti.

Posebne pogodnosti

Članak 392.

Ako se članu društva daje naknada za stvari ili prava koja prenosi društvu i priračunava se njegovome temeljnome ulogu ili se nekome članu društva daju posebne pogodnosti u društvu, u društvenome ugovoru moraju se točno i u cjelini navesti član društva koji prenosi stvar ili pravo, opis onoga što se tako prenosi društvu i vrijednost toga izraženu u novcu te posebne pogodnosti koje stječe član društva.

Troškovi osnivanja

Članak 353.

(1) Osnivačima se ne može iz temeljnoga kapitala isplatiti naknadu troškova za pripremne radnje ili za osnivanje društva, a posebno nije dopušteno da se iznos tih troškova priračuna tome kapitalu kao ulog.

(2) Naknada troškova za osnivanje društva može se odobriti samo do visine najviše naknade utvrđene u društvenome ugovoru. Ako nije drugačije ugovoreno, osnivači snose troškove osnivanja društva srazmjerno svojim temeljnim ulozima.

Prijava za upis u sudski registar

Članak 394.

(1) Prijava za upis u sudski registar podnosi se nakon što se sklopi društveni ugovor, uplate ulozi u skladu sa zakonom i društvenim ugovorom i imenuju jedan ili više članova uprave društva, a ako društvo mora imati nadzorni odbor i nakon što se izabere taj odbor.

(2) Ako društvo osniva samo jedan osnivač, on mora prije podnošenja prijave dati primjereno osiguranje za to da će dio uloga u novcu koji nije uplaćen biti uredno plaćen.

(3) Prije podnošenja prijave za upis društva u sudski registar moraju se ulozi u stvarima i u pravima unijeti tako da s njima društvo može raspolagati nakon što bude upisano u sudski registar.

(4) U prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti :

1. tvrtka, sjedište i predmet poslovanja društva,

2. iznos temeljnoga kapitala društva,

3. izjava članova uprave da su upoznati s obvezom izvještavanja suda i da nema okolnosti koje bi bile protivne odredbi članka 239. članka 2. ovoga Zakona,

4. imena članova društva, a ako su članovi društva fizičke osobe i njihovi jedinstveni matični brojevi građana.

(5) Prijavi iz prethodnoga stavka ovoga članka prilažu se:

1. primjerak društvenog ugovora, odnosno izjave o osnivanju društva sa svim prilozima uključujući punomoći punomoćnika, ovjerene od javnog bilježnika,

2. popis članova osnivača koji sadržava ime i prezime, odnosno djevojačko prezime, datum rođenja, jedinstveni matični broj građana, prebivalište, odnosno tvrtku i sjedište s naznakom registarskog suda i broja pod kojim su upisani u trgovačkom registru, iznos temeljnoga kapitala društva i iznose temeljnih uloga osnivača i učinjenih uplata,

3. potvrdu financijske institucije o ulozima uplaćenima u novcu,

4. osiguranje iz stavka 2. ovoga članka, ako društvo osniva jedan osnivač a ne uplaćuje ulog u cjelini prije upisa društva u sudski registar,

5. ako se u osnivanju daje posebna pogodnost ili se ulažu stvari i prava, izvješća o osnivanju društva i o reviziji osnivanja,

6. popis osoba ovlaštenih da vode poslove društva, njihova imena i prezimena, odnosno djevojačko prezime, datum rođenja, jedinstveni matični broj građana, prebivalište, opseg njihovih ovlasti i izjave da prihvaćaju postavljenja dane pred javnim bilježnikom,

7. ako društvo ima nadzorni odbor, popis članova toga odbora s navođenjem datuma rođenja i prebivališta,

8. dozvola državnog organa, ako se propisom traži za osnivanje i upis društva u sudski registar,

9. potpis članova uprave koji se pohranjuje u trgovačkom registru.

(6) U prijavi mora se pružiti dokaz da su ispunjene činidbe iz članka 391. ovoga Zakona i da s njihovim predmetom društvo slobodno raspolaže.

Ispitivanje prijave

Članak 395.

(1) Sud je dužan ispitati je li društvo uredno osnovano, sadržava li prijava zakonom propisani sadržaj te jesu li joj priložene propisane isprave.

(2) Sud će odbiti upis društva u sudski registar ako revizori osnivanja izjave ili ako je očigledno da izvješće o osnivanju ili izvješće o reviziji osnivanja što ga je podnijela uprava nisu točni, nisu

potpuni ili nisu u skladu s propisima. Isto vrijedi i kada revizori osnivanja izjave ili je sud mišljenja da je vrijednost predmeta ulaganja stvari ili prava bitno manja od visine temeljnoga uloga koji se time uplaćuje.

Upis u sudski registar.

Objava upisa

Članak 396.

(1) U sudski registar upisuju se:

1. tvrtka, sjedište i predmet poslovanja društva,

2. ukupni iznos temeljnoga kapitala,

3. dan sklapanja društvenog ugovora,

4. vrijeme trajanja društva ako je ono određeno društvenim ugovorom ili izjavom o osnivanju društva,

5. imena članova uprave, predsjednika i članova nadzornog odbora, ako ga društvo ima, njihovo prebivalište i jedinstveni matični broj građana,

6. ovlasti za zastupanje društva,

7. ime i prezime i jedinstveni matični broj građana, odnosno tvrtka jedinoga osnivača.

(2) Pored podataka iz prethodnoga stavka ovoga članka objavljuju se i odredbe društvenoga ugovora ili izjave o osnivanju društva o načinu kako društvo objavljuje svoja priopćenja, ako ugovor, odnosno izjava sadržavaju te odredbe.

Odgovornost članova društva i članova uprave društva

Članak 397.

(1) Ako su u osnivanju društva dani pogrešni podaci članovi društva i članovi uprave društva dužni su društvu uplatiti iznose koji nisu uplaćeni, nadoknaditi plaćanja koja su učinjena u osnivanju društva i nisu prihvaćena kao troškovi osnivanja društva, a odgovaraju i za drugu štetu koja bi time bila pričinjena.

(2) Ako je društvo s nakanom ili s grubom nepažnjom oštećeno ulozima ili troškovima osnivanja društva, svi članovi odgovaraju za štetu kao solidarni dužnici.

(3) Od odgovornosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka oslobađa se onaj član društva i član uprave društva koji nije znao za činjenice na kojima se temelji odgovornost niti bi za njih morao znati da je upotrijebio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

(4) Uz članove društva na isti način odgovaraju i osobe za čiji su račun članovi društva preuzeli temeljne uloge. Te se osobe ne mogu pozivati na, to da im nisu bile poznate okolnosti za koje je znao član društva koji je djelovao u njihovo ime ili za koje bi primjenom pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika morao znati.

(5) Društvo se ne može odreći zahtjeva iz prethodnih stavaka ovoga članka niti može o njima sklopiti nagodbu, ako je ispunjenje spomenutih obveza potrebno da bi društvo podmirilo svoje vjerovnike. To ne vrijedi u slučaju ako je onaj tko odgovara društvu insolventan ili je sa svojim vjerovnicima sklopio prisilnu nagodbu da bi izbjegao otvaranje stečaja.

(6) Zahtjevi društva iz stavka 1. do 4. ovoga članka zastaruju za pet godina. Zastara počinje teći od dana upisa društva u sudski registar, a ako je radnja koja dovodi do odgovornosti za štetu učinjena nakon toga upisa, od dana kada je učinjena.

Odjeljak 2.

PRAVNI ODNOSI IZMEÐU DRUŠTVA I ČLANOVA

Pododjeljak I.

Temeljni ulozi

Uplata temeljnih uloga

Članak 398.

(1) Svaki je član dužan u skladu s društvenim ugovorom i odlukama organa društva uplatiti dio temeljnoga kapitala koji je preuzeo (temeljni ulog).

(2) Svi su članovi dužni temeljne uloge u novcu uplatiti u srazmjeru s njihovim preuzetim temeljnim ulozima, ako drugačije nije određeno društvenim ugovorom ili odlukama organa društva.

(3) Društvo ne može pojedinim članovima odgoditi, olakšati niti ih osloboditi od obveze da uplate temeljni ulog, a ne može ni svoje potraživanje s naslova uplate uloga prebiti s potraživanjem protiv društva. Na stvari i na pravu koji se unose kao ulog ne može se za potraživanje koje se ne odnosi na predmet unosa ostvarivati pravo zadržanja. To se na odgovarajući način primjenjuje i na uplate u gotovini.

(4) Smanjenjem temeljnoga kapitala društva članovi se mogu osloboditi obveze da uplate ulog najviše do iznosa za koji je smanjen taj kapital.

(5) Sjedine li se u roku od tri godine po upisu društva u sudski registar svi udjeli kod jednoga člana ili uz to i kod društva, član društva mora u roku od tri mjeseca od takvog sjedinjenja u cjelini uplatiti sve uloge u novcu ili dati društvu osiguranje za ono što još nije uplaćeno ili dio udjela prenijeti na nekog trećeg. Uprava mora registarskome sudu podnijeti prijavu za upis sjedinjenja udjela u sudski registar.

(6) Član društva iz prethodnoga stavka ovoga članka dužan je odmah po proteku roka koji je tamo naveden izvijestiti registarski sud o tome koju je od propisanih mjera poduzeo i pružiti dokaz da je to učinio. Ne postupi li tako, registarski sud će ga pozvati da to učini u roku koji mu za to odredi. Ako član društva ne ispuni svoju propisanu obvezu ni u tome roku, a ne uloži ni osnovanu žalbu protiv rješenja kojim je pozvan da je ispuni, registarski sud će donijeti odluku o prestanku društva.

Zatezne kamate

Članak 399.

Član društva koji pravodobno ne uplati ulog, dužan je društvu platiti zakonske zatezne kamate ako društvenim ugovorom ili odlukom organa društva donesenom prije preuzimanja obveze uplate nije određena viša kamata.

Isključenje člana društva koji je u zakašnjenju

Članak 400.

(1) Člana društva koji je u zakašnjenju s uplatom uloga društvo može pisanim putem pozvati da ispuni svoju obvezu u naknadnome roku koji mu se za to mora dati uz upozorenje da će, ako ne uplati temeljni ulog, biti isključen iz društva. Poziv treba poslati preporučenim pismom, a naknadni rok ne može biti kraći od mjesec dana. Ako se poziv upućuje za više članova, naknadni rok za sve mora biti jednak. Društvo može protiv člana ustati s tužbom kojom traži da uplati ulog, što ne otklanja mogućnost da ga se isključi iz društva.

(2) Nakon bezuspješnog proteka naknadnoga roka uprava društva oglašava da je član u korist društva izgubio svoj poslovni udio i djelomičnu uplatu uloga. Izjava društva o tome priopćava se članu preporučenim pismom.

(3) Isključeni član gubi sva prava u društvu ali mu i dalje odgovara za uplatu neuplaćenoga dijela uloga. Za to odgovara prije drugih članova društva. Time se ne isključuje njegova odgovornost društvu za štetu.

Odgovornost prednika

Članak 401.

(1) Za uplatu iznosa kojega duguje isključeni član društva uključujući i kamate društvu odgovaraju njegov neposredni prednik i svi raniji prednici u društvu koji su bili upisani u knjizi poslovnih udjela u tijeku posljednjih pet godina prije nego što je isključenome članu društva bio poslan poziv za uplatu uloga.

(2) Isplatu se može tražiti od ranijega prednika samo ako obvezu ne podmiri njegov sljednik. Smatra se da sljednik nije podmirio obvezu ako to ne učini u roku od mjesec dana od kada mu se za to uputi pisani poziv i o tome obavijesti njegovoga prednika.

(3) Uplatom preostaloga dijela uloga pravni prednik stječe poslovni udio svoga pravnoga sljednika u društvu, ako on već nije prodan po odredbama članka 402. ovoga Zakona.

Prodaja udjela

Članak 402.

(1) Ako se ne može postići da pravni prednici člana koji nije uplatio cijeli ulog uplate zaostali dio uplate, društvo može njegov poslovni udio prodati javnim nadmetanjem, osim ako ga uz cijenu koja odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti uz suglasnost isključenoga člana ne preuzme neki od članova društva. Drugačiji način prodaje moguć je samo ako se s time složi isključeni član društva.

(2) U roku od mjesec dana društvo može prodati poslovni udio isključenoga člana i slobodnom prodajom za iznos koji nije niži od vrijednosti udjela iskazane u bilanci društva. Po proteku mjesec dana društvo može udio prodati samo na javnoj dražbi.

(3) Javnu dražbu provode osobe ovlaštene za održavanje javnih dražbi ili sud.

(4) Ako se prodajom postigne cijena koja je viša od onoga što isključeni član društva duguje društvu, višak će se, po odbitku troškova prodaje i kamata te eventualne ugovorne kazne, upotrijebiti za uplatu uloga, a iznos koji se postigne preko toga isplatit će se isključenome članu društva.

Odgovornost članova društva

Članak 403.

(1) Ako društvo ne može postići da preostali dio uloga isključenoga člana uplate njegovi pravni prednici, može odlučiti da proda njegov poslovni udio. Članovi društva odgovaraju za uplatu onoga što se tako ne uplati. Odgovornost članova društva smanjuje se za iznos koji društvo naplati na temelju tužbe podignute protiv isključenoga člana, postavljanjem zahtjeva prema pravnim prednicima člana ili prodajom poslovnog udjela.

(2) Ako se temeljni ulog ne naplati na neki od načina navedenih u stavku 1. ovoga članka ili ako u roku od šest mjeseci društvo ne pokrene nijedan od spomenutih postupaka, svi preostali članovi u društu, osim onoga koji je stekao poslovni udio na način propisan u prethodnome članku ovoga Zakona, moraju društvu uplatiti preostali dio uloga srazmjerno svojim poslovnim udjelima u društvu. Iznose koji se ne mogu naplatiti od pojedinih članova društvu moraju uplatiti preostali članovi srazmjerno njihovim poslovnim udjelima.

(3) Ako poslovni udio nije prodan, članovi koji su podmirili obvezu iz prethodnoga stavka ovoga članka stječu pravo sudjelovanja u dobiti društva i u ostatku likvidacijske, odnosno stečajne mase društva koji bi pripali tome poslovnome udjelu i to srazmjerno iznosima koje su uplatili na ime zaostale uplate uloga koji se odnosi na taj poslovni udio.

Odgovornost u stečaju

Članak 404.

(1) Članovi društva koje je u stečaju solidarno odgovaraju za uplatu dijela temeljnoga kapitala društva koji nije uplaćen, ako su te uplate potrebne za to da bi se podmirili vjerovnici. Za ostvarenje odgovornosti članova društva nije potrebno da se prethodno postupi po odredbama članka 402. i 403. ovoga Zakona. Za uplatu dijela temeljnoga kapitala društva koji nije uplaćen odgovaraju i pravni prednici članova društva pod uvjetima propisanima u članku 401. ovoga Zakona.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka imaju međusobno pravo regresa ako neki od njih plati više nego što prema srazmjeru preuzetih temeljnih uloga na njega otpada.

Prisilni propisi

Članak 405.

Nevaljane su odredbe društvenog ugovora i druge pravne radnje koje su suprotne odredbama članka 400. do 403. i članka 404. stavka 1. ovoga Zakona.

Vraćanje temeljenog uloga. Podjela dobiti

Članak 406.

(1) Članovi društva ne mogu tražiti da im društvo vrati ono što su uplatili kao temeljne uloge, ako bi to dovelo do smanjenja temeljnoga kapitala društva. Sve dok društvo postoji oni imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit, ako isplata dobiti nije isključena, društvenim ugovorom ili odlukom članova društva.

(2) Dobit iz stavka 1. ovoga članka dijeli se članovima, ako nema drugačije odredbe u društvenome ugovoru, u omjeru njihovih uplaćenih temeljnih uloga.

(3) Društvo može za povremene činidbe na koje su članovi društva, pored uplate temeljnoga uloga, obvezni po društvenome ugovoru isplatiti i naknadu određenu po mjerilima iz društvenog ugovora, ali ona ne smije prijeći vrijednost tih činidbi bez obzira na to iskazuje li se u računu dobiti i gubitka neto dobit društva.

(4) Ako je upravi ili nadzornome odboru u vrijeme između kraja poslovne godine i odluke članova društva o godišnjim financijskim izvješćima poznato da je imovinsko stanje društva zbog gubitaka ili smanjenja vrijednosti temeljnoga kapitala značajno i ne samo prolazno pogoršano, iz podjele se mora isključiti dobit koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka u visini pretrpljenog smanjenja imovine i prenijeti na račun tekuće poslovne godine.

Nedopuštena primanja

Članak 407.

(1) Članovi društva kojima društvo nešto isplati protivno propisima ovoga Zakona, odredbama društvenog ugovora ili odlukama društva, dužni su primljene isplate vratiti društvu. Član društva može zadržati ono što mu je isplaćeno na temelju podjele dobiti ako je to primio u dobroj vjeri.

(2) Ako se ono što je plaćeno a nije bilo dopušteno ne može naplatiti od člana kome je plaćeno niti od članova uprave društva, a isplatom je smanjen temeljni kapital društva, za smanjenje toga kapitala društvu odgovaraju članovi u srazmjeru njihovih temeljnih uloga u društvu.

(3) Iznosi koji se ne mogu naplatiti od pojedinih članova društva, podijelit će se na ostale članove u razmjeru njihovih temeljnih uloga u društvu.

(4) Osobe navedene u odredbama prethodnih stavaka ovoga članka ne mogu se u cjelini ni u dijelu osloboditi od tamo navedene obveze.

(5) Zahtjevi društva iz stavka 1. do 3. ovoga članka zastaruju u roku od pet godina od dana kada je primljena uplata, osim ako društvo dokaže da je obveznik znao da isplata nije dopuštena.

Zajam kojim se nadomješta kapital

Članak 408.

(1) Sa zajmom koji član dade društvu u vrijeme kada ga ono ne bi moglo uzeti pod uobičajenim tržišnim uvjetima postupa se kao s vlastitim kapitalom društva.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na druge pravne radnje člana društva ili treće osobe koje u gospodarskome smislu odgovaraju davanju zajma.

Pododjeljak 2.

Poslovni udjeli

Određenje poslovnog udjela

Članak 409.

(1) Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, poslovni udio člana društva određuje se prema veličini preuzetoga temeljnoga uloga.

(2) Član društva može imati više poslovnih udjela.

(3) Zabranjeno je izdavanje isprava o kojima ovisi postojanje prava na isplatu dividende, a izdane isprave nisu valjane.

Knjiga poslovnih udjela

Članak 410.

(1) Uprava je dužna voditi knjigu poslovnih udjela društva u koju se unose tvrtka, odnosno ime, sjedište, odnosno prebivalište svakoga člana društva, ako je član društva pravna osoba podaci o njenom upisu u odgovarajućem registru, a ako je član društva fizička osoba i njegov jedinstveni matični broj građana, iznos temeljnoga uloga u društvo koji je preuzeo i što je na temelju toga uplatio te eventualne dodatne činidbe koje je dužan ispuniti prema društvu i koje je ispunio, sve obveze koje terete poslovni udio i broj glasova koje ima pri donošenju odluka članova društva. U knjigu se upisuju opterećenja i podjele poslovnih udjela te sve druge promjene. Svaka osoba koja može dokazati da za to ima pravni interes, ima pravo da u radno vrijeme razgleda knjigu poslovnih udjela društva.

(2) U knjizi poslovnih udjela upisuje se na temelju prijave zainteresirane osobe ili na temelju saznanja nekoga od organa društva svaka izmjena podataka koji su u njoj navedeni. U roku od tri dana nakon svake promjene upisa jedan od članova uprave društva dužan je o promjeni obavijestiti registarski sud.

(3) Na temelju knjige poslovnih udjela jedan od članova uprave društva dužan je u siječnju svake godine predati registarskome sudu od njega potpisani popis članova društva s navođenjem visine njihovih temeljnih uloga, onoga što je na temelju toga uplaćeno te što je društvo eventualno vratilo članu. Ako od posljednjeg podnošenja popisa sudu nije došlo do promjena, dovoljno je da član uprave sudu dade izjavu da takvih promjena nije bilo.

(4) Članovi uprave odgovaraju društvu na temelju odredaba članka 397. stavka 1., 5. i 6. ovoga Zakona za točnost podataka u knjizi poslovnih udjela, za popise koje su predali i za izjave koje su dali sudu.

Učinak upisa u knjigu poslovnih udjela

Članak 411.

(1) U odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela.

(2) Smatra se da je u knjizi poslovnih udjela obavljen upis s danom kada društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav upis, bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen.

Raspolaganje poslovnim udjelom

Članak 412.

(1) Poslovni udjeli mogu se prenositi i nasljeđivati.

(2) Ako član društva stekne nove poslovne udjele, svaki od udjela toga člana zadržava samostalnost.

(3) Za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničke isprave. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio.

(4) Društvenim ugovorom mogu se za prijenos poslovnog udjela postaviti i drugi uvjeti, napose da je za to potrebna suglasnost društva. Poslovni udio uz kojega je vezana obveza ispunjenja dodatnih činidbi može se prenositi samo uz suglasnost društva.

(5) Član društva može založiti svoj poslovni udio. Za valjanost izjave o zalaganju ne traži se da je dana u obliku javnobilježničke isprave. Na zalaganje udjela ne primjenjuje se odredba članka 415. stavka 1. ovoga Zakona.

Prijenos poslovnog udjela uz suglasnost društva

Članak 413.

(1) Ako je društvenim ugovorom predviđeno da se poslovni udio može prenijeti na drugu osobu samo uz suglasnost društva, član društva koji želi prenijeti taj udio može, ne dade li mu se ta suglasnost za poslovni udio za koji je u cjelini uplaćen ulog, tražiti od suda iz članka 40. ovoga Zakona da mu dozvoli prijenos toga udjela. Sud će dozvoliti prijenos poslovnog udjela, ako nema valjanih razloga za to da uskrati davanje dozvole za prijenos, a prijenos se može obaviti bez štete za društvo, njegove članove i vjerovnike. Prije donošenja odluke sud mora saslušati upravu i člana društva koji traži dozvolu za prijenos poslovnog udjela.

(2) I kada sud dade suglasnost za prijenos poslovnog udjela, član društva ne može taj udio prenijeti osobi kojoj to želi ako društvo u roku od mjesec dana po pravomoćnosti odluke suda preporučenim pismom obavijesti člana društva da dopušta da se poslovni udio uz iste uvjete prenese nekome drugome.

(3) Ako se poslovni udio koji se može prenijeti samo uz suglasnost društva treba prodati u sudskom izvršnom postupku, izvršni sud mora procijeniti vrijednost toga udjela i o odobrenju prodaje obavijestiti društvo i sve vjerovnike te im priopćiti procijenjenu vrijednost udjela. Procjena nije potrebna ako se između založnog vjerovnika, dužnika i društva postigne sporazum o cijeni uz koju se poslovni udio preuzima. Ako kupac kojega odredi društvo ne preuzme poslovni udio u roku od četrnaest dana i za to u novcu ne plati procijenjenu vrijednost poslovnoga udjela, udio će se prodati po propisima izvršnog postupka a da za to nije potrebna suglasnost društva.

Prijenos poslovnog udjela nasljeđivanjem

Članak 414.

U društvenom ugovoru može se za slučaj nasljeđivanja poslovnog udjela odrediti da ga je nasljednik dužan prenijeti nekome drugome članu društva ili osobi koju odredi društvo, ako se nasljednik i takva osoba drugačije ne dogovore, po cijeni koja odgovara vrijednosti poslovnog udjela iskazanoj u posljednjim financijskim izvješćima društva.

Pravni položaj stjecatelja poslovnog udjela

Članak 415.

(1) Prema stjecatelju poslovnog udjela vrijede glede odnosa u društvu pravne radnje poduzete prema onome tko je taj udio prenio i radnje koje je on poduzeo prije nego što je društvu prijavljen prijenos poslovnog udjela.

(2) Za ispunjenje činidbi koje se na temelju poslovnoga udjela moraju ispuniti društvu po obvezi koja postoji u vrijeme kada je društvu podnesena prijava za upis prijenosa toga udjela u knjigu poslovnih udjela, solidarno odgovaraju stjecatelj poslovnog udjela i njegov pravni prednik.

(3) Zahtjevi za ispunjenje prema pravnome predniku stjecatelja zastaruju u roku od pet godina od podnošenja prijave za upis prijenosa poslovnog udjela.

Prijenos dijela poslovnog udjela

Članak 416.

(1) Poslovni udio može se dijeliti, izuzev nasljeđivanjem, samo onda ako je članovima društva društvenim ugovorom dopušteno da prenose dijelove svog poslovnog udjela. Kod toga se može predvidjeti da je za svako prenošenje dijela poslovnog udjela potrebna suglasnost društva ili pak samo za prenošenje osobama koje nisu članovi društva.

(2) Društvenim ugovorom može se odrediti da je suglasnost društva potrebna i za podjelu poslovnog udjela nasljednicima umrloga člana društva.

(3) Suglasnost društva mora se dati u pisanom obliku. U njoj se moraju navesti osoba stjecatelja i iznos poslovnog udjela koji on preuzima.

(4) Na podjelu poslovnog udjela primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o najmanjem iznosu temeljnoga uloga i o najmanjem iznosu koji se za to mora uplatiti.

Više ovlaštenika na poslovnome udjelu

Članak 417.

(1) Ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio.

(2) Pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema imatelju poslovnoga udjela valjano su poduzete, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika, poduzme li ih i samo prema jednome od njih. One djeluju prema svim ovlaštenicima.

Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela

Članak 418.

(1) Društvo ne može stjecati ni uzimati u zalog vlastite poslovne udjele za koje nije u cjelini uplaćen temeljni ulog

(2) Društvo može stjecati vlastite poslovne udjele za koje je u cjelini uplaćen temeljni ulog ako to čini imovinom koja prelazi temeljni kapital društva i ako društvo može po zakonu stvoriti propisane rezerve za stjecanje vlastitih udjela bez da s time smanjuje temeljni kapital društva ili rezerve koje mora stvarati na temelju društvenog ugovora koje ne smije upotrijebiti za isplate članovima društva.

(3) Prava i obveze iz vlastitog poslovnog udjela miruju.

(4) Društvo može uzeti u zalog poslovne udjele samo ako je ukupni iznos potraživanja osiguranih zalogom poslovnih udjela niži od vrijednosti udjela ili, ako je vrijednost poslovnih udjela koji se uzimaju u zalog niža od toga, da iznos potraživanja nije veći od one imovine društva koja prelazi njegov temeljni kapital.

Povlačenje (amortizacija) poslovnog udjela

Članak 419.

(1) Povlačenje poslovnog udjela moguće je samo onda ako je predviđeno društvenim ugovorom.

(2) Povlačenje poslovnog udjela moguće je bez suglasnosti imatelja udjela samo onda ako su pretpostavke za to bile utvrđene u društvenome ugovoru prije nego što je on stekao taj udio.

(3) Na povlačenje poslovnog udjela na odgovarajući način primjenjuje se odredba članka 406. stavka 1. rečenice prve ovoga Zakona.

Istupanje i isključenje člana iz društva

Članak 420.

(1) Društvenim ugovorom može se odrediti da član može istupiti iz društva i da ga društvo može isključiti. Tada se moraju odrediti i uvjeti, postupak i posljedice istupanja ili isključenja člana iz društva.

(2) Bez obzira na odredbe prethodnoga stavka ovoga članka član društva može tužbom kod suda zahtijevati istupanje iz društva ako za to postoje opravdani razlozi. Opravdani razlozi za istupanje iz društva postoje naročito ako mu ostali članovi društva ili neki od organa društva prouzroče štetu, ako je spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu ili mu neki organ društva nameće nesrazmjerne obveze.

(3) Član društva ne može se unaprijed odreći prava iz stavka 2. ovoga članka.

Učinak istupanja ili isključenja člana iz društva

Članak 421.

(1) Istupanjem i isključenjem člana prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga proizlaze.

(2) Član koji istupi iz društva i član koji je iz društva isključen imaju pravo da im se nadoknadi tržišna vrijednost njihova poslovnoga udjela kakva je bila u vrijeme istupanja. Ako je ulog člana u društvo bio u stvarima ili u pravima, on ima pravo da mu se uloženo vrati, ali ne prije nego što prođu tri mjeseca od istupanja, odnosno od isključenja iz društva. Kod toga ne može tražiti naknadu štete za slučajno uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti onoga što je uložio te ako je do toga došlo redovnom upotrebom. Ako društvo od člana traži nadoknadu pričinjene štete ili član treba da ispuni neke druge obveze prema društvu, vrijednost temeljnoga uloga neće mu se nadoknaditi dok ne podmiri štetu niti ispuni te obveze.

(3) Članstvo u društvu člana koji je istupio iz društva i člana koji je iz njega isključen prestaje kada im se isplati naknada iz stavka 2. ovoga članka.

Odjeljak 3.

ORGANI DRUŠTVA

Pododjeljak 1.

Uprava

Vođenje poslova društva

Članak 422.

(1) Uprava društva sastoji se od jednoga ili više direktora.

(2) Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost.

(3) Način rada uprave propisuje se društvenim ugovorom. Ako neka pitanja glede načina rada uprave nisu uređena društvenim ugovorom ili ovim Zakonom, može ih urediti uprava posebnim aktom koji u tu svrhu donosi.

(4) Ako uprava ima više članova, a društvenim ugovorom nije drugačije određeno, članovi zajedno poduzimaju radnje potrebne za vođenje poslova društva, osim ako postoji opasnost od toga da se radnje pravodobno ne poduzmu.

(5) Ako je po društvenom ugovoru svaki član uprave ovlašten da sam poduzima radnje vođenja poslova društva, on ne smije poduzeti nakanjenu radnju usprotivi li se tome neki od članova uprave, osim ako spomenutim ugovorom nije drugačije određeno.

Imenovanje članova uprave

Članak 423.

(1) Član uprave može biti potpuno poslovno sposobna fizička osoba. Za imenovanje članova uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe člana 239. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Članovi društva svojom odlukom imenuju upravu društva. Ako se za člana uprave imenuje nekoga od njih, to se može učiniti i u društvenom ugovoru pa i za vrijeme dok je član uprave član u društvu.

(3) Ako se društvenim ugovorom odredi da se svi članovi društva imenuju članovima uprave, to se odnosi samo na one članove društva koji su to bili u vrijeme kada se odredba o tome unosila u ugovor.

(4) U društvenom ugovoru može se predvidjeti da će upravu imenovati i neko javnopravno tijelo.

(5) Ako broj članova uprave padne ispod broja koji je društvenim ugovorom određen kao najmanji broj članova uprave da bi ona mogla voditi poslove društva i zastupati ga, a nisu određeni njihovi zamjenici, članovi društva moraju svojom odlukom bez odgađanja imenovati članove koji nedostaju. Do obavljenog imenovanja preostali članovi uprave obavljaju samo neodložne poslove. Društvenim se ugovorom može odrediti da za vrijeme dok članovi društva ne imenuju nove članove, nadzorni odbor može imenovati članove koji nedostaju. Ako otpadnu svi članovi uprave ili oni nisu u mogućnosti obavljati svoje dužnosti, nadzorni odbor je dužan članove uprave imenovati bez odgađanja.

(6) Ako društvo nema nadzorni odbor ili ako on ne postupi onako kako je to propisano u prethodnome stavku ovoga članka, sud će na prijedlog zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti postaviti privremenog upravitelja. Njegova je dužnost da se brine oko imenovanja nove uprave, a do tada je ovlašten obavljati samo neodložne poslove.

Opoziv članova uprave

Članak 424.

(1) Članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave. To nema utjecaja na pravo članova uprave iz ugovora koje su oni sklopili s društvom.

(2) Člana uprave koji je i član društva može se, ako za to postoji važan razlog, opozvati i odlukom suda.

(3) Ako se članovi uprave imenuju društvenim ugovorom, tim se ugovorom može odrediti da ih se može opozvati samo ako za to postoji važan razlog. U tome slučaju opoziv je valjan sve dok se o njegovoj eventualnoj nevaljanosti ne odluči pravomoćnom odlukom suda, napose da li je za opoziv postojao važan razlog. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 447. i 448. ovoga Zakona.

(4) Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka ne primjenjuju se na članove uprave koje imenuje javnopravno tijelo.

Upis u sudski registar

Članak 425.

(1) Članovi uprave, njihova ovlaštenja za zastupanje i sve promjene bez odgađanja se upisuju u sudski registar.

(2) Prijavi za upis prilažu se dokazi o imenovanju i o izmjenama u obliku javno ovjerenih isprava. Članovi uprave moraju dati izjavu da ne postoje okolnosti iz članka 239. stavka 2. ovoga Zakona koje stoje na putu njihovome imenovanju.

Zastupanje

Članak 426.

(1) Društvo zastupa uprava.

(2) Ako, u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, članovi uprave skupno zastupaju društvo. Potpisuju se tako da uz navođenje tvrtke društva stavljaju svoj potpis.

(3) Ako uprava ima više članova, društvenim ugovorom može se odrediti da društvo zastupa jedan član uprave zajedno s prokuristom. Nije dopuštena odredba u društvenom ugovoru kojom se određuje da pojedini ili svi članovi uprave zastupaju društvo samo zajedno s jednim ili više prokurista.

(4) Valjano su učinjena očitovanja volje prema društvu, ako se učine i samo prema jednoj od osoba koje su skupno ovlaštene za zastupanje.

(5) Način na koji više osoba zastupa društvo mora se javno objaviti istovremeno s upisom te ovlasti u trgovačkom registru.

(6) Ako društvo nema članove uprave koji su potrebni za to da bi ga se zastupalo, osobu ovlaštenu za zastupanje može u hitnim slučajevima na prijedlog zainteresirane osobe odrediti sud za vrijeme dok društvo ne imenuje odgovarajućega člana uprave, odnosno dok sud ne postavi privremenog upravitelja.

(7) Ako društvo ima samo jednoga člana koji je ujedno i jedini član uprave, on ne može, ne dozvoli mu se drugačije, sklapati u ime društva pravne poslove sa samim sobom ili kao zastupnik nekoga drugoga, osim ako se posao sklapa isključivo radi ispunjenja neke obveze.

Ograničenje ovlasti za zastupanje

Članak 427.

(1) Članovi uprave moraju poštivati ograničenja ovlasti za zastupanje postavljena društvenim ugovorom, odlukom članova društva i Obveznim uputama nadzornog odbora.

(2) Ograničenja iz stavka 1. ovoga članka bez pravnoga su učinka prema trećima. To vrijedi napose ako se ovlast za zastupanje ograničava na sklapanje određenih poslova ili poslova određene vrste ili se ono daje samo pod određenim okolnostima, za određeno vrijeme ili mjesto ili je za sklapanje pojedinih poslova potrebna suglasnost članova društva, nadzornog odbora ili nekog drugog organa društva.

Poslovne knjige i financijska izvješća

Članak 428.

(1) Uprava društva odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga.

(2) Uprava odgovara za izradu financijskih izvješća društva. Ona je dužna izrađena financijska izvješća i izvješće o stanju društva bez odgađanja dostaviti nadzornom odboru i skupštini društva. Ako je potrebno da se obavi revizija financijskih izvješća društva, uprava je dužna uz izrađena spomenuta izvješća i uz izvješće o stanju društva dostaviti i izvješće revizora.

Zabrana konkurencije

Članak 429.

(1) Na zabranu konkurencije člana uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 248. ovoga Zakona.

(2) Ako društvo nema nadzorni Odbor, suglasnost iz članka 248. stavka 1. ovoga Zakona daju članovi društva.

(3) Suglasnost iz članka 248. stavka 1. ovoga Zakona glede članova društva koji su imenovani u upravu društva može se dati i društvenim ugovorom. Smatra se da je suglasnost dana i onda ako su članovi društva imenovali nekoga od njih u upravu društva, iako su znali za postojanje okolnosti iz članka 248. stavka 1. ovoga Zakona, a oni pri tome nisu izričito tražili da imenovani član drugačije postupi. Dana suglasnost može se u svako doba povući.

Dužna pozornost i odgovornost članova uprave

Članak 430.

(1) Članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka251. i 252. ovoga Zakona.

(2) Članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju društvu za štetu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

(3) Članovi uprave moraju naročito nadoknaditi štetu ako suprotno ovome Zakonu i društvenom ugovoru podijele imovinu društva, naime ako članovima društva djelomično ili u cjelini vrate uplate temeljnih uloga, isplate kamate ili dobit, za društvo steknu vlastite poslovne udjele, uzmu ih u zalog ili povuku.

(4) Član uprave društva odgovara društvu za štetu koju mu pričini pravnim poslom koji je on sklopio s društvom u svoje ili u tuđe ime, ako za to prethodno ne dobije suglasnost nadzornog odbora, a ako društvo nema nadzorni odbor, suglasnost svih ostalih članova uprave.

(5) Ako je naknada štete potrebna za to da se podmire vjerovnici društva, član uprave ne oslobađa se od odgovornosti s time što je djelovao po odluci članova društva.

Davanje kredita članovima uprave i prokuristi

Članak 431.

Na davanje kredita članovima uprave i prokuristi te članovima njihovih užih obitelji na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 249. ovoga Zakona. Ako društvo nema nadzorni odbor, odluku toga odbora zamjenjuje odluka članova društva.

Načela za primanja članova uprave

Članak 432.

Na primanja članova uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 247. ovoga Zakona. Ako društvo nema nadzorni odbor, njegove ovlasti imaju članovi društva.

Zamjenici članova uprave

Članak 433.

Propisi za članove uprave vrijede i za njihove zamjenike.

Pododjeljak 2.

Nadzorni odbor

Obveznost nadzornog odbora

Članak 434.

(1) Društvenim ugovorom određuje se ima li društvo nadzorni odbor.

(2) Društvo mora imati nadzorni odbor:

1. ako je prosječan broj zaposlenih u godini veći od 300, ili

2. ako je to za društvo koje obavlja određenu djelatnost propisano posebnim zakonom.

(3) Prosječan broj zaposlenih određuje se prema brojevima zaposlenih u društvu svakoga posljednjega dana u mjesecu u prethodnoj kalendarskoj godini.

(4) Uprava je dužna u slučaju iz stavka 2. točka 1. ovoga članka s danom prvoga siječnja utvrditi prosječan broj zaposlenih u prethodnoj godini. Ako taj broj prelazi 300 zaposlenih, dužna je to bez odgađanja priopćiti registarskome sudu zajedno s popisom članova društva, odnosno s izjavom da u članstvu društva nije bilo promjene. Prijeđe li u vremenu između dva takva priopćenja prosječan broj zaposlenih u društvu 300, to se mora registarskome sudu priopćiti bez odgađanja.

Sastav nadzornog odbora

Članak 435.

Nadzorni odbor sastoji se od tri člana. Društvenim ugovorom može se odrediti da nadzorni odbor ima više članova ali njihov broj mora biti neparan.

Tko može biti član nadzornog odbora

Članak 436.

(1) Za određivanje tko može biti članom nadzornog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 423. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) U nadzorni odbor ne može se izabrati ili imenovati osoba koja je već član u deset takvih odbora dioničkih društava ili društava s ograničenom odgovornošću.

(3) Ako je neka osoba izabrana ili imenovana u više nadzornih odbora, smatra se da je izabrana, odnosno imenovana samo u jedan odbor ako to čini kao predstavnik nekoga javnopravnoga tijela, društva unutar koncerna ili financijske institucije koja s društvom trajnije posluje da bi štitila njihove interese, ali samo onda ako nije član više od dvadeset nadzornih odbora.

Izbor i imenovanje članova nadzornog odbora

Članak 437.

(1) Članovi društva svojom odlukom izabiru članove nadzornog odbora osim ako je posebnim zakonom propisano da neke od njih imenuju zaposleni. Ako se na istoj skupštini izabiru najmanje tri člana nadzornog odbora, na zahtjev članova društva čiji ulozi čine najmanje trećinu temeljnoga kapitala zastupljenoga na skupštini, o izboru svakoga člana odbora odlučuje se odvojeno.

(2) Društvenim ugovorom može se odrediti da odeđeni članovi društva ili članovi koji imaju određene poslovne udjele mogu imenovati određeni broj članova nadzornog odbora. Takvo pravo može se dati samo onim članovima koji mogu raspolagati sa svojim poslovnim udjelom samo uz suglasnost društva. U nadzorni odbor može se tako imenovati najviše trećinu njegovih članova.

(3) Ne mogu se izabrati ni imenovati zamjenici članova nadzornog odbora.

Dužna pozornost i odgovornost članova nadzornog odbora

Članak 438.

Na dužnu pozornost i na odgovornost članova nadzornog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 273. stavka 2., 4., 5. i 6. i članka 430. stavka 1., 2. i 5. ovoga Zakona.

Primjena odredaba ovoga Zakona o dioničkome društvu

Članak 439.

Na nadzorni odbor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 257. do 271. ovoga Zakona.

Pododjeljak 3.

Skupština

Ostvarivanje prava članova društva

Članak 440.

(1) Članovi društva u skupštini donose odluke na koje su ovlašteni zakonom i društvenim ugovorom, osim ako se svi članovi u pojedinom slučaju u pisanom obliku ne dogovore o odluci koju trba donijeti ili izjave da su suglasni s time da se o njoj glasuje pisanim putem.

(2) Ako se odluka donosi pisanim putem, većina koja je potrebna za to da bi se ona donijela ne određuje se na temelju danih nego na temelju ukpnog broja glasova kojima raspolažu članovi društva.

(3) Ako sve poslovne udjele u društvu drži samo jedan član ili uz njega i društvo, on mora bez odgađanja po donošenju odluke o tome sastaviti zapisnik i potpisati ga.

Nadležnost skupštine

Članak 441.

(1) Skupština odlučuje o pitanjima određenim društvenim ugovorom, a osobito o:

1. financijskim izvješćima društva, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka,

2. zahtjevu za uplatama temeljnih uloga,

3. imenovanju i opozivu članova uprave,

4. izboru i opozivu članova nadzornog odbora ako ga društvo ima,

5. podjeli i povlačenju poslovnih udjela.

6. davanju prokure za sva poduzeća,

7. mjerama za ispitivanje i nadzor nad vođenjem poslova,

8. izmjeni društvenog ugovora,

9. postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje društvo može imati protiv članova uprave i nadzornog odbora i zamjenika članova uprave te o imenovanju zastupnika u sudskom postupku ako društvo ne mogu zastupati članovi uprave ni nadzorni odbor.

(2) Društvenim ugovorom može se proširiti ili smanjiti nadležnost skupštine, ali se iz njezine nadležnosti ne može izuzeti donešenje odluka iz stavka 1. točka 1. i 4. ovoga članka.

Sazivanje skupštine

Članak 442.

(1) Skupštinu društva saziva uprava, ako zakonom ili društvenim ugovorom to pravo nije dano i nekom drugom. Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, skupština se održava u sjedištu društva.

(2) Skupštinu se mora sazvati najmanje jednom godišnje te, osim u slučajevima određenim ovim Zakonom i društvenim ugovorom, uvijek onda kada to zahtijevaju interesi društva, a bez odgađanja napose onda ako se uoči da je društvo izgubilo polovinu temeljnoga kapitala.

(3) Skupštinu se mora sazvati bez odgađanja i onda kada to u pisanome obliku uz navođenje svrhe zatraže članovi društva koji su preuzeli temeljne uloge što zajedno čine najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva. Društvenim ugovorom može se odrediti da to pravo imaju članovi koji su zajedno preuzeli i manje uloge.

(4) Ako organ koji je ovlašten da sazove skupštinu ne udovolji zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka u roku od 14 dana od dana kada je primljen, ili takvoga organa nema, osobe koje su podnijele zahtjev mogu uz navođenje dnevnoga reda same sazvati skupštinu. Skupština u tome slučaju odlučuje o snošenju troškova za održavanje tako sazvane skupštine.

Način i rok za sazivanje skupštine

Članak 443.

(1) Skupštinu se mora sazvati na način kako je to određeno društvenim ugovorom, a ako u njemu o tome nema odredaba, preporučenim pismom upućenim svim članovima društva. Od dana kada je posljednji puta oglašeno sazivanje skupštine ili od kada je poziv predan pošti i dana održavanja skupštine mora proći najmanje sedam dana.

(2) U pozivu se mora što je to preciznije moguće odrediti dnevni red skupštine. Ako postoji nakana da se mijenja društveni ugovor, treba navesti i glavne izmjene koje se predlažu.

(3) Članovi društva koji su preuzeli temeljne uloge što čine zajedno najmanje desetinu a, ako je tako određeno društvenim ugovorom, i manji dio temeljnoga kapitala društva mogu pisanim putem uz navođenje razloga za to zahtijevati da se na dnevni red stave i druga pitanja ako taj zahtjev postave najkasnije tri dana od dana objave ili primitka poziva kako je to određeno u stavku 1. ovoga članka.

Podobnost skupštine da odlučuje

Članak 444.

(1) Ako društvenim ugovorom nije određeno drugačije, skupština može valjano odlučivati ako su na njoj prisutni članovi društva ili njihovi zastupnici koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva.

(2) Na skupštini koja nije uredno sazvana niti su članovi društva na propisani način stavili zahtjev za odlučivanje o određenim pitanjima najkasnije tri dana prije njezina održavanja mogu se donositi odluke samo onda ako su na njoj prisutni ili zastupljeni svi članovi društva. Taj se uvjet ne mora ispuniti za donošenje odluke o sazivanju nove skupštine.

(3) U slučaju da skupština nije podobna za odlučivanje, a društvenim ugovorom nije drugačije određeno, mora se s pozivom na tu okolnost sazvati nova skupština s time da se njezin dnevni red ograničava na dnevni red skupštine na kojoj se nije moglo odlučivati. Na toj skupštini mogu se donositi valjane odluke bez obzira na to koliko je temeljnoga kapitala na njoj zastupljeno.

Odlučivanje na skupštini

Članak 445.

(1) Ako zakonom i društvenim ugovorom nije drugačije određeno, skupština donosi odluke većinom od danih glasova.

(2) Svaki iznos temeljnoga uloga koji odgovara protuvrijednosti od 100 DEM izraženoj u valuti iz članka 389. stavka 1. ovoga Zakona obračunat po srednjem tečaju utvrđenom i objavljenom na dnevnoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka koji je na snazi za tu valutu na dan sklapanja ugovora iz članka 387. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno donošenja odluke o promjeni temeljnoga kapitala društva daje pravo na jedan glas. Dijelovi toga iznosa ne uzimaju se u obzir za određivanje prava glasa. Uprava društva dužna je u knjizi poslovnih udjela pri upisu svake promjene veličine udjela unijeti i broj glasova na koji on daje pravo u skupštini društva te o tome, ako on to zatraži, članu društva izdati potvrdu.

(3) U društvenom ugovoru može se odrediti da članovi društva imaju drugačije pravo glasa od onoga kako je to određeno u prethodnome stavku ovoga članka s time da svaki član mora imati najmanje jedan glas.

(4) Član može glasovati i preko punomoćnika koji se mora na skupštini društva iskazati pisanom punomoćju u kojoj je navedeno da se daje u svrhu glasovanja na skupštini. Zakonski zastupnici fizičkih osoba i osobe koje zastupaju pravne osobe na temelju statuta mogu za zastupane članove glasovati na skupštini bez punomoći.

(5) Na skupštini ne može o odluci glasovati osoba kojoj se tom odlukom pribavlja neka korist ili se oslobađa neke obveze. Ona ne može glasovati ni kao zastupnik člana društva. Isto vrijedi i kada se odlučuje o pravnome poslu između člana i društva te o pokretanju ili rješenju spora među njima.

(6) Nema ograničenja u pravu glasa za člana društva kada se odlučuje o njegovu izboru, odnosno imenovanju ili o opozivu kao člana uprave, nadzornog odbora ili likvidatora društva.

Evidencija odluka skupštine

Članak 446.

(1) Odluke donesene na skupštini i one donesene pisanim putem moraju se bez odgađanja unijeti u posebnu knjigu odluka. Svaki član društva ima za vrijeme radnog vremena društva pravo uvida u knjigu odluka.

(2) Svakome članu društva mora se na njegov zahtjev bez odgađanja preporučenim pismom dostaviti izvod iz svih odluka koje su unesene u knjigu odluka potpisane od strane uprave uz priopćenje dana i mjesta donošenja te podataka o upisu u tu knjigu.

Ništavost odluka skupštine

Članak 447.

(1) Tužbom koja se podiže isključivo kod suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona može se tražiti da se utvrdi kako je odluka skupštine ništava:

1. ako skupština na kojoj je donesena odluka nije bila valjano sazvana, napose ako na nju nisu bili uredno pozvani svi članovi društva,

2. ako nije donesena na način i u obliku propisanima ovim Zakonom ili društvenim ugovorom,

3. ako nije u skladu s biti društva ili je njezin sadržaj protivan prisilnim propisima ili moralu ili odredbama društvenog ugovora.

(2) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka može podići svaki član društva koji je bio na skupštini i u zapisnik izjavio protivljenje donošenju odluke i svaki član društva kojemu je neopravdano bilo onemogućeno da bude na skupštini. Glede odluke koja je donesena pisanim putem tužbu možc podići i svaki član društva koji je glasovao protiv njena donošenja ili je pri tome bio zaobiđen.

(3) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka može podići i svak član uprave i nadzornog odbora ako mu se odlukom naređuje da učini nešto zbog čega bi mogao odgovarati za štetu odnosno čime bi učinio kažnjivu radnju.

(4) Tužba se mora podići u roku od 30 dana od dana kada je odluka upisana u knjigu odluka.

Tužba za utvrđenje ništavosti

Članak 448.

(1) Tužba se podiže protiv društva. Društvo zastupa uprava, a ako tužbu podiže netko od članova uprave, nadzorni odbor. Ako tužbu podiže netko od članova uprave i nadzornog odbora ili ako društvo nema nadzorni odbor, a društvo nema zastupnika, sud će društvu postaviti zastupnika.

(2) Sud može na zahtjev društva po slobodnoj ocjeni narediti tužitelju da dade osiguranje za pokriće štete koja bi se podizanjem tužbe mogla prouzročiti društvu.

(3) Sud može privremenom mjerom zaustaviti primjenu odluke za koju se tužbom traži da se utvrdi ništavom, ako je vjerojatno da bi se njezinim provođenjem društvu mogla pričiniti nenadoknadiva šteta.

(4) Svaki član društva može se o svome trošku umiješati u spor.

(5) Presuda kojom se utvrđuje da je odluka skupštine ništava djeluje u korist i protiv svih članova društva.

(6) Ako je tužba odbijena zbog toga što nema osnove za to da se odluka skupštine oglasi ništavom, društvu solidarno odgovaraju tužitelji koji su podigli tužbu zlonamjerno ili zbog grube nepažnje.

(7) Ako je odluka koja je oglašena ništavom bila upisana u trgovačkom registru, sud mora po službenoj dužnosti u taj registar upisati i presudu kojom je ona oglašena ništavom. Upis presude mora se objaviti na isti način kao što se objavila i odluka koja je oglašena ništavom.

(8) Ako se odluka koja je oglašena ništavom odnosi na promjenu društvenog ugovora, registarskome se sudu uz presudu podnosi u obliku javnobilježničke isprave potpuni tekst društvenoga ugovora onako kako on treba glasiti uzimajući u obzir presudu suda i sve dotadašnje izmjene toga ugovora.

Pobijanje odluka skupštine

Članak 449.

Na pobijanje odluka skupštine na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 360. do 366. ovoga Zakona.

Pododjeljak 4.

Zaštita prava manjine

Imenovanje revizora od strane suda

Članak 450.

(1) Ako je odlukom članova društva odbijen prijedlog da se imenuju revizori radi pregleda posljednjih godišnjih financijskih izvješća, sud može na prijedlog članova društva koji zajedno imaju temeljne uloge što čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala imenovati jednoga ili više revizora. Sud će tome zahtjevu udovoljiti samo onda ako se učini vjerojatnim da su učinjene grube povrede zakona ili društvenog ugovora.

(2) Članovi društva koji su stavili prijedlog iz stavka 1. ovoga članka ne mogu za trajanja revizije prenositi svoje poslovne udjele bez suglasnosti društva.

(3) Prije imenovanja revizora sud mora saslušati članove uprave i nadzornog odbora.

(4) Sud može na temelju postavljenog prijedloga imenovanje revizora uvjetovati davanjem osiguranja.

(5) Revizija će se smatrati neopravdanom, ako u cjelini potvrdi ispravnost financijskih izvješća, odnosno ako utvrdi da su poslovne knjige uredno vođene.

Ovlasti revizora

Članak 451.

(1) Revizori imaju pravo pregledati poslovne knjige i dokumentaciju društva i tražiti obavještenja i izjave od članova uprave i nadzornog odbora te od osoba zaposlenih u društvu kako bi utvrdili stanje poslovanja u društvu. Sve osobe od kojih oni zatraže obavještenja i izjave moraju ih dati bez odgađanja točno i istinito. Nadzorni se odbor mora uključiti u rad revizora.

(2) Nagradu za rad revizora određuje sud. Revizori ne mogu ni od koga drugoga primiti nikavu nagradu za svoj rad.

Izvješće revizora

Članak 452.

(1) Revizori su dužni svoje izvješće bez odgađanja dostaviti upravi i nadzornom odboru društva. U izvješću o njihovu nalazu i mišljenju mora se navesti je li za vrijeme obavljanja revizije bilo udovoljeno njihovim zahtjevima te da li posljednja godišnja financijska izvješća pokazuju istinitu i točnu sliku financijskog stanja društva.

(2) Članovi društva koji su tražili da se provede revizija imaju u poslovnim prostorijama pravo uvida u izvješće revizora i u dokumentaciju koja mu je priložena.

(3) Uprava i nadzorni odbor dužni su narednoj skupštini društva podnijeti izvješće revizora i zatražiti da ona o njemu odluči. Na skupštini se izvješće mora pročitati u cjelini. Uprava i nadzorni odbor moraju se tom prilikom očitovati o svim utvrđenim nepravilnostima i o mjerama koje nakanjuju poduzeti ili koje predlažu da se poduzmu. Nadzorni odbor se mora izjasniti i o tome ima li društvo pravo tražiti naknadu štete. Ako iz izvješća revizora proizlazi da su učinjene grube povrede zakona ili društvenog ugovora, mora se bez odgađanja sazvati skupštinu društva.

(4) Ako nema sporazuma o snošenju troškova revizije, sud će po slobodnoj ocjeni odlučiti, uzimajući u obzir rezultate revizije, tko će ih i u kojemu omjeru snositi.

(5) Ako se iz izvješća revizora utvrdi da zahtjev za provođenje revizije nije bio opravdan, članovi društva koji su zlonamjerno ili zbog grube nepažnje tražili da se revizija provede solidarno odgovaraju društvu za štetu koja mu je time pričinjena.

Odštetni zahtjevi u korist društva

Članak 453.

(1) Članovi društva čiji temeljni ulozi čine zajedno najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva mogu postaviti zahtjev za naknadu štete kojega društvo ima prema članovima uprave i nadzornog odbora, ako su članovi društva odbili protiv njih postaviti takav zahtjev ili je prijedlog da se to učini dostavljen upravi ali ga ona nije pravodobno podnijela članovima društva da o njemu odluče.

(2) Tužba se mora podići u roku od tri mjeseca od dana kada je odbijen prijedlog da se donese odluka o podizanju tužbe ili od kada je osujećeno donošenje odluke o tome.

(3) Za vrijeme trajanja spora tužitelji ne mogu raspolagati svojim poslovnim udjelima bez suglasnosti društva.

(4) Na zahtjev tuženoga sud će odrediti da su tužitelji dužni dati osiguranje za naknadu štete koja tuženome prijeti zbog podizanja tužbe.

(5) Ako se tužba kao neosnovana odbije, a utvrdi se da je podignuta zlonamjerno ili zbog grube nepažnje, tužitelj je dužan tuženome nadoknaditi štetu koja mu je time pričinjena. Više tužitelja odgovara solidarno.

Odjeljak 4.

IZMJENA DRUŠTVENOG UGOVORA

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Oblik izmjene

Članak 454.

(1) Društveni ugovor može se izmijeniti samo odlukom članova društva. Odluka mora biti u obliku javnobilježničke isprave.

(2) Odluka o izmjeni nema učinka dok se ne upiše u sudski registar.

Odlučivanje o izmjeni

Članak 455.

(1) Odluka o izmjeni društvenog ugovora donosi se većinom od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Društvenim ugovorom može se odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati ispunjenje i dodatnih pretpostavki.

(2) Odluka o odredbama da treba imenovati nadzorni odbor i o smanjenju nagrade koja po društvenom ugovoru pripada članovima uprave i nadzornog odbora donosi se običnom većinom glasova.

(3) Ako u društvenom ugovoru nije nešto drugo određeno, odluka o izmjeni predmeta poslovanja donosi se jednoglasno.

(4) Odluka o tome da se povećaju obveze članova prema društvu koje proizlaze iz društvenog ugovora ili da se pojedinim članovima smanje prava koja imaju na temelju toga ugovora može se donijeti samo onda ako se s time suglase svi članovi društva na koje se odnosi povećanje obveza ili smanjenje prava.

(5) To napose vrijedi za odluke kojima se u društveni ugovor unose odredbe o mjeri u kojoj treba uplatiti uloge u temeljni kapital društva ili treba da se o tome u ugovoru mijenjaju odredbe koje su u njemu sadržane.

Upis u sudski registar. Objava upisa

Članak 456.

(1) Svaka izmjena društvenog ugovora mora se prijaviti registarskom sudu radi upisa u sudski registar. Prijavi treba priložiti učinjene izmjene u obliku javnobilježničke isprave s dokazom da su valjano učinjene i potvrdu javnog bilježnika da neizmijenjene odredbe društvenog ugovora koji se nalazi kod registarskog suda zajedno s učinjenim izmjenama u potpunosti odgovaraju tekstu toga ugovora koji se prilaže.

(2) Ako se ne radi o izmjeni podataka iz članka 396. stavka 1. ovoga Zakona, dovoljno je da se u upisu u registar uputi na isprave o izmjenama koje se nalaze kod suda.

(3) Ne objavljuju se odluke kojima se ne mijenjaju odredbe društvenog ugovora koje su ranije objavljene.

Pododjeljak 2.

Povećanje temeljnoga kapitala

Način povećanja temeljnoga kapitala

Članak 457.

(1) Za povećanje temeljnoga kapitala potrebna je odluka članova društva o izmjeni društvenog ugovora.

(2) Temeljni kapital može se povećati uplatama novih ili povećanjem postojećih temeljnih uloga ali i unošenjem rezervi i dobiti društva u temeljni kapital.

(3) Na temelju povećanja temeljnoga kapitala temeljne uloge u društvu mogu preuzeti postojeći članovi društva i druge osobe.

(4) Ako u društvenom ugovoru, odnosno u odluci o povećanju temeljnoga kapitala nije drugačije određeno, postojeći članovi društva imaju pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donošenja odluke o povećanju temeljnoga kapitala preuzmu temeljne uloge u srazmjeru svojih uloga u temeljnome kapitalu društva.

(5) Izjava o preuzimanju temeljnoga uloga daje se u obliku javnobilježničke isprave.

(6) Osobe koje uplatom uloga pristupaju društvu moraju u izjavi o tome navesti da to čine na način kako je to određeno društvenim ugovorom. U izjavi moraju se navesti iznosi koji se uplaćuju u temeljni kapital društva i druge obveze koje novi član društva preuzima na temelju društvenog ugovora.

(7) Odredbe članka 390. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na povećanje temeljnoga kapitala društva. Povećanje temeljnoga kapitala ulaganjem stvari i prava moguće je samo onda ako se u odluci o povećanju kapitala to izričito navede i ako se odredi rok u kojemu će se u društvo unijeti stvari i prava. Stvari i prava moraju se unijeti u društvo prije nego što se registarskome sudu podnese prijava za upis povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar.

Upis povećanja temeljnoga kapitala novim uplatama u sudski registar. Objava upisa

Članak 458.

(1) Čim se preuzmu i uplate ulozi u povećani temeljni kapital mora se registarskome sudu podnijeti prijavu za upis povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar. Na prijavu i na ispitivanje prijave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 394. i članka 395. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Prijavi za upis moraju se priložiti:

1. izjave o preuzimanju temeljnih uloga u obliku javnobilježničke isprave ili u javno ovjerenome prijepisu,

2. popis osoba koje su preuzele nove temeljne uloge potpisan od strane podnositelja prijave u kojoj se moraju, navesti iznosi preuzetih i uplaćenih uloga, u čemu su oni uplaćeni i dokazi da je to učinjeno, koje treba priložiti popisu, a ako su temeljne uloge preuzeli postojeći članovi društva ukupni novi iznosi njihovih temeljnih uloga,

3. ako je temeljni kapital povećan ulaganjem stvari i prava, ugovore kojima je to ulaganje ostvareno.

(3) U objavi upisa da je povećan temeljni kapital društva navodi se sadržaj upisa, a ako su u društvo unesene stvari i prava i navodi iz stavka 2. točke 3. ovoga članka. Kod toga je dovoljno da se uputi na isprave koje se nalaze kod registarskog suda.

Povećanje temeljnoga kapitala pretvaranjem rezervi u temeljni kapital

Članak 459.

(1) O pretvaranju rezervi društva u temeljni kapital može se odlučiti nakon što se donese odluka o prihvaćanju godišnjih financijskih izvješća za posljednju poslovnu godinu, ako ta izvješća ne pokazuju gubitak, a nema nepokrivenoga gubitka iz prethodnih godina. Za to se mogu koristiti rezerve ako je to u skladu sa svrhom kojoj su one namijenjene.

(2) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala ne može se donijeti prije nego što jedan ili više revizora koje odlukom imenuju članovi društva ispitaju posljednja godišnja financijska izvješća i potvrde ih. Ako je dan na koji se ta izvješća odnose više od osam mjeseci prije podnošenja prijave za upis odluke o povećanju temeljnoga kapitala društva u sudski registar, moraju se izraditi nova financijska izvješća koja moraju ispitati revizori. Na temelju nje može se donijeti odluka o povećanju temeljnoga kapitala društva samo ako je revizori potvrde.

(3) Povećanje temeljnoga kapitala društva provodi se povećanjem nominalnih iznosa postojećih poslovnih udjela u društvu ili stvaranjem novih poslovnih udjela. Na to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 390. stavka 1. ovoga Zakona.

(4) Povećanje temeljnoga kapitala mora se tako provesti da ukupan iznos povećanih temeljnih uloga odgovara povećanome temeljnome kapitalu društva.

(5) Novi poslovni udjeli članova društva moraju biti u istome srazmjeru kao i oni prije povećanja temeljnoga kapitala društva. Drugačija odluka članova društva je ništava.

(6) Vlastiti poslovni udjeli društva sudjeluju u povećanju temeljnoga kapitala.

(7) Poslovni udjeli za koje su temeljni ulozi samo djelomično uplaćeni sudjeluju u povećanju temeljnoga kapitala prema njihovim nominalnim iznosima.

(8) Povećanje temeljnoga kapitala društva ne utječe na odnose prava koja proizlaze iz poslovnih udjela.

(9) Ako nije nešto drugo određeno, povećani poslovni udjeli sudjeluju u dobiti društva koja je ostvarena u cijeloj poslovnoj godini u kojoj je donesena odluka o povećanju temeljnoga kapitala.

Upis povećanja temeljnoga kapitala iz sredstava rezervi u sudski registar

Članak 460.

(1) Prijava za upis povećanja temeljnoga kapitala društva u sudski registar mora se podnijeti registarskome sudu bez odgađanja.

(2) Prijavi se moraju priložiti godišnja financijska izvješća ili nova izvješća iz članka 459. stavka 2. ovoga Zakona, ako ih se po ovome Zakonu moralo izraditi, potvrđena od strane revizora na temelju kojih je donesena odluka o povećanju temeljnoga kapitala. Podnositelji prijave moraju kod toga izjaviti da od dana na koji se odnose godišnja financijska izvješća, odnosno nova takva izvješća do dana podnošenja prijave nije bilo izmjena u imovini društva koje bi smetale donošenju odluke o povećanju temeljnoga kapitala ako bi se ona donijela na dan podnošenja prijave.

(3) Sud će dozvoliti upis odluke o povećanju temeljnoga kapitala u sudski registar ako se podnesena godišnja financijska izvješća, odnosno nova financijska izvješća ne odnose na dan koji je više od osam mjeseci prije podnošenja prijave za upis.

(4) Sud nije dužan ispitivati jesu li godišnja financijska izvješća, odnosno nova takva izvješća sastavljena u skladu sa Zakonom.

(5) Pri upisu sud će navesti da je temeljni kapital povećan iz sredstava društva.

Od kada važi povećanje temeljnoga kapitala

Članak 461.

Temeljni kapital je povećan od upisa odluke o povećanju toga kapitala u sudski registar.

Pododjeljak 3.

Smanjenje temeljnoga kapitala

Način smanjenja temeljnoga kapitala

Članak 462.

(1) Temeljni kapital društva može se smanjiti samo na temelju odluke članova društva o izmjeni društvenoga ugovora te nakon što se provede postupak koji je propisan ovim Zakonom. U odluci moraju se navesti opseg i svrha smanjenja temeljnoga kapitala i kako će se to provesti.

(2) Smanjenjem temeljnoga kapitala smatra se svako smanjenje visine toga kapitala određene u društvenome ugovoru bez obzira na to provede li se smanjenje vraćanjem članovima društva njihovih temeljnih uloga, sniženjem nominalnog iznosa tih uloga ili potpunim, odnosno djelomičnim oslobađanjem članova društva ili njihovih pravnih prednika od obveze da u cjelini uplate temeljne uloge.

(3) Nije dopušteno smanjenje temeljnoga kapitala ispod iznosa određenoga u članku 389. stavku 2. ovoga Zakona. Ako se smanjenje temeljnoga kapitala provodi vraćanjem uplaćenih temeljnih uloga ili oslobođenjem članova od obveze da ih u cjelini uplate, iznos svakoga temeljnoga uloga koji ostaje u društvu ne može biti niži od iznosa navedenog u članku 390. stavku 1. ovoga Zakona.

Prijava za upis naknade da se smanji temeljni kapital u sudski registar

Članak 463.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu da se u sudski registar upiše nakana društva da smanji temeljni kapital.

(2) Uprava mora odmah nakon što je obaviještena o upisu nakanjenoga smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar nakanu o sniženju kapitala objaviti u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske i u glasilu društva, ako ga ono ima. U tome oglasu društvo je dužno objaviti da je spremno svim vjerovnicima na njihov zahtjev podmiriti potraživanja koja postoje prema društvu na dan posljednje objave nakane da se smanji temeljni kapital, odnosno dati osiguranje da će ona biti podmirena te da se smatra kako su vjerovnici društva koji mu se ne prijave u roku od tri mjeseca od navedenoga dana suglasni s time da se smanji temeljni kapital društva. Spomenutu objavu mora se dostaviti poznatim vjerovnicima.

Prijava za upis izmjene društvenog ugovora u sudski registar

Članak 464.

(1) Prijava da se izmjena društvenog ugovora upiše u sudski registar podnosi se registarskome sudu nakon što protekne rok koji je dan vjerovnicima za to da se jave društvu. Na ispitivanje prijave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 395. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Prijavi treba priložiti:

1. dokaz da je nakana smanjenja temeljnoga kapitala objavljena na način kako je to određeno u članku 463. stavku 2. ovoga Zakona,

2. dokaz da su vjerovnici koji su se javili društvu podmireni ili da im je dano osiguranje,

3. izjavu svih članova uprave da je svim poznatim vjerovnicima poslana obavijest iz članka 463 stavka 2. ovoga Zakona a da se društvu nisu javili drugi vjerovnici osim onih kojima je ono podmirilo potraživanja ili im je dalo osiguranje;

4. popis članova društva na temelju odluke o smanjenju temeljnoga kapitala.

(3) Ako dokaz koji je podnesen o tome da su vjerovnici podmireni, odnosno da im je dano osiguranje ne odgovara istini, svi članovi uprave solidarno odgovaraju onim vjerovnicima glede kojih su dani krivi podaci za štetu koja im je time učinjena, ali samo za iznos za koji se oni nisu mogli podmiriti iz imovine društva.

(4) Ne odgovara za štetu član uprave koji dokaže da nije znao za netočnost dokaza i izjava koje je dao.

Isplate članovima društva i oslobođenje od obveza

Članak 465.

(1) Isplate članovima društva na temelju smanjenja temeljnoga kapitala moguće su nakon što se odgovarajuća izmjena društvenog ugovora upiše u sudski registar.

(2) Od upisa u sudski registar iz stavka 1. ovoga članka djeluje i oslobođenje od obveze da se uplate preostali neuplaćeni temeljni ulozi u koju svrhu je smanjen temeljni kapital društva.

Odjeljak 5.

PRESTANAK

Razlozi za prestanak

Članak 466.

(1) Razlozi za prestanak društva jesu:

1. istek vremena određenog u društvenom ugovoru,

2. odluka članova,

3. pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom,

4. pravomoćna odluka suda kojom se odbija otvaranje stečajnog postupka zbog nemogućnosti da se iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog postupka,

5. pravomoćna odluka suda kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit,

6. provođenje stečajnog postupka,

7. odluka registarskog suda donesena napose po odredbama članka 367. stavka 2. i 3. i članka 398. stavka 6. ovoga Zakona i

8. ukidanje društva.

(2) Društvenim ugovorom mogu se predvidjeti i drugi razlozi za prestanak društva.

Odluka članova o prestanku društva

Članak 467.

Ako društvenim ugovorom nije drugačije određeno u slučaju iz stavka 1. točke 2. prethodnoga članka ovoga Zakona odluka se donosi u obliku javnobilježničke isprave s većinom od najmanje tri četvrtine od danih glasova.

Prestanak na temelju presude suda

Članak 468.

(1) Društvo može prestati na temelju presude suda ako postane nemoguće da se ostvaruje svrha društva ili ako u prilikama društva postoje drugi važni razlozi za njegov prestanak.

(2) Tužba za prestanak društva podiže se protiv društva isključivo kod suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona. Mogu je podići samo članovi društva čiji temeljni ulozi čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva.

Otvaranje stečajnoga postupka

Članak 469.

Stečajni postupak nad društvom pokreće se i provodi po propisima kojima se uređuje stečaj nad pravnim osobama.

Prijava za upis u sudski registar

Članak 470.

(1) Prestanak društva zbog proteka vremena ili odluke članova društva mora se bez odgađanja prijaviti sudu radi upisa u sudski registar. Presuda suda o prestanku društva te odluka suda o otvaranju stečajnog postupka dostavljaju se registarskome sudu po službenoj dužnosti. U tom slučaju se i upis provodi po službenoj dužnosti.

(2) Ne postupi li uprava po zahtjevu koji joj je upućen od strane registarskoga suda da podnese prijavu za upis nastanka razloga za prestanak društva u sudski registar, taj će joj sud uputiti ponovni poziv da to učini uz upozorenje da će po proteku ostavljenoga roka sud po službenoj dužnosti upisati u sudski registar da je nastao razlog za prestanak društva i da će sud iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona imenovati likvidatore. Prije upisa i imenovanja likvidatora sud će saslušati članove uprave a po slobodnoj procjeni i nekoga od članova društva koji ne vode poslove društva.

Likvidatori

Članak 471.

(1) Likvidaciju provode članovi uprave ako se društvenim ugovorom ili odlukom članova društva likvidatorima ne imenuju jedna ili više osoba. Sud može i izvan slučaja iz članka 470. stavka 2. ovoga Zakona na prijedlog nadzornog odbora ili članova društva čiji temeljni ulozi čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala ili manji dio određen društvenim ugovorom iz važnoga razloga pored tih likvidatora ili umjesto njih imenovati druge.

(2) Likvidatore koje je imenovao, sud može pod pretpostavkama iz prethodnoga stavka ovoga članka i opozvati. Likvidatore koje nije imenovao sud mogu u svako doba opozvati i članovi društva svojom odlukom.

(3) Zabrana konkurencije iz članka 429. ovoga Zakona ne odnosi se na likvidatore.

(4) Likvidatori koje imenuje sud imaju pravo da im se primjereno nadoknade troškovi koje imaju kao likvidatori i isplati nagrada za njihov rad. Ako se sudski imenovani likvidatori i društvo ne suglase o naknadi troškova i o nagradi, o tome odlučuje sud.

(5) Na likvidatore primjenjuju se propisi i odredbe društvenoga ugovora koje se odnose na članove uprave društva.

Primjena odredaba ovoga Zakona o dioničkome društvu

Članak 472.

Na likvidaciju društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 368. stavka 2., članka 370. i članka 372. do 384. ovoga Zakona.

GLAVA VI.

POVEZANA DRUŠTVA

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Vrste povezanih društava

Članak 473.

Povezana društva su pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao:

1. društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju,

2. ovisno i vladajuće društvo,

3. društvo koncerna,

4. društva s uzajamnim udjelima i

5. društva povezana poduzetničkim ugovorima.

Društvo s većinskim udjelom i društvo s većinskim pravom odlučivanja u drugome društvu

Članak 474.

(1) Ako jedno društvo ima većinu udjela ili većinsko pravo odlučivanja u drugome pravno samostalnome društvu (većinsko sudjelovanje), smatra se da se to drugo društvo nalazi u većinskome sudjelovanju, a prvo društvo s većinskim sudjelovanjem u njemu.

(2) Koliki udio pripada jednome društvu određuje se kod društva kapitala na temelju odnosa nominalnog iznosa udjela koji mu pripada prema ukupnome temeljnome kapitalu drugoga društva. Vlastite udjele društva treba odbiti od temeljnoga kapitala. S vlastitim udjelima društva izjednačuju se udjeli koji pripadaju nekome drugome tko ih drži za račun toga društva.

(3) Koji broj glasova u skupštini društva pripada nekome društvu određuje se prema odnosu broja glasova koje ono može koristiti na temelju udjela koji mu pripadaju, prema ukupnom broju svih glasova. Od ukupnog broja glasova moraju se odbiti glasovi koji pripadaju vlastitim udjelima i udjelima koje netko drugi drži za račun toga društva.

(4) Kao udjeli koji pripadaju društvu računaju se i oni udjeli koji pripadaju društvu koje je o njemu ovisno ili koje za njegov račun ili za račun društva koje je o njemu ovisno drži netko drugi, a ako društvo pripada trgovcu pojedincu i udjeli koji inače ulaze u njegovu imovinu.

Ovisno i vladajuće društvo

Članak 475.

(1) Ovisno društvo je pravno samostalno društvo na koje neko drugo društvo (vladajuće društvo) ima neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj.

(2) Pretpostavlja se da je društvo koje se nalazi u većinskome sudjelovanju ovisno o društvu koje u njemu ima većinski udio.

Koncern i koncernsko društvo

Članak 476.

(1) Ako se vladajuće i jedno ili više ovisnih društava objedine jedinstvenim vođenjem od strane vladajućega društva, ona čine koncern, a pojedinačna društva su društva koncerna. Smatra se da su jedinstvenim vodstvom objedinjena društva među kojima je skopljen ugovor o vođenju poslova društva (članak 479.) ili od kojih se jedno društvo priključuje drugome (članak 503.). Pretpostavlja se da ovisno i vladajuće društvo čine koncern.

(2) Ako su pravno samostalna društva, a da jedno nije ovisno o drugome, spojena zajedničkim vođenjem, ona čine koncern a pojedinačna društva su društva koncerna.

Društva s uzajamnim udjelima

Članak 477.

(1) Društva s uzajamnim udjelima su društva kapitala sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja su povezana tako da svako društvo ima više od četvrtine udjela u drugome društvu. Za utvrđenje pripada li nekome društvu više od četvrtine udjela u drugome društvu primjenjuju se odredbe članka 474. stavka 2. i 4. ovoga Zakona.

(2) Ako jednome od društava s uzajamnim udjelima pripada većinski udio u drugome društvu ili ako jedno društvo može imati neposredno ili posredno vladajući utjecaj na drugo društvo, jedno društvo treba smatrati vladajućim a drugo ovisnim društvom.

(3) Ako svakome od društava s uzajamnim udjelima pripada većinski udio u drugome društvu ili ako svako od tih društava može imati neposredno ili posredno vladajući utjecaj na drugo društvo, oba se društva smatraju vladajućim i ovisnim.

(4) Odredbe članka 511. ovoga Zakona ne primjenjuju se na društva koja su prema stavku 2. ili 3. ovoga članka vladajuća ili ovisna.

Obveza obavještavanja

Članak 478.

(1) Čim jedno društvo stekne više od četvrtine dionica ili udjela u nekome društvu kapitala sa sjedištem u Republici Hrvatskoj mora o tome bez odgađanja pismeno obavijestiti to društvo. Za utvrđenje ima li društvo više od četvrtine dionica ili udjela primjenjuju se odredbe članka 474. stavka 2. i 4. ovoga Zakona.

(2) Među dionice i udjele o čijem se stjecanju mora obavijestiti društvo iz stavka 1. ovoga članka pripadaju i dionice i udjeli:

1. koje društvo, od njega ovisno društvo ili netko tko ih drži za njegov račun ili za račun društva koje je od njega ovisno može tražiti da mu se prenesu,

2. za čije preuzimanje je u obvezi društvo, neko društvo koje je ovisno o njemu ili netko tko djeluje za račun društva ili društva koje je o njemu ovisno.

(3) Čim društvo stekne većinsko sudjelovanje u drugome društvu (članak 474. stavak 1.), mora o tome bez odgađanja pismeno obavijestiti to društvo.

(4) Ako udio u društvu postane manji od onoga zbog kojega je postojala obveza obavještavanja, društvo se o tome mora pismeno obavijestiti bez odgađanja.

(5) Društvo mora sudjelovanje, o kojemu je obaviješteno prema stavku 1. ili 3. ovoga članka, bez odgađanja objaviti u svome glasilu i navesti društvo koje u njemu drži dionice ili udio. Na isti se način i u istome roku mora objaviti i da više nema sudjelovanja navedenoga u stavku 1. ili 3. ovoga članka.

(6) Društvo iz stavka 1. ovoga članka, društvo koje je od njega ovisno, kao ni onaj tko drži dionice i udjele za račun tih društava ne mogu ostvarivati prava iz dionica i udjela u drugome društvu sve dok ga o tome ne obavijeste.

(7) Društvo koje je primilo obavijest iz stavka 1, 3. i 4. ovoga članka može zahtijevati da mu se dokaže držanje dionica ili udjela.

Odjeljak 2.

PODUZETNIČKI UGOVORI

Pododjeljak 1.

Vrste ugovora

Ugovor o vođenju poslova društva. Ugovor o prijenosu dobiti

Članak 479.

(1) Ugovor kojim društvo kapitala podvrgava vođenje poslova društva drugome društvu jest ugovor o vođenju poslova društva. Ugovor kojim se takvo društvo obvezuje da će drugome društvu prenijeti cijelu svoju dobit jest ugovor o prijenosu dobiti. Ugovorom o prijenosu cijele dobiti smatra se i ugovor kojim se društvo kapitala obvezuje da će svoje poduzeće voditi za račun drugoga društva.

(2) Postave li se društva, koja nisu međusobno ovisna, ugovorom pod jedinstvenu upravu, a da time jedno od njih postane ovisno o drugoj strani, takav ugovor nije ugovor o vođenju poslova društva.

(3) Plaćanja društva na temelju ugovora o vođenju poslova društva ili o prijenosu dobiti, ne smatraju se suprotnima odredbama članka 217., 220. i 222. ovoga Zakona.

Ostali poduzetnički ugovori

Članak 480.

(1) Poduzetnički su nadalje ugovori kojima se društva kapitala:

1. obvezuju da će svoju dobit ili dobit pojedinih svojih pogona u potpunosti ili djelomično udružiti s dobiti drugih društava ili pojedinih pogona tih društava radi podjele zajedničke dobiti (ugovor o zajednici dobiti),

2. obvezuju da će dio svoje dobiti ili dobiti pojedinih svojih pogona u potpunosti ili djelomično prenijeti nekome drugome (ugovor o djelomičnom prijenosu dobiti),

3. obvezuju da će svoj pogon dati u zakup drugome ili mu ga na drugi način prepustiti (ugovor o zakupu pogona, ugovor o prepuštanju pogona).

(2) Ne smatraju se ugovorima o djelomičnom prijenosu dobiti ugovor sa članovima uprave i nadzornog odbora ili s pojedinim zaposlenima u društvu o njihovu sudjelovanju u dobiti društva ni ugovori o udjelu u dobiti društva u okviru ugovora iz tekućeg poslovanja ili ugovora o licenci.

(3) Ugovor o zakupu pogona ili ugovor o prepuštanju pogona i odluka kojom skupština na njih daje suglasnost nisu ništavi zbog toga što s njima postupa suprotno odredbama članka 217., 220. i 222. ovoga Zakona.

Pododjeljak 2.

Sklapanje, izmjena i prestanak ugovora

Suglasnost skupštine

Članak 481.

(1) Poduzetnički ugovor je valjan kada se s njime suglasi skupština društva. Odluka o tome donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenog na skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(2) Ugovor o vođenju poslova društva ili o prijenosu dobiti valjan je, ako je druga ugovorna strana društvo kapitala, kada se s njime suglasi skupština toga društva. Za donošenje odluke o tome primjenjuju se odredbe stavka 1. ovoga članka.

(3) Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku. Nakon sazivanja skupštine, koja treba odlučiti o davanju suglasnosti, dioničarima, odnosno članovima društva mora se omogućiti da ga razgledaju u poslovnim prostorijama društva. Na njihov zahtjev svakome se od njih mora uručiti prijepis ugovora. I na skupštini se mora omogućiti razgledanje ugovora. Uprava ga mora objasniti na početku rasprave. Treba ga priložiti zapisniku.

(4) Svakog dioničara, odnosno člana društva mora se, na njegov zahtjev, na skupštini koja odlučuje o ugovoru o vođenju poslova društva ili o prijenosu dobiti, izvijestiti o svemu što je bitno glede društva s kojim treba sklopiti ugovor.

Upis u sudski registar. Stupanje ugovora na snagu

Članak 482.

(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis poduzetničkog ugovora u sudski registar i u njoj navesti postojanje i vrstu poduzetničkog ugovora, kao i ime druge ugovorne strane, a ako se radi o ugovoru o prijenosu dobiti i sporazum o visini dobiti koja se prenosi. Prijavi se prilažu ugovor i zapisnik sa skupštine društva koja se s njime suglasila, a ako je on pravovaljan tek nakon što se s njime suglasi skupština druge ugovorne strane, i zapisnik s te skupštine s prilozima u originalu ili u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

(2) Ugovor stupa na snagu kada ga se upiše u sudski registar sjedišta društva.

Izmjena ugovora

Članak 483.

(1) Poduzetnički ugovor može se izmijeniti samo uz suglasnost skupštine. Na to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 481. i 482. ovoga Zakona.

(2) Da bi bila valjana izmjena odredaba ugovora kojima se obvezuje na isplatu naknade dioničarima, odnosno članovima društva, koji nisu druga ugovorna strana a nisu istodobno ni dioničari ni članovi društva koje ugovorom postaje vladajuće (vanjski dioničari), ili na stjecanje njihovih dionica, odnosno udjela, potrebna je i posebna odluka vanjskih dioničara. Za donošenje posebne odluke primjenjuju se odredbe članka 481. stavka 1. ovoga Zakona. Svakog vanjskog dioničara mora se na njegov zahtjev u skupštini koja odlučuje o suglasnosti izvijestiti o svim činjenicama koje se tiču druge ugovorne strane, a bitne su za izmjenu ugovora.

Otkaz ugovora

Članak 484.

(1) Poduzetnički ugovor se može otkazati samo krajem poslovne godine ili krajem nekog drugog obračunskog razdoblja koje je određeno ugovorom. Povratno otkazivanje ugovora nije dopušteno. Otkaz se mora dati u pisanom obliku.

(2) Ugovor koji obvezuje na plaćanje naknade vanjskim dioničarima ili na stjecanje njihovih dionica ili udjela može se otkazati samo ako se s time posebnom odlukom suglase vanjski dioničari. Za donošenje posebne odluke na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 481. stavka 1. i članka 483. stavka 2. ovoga Zakona.

Raskid ugovora

Članak 485.

(1) Poduzetnički ugovor može se raskinuti iz važnog razloga i bez pridržavanja otkaznog roka. Važan je razlog kad se može predvidjeti da druga ugovorna strana neće biti u stanju ispuniti svoje obveze iz ugovora.

(2) Uprava društva može ugovor koji obvezuje na plaćanje vanjskim dioničarima ili na stjecanje njihovih dionica ili udjela raskinuti bez važnog razloga samo onda, ako se s time posebnom odlukom suglase vanjski dioničari. Za donošenje posebne odluke na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 481. stavka 1. i članka 483. stavka 2 ovoga Zakona.

(3) Ugovor se mora otkazati u pisanom obliku.

Upis prestanka ugovora u sudski registar

Članak 486.

Odmah po prestanku poduzetničkoga ugovora mora se registarskome sudu podnijeti prijava za upis prestanka toga ugovora u sudski registar i navesti razlog i vrijeme prestanka.

Pododjeljak 3.

Osiguranje društva i vjerovnika

Zakonske rezerve

Članak 487.

U zakonske rezerve mora se izdvojiti:

1. ako je sklopljen ugovor o prijenosu cijele dobiti, iz ukupne još neprenesene dobiti umanjene za gubitak prenesen iz prethodne godine, iznos koji je potreban za to da se popune zakonske rezerve uključujući u to i kapitalnu dobit u prvih pet poslovnih godina, koje počinju za vrijeme trajanja ugovora ili nakon povećanja kapitala, i to na visinu dvadesetoga dijela temeljnoga kapitala ili većega dijela toga kapitala koji je određen statutom, ali najmanje iznos koji je naveden u točki 2. ovoga članka,

2. ako je sklopljen ugovor o djelomičnom prijenosu dobiti, iznos koji bi se po propisima morao unijeti u zakonsku rezervu iz godišnje dobiti bez prijenosa dobiti po ugovoru, ali uz smanjenje za preneseni gubitak iz prethodne godine,

3. ako je sklopljen ugovor o vođenju društva, a društvo se nije obvezalo na to da prenese cijelu dobit, iznos koji je potreban za popunjenje zakonske rezerve prema točki 1. ovoga članka, ali najmanje iznos utvrđen propisima ili, ako je društvo obvezno da prenese dio dobiti, iznos određen u točki 2. ovoga članka.

Najviši iznos prijenosa dobiti

Članak 488.

Bez obzira na sporazume o visini dobiti koju teba prenijeti, društvo može prenijeti svoju dobit najviše do iznosa godišnje dobiti, umanjene za prijenos gubitka iz protekle godine i za iznos koji se po odredbama članka 487. ovoga Zakona mora unijeti u zakonsku rezervu. Ako su za vrijeme trajanja ugovora neki iznosi iz dobiti uneseni u ostale rezerve, ti se iznosi mogu uzeti iz ostalih rezervi i prenijeti kao dobit.

Preuzimanje gubitka

Članak 489.

(1) Ako su sklopljeni ugovori o vođenju poslova društva ili ugovor o prijenosu dobiti, druga ugovorna strana mora pokriti svaki godišnji gubitak koji nastane za vrijeme trajanja ugovora, ako ga se ne pokrije iz ostalih rezervi u koje je za vrijeme trajanja ugovora unošena dobit.

(2) Ako je ovisno društvo dalo u zakup pogon svoga poduzeća vladajućemu društvu ili mu ga je prepustilo na drugi način, vladajuće društvo mora pokriti svaki godišnji gubitak koji nastane za vrijeme trajanja ugovora, ako ugovorena protučinidba nije u visini primjerene naknade.

(3) Društvo se može odreći prava da traži podmirenje gubitka tek po proteku tri godina od dana kada se prestanak ugovora upiše u sudski registar. To ne vrijedi ako onaj tko je u obvezi da pokrije gubitak nije sposoban za plaćanje ili se radi otklanjanja ili izbjegavanja stečajnog postupka nagodio sa svojim vjerovnicima. Odricanje ili nagodba valjani su tek kada se s njima posebnom odlukom suglase vanjski dioničari, a tome se ne suprotstavi manjina čiji udjeli zajedno čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala zastupljenoga pri donošenju odluke. Prigovor manjine mora se unijeti u zapisnik skupštine.

Zaštita vjerovnika

Članak 490.

(1) Prestane li ugovor o vođenju poslova društva ili ugovor o prijenosu dobiti, druga ugovorna strana mora dati osiguranje vjerovnicima društva čija su potraživanja nastala prije nego što se upis prestanka ugovora u sudski registar smatra objavljenim, ako se vjerovnici u tu svrhu jave drugoj ugovornoj strani u roku od šest mjeseci od objave upisa. U objavi upisa vjerovnike treba upozoriti na to njihovo pravo.

(2) Ne mogu zahtijevati osiguranje oni vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju pravo prvenstvene naplate iz stečajne mase.

Pododjeljak 4.

Osiguranje vanjskih dioničara

Primjerena naknada

Članak 491.

(1) U ugovoru o vođenju poslova društva i u ugovoru o prijenosu dobiti mora se predvidjeti primjerena naknada vanjskim dioničarima onoga društva koje drugome prepušta da vodi njegove poslove, odnosno koje prenosi dobit. Odredbu o primjerenoj naknadi ne treba predvidjeti ako društvo u trenutku sklapanja ugovora nema vanjskih dioničara.

(2) Primjerena naknada određuje se najmanje u visini godišnjih iznosa koji bi se mogli isplatiti kao predvidiva prosječna dividenda za pojedinu dionicu, odnosno udio uzimajući u obzir sadašnje i buduće stanje društva i odgovarajuće okolnosti.

(3) Ništav je ugovor koji ne predviđa naknadu iz stavka 1. ovoga članka. Ako u ugovoru određena naknada nije primjerena odredit će je sud iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona.

(4) Zahtjev za određenje primjerene naknade može postaviti svaki vanjski dioničar najkasnije u roku od dva mjeseca od kada je u trgovačkom registru objavljen upis da je ugovor sklopljen ili izmijenjen po odredbi članka 483. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Ako sud odredi primjerenu naknadu, druga ugovorna strana može u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti odluke otkazati ugovor, bez pridržavanja otkaznog roka.

Otpremnina

Članak 492.

(1) Pored obveze da se plati naknada, ugovor o vođenju poslova društva i ugovor o prijenosu dobiti moraju sadržavati obvezu druge ugovorne strane da na zahtjev vanjskih dioničara preuzme njihove dionice, odnosno udjele u zamjenu za isplatu primjerene otpremnine koja je određena ugovorom.

(2) Kao otpremnina u ugovoru se može predvidjeti davanje dionica druge ugovorne strane, ako je ona dioničko društvo, ili dionica društva koje je u odnosu na to društvo vladajuće društvo, ili isplatu u novcu.

(3) Ako se kao otpremnina daju dionice drugoga društva, otpremnina se smatra primjerenom ako se dionice daju u omjeru u kojemu bi se u slučaju spajanja društava na svaku dionicu jednoga društva, odnosno udio u tome društvu morale dati dionice drugoga društva, pri čemu se iznosi mogu podmiriti i doplatom u novcu. Za određivanje što se smatra primjerenim plaćanjem u novcu moraju se uzeti u obzir imovinsko stanje i kretanje dobiti u društvu u vrijeme kada glavna skupština donosi odluku o ugovoru.

(4) Ako ugovor ne sadržava odredbe o otpremnini ili ako se ona po odredbama ovoga Zakona ne smatra primjerenom, svaki vanjski dioničar može u roku od tri mjeseca od objave upisa ugovora u sudski registar zahtijevati od suda da donese odluku o primjerenoj otpremnini.

(5) Sud će odrediti da se otpremnina isplati u novcu, ako ugovor ne predviđa stjecanje dionica druge ugovorne strane kada je ona dioničko društvo, ili društva o kojemu je to društvo ovisno. Sudska odluka odnosi se na sve vanjske dioničare. Uprava društva dužna je pravomoćnu sudsku odluku objaviti u glasilu društva.

Odjeljak 3.

OVLASTI I ODGOVORNOST U SLUČAJU OVISNOSTI DRUŠTVA

Pododjeljak 1.

Ovlasti i odgovornost iz ugovora o vođenju poslova društva

Pravo vođenja poslova društva

Članak 493.

(1) Ako je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva, vladajuće društvo je ovlašteno upravi ovisnoga društva davati upute glede vođenja poslova društva. Ako ugovorom nije drugačije određeno, mogu se dati i upute koje su štetne za ovisno društvo, ako služe interesima vladajućega društva ili društva koja su s njime i s ovisnim društvom povezana u koncern.

(2) Uprava ovisnoga društva mora slijediti upute vladajućega društva. Ona ne može odbiti da postupi po dobivenim uputama ako smatra da one ne služe interesima vladajućega društva niti društva koja su s njime i s ovisnim društvom povezana u koncern, osim ako je očito da dane upute ne služe tim interesima.

(3) Ako se upravi ovisnoga društva dadu upute da obavi neki posao za koji je potrebna suglasnost nadzornog odbora ovisnoga društva, pa taj odbor ne dade suglasnost u primjerenome roku, uprava to mora priopćiti vladajućemu društvu. Ponovi li vladajuće društvo uputu i nakon te obavijesti, suglasnost nadzornog odbora više nije potrebna. Ako vladajuće društvo ima nadzorni odbor, uputa se može ponoviti samo uz odobrenje toga odbora.

Odgovornost zakonskih zastupnika vladajućega društva

Članak 494.

(1) Ako je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva, zakonski zastupnici (kod trgovca pojedinca ta osoba) vladajućega društva moraju pri davanju upute ovisnome društvu primijeniti pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova.

(2) Ako povrijede svoje obveze, zakonski zastupnici vladajućega društva odgovaraju ovisnome društvu za naknadu time nastale štete kao solidarni dužnici. Ako je sporno jesu li primijenili pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova, oni moraju dokazati da su primijenili pozornost koja se od njih zahtijeva.

(3) Društvo može odustati od zahtjeva za naknadu štete ili se nagoditi povodom postavljenog zahtjeva tek po proteku tri godine od nastanka prava na naknadu samo ako se s time posebnom odlukom suglase vanjski dioničari, a manjina, čiji udjeli zajedno čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala zastupljenoga pri donošenju odluke, ne izjavi protiv toga prigovore u zapisnik sa skupštine društva na kojoj se o tome odlučivalo. Navedeno vremensko ograničenje ne vrijedi ako obveznik nije sposoban za plaćanje ili ako je radi otklanjanja ili izbjegavanja stečajnog postupka sklopio nagodbu sa svojim vjerovnicima.

(4) Svaki član društva može, ali samo u korist društva, postaviti zahtjev za naknadu štete. Zahtjev mogu postaviti i vjerovnici društva, ako se ne mogu namiriti od društva. Obveza naknade štete vjerovnicima ne može se isključiti odricanjem ni nagodbom koju sklopi društvo. Ako se nad društvom otvori stečajni postupak, za vrijeme toga postupka stečajni upravitelj ostvaruje prava članova društva i vjerovnika prema društvu.

(5) Zahtjevi na temelju odredaba prethodnih stavaka ovoga članka prema zakonskim zastupnicima zastaruju za pet godina.

Odgovornost članova uprave i nadzornog odbora ovisnoga društva

Članak 495.

(1) Članovi,uprave i nadzornog odbora ovisnoga društva odgovaraju kao solidarni dužnici, pored obveznika na naknadu štete iz članka 494. ovoga Zakona, ako svojim djelovanjem povrijede svoje obveze. Ako je sporno jesu li primijenili pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova, oni moraju dokazati da su primijenili pozornost koja se od njih zahtijeva.

(2) Obveza naknade štete ne isključuje se time što se nadzorni odbor suglasio s nekom radnjom.

(3) Nema obveze članova uprave da nadoknade štetu, ako je štetna radnja poduzeta prema uputi po kojoj se moralo postupiti po odredbama članka 493. stavka 2. ovoga Zakona. Ovdje treba primijeniti odredbe članka 494. stavka 3. do 5. ovoga Zakona.

Pododjeljak 2.

Odgovornost kada nema ugovora o vođenju poslova društva

Granice utjecaja

Članak 496.

(1) Ako nije sklopljen ugovor o vođenju poslova društva, vladajuće društvo ne smije koristiti svoj utjecaj da ovisno društvo uputi na to da poduzme štetne pravne poslove ili da poduzme ili propusti radnje na svoju štetu, osim ako se vladajuće društvo obveže da će ovisnome društvu nadoknaditi štetu koja bi mu time nastala.

(2) Ako se šteta ne nadoknadi u poslovnoj godini, mora se najkasnije na kraju poslovne godine u kojoj je ovisnome društvu počinjena šteta utvrditi kada će se i na koji način to učiniti. Ovisnome društvu mora se osigurati pravo prvenstva pri podmirenju zahtjeva.

Izvješće uprave o odnosima s povezanim društvima

Članak 497.

(1) Ako nije sklopljen ugovor o vođenju poslova društva, uprava ovisnoga društva mora u prva tri mjeseca poslovne godine izraditi izvješće o odnosima društva s povezanim društvima. U izvješću treba navesti sve pravne poslove koje je društvo u prethodnoj godini poduzelo s vladajućim društvom ili s njime povezanim društvima ili prema uputama u interesu tih društava, kao i sve druge radnje, koje je u protekloj godini prema uputama tih društava poduzelo ili propustilo poduzeti. Kod pravnih poslova moraju se navesti činidba i protičinidba, a kod ostalih radnji razlozi za njihovo poduzimanje te njima postignute prednosti i štete koje su nastale za društvo. Pri pokrivanju gubitaka mora se pojedinačno navesti kako je stvarno nadoknađen gubitak u poslovnoj godini ili za što je društvu bilo omogućeno da postavi pravni zahtjev.

(2) Izvješće se mora izraditi u skladu s načelima savjesnog i istinitog polaganja računa.

(3) Na kraju izvješća uprava mora izjaviti je li društvo prema okolnostima koje su bile poznate u trenutku kada je poduzet pravni posao ili neka radnja ili kada je ona propuštena, za svaki pravni posao primilo odgovarajuću protučinidbu i nije li time što je neka radnja bila poduzeta ili propuštena došlo do štete. Ako je društvo pretrpjelo štetu, uprava mora osim toga izjaviti je li mu ona nadoknađena. Ova se izjava unosi i u izvješće o stanju društva.

(4) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka ne podnosi se ako je između vladajućega i ovisnoga društva sklopljen ugovor o prijenosu dobiti.

Ispitivanje od strane revizora

Članak 498.

(1) Ako godišnja financijska izvješća mora pregledati revizor, zajedno s njima i s izvješćem o stanju društva mora mu se predati i izvješće iz prethodnoga članka ovoga Zakona. Revizor mora ispitati:

1. jesu li navodi u tome izvješću točni,

2. nije li u pravnim poslovima koji se navode u izvješću prema okolnostima koje su bile poznate u vrijeme kada su poslovi poduzimani vrijednost činidbe društva bila neprimjereno visoka, a ako je to bio slučaj je li razlika u vrijednosti nadoknađena,

3. ima li okolnosti koje bi glede mjera navedenih u izvješću govorile za bitno drugačiju prosudbu od one koju je dala uprava. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 299. stavka 1. do 3. ovoga Zakona.

(2) Revizor mora o obavljenom ispitivanju podnijeti pisano izvješće. Ako utvrdi da godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva i izvješće o odnosima s povezanim društvima nisu potpuni, mora to navesti u svome izvješću. Revizor svoje potpisano izvješće dostavlja upravi društva.

(3) Ako revizor smatra da se izvješću ne mogu staviti primjedbe, mora uz svoje izvješće dati sljedeću izjavu Na temelju moga/našega ispitivanja i prosudbe potvrđujem/potvrđujemo

1. da su navodi u izvješću točni,

2. da u pravnim poslovima koji se navode u izvješću prema okolnostima koje su bile poznate u vrijeme kada su poslovi poduzimani vrijednost činidbe društva nije bila neprimjereno visoka, odnosno da je razlika u vrijednosti nadoknađena,

3. da nema okolnosti koje bi glede mjera navedenih u izvješću govorile za bitno drugačiju prosudbu od one koju je dala uprava. Ako se u izvješću ne navodi nijedan pravni posao, mora se ispustiti dio izjave naveden u točki 2., a ako se ne navodi nijedna mjera, mora se ispustiti dio izjave naveden u točki 3. Ako revizor glede nijednoga posla navedenoga u izvješću ne utvrdi da je činidba društva po vrijednosti bila neprimjereno visoka, izjavu iz točke 2. treba ograničiti samo na potvrdu toga.

(4) Ako ima prigovora koje treba staviti izvješću ili ako revizor utvrdi da izvješće o odnosima s povezanim društvima nije potpuno, on mora ograničiti svoju izjavu, odnosno odbiti da ju dade. Ako uprava sama izjavi da je društvo bilo oštećeno određenim pravnim poslovima ili mjerama, a da mu šteta nije nadoknađena, to se mora navesti u izjavi, a nju ograničiti na preostale poslove ili mjere.

(5) Revizor mora izjavu potpisati uz navođenje mjesta i dana gdje ju je i kada dao. Tu izjavu treba uključiti u izvješće o reviziji.

Ispitivanje od strane nadzornog odbora

Članak 499.

(1) Uprava mora izvješće o odnosima s povezanim društvima i izvješće revizora a, ako godišnja financijska izvješća mora pregledati revizor, i njegovo izvješće dostaviti nadzornome odboru. Svaki član nadzornoga odbora ima pravo upoznati se s tim izvješćima Ako nadzorni odbor drugačije ne odluči, izvješća se moraju dostaviti svim članovima toga odbora.

(2) Nadzorni odbor mora ispitati izvješće o odnosima s povezanim društvima i o tome izvijestiti glavnu skupštinu u izvješću koje joj inače podnosi. Ako godišnja financijska izvješća mora ispitati revizor, nadzorni odbor mora u svome izvješću zauzeti stav o rezultatima revizorovog ispitivanja izvješća o odnosima s povezanim društvima. U izvješću se mora preuzeti izjava koju je dao revizor ili izričito navesti da je takvu izjavu odbio dati.

(3) Na kraju izvješća nadzorni odbor mora izjaviti ima li prigovora na izjavu uprave koju je ona dala na kraju svoga izvješća o odnosima s povezanim društvima.

(4) Ako revizor mora ispitati godišnja financijska izvješća, on mora na zahtjev nadzornoga odbora sudjelovati u raspravi koja se o tome u njemu vodi.

Posebno ispitivanje

Članak 500.

Na zahtjev nekoga od dioničara ili člana društva s ograničenom odgovornošću sud može odrediti da se posebno ispitaju poslovni odnosi društva s vladajućim društvom ili s nekim društvom koje je s njime povezano

1. ako je revizor ograničio izjavu prema odredbi članka 498. stavka 4. ovoga Zakona ili ju je odbio dati,

2. ako se nadzorni odbor izjasnio za to da treba staviti prigovore na izjavu uprave koju je ona dala na kraju svoga izvješća o odnosima s povezanim društvima,

3. ako je uprava izjavila da je društvo bilo oštećeno određenim pravnim poslovima ili mjerama, a da mu šteta nije nadoknađena.

Odgovornost vladajućega društva i njegovih zakonskih zastupnika

Članak 501.

(1) Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dade ovisnome društvu prednost pri zahtjevu da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu.

(2) Pored vladajućega društva, jamče kao solidarni dužnici i zakonski zastupnici društva, koji su uputili ovisno društvo na to da obavi pravni posao ili da poduzme, odnosno propusti da poduzme neke radnje.

(3) Nema obveze da se nadoknadi šteta, ako bi uredan i savjestan voditelj poslova nekoga nezavisnoga društva ušao u takav pravni posao ili bi poduzeo ili propustio istu takvu radnju.

(4) Za odgovornost zakonskih zastupnika na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 494. stavka 3. do 5. ovoga Zakona.

Odgovornost organa ovisnoga društva

Članak 502.

(1) Članovi uprave ovisnoga društva odgovaraju kao solidarni dužnici, pored obveznika za naknadu štete iz članka 501. ovoga Zakona ako, povrijedivši svoje obveze, u izvješću o odnosima ovisnoga društva s povezanim društvima propuste navesti štetne pravne poslove ili štetne radnje ili ne navedu da je društvo s tim pravnim poslovima ili radnjama bilo oštećeno, a da mu tako nastala šteta nije bila nadoknađena. Ako je sporno jesu li članovi uprave primijenili pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova, moraju dokazati da su primijenili pozornost koja se od njih zahtijeva.

(2) Članovi nadzornog odbora odgovaraju kao solidarni dužnici, pored obveznika za naknadu štete iz članka 501. ovoga Zakona, ako glede pravnoga posla ili štetne radnje povrijede svoju obvezu da provjere izvješće o odnosima s povezanim društvima i da o rezultatu provjere obavijeste skupštinu.

(3) Nema obveze da se nadoknadi šteta, ako se radnja temelji na zakonitoj odluci skupštine.

(4) Za odgovornost članova organa ovisnoga društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 494. stavka 3. do 5. ovoga Zakona.

Odjeljak 4.

PRIKLJUČENA DRUŠTVA

Priključenje

Članak 503.

(1) Skupština dioničkoga društva, odnosno društva s ograničenom odgovornošću može donijeti odluku o priključenju društva drugome dioničkom društvu ili društvu s ograničenom odgovornošću čije je sjedište u Republici Hrvatskoj (glavnome društvu), ako sve dionice društva, odnosno jedini udio u društvu drži buduće glavno društvo. Na tu se odluku ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona i statuta o promjeni statuta.

(2) Odluka o priključenju je pravovaljana ako se s njome suglasi skupština budućega glavnoga društva. Odluka o davanju suglasnosti donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga u skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može predvidjeti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Na tu odluku primjenjuje se druga rečenica stavka 1. ovoga članka. Svakome se dioničaru, odnosno članu društva, na njegov zahtjev postavljen na skupštini koja donosi odluku o priključenju, mora dati izvješće o svim bitnim činjenicama vezanim za priključenje, koje se odnose na društvo koje se priključuje.

(3) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis priključenja u sudski registar i u njoj navesti tvrtku glavnoga društva. Pri tome uprava more izjaviti da odluke skupština nisu pobijane u roku u kojemu se to moglo učiniti ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno. Prijavi se prilažu zapisnici odluka obiju skupština i njihovi prilozi u originalu ili u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

(4) Društvo je priključeno glavnome društvu upisom priključenja u sudski registar na čijem je području sjedište društva koje se priključuje.

Priključenje odlukom većine

Članak 504.

(1) Skupština dioničkoga društva, odnosno društva s ograničenom odgovornošću može donijeti odluku o priključenju društva drugome dioničkome društvu, odnosno društvu s ograničenom odgovornošću koje ima sjedište u Republici Hrvatskoj i onda ako dionice društva, odnosno udio u društvu u ukupnom nominalnom iznosu koji čini devedeset i pet posto (95%) temeljnoga kapitala društva drži buduće glavno društvo. Vlastite dionice i dionice, odnosno udjeli koje netko drugi drži za račun društva odbijaju se od temeljnog kapitala društva. Za to priključenje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 503. ovoga Zakona.

(2) Oglašavanje priključenja kao točke dnevnoga reda skupštine valjano je:

1. ako sadržava tvrtku i sjedište budućega glavnoga društva,

2. ako mu je priložena izjava budućega glavnoga društva kojom ono dioničarima, odnosno imateljima udjela koji su istupili ponudi na ime naknade za njihove dionice, odnosno udjele vlastite dionice, a u slučaju iz treće rečenice stavka 5. ovoga članka osim toga i plaćanje naknade u novcu. Odredba točke 2. ovoga stavka primjenjuje se i pri objavljivanju koje čini buduće glavno društvo.

(3) Na sukupštini društva koje se priključuje na kojoj se odlučuje o priključenju mora se svakome dioničaru, odnosno članu društva na njegov zahtjev podnijeti izvješće o bitnim činjenicama glede budućega glavnoga društva, koje su vezane za priključenje.

(4) Upisom priključenja u sudski registar sve dionice, odnosno udjeli koje ne drži glavno društvo prelaze na to društvo. Ako su za te dionice izdane isprave o dionicama, one do njihovog izručenja glavnome društvu daju samo pravo na otpremninu (naknadu).

(5) Dioničari, odnosno imatelji udjela koji istupaju iz društva imaju pravo na primjerenu otpremninu. Kao otpremninu treba im dati vlastite dionice glavnoga društva. Ako je glavno društvo ovisno društvo, dioničarima koji istupaju treba po njihovu izboru dati vlastite dionice glavnoga društva ili im isplatiti primjerenu otpremninu u novcu. Ako se kao otpremnina daju vlastite dionice glavnoga društva, otpremnina se smatra primjerenom ako se dionice daju u omjeru u kojemu bi se pri spajanju društva za svaku dionicu društva, odnosno za udio morale dati dionice glavnog društva, pri čemu se mogu učiniti i doplate u novcu. Kod određivanja primjerene otpremnine u novcu mora se uzeti u obzir imovinsko i financijsko stanje društva u trenutku donošenja odluke njegove skupštine o priključenju. Otpremnina i doplate u novcu moraju se od trenutka objave priključenja ukamatiti po zaštitnoj kamatnoj stopi određenoj na temelju poreskih propisa. Ne isključuje se ostvarivanje prava na naknadu i druge štete.

(6) Odluku skupštine priključenoga društva o priključenju glavnome društvu može pobijati svaki dioničar, odnosno imatelj udjela koji istupa. Odluka se pobija tužbom koja se može podići kod nadležnoga suda u roku od dva mjeseca od upisa priključenja u sudski registar, ako glavno društvo nije ponudilo otpremninu, ako na nije primjerena ili nije ponuđena na pravi način.

Zaštita vjerovnika

Članak 505.

(1) Vjerovnicima priključenoga društva, čija su potraživanja nastala prije nego što je objavljen upis priključenja u sudski registar, mora se, ako se u tu svrhu jave u roku od šest mjeseci nakon objave, dati osiguranje ako ne mogu na drugi način tražiti da im se podmire njihova potraživanja. Vjerovnike se u objavi upisa mora uputiti na to njihovo pravo.

(2) Pravo da se zahtijeva osiguranje nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase.

Odgovornost glavnoga društva

Članak 506.

(1) Od upisa priključenja glavno društvo odgovara vjerovnicima priključenoga društva kao solidarni dužnik za obveze toga društva koje su nastale prije i koje nastanu nakon priključenja. Drugačiji sporazum nema učinka prema trećima.

(2) Ako se prema glavnome društvu postavi zahtjev za podmirenje obveze priključenoga društva koja je nastala prije priključenja, ono može staviti prigovore koji nisu njegovi osobni prigovori samo utoliko, ukoliko bi ih moglo staviti i priključeno društvo.

(3) Glavno društvo može odbiti da ispuni zahtjev vjerovnika sve dok priključeno društvo može pobijati pravni posao na temelju kojega je nastala obveza. Isto pravo ima glavno društvo sve dok se vjerovnik može namiriti prijebojem protiv dospjelog potraživanja priključenoga društva.

(4) Izvršni naslov protiv priključenoga društva ne može biti temelj za izvršenje protiv glavnoga društva.

Ovlasti glavnoga društva i odgovornost članova uprave

Članak 507.

(1) Glavno društvo je ovlašteno glede vođenja poslova društva davati upute upravi priključenoga društva. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 493. stavka 2., članka 494. stavka 3. i članka 495., a ne primjenjuju se odredbe članka 496. do 502. ovoga Zakona.

(2) Činidbe koje priključeno društvo ispunjava glavnome društvu nisu u suprotnosti s odredbama članka 217., 220. i 222. ovoga Zakona.

Zakonska rezerva. Prijenos dobiti. Preuzimanje gubitka

Članak 508.

(1) Na priključena društva ne primjenjuju se odredbe o stvaranju zakonske rezerve, o njeziom korištenju i o unošenju određenih iznosa u zakonsku rezervu.

(2) Glavno društvo je obvezno nadoknaditi svaki gubitak u računu dobiti i gubitka priključenoga društva, ako on prelazi iznose rezervi.

Obavještavanje dioničara, odnosno članova glavnoga društva

Članak 509.

Svakome dioničaru, odnosno članu glavnoga društva moraju se dati obavještenja o priključenome društvu, kao i poslovima glavnoga društva.

Prestanak priključenja

Članak 510.

(1) Priključenje prestaje:

1. odlukom skupštine priključenoga društva,

2. ako glavno društvo više nije dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,

3. ako glavno društvo više ne drži sve dionice priključenoga društva,

4. prestankom glavnoga društva.

(2) Ako glavno društvo više ne drži sve dionice priključenoga društva, glavno društvo to mora bez odgađanja pismeno priopćiti priključenome društvu.

(3) Do tada priključeno društvo mora bez odgađanja podnijeti registarskome sudu prijavu za upis prestanka priključenja u sudski registar, razlog zbog kojega je do toga došlo te vrijeme

prestanka priključenja.

(4) Zahtjevi prema ranije glavnome društvu za podmirenje obveza društva koje je do tada bilo priključeno tome društvu zastaruju za pet godina od dana kada se smatra da je objavljen upis prestanka priključenja u sudski registar, ako zahtjev prema dotad priključenome društvu ne zastaruje u kraćem roku. Ako zahtjev vjerovnika dospijeva nakon dana kada se smatra da je objavljen upis prestanka priključenja u sudski registar, zastarijevanje počinje teći s danom dospijeća.

Odjeljak 5.

DRUŠTVA S UZAJAMNIM UDJELIMA

Ograničenje prava

Članak 511.

(1) Ako društvo kapitala i neko drugo takvo društvo imaju udjele jedno u drugome, mogu, ako im je poznato takvo sudjelovanje u udjelima, odnosno ako im je ono priopćeno u skladu s odredbom članka 478. ovoga Zakona, koristiti prava iz udjela koja jedno društvo ima u drugome, najviše do četvrtine svih udjela drugoga društva. To ne vrijedi za pravo da se steknu nove dionice pri povećanju temeljnoga kapitala iz sredstava društva.

(2) Ako je društvo sa svoje strane poslalo drugome društvu obavijest o uzajamnim udjelima, ograničenje iz stavka 1. ovoga članka ne vrijedi prije nego što ono primi takvu obavijest od drugoga društva, odnosno prije nego što mu postojanje međusobnih udjela postane poznato.

(3) Društva s uzajamnim udjelima moraju se bez odgađanja obavještavati o visini vlastitoga udjela i o svim nastalim promjenama koje su s time u vezi.

GLAVA VII.

PRIPAJANJE I SPAJANJE DRUŠTAVA

Odjeljak I.

PRIPAJANJE I SPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVA

Pojam

Članak 512.

(1) Jedno ili više dioničkih društava mogu se pripojiti drugome dioničkome društvu bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za dionice toga društva.

(2) Dva ili više dioničkih društava mogu se spojiti bez da se provede postupak likvidacije osnivanjem novoga dioničkoga društva, na koje prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za dionice novoga društva.

(3) Pripajanje i spajanje je dopušteno i onda kada su donesene odluke o prestanku društava koja se pripajaju ili koja se spajaju a moglo bi se odlučiti da se ona nastave.

Pododjeljak 1.

Pripajanje

Priprema pripajanja

Članak 513.

(1) Uprave društava koja sudjeluju u pripajanju sklapaju ugovor o pripajanju.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati sljedeće podatke:

1. tvrtke i sjedišta društva koja sudjeluju u pripajanju,

2. sporazum o prijenosu imovine svakoga društva koje se pripaja u zamjenu za dionice društva preuzimatelja,

3. omjer zamjene dionica, a ako je to potrebno i visinu doplate u novcu,

4. pojedinosti o prijenosu dionica društva preuzimatelja,

5. vrijeme od kada te dionice daju pravo na sudjelovanje u dobiti društva i sve pojedinosti glede toga prava,

6. vrijeme od kada radnje pripojenoga društva vrijede kao da su poduzete za račun društva preuzimatelja,

7. prava koja društvo preuzimatelj daje svakome pojedinome dioničaru, kao i imateljima vrijednosnih papira pripojenoga društva,

8. svaku posebnu pogodnost koja se daje nekome članu uprave ili nadzornog odbora društva koja sudjeluju u pripajanju ili revizoru pripajanja.

Izvješće o pripajanju

Članak 514.

(1) Uprava svakoga društva koje sudjeluje u pripajanju mora sastaviti opširno pisano izvješće u kojemu se pravno i gospodarski obrazlaže ugovor o pripajanju a naročito omjer zamjene dionica.

(2) Izvješće mora sadržavati i mjerila za procjenu imovine društva koja je osnovica za omjer zamjene dionica.

Revizija pripajanja

Članak 515.

(1) Jedan ili više revizora (revizori pripajanja) moraju za svako društvo koje sudjeluje u pripajanju pregledati ugovor o pripajanju.

(2) Za svako društvo koje sudjeluje u pripajanju revizore pripajanja postavlja njegova uprava. Isti revizori mogu obaviti reviziju za sva društva koja sudjeluju u pripajanju, ako ih na zajednički zahtjev uprava tih društava postavi sud.

(3) Revizori pripajanja moraju izraditi pisano izvješće o obavljenoj reviziji. Može se izraditi i zajedničko izvješće. Izvješće se mora zaključiti izjavom o tome je li primjeren omjer predložene zamjene dionica. Pri tome treba navesti:

1. kojim je metodama određen omjer zamjene dionica,

2. iz kojih je razloga primjena tih metoda primjerena,

3. do kojega bi se omjera zamjene došlo kada bi se primijenile različite metode, ako su one primijenjene, te koji je značaj dan pojedinim metodama za utvrđivanje predloženog omjera zamjene i vrijednosti na kojoj ona počiva, kao i posebne teškoće koje su se pojavile pri procjeni društava. U izvješću ne treba navoditi činjenice čije bi objavljivanje moglo prouzročiti značajnu štetu nekome od društava koja sudjeluju u pripajanju ili društvima koja su s njima povezana.

(4) Na odgovornost revizora pripajanja, njihovih pomoćnika i zakonskih zastupnika društva koje obavlja reviziju primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje revizija.

Odluke glavnih skupština

Članak 516.

(1) Ugovor o pripajanju je valjan kada ga odobre glavne skupštine svih društava koja sudjeluju u pripajanju.

(2) Odluka kojom se daje odobrenje iz stavka 1. ovoga članka donesi se glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga u glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina, a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

(3) Ako postoje dionice više rodova, za odluku glavne skupštine potrebna je suglasnost dioničara svakoga roda dionica. Dioničari svakoga roda dionica donose o suglasnosti posebnu odluku. Za to vrijede odredbe stavka 2. ovoga članka.

Priprema i provođenje glavne skupštine

Članak 517.

(1) Ugovor o pripajanju treba prijaviti u sudski registar prije nego što se sazove glavna skupština koja treba odlučiti o odobrenju ugovora.

(2) Od sazivanja glavne skupštine iz stavka 1. ovoga članka moraju se u poslovnim prostorijama društva staviti na uvid dioničarima:

1. ugovor o pripajanju;

2. godišnja financijska izvješća i izvješća o stanju društava koja sudjeluju u pripajanju za posljednje tri poslovne godine,

3. ako se zadnja godišnja financijska izvješća odnose na poslovnu godinu koja je istekla više od šest mjeseci prije sklapanja ugovora o pripajanju, i nova takova izvješća na određeni dan od kojega nije proteklo više od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora o pripajanju,

4. izjave uprava društava koja sudjeluju u pripajanju iz članka 540. ovoga Zakona, izvješća o reviziji iz članka 515. ovoga Zakona.

(3) Nova financijska izvješća iz stavka 2. točke 3. ovoga članka moraju se sastaviti po propisima koji su se primjenjivali pri izradi posljednjih godišnjih financijskih izvješća društva. Mogu se preuzeti stavke iz posljednjih godišnjih financijskih izvješća. Pri tome se moraju uzeti u obzir otpisi i ispravke vrijednosti te sve bitne promjene u vrijednosti imovine, koje nisu vidljive iz poslovnih knjiga do dana s kojim su izrađena ta izvješća.

(4) Na zahtjev svakoga dioničara mora mu se bez odgađanja besplatno dati prijepis ili fotokopiju isprava navedenih u stavku 2. ovoga članka.

(5) Za vrijeme održavanja glavne skupštine svakoga društva treba omogućiti uvid u isprave iz stavka 2. ovoga članka. Uprava mora na početku rasprave usmeno obrazložiti ugovor o pripajanju, koji se prilaže kao prilog zapisniku.

(6) Svakome dioničaru treba na njegov zahtjev na glavnoj skupštini koja odlučuje o pripajanju dati obavijest o svim činjenicama vezanim za druga društva koja sudjeluju u pripajanju, a koje su bitne za to pripajanje.

Ugovor o pripajanju

Članak 518.

(1)Ugovor o pripajanju mora se sklopiti u obliku javnobilježničke isprave.

(2) Ako ugovor o pripajanju treba stupiti na snagu tek po proteku više od 10 godina, svaka ga ugovorna strana može otkazati po proteku deset godina s time da se primjenjuje polugodišnji otkazni rok. Isto vrijedi i ako je ugovor sklopljen pod uvjetom a on se ne ispuni unutar roka od deset godina. Otkaz je dopušten samo s krajem poslovne godine onoga društva prema kome se izjavljuje.

Povećanje temeljnoga kapitala društva radi toga da se provede pripajanje

Članak 519.

(1) Ako društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital radi toga da bi provelo pripajanje društva, ne primjenjuju se odredbe članka 304. stavka 4., članka 306. stavka 2., članka 307. i 308., te članka 309. stavka 2. i stavka 3. točke 1. ovoga Zakona. Revizija propisana odredbom članka 305. stavka 3. ovoga Zakona provodi se samo onda, ako sud posumnja dosiže li vrijednost uloga u stvarima i u pravima noininalne iznose dionica koje se za to daju. To vrijedi i onda kada se temeljni kapital društva povećava izdavanjem novih dionica na temelju ovlasti iz članka 326. ovoga Zakona. U tome se slučaju ne primjenjuju ni odredbe članka 324. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Prijavi za upis u sudski registar moraju se osim isprava iz članka 309. stavka 3. točke 2. do 4. ovoga zakona priložiti ugovor o pripajanju i odluke o odobrenju toga ugovora u originalu, u prijepisu ili u fotokopiji koji su ovjereni od javnog bilježnika.

Provođenje pripajanja

Članak 520.

(1) Društvo preuzimatelj ne smije povećati temeljni kapital da bi provelo pripajanje ako drži dionice društva koje preuzima. Isto vrijedi i ako pripojeno društvo drži vlastite dionice ili dionice društva preuzimatelja, za koje nije u punom iznosu uplaćen nominalni iznos ili viši iznos za koji su izdane, a koji je trebalo uplatiti. Društvo preuzimatelj ne može povećati temeljni kapital sve dok drži vlastite dionice ili sve dok društvo koje se pripaja drži dionice društva preuzimatelja za koje nije u punom iznosu plaćen nominalni iznos ili viši iznos za koji su izdane. S držanjem dionica od strane drutšva izjednačava se slučaj kada ih za račun toga društva drži netko treći.

(2) Ako društvo preuzimatelj plaća doplate u novcu, one ne smiju prelaziti deseti dio ukupnoga nominalnoga iznosa danih dionica toga društva.

Prijava za upis pripajanja u sudski registar

Članak 521.

(1) Svako društvo mora podnijeti registarskome sudu prijavu za upis pripajanja u sudski registar. Društvo preuzimatelj ovlašteno je podnijeti prijavu za upis pripajanja i u sudski registar u koji je upisano pripojeno društvo.

(2) Pri podnošenju prijave uprava mora izjaviti da odluke o pripajanju nisu pobijane u za to propisanome roku ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno. Prijavi se prilažu u originalu ili u javno ovjerenoj kopiji ili fotokopiji ugovor o pripajanju, zapisnici s glavnih skupština na kojima su donesene odluke o pripajanju, a ako je za pripajanje potrebno odobrenje državnog organa, i to odobrenje.

(3) Prijavi za upis u sudski registar sjedišta svakoga pripojenoga društva moraju se priložiti i zaključna financijska izvješća toga društva. Na ta izvješća na odgovarajući se način primjenjuju propisi o izradi financijskih izvješća i o reviziji tih izvješća. Ona se ne moraju objaviti. Registarski sud može upisati pripajanje u sudski registar samo onda ako su financijska izvješća izrađena s danom najviše osam mjeseci prije dana podnošenja prijave za upis.

Upis pripajanja

Članak 522.

(1) Pripajanje se može upisati u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj tek nakon što se to upiše u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo. Ako je radi provođenja pripajanja povećan temeljni kapital društva preuzimatelja, pripajanje se ne može upisati u sudski registar prije nego što se u taj registar upiše povećanje temeljnoga kapitala. Uz upis u sudski registar svakoga pripojenoga društva, treba upisati zabilješku da će pripajanje biti pravovaljano tek nakon što se upiše u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja.

(2) Svako pripojeno društvo mora imenovati povjerenika za primanje dionica koje se moraju dati i za primanje doplata u novcu. Pripajanje se može upisati u sudski registar nakon što povjerenik priopći sudu da je u posjedu dionica te da je primio doplate u novcu.

(3) Upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u vrijeme pripajanja ni jedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

(4) Upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj prestaju pripojena društva. Nije potrebno da se ona posebno brišu iz trgovačkog registra. Upisom pripajanja dioničari pripojenih društava postaju dioničari društva preuzimatelja. To neće biti onda ako društvo preuzimatelj ili netko treći, tko djeluje u svoje ime a za račun toga društva, drži dionice pripojenoga društva ili ako pripojeno društvo drži vlastite dionice ili ako te dionice drži netko treći tko djeluje u svoje ime a za račun toga društva.

(5) Upisom pripajanja u sudski registar uklanja se nedostatak ako ugovor o pripajanju nije sklopljen u obliku javnobilježničke isprave.

(6) Sud koji vodi sudski registar u kome je upisano društvo preuzimatelj mora po službenoj dužnosti izvijestiti sud koji vodi registar u kome je upisano svako pripojeno društvo o danu kada je pripajanje bilo upisano. Po primitku toga priopćenja sud sjedišta svakoga pripojenoga društva mora po službenoj dužnosti upisati u sudski registar zabilješku kada je pripajanje upisano u taj registar suda sjedišta društva preuzimatelja i poslati tome sudu na čuvanje sve isprave društva koje se kod njega nalaze.

(7) Na zamjenu dionica pripojenih društava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o proglašenju isprava o dionicama nevažećima sadržane u članku 230. ovoga Zakona i o njihovu proglašenju nevažećima u vezi sa spajanjem dionica sadržane u članku 346. ovoga Zakona. Za tu zamjenu nije potrebno odobrenje suda.

Zaštita vjerovnika

Članak 523.

(1) Vjerovnicima društava koja sudjeluju u pripajanju mora se dati osiguranje, ako se u tu svrhu jave u roku od šest mjeseci od objavljivanja upisa pripajanja u sudski registar u koji je upisano ono društvo čiji su vjeronici, a ne mogu tražiti da im se podmire potraživanja. To pravo imaju vjerovnici društva preuzimatelja samo onda ako mogu dokazati da je pripajanjem društava ugroženo ispunjenje njihovih potraživanja. Vjerovnike se mora u objavi o upisu upozoriti na to njihovo pravo.

(2) Pravo da zahtijevaju davanje osiguranja nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase.

Zaštita imatelja posebnih prava

Članak 524.

Društvo preuzimatelj mora imateljima zamjenjivih obveznica, obveznica s promjenjivom kamatom i potvrda o posebnim pravima na dividendu koje su izdala pripojena društva dati ona prava koja su im ta društva osiguravala.

Polazna vrijednost društva preuzimatelja

Članak 525.

(1) Vrijednosti iskazane u bilanci pripojenoga društva iskazuju se u bilanci društva preuzimatelja u skladu s odgovarajućim propisima o računovodstvu.

(2) Ako društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital društva radi toga da provede pripajanje ili prijeđe li ukupni nominalni iznos dionica koje se daju za prenesenu imovinu pripojenoga društva ili veći iznos za koji su one izdane uključujući i plaćanja u novcu vrijednost predmeta imovine pojedinačno navedenih u bilanci, razliku se mora prikazati kao nematerijalnu imovinu.

Odgovornost za štetu članova organa pripojenoga društva

Članak 526.

(1) Članovi uprave i nadzornoga odbora pripojenoga društva obvezni su kao solidarni dužnici nadoknaditi štetu, koju pripajanjem pretrpe to društvo, njegovi dioničari i vjerovnici društva. Za štetu ne odgovaraju oni članovi tih organa koji su pri reviziji imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju postupali s dužnom pozornošću.

(2) Za zahtjeve iz stavka 1. ovoga članka, kao i za sve druge zahtjeve koji se podignu za i protiv pripojenoga društva smatra se kao da to društvo i dalje postoji. Utoliko se potraživanja i obveze pripajanjem ne sjedinjuju.

(3) Zahtjevi koji se temelje na odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka zastaruju za pet godina od dana objave upisa pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja.

Ostvarenje prava na naknadu štete

Članak 527.

(1) Zahtjevi iz članka 526. stavka 1. i 2. ovoga Zakona mogu se ostvariti samo preko posebnoga zastupnika kojega na prijedlog dioničara ili vjerovnika pripojenoga društva postavlja sud na čijem je području sjedište toga društva. Prijedlog mogu postaviti samo oni dioničari, koji su već zamijenili svoje dionice za dionice društva preuzimatelja i vjerovnici koji se ne mogu namiriti od toga društva.

(2) Zastupnik mora, navodeći svrhu svoga postavljenja, pozvati dioničare i vjerovnike odgovarajućega pripojenoga društva da u primjerenome roku, koji mora iznositi najmanje mjesec dana, prijave svoje zahtjeve iz članka 526. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. Poziv treba objaviti u glasilu društva.

(3) Iznos, koji se dobije ostvarenjem zahtjeva protiv pripojenoga društva, zastupnik mora upotrijebiti za podmirenje vjerovnika toga društva, ako ih već nije podmirilo društvo preuzimatelj ili im ono nije dalo neko osiguranje. Ostatak se dijeli dioničarima. Za podjelu vrijede odredbe članka 380. ovoga Zakona. Vjerovnici i dioničari koji se na vrijeme ne prijave, ne uzimaju se u obzir pri podjeli.

(4) Posebni zastupnik ima pravo na naknadu primjerenih izdataka kao i na nagradu za svoj rad. Izdatke i nagradu utvrđuje sud po slobodnoj ocjeni prema okolnostima svakog pojedinog slučaja i određuje u kojem opsegu treba da ih snose vjerovnici i dioničari kojih se to tiče. Na temelju pravomoćne odluke suda može se tražiti prisilno izvršenje.

Odgovornost za štetu članova organa društva preuzimatelja

Članak 528.

Zastara zahtjeva protiv članova uprave i nadzornog odbora društva preuzimatelja za naknadu štete na temelju pripajanja koji proizlazi iz odredbi članka 252., 272., 273., 494., 495. i 501. ovoga Zakona počinje teći od dana koji se smatra danom objave upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj.

Ništavost odluke pripojenoga društva o pripajanju

Članak 529.

Nakon upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, tužba na utvrđenje da je ništava odluka o pripajanju što ju je donijelo pripojeno društvo podiže se protiv društva preuzimatelja.

Učinak pripajanja

Članak 530.

Ako je pripajanje upisano u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja, nedostaci u postupku pripajanja ne utječu na valjanost pripajanja.

Pripajanje u posebnim slučajevima

Članak 531.

(1) Ako društvo preuzimatelj drži najmanje devet desetina temeljnoga kapitala pripojenoga društva, za pripajanje se ne traži odobrenje glavne skupštine pripojenoga društva, osim ako dioničari toga društva čiji udjeli zajedno dosižu dvadeseti dio temeljnoga kapitala zahtijevaju da se sazove glavna skupština, koja treba odlučiti o davanju odobrenja za pripajanje. Od temeljnoga kapitala treba odbiti vlastite dionice društva koje se pripaja i dionice koje drži netko drugi ali za račun toga društva. Statutom se može odrediti da pravo sazivanja glavne skupštine imaju dioničari i s manjim udjelom u temeljnome kapitalu. Za radnje potrebne da se pripremi pripajanje iz članka 517. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, što treba da ih poduzme društvo preuzimatelj, mjerodavan je dan sazivanja glavne skupštine društva koje se pripaja.

(2) Ako sve dionice društva koje se pripaja drži društvo preuzimatelj, podaci o zamjeni dionica iz članka 513. stavka 2. točke 3. do 5. ovoga Zakona i revizija pripjanja iz članka 515. stavka 2. ovoga Zakona nisu potrebni ako se odnose samo na pripajanje toga društva.

Sudsko ispitivanje omjera zamjene dionica

Članak 532.

(1) Odluka kojom je glavna skupština pripojenoga društva odobrila ugovor o pripajanju ne može se pobijati zbog toga što je omjer zamjene dionica prenisko odmjeren. Ako je on prenisko odmjeren, sud može na temelju zahtjeva odrediti da se doplate iznosi koji ne mogu prelaziti deseti dio ukupnoga nominalnoga iznosa danih dionica.

(2) Zahtjev može postaviti svaki dioničar pripojenoga društva, koji bi po odredbama članka 362. točke 1 i 2. ovoga Zakona imao pravo pobijati odluku o pripajanju, ali mu je pravo pobijanja isključeno prvom rečenicom stavka 1. ovoga članka. Zahtjev se može postaviti u roku od dva mjeseca od dana kada se smatra da je objavljen upis pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja. Dioničari koji nisu postavili zahtjev ne mogu iz odluke suda izvoditi nikakva prava.

Pododjeljak 2.

Spajanje

Članak 533.

(1) Pri spajanju dioničkih društava osnivanjem novoga dioničkoga društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 513. do 518., članka 520. stavka 2., članka 521. stavka 2. i 3., članka 522. stavka 2. i stavka 5. do 7., članka 523. do 527., članak 529. i 532. ovoga Zakona. Svako od društava koja se spajaju smatra se društvom koje se pripaja, a novo društvo se smatra društvom preuzimateljem.

(2) O spajanju se može odlučivati, tek nakon što je svako od društava koja se spajaju bilo barem dvije godine upisano u trgovačkom registru.

(3) Za donošenje statuta novoga društva i za izbor članova nadzornoga odbora toga društva traže se odobrenja glavnih skupština društava koja se spajaju. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 280. stavka 2. i 3. i članka 516. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

(4) Za osnivanje novoga društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 6., članka 173. stavka 3. i 4., članka 178. stavka 1., članka 180. stavka 1. i 4. i članka 189. ovoga Zakona. U statut novoga društva moraju se preuzeti utvrđenja o posebnim pogodnostima, troškovima osnivnja, ulozima u stvarima i u pravima i o njihovom preuzimanju, sadržana u statutima društava koja se spajaju.

(5) Društva koja se spajaju moraju podnijeti. prijavu za upis u sudski registar novoga društva sudu na čijem području to društvo treba da ima sjedište. Upisom novoga društva u sudski registar imovina društava koja se spajaju i njihove obveze prelaze na novo društvo. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u trenutku spajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za novo društvo, opseg obveza pravično se određuje uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

(6) Upisom novoga društva u sudski registar prestaju društva koja se spajaju. Nije potrebno posebno brisanje društava koja se spajaju u trgovačkom registru. Dioničari društava koja se spajaju upisom u registar postaju dioničari novoga društva. To ne vrijedi, ako jedno od društava koje se spajaju drži vlastite dionice ili ih drži netko treći, u svoje ime, ali za račun toga društva.

(7) U objavi upisa novoga društva treba osim njegova sadržaja navesti :

1. utvrđenja iz odredaba članka 165. stavka 3., članka 173. stavka 3. točke 5., 6. i 7., članka 174. stavka 2. i članka 175 ovoga Zakona,

2. ime, jedinstveni matični broj građana i prebivalište članova prvog nadzornog odbora,

3. odredbe ugovora o spajanju koje se odnose na broj dionica, a ako postoji više rodova dionica, i o rodu dionica koje novo društvo daje dioničarima društava koja se spajaju, te o načinu i vremenu dodjele tih dionica. Istovremeno mora se objaviti da je kod suda moguć uvid u sve isprave koje su mu uručene zajedno s prijavom za upis.

(8) Novo društvo mora podnijeti prijave za upis spajanja u trgovačke registre svih društava koja se spajaju. Spajanje društava može se upisati tek nakon što se upiše novo društvo.

(9) Ako je novo društvo upisano u sudski registar, nedostaci u postupku spajanja ne utječu na valjanost spajanja.

Odjejak 2.

PRIPAJANJE DIONIČKOGA DRUŠTVA DRUŠTVU S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Članak 534.

(1) Dioničko društvo može se pripojiti društvu s oraničenom odgovornošću prijenosom cijele imovine na to društvo u zamjenu za stjecanje udjela u društvu s ograničenom odgovornošću.

(2) Ako iz stavka 3. i 4. ovoga članka ne proizlazi što drugo, na pripajanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 535. stavka 2. i članka 536. do 545. ovoga Zakona. Odredbe koje se odnose na članove uprave i članove društva s ograničenom odgovornošću kojemu se dioničko društvo pripaja primjenjuju se na upravu i glavnu skupštinu dioničkog društva. U popisu članova društva koji se prilaže prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti nepoznati dioničari s naznakom isprava o dionicama na koje otpadaju odgovarajući udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću. Zaključna financijska izvješća društva koje se pripaja ne treba objaviti.

(3) Za odluku skupštine o pripajanju, dužnost uprave društva s ograničenom odgovornošću glede objave sastava nadzornog odbora, zamjenu dionica i prava dioničara koji su protiv pripajanja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 517. stavka 2. točke 1. i stavka 4. do 6., članka 557. stavka 2. i 3., članka 559., članka 561. točke 4. i članka 562. ovoga Zakona.

(4) Članovi uprave i nadzornog odbora dioničkog društva odgovaraju kao solidarni dužnici za štetu ako je ona pripajanjem pričinjena društvu, dioničarima i vjerovnicima društva. Za štetu ne odgovaraju oni članovi tih organa koji su pri reviziji imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju postupali s dužnom pozornošću.

Odjeljak 3.

PRIPAJANJE I SPAJANJE DRUŠTAVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Pojam

Članak 535.

(1) Jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu se pripojiti drugome društvu s ograničenom odgovornošću bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za udjele u tome društvu.

(2) Dva ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu se spojiti bez da se provede postupak likvidacije osnivanjem novoga društva s ograničenom odgovornošću na koje prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za udjele u novome društvu.

(3) Pripajanje i spajanje je dopušteno i onda kada je donesena odluka o prestanku društva koje se pripaja ili odluke o prestanku nekih od društava koja se spajaju a moglo se odlučiti da se ona nastave.

Pododjeljak 1.

Pripajanje

Odluka članova svakoga društva

Članak 536.

(1) Ugovor o pripajanju valjan je ako se s njime svojom odlukom suglase članovi svih društava koja sudjeluju u pripajanju.

(2) Za donošenje odluke potrebna je većina od tri četvrtine danih glasova. Društveni ugovor ne može predvidjeti da je za to potrebna manja većina. Ako za udjele u društvu preuzimatelja nisu u cjelini uplaćeni ulozi, za odluku članova pripojenoga društva moraju glasovati svi prisutni članovi toga društva. S odlukom se moraju suglasiti i članovi koji nisu bili prisutni pri donošenju odluke.

(3) Odluka se donosi u obliku javnobilježničke isprave. Njoj se mora priložiti ugovor o pripajanju društva.

(4) Svakome se članu društva mora na njegov zahtjev bez odgađanja dati prijepis ili fotokopiju odluke i ugovora o pripajanju.

(5) Uprava mora svakome članu društva na njegov zahtjev dati obavještenja o okolnostima koje su bitne za pripajanje

Ugovor o pripajanju

Članak 537.

(1) Ugovor o pripajanju sklapaju uprave društava koja sudjeluju u pripajanju, a mora se sklopiti u obliku javnobilježničke isprave.

(2) U ugovoru iz stavka 1. ovoga članka mora se odrediti nominalni iznos svakoga udjela koji se članu pripojenoga društva mora dati u društvu preuzimatelju.

(3) Ako se udjeli koje treba dati po odredbi prethodnoga stavka ovoga članka pribavljaju povećanjem temeljnoga kapitala i daju s drugim pravima i obvezama kao novi udjeli u društvu preuzimatelju, takva odstupanja se moraju predvidjeti u ugovoru o pripajanju.

(4) U ugovoru o pripajanju moraju se posebno odrediti članovi pripojenoga društva i nominalni iznosi udjela koji već postoje u društvu preuzimatelju a treba da ih dobe članovi pripojenoga društva.

(5) Ako ugovor o pripajanju treba stupiti na snagu tek po proteku više od 10 godina, svaka ga ugovorna strana može otkazati po proteku deset godina s time da se primjenjuje polugodišnji otkazni rok. Isto vrijedi i ako je ugovor sklopljen pod uvjetom a taj se uvjet ne ispuni unutar roka od deset godina. Otkaz je dopušten samo s krajem poslovne godine onoga društva prema kome se izjavljuje.

Povećanje temeljnoga kapitala društva radi toga da se provede pripajanje

Članak 538.

(1) Ako društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital radi toga da bi se provelo pripajanje, ne primjenjuju se odredbe članka 457. stavka 5. i članka 458. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona te odredba o pružanju dokaza uplate iz stavka 2. točke 2. istoga članka ovoga Zakona.

(2) Prijavi koja se podnosi sudu za upis u sudski registar kroz isprave navedene u članku 458. stavku 2. točki 2. i 3. ovog Zakona prilažu se ugovor o pripajanju i zapisnici u kojima su sadržane odluke o pripajanju u originalu ili u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

Provođenje pripajanja

Članak 539.

(1) Društvo preuzimatelj ne može povećati temljni kapital da bi provelo pripajanje ako drži poslovni udio u društvu koje se pripaja. Isto vrijedi i ako pripojeno društvo drži vlastiti poslovni udio ili ako poslovni udio u tome društvu drži drurštvo preuzimatelj ali za njega nije u cjelini uplaćen temeljni ulog. Društvo preuzimatelj ne može povećati temeljni kapital sve dok drži vlastiti poslovni udio ili dok društvo preuzimatelj drži poslovni udio u društvu koje se pripaja za koji nije u punome iznosu uplaćen temeljni ulog.

(2) Ako društvo preuzimatelj plaća doplate u novcu, one ne smiju prelaziti deseti dio ukpnoga nominalnoga iznosa danih poslovnih udjela u tome društvu.

Prijava za upis pripajanja u sudski registar

Članak 540.

(1) Svako društvo mora registarskome sudu podnijeti prijavu za upis pripajanja društva u sudski registar u kojemu je ono upisano.

(2) Pri podnošenju prijave članovi uprave moraju izjaviti da odluke o pripajanju nisu pobijane u za to propisanome roku ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno. U slučaju iz treče rečenice stavka 2. članka 536. ovoga Zakona članovi uprave pripojenoga društva moraju izjaviti da su se s odlukom o pripajanju društava suglasili svi članovi društiva. Prijavi se prilažu u originalu ili u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji ugovor o pripajanju, zapisnici s odlukama o pripajanju, a ako je za pripajanje potrebno odobrenje državnog organa, i to odobrenje.

(3) Prijavi za upis u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo moraju se priložiti i zaključna financijska izvješća toga društva. Za ta izvješća na odgovarajući se način primjenjuju propisi o godišnjim financijskim izvješćima i o reviziji tih izvješća. Registarski sud može upisati pripajanje u sudski registar samo onda ako su izvješća izrađena s danom najviše osam mjeseci prije dana podnošenja prijave za upis.

(4) Prijavi za upis u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj prilaže i popis članova društva potpisan od strane članova uprave.

Upis pripajanja

Članak 541.

(1) Pripajanje se može upisati u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj tek nakon što se to upiše u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo. Ako je radi provedbe pripajanja povećan temeljni kapital društva preuzimatelja, pripajanje se ne može upisati u sudski registar prije nego što se u taj registar upiše povećanje temeljnoga kapitala.

(2) Upisom pripajanja u sudski registar suda sjedišta pripojenoga društva, imovina toga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora koje u vrijeme pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

(3) Pripojeno društvo prestaje s danom upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano. Nije potrebno da se ono posebno briše iz trgovačkog registra. Upisom pripajanja članovi pripojenog društva postaju članovima društva preuzimatelja.

(4) Upisom pripajanja u sudski registar uklanja se nedostatak, ako ugovor o pripajanju nije sklopljen u obliku javnobilježničke isprave.

(5) Sud koji vodi sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo mora po službenoj dužnosti, nakon što se u taj registar upiše pripajanje društava, poslati sudu koji vodi registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj isprave pripojenoga društva koje su se kod njega nalazile na čuvanju. O tome će upisati zabilješku.

Zaštita vjerovnika

Članak 542.

(1) Vjerovnicima pripojenoga društva mora se dati osiguranje, ako se u tu svrhu jave u roku od šest mjeseci od objave upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo, a ne mogu tražiti da im se podmire potraživanja. Vjerovnike se mora u objavi o upisu upozoriti na to njihovo pravo.

(2) Pravo da zahtijevaju davanje osiguranja nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase.

Polazna vrijednost društva preuzimatelja

Članak 543.

(1) Vrijednosti iskazane u bilanci pripojenoga društva iskazuju se u bilanci društva preuzimatelja u skladu s odgovarajućim propisima o računovodstvu.

(2) Ako društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital društva radi toga da provede pripajanje i pređe li ukupni nominalni iznos udjela koji se daju članovima pripojenoga društva za prenesenu imovinu toga društva ili veći iznos za koji su oni izdani uključujući i plaćanja u novcu vrijednost predmeta imovine pojedinačno navedenih u bilanci, razliku se mora prikazati kao nematerijalnu imovinu. Taj iznos treba posebno iskazati i ne može se amortizirati za vrijeme koje je dulje od pet godina.

Odgovornost za štetu članova organa pripojenoga društva

Članak 544.

(1) Članovi uprave, a ako postoji nadzorni odbor, i članovi toga odbora pripojenoga društva obvezni su kao solidarni dužnici da nadoknade štetu, koju pripajanjem pretrpe to društvo, njegovi članovi i vjerovnici. Za štetu ne odgovaraju ni članovi uprave ni nadzornog odbora koji su pri reviziji imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju postupali s dužnom pozornošću.

(2) Za zahtjeve iz stavka 1. ovoga članka, kao i za sve druge zahtjeve koji se podignu za i protiv pripojenoga društva smatra se kao da to društvo i dalje postoji. Utoliko se potraživanja i obveze spajanjem ne sjedinjuju.

(3) Zahtjevi koji se temelje na odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka zastaruju za pet godina od dana objave upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo.

Ostvarenje prava na naknadu štete

Članak 545.

(1) Zahtjevi iz članka 544. stavka 1. i 2. ovoga Zakona mogu se ostvariti samo preko posebnoga zastupnika kojega na prijedlog nekoga člana ili vjerovnika pripojenoga društva postavlja sud. Prijedlog mogu postaviti samo oni vjerovnici koji ne mogu tražiti namirenje od društva preuzimatelja.

(2) Zastupnik mora, navodeći svrhu svoga postavljenja, pozvati članove i vjerovnike pripojenoga društva da u primjerenome roku, koji mora iznositi najmanje mjesec dana, prijave svoje zahtjeve iz članka 542. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. Poziv treba objaviti u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske, a ako društvo ima svoje glasilo, i u tome glasilu.

(3) Iznos, koji se ostvarenjem zahtjeva dobije od pripojenoga društva, zastupnik mora upotrijebiti za podmirenje vjerovnika toga društva, ako ih već nije podmirilo društvo prezimatelj ili im ono nije dalo neko osiguranje. Ostatak se dijeli članovima društva. Za podjelu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 334. ovoga Zakona. Vjerovnici i članovi koji se na vrijeme ne prijave, ne uzimaju se u obzir pri podjeli.

(4) Posebni zastupnik ima pravo na naknadu primjerenih izdataka kao i na nagradu za svoj rad. Izdatke i nagradu utvrđuje sud po slobodnoj ocjeni prema okolnostimu svakog pojedinog slučaja i određuje u kojem opsegu treba da ih snose članovi društva i vjerovnici kojih se to tiče Na temelju pravomoćne odluke suda može se tražiti prisilno izvršenje.

Ništavost odluke pripojenoga društva o pripajanju

Članak 546.

Nakon upisa pripajanja u sudski registar u koji je upisano pripojeno društvo, tužba na utvrđenje da je ništava odluka o pripajanju što ju je donijelo pripojeno društvo podiže se protiv društva preuzimatelja.

Sudsko ispitivanje omjera zamjene udjela

Članak 547.

(1) Odluka kojom je skupština pripojenoga društva odobrila ugovor o pripajanju ne može se pobijati zbog toga što je omjer zamjene udjela prenisko odmjeren. Ako je on prenisko odmjeren, sud može na temelju zahtjeva odrediti da se doplate iznosi koji ne mogu prelaziti deseti dio nominalnih iznosa danih udjela.

(2) Zahtjev može postaviti svaki član pripojenoga društva, koji bi imao pravo pobijati odluku ali je to njegovo pravo isključeno prvom rečenicom prethodnoga stavka ovoga članka. Zahtjev se može postaviti u roku od dva mjeseca od dana kada se smatra da je objavljen upis pripajanja u sudski registar u koji je upisano pripojeno društvo. Članovi društva koji nisu postavili zahtjev ne mogu iz odluke suda izvoditi nikakva prava.

Pododjeljak 2.

Spajanje

Članak 548.

(1) Pri spajanju društava s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 536., članka 537. stavka 1., 2. i 5., članka 538. stavka 1., članka 541 stavka 4. i 5. i članka 542. do 546. ovoga Zakona. Svako od društava koja se spajaju smatra se društvom kojega se pripaja, a novo društvo se smatra društvom preuzimateljem.

(2) Ugovor o spajanju u novo društvo valjan je tek nakon što se s njime odlukom suglase članovi u svakome od društava koja se spajaju. Glede toga na odgovarajući se način primjenjuju odredbe prve i druge rečenice stavka 2. te stavka 3. i 4. članka 536. ovoga Zakona. Ti se propisi odgovarajuće primjenjuju i glede imenovanja članova nadzornog odbora novoga društva koje treba da imenuju članovi društava koja se spajaju.

(3) Na osnivanje novoga društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 6., članka 387. stavka 1. i članka 395. ovoga Zakona. Utvrđenja sadržana u društvenim ugovorima svakoga od spojenih društava s posebnim pogodnostima, troškovima osnivanja, ulozima u stvarima i u pravima moraju se preuzeti u društveni ugovor novoga društva.

(4) Društva koja se spajaju moraju podnijeti prijavu za upis u sudski registar novoga društva sudu na čijem području to društvo treba da ima sjedište. Upisom novoga društva u sudski registar imovine društava koja se spajaju i njihove obveze prelaze na novo društvo. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u trenutku spajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

(5) Upisom novoga društva u sudski registar prestaju društva koja su se spojila. Nije potrebno posebno brisanje društava koja su se spojila u trgovačkom registru. Članovi društava koja su se spojila upisom spajanja postaju članovi novoga društva.

(6) U objavi upisa novoga društva moraju se osim sadržaja upisa navesti:

1. imena, njihovi jedinstveni matični brojevi građana i prebivališta članova prvoga nadzornoga odbora ako društveni ugovor predviđa da takav odbor postoji ili je propisano zakonom da društvo mora imati nadzorni odbor

2. odredbe društvenog ugovora o načinu kako će društvo objavljivati priopćenja.

(7) Novo društvo mora prijaviti spajanje društava radi upisa u odgovarajuće trgovačke registre. Spajanje se može upisati u registrima tih društava tek nakon što se u sudski registar upiše novo društvo.

Odjeljak 4.

PRIPAJANJE DRUŠTVA S OGRANIČENOM, ODGOVORNOŠĆU DIONIČKOME DRUŠTVU

Članak 549.

(1) Jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu se bez provođenja likvidacije pripojiti dioničkome društvu prijenosom cijele imovine svakoga društva na dioničko društvo u zamjenu za dionice toga društva.

(2) Ako iz druge i treće rečenice ovoga stavka te iz stavaka 3. i 4. ovoga članka ne proizlazi što drugo, na pripajanje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 512. stavka 3., članka 513. do 524. i članka 526. do 532. ovoga Zakona. Prijava ugovora o pripajanju u sudski registar (članak 517. stavak 1.) i stavljanje na uvid isprava (članak 517. stavak 2.) nisu potrebni za društva s ograničenom odgovornošću. Postavljanje revizora pripajanja (članak 515.) potrebno je samo ako to traži netko od članova društva s ograničenom odgovornošću. Na mjesto uprave i glavne skupštine dioničkoga društva koje se pripaja dolaze članovi uprave i skupština društva s ograničenom odgovornošću.

(3) Odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću o pripajanju donosi se većinom od tri četvrtine danih glasova. Društvenim ugovorom može se za to predvidjeti veća većina i ispunjenje drugih pretpostavki. Odluka se mora donijeti u obliku javnobilježničkoga akta.

(4) Odluka o pripajanju može se donijeti samo onda, ako je dioničko društvo već dvije godine upisano u trgovačkom registru.

(5) Članovi uprave i, ako društvo ima nadzorni odbor, članovi nadzornoga odbora društva s ograničenom odgovornošću dužni su solidarno nadoknaditi štetu koja pripajanjem nastane društvu, njegovim članovima i vjerovnicima. Od odgovornosti se oslobađaju članovi uprave i članovi nadzornoga odbora koji su kod revizije imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju pokazali pozornost urednog člana uprave. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 526. stavka 2. i 3. i članka 527. ovoga Zakona.

Odjeljak 5.

PRIPAJANJE I SPAJANJE DRUŠTAVA RAZLIČITIH PRAVNIH OBLIKA

Članak 550.

Pripajanje dioničkome društvu ili društvu s ograničenom odgovornošću te spajanje dioničkih društava i društava s ograničenom odgovornošću može se provesti i s istovremenim sudjelovanjem u tome jednoga ili više dioničkih društava ili društava s ograničenom odgovornošću. Na to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe prvoga do trećega odjeljka ove glave Zakona

GLAVA VIII.

PRIJENOS IMOVINE

Prijenos imovine na osobe javnoga prava

Članak 551.

(1) Dioničko društvo može cijelu svoju imovinu bez provođenja likvidacije prenijeti na Republiku Hrvatsku, županiju, kotar, općinu ili grad.

(2) Za društvo koje prenosi svoju imovinu prema stavku 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o društvu koje se pripaja. Upisom prijenosa imovine dioničkoga društva u sudski registar u kojemu je ono upisano to društvo prestaje. Imovina društva zajedno s obvezama prelazi na preuzimatelja. Umjesto odnosa zamjene dionica, utvrđuju se oblik i visina naknade za prenijetu imovinu.

Prijenos imovine na drugi način

Članak 552.

(1) Ugovor kojime se dioničko društvo obveže da će prenijeti cijelu svoju imovinu, ali ne na način kako je to određeno u odredbama članka 512. do 534. ovoga Zakona, valjan je samo ako ga odobri glavna skupština. Za odluku se traži većina glasova koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ugovor se mora sklopiti u obliku javnobilježničkoga akta.

(2) Od sazivanja glavne skupštine na kojoj se treba odlučiti o davanju odobrenja na ugovor mora ga se u poslovnim prostorijama društva izložiti na uvid dioničarima. Svakome dioničaru na njegov zahtjev treba bez odgađanja dostaviti prijepis ugovora. Na glavnoj skupštini treba ugovor javno izložiti. Uprava ga mora objasniti na početku raspravljanja. Ugovor se prilaže zapisniku kao prilog.

(3) Ako se zbog prijenosa imovine društva odlučuje o prestanku društva, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o likvidaciji dioničkoga društva. Prijavi prestanka društva prilaže se ugovor u originalu, u javno ovjerenome prijepisu ili fotokopiji.

GLAVA IX.

PREOBLIKOVANJE DRUŠTAVA

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Pojam

Članak 553.

Svako društvo može na temelju odluke organa društva i u skladu s odredbama članka 553. do 582. ovoga Zakona promijeniti oblik i nastaviti djelovati kao društvo drugoga oblika.

Vrijeme preoblikovanja

Članak 554.

(1) Društvo ne može promijeniti oblik prije nego što proteknu dvije godine od njegova upisa u sudski registar ili od upisa u taj registar posljednje promjene oblika društva.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na društva upisana u sudski registar do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Isključenje likvidacije

Članak 555.

(1) Prilikom promjene oblika ne provodi se likvidacija društva.

(2) Društvo nad kojim se provodi postupak likvidacije na temelju odluke organa društva o prestanku društva ili zbog proteka vremena na koje je ono osnovano, može promijeniti oblik do početka diobe i isplate članovima ostatka likvidacijske mase, koji preostane nakon što se podmire vjerovnici društva.

(3) Oblik ne može promijeniti društvo nad kojim je otvoren stečajni postupak.

Pravna osobnost i upis u registar

Članak 556.

(1) Nakon preoblikovanja društvo nastavlja djelovati kao ista pravna osoba, ali drugoga pravnoga oblika.

(2) Preoblikovanje društva upisuje se u sudski registar.

Odjeljak 2.

PREOBLIKOVANJE DIONIČKOGA DRUŠTVA U DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Pretpostavke

Članak 557.

(1) Dioničko društvo može se preoblikovati u društvo s ograničenom odgovornošću.

(2) Odluku o preoblikovanju donosi glavna skupština društva. Odluka se donosi glasovima svih dioničara. Smatra se da je za odluku glasovao i dioničar koji nije bio prisutan niti je bio zastupljen na glavnoj skupštini ako u roku od tri mjeseca od održavanja glavne skupštine ne priopći društvu u pisanom obliku da za takvu odluku odbija dati svoj glas a na zahtjev društva dokaže da je od sazivanja glavne skupštine bio dioničar društva. Priopćenje da se odbija dati glas dioničar može povući samo unutar roka od tri (3) mjeseca u kojemu je mogao dati priopćenje o odbijanju.

(3) Glasovi svih dioničara nisu potrebni za donošenje odluke iz stavka 2. ovoga članka ako su za nju dani glasovi koji predstavljaju najmanje devet desetina temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva u vrijeme donošenja odluke. U obzir će se uzeti i glasovi dani društvu u pisanom obliku u roku od tri rjeseca od održavanja glavne skupštine. Ako društvo to zatraži, dioničar mora dokazati da je od sazivanja glavne skupštine dioničar društva. Vlastite dionice društva treba odbiti od temeljenoga kapitala društva. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina, a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

Sadržaj odluke

Članak 558.

Odluka o preoblikovanju sadržava:

1. tvrtku dioničkoga društva i tvrtku društva s ograničenom odgovornošću.

2. imena i prezimena, odnosno tvrtke članova društva s ograničenom odgovornošću s naznakom nominalnih iznosa njihovih poslovnih udjela,

3. upućivanje na društveni ugovor koji je prilog odluci i čini njezin sastavni dio.

Zamjena dionica

Članak 559.

(1) Preoblikovanjen dioničkoga društva u društvo s ograničenom odgovornošću dioničari postaju članovima društva s ograničenom odgovornošću i u njemu zamjenom stječu poslovne udjele razmjerno nominalnom iznosu svojih dionica.

(2) Odlukom o preoblikovanju može se za neke dioničare odrediti nominalni iznos udjela koji nije razmjeran nominalnom iznosu njihovih dionica ako se s time izričito suglase dioničari koji su time oštećeni. Suglasnost se daje u obliku javnobilježničke isprave.

(3) Na zamjenu dionica za udjele na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 230. stavka 3. i 4. i članka 364. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Upis u sudski registar

Članak 560.

(1) Nakon što se donese odluka o preoblikovanju društvo s ograničenom odgovornošću podnosi registarskome sudu prijavu za upis preoblikovanja u sudski registar.

(2) Prijavi za upis preoblikovanja u sudski registar prilažu se:

1. odluka o preoblikovanju,

2. popis članova društva s naznakom nominalnih iznosa njihovih udjela, a ako dioničari nisu poznati, brojeve isprava o dionicama i udjele u društvu s ograničenom odgovornošću koji se na njih odnose,

3. ako je to potrebno, izjave iz članka 559. stavka 2. ovoga Zakona,

4. imena i prezimena članova uprave društva s ograničenom odgovornošću i njihovo prebivalište, te njihovi jedinstveni matični brojevi građana.

(3) Uz prijavu članovi uprave dioničkoga društva moraju izjaviti je li društvu pravodobno prispjelo neko priopćenje iz članka 557. stavka 2. ovoga Zakona te da li je na zahtjev društva dioničar dokazao da je to bio nakon sazivanja glavne skupštine društva kao i koliko je dioničara neposredno ili preko punomoćnika sudjelovalo u radu glavne skupštine, a koliko ih to nije učinilo.

Učinak upisa

Članak 561.

Upisom preoblikovanja u sudski registar:

1. dioničko društvo nastavlja djelovati kao društvo s ograničenom odgovornošću,

2. dionice postaju poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću određeni brojem i nominalnim iznosima dionica pojedinih bivših dioničara, a sada članova društva s ograničenom odgovornošću,

3. prava koja su treće osobe stekle na dionicama vrijede glede poslovnih udjela u koje su pretvorene,

4. članovi uprave i nadzornoga odbora dioničkoga društva postaju članovima uprave i nadzornoga odbora društva s ograničenom odgovornošću, ako odlukom o preoblikovanju nije što drugo određeno.

Posebna prava dioničara

Članak 562.

(1) Na zahtjev dioničara koji je u pisanom obliku glasovao protiv odluke o preoblikovanju dioničkoga društva u društvo s ograničenom odgovornošću ili je takav njegov glas na glavnoj skupštini bio upisan u zapisnik (članak 557. stavak 3.) društvo mora otkupiti njegov udio plaćanjem primjerene novčane naknade ako taj dioničar to zatraži u roku od dva mjeseca od kada je objavljen upis preoblikovanja u sudski registar. Ako je protiv odluke o preoblikovanju podignuta tužba kojom se ta odluka pobija, taj rok počinje teći od dana kada je tužba bila pravomoćno odbačena ili je tužbeni zahtjev bio pravomoćno odbijen. Dioničar se može odreći toga prava izričitom pisanom izjavom.

(2) Dioničar i društvo sporazumno utvrđuju novčanu naknadu za otkupljeni udio iz stavka 1. ovoga članka. Ne postignu li taj sporazum u roku od 30 dana od dana kada je dioničar postavio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, društvo je dužno dioničaru platiti primjerenu naknadu koju na prijedlog dioničara ili društva odredi sud.

(3) Odluka iz članka 557. stavka 2. ovoga Zakona ne može se pobijati zbog toga što naknada iz prethodnoga stavka nije plaćena ili zbog toga što nije primjerena.

Zaštita vjerovnika

Članak 563.

Vjerovnik društva čije je potraživanje nastalo prije objave upisa preoblikovanja društva u sudski registar, može u roku od šest mjeseci od upisa preoblikovanja u taj registar zahtijevati osiguranje svojih potraživanja, ako ona još nisu dospjela. U objavi upisa preoblikovanja društva u sudski registar uputit će se na to pravo vjerovnika.

Odjeljak 3.

PREOBLIKOVANJE DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU U DIONIČKO DRUŠTVO

Pretpostavke

Članak 564.

(1) Odlukom skupštine društvo s ograničenom odgovornošću može se preoblikovati u dioničko društvo.

(2) Na preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o društvu s ograničenom odgovornošću kojima se uređuje izmjena društvenog ugovora.

(3) Ako se poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću mogu ustupiti samo uz suglasnost jednoga ili više članova društva, društvo se ne može preoblikovati bez suglasnosti tih članova.

(4) Ako članovi društva s ograničenom odgovornošću osim obveze uplate temeljnoga uloga imaju prema društvu i drugih obveza, te ako prilikom preoblikovanja te obveze ne mogu ispuniti zbog ograničenja iz članka 416. ovoga Zakona, s odlukom o preoblikovanju moraju se suglasiti i ti članovi društva.

Sadržaj odluke

Članak 565.

(1) Odluka o preoblikovanju sadržava:

1. tvrtku društva s ograničenom odgovornošću i tvrtku dioničkoga društva,

2. iznos temeljnoga kapitala, broj i nominalni iznos dionica,

3. statut dioničkoga društva,

4. imena i prezimena članova uprave i nadzornog odbora dioničkoga društva,

5. imena članova društva koji su glasovali za preoblikovanje.

(2) Ako je odlukom o preoblikovanju utvrđen nominalni iznos dionice koji nije manji od najnižeg iznosa propisa nog u članku 163. stavku 1. ovoga Zakona, ali ukupni nominalni iznos dionica koje bi imale pripasti nekome dioničaru nije jednak nominalnom iznosu njegovoga poslovnog udjela u društvu s ograničenom odgovornošću, s odlukom se mora suglasiti oštećeni dioničar izjavom danom u obliku javnobilježničke isprave.

Ispitivanje osnivanja i odgovornost članova društva

Članak 566.

(1) Ako odredbama ovoga odjeljka nije drugačije određeno, na preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 175. i 176., članka 181. do 184., članka 188. i članka 191. do 194. ovoga Zakona.

(2) U izvješću iz članka 181. ovoga Zakona navode se podaci o poslovima i o stanju društva s ograničenom odgovornošću.

Zamjena udjela

Članak 567.

(1) Na zamjenu udjela za dionice na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 230. ovoga Zakona o oglašavanju isprava o dionicama nevažećima.

(2) Na spajanje udjela na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 346. ovoga Zakona o oglašavanju dionica nevažećima.

(3) Za zamjenu poslovnih udjela za dionice, kao ni za spajanje udjela nije potrebno odobrenje suda.

Upis u sudski registar

Članak 568.

(1) Nakon što se donese odluka o preoblikovanju, dioničko društvo podnosi sudu prijavu za upis preoblikovanja u sudski registar.

(2) Prijavi za upis preoblikovanja u sudski registar prilažu se:

1. odluka o preoblikovanju,

2. imena, jedinstveni matični broj građana i prebivalište članova uprave i nadzornog odbora

dioničkoga društva,

3. izvješča o reviziji članova uprave, članova nadzornog odbora i revizora o obavljenom ispitivanju prema odredbama članka 182. i 183. ovoga Zakona s odgovarajućim ispravama.

(3) Zajedno s upisom preoblikovanja društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo objavljuju se imena članova nadzornog odbora.

Učinak upisa

Članak 569.

Upisom preoblikovanja u sudski registar:

1. društvo s ograničenom odgovornošću nastavlja djelovati kao dioničko društvo,

2. poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću zamjenjuju se dionicama dioničkoga društva,

3. prava koja su treće osobe stekle na poslovnim udjelima vrijede glede dionica u koje su pretvoreni,

4. članovi uprave društva s ograničenom odgovornošću postaju članovima uprave dioničkoga društva, a članovi nadzornoga odbora društva s ograničenom odgovornošću članovima nadzornoga odbora dioničkoga društva, ako odlukom o preoblikovanju nije što drugo određeno.

Posebna prava člana društva

Članak 570.

(1) Na zahtjev člana društva koji je u zapisnik izjavio da glasuje protiv odluke o preoblikovanju društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo, društvo mora otkupiti njegove dionice ako taj član društva to zatraži u roku od dva mjeseca od dana kada je objavljen upis preoblikovanja u sudski registar. Član društva može se odreći toga prava izričitom pisanom izjavom.

(2) Član društva i društvo sporazumno utvrđuju novčanu naknadu za otkupljene dionice iz stavka 1. ovoa članka. Ne postignu li taj sporazum u roku od 30 dana od dana kada je taj član postavio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, društvo je dužno dionice koje mu pripadaju u njegovo ime i za njegov račun izložiti prodaji na bruzi ili na javnoj dražbi, ako dionice ne kotiraju na burzi, te mu predati, nakon odbitka troškova prodaje, iznos ostvaren prodajom. Na prodaju iz ovoga stavka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 346. stavka 4. ovoga Zakona.

(3) Odluka o preoblikovanju ne može se pobijati zbog toga što naknada iz prethodnoga stavka nije plaćena.

(4) Odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ne ograničava se pravo člana društva da raspolaže svojim dionicama prenoseći ih drugim osobama. Ograničenja prava na prijenos dionica sadržana u statutu društva u tome se slučaju ne primjenjuju.

Odjeljak 4.

PREOBLIKOVANJE DIONIČKOGA DRUŠTVA U JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO I U KOMANDITNO DRUŠTVO

Pretpostavke

Članak 571.

(1) Dioničko društvo može se na temelju odluke glavne skupštine preoblikovati u javno trgovačko društvo.

(2) Za odluku o preoblikovanju dioničkoga društva u javno trgovačko društvo moraju glasovati svi prisutni dioničari. Dioničari koji nisu prisustvovali glavnoj skupštini moraju se suglasiti s preoblikovanjem davanjem izjave u obliku javnobilježničke isprave.

Sadržaj odluke i postupak preoblikovanja

Članak 572.

(1) Odluka o preoblikovanju sadržava:

1. tvrtku dioničkoga društva i tvrtku javnoga trgovačkoga društva u koje se ono preoblikuje,

2. imena i prezimena svih članova društva s naznakom njihovih udjela,

3. upućivanje na društveni ugovor koji je prilog odluci i čini njen sastavni dio.

(2) Svi članovi društva moraju izričito prihvatiti društveni ugovor u obliku javnobilježničke isprave.

(3) Glavnoj skupštini koja odlučuje o preoblikovanju treba pridonijeti financijska izvješća izrađena s danom od kada članovi javnoga trgovačkoga društva treba da sudjeluju u dobiti i u snošenju gubitaka društva. Ako to treba da bude nakon što glavna skupština donese odluku o preoblikovanju, financijska izvješća treba podnijeti s danom koji nije više od šest mjeseci prije donošenja te odluke. Izvješća se prilažu zapisniku s glavne skupštine.

Upis u sudski registar

Članak 573.

(1) Nakon što se donese odluka o preoblikovanju, javno trgovačko društvo podnosi registarskome sudu prijavu za upis preoblikovanja u sudski registar.

(2) Prijavi za upis preoblikovanja u sudski registar prilažu se:

1. odluka o preoblikovanju,

2. popis članova javnoga trgovačkoga društva,

3. izjave članova društva o prihvaćanju društvenog ugovora,

4. izjave članova koji nisu prisustvovali glavnoj skupštini o suglasnosti iz članka 571. stavka 2. ovoga Zakona dane u obliku javnobilježničke isprave.

(3) Na upis preoblikovanja dioničkoga društva u javno trgovačko društvo na odgovarajući način primjenjuje se odredba članka 70. ovoga Zakona.

Učinak upisa

Članak 574.

Nakon upisa preoblikovanja u sudski registar:

1. dioničko društvo nastavlja djelovati kao javno trgovačko društvo,

2. članovi javnoga trgovačkoga društva odgovaraju osobno, neograničeno i solidarno vjerovnicima društva i za one obveze društva koje su nastale prije upisa preoblikovanja u sudski registar,

3. prestaju sve ovlasti uprave i nadzornog odbora dioničkoga društva.

Preoblikovanje odlukom većine dioničara

Članak 575.

(1) Izuzetno od odredbe članka 571. stavka 2. ovoga Zakona, dioničko društvo može se preoblikovati u javno trgovačko društvo i kada s preoblikovanjem nisu suglasni svi dioničari, ako je odluka o preoblikovanju donesena glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke.

(2) Ako se dioničko društvo preoblikuje u javno trgovačko društvo u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka, članovima javnoga trgovačkoga društva postaju samo oni dioničari koji su glasovali za odluku o preoblikovanju.

(3) Dioničaru koji nije glasovao za odluku o preoblikovanju i nije postao članom javnoga trgovačkoga društva ono duguje novčanu naknadu. Iznos naknade sporazumno utvrđuju društvo i taj član. Ne postignu li sporazum u roku od 30 dana od upisa preoblikovanja u sudski registar, naknadu će odrediti sud vodeći računa o okolnostima slučaja.

(4) Ovdje se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 562. stavka 3. ovoga Zakona.

Preoblikovanje dioničkoga društva u komanditno društvo

Članak 576.

Na preoblikovanje dioničkoga društva u komanditno društvo na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 571. do 575. ovoga Zakona. U odluci glavne skupštine dioničkoga društva o preoblikovanju toga društva u komanditno društvo moraju se navesti komanditori i njihovi ulozi u komanditno društvo.

Odjeljak 5.

PREOBLIKOVANJE DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU U JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO I U KOMANDITNO DRUŠTVO

Odgovarajuća primjena odredbi o preoblikovanju dioničkoga društva

Članak 577.

Na preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u javno trgovačko društvo i u komanditno društvo na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o preoblikovanju dioničkoga društva u javno trgovačko društvo i u komanditno društvo.

Odjeljak 6.

PREOBLIKOVANJE DRUŠTAVA OSOBA U DRUŠTVA KAPITALA

Pretpostavke

Članak 578.

Javno trgovačko društvo i komanditno društvo mogu se odlukom svih članova društva preoblikovati u dioničko društvo.

Sadržaj odluke i postupak preoblikovanja

Članak 579.

(1) Odluka o preoblikovanju sadržava

1. tvrtku javnoga trgovačkoga društva, odnosno komanditnoga društva i tvrtku dioničkoga društva,

2. iznos temeljnoga kapitala, broj i vrstu dionica, te druge izmjene statuta potrebne za preoblikovanje u dioničko drruštvo,

3. imena i prezimena članova uprave i nadzornog odbora društva.

(2) Članovima javnoga trgovačkoga društva ili komanditnoga društva za donošenje odluke o preoblikovanju u dioničko društvo treba podnijeti financijska izvješća za posljednju poslovnu godinu i posljednja periodička financijska izvješća. Ako su financijska izvješća potrebna za obračun sa članovima društva, mora ih se izraditi s danom koji je za to mjerodavan. Izvješća se prilažu zapisniku.

Upis u sudski registar

Članak 580.

(1) Nakon što se donese odluka o preoblikovanju javno trgovačko društvo, odnosno komanditno društvo podnose sudu prijavu za upis preoblikovanja u sudski registar.

(2) Prijavi za upis preoblikovanja u sudski registar prilažu se:

1. odluka o preoblikovanju,

2. izjave svih članova javnoga trgovačkoga društva, odnosno svih komplementara o suglasnosti s odlukom o preoblikovanju dane u obliku javnobilježničke isprave,

3. popis dioničara s naznakom broja dionica koje pripadaju svakome od njih,

4. imena i prezimena članova uprave i nadzornog odbora dioničkoga društva i njihovi jedinstveni matični brojevi građana,

5. izvješća o reviziji članova uprave i nadzornoga odbora društva, te revizora o objavljenom ispitivanju po odredbama članka 182. i 183. ovoga Zakona.

Učinak upisa

Članak 581.

Nakon upisa preoblikovanja u sudski registar:

1. javno trgovačko društvo, odnosno komanditno društvo nastavljaju djelovati kao dioničko društvo,

2. članovi javnoga trgovačkoga društva, odnosno komplementari i komanditori komanditnoga društva postaju dioničari razmjerno svojim dotadašnjim udjelima u društvu,

3. preoblikovanje ne utječe na odgovornost članova javnoga trgovačkoga društva, odnosno komplementara komanditnoga društva za obveze koje je to društvo preuzelo.

Preoblikovanje u društvo s ograničenom odgovornošću

Članak 582.

Na preoblikovanje javnoga trgovačkoga društva ili komanditnga društva u društvo s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 578. do 582. ovoga Zakona.

DIO TREĆI

GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE

Pojam

Članak 583.

(1) Gospodarsko interesno udruženje (udruženje) je pravna osoba koju osnivaju dvije ili više fizičkih i pravnih osoba da bi olakšale i promicale obavljanje gospodarskih djelatnosti koje čine predmete njihova poslovanja te da bi poboljšale ili povećale njihov učinak ali tako da ta pravna osoba za sebe ne stječe dobit.

(2) Udruženje iz stavka 1. ovoga članka može se osnovati bez temeljnoga kapitala. Prava članova ne mogu se izraziti vrijednosnim papirima. Drugačija odredba ugovora o osnivanju ili odluka članova udruženja je ništava.

Predmet poslovanja

Članak 584.

Predmet poslovanja udruženja mora biti u svezi s gospodarskim djelatnostima koje obavljaju članovi udruženja s time da uz to može obavljati samo pomoćnu djelatnost Udruženje ne može:

1. ostvarivati neposredne ni posredne ovlasti vođenja ni nadzora nad djelovanjem poduzeća njegovih članova, drugih društava i fizičkih osoba,

2. neposredno ni posredno držati dionice ili udjele u poduzećima članova; ono to ne može činiti ni u drugim poduzećima izuzev kada je to potrebno radi ostvarenja cilja udruženja ali samo za račun članova,

3. biti članom drugoga udruženja.

Udruženje kao trgovačko društvo

Članak 585.

(1) Udruženje je trgovačko društvo.

(2) Ako ovim dijelom ovoga Zakona nije što drugo određeno, na udruženje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o javnome trgovačkome društvu.

Članovi udruženja

Članak 586.

Članovi udruženja mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost. U udruženje se mogu učlaniti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima.

Ugovor o osnivanju

Članak 587.

(1) Ugovor o osnivanju udruženja sklapa se u obliku javnobilježničke isprave i mora sadržavati:

1. tvrtku udruženja u kojoj se na početku ili na kraju nalaze riječi "gospodarsko interesno udruženje" ili kratica "GIU", osim ako te riječi ili kratica nisu na drugi način sadržani u tvrtki udruženja,

2. sjedište udruženja,

3. predmet poslovanja zbog kojega se udruženje osniva,

4. tvrtku, odnosno ime i prezime, pravni oblik, sjedište, odnosno prebivalište članova udruženja te registar i broj pod kojim su u tome registru upisani,

5. vrijeme trajanja udruženja ako se ono ne osniva na neodređeno vrijeme.

(2) Podaci iz ugovora i njihove izmjene imaju učinak prema trećima od dana objave.

Prijava za upis u sudski registar

Članak 588.

(1) Udruženje se upisuje u sudski registar suda na čijem se području nalazi sjedište udruženja navedeno u ugovoru o osnivanju.

(2) Prijava za upis iz stavka 1. ovoga članka mora pored podataka navedenih u članku 587. ovoga Zakona sadržavati i imena i prezimena članova uprave, njihove jedinstvene matične brojeve građana, prebivalište i ovlaštenje za zastupanje udruženja.

(3) Radi upisa u sudski registar moraju se prijaviti i:

1. izmjene podataka navedenih u stavku 2. ovoga članka,

2. oglašavanje udruženja ništavim,

3. osnivanje i prestanak podružnica,

4. prestanak udruženja,

5. imena likvidatora udruženja, njihovi jedinstveni matični brojevi građana, prebivalište i ovlaštenje za zastupanje kao i promjena tih podataka,

6. okončanje likvidacije udruženja,

7. klauzulu ugovora, odnosno odredbu pravnoga akta koja po odredbi članka 592. stavka 4. ovoga Zakona oslobađa novoga člana udruženja od odgovornosti za obveze udruženja nastale prije njegova pristupanja udruženju.

(4) Prijavu za upis udruženja i za sve promjene upisa u sudski registar podnose svi članovi uprave udruženja, a za upis okončanja likvidacije udruženja svi likvidatori.

(5) Prijavi za upis iz stavka 2. i 3. ovoga članka ovisno o upisu prilažu se:

1. ugovor o osnivanju udruženja i pravni akt iz članka 592. stavka 4. ovoga Zakona,

2. izmjene ugovora iz prethodne točke ovoga stavka uključujući i sve izmjene članstva u udruženju,

3. odluka o osnivanju i ukidanju podružnice,

4. sudska odluka kojom se udruženje oglašava ništavim,

5. odluke o imenovanju i opozivu članova uprave udruženja i o tome djeluju li pojedinačno ili skupno, a ako se radi o imenovanju, njihove izjave da ne postoje zapreke za imenovanje iz članka

239. stavka 2. ovoga Zakona,

6. izjava člana kojom ustupa svoj udio ili dio udjela u udruženju te odluku ostalih članova kojom se na to daje suglasnost,

7. odluka članova ili suda o prestanku udruženja,

8. odluka o postavljanju i opozivu likvidatora udruženja,

9. odluka o okončanju likvidacije,

10. odluka o promjeni sjedišta udruženja.

Objava upisa

Članak 589.

Na način propisan u članku 64. ovoga Zakona objavljuju se i:

1. podaci iz ugovora o osnivanju udruženja navedeni u članku 587. ovoga Zakona i njihove izmjene,

2. broj i datum upisa udruženja kao i njegova brisanja iz trgovačkog registra, 3. skraćeni navodi podataka iz isprava navedenih u članku 588. stavku 5. točki 3. do 10. ovoga Zakona uz napomenu da se isprave o tome nalaze u trgovačkom registru.

Stjecanje pravne osobnosti. Poslovna sposobnost

Članak 590.

(1) Udruženje stječe pravnu sposobnost s danom upisa u sudski registar.

(2) Od dana upisa u sudski registar udruženje može biti nositelj svih prava i obveza, može sklapati ugovore i poduzimati druge pravne radnje te može tužiti i biti tuženo pred sudom.

Postupanje u ime udruženja prije upisa u sudski registar

Članak 591.

Na prava i obveze koje se prije upisa udruženja u sudski registar steknu ili preuzmu u ime udruženja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 6. ovoga Zakona.

Odgovornost članova udruženja za obveze

Članak 592.

(1) Članovi udruženja odgovaraju za obveze udruženja neograničeno cijelom svojom imovinom.

(2) Do okončanja likvidacije udruženja vjerovnik može po svome izboru zahtijevati ispunjenje obveze iz stavka 1. ovoga članka od svakoga člana udruženja, ako prethodno u pisanom obliku pozove udruženje da podmiri svoju obvezu a ono to ne učini ni u primjerenome roku po primitku poziva.

(3) Novi član udruženja odgovara i za obveze udruženja koje su nastale prije njegova pristupanja udruženju.

(4) Klauzulom sadržanom u ugovoru o osnivanju ili odredbom u pravnome aktu kojim se novoga člana prima u udruženje može ga se osloboditi od odgovornosti za obveze iz stavka 3. ovoga članka. To oslobođenie ima učinka prema trećima samo ako je objavljeno.

Podjela dobiti i snošenje izdataka udruženja

Članak 593.

(1) Dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti udruženja jest dobit članova i dijeli se među njima u omjeru određenom ugovorom o osnivanju udruženja, a ako o tome u njemu nema odredaba, na jednake dijelove.

(2) Iznos za koji izdaci prelaze prihode udruženja treba da snose njegovi članovi u omjeru koji je predviđen ugovorom o osnivanju, a ako o tome u njemu nema odredaba, na jednake dijelove.

Ustupanje sudjelovanja u udruženju

Članak 594.

(1) Svaki član udruženja može djelomično ili u cjelini ustupiti svoje sudjelovanje u udruženju drugome članu ili trećoj osobi. Ustupanje je moguće samo ako se s time suglase svi ostali članovi udruženja.

(2) Član udruženja može svoje sudjelovanje u udruženju koristiti za davanje osiguranja, ali samo onda ako se s time slože svi ostali članovi udruženja, osim ako ugovor o osnivanju udruženja ne određuje što drugo. Onaj kome je dano osiguranje ne može na temelju toga postati članom udruženja.

Primanje novoga člana

Članak 595.

O primanju novoga člana jednoglasno odlučuju svi članovi udruženja.

Otkaz člana

Članak 596.

(1) Član može otkazati članstvo u udruženju po odredbama sadržanim u ugovoru o osnivanju udruženja, a ako u njemu o tome nema odredaba, uz suglasnost svih članova udruženja.

(2) Svaki član može otkazati članstvo iz važnog razloga.

Isključenje člana

Članak 597.

(1) Člana se može isključiti iz udruženja iz razloga sadržanih u ugovoru o osnivanju udruženja a u svakome slučaju onda ako grubo povrijedi svoje obveze, ako prouzroči teške smetnje u radu udruženja ili ako postoji opasnost da će te smetnje prouzročiti.

(2) Člana se može na prijedlog većine ostalih članova udruženja isključiti odlukom suda, osim ako ugovor o osnivanju udruženja ne određuje nešto drugo.

Istupanje člana

Članak 598.

(1) Član istupa iz udruženja u slučaju smrti, ako više ne ispunjava uvjete iz članka 586. ovoga Zakona, ako članstvo otkaže njegov vjerovnik po odredbama članka 101. ovoga Zakona ili ako je nad njime otvoren stečajni postupak.

(2) Ako član umre, njegovi nasljednici ne mogu naslijediti članstvo, osim pod uvjetima predviđenim ugovorom o osnivanju udruženja, a ako u njemu o tome nema odredaba, samo uz suglasnost svih ostalih članova.

(3) Čim član istupi iz udruženja, uprava udruženja o tome izvješćuje ostale članove, a registarskome sudu mora podnijeti prijavu za upis istupanja člana u sudski registar. To može učiniti i član koji je istupio te svaki drugi član udruženja, odnosno svaka treća osoba koja za to ima pravni interes.

(4) Nakon istupanja člana udruženje i dalje postoji, a da na to ne utječu prava trećih osoba stečena u svezi članstva toga člana, i to pod uvjetima predviđenima u ugovoru o osnivanju ili određenima jednoglasnom odlukom preostalih članova, ako ugovorom o osnivanju nije drugačije određeno.

(5) Ako član istupi iz udruženja zbog otkaza njegova vjerovnika ne primjenjuju se odredbe članka 109. ovoga Zakona.

Prava i obveze člana koji je izašao iz udruženja

Članak 599.

(1) Izađe li član iz udruženja, osim u slučaju iz članka 594. stavka 1. ovoga Zakona, njegova prava i obveze u odnosu na udruženje određuju se na temelju stanja imovine udruženja kakvo je bilo u vrijeme njegova izlaska iz udruženja.

(2) Vrijednost prava i obveza člana ne može se unaprijed odrediti u paušalnom iznosu.

Odgovornost člana koji je izašao iz udruženja

Članak 600.

Član koji izađe iz udruženja odgovara na način propisan u članku 592. stavku 1. ovoga Zakona za obveze udruženja koje su nastale prije njegova izlaska iz udruženja.

Organi udruženja

Članak 601.

(1) Organe udruženja čine članovi koji djeluju zajedno i jedan ili više članova uprave. Ugovorom o osnivanju mogu se predvidjeti drugi organi. U tom se slučaju određuju i njihove ovlasti.

(2) Članovi udruženja koji djeluju kao organ mogu donositi sve odluke koje su potrebne za ostvarenje predmeta poslovanja udruženja

Odlučivanje

Članak 602.

(1) Svaki član ima jedan glas. Ugovorom o osnivanju udruženja može se određenim članovima dati i više glasova pod uvjetom da jedan član ne može sam imati većinu glasova.

(2) Članovi mogu samo jednoglasno donositi odluke o:

1. izmjeni predmeta poslovanja udruženja,

2. izmjeni broja glasova koji pripadaju članu udruženja,

3. izmjeni uvjeta za donošenje odluka,

4. produženju trajanja udruženja iznad vremena određenog ugovorom o osnivanju,

5. izmjeni doprinosa svakoga ili pojedinoga člana udruženja za financiranje udruženja,

6. izmjeni bilo koje druge obveze člana, osim ako ugovor o osnivanju ne određuje što drugo,

7. svakoj drugoj izmjeni ugovora o osnivanju, osim ako ugovor ne određuje što drugo.

(3) U svim slučajevima za koje se ovim Zakonom ne određuje da se moraju donijeti jednoglasno, ugovorom o osnivanju mogu se predvidjeti uvjeti koji se moraju ispuniti za odlučivanje i većina koja je potrebna za donošenje svih ili određenih odluka. Ako u ugovoru o tome nema odredaba odluke se donose jednoglasno.

Pravo na obavještavanje

Članak 603.

Svaki član ima pravo da od uprave traži obavještenja o poslovima udruženja te pravo uvida u poslovne knjige i u dokumentaciju udruženja.

Vođenje poslova

Članak 604.

(1) Poslove udruženja vode jedna ili više fizičkih osoba koje se u upravu udruženja imenuju ugovorom o osnivanju ili odlukom članova. Članovima uprave ne mogu biti osobe koje po odredba ovoga Zakona ne mogu biti članovi uprave ili nadzornog odbora trgovačkoga društva.

(2) U ugovoru o osnivanju udruženja, a ako u njemu o tome nema odredaba jednoglasno donesenom odlukom svih članova, postavljaju se uvjeti za imenovanje i opoziv članova uprave i određuju njihove ovlasti.

Zastupanje udruženja

Članak 605.

(1) Udruženje prema trećima zastupa samo osoba koja čini upravu udruženja, a ako ih je više, svaka od njih.

(2) Član uprave obvezuje udruženje prema trećima ako djeluje u njegovo ime i onda ako poduzima radnje koje prelaze okvir predmeta poslovanja udruženja, osim ako udruženje dokaže da je treći znao ili da mu prema okolnostima nije moglo ostati nepoznato da je radnja poduzeta izvan predmeta poslovanja. Za takav dokaz nije dovoljno da je objavljen podatak iz članka 587 stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.

(3) Prema trećima se ne može isticati ograničenje ovlasti člana uprave sadržano u ugovoru o osnivanju ili u odluci članova udruženja čak i ako je objavljeno.

(4) Ugovorom o osnivanju može se predvidjeti da udruženje zastupaju samo skupno dva ili više članova uprave. Ta se odredba može isticati prema trećima samo ako je objavljena u skladu s odredbama članka 589. ovoga Zakona.

Dužna pozornost i odgovornost članova uprave

Članak 606.

(1) Članovi uprave moraju u vođenju poslova pokazati pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova. Kao poslovnu tajnu moraju čuvati sve povjerljive podatke i tajne udruženja koje saznaju u vođenju poslova.

(2) Članovi uprave solidarno su odgovorni udruženju za štetu koju mu prouzroče povredom svojih obveza. Ako je sporno jesu li članovi uprave postupali s pozornošću urednog i savjesnog voditelja poslova, moraju dokazati da su tako postupili.

(3) Zahtjevi iz stavka 2. ovoga članka zastaruju za pet godina.

Prestanak udruženja odlukom članova

Članak 607.

(1) Članovi mogu donijeti odluku o prestanku udruženja. Odluka o prestanku udruženja donosi se jednoglasno, osim ako ugovorom o osnivanju nije drugačije određeno.

(2) Članovi udruženja moraju donijeti odluku iz stavka 1. ovoga članka ako je:

1. isteklo vrijeme trajanja određeno ugovorom o osnivanju ili je nastupio neki drugi razlog koji je u njemu predviđen za prestanak udruženja ili

2. ostvaren predmet poslovanja udruženja ili ga se više ne može ostvariti.

(3) Ako članovi udruženja u roku od tri mjeseca od ispunjenja uvjeta iz stavka 2. točke 1. ovoga članka ne donesu odluku o prestanku udruženja, svaki član može zatražiti da sud donese takvu odluku.

(4) Članovi moraju donijeti odluku o prestanku udruženja ako ono više ne zadovoljava uvjete koji su ovim Zakonom propisani za njegovo postojanje.

(5) Nakon prestanka udruženja odlukom članova, uprava udruženja mora postupiti po odredbama članka 588. i 589. ovoga Zakona. Tako može postupiti i svaki član udruženja te svaka treća osoba

koja za to ima pravni interes.

Prestanak udruženja odlukom suda

Članak 608.

(1) Na zahtjev svakoga člana udruženja, ili treće osobe koja za to ima pravni interes, ili nadležne vlasti sud iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona kao isključivo nadležan mora, ako su učinjene

povrede odredaba članka 583. stavka 1., članka 584. i članka 607. stavka 4. ovoga Zakona, donijeti odluku o prestanku udruženja, osim ako se učinjeni nedostatak ne otkloni prije nego što se ta odluka donese.

(2) Na prijedlog svakoga člana sud može donijeti odluku o tome da udruženje prestaje zbog važnog razloga.

Likvidacija

Članak 609.

(1) Prestanak dovodi do likvidacije udruženja.

(2) Likvidaciju provode članovi uprave udruženja, ako se to ugovorom o osnivanju udruženja ili odlukom članova ne povjeri drugim osobama.

(3) Na imenovanje i upis likvidatora u sudski registar na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 588. i 604. ovoga Zakona.

(4) Do okončanja likvidacije udruženje ima pravnu i poslovnu sposobnost.

Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka i postupka prisilne nagodbe

Članak 610.

Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad udruženjem ili postupka za sklapanje prisilne nagodbe može staviti i uprava udruženja.


DIO ČETVRTI

INOZEMNA TRGOVAČKA DRUŠTVA I INOZEMNA ULAGANJA

GLAVA I.

INOZEMNA TRGOVAČKA DRUŠTVA I TRGOVAC POJEDINAC

Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE

Pojam

Članak 611.

(1) Inozemno trgovaičko društvo je za potrebe ovoga Zakona trgovačko društvo koje je valjano osnovano po pravu zemlje u kojoj ono ima registrirano sjedište izvan Republike Hrvatske.

(2) Inozemni trgovac pojedinac je za potrebe ovoga Zakona fizička osoba kojoj se to svojstvo priznaje izvan Republike Hrvatske u zemlji u kojoj ima registrirano sjedište i gdje vodi poduzeće što posluje u Republici Hrvatskoj.

Poslovanje u Republici Hrvatskoj

Članak 612.

(1) Inozemna trgovačka društva i trgovci pojedinci, pod uvjetima propisanim zakonom, izjednačeni su u poslovanju na području Republike Hrvatske s domaćim osobama.

(2) Inozemna trgovačka društva i inozemni trgovci pojedinci ne mogu obavljati djelatnosti na području Republike Hrvatske dok tamo ne osnuju podružnicu.

Odjeljak 2.

PODRUŽNICE

Osnivanje

Članak 613.

(1) Na osnivanje i upis podružnica osoba iz članka 612. ovoga Zakona (osnivača) u sudski registar primjenjuju se propisi po kojima podružnice osnivaju domaća društva.

(2) Osnivač podnosi registarskome sudu na čijem području treba da bude sjedište podružnice prijavu za njezin upis u sudski registar.

(3) Prijavi za upis podružnice u sudski registar prilažu se u izvorniku i u ovjerenome prijevodu na hrvatski jezik:

1. izvod iz registra u kojemu je upisan osnivač iz kojega se vidi njegov pravni oblik i vrijeme kada je upisan u taj registar ili, ako je osnovan u zemlji gdje se ne upisuje u takav registar, valjane isprave o osnivanju javno ovjerene po propisima zemlje u kojoj osnivač ima registrirano sjedište iz kojih su vidljivi njegov pravni oblik i vrijeme osnivanja,

2. odluka osnivača o osnivanju podružnice,

3. prijepis izjave o osnivanju, društvenog ugovora ili statuta osnivača, javno ovjereni po propisima zemlje u kojoj osnivač ima registrirano sjedište,

4. javno ovjereno skraćeno posljednje godišnje financijsko izvješće osnivača.

(4) Registarski sud će, osim iz razloga zbog kojih može odbiti upis svake podružnice u sudski registar, odbiti taj upis ako osnivač ne dokaže:

1. da je valjano osnovan i da postoji u zemlji u kojoj ima registrirano sjedište i da tamo redovno posluje,

2. da je za obavljanje poslova u Republici Hrvatskoj odredio osobe ovlaštene za zastupanje koje tamo imaju prebivalište,

3. da je osobama iz Republike Hrvatske u zemlji u kojoj osnivač ima sjedište omogućeno da osnivaju podružnice pod uvjetima pod kojima je to u Republici Hrvatskoj omogućeno i osnivaču.

(5) Smatra se da je osnivač dokazao da postoji uzajamnost iz stavka 4. točke 3. ovoga članka ako ga sud ne pozove da podnese dokaz o postojanju uzajamnosti. U slučaju sumnje postojanje uzajamnosti na zahtjev registarskoga suda potvrđuje Ministarstvo pravosuđa. Ako se ne može dokazati da postoji uzajamnost , podružnicu se može upisati i na temelju odobrenja koje izdaje Ministarstvo gospodarstva.

(6) Odredbe stavka 4. točke 3. i stavka 5. ovoga članka ne primjenjuju se na osnivača koji ima sjedište u zemlji članici Svjetske trgovinske organizacije.

(7) Osnivač je dužan svaku promjenu podataka iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona prijaviti registarskome sudu radi upisa u sudski registar. Utvrdi li taj sud da promjena podataka nije prijavljena radi upisa u sudski registar, pozvat će osnivača da to učini u roku kojega mu za to odredi, pa ako on to ne učini ni u tome roku, brisat će podružnicu iz trgovačkoga registra po službenoj dužnosti.

Objava upisa

Članak 614.

Nakon upisa u sudski registar objavljuju se podaci iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona, a ako osnivač ima više podružnica u Republici Hrvatskoj i podaci iz članka 615. stavka 1. ovoga Zakona.

Više podružnica istog osnivača

Članak 615.

(1) Ako isti osnivač ima u Republici Hrvatskoj više podružnica, u prijavi za upis u sudski registar mora se naznačiti koja je podružnica glavna, a za ostale mora se rednim brojevima označiti njihov redoslijed. U tvrtki podružnice mora se naznačiti da je glavna, odnosno neka od drugih podružnica istog osnivača.

(2) Osnivač mora imenovati jednu ili više osoba u svakoj podružnici koje su ovlaštene da ga zastupaju, može u više podružnica za to ovlastiti iste osobe ili odrediti da su ga osobe u glavnoj podružnici ovlaštene zastupati i djelovanjem drugih podružnica.

Djelovanje podružnice

Članak 616.

(1) Podružnica djeluje pod svojom tvrtkom, a mora navesti svoje sjedište i sjedište osnivača.

(2) Djelovanjem podružnice prava i obveze stječe, odnosno preuzima osnivač.

Vođenje poslovnih knjiga

Članak 617.

Za djelovanje na području važenja ovoga Zakona podružnica mora voditi poslovne knjige po propisima koji se primjenjuju u Republici Hrvatskoj.

Prestanak podružnice

Članak 618.

(1) Osnivač donosi odluku o prestanku podružnice na način kako je to određeno u društvenome ugovoru, odnosno u izjavi o osnivanju ili u statutu osnivača.

(2) Ministarstvo gospodarstva može donijeti rješenje o ukidanju podružnice:

1. ako podružnica protuzakonitim postupanjem ugrozi opće dobro, a nadležni organ osnivača ne opozove osobe koje su to učinile ili

2. ako osnivač prestane postojati u zemlji u kojoj ima sjedište ili po propisima te zemlje izgubi poslovnu sposobnost ili pravo raspolaganja imovinom ili se nad njime otvori stečajni postupak ili

3. ako više nema osoba koje u podružnici zastupaju osnivača, a on ne imenuje nove u roku od tri mjeseca nakon što ga pozove registarski sud ili

4. ako država kojoj pripada osnivač više ne poštuje uzajamnost iz članka 613. stavka 4. točke 3. ovoga Zakona.

(3) Osnivač podnosi registarskome sudu prijavu za brisanje podružnice iz trgovačkoga registra i prilaže joj odluku o prestanku podružnice. U slučaju iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo gospodarstva dostavlja registarskome sudu rješenje o ukidanju podružnice, a sud je briše iz trgovačkog registra po službenoj dužnosti.

GLAVA II.

INOZEMNA ULAGANJA

Inozemni ulagač

Članak 619.

(1) Inozemni ulagač je za potrebe ovoga Zakona svaka pravna osoba čije je registrirano sjedište izvan Republike Hrvatske i svaka fizička osoba koja je strani državljanin, izbjeglica ili apatrid, ako stječe udio ili dionice u društvu ili u njega ulaže na ugovornoj osnovi.

(2) Inozemnim ulagačem smatra se i državljanin Republike Hrvatske koji ima trajno boravište izvan Republike Hrvatske.

(3) Izbjeglice i apatridi iz stavka 1. ovoga članka, ako imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, imaju položaj kao i državljani Republike Hrvatske.

Položaj inozemnog ulagača

Članak 620.

(1) Inozemni ulagač, pod uvjetom uzajamnosti koja se pretpostavlja, osniva ili sudjeluje u osnivanju trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, u njima stječe prava i preuzima obveze pod istim uvjetima i ima isti položaj kao i domaća osoba.

(2) Uvjet uzajamnosti iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na inozemnog ulagača koji ima sjedište, odnosno trajno boravište u zemlji članici Svjetske trgovinske organizacije, ili je njezin državljanin.

(3) Inozemno društvo kapitala može biti članom koji za obveze društva osobno odgovara u društvu osoba s registriranim sjedištem u Republici Hrvatskoj samo onda ako je uz njega u društvu barem još jedan član domaće društvo kapitala ili domaća fizička osoba koja osobno odgovara za te obveze.

DIO PETI

KAZNENE ODREDBE

GLAVA I.

UKIDANJE TRGOVAČKOGA DRUŠTVA

Pretpostavke

Članak 621.

(1) Ugrozi li trgovačko društvo protuzakonitim postupanjem nekoga njegovoga organa ili člana toga organa opće dobro a nadležni organ društva ne opozove osobe koje su to učinile, sud može na prijedlog Vlade Republike Hrvatske donijeti presudu o ukidanju društva.

(2) Nakon presude suda o ukidanju provodi se likvidacija društva kako je to propisano ovim Zakonom. Prijedlog a opoziv i imenovanje likvidatora iz važnog razloga može staviti državni organ iz stavka 1. ovoga članka.

Privremene mjere

Članak 622.

(1) Ako je podignuta tužba sud može na prijedlog organa iz članka 621. stavka 1. ovoga Zakona protiv trgovačkoga društva donositi privremene mjere.

(2) Kao privremenu mjeru iz stavka 1. ovoga članka sud može do pravomoćnosti odluke donesene o prijedlogu organa iz članka 621. stavka l. ovoga Zakona obustaviti primjenu odluke organa društva kojom se ugrožava opće dobro i zabraniti donošenje određenih odluka i poduzimanje određenih pravnih radnji organu ili nekome ili svim članovima organa društva kojima se može ugroziti opće dobro, a može odrediti i da poduzete pravne radnje ne stvaraju nove pravne učinke.

Upis u sudski registar

Članak 623.

Odluke suda upisuju se u sudski registar po službenoj dužnosti.





GLAVA II.

KAZNENA DJELA, PREKRŠAJI I KAZNE REGISTARSKOGA SUDA


Odjeljak 1.

KAZNENA DJELA

Davanje netočnih podataka

Članak 624.

(1) Tko

1. kao osnivač, član uprave ili nadzornog odbora u svrhu upisa dioničkoga društva u sudski registar ili preuzimanja dionica, uplate dionica, korištenja uplaćenih iznosa, iznosa za koji su dionice izdane glede posebnih pogodnosti, troškova osnivanja, uloga u stvarima ili u pravima ili preuzimanja stvari ili prava,

2. kao osnivač ili član uprave ili nadzornog odbor dioničkoga društva u izvješću o osnivanju ili o reviziji osnivanja,

3. u javnoj objavi iz članka 192. točke 3. ovoga Zakona,

4. kao član uprave dioničkoga društva u svrhu upisa u sudski registar povećanja temeljnoga kapitala društva (članak 304. do 327.) o unosu dotadašnjega, upisu i unosu novoga kapitala, iznosu za koji se izdaju dionice, izdavanju dionica s pravom prvenstva upisa ili o ulozima u stvarima ili u pravima,

5. kao likvidator dioničkog društva u svrhu upisa nastavljanja društva u dokazivanju iz članka 384. stavka 3. ovoga Zakona,

6. kao član uprave dioničkoga društva u izjavi iz članka 187. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona ili kao likvidator u izjavi iz članka 372. stavka 3. ovoga Zakona,

7. kao član uprave društva s ograničenom odgovornošću u svrhu upisa društva u sudski registar o preuzimanju temeljnih uloga, uplati uloga, upotrebi uplaćenih iznosa, posebnim pogodnostima, troškovima osnivanja, ulaganjima u stvarima ili u pravima ili osiguranjima za uloge u novcu koji nisu uplaćeni u cjelini,

8. kao član uprave u izvješću o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću

9. kao član uprave u svrhu upisa povećanja temeljnoga kapitala društva s ograničenom odgovornošću u sudski registar o upisu i uplati novoga kapitala ili o ulozima u stvarima ili u pravima,

10. kao član uprave društva s ograničenom odgovornošću u izjavi iz članka 394. stavka 4. točke 3. i iz članka 425. stavka 2. ovoga Zakona ili kao likvidator toga društva u izjavi iz članka 372. stavka 3. u svezi sa člankom 472. ovoga Zakona ili

11. kao član uprave društva s ograničenom odgovornošću u izjavi iz članka 460. stavka 2. ovoga Zakona, dade netočne podatke ili prešuti važne okolnosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se onaj tko dade neistinitu izjavu kao član uprave ili nadzornoga odbora u svrhu upisa u sudski registar povećanja temeljnoga kapitala dioničkoga društva iz članka 331. stavka 1. ovoga zakona ili društva s ograničenom odgovornošću iz članka 460. stavka 2. ovoga Zakona ili kao član uprave u svrhu upisa u sudski registar preoblikovanja dioničkoga društva u društvo s ograničenom odgovornošću iz članka 560. stavka 2. i 3. ovoga Zakona ili kao član uprave društva s ograničenom odgovornošću u svrhu smanjenja temeljnoga kapitala društva ili osiguranja vjerovnika.

Netočno prikazivanje imovinskog stanja

Članak 625.

(1) Tko kao član uprave, član nadzornoga odbora ili kao likvidator

1. u prikazima ili pregledima o imovinskom stanju, u izlaganjima ili obavještenjima koja daje u skupštini društva netočno prikaže ili prikrije prilike društva uključujući i odnose s povezanim društvima, ili

2. u razjašnjenjima ili obavještenjima koje daje revizorima društva ili društva koje je povezano s tim društvom dade netočne podatke ili netočno prikaže ili prikrije prilike društva, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se onaj tko kao osnivač ili dioničar u razjašnjenjima i obavještenjima koje treba da po zakonu dade revizoru osnivanja ili drugome revizoru dade netočne podatke ili prešuti važne okolnosti.

Povreda dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje

Članak 626.

(1) Tko

1. kao član uprave društva protivno odredbi članka 251. stavka 1., odnosno članka 442. stavka 2. ovoga Zakona, iako je društvo u gubitku, ne sazove skupštinu društva i o tome je ne izvijesti, ili

2. kao član uprave protivno odredbi članka 251. stavka 2., odnosno u svezi odredbe druge rečenice stavka 1. članka 430. ovoga Zakona ili kao likvidator protivno odredbi članka 374. stavka 2., odnosno u svezi odredbe članka 471. stavka 5. ovoga Zakona u slučaju da je društvo nesposobno za plaćanje ili da je prezaduženo ne zatraži ostvarenje stečajnog postupka ni postupka za sklapanje prisilne nagodbe, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

(2) Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nemarnosti, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Netočno izdavanje ili krivotvorenje potvrda o polaganju dionica

Članak 627.

(1) Tko netočno izda ili krivotvori potvrdu o polaganju dionica ili privremenica koja služi kao dokaz o pravu glasa na glavnoj skupštini ili na posebnoj skupštini društva, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine, ako nekim drugim zakonom za izdavanje ili krivotvorenje isprave nije zaprijećena veća kazna.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se onaj tko upotrijebi netočnu ili krivotvorenu potvrdu iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Pokušaj počinjenja djela iz stavka 1. ovoga članka se kažnjava.

Povreda dužnosti da se dade izvješće

Članak 628.

(1) Tko kao revizor ili pomoćnik revizora dade netočno izvješće o reviziji ili u njemu prešuti važne okolnosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

(2) Tko radnje opisane u stavku 1. ovoga članka počini u nakani da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist ili da drugome nanesu štetu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do pet godina.

Povreda dužnosti čuvanja tajne

Članak 629.

(1) Tko neovlašteno otkrije proizvodnu ili poslovnu tajnu društva koju je saznao kao član uprave, nadzornog odbora ili kao likvidator društva, kao revizor ili kao pomoćnik revizora, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno da bi se sebi ili drugome pribavila protupravna imovinska korist ili da bi se drugome nanijela šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

(3) Kazneni postupak provodi se samo na prijedlog društva. Ako kazneno djelo počini član uprave ili likvidator društva, prijedlog za pokretanje postupka stavlja nadzorni odbor, a ako djelo počini član nadzornog odbora prijedlog za pokretanje postupka stavljaju uprava ili likvidatori.

Odjeljak 2.

PREKRŠAJI

Prekršaji trgovačkih društava

Članak 630.

(1) Prekršaj čini pravna osoba

1. ako ne prijavi upis ili brisanje podružnice u trgovačkom registru (članak 7. stavak 6. i članak 8. stavak 1.)

2. ako u poslovanju ne upotrebljava tvrtku onako kako je upisana u trgovačkom registru (članak 21.),

3. ako obavlja djelatnosti prije nego što registarskome sudu podnese odluku nadležnog upravnog organa kojom se utvrđuje da udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima propisanim za obavljanje te djelatnosti (članak 32. stavak 3.),

4. ako obavlja djelatnost a da za to nema suglasnost dozvolu ili drugi akt državnog organa ili institucije kada je to propisano zakonom (članak 32. stavak 4.),

5. ako obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar a ne služi obavljanju djelatnosti upisane u tom registru (članak 35. stavak 1. i 2.),

6. ako ne prijavi za upis u sudski registar podatke koji se po odredbama ovoga Zakona upisuju u taj registar (članak 59.),

7. ako ne prijavi sudu odluku o prestanku društva radi upisa u sudski registar ili isključenje, odnosno istupanje člana iz društva (članak 111. stavak 1. i 2., članak 368. stavak 1. i članak 470. stavak 1.),

8. ako nominalni iznos temeljnoga kapitala dioničkoga društva padne ispod najnižega propisanoga iznosa (članak 162.),

9. ako izda dionice koje glase na nominalni iznos manji od najnižega pripisanoga iznosa (članak 163.),

10. ako izda dionice za iznos koji je manji od najnižega iznosa temeljnoga kapitala dioničkoga društva (članak 164. stavak 1.),

11. ako izda dionice za iznos niži od nominalnog iznosa (članak 164. stavak 2.),

12. ako izda dionice koje glase na ime i u njima ne naznači iznos koji je djelomično plaćen ili izda dionice koje glase na donositelja prije nego što se uplati puni nominalni iznos dionica ili viši iznos za koji su izdane (članak 165. stavak 2.),

13. ako izda privremenice koje glase na donositelja (članak 166. stavak 2.),

14. ako izda dionice koje za isti nominalni iznos daju različito pravo glasa (članak 169. stavak 3.),

15. ako dioničarima ili članovima društva isplati naknadu troškova osnivanja protivno odredbama članka 175., odnosno 393. ovoga Zakona,

16. ako prenosi pravo sudjelovanja u društvu, izda dionice ili privremenice prije upisa društva u sudski registar (članak 194.),

17. ako prospekt ne sadržava sve zakonom propisane sastojke (članak 196.),

18. ako doiničara oslobodi plačanja obaveza iz članka 212. i 215. ovoga Zakona ili svoje potraživanje s tog naslova prebije s potraživanjem dioničara (članak 216.) ili članu društva s ograničenom odgovornošću odgodi, olakša ili ga oslobodi obveze uplate temeljnoga uloga ili svoje potraživanje s naslova uplate toga uloga prebije s potraživanjem člana prema društvu (članak 398. stavak 3.),

19. ako dioničarima vrati ulog ili im plati kamate na ulog (članak 217.),

20. ako upiše vlastite dionice (članak 219. stavak 1.),

21. ako kao ovisno društvo preuzme dionice vladajućega društva ili kao društvo u kojemu postoji većinski udio preuzme dionice društva koje ima taj većinski udio (članak 219. stavak 2.),

22. ako rasporedi dobit protivno odredbama članka 220. ovoga Zakona,

23. ako isplati predujam dividende protivno odredbama članka 221. ovoga Zakona,

24. ako u zakonske rezerve ne unosi iznose kako je to propisano u članku 222. stavku 1. ovoga Zakona ili sredstva zakonskih rezervi upotrijebi protivno odredbi stavka 2., odnosno stavka 3. istoga članka,

25. ako u knjigu dionica ne upiše dionice koje glase na ime (članak 225. stavak 1.),

26. ako proglasi nevažećima dionice suprotno odredbama članka 230. ili članka 346. ovoga Zakona,

27. ako ne zamijeni oštećenu ispravu o dionici ili o privremenici iako su za to ispunjeni uvjeti iz članka 231. ovoga Zakona,

28. ako stekne vlastite dionice protivno odredbama članka 233. ovoga Zakona ili ih protivno odredbama članka 238. stavka 1. ovoga Zakona uzme u zalog,

29. ako drugome dade predujam ili zajam ili mu pruži osiguranje radi stjecanja dionica istoga društva, osim kada je to dopušteno zakonom (članak 234. stavak 1.),

30. ako ne ponudi radi prijenosa drugome vlastite dionice koje je po zakonu dužno otuđiti ili ih ne povuče u skladu sa zakonom (članak 236. stavak 3.),

31. ako ima upravu sastavljenu protivno odredbama članka 239., odnosno 422. i 423. ovoga Zakona,

32. ako nema nadzorni odbor kada bi ga po zakonu morala imati (članak 434. stavak 2.),

33. ako ima nadzorni odbor sastavljen protivno odredbama članka 254. i 255., odnosno članka 435. i 436. ovoga Zakona,

34. ako dade kredit članovima uprave, nadzornog odora, prokuristima i članovima njihovih užih obitelji protivno odredbama članka 249. stavka 1. i 2., članka 271. stavka 1. i 2. i članka 431. ovoga Zakona,

35. ako izbor i izmjenu u sastavu nadzornog odbora ne prijavi radi upisa u sudski registar i ne objavi u skladu s odredbama članka 262. i 439. ovoga Zakona,

36. ako u roku iz članka 281. stavka 1. ovoga Zakona ne priopći financijskim institucijama i udruženjima dioničara, kada je to dužna učiniti, da je sazvana skupština društva ili ne dade tamo propisana priopćenja,

37. ako bez odgađanja po održanoj skupštini ne dostavi registarskome sudu primjerak zapisnika s održane skupštine (članak 286. stavak 5.),

38. ako promjenu statuta ne prijavi registarskome sudu (članak 303. stavak 1.),

39. ako poveća temeljni kapital protivno odredbama članka 304. i 305., članka 313. stavka 1. do 3., članka 315., 323., 326., 328., 329. ili 459. ovoga Zakona, .

40. ako ne prijavi sudu odluku o povećanju temeljnoga kapitala (članak 306., 316., 327., 331., 458., 460.),

41. ako dioničaru uskrati pravo prvenstva upisa dionica protivno odredbama članka 308. ovoga Zakona,

42. ako ne prijavi sudu provedeno povećanje kapitala (članak 309., 322., 327.),

43. ako izda dionice ili privremenice protivno odredbama članka 312., 318., 320., 340. ovoga Zakona,

44. ako smanji temeljni kapital protivno odredbama članka 342., 349., 352. ili 462. ovoga Zakona,

45. ako ne prijavi sudu odluku o smanjenju temeljnoga kapitala, odnosno nakanu da smanji temeljni kapital (članak 343., članak 349. stavak 3., članak 354., članak 463. stavak 1.),

46. ako vjerovnicima ne da osiguranje ili ih ne upozori na njihovo pravo glede traženja osiguranja kako je to propisano zakonom (članak 345.),

47. ako ne prijavi sudu provedeno smanjenje temeljnoga kapitala (članak 347., 354.),

48. ako s iznosom dobivenim smanjenjem temeljnoga kapitala postupi protivno odredbama članka 350. i 465. ovoga Zakona,

49. ako dioničarima isplati dobit protivno odredbama članka 351. ovoga Zakona,

50. ako bez odgađanja ne objavi da je podignuta tužba kojom se pobija odluka glavne skupštine(članak 363 stavak 4.),

51. ako bez odgađanja ne dostavi registarskome sudu presudu kojom je poništena odluka glavne skupštine ili je ne objavi (članak 364.),

52. ako nakon što se odluka o otvaranju likvidacije upiše u sudski registar uz tvrtku ne navede naznaku "u likvidaciji" (članak 370. i 472.),

53. ako ne podnese sudu prijavu za upis likvidatora u sudski registar (članak 372. stavak 1. i članak 472.),

54. ako ne pozove vjerovnike u skladu s odredbama članka 373. ovoga Zakona,

55. ako dioničarima podijeli imovinu protivno odredbama članka 379. ovoga Zakona,

56. ako iznos temeljnoga kapitala društva s ograničenom odgovornošću padne ispod iznosa iz članka 389. stavka 2. ovoga Zakona,

57. ako temeljni ulog u društvu s ograničenom odgovornošću padne ispod iznosa iz članka 390. stavka 1. ovoga Zakona,

58. ako je iznos uplate temeljnoga uloga u društvo s ograničenom odgovornošću u novcu manji od iznosa propisanoga u čianku 390. stavku 2. ovoga Zakona,

59. ako članovima društva s ograničenom odgovornošću isplati dobit protivno odredbama članka 406. ovoga Zakona,

60. ako stekne ili uzme u zalog vlastiti poslovni udio protivno odredbama članka 418. ovoga Zakona,

61. ako povuče poslovni udio protivno odredbama članka 419. ovoga Zakona,

62. ako registarskome sudu bez odgađanja ne podnese prijavu za upis u sudski registar promjene u sastavu uprave ili ovlasti za zastupanje (članak 425.),

63. ako registarskome sudu ne podnese prijavu za upis promjene društvenoga ugovora u sudski registar (članak 456. stavak 1.),

64. ako odluku o povećanju temeljnoga kapitala ne podnese sudu i ne zatraži da se ona upiše u sudski registar (članak 458.),

65. ako stekne više od četvrtine dionica ili udjela u društvu kapitala sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili većinsko sudjelovanje u drugome društvu ili se ono nakon toga smanji a o tome ne

izvijesti drugo društvo ili to na propisani način ne objavi (članak 478.),

66. ako dioničara ili vanjskog dioničara na njegov zahtjev ne izvijesti o svemu što je bitno glede društva s kojim se skapa ugovor o vođenju društva ili o prijenosu dobiti (članak 481. stavak 4.),

67. ako ne podnese prijavu za upis poduzetničkog ugovora ili njegova prestanka u sudski registar (članak 482 stavak 1. i članak 486.),

68. ako uprava na propisani način ne objavi pravomoćnu sudsku odluku o primjerenoj naknadi vanjskim dioničarima (članak 492. stavak 5.),

69. ako uprava društva koje se priključuje ne podnese prijavu za upis priključenja glavnome društvu u sudski registar (članak 503. stavak 3.),

70. ako dioničarima ne dade obavijest o priključenome društvu i o poslovima glavnoga društva(članak 507.),

71. ako priključeno društvo u propisanome roku ne prijavi upis prestanka priključenja u sudski registar (članak 510. stavak 3.),

72. ako na zahtjev dioničara bez odgađanja besplatno ne dade prijepis ili fotokopiju zakonom propisanih izjava u svezi pripajanja društva ili ne omogući uvid u te isprave (članak 517. stavak 4. i 5.),

73. ako ne podnese registarskome sudu prijavu za upis pripajanja u sudski registar u koji je upisano pripojeno društvo ili društava koja se spajaju ili novoga društva (članak 521. stavak 1., članak 533. stavak 5., članak 540. stavak 1., članak 548. stavak 4.),

74. ako kao društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital protivno Zakonu (članak 539 stavak 1.),

75. ako se ugovor o prijenosu cijele imovine društva na propisani način ne izloži dioničarima na uvid (članak 552. stavak 2.),

76. ako ne podnese prijavu za upis preoblikovanja društva u sudski registar (članak 560., 568., 573., 576., 577., 580., 82.),

77. ako kao inozemna osoba obavlja djelatnost u Republici Hrvatskoj prije nego što tamo osnuje podružnicu (članak 612. stavak 3.),

78. ako kao inozemna osoba koja ima više podružnica u Republici Hrvatskoj ne označi koja je od njih glavna ili ostale ne označi rednim brojem ili to ne naznači u tvrtkama podružnica (članak 615. stavak 1.),

79. ako se kao inozemna osoba koristi u Republici Hrvatskoj podružnicom koja ne nastupa pod svojom tvrtkom ili bez navođenja svoga sjedišta i sjedišta osnivača (članak 616. stavak 1.),

80. ako kao inozemna osoba u djelovanju svoje podružnice u Republici Hrvatskoj ne vodi poslovne knjige onako kako je tamo propisano (članak 617.),

81. ako joj kao inozemnoj osobi Ministarstvo gospodarstva ukine podružnicu u Republici Hrvatskoj zbog protuzakonitog postupanja kojim se ugrožava opće dobro (članak 618. stavak 2. točka 1.),

82. ako ne uskladi svoje opće akte s odredbama ovoga Zakona ili na temelju njih ne imenuje organe i to ne prijavi registarskome sudu do roka iz članka 637. stavka 1. ovoga Zakona, a sama ne otpočne s likvidacijom društva,

83. ako najkasnije do roka iz članka 637. stavka 3. ovoga Zakona ne donese odluku o povećanju temeljnoga kapitala na iznos koji nije manji od najmanjega iznosa toga kapitala propisanog ovim ili drugim zakonom ili se ne preoblikuje u drugo društvo za koje ispunjava uvjete, a sama ne otpočne s likvidacijom društva,

84. ako se kao privatno poduzeće do roka iz članka 637. stavka 2. ovoga Zakona ne pretvori u neko od trgovačkih društava ili ne nastavi poslovati kao trgovac pojedinac, a sama ne pokrene postupak likvidacije,

85. ako najkasnije do roka iz članka 640. ovoga Zakona ne uskladi najniži nominalni iznos dionica, odnosno njihov višekratnik i najniži iznos temeljnoga uloga s odredbama ovoga Zakona,

86. ako najkasnije do roka iz članka 642. stavka 4. ovoga Zakona ne uskladi omjer dionica bez prava glasa izdanih do dana stupanja na snagu ovoga Zakona i ostalih dionica,

87. ako najkasnije do roka iz članka 643. ovoga Zakona ne postupi po odredbama članka 236. ovoga Zakona,

88. ako svoj dio koji ima određena ovlaštenja u pravnom prometu ne upiše u sudski registar kao podružnicu na način i u roku kako je to propisano u članku 645. stavku 1. ovoga Zakona, a u tome ga roku ne ukine.

(2) Za prekršaj iz prethodnoga stavka ovoga članka može se izreći novčana kazna najviše do iznosa u valuti Republike Hrvatske izražene u protuvrijednosti od 10.000 DEM obračunate po srednjem tečaju utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka za tu valutu koji je na snazi na dan izvršenja kazne. Za prekršaj kaznit će se član društva, član uprave ili nadzornog odbora ili likvidator koji je po odredbama ovoga Zakona ili statuta trgovačkoga društva odgovorna osoba u društvu glede radnje iz stavka 1. ovoga članka učinjene kao prekršaj novčanom kaznom do u valuti Republike Hrvatske izražene protuvrijednosti od 1.500 DEM obračunate po srednjem tečaju utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka za tu valutu koji je na snazi na dan izvršenja kazne, a ako je učinjena teža povreda propisa radi stjecanja protupravne imovinske koristi novčanom kaznom do u istoj valuti i po istom tečaju izražene protuvrijednosti od 10.000 DEM.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. točke 1. do 6. ovoga članka kaznit će se trgovac pojedinac novčanom kaznom do u valuti Republike Hrvatske izražene protuvrijednosti od 10.000 DEM obračunate po tečaju za tu valutu iz stavka 2. ovog članka.

Prekršaji fizičkih osoba

Članak 631.

(1) Prekršaj čini onaj tko:

1. u propisanome roku ne zatraži da ga se upiše u sudski registar kao trgovca pojedinca kada je to po odredbi članka 3. stavka 1. i 4. ovoga Zakona dužan zatražiti,

2. kao dioničar ili kao zastupnik dioničara ne dade ili dade netočne podatke radi unošenja u popis dioničara iz članka 285. ovoga Zakona,

3. koristi dionice nekoga drugoga, iako nije ovlašten da ga zastupa, pa bez njegove suglasnosti ostvaruje prava u glavnoj skupštini ili u posebnoj skupštini dioničkoga društva,

4. radi ostvarivanja prava u glavnoj skupštini ili u posebnoj skupštini dioničkoga društva koristi dionice nekoga drugoga koje je u tu svrhu pribavio davanjem ili obećavanjem posebne koristi,

5. u svrhu iz točke 4. ovoga stavka dionice prenese nekome drugome uz davanje ili uz obećanje posebne koristi,

6. dionice nekoga drugoga koristi za to da bi osobno ili preko nekoga tko ga zastupa ostvario pravo glasa koje po odredbama članka 292. ovoga Zakona ne bi smio ostvariti,

7. prepusti drugome, kako bi ostvario pravo glasa, dionice za koje on ni osoba koju zastupa ne smije po odredbama članka 235., članka 237., članka 291. do 293., članka 298. stavka 1. ili članka 478. stavka 6. ovoga Zakona ostvarivati pravo glasa u glavnoj skupštini ili u posebnoj skupštini dioničkoga društva,

8. zahtijeva da mu se dade neka posebna korist, dopusti da mu se ona obeća ili je primi kao naknadu za to da u glavnoj skupštini ili u posebnoj skupštini dioničkoga društva glasuje ili ne glasuje na određeni način ili

9. ponudi, obeća ili dade neku posebnu korist za to da netko u glavnoj skupštini ili u posebnoj skupštini dioničkoga društva glasuje ili ne glasuje na određeni način.

(2) Za prekršaje iz prethodnoga stavka ovoga članka može se izreći novčana kazna najviše do iznosa u valuti i po tečaju propisanom u članku 630. stavku 2. ovoga Zakona izražene protuvrijednosti od 1.500 DEM, a ako je učinjena teža povreda propisa radi stjecanja protupravne imovinske koristi novčanom kaznom do u istoj valuti i po istom tečaju izražene protuvrijednosti od 10.000 DEM.

Odjeljak 3

KAZNE REGISTARSKOG SUDA

Članak 632.

(1) Registarski sud će opomenuti članove uprave ili likvidatore koji ne postupe po odredbama članka 230. stavka 5. druge rečenice, članka 236., članka 257., članka 299., članka 335. stavak 1., članka 363. stavka 4., članka 374. stavka 4., članka 376. stavka 1., članka 382. stavka 2., članka 410. stavka 3. članka 428. stavka 2., članka 434. stavka 4., članka 446., članka 452. stavka 3., članka 463. stavka 2., članka 481. stavka 3. druge i treće rečenice, članka 497. stavka 1., članka 517. stavka 2. i 4., članka 552. stavka 2. i članka 563. ovoga Zakona i zaprijetiti im plaćanjem novčane kazne ako u primjerenome roku ne postupe po opomeni. Pojedina izrečena novčana kazna ne može preći u valuti Republike Hrvatske izraženu protuvrijednost od 800 DEM obračunatu po srednjem tečaju utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka za tu valutu koji je na snazi na dan izvršenja kazne.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka registarski sud će kazniti onoga tko povrijedi obvezu da u roku propisanom ovim Zakonom tome sudu podnese prijavu, kod njega pohrani potpis ili preda propisane isprave.

Odjeljak 4.

PRIMJENA ODREDABA OVE GLAVE ZAKONA

Gospodarsko interesno udruženje

Članak 633.

(1) Odredba članka 624. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona primjenjuje se na članove uprave i likvidatore gospodarskog interesnog udruženja.

(2) Odredbe članka 626. stavka 1. točke 2. i stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se na članove uprave i likvidatore gospodarskog interesnog udruženja.

(3) Odredbe članka 629. ovoga Zakona primjenjuju se na članove uprave i likvidatore gospodarskog interesnog udruženja. Prijedlog za pokretanje postupka stavlja zastupnik udruženja kojega u tu svrhu postave članovi udruženja.

(4) Odredbe članka 630. stavka 1. točke 1. do 7. i stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se i na gospodarsko interesno udruženje.

DIO ŠESTI

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Nastavljanje pravnih osoba s radom

Članak 634.

Danom početka primjene ovoga Zakona nastavljaju s radom na način i pod uvjetima pod kojima su upisani u sudskom registru:

1. društvena poduzeća, javna poduzeća, dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću u društvenom vlasništvu,

2. poduzeća u vlasništvu Republike, županije, kotara, općine i grada,

3. zadružna poduzeća, društva s neograničenom solidarnom odgovornošću članova, komanditna društva, dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću u zadružnom vlasništvu,

4. društva s neograničenom solidarnom odgovornošću članova, komanditna društva, dionička društva, komanditna društva na dionice i društva s ograničenom odgovornošću u mješovitom vlasništvu,

5. privatna poduzeća, društva s neograničenom solidarnom odgovornošću članova, komanditna društva, dionička društva, komanditna društva na dionice, društva s ograničenom odgovornošću i javna poduzeća u privatnom vlasništvu,

6. radnje i poljoprivredna gospodarstva sa statusom pravne osobe.

Primjena Zakona o poduzećima

Članak 635.

(1) Iznimno od odredbe članka 646. točke 1. ovoga Zakona, Zakon o poduzećima primjenjuje se na društvena poduzeća, poduzeća u vlasništvu Republike, županije, kotara, općine ili grada, društva s ograničenom odgovornošću u društvenom vlasništvu koja drže sve svoje udjele i na zadružna poduzeća dok se pod uvjetima i u rokovima određenim u posebnim propisima ne pretvore u neko od trgovačkih društava.

(2) Iznimno od odredbe članka 646. točke 1. ovoga Zakona, Zakon o poduzećima primjenjuje se na društva s neograničenom solidarnom odgovornošću članova, komanditna društva, dionička društva, komanditna društva na dionice i društva s ograničenom odgovornošću u privatnom, zadružnom i u mješovitom vlasništu dok se u skladu s ovim zakonom ne upišu u sudski registar.

(3) Iznimno od odredbe članka 646. ovoga Zakona, Zakon o poduzećima primjenjuje se i na privatna poduzeća dok se ne pretvore u neko od trgovačkih društava ili ne nastave poslovati kao trgovci pojedinci.

Radnje i poljoprivredna gospodarstva pravne osobe

Članak 636.

(1) Imatelji radnji sa statusom pravne osobe koji te radnje najkasnije do 31. prosinca 1995. ne pretvore u neko od trgovačkih društava ili se do tada ne upišu u sudski registar kao trgovci pojedinci, nastavljaju poslovati kao obrtnici. Na njih prelaze imovina i obveze radnji pravnih osoba.

(2) Imatelji poljoprivrednih gospodarstava sa statusom pravne osobe koji ta gospodarstva najkasnije do 31. prosinca 1995. ne pretvore u neko od trgovačkih društava ili se do tada ne upišu u sudski registar kao trgovci pojedinci, nastavljaju poslovati kao individualni poljodjelci. Na njih prelaze imovina i obveze poljoprivrednih gospodarstva pravnih osoba.

(3) Pretvorba radnji i poljoprivrednih gospodarstava pravnih osoba u trgovačka društva odnosno nastavljanje poslovanja njihovih imatelja kao trgovaca pojedinaca upisuje se u sudski registar na temelju prijave za upis koju oni podnose registarskome sudu. Na sadržaj prijave i na priloge prijavi primjenjuju se odredbe ovoga Zakona. Nastavljanje poslovanja kao obrtnika, odnosno kao individualnih poljodjelaca po proteku roka iz prethodnih stavaka ovoga članka upisuje se po službenoj dužnosti u registre u kojima su radnje, odnosno poljoprivredna gospodarstva bili upisani, a obrtnika i u registar propisan Zakonom o obrtu.

Usklađivanje s odredbama ovoga Zakona

Članak 637.

(1) Društva s neograničenom solidarnom odgovornošću članova, komanditna društva, dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću osnovana, odnosno nastala na drugi način do dana početka primjene ovoga Zakona dužna su uskladiti svoje opće akte s odredbama ovoga Zakona, na temelju izmijenjenih akata izabrati, odnosno imenovati organe društva, odnosno odrediti osobe ovlaštene za upravljanje i vođenje poslova društva i podnijeti prijavu za upis u sudski registar najkasnije do 31. prosinca 1995. U istome roku komanditna društva na dionice moraju se preoblikovati u dionička društva.

(2) Privatna poduzeća dužna su najkasnije do 31. prosinca 1995. registarskome sudu podnijeti prijavu za upis trgovačkog društva ili trgovca pojedinca iz članka 636. stavka 3. ovoga Zakona u sudski registar.

(3) Dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću iz stavka 1. ovoga članka čiji temeljni kapital na dan početka primjene ovoga Zakona bude manji od najmanjeg iznosa temeljnoga kapitala koji je njime ili drugim zakonom propisan za ta društva, dužna su najkasnije do 31. prosinca 1997. u skladu s ovim Zakonom donijeti odluku o povećanju toga kapitala na iznos koji nije manji od spomenutog najmanjeg iznosa temeljnoga kapitala društva ili donijeti odluku o preoblikovanju društva u neko drugo društvo za koje po odredbama ovoga Zakona ispunjavaju uvjete i do toga roka podnijeti prijavu za upis te odluke u sudski registar.

(4) Za ocjenu iznosa temeljnoga kapitala društava iz stavka 3. ovoga članka uzimaju se u obzir službeni srednji tečaj, odnosno srednji tečaj utvrđen i objavljen na deviznoj burzi ili od strane Narodne banke Hrvatske valute koja je bila u službenoj primjeni na teritoriju Socijalističke Republike Hrvatske, odnosno Republike Hrvatske u vrijeme upisa osnivanja, odnosno drugog načina nastanka društva u sudski registar ili donošenja odluke o povećanju ili smanjenju temeljnoga kapitala društva u odnosu na DEM, a ako takvoga tečaja nije bilo, srednji tečaj banke koja je u to vrijeme bila poslovna banka društva i srednji tečaj valute Republike Hrvatke u odnosu na DEM utvrđen i objavljen na deviznoj burzi, odnosno kojega utvrdi i objavi Hrvatska narodna banka a koji važi u vrijeme donošenja odluke iz prethodnoga stavka ovoga članka o povećanju temeljnoga kapitala društva.

(5) Društva iz stavka 1. i 3. te poduzeća iz stavka 2. ovoga članka u donošenju odluka potrebnih za to da bi se provela usklađenja s ovim Zakonom postupaju po svojim općim aktima podredno primjenjujući propise koji se na njih primjenjuju u vrijeme donošenja tih odluka.

(6) Nad društvima iz stavka 1. i 3. te poduzećima iz stavka 2. ovoga članka koja ne postupe po odredbama stavka 1. do 3. ovoga članka u rokovima koji su tamo propisani provest ćc se postupak likvidacije i društva, odnosno poduzeća brisati iz trgovačkog registra. Postupak likvidacije pokreće registarski sud po službenoj dužnosti. Likvidacija društava iz stavka 1. ovoga članka provodi se po odredbama ovoga Zakona, a likvidacija poduzeća iz stavka 2. ovoga članka po propisima koji budu na snazi na dan početka primjene ovoga Zakona.

Preoblikovanje komanditnoga društva na dionice u dioničko društvo

Članak 638.

(1) Komanditno društvo na dionice odlukom skupštine koju čine dioničari društva uz suglasnost svih komplementara mijenja oblik i pretvara se u dioničko društvo.

(2) Odluka o preoblikovanju sadržava:

1. tvrtku komanditnoga društva na dionice i tvrtku dioničkoga društva,

2. iznos temeljnoga kapitala, broj i vrstu dionica, raspored dionica na članove društva, te utvrđenje da je usvojen statut dioničkoga društva.

(3) Skupštini komanditnoga društva na dionice iz stavka 1. ovoga članka koja treba odlučiti o preoblikovanju u dioničko društvo treba podnijeti financijska izvješća za posljednju poslovnu godinu i posljednji periodički obračun. Ako su financijska izvješća potrebna za obračun s komplementarima, mora ih se izraditi s danom koji je za to mjerodavan. Izvješća se prilažu zapisniku sa skupštine.

(4) Nakon što se donese odluka o preoblikovanju članovi uprave i nadzornog odbora dioničkoga društva podnose sudu prijavu radi upisa preoblikovanja u sudski registar.

(5) Prijavi za upis preoblikovanja u sudski registar prilažu se:

1. odluka o preoblikovanju,

2. izjave komplementara o suglasnosti s odlukom preoblikovanju dane u obliku javnobilježničke isprave,

3. statut dioničkoga društva,

4. odluke o imenovanju uprave i izboru nadzornog odbora dioničkoga društva, ako nisu sadržane u odluci o preoblikovanju.

(6) Nakon upisa preoblikovanja u sudski registar:

1. komanditno društvo na dionice nastavlja djelovati kao dioničko društvo,

2. komplementari prestaju biti članovi društva,

3. preoblikovanje ne utječe na odgovornost komplementara komanditnoga društva na dionice za obveze koje je to društvo preuzelo.

Upotreba tvrtke

Članak 639.

(1) Poduzeća iz članka 634. točke 1. do 5. ovoga Zakona nastavljaju upotrebljavati tvrtku pod kojom su na dan početka primjene ovoga Zakona upisana u sudskom registru.

(2) Promijene li poduzeća iz stavka 1. ovoga članka predmet svog poslovanja koji je na dan početka primjene ovoga Zakona bio upisan u sudskom registru tako da bi nakon toga obavljala istu ili srodnu djelatnost kao i pravna osoba koja je već upisana u sudskom ili u trgovačkom registru kod istoga registarskoga suda pod istom ili sličnom tvrtkom, dužna su istovremeno s upisom promjene predmeta poslovanja podnijeti registarskome sudu i prijavu za promjenu tvrtke tako da ona udovoljava uvjetima iz članka 29. ovoga Zakona. U tom slučaju registarski sud dozvolit će upis promjene predmeta poslovanja samo ako se istovremeno upiše i promjena tvrtke u sudski registar.

Najniži nominalni iznos dionice i temeljnoga uloga

Članak 640.

Dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću dužna su najkasnije do 31. prosinca 1997. uskladiti najniži nominalni iznos dionica, odnosno njihov višekratnik i najniži iznos temeljnoga uloga s odredbama ovoga Zakona.

Valuta nominalnog iznosa dionica

Članak 641.

Odredba članka 161. ovoga Zakona ne primjenjuje se na dionice koje su izdane do dana početka primjene ovoga Zakona

Pravo glasa na temelju dionica

Članak 642.

(1) Odredbe članka 291. stavka 2. i 3. ovoga Zakona ne primjenjuju se na dionice stečene na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća uz obročno plaćanje kupovnine dok traje otplata u skladu s ugovorom o kupnji dionica kada je tim zakonom propisano da stjecatelj dionice ima pravo glasa u skupštini društva i prije nego što plati cijelu kupovninu.

(2) Odredba članka 169. stavka 3. ovoga Zakona ne primjenjuje se na dionice koje su valjano stečene i u cjelini uplaćene prije dana početka primjene ovoga Zakona.

(3) Skupština društva može odlučiti da se ukine ili ograniči pravo glasa iz dionica navedenih u stavku 2. ovoga članka. Za takvu odluku potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na skupštini društva. Za to se ne traži posebna odluka dioničara o čijim se pravima radi. Ako se spomenuto pravo glasa ukida ili ograničava dioničaru koji je pored uplate dionice ispunio prema društvu i dodatne obveze, društvo ga za to mora primjereno obeštetiti. Zahtjev za isplatom obeštećenja mora se podnijeti sudu u roku od dva mjeseca od dana kada je u glasilu društva objavljen upis promjene statuta u trgovačkom registru. Ako je podignuta tužba za poništenje odluke o ukidanju ili ograničenju prava dioničare iz ovoga stavka, rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je pravomoćno odbačena tužba ili kada je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev.

(4) Dionička društva koja do dana početka primjene ovoga Zakona imaju dionice bez prava glasa čiji ukupni nominalni iznosi prelaze polovinu iznosa temeljnoga kapitala društva moraju uskladiti omjer među dionicama društva s onim propisanim u članku 169. stavku 2. ovoga Zakona najkasnije do 31. prosinca 1996.

Vlastite dionice dioničkoga društva

Članak 643.

Dionička društva koja do dana početka primjene ovoga Zakona steknu vlastite dionice dužna su postupiti po odredbama članka 236. ovoga Zakona najkasnije do 31. prosinca 1996.

Dijelovi poduzeća

Članak 644.

(1) Dijelovi poduzeća koji imaju određena ovlaštenja u pravnom prometu upisana u sudskom registru na dan početka primjene ovoga Zakona nastavljaju djelovati onako kako su upisana u tome registru. Poduzeća su dužna najkasnije do roka koji je propisan za usklađenje njihovih općih akata s odredbama ovoga Zakona podnijeti sudu prijave za upis tih dijelova kao podružnica u odgovarajuće trgovačke registre na način propisan ovim Zakonom ili ih ukinuti.

(2) Sud će po službenoj dužnosti brisati iz sudskog registra dijelove poduzeća iz stavka 1. ovoga članka glede kojih se ne postupi na način kako je tamo propisano.

Prijave za upis u sudski registar podnesene registarskome sudu prije stupanja na snagu ovoga Zakona

Članak 645.

S prijavama za upis u sudski registar koje se odnose na trgovačka društva podnesenima registarskome sudu prije dana početka primjene ovoga Zakona postupit će se po propisima koji su bili na snazi u vrijeme kada su prijave bile podnesene tome sudu.

Prestanak važenja drugih propisa

Članak 646.

Danom početka primjene ovoga Zakona prestaje važiti:

1. Zakon o poduzećima ("Narodne novine", br. 53/91. i 58/93.),

2. poglavlje II. "Dionica" i druge odredbe Zakona o vrijednosnim papirima ("Narodne novine", br. 53/91.) koje se odnose na dionice, osim odredbe kojom se one proglašavaju vrijednosnim papirima,

3. Zakon o stranim ulaganjima ("Narodne novine", br. 53/91.),

4. članak 3. i članci 5. do 12. Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju ("Narodne novine", br. 53/91.),

5. članci 95. do 98. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91. i 73/91.).

Stupanje na snagu ovoga Zakona

Članak 647.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. siječnja 1995. godine.

Klasa:330-01/93-01/01

Zagreb, 23. studenoga 1993.







"Narodne Novine" broj 34/99

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 26. ožujka 1999.

Broj: 081-99-693/1
Zagreb, 1. travnja 1999.

Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.



ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA

Članak 1.

U Zakonu o trgovačkim društvima ("Narodne novine", br. 111/93.) u članku 3. stavku 1. i u svim narednim odredbama ovoga Zakona riječi: "Narodna banka Hrvatske" u određenom padežu zamjenjuju se riječima: "Hrvatska narodna banka" u odgovarajućem padežu.

U stavku 3. i u svim narednim odredbama ovoga Zakona, te u nazivu Glave V. riječi: "trgovački registar" u određenom padežu zamjenjuju se riječima: "sudski registar" u odgovarajućem padežu.

Članak 2.

U članku 32. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

"(5) Trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegova poslovanja upisan u sudskom registru ako ima u radnom odnosu najmanje jednog člana uprave, a trgovačko društvo koje ima podružnice mora imati u radnom odnosu najmanje jednoga zaposlenika na neodređeno vrijeme u svakoj podružnici."

Članak 3.

U članku 40. stavku 1. i u svim narednim odredbama Zakona riječi: "okružni privredni sudovi" u određenom padežu zamjenjuju se riječima: "trgovački sudovi" u odgovarajućem padežu.

Članak 4.

U članku 430. stavku 1. u drugoj rečenici iza riječi: "članka" dodaju se riječi: "251. i".

Članak 5.

U članku 613. iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

"(6) Odredbe stavka 4. točke 3. i stavka 5. ovoga članka ne primjenjuju se na osnivača koji ima sjedište u zemlji članici Svjetske trgovinske organizacije."

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.

Članak 6.

U članku 620. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

"(2) Uvjet uzajamnosti iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na inozemnog ulagača koji ima sjedište, odnosno trajno boravište u zemlji članici Svjetske trgovinske organizacije, ili je njezin državljanin".

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 7.

U članku 630. stavku 1. iza točke 4. dodaje se točka 4a. koja glasi:

"4a. ako obavlja djelatnost, a nema u radnom odnosu najmanje jednog člana uprave i ako ima podružnice a nema najmanje još jednog zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u svakoj podružnici (članak 32. stavak 5.)."

Članak 8.

Trgovačka društva upisana u trgovački registar do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, ako obavljaju djelatnost, a nemaju u radnom odnosu najmanje jednog člana uprave i najmanje jednog zaposlenika na neodređeno vrijeme u svakoj podružnici dužna su u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona zasnovati radni odnos s najmanje jednim članom uprave, a ako imaju i podružnice zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme s najmanje jednim zaposlenikom u svakoj podružnici.

Članak 9.

Odredbe članka 5. i 6. ovoga Zakona počet će se primjenjivati od dana kada Republika Hrvatska postane članica Svjetske trgovinske organizacije.

Članak 10.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 330-01/93-01/01
Zagreb, 26. ožujka 1999.

 

Zakon o porezu na dohodak

HRVATSKI SABOR

3066

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POREZU NA DOHODAK

Proglašavam Zakon o porezu na dohodak, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 3. prosinca 2004. godine.

Broj: 01-081-04-3740/2
Zagreb, 10. prosinca 2004.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON O POREZU NA DOHODAK

I. TEMELJNE ODREDBE

1. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Porez na dohodak utvrđuje se i plaća prema odredbama ovoga Zakona.

(2) Raspodjela prihoda od poreza na dohodak utvrđuje se posebnim zakonom.

2. POREZNI OBVEZNIK

2.1. Pojam poreznog obveznika

Članak 2.

(1) Porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak.

(2) Ako više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak, porezni obveznik je svaka fizička osoba zasebno i to za svoj udio u zajednički ostvarenom dohotku.

(3) Porezni obveznik je i nasljednik za sve porezne obveze koje proizlaze iz dohotka što ga je ostavitelj ostvario do svoje smrti. Nasljednik je istodobno i porezni obveznik za dohodak koji mu pritječe iz naslijeđenih izvora dohotka.

2.2. Rezident

Članak 3.

(1) Rezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište.

(2) Rezident je i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlen je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću.

2.3. Nerezident

Članak 4.

Nerezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema ni prebivalište ni uobičajeno boravište, a u Republici Hrvatskoj ostvaruje dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovoga Zakona.

3. IZVORI DOHOTKA

Članak 5.

(1) Izvori dohotka su primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka.

(2) Dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovoga Zakona, prema izvoru dohotka iz stavka 1. ovoga članka, jest:

1. dohodak od nesamostalnog rada,

2. dohodak od samostalne djelatnosti,

3. dohodak od imovine i imovinskih prava,

4. dohodak od kapitala,

5. dohodak od osiguranja,

6. drugi dohodak.

4. POREZNA OSNOVICA

Članak 6.

(1) Osnovica poreza na dohodak rezidenta je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. ovoga Zakona.

(2) Osnovica poreza na dohodak nerezidenta je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji nerezident ostvari u tuzemstvu (načelo tuzemnog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1., 11. i 27. ovoga Zakona.

(3) Dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, koji rezident ostvari u tuzemstvu i inozemstvu, a nerezident u tuzemstvu, umanjuje se:

1. za iznos plaća novozaposlenih osoba i nagrada učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona,

2. za iznos izdataka za školovanje i stručno usavršavanje iz članka 56. stavka 6. ovoga Zakona,

3. za iznos izdataka za istraživanje i razvoj iz članka 57. stav­ka 1. ovoga Zakona,

4. i za preneseni gubitak iz članka 35. ovoga Zakona, nakon umanjenja iz točke 1., 2. i 3. ovoga stavka, koji je rezident po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona ostvario u tuzemstvu i inozemstvu, a nerezident u tuzemstvu.

5. POREZNO RAZDOBLJE

Članak 7.

(1) Porez na dohodak utvrđuje se i plaća za kalendarsku godinu (porezno razdoblje).

(2) Porezno razdoblje može biti kraće od kalendarske godine u sljedećim slučajevima:

1. ako rezident tijekom iste kalendarske godine postane nerezident ili obratno, u kojem slučaju porezno razdoblje obuhvaća razdoblje u kojemu je fizička osoba bila rezident ili nerezident,

2. rođenja ili smrti poreznog obveznika.

(3) U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka prava iz ovoga Zakona računaju se u korist poreznog obveznika, na pune mjesece.

6. POREZNE STOPE

Članak 8.

(1) Porez na dohodak plaća se po stopi od 15% od porezne osnovice do visine dvostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 25% na razliku porezne osnovice između dvostrukog i peterostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 35% na razliku porezne osnovice između peterostrukog i 14-erostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka te po stopi od 45% na poreznu osnovicu iznad 14-erostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Porez na dohodak prema stavku 1. ovoga članka uvećava se za prirez porezu na dohodak koji uvedu jedinice lokalne samouprave prema posebnim zakonima, a umanjuje se ako jedinice lokalne samouprave propišu niži udio u porezu na dohodak od onog koji im pripada po posebnom zakonu.

7. PRIMICI KOJI SE NE SMATRAJU DOHOTKOM

Članak 9.

(1) Dohotkom se ne smatraju:

1. primici od kamata na kunsku i deviznu štednju, na pologe (po viđenju i oročene) na žiroračunu, tekućem i deviznom računu koji su ostvareni od banaka, štedionica i štedno-kreditnih zadruga,

2. primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu,

3. primici od kamata po vrijednosnim papirima izdanim u skladu s posebnim zakonom,

4. primici od otuđenja financijske imovine ako to nije djelatnost poreznog obveznika,

5. izravne uplate premije osiguranja za dokup dijela doživotne mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kojeg bi osiguranik ostvario da je navršio određenu starosnu dob i/ili određeni mirovinski staž, a koje uplaćuju poslodavci za svoje radnike u vrijeme njihovog umirovljenja,

6. mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu,

7. obiteljske mirovine koje djeca ostvaruju nakon smrti roditelja prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,

8. državne nagrade ustanovljene propisima koje donosi Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske, nagrade jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisane statutom tih jedinica i novčane nagrade za osvojenu medalju na olimpijskim igrama te svjetskim i europskim prvenstvima planirane za te namjene u državnom proračunu Republike Hrvatske i proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) Dohotkom se ne smatraju ni primici za koje fizičke osobe ne pružaju tržišne protuusluge i to:

2.1. primici po posebnim propisima:

2.1.1. potpore zbog zbrinjavanja ratnih invalida i članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata,

2.1.2. socijalne potpore,

2.1.3. doplatak za djecu i novčani primici za opremu novo­rođenog djeteta,

2.1.4. primici osoba s invaliditetom, osim plaća i mirovina,

2.1.5. potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog elemen­tarnih nepogoda,

2.2. potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog ratnih događaja,

2.3. nasljedstva i darovi,

2.4. primici od otuđenja osobne imovine,

2.5. odštete koje nisu u svezi s gospodarstvenom djelatnošću,

2.6. primici ostvareni na nagradnim natječajima ili natjecanjima, raspisanim pod jednakim uvjetima uz mogućnost sudjelovanja svih osoba i igrama na sreću prema posebnom zakonu,

2.7. primici koje fizičke osobe ostvaruju po osnovi darovanja pravnih i fizičkih osoba, a za zdravstvene potrebe (operativne zahvate, liječenja, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala), rješavanje kojih nije plaćeno osnovnim, dopunskim i privatnim zdravstvenim osiguranjem.

(3) Dohotkom se ne smatraju ni primici po osnovi osiguranja stvari, odgovornosti, života i imovine. Primici po osnovi životnog osiguranja i dobrovoljnog mirovinskog osiguranja smatraju se dohotkom ako su premije toga osiguranja bile porezno priznati izdatak.

(4) Ako su primici iz stavka 2. i 3. ovoga članka u svezi s ostvarivanjem dohotka iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona, smatraju se oporezivim dohotkom.

(5) Dohotkom se u smislu ovoga Zakona ne smatraju primici koji se ostvaruju u okviru djelatnosti koja se oporezuje prema Zakonu o porezu na dobit.

8. PRIMICI NA KOJE SE NE PLAĆA POREZ NA DOHODAK

Članak 10.

Porez na dohodak ne plaća se na:

1. naknadu razlike plaće za vrijeme vojne službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske,

2. naknadu plaće pripadnicima civilne zaštite i drugim osobama za djelatnost u okviru civilne zaštite i zaštite od elementarnih nepogoda,

3. naknadu plaće za vrijeme privremene nezaposlenosti i spriječenosti za rad isplaćenu na teret sredstava obveznih osiguranja,

4. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukova­nja do propisanog iznosa,

5. nagrade učenicima i studentima osvojene na natjecanjima u okviru obrazovnog sustava i organiziranim školskim i sveučilišnim natjecanjima,

6. primitke učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga, po posebnim propisima, a do propisanog iznosa,

7. naknade štete zbog posljedica nesreće na radu prema odluci suda ili nagodbi u tijeku sudskog postupka, ako je naknada određena u jednokratnom iznosu,

8. naknade i nagrade koje osuđene osobe primaju za rad u kazneno-popravnim ustanovama i domovima za preodgoj,

9. primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa,

10. primitke po osnovi naknada, potpora i nagrada osoba koje obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i drugih djelatnosti koje se oporezuju na način propisan za samostalnu djelatnost, do propisanih iznosa,

11. primitke po osnovi službenih putovanja fizičkih osoba koje ne ostvaruju primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona ili primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona, u neprofitnim organizacijama uz naknadu, a do propisanog iznosa,

12. stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima, ukupno do propisanog iznosa,

13. stipendije studenata za redovno školovanje na višim i visokim školama i fakultetima i poslijediplomanata te poslijedoktoranata za koje su sredstva planirana u državnom proračunu Republike Hrvatske,

14. športske stipendije koje se prema posebnim propisima isplaćuju športašima za njihovo športsko usavršavanje, do propisanog iznosa,

15. sindikalne socijalne pomoći koje se isplaćuju iz sredstava      sindikalne članarine članovima sindikata,

16. nagrade za športska ostvarenja i naknade športašima prema posebnim propisima, do propisanih iznosa.

9. OSOBNA OSLOBOĐENJA

Članak 11.

Fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju diplo­mat­sko-konzularne dužnosti ne plaćaju porez na dohodak na tako ostvaren dohodak i to:

1. šefovi inozemnih diplomatskih misija akreditiranih u Republici Hrvatskoj i diplomatsko osoblje inozemnih diplomatskih misija u Republici Hrvatskoj, a i članovi njihove uže obitelji, ako ti članovi nisu hrvatski državljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj,

2. šefovi inozemnih konzulata u Republici Hrvatskoj i konzularni dužnosnici te članovi njihove uže obitelji, ako ti članovi nisu hrvatski državljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvat­skoj,

3. dužnosnici UN i njihovih posebnih agencija, stručnjaci tehničke pomoći UN i njihovih posebnih agencija,

4. fizičke osobe zaposlene kod inozemnih diplomatskih misija, konzulata i međunarodnih organizacija, fizičke osobe zaposlene kod šefova diplomatskog osoblja inozemnih diplomatskih misija i međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj, ako nisu hrvatski državljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvat­skoj,

5. počasni konzularni dužnosnici inozemnih konzulata u Republici Hrvatskoj za primitke što ih ostvaruju od države koja ih je imenovala za obavljanje konzularnih poslova.

II. UTVRĐIVANJE DOHOTKA

1. OPĆE ODREDBE O UTVRĐIVANJU DOHOTKA

Članak 12.

(1) Dohodak je razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju i izdataka nastalih u istom poreznom razdoblju.

(2) Primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju.

(3) Izdacima se smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Primici i izdaci utvrđuju se primjenom načela blagajne.

(5) Primici se pripisuju onoj osobi koja ih je ostvarila. U slučaju prestanka porezne obveze primici se pripisuju onoj osobi kojoj se na temelju njihovog priljeva povećava gospodarstvena snaga (pravnom sljedniku).

(6) Izdaci se pripisuju onoj fizičkoj osobi kojoj se pripisuju i primici od gospodarstvene djelatnosti prema stavku 5. ovoga članka, bez obzira tko ih je učinio.

(7) Primici i izdaci koji su nastali u ime i za račun drugoga (prolazne stavke) ne smatraju se ni primitkom ni izdatkom i ne utječu na visinu dohotka.

(8) Izdacima se ne smatraju ni oni izdaci koji se ne mogu jasno odvojiti od osobnih izdataka niti izdaci koji su uzrokovani osobnim potrebama poreznog obveznika ili nisu nastali s n­a­mjerom ostvarivanja oporezivih primitaka, kao što su:

1. porez na dohodak, porez na nasljedstva i darove i drugi osobni porezi,

2. izdaci za novčane kazne i prekršaje, izdaci za troškove sudskog ili upravnog postupka u osobnim predmetima i kamate na zakašnjela plaćanja osobnih izdataka.

(9) Izdacima pri utvrđivanju dohodaka rezidenata smatraju se i tijekom poreznog razdoblja u tuzemstvu uplaćene premije životnog osiguranja koje imaju obilježje štednje, dopunskog i privatnoga zdravstvenog osiguranja te dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja tuzemnim osiguravateljima do visine 1.000,00 kuna za svaki mjesec poreznog razdoblja, a najviše do visine određene člankom 36. stavkom 26. ovoga Zakona.

2. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD NESAMOSTALNOG RADA

2.1. Dohodak od nesamostalnog rada

Članak 13.

Dohodak od nesamostalnog rada je razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju u skladu s odredbama članka 14. ovoga Zakona i izdataka nastalih u istom razdoblju u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona.

2.2. Primici po osnovi nesamostalnog rada

Članak 14.

(1) Primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju se:

1. svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su:

1.1. plaća koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, prijašnjim radom po osnovi prijašnjeg radnog odnosa ili budućim radom po osnovi sadašnjeg radnog odnosa,

1.2. primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa,

1.3. plaća koju radniku umjesto poslodavca isplati druga osoba,

1.4. premije osiguranja koje poslodavci plaćaju za svoje radnike po osnovi životnog osiguranja, dopunskog i privatnoga zdravstvenog osiguranja, dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja i osiguranja njihove imovine,

1.5 svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku za obavljeni rad po osnovi ugovora o radu ili drugog akta kojim se uređuje radni odnos,

2. poduzetnička plaća koja ulazi u rashod pri utvrđivanju poreza na dobit,

3. primici (plaća) fizičkih osoba izaslanih na rad u Republiku Hrvatsku po nalogu inozemnog poslodavca u tuzemna društva za rad u tim društvima,

4. primici (plaća) članova predstavničkih i izvršnih tijela državne vlasti i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji im se isplaćuju za rad u tim tijelima i jedinicama,

5. naknade plaće osobama koje pružaju njegu i pomoć hrvat­skim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata I. skupine, prema posebnom propisu.

(2) Primicima po osnovi nesamostalnog rada smatraju se i:

1. mirovine ostvarene na temelju prijašnjih uplata doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje,

2. mirovine koje isplaćuju osiguravatelji na temelju prijaš­njih uplata poslodavca za dokup dijela mirovine, ako su te uplate bile oslobođene oporezivanja,

3. mirovine koje se isplaćuju poduzetnicima koji su obavljali samostalnu djelatnost, poduzetnicima koji su plaćali porez na dobit i drugim osobama na temelju prijašnjih uplata doprinosa u propisano obvezno osiguranje, a koji su bili porezno dopustivi izdatak ili rashod.

(3) Primicima u naravi smatraju se korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće iz stavka 1. i 2. ovoga članka daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Primitkom po osnovi povoljnijih kamata smatra se razlika između ugovorene niže i stope kamate od 4% godišnje, osim kamata po kreditima koji se daju ili subvencioniraju iz proračuna, ali ne radnicima uprave.

(4) Radnicima, u smislu stavka 1. točke 1. ovoga članka, smat­r­aju se i službenici, namještenici i druge osobe koje su u radnom odnosu, prema propisima koji uređuju radni odnos.

2.3. Primici koji se ne smatraju primicima od nesamostalnog rada

Članak 15.

(1) Primicima od nesamostalnog rada ne smatraju se primici koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona omogućuje radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca i isplatitelja primitka odnosno plaće, a osobito:

1. uređenje i opremanje radnih prostora i prostora za odmor i prehranu,

2. posebna radna odjeća obilježena nazivom ili znakom poslodavca ili isplatitelja primitka odnosno plaće iz članka 14. stav­ka 1. ovoga Zakona,

3. obvezni liječnički pregledi prema posebnim propisima,

4. sistematski kontrolni liječnički pregledi ako su omogućeni svim radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona,

5. školovanje i stručno usavršavanje koje je u svezi s djelatnosti poslodavca i isplatitelja primitka, odnosno plaće iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi koje isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i to:

1. naknada hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prema posebnom zakonu:

1.1. naknada za vrijeme nezaposlenosti,

1.2. naknada plaće utvrđena u visini razlike između plaće koju prima kao radnik i plaće koju bi primao kao pripadnik gardijske postrojbe istoga čina i ustrojbenog mjesta, odnosno plaće pripadnika djelatnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske,

1.3. naknada od dana stjecanja prava na profesionalnu rehabilitaciju, za vrijeme profesionalne rehabilitacije i od završene profesionalne rehabilitacije do zaposlenja,

2. zaštitni dodatak uz mirovinu planiran u državnom pro­računu ili proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,

3. novčana naknada zbog tjelesnog oštećenja,

4. doplatak za pomoć i njegu druge osobe,

5. naknada plaće invalidu rada s pravom na profesionalnu rehabilitaciju, od dana nastanka invalidnosti do najduže 24 mjeseca od dana završetka profesionalne rehabilitacije.

(3) Ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju.

2.4. Izdaci po osnovi nesamostalnog rada

Članak 16.

(1) Izdacima koji se oduzimaju od primitaka iz članka 14. ovoga Zakona pri utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada, smatraju se uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz plaće, odnosno iz primitka.

(2) Izdacima iz stavka 1. ovoga članka koji se mogu odbiti pri utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada i predujma poreza po toj osnovi smatraju se i uplaćene premije osiguranja iz članka 12. stavka 9. ovoga Zakona, koje radnici i fizičke osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona uplaćuju na svoj teret, a poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona ih obustavlja i uplaćuje pri isplati plaće, odnosno primitka ili mirovine.

3. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD SAMOSTALNE DJELATNOSTI

3.1. Dohodak od samostalne djelatnosti

Članak 17.

Dohotkom od samostalne djelatnosti smatra se dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, dohodak od slobodnih zanimanja i dohodak od poljoprivrede i šumarstva.

3.2. Samostalne djelatnosti

Članak 18.

(1) Obrtom i s obrtom izjednačenim djelatnostima (obrtnič­kim djelatnostima), u smislu ovoga Zakona, smatraju se:

1. djelatnosti u smislu članka 1. Zakona o obrtu i sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti,

2. ustup uz naknadu ili konačna prodaja imovinskih prava u okviru obrtničke djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja iz stavka 2. ovoga članka,

3. otuđenje (prodaja, zamjena i drugi prijenos) više od tri nekretnine ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona. Razdoblje od pet godina počinje teći od dana otuđenja prve nekretnine, pri čemu je mjerodavan nadnevak kupoprodajnog ili drugoga ugovora odnosno isprave o stjecanju vlasništva. Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gra­dilište ili zemljišna čestica.

(2) Djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju se profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja, odnosno djelatnosti fizičkih osoba kojima su to osnovne djelatnosti i koje su po toj osnovi upisane u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Djelatnostima slobodnih zanimanja osobito se smatraju:

1. samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti,

2. samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja i druge slične djelatnosti,

3. samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti,

4. samostalna djelatnost novinara, umjetnika i športaša,

(3) Djelatnost poljoprivrede i šumarstva obuhvaća korištenje prirodnih bogatstava zemlje i prodaju, odnosno zamjenu od tih djelatnosti dobivenih proizvoda u neprerađenom stanju. Fizičke osobe su po osnovi djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak, ako su po toj osnovi obveznici poreza na dodanu vrijednost prema posebnom zakonu te ako ostvaruju poticaje na način i pod uvjetima propisanim posebnim zakonima.

3.3. Utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti

Članak 19.

(1) Dohodak od samostalnih djelatnosti je razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju.

(2) Dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava iz članka 18. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona ne oporezuje se ako je otuđenje izvršeno između bračnih drugova, predaka i potomaka u izravnoj liniji i drugih članova uže obitelji iz članka 36. stavka 7. ovoga Zakona te između razvedenih bračnih drugova ako je otuđenje u izravnoj vezi s razvodom braka.

(3) Ako su nekretnine iz članka 18. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona i stavka 2. ovoga članka stečene darovanjem i otuđene u roku od pet godina od dana njihove nabave od strane darovatelja, darovatelju se utvrđuje dohodak od samostalne djelatnosti na način iz članka 19. – 24. ovoga Zakona.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka i članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost novinara, umjetnika i športaša iz članka 18. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona, mogu utvrđivati dohodak i plaćati predujam poreza na dohodak po osnovi tih djelatnosti u skladu s člankom 32. i člankom 48. ovoga Zakona.

3.4. Primici po osnovi samostalnih djelatnosti

Članak 20.

(1) Poslovni primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku u okviru njegove samostalne djelatnosti pritekla u poreznom razdoblju.

(2) Primici iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se prema njihovoj tržišnoj vrijednosti.

(3) U poslovne primitke ulaze i primici ostvareni od prodaje i izuzimanja stvari i prava koja služe za obavljanje samostalne djelatnosti i koja se vode ili su se trebala voditi u popisu dugotrajne imovine, kao i primici ostvareni od otuđenja ili likvidacije djelatnosti. Ako stjecatelj cijele djelatnosti nastavlja poduzetničku djelatnost, primici od otuđenja se ne oporezuju ukoliko je osigurano kasnije oporezivanje skrivenih pričuva.

(4) Poslovnim primicima smatraju se i izuzimanja osim izuzimanja financijske imovine.

(5) Poslovnim primicima smatraju se manjkovi dobara u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske obrtničke komore te pripadajući porezi zaračunati prilikom nabave dobara za koja je utvrđen manjak.

3.5. Izdaci po osnovi samostalnih djelatnosti

Članak 21.

(1) Poslovni izdaci su svi odljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdoblja radi stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka. U poslovne izdatke poreznih obveznika koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona ulaze oni izdaci koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti.

(2) U poslovne izdatke ulaze i knjigovodstvene vrijednosti pojedinačno ili ukupno prodanih ili izuzetih dobara dugotrajne imovine koja su se vodila ili trebala voditi u popisu dugotrajne imovine. Poslovnim izdacima smatraju se i troškovi otuđenja i likvidacije.

(3) Poslovnim izdacima smatraju se i ulaganja osim ulaganja financijske imovine i ulaganja u dugotrajnu imovinu.

(4) Primljeni krediti i zajmovi nisu poslovni primitak, a otplate kredita i zajmova nisu poslovni izdatak.

(5) Plaćene kamate po kreditima i zajmovima za obavljanje djelatnosti smatraju se poslovnim izdacima, a naplaćene kamate po sredstvima i plasmanima sredstava koja služe za obavljanje djelatnosti smatraju se poslovnim primicima, ako nisu oporezive po odbitku u skladu sa člankom 30. i člankom 51. stavkom 2. ovoga Zakona.

(6) Izdacima koji se priznaju pri utvrđivanju dohotka od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, smatraju se i uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja prema posebnim propisima.

(7) Izdaci za materijal, robu, proizvode, energiju i usluge, koji služe za stjecanje dohotka, priznaju se u visini cijene nabave ili troška proizvodnje.

(8) Izdacima se smatraju izdaci za plaće i obvezni doprinosi na plaću radnika i fizičkih osoba koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona (plaće s porezima i doprinosima) u visini stvarnih isplata.

(9) Izdacima poslovanja smatraju se i otpisi prema članku 24. stavku 4. ovoga Zakona na način i prema stopama propisanim Zakonom o porezu na dobit.

(10) Izdacima otpisa ne smatraju se otpisi povećane vrijednosti dugotrajne imovine zbog revalorizacije.

3.5.1. Izdaci koji se porezno ne priznaju

Članak 22.

(1) Pri utvrđivanju dohotka od samostalne djelatnosti ne odbijaju se sljedeći izdaci:

1. 70% izdataka reprezentacije (ugošćenja, darova s ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, izdataka za odmor, šport, rekreaciju i razonodu, izdataka za korištenje osobnih motornih vozila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i drugih sličnih izdataka), u visini troškova nastalih iz poslovnih odnosa s poslovnim partnerom,

2. porez na dodanu vrijednost na vlastitu potrošnju, a i besplatne isporuke i drugi izdaci,

3. primici poduzetnika koji obavljaju samostalnu djelatnost po osnovi naknada, potpora i nagrada, iznad propisanih iznosa,

4. dnevnica i troškova službenog putovanja poduzetnika koji obavljaju samostalnu djelatnost, iznad propisanih iznosa,

5. 30% izdataka u svezi s vlastitim ili unajmljenim osobnim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se po osnovi korištenja tih sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća ili drugi dohodak.

(2) Iznimno od stavka 1. točke 5. ovoga članka poslovnim izdacima smatraju se ukupno nastali izdaci za osiguranje osobnih motornih vozila i drugih prijevoznih sredstava.

(3) Kao poslovni izdaci ne mogu se odbiti ni drugi izdaci koji nisu u izravnoj svezi s obavljanjem samostalne djelatnosti.

3.6. Poslovne knjige i evidencije

Članak 23.

(1) Porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona dužni su upisati se u registar poreznih obveznika poreza na dohodak i utvrđivati dohodak na temelju podataka iz poslovnih knjiga i evidencija.

(2) Poslovne knjige i evidencije iz stavka 1. ovoga članka su knjiga primitaka i izdataka, popis dugotrajne imovine, knjiga prometa i evidencija o tražbinama i obvezama.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezni obveznici nisu obvezni voditi knjigu prometa, ako podatke o dnevnom gotovinskom prometu osiguravaju u knjizi primitaka i izdataka ili u evidencijama propisanim drugim zakonima te ako se te evidencije vode na mjestu gdje se ostvaruju gotovinski primici.

(4) Za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu, mora se izdati račun.

(5) Porezni obveznici koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, vode jedne poslovne knjige.

3.6.1. Popis dugotrajne imovine

Članak 24.

(1) U popis dugotrajne imovine unose se stvari i prava, ako su njihove nabavne cijene, odnosno troškovi proizvodnje (nabavna vrijednost) veći od 2.000,00 kuna i ako je njihov vijek trajanja dulji od godinu dana. Prava ulaze u popis dugotrajne imovine samo ako je kod njihove nabave plaćena naknada.

(2) Popis dugotrajne imovine služi za utvrđivanje izdataka otpisa (amortizacije) dugotrajne imovine. Dugotrajna se imovina i nakon što je u cijelosti otpisana zadržava u popisu dugotrajne imovine do trenutka prodaje, darovanja ili drugog načina otuđenja ili uništenja.

(3) U popis dugotrajne imovine unose se pojedinačna nabav­na vrijednost dobara dugotrajne imovine, vijek trajanja (korište­nja), knjigovodstvena vrijednost i otpisi.

(4) Nabavna vrijednost dobara dugotrajne imovine, koja su unesena u popis dugotrajne imovine, otpisuje se u skladu sa Zakonom o porezu na dobit. Ako se dobro dugotrajne imovine zbog uništenja više ne može koristiti ili ako se proda, izuzme ili na drugi način otuđi, tada se njegova knjigovodstvena vrijednost otpisuje u cijelosti.

3.7. Način ostvarivanja dohotka od samostalne djelatnosti

Članak 25.

Dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona porezni obveznik može ostvarivati sam, kao supoduzetnik ili u nekom drugom obliku sudjelovanja u dohotku od samostalne djelatnosti.

3.8. Promjena načina oporezivanja

Članak 26.

(1) Porezni obveznik iz članka 18. ovoga Zakona može na vlastiti zahtjev plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak ili je obvezan plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak ako ispunjava zakonske uvjete za oporezivanje dobiti, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o porezu na dobit. U slučaju supoduzetnišva ili drugog oblika zajedničkog dohotka pisani zahtjev podnose i potpisuju svi supoduzetnici.

(2) Pisani zahtjev iz stavka 1. ovoga članka kojim se na vlastiti zahtjev traži promjena načina oporezivanja dostavlja se nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja tekuće godine za iduću kalendarsku godinu.

(3) Rješenje kojim se usvaja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka obvezuje poreznog obveznika sljedećih pet godina. U opravdanim slučajevima Porezna uprava može odobriti i kraći rok prelaska s plaćanja poreza na dohodak na porez na dobit i obratno.

4. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD IMOVINE I IMOVINSKIH PRAVA

4.1. Dohodak od imovine i imovinskih prava

Članak 27.

(1) Dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

(2) Kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine.

(3) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka, poreznom obvezniku koji ostvaruje dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i dohodak ne utvrđuje prema članku 19. do 24. ovoga Zakona odnosno na temelju poslovnih knjiga, porez na dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, utvrđuje se u paušalnom iznosu prema članku 44. ovoga Zakona.

(4) Kod ostvarivanja dohotka od imovinskih prava izdaci se utvrđuju u visini stvarno nastalih izdataka, za koje porezni obveznik posjeduje uredne i vjerodostojne isprave. Izdaci se tijekom poreznog razdoblja ne priznaju, već se uzimaju u obzir tek pri utvrđivanju godišnjeg poreza na dohodak od imovinskih prava.

(5) Dohotkom iz stavka 1. ovoga članka smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.

(6) Dohodak od otuđenja nekretnine iz stavka 5. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 36. stavak 7. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon tri godine od dana nabave.

(7) Dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava iz stavka 5. ovoga članka ne oporezuje se ako je otuđenje izvršeno između bračnih drugova i srodnika u prvoj liniji i drugih članova uže obitelji iz članka 36. stavak 7. ovoga Zakona te između razvedenih bračnih drugova ako je otuđenje u neposrednoj svezi s razvodom braka te nasljeđivanjem nekretnina i imovinskih prava.

(8) Ako je nekretnina iz stavka 5., 6. i 7. ovoga članka stečena darovanjem i otuđena u roku od tri godine od dana njezine nabave od strane darovatelja, otuđitelju se utvrđuje dohodak od imovine i imovinskih prava na način iz stavka 5. ovoga članka. U slučaju stjecanja nekretnine darovanjem, danom nabave nekretnine smatra se dan nabave darovatelja, a nabavnu vrijednost čini tržišna vrijednost u trenutku nabave.

(9) Gubici od otuđenja nekretnina i imovinskih prava mogu se odbiti samo od dohotka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava koji je ostvaren u istoj kalendarskoj godini.

(10) Dohodak od imovine i imovinskih prava oporezuje se samo ako se ne radi o dohotku koji se oporezuje kao dohodak od samostalne djelatnosti.

4.2. Procjena dohotka od imovine

Članak 28.

Ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje ili prema naputku o osnovama i mjerilima za utvrđivanje tržišnih cijena koje donosi ministar financija.

4.3. Promjena načina utvrđivanja dohotka od imovine

Članak 29.

(1) Porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i pokretnina, iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, a obveznik je poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, utvrđuje dohodak od imovine u skladu sa člancima 19. – 24. ovoga Zakona, odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti.

(2) Porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i pokretnina, iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost, može na vlastiti zahtjev utvrđivati dohodak od imovine u skladu sa člancima 19. – 24. ovoga Zakona, odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka porezni obveznik može plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak u skladu s odredbama članka 26. ovoga Zakona.

5. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD KAPITALA

Članak 30.

(1) Dohotkom od kapitala smatraju se primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja i udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju.

(2) Izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz stavka 1. ovoga članka smatraju se izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit.

(3) Kamatama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se primici što ih fizičke osobe ostvaruju od potraživanja po osnovi danih zajmova i kredita uključivo i one primitke ostvarene preko banaka po komisionim kreditima. Kamatama iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se naplaćene kamate iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona kao ni naplaćene kamate po sudskim rješenjima i rješenjima tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(4) Dohotkom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i primici po osnovi udjela u dobiti članova uprave i radnika trgovačkih društava koje ostvaruju putem dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica.

(5) Dohodak od kapitala po osnovi opcijske kupnje dionica iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje se kao razlika između tržišne vrijednosti dionice i opcijskim ugovorom utvrđene cijene dionica, ako je tržišna vrijednost viša u trenutku realizacije prava iz opcije.

(6) Realizacijom prava iz opcije u smislu stavka 5. ovoga članka smatra se trenutak kupnje dionica društva od strane vlasnika opcije (radnika i članova uprave društva) ili trenutak prijenosa prava na kupnju dionica društva na treću osobu.

(7) Dohodak od kapitala po osnovi opcijske kupnje vlastitih dionica utvrđuje se poreznom obvezniku koji je vlasnik opcije u trenutku realizacije prava iz opcije prema stavku 6. ovoga članka.

(8) Primici po osnovi udjela u dobiti koje članovi uprave i radnici trgovačkih društava ostvaruju dodjelom vlastitih dionica tih društava utvrđuju se u visini tržišne vrijednosti ili razlike između tržišne vrijednosti dodijeljenih dionica i plaćene naknade, ako se dionice stječu uz djelomičnu naknadu.

(9) Dohodak od kapitala prema stavcima 5., 6., 7. i 8. ovoga članka utvrđuje se samo ako vlastite dionice društva u trenutku dodjele tih dionica ili realizacije prava iz opcije kotiraju na burzi ili uređenim javnim tržištima u skladu s posebnim zakonom. Ako ovaj uvjet nije ispunjen po toj osnovi utvrđuje se dohodak od nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona ili drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona.

(10) Pri utvrđivanju dohotka od kapitala ne priznaju se izdaci.

6. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD OSIGURANJA

Članak 31.

(1) Dohotkom od osiguranja smatraju se primici u visini uplaćenih i porezno priznatih premija životnog osiguranja s obilježjem štednje i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja, a u slučaju otkupa polica životnog i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja ili prestanka osiguranja dohotkom se smatra iznos primit­ka, ako je manji od uplaćenih premija osiguranja.

(2) Pri utvrđivanju dohotka prema stavku 1. ovoga članka ne priznaju se izdaci.

(3) Uplaćene premije osiguranja od kojih se utvrđuje dohodak od osiguranja iskazuju se s valutnom klauzulom i u trenutku isplate osigurane svote preračunavaju u kunsku protuvrijednost primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan isplate.

(4) Poslodavci, isplatitelji i porezni obveznici dužni su o uplaćenim porezno priznatim premijama osiguranja i isplaćenom dohotku od osiguranja voditi i dostavljati propisane evidencije i izvješća.

7. UTVRĐIVANJE DRUGOG DOHOTKA

7.1. Drugi dohodak

Članak 32.

(1) Drugi dohodak je razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno stavku 3. ovoga članka umanjen za propisane izdatke iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

(2) Drugi dohodak ostvaruje se po osnovi primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi:

1. nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona,

2. samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona,

3. imovine i imovinskih prava iz članka 27. ovoga Zakona,

4. kapitala iz članka 30. ovoga Zakona,

5. osiguranja iz članka 31. ovoga Zakona.

(3) Primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka osobito se smatraju:

1. primici po osnovi djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih odbora, upravnih vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odbora koje imaju ta tijela i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika u sudu,

2. autorske naknade isplaćene prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava,

3. primici po osnovi djelatnosti športaša,

4. primici po osnovi djelatnosti trgovačkih putnika, agenta, akvizitera, športskih sudaca i delegata, tumača, prevoditelja, turis­tičkih djelatnika, konzultanata, sudskih vještaka te druge slične djelatnosti,

5. primici u naravi – korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti prema članku 14. stavku 3. ovoga Zakona, a koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona,

6. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja iz članka 10. točke 4. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

7. primici učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga prema posebnim propisima iz članka 10. točke 6. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

8. stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima iz članka 10. točke 12. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

9. športske stipendije koje se prema posebnim propisima isplaćuju športašima za njihovo športsko usavršavanje iz članka 10. točke 14. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

10. nagrade za športska ostvarenja i naknade športašima prema posebnim propisima iz članka 10. točke 16. ovoga Zakona, iznad propisanih iznosa,

11. ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji.

(4) Izdacima koji se priznaju pri utvrđivanju drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka smatraju se uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz primitaka, prema posebnim propisima.

(5) Iznimno, pri utvrđivanju drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka izdaci se, prije izdataka iz stavka 4. ovoga članka ako su obračunani i plaćeni prema posebnim propisima, priznaju u visini 30 % ostvarenih primitaka fizičkim osobama po osnovi:

1. autorskih naknada isplaćenih prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava uključujući i naknade za isporučeno umjetničko djelo osobama koje obavljaju umjetničku i kulturnu djelatnost,

2. profesionalnih djelatnosti novinara, umjetnika i športaša koji su osigurani po toj osnovi i doprinose za obvezna osiguranja plaćaju prema rješenju,

3. primitaka nerezidenata za obavljanje umjetničke, artis­tičke, zabavne, športske, književne i likovne djelatnosti te djelatnosti u svezi s tiskom, radijem i televizijom te zabavnim priredbama.

(6) Porezni obveznik koji ostvaruje drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka po osnovi djelatnosti može na vlastiti zahtjev, upisom u registar poreznih obveznika, utvrđivati dohodak u skladu sa člancima 19. do 24. ovoga Zakona odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti. Zahtjev za promjenom načina utvrđivanja i oporezivanja dohotka porezni obveznik obvezan je podnijeti na početku ostvarivanja dohotka, na početku obavljanja djelatnosti ili do kraja tekuće godine za iduću godinu.

(7) Porezni obveznik koji prema stavku 6. ovoga članka utvrđuje dohodak u skladu sa ačlankom 19.  – 24. ovoga Zakona, ne može koristiti izdatke iz stavka 5. ovoga članka.

7.2. Drugi dohodak po osnovi povrata doprinosa

Članak 33.

(1) Drugim dohotkom smatra se i primitak po osnovi povrata doprinosa iz stavka 2. ovoga članka.

(2) Primitkom po osnovi povrata doprinosa smatra se iznos vraćenog doprinosa iz osnovice za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, a koji je, za određeno razdoblje obračuna doprinosa, obračunan i uplaćen iz iznosa koji prelazi iznos najviše godišnje osnovice prema Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja.

(3) Pri utvrđivanju drugog dohotka po osnovi povrata doprinosa ne priznaju se izdaci.

8. ZAJEDNIČKI DOHODAK

Članak 34.

(1) Ako više fizičkih osoba ostvaruje dohodak zajedničkim obavljanjem samostalne djelatnosti (supoduzetništvo), svaka fizička osoba (supoduzetnik) plaća porez na dio dohotka koji joj pripada od zajedničke samostalne djelatnosti.

(2) Dohodak ostvaren obavljanjem zajedničke samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, utvrđuje se kao jedinstveni dohodak u skladu s odredbama članka 19. – 24. ovoga Zakona. Zajednički ostvaren dohodak ili gubitak dijeli se na pojedine supoduzetnike prema ugovoru. Ako ugovor nije sklopljen dohodak ili gubitak se dijeli na jednake dijelove.

(3) Dijelu dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika utvrđe­nog prema stavku 2. ovoga članka, dodaju se primici koje pojedini supoduzetnik ostvari za svoj rad ili druge naknade, a koji su kao poslovni izdaci smanjili dohodak od zajedničke djelatnosti. Od dijela dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika utvrđenog prema stavku 2. ovoga članka odbijaju se izdaci koji su nastali pojedinom supoduzetniku, a kao poslovni izdaci nisu smanjili dohodak od zajedničke djelatnosti.

(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka odnose se i na slučajeve kada više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak od imovine i imovinskog prava (suvlasnici i supoduzetnici).

(5) Zajednički dohodak od imovine i imovinskih prava utvrđuje se prema odredbama članka 27. i 28. ovoga Zakona.

(6) Supoduzetnici koji ostvaruju zajednički dohodak iz stavka 1. i 4. ovoga članka obvezni su imenovati nositelja zajedničke djelatnosti, koji je prvenstveno odgovoran za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje poreznih i drugih obveza, podnošenje prijava i izvješća i izvršavanje drugih propisanih obveza koje proizlaze iz zajedničke djelatnosti i zajedničke imovine i imovinskih prava. Nerezident ne može biti imenovan nositeljem zajedničke djelatnosti. Ako supoduzetnici ne imenuju nositelja zajedničke djelatnosti, imenovat će ga Porezna uprava.

(7) Nositelj zajedničke djelatnosti iz stavka 6. ovoga članka obvezan je po isteku poreznog razdoblja (kalendarske godine) ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema svome prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti.

(8) Prijava o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti podnosi se do kraja mjeseca siječnja tekuće za proteklu godinu.

III. POREZNI GUBITAK

Članak 35.

(1) Porezni gubitak može se utvrditi po osnovi obavljanja samostalnih djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i ostalih djelatnosti od kojih se dohodak utvrđuje na način propisan za samostalne djelatnosti, odnosno na temelju poslovnih knjiga prema članku 19. – 24. ovoga Zakona.

(2) Porezni gubitak iz stavka 1. ovoga članka može se nadoknaditi (odbiti) samo od dohotka po osnovi kojega je i utvrđen.

(3) Porezni gubitak koji se ne može nadoknaditi (odbiti) u poreznom razdoblju u kojemu je nastao, prenosi se i nadoknađuje umanjenjem dohotka po osnovi kojega je utvrđen, u sljedećih pet poreznih razdoblja.

(4) Porezni obveznik gubi pravo na odbitak poreznog gubit­ka iz stavka 1. ovoga članka istekom petoga poreznog razdoblja.

(5) Odbitak gubitka je dopušten u tekućem poreznom razdoblju ako se nije mogao odbiti (nadoknaditi) u prethodnim poreznim razdobljima. Preneseni se gubici nadoknađuju prema redoslijedu njihova nastanka.

(6) Porezni gubitak ne može se utvrditi po osnovi izdatka za uplaćene premije životnog osiguranja s obilježjem štednje, dopunskog i privatnog zdravstvenog osiguranja i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja prema članku 12. stavku 9. ovoga Zakona.

IV. OSOBNI ODBITAK ILI NEOPOREZIVI DIO DOHOTKA

Članak 36.

(1) Rezidentima se ukupan iznos ostvarenog dohotka prema članku 5. ovoga Zakona, umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 1.600,00 kuna i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrđuje porez. Rezidentima se kod ostvarene mirovine na temelju prijašnjih uplata obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje i na temelju prijašnjih uplata premija osiguranja za dokup dijela mirovine na teret poslodavca, priznaje osobni odbitak u visini ukupne mirovine ostvarene u poreznom razdoblju, najmanje 1.600,00 kuna, a najviše do 3.000,00 kuna mjesečno.

(2) Rezidenti mogu uvećati osobni odbitak iz stavka 1. ovoga članka u visini:

1. 0,5 osnovnoga osobnog odbitka za uzdržavane članove uže obitelji te bivšega bračnog druga za kojeg plaćaju alimentaciju,

2. za uzdržavanu djecu: 0,5 osnovnoga osobnog odbitka za prvo dijete, 0,7 za drugo, 1,0 za treće, 1,4 za četvrto, 1,9 za peto, a za svako daljnje dijete faktor osnovnoga osobnog odbitka progresivno se uvećava i to za 0,6, 0,7, 0,8, 0,9, 1,0… više u odnosu prema faktoru osnovnoga osobnog odbitka za prethodno dijete,

3. 0,3 osnovnoga osobnog odbitka za poreznog obveznika, svakog uzdržavanog člana uže obitelji i svako dijete, ako su osobe s invaliditetom.

4. 1,0 osnovnoga osobnog odbitka za poreznog obveznika, svakog uzdržavanog člana uže obitelji i svako dijete, ako su osobe kojima je rješenjem, na temelju posebnih propisa, utvrđena invalidnost po jednoj osnovi 100% i/ili koji radi invalidnosti imaju, na temelju posebnih propisa, pravo na tuđu pomoć i njegu. U tom slučaju porezni obveznik za sebe osobno i za istu osobu koju uzdržava ne može koristiti osobni odbitak iz točke 3. ovoga stavka.

(3) Tijekom poreznog razdoblja, pri utvrđivanju predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada prema članku 45. ovoga Zakona, rezidentu se priznaju osobni odbici iz stavka 1. i 2. ovoga članka odnosno nerezidentu osnovni osobni odbitak iz stav­ka 1. ovoga članka, a na temelju porezne kartice iz članka 46. ovoga Zakona.

(4) Uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju se fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos šesterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka, na godišnjoj razini.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove uže obitelji i djecu ne uzimaju se u obzir primici prema posebnim propisima po osnovi socijalnih potpora, doplatka za djecu, primitaka za opremu novorođenog djeteta i obiteljskih mirovina nakon smrti roditelja.

(6) Ako više osoba uzdržava člana ili članove uže obitelji i djecu, osobni odbitak za te osobe ravnomjerno se raspoređuje na sve koji te članove i djecu uzdržavaju, osim ako se ne sporazume drukčije.

(7) Djecom u smislu stavka 2. ovoga članka smatraju se djeca koju roditelji, skrbnici, usvojitelji, poočimi i pomajke uzdržavaju. Djecom se smatraju i djeca nakon završetka redovnog školovanja do prvog zapošljavanja ako su prijavljena Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Drugim uzdržavanim članovima uže obitelji u smislu stavka 2. ovoga članka smatraju se bračni drug poreznog obveznika, roditelji poreznog obveznika i roditelji njegovoga bračnog druga, preci i potomci u izravnoj liniji, maćehe odnosno očusi koje punoljetno pastorče uzdržava, bivši bračni drugovi za koje porezni obveznik plaća alimentaciju i punoljetne osobe kojima je porezni obveznik imenovan skrbnikom prema posebnom zakonu.

(8) Osobama s invaliditetom u smislu ovoga Zakona smatraju se fizičke osobe – porezni obveznik i/ili uzdržavani članovi njegove uže obitelji i uzdržavana djeca iz stavka 7. ovoga članka kojima je rješenjem donesenim prema propisima o mirovinskom osiguranju, zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, socijalnoj skrbi, odgoju i obrazovanju te prema drugim posebnim propisima utvrđena invalidnost ili tjelesno oštećenje.

(9) U slučaju promjena tijekom mjeseca u kojem se koriste osobni odbici prema stavku 3. ovoga članka, osobni odbitak zaokružuje se u korist poreznog obveznika na pune mjesece.

(10) Rezidentima se osobni odbitak uvećava i za iznose plaćene za obvezno zdravstveno osiguranje ako porezni obveznik nije drukčije osiguran, do visine propisanoga obveznog doprinosa za zdravstveno osiguranje.

(11) Nerezidenti mogu u poreznom razdoblju odbiti osobni odbitak u visini osnovnoga osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka i plaćene doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje u tuzemstvu do visine zakonom propisanih obveznih doprinosa.

(12) Rezidentima se osobni odbitak iz stavka 1. i 2. ovoga članka može za porezno razdoblje uvećati za iznos stvarnih troškova zdravstvenih usluga u Republici Hrvatskoj za vlastite potrebe, a pod uvjetom da ti izdaci nisu plaćeni iz osnovnog, dopunskog ili privatnoga zdravstvenog osiguranja i ako nisu financirani iz dobivenih darovanja za te namjene.

(13) Zdravstvenim uslugama iz stavka 12. ovoga članka smatraju se usluge u okviru primarne, specijalističko – konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite prema posebnom zakonu, koje se provode u svrhu liječenja i to: liječnički pregledi, dijagnostičke i laboratorijske pretrage, dijagnostički i terapijski postupci, operativni zahvati uključujući i ugradbene materijale, bolnička zdravstvena zaštita i medicinska rehabilitacija, stomatološke usluge i protetski nadomjesci, lijekovi koji su registrirani u Republici Hrvatskoj i propisani na recept te se ne mogu kupiti bez recepta, plaćena participacija, lijekovi propisani na recept i kupljeni u Republici Hrvatskoj, a koji nisu registrirani u Republici Hrvatskoj i ne mogu se kupiti bez recepta, ortopedska pomagala, očna i slušna pomagala, pomagala za omogućavanje glasnog govora i druga pomagala, uključivo i popravak pomagala, rezervne dijelove i drugo prema Pravilniku o ortopedskim i drugim pomagalima.

(14) Iznimno od stavka 13. ovoga članka osobni odbitak po osnovi izdataka nastalih za zdravstvene usluge rezident ne može koristiti za izdatke estetskih i kozmetičkih zahvata te kozmetičkih sredstava koja nisu medicinski indicirana ili primijenjena za prevenciju ili liječenje bolesti, za izdatke sanitetskog i potrošnog materijala i lijekova i sredstva koja se mogu kupiti bez recepta.

(15) Rezident može osobni odbitak iz stavka 12. ovoga član­ka koristiti pod uvjetom da su zdravstvene usluge iz stavka 13. ovoga članka obavljene u zdravstvenoj ustanovi ili od zdravstvenog radnika privatne prakse koji su ovlašteni odnosno registrirani za obavljanje zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj u skladu s posebnim zakonom.

(16) Rezidentima se osobni odbitak iz stavka 1. i 2. ovoga članka može uvećati za kupnju ili gradnju prvog stambenog prostora (stambene kuće ili stana) na području Republike Hrvatske za potrebe njihovog trajnog stanovanja.

(17) Uvećanje osobnog odbitka iz stavka 16. ovoga članka rezident može koristiti pod uvjetima da:

1. u trenutku kupnje ili gradnje prvoga stambenog prostora rezident i njegov bračni drug nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu stambeni prostor, neovisno o površini, u tuzemstvu i u inozemstvu,

2. do trenutka kupnje ili gradnje prvoga stambenog prostora rezident nije stekao u vlasništvo ili suvlasništvo stambeni prostor, neovisno o površini, u tuzemstvu i u inozemstvu,

3. do trenutka kupnje ili gradnje prvoga stambenog prostora, a nakon sklapanja bračne zajednice, rezident i/ili njegov bračni drug nisu stekli u vlasništvo ili suvlasništvo stambeni prostor, neovisno o površini, u tuzemstvu i u inozemstvu.

(18) Uvećanje osobnog odbitka iz stavka 16. ovoga članka rezident može koristiti na način da:

1. kupnju ili gradnju prvoga stambenog prostora financira iz vlastitih sredstava te se uvećanje osobnog odbitka priznaje na temelju vjerodostojnih isprava (računa registriranih izvođača radova i usluga i drugih isprava) u visini stvarno nastalog izdatka,

2. kupnju ili gradnju prvoga stambenog prostora financira sredstvima namjenskog stambenog kredita te se uvećanje osobnog odbitka priznaje u visini plaćenih kamata po tom kreditu.

(19) Uvećanje osobnog odbitka za kupnju ili gradnju prvoga stambenog prostora po osnovi plaćenih kamata namjenskoga stambenog kredita iz stavka 18. točke 2. ovoga članka, priznaje se neovisno o nadnevku zaključenog ugovora o kupnji ili gradnji stambenog prostora i ugovora o namjenskom stambenom kreditu za kupnju ili gradnju tog stambenog prostora.

(20) Iznimno od stavka 19. ovoga članka, za kupnju ili grad­nju prvog stambenog prostora sredstvima namjenskoga stambenog kredita prije 1. siječnja 2003. godine, uvećanje osobnog odbitka po osnovi plaćenih kamata po tom kreditu priznaje se uz uvjet da je u poreznom razdoblju plaćena kamata iznosila 6% i više.

(21) Rezidentima se osobni odbitak iz stavka 1. i 2. ovoga članka može u poreznom razdoblju uvećati i za održavanja postojećega stambenog prostora na području Republike Hrvatske u njegovom vlasništvu ili vlasništvu njegovoga bračnog druga, radi poboljšanja uvjeta stanovanja, a pod uvjetom da rezident u tom stambenom prostoru ima prebivalište i trajno boravi. Uvećanje osobnog odbitka za održavanje postojećega stambenog prostora priznaje se na temelju vjerodostojnih isprava za obavljene radove i usluge registriranih izvođača radova.

(22) Rezident osobni odbitak iz stavka 21. ovoga članka može koristiti na način iz stavaka 18., 19. i 20. ovoga članka.

(23) Rezidentima se osobni odbitak iz stavka 1. i 2. ovoga članka može u poreznom razdoblju uvećati i za iznos plaćene slobodno ugovorene najamnine za potrebe stanovanja u stambenom prostoru najmodavca.

(24) Osobni odbitak iz stavka 23. ovoga članka ne može koristiti rezident koji plaća zaštićenu najamninu prema posebnom zakonu.

(25) Rezident može koristiti uvećanje osobnog odbitka iz stavaka 12. – 24. ovoga članka po osnovi vjerodostojnih isprava i dokaza o plaćanju koji glase na njegovo ime.

(26) Rezident osobni odbitak iz stavaka 12. – 25. ovoga članka i izdatke iz članka 12. stavka 9. ovoga Zakona može koristiti u ukupnom iznosu najviše do 12.000,00 kuna godišnje.

(27) Porezni obveznici mogu uvećati osobni odbitak za darovanja dana u tuzemstvu u naravi i u novcu doznačenim na žiro­račun, a u kulturne, odgojno-obrazovne, znanstvene, zdravstvene, humanitarne, športske i vjerske svrhe, udrugama i drugim osobama koje te djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, do visine 2% primitaka za koje je u prethodnoj godini podnesena godišnja porezna prijava i utvrđen godišnji porez na dohodak. Iznimno, osobni odbitak se uvećava za darovanja dana iznad propisane visine, pod uvjetom da su dana prema odlukama nadležnih ministarstava o provedbi i financiranju posebnih programa i akcija, ali ne i za redovnu djelatnost primatelja darovanja.

(28) Osobni odbitak prema stavcima 10. – 27. ovoga članka priznaje se nakon osobnog odbitka iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave.

V. POSTUPAK ZA UTVRĐIVANJE I NAPLATU GODIŠNJEG POREZA

1. UTVRĐIVANJE GODIŠNJEG POREZA

1.1. Godišnji porez na dohodak

Članak 37.

(1) Porez na dohodak za koji se podnosi godišnja porezna prijava obračunava se godišnje.

(2) Porez na dohodak obračunava se po stopi od 15% od godišnje porezne osnovice do visine dvostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 25% na razliku godišnje porezne osnovice između dvostrukog i peterostrukog iznosa osnovnog osobnoga odbitka, po stopi od 35% na razliku godišnje porezne osnovice između peterostrukog i 14-erostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka i po stopi od 45% na iznos porezne osnovice koji prelazi iznos 14-erostrukog osnovnoga osobnog odbitka.

(3) Godišnji porez na dohodak utvrđuje se prema poreznoj osnovici iz članka 6. ovoga Zakona, a od utvrđenoga godišnjeg poreza odbijaju se iznosi plaćenog predujma poreza po svim iskazanim dohocima prema članku 5. ovoga Zakona te utvrđuje razlika za uplatu ili povrat poreza.

(4) Ako je rezident ostvario dohodak u inozemstvu (inozemni dohodak) i ako je taj dohodak oporezivan u inozemstvu porezom koji odgovara tuzemnom porezu na dohodak, porez plaćen u inozemstvu uračunava se na propisani način u tuzemni porez na dohodak.

(5) Obveznicima poreza na dohodak porez se utvrđuje poreznim rješenjem.

(6) Porez na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja poreznom obvezniku.

(7) Ako je porezni obveznik tijekom poreznog razdoblja platio veći predujam od poreza na dohodak utvrđenog rješenjem, više plaćeni porez vraća se poreznom obvezniku. Iznimno, poreznim obveznicima koji ostvaruju dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i poreznim obveznicima koji dohodak utvrđuju na način propisan za samostalne djelatnosti prema člancima 19. – 24. ovoga Zakona, više plaćeni porez vraća se na njihov zahtjev ili im se uračunava u predujam za iduće razdoblje.

1.2. Utvrđivanje godišnjeg poreza na dohodak od nesamostalnog rada

Članak 38.

(1) Poslodavac i isplatitelj primitaka i mirovina iz članka 14. ovoga Zakona obvezan je za radnike i druge fizičke osobe iz članka 14. ovoga Zakona izvršiti godišnji obračun poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sa zadnjom isplatom dohotka od nesamostalnog rada u toj godini, ako tijekom godine dohodak od nesamostalnog rada nije redovito mjesečno isplaćivan pa nije iskorišten osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, a ni izdaci za uplaćene premije osiguranja iz članka 12. stavka 9. ovoga Zakona i to na način iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona ili je po toj osnovi porezno opterećenje u pojedinim mjesecima bilo različito pa je porez uplaćen u većem iznosu.

(2) Poslodavac i isplatitelj primitaka i mirovina iz članka 14. ovoga Zakona obvezan je izvršiti godišnji obračun iz stavka 1. ovoga članka za radnike i fizičke osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona koji su kod njega ostvarivali plaću, mirovinu ili primitke iz članka 14. ovoga Zakona u cijelom poreznom razdoblju, a nisu mijenjali prebivalište ili uobičajeno boravište između gradova i općina koje su propisale plaćanje prireza porezu na dohodak.

2. GODIŠNJA POREZNA PRIJAVA

2.1. Porezni obveznici koji obvezno podnose godišnju poreznu prijavu

Članak 39.

(1) Godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari:

1. dohodak od nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona kod dva ili više poslodavca istodobno i/ili,

2. dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i djelatnosti po osnovi kojih se dohodak utvrđuje i oporezuje kao dohodak od samostalne djelatnosti prema člancima 19. – 24. ovoga Zakona.

(2) Godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi rezident ako dohodak iz članka 5. ovoga Zakona ostvari izravno iz inozemstva.

(3) Godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi i porezni obveznik ako je Porezna uprava zatražila da naknadno plati porez na dohodak.

(4) Porezni obveznik obvezan je podnijeti godišnju poreznu prijavu ako poslodavac, isplatitelj primitka ili sam porezni obveznik nije obračunao, obustavio i uplatio predujam poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak.

(5) Porezni obveznik iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka obvezan je u godišnjoj poreznoj prijavi iskazati ukupno ostvareni dohodak u poreznom razdoblju, a prema članku 5. ovoga Zakona.

(6) Obveznicima poreza na dohodak koji su obvezni podnijeti godišnju poreznu prijavu, a istu ne podnesu ili ako su podaci iz godišnje porezne prijave netočni ili nepotpuni, porez na dohodak utvrđuje se procjenom.

2.2. Porezni obveznici koji nisu obvezni podnijeti godišnju poreznu prijavu

Članak 40.

(1) Godišnju poreznu prijavu nije obvezan podnijeti porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari:

1. dohodak od nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona samo kod jednog tuzemnog poslodavca ili više tuzemnih poslodavaca, odnosno isplatitelja primitka, ali ne istodobno, i/ili

2. dohodak od imovine i imovinskih prava iz članka 27. ovoga Zakona i/ili,

3. dohodak od kapitala iz članka 30. ovoga Zakona i/ili,

4. dohodak od osiguranja iz članka 31. ovoga Zakona i/ili,

5. drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona,

a pod uvjetom da nije obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu prema članku 39. ovoga Zakona.

(2) Ako je porezni obveznik tijekom poreznog razdoblja ostvario samo dohotke iz stavka 1. ovoga članka, može za te dohotke podnijeti godišnju poreznu prijavu radi:

1. ostvarivanja prava na korištenje izdataka po osnovi uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavka 9. ovoga Zakona,

2. ostvarivanja prava na neiskorišteni osobni odbitak iz članka 36. i članka 54. ovoga Zakona,

3. prava na ravnomjerno godišnje oporezivanje odnosno godišnje izravnanje porezne osnovice,

4. drugih prava propisanih zakonima.

(3) Ako porezni obveznik podnese godišnju poreznu prijavu radi ostvarivanja prava iz stavka 2. ovoga članka, obvezan je u godišnjoj poreznoj prijavi iskazati ukupno ostvareni dohodak u poreznom razdoblju, a prema članku 5. ovoga Zakona.

2.3. Porezni obveznici koji ne mogu podnijeti godišnju poreznu prijavu

Članak 41.

Godišnju poreznu prijavu ne može podnijeti porezni obveznik:

1. za drugi dohodak po osnovi povrata doprinosa prema članku 33. ovoga Zakona,

2. za dohodak koji se u poreznom razdoblju oporezuje u paušalnom iznosu prema članku 44. ovoga Zakona.

2.4. Rok za podnošenje godišnje porezne prijave

Članak 42.

(1) Obveznici poreza na dohodak dužni su nakon isteka poreznog razdoblja (kalendarske godine) podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja.

(2) Godišnja porezna prijava podnosi se do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

2.5. Podnošenje godišnje porezne prijave

Članak 43.

(1) Rezident podnosi godišnju poreznu prijavu ispostavi područnog ureda Porezne uprave koja je mjesno nadležna prema mjestu njegovog prebivališta ili uobičajenog boravišta.

(2) Nerezident podnosi godišnju poreznu prijavu ispostavi područnog ureda Porezne uprave koja je mjesno nadležna prema sjedištu isplatitelja primitaka ili većeg dijela njegove imovine, odnosno prema mjestu u kojem je pretežno obavljao djelatnost ili mjestu u kojemu su se koristila imovinska prava od kojih je ostvario dohodak.

3. UTVRĐIVANJE PAUŠALNOG POREZA

Članak 44.

(1) Poreznom obvezniku koji obavlja djelatnost iz članka 18., a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, dohodak i porez na dohodak može se utvrđivati i u paušalnom iznosu.

(2) Poreznom obvezniku koji ostvaruje dohodak iz članka 27. stavka 3. ovoga Zakona (iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranje kampova), a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i dohodak ne utvrđuje prema članku 19. do 24. ovoga Zakona, dohodak i porez na dohodak utvrđuje se u paušalnom iznosu.

(3) Porezni obveznik iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji porez na dohodak plaća u paušalnom iznosu ne vodi poslovne knjige iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona, osim evidencije o prometu.

(4) Samostalne djelatnosti i djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja kampova prema stavku 1. i 2. ovoga članka koje će se paušalno oporezivati i visinu paušalnog dohotka i poreza na dohodak, utvrđuje ministar financija.

(5) Godišnji porez u paušalnom iznosu utvrđuje Porezna uprava rješenjem.

(6) Porezna uprava može na temelju obavljenog nadzora i prikupljenih podataka o ostvarenom prometu, ukinuti rješenje iz stavka 5. ovoga članka i donijeti rješenje o plaćanju predujma poreza u skladu sa člankom 47. stavkom 1. ovoga Zakona, ako utvrdi da je porezni obveznik ostvario primitke iznad iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost.

(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka porezni obveznik je obvezan prijeći na utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti na način propisan odredbama članaka 19. – 24. ovoga Zakona.

VI. UTVRĐIVANJE I PLAĆANJE PREDUJMA POREZA

1. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD NESAMOSTALNOG RADA

Članak 45.

(1) Kod dohotka od nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće odnosno mirovine iz članka 14. ovoga Zakona ili sam porezni obveznik.

(2) Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada se obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, obračun poreza na dohodak od ostvarene mirovine ili razlike mirovina iz članka 14. stavka 2. ovoga Zakona koje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćuje u tijeku kalendarskog mjeseca za više proteklih mjeseci, odnosno poreznih razdoblja obavlja se na način:

1. u slučaju isplata za više proteklih mjeseci istoga poreznog razdoblja primjenjuju se propisi koji važe na dan isplate i osobni odbitak za svaki mjesec za koji se obavlja isplata, utvrđen prema propisima koji su važili u mjesecu kada je mirovina ili razlika mirovine trebala biti isplaćena,

2. u slučaju isplate mirovina ili razlike mirovina koje se odnose na protekla porezna razdoblja (kalendarske godine), kod obračuna se primjenjuju propisi koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, odnosno kada je mirovina prema rješenju dospjela za isplatu.

(4) Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od porezne osnovice koju čini iznos svih primitaka od nesamostalnog rada prema članku 14. ovoga Zakona ostvarenih tijekom jednog mjeseca, umanjen za izdatke prema članku 16. ovoga Zakona koji su uplaćeni i umanjen za iznos mjesečnoga osobnog odbitka iz članka 36. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

(5) Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se po stopi od 15% od mjesečne porezne osnovice do visine dvostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 25% na razliku mjesečne porezne osnovice između dvostrukog i peterostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 35% na razliku mjesečne porezne osnovice između peterostrukog i 14-erostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka i po stopi od 45% na razliku mjesečne porezne osnovice iznad 14-erostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona.

(6) Inozemna organizacija, koja ne uživa diplomatski imunitet u Republici Hrvatskoj i službenici te organizacije sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj dužni su pri isplati dohotka od nesamostalnog rada radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona obračunati, obustaviti i uplatiti porez na dohodak prema stavcima 1., 2., 4. i 5. ovoga članka.

(7) Porezni obveznik zaposlen u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu strane države, u međunarodnoj organizaciji ili u predstavništvu ili organizaciji koja na teritoriju Republike Hrvatske ima diplomatski imunitet, kada je porezni obveznik i po ovom Zakonu, dužan je sam obračunati predujam poreza od nesamostalnog rada na način iz stavaka 1., 2., 4. i 5. ovoga članka i uplatiti ga u roku od osam dana od dana isplate.

(8) Porezni obveznici koji dohodak od nesamostalnog rada prema članku 14. stavku 1. ovoga Zakona ostvare izravno iz inozemstva, dužni su na taj dohodak sami obračunati predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada na način iz stavaka 1., 2., 4. i 5. ovoga članka i uplatiti ga u roku od osam dana od dana primitka dohotka.

1.1. Porezna kartica

Članak 46.

(1) Osobni odbitak pri utvrđivanju predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada priznaje se i utvrđuje na temelju porezne kartice koju za radnika, umirovljenika i fizičke osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona imaju poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće i mirovina. Poreznu karticu besplatno izdaje Porezna uprava, a poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće i mirovina iz članka 14. ovoga Zakona dužni su je čuvati dok radnik, umirovljenik i fizička osoba koja ostvaruje primitak iz članka 14. ovoga Zakona kod njih radi, odnosno dok se isplaćuje mirovina ili primitak po osnovi nesamostalnog rada.

(2) Osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. ovoga Zakona radnik, umirovljenik i fizička osoba koja ostvaruje primitak iz članka 14. ovoga Zakona može tijekom poreznog razdoblja koristiti ako je poslodavcu ili isplatitelju primitka odnosno plaće ili mirovine predao poreznu karticu.

(3) Radnik, umirovljenik i fizička osoba koja ostvaruje primitak iz članka 14. ovoga Zakona obvezni su svaku promjenu u svezi s uzdržavanim članovima uže obitelji i djece, promjenu prebivališta ili uobičajenog boravišta i drugo, koja utječe na osobni odbitak, odnosno neoporezivi dio dohotka, prijaviti ispostavi Porezne uprave prema svom prebivalištu, odnosno uobičajenom boravištu i dostaviti joj vjerodostojne isprave u roku od trideset (30) dana od dana nastanka promjene.

(4) Podatke o isplaćenim primicima odnosno plaćama i mirovinama iz članka 14. ovoga Zakona i obustavljenom i uplaćenom porezu na dohodak od nesamostalnog rada radnika, umirovljenika i fizičkih osoba koji ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona, poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće ili mirovine ili sam porezni obveznik dostavlja Poreznoj upravi do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu, na propisanim obrascima.

(5) Poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće i mirovina iz članka 14. ovoga Zakona i sam porezni obveznik obvezni su o isplaćenom dohotku od nesamostalnog rada i uplaćenom porezu na dohodak sastavljati i Poreznoj upravi dostavljati i druge propisane evidencije.

2. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD SAMOSTALNE DJELATNOSTI

Članak 47.

(1) Kod dohotka od samostalne djelatnosti iz članka 18. i dohotka koji se oporezuje na način propisan za samostalne djelatnosti prema člancima 19. – 24. ovoga Zakona, mjesečni predujam se plaća prema rješenju Porezne uprave.

(2) Rješenje o predujmu vrijedi do izmjene, odnosno do utvrđivanja novog predujma.

(3) Porezna uprava može, na zahtjev poreznog obveznika, izmijeniti visinu predujma. Zahtjev se temelji na podnesku koji sadrži sve bitne sastojke iz porezne prijave.

(4) Obveznik koji počinje obavljati samostalnu djelatnost ne plaća predujmove poreza na dohodak do podnošenja prve godišnje porezne prijave.

(5) Predujmovi poreza na dohodak iz stavka 1. ovoga članka plaćaju se mjesečno do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec.

(6) Porezna uprava može na temelju obavljenog očevida i inspekcijskog nadzora, podataka iz obrađenih godišnjih poreznih prijava ili drugih podataka o poslovanju poreznog obveznika s kojima raspolaže, izmijeniti rješenje iz stavka 1. ovoga članka i utvrditi nove iznose mjesečnih predujmova.

3. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD DRUGOG DOHOTKA

3.1. Utvrđivanje predujma poreza na dohodak od drugog dohotka

Članak 48.

(1) Predujam poreza na dohodak od drugog dohotka prema članku 32. stavku 1. ovoga Zakona plaća se po odbitku, po stopi od 25% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.

(2) Predujam poreza na dohodak od drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka, obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji prilikom svake isplate i istodobno s isplatom. Na isti način isplatitelji obračunavaju i obustavljaju predujam poreza na dohodak koji ostvare nerezidenti obavljanjem djelatnosti iz članka 18. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Predujam poreza na dohodak od drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka obračunava i uplaćuje porezni obveznik u roku od osam dana, kao porez po odbitku, ako je dohodak ostvario izravno u inozemstvu bez posredovanja tuzemnog isplatitelja. Inozemni dohodak preračunava se u kunsku protuvrijednost primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan kad je dohodak ostvaren.

(4) Isplatitelji primitaka i sam porezni obveznik obvezni su za primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak i uplaćeni porez na dohodak dostavljati Poreznoj upravi propisana izvješća.

3.2. Utvrđivanje predujma od drugog dohotka po osnovi povrata doprinosa

Članak 49.

Predujam poreza na dohodak po osnovi povrata doprinosa prema članku 33. ovoga Zakona obračunava, obustavlja i uplaćuje Porezna uprava nadležna prema mjestu prebivališta ili uobiča­jenog boravišta poreznog obveznika, kao porez po odbitku i to iz iznosa vraćenih doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti prema Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja, po stopi od 45% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.

4. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD IMOVINE I IMOVINSKIH PRAVA

Članak 50.

(1) Kod dohotka od imovine ostvarenog od najamnine i zakupnine, osim dohotka ostvarenog iznajmljivanjem stanova soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova iz članka 44. ovoga Zakona, predujmovi poreza plaćaju se prema rješenju Porezne uprave i to do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Pri utvrđivanju predujma poreza ne uzima se u obzir osobni odbitak poreznog obveznika iz članka 36. ovoga Zakona. Predujam poreza na dohodak plaća porezni obveznik po postupku i na način iz članka 47. ovoga Zakona, a po stopi od 15 %.

(2) Predujam poreza na dohodak od imovinskih prava obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji primitka kao predujam poreza po odbitku istodobno s isplatom primitka i to od ukupne naknade primjenom stope od 25%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.

(3) Predujam poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava plaćaju porezni obveznici prema rješenju Porezne uprave jednokratno na pojedinačno ostvareni primitak i to u roku od 15 dana od dana primitka rješenja Porezne uprave o utvrđenom porezu na dohodak. Predujam se utvrđuje od porezne osnovice iz članka 27. stavka 5. ovoga Zakona primjenom stope od 25%.

5. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD KAPITALA

Članak 51.

(1) Predujam poreza na dohodak od izuzimanja imovine i korištenja usluga iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona, obra­čunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji istodobno s isplatom primitka, kao porez po odbitku, po stopi od 35%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.

(2) Predujam poreza na dohodak od kamata iz članka 30. stavka 3. ovoga Zakona, plaća se po odbitku, po stopi od 35%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.

(3) Predujam poreza na dohodak po osnovi primitaka po osnovi dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica iz članka 30. stavka 4. ovoga Zakona plaća se po odbitku, po stopi od 15%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.

6. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD OSIGURANJA

Članak 52.

(1) Predujam poreza na dohodak od osiguranja obračuna­vaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji primitka, istodobno s ispla­tom, kao porez po odbitku.

(2) Predujam poreza plaća se od osnovice primitka u visini uplaćenih porezno priznatih premija osiguranja, odnosno u visini isplaćene svote ako je manji od uplaćenih premija osiguranja, po stopi od 15%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.

VII. POSEBNE OLAKŠICE, OSLOBOĐENJA I POTICAJI

1. OsloboĐenja za hrvatske ratne vojne invalide iz Domovinskog rata i Članove obitelji smrtno stradalog, zatoČenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata

Članak 53.

(1) Fizičke osobe kojima je po posebnom propisu rješenjem utvrđen status hrvatskoga ratnoga vojnog invalida iz Domovinskog rata, ne plaćaju porez na dohodak od nesamostalnog rada i mirovina razmjerno stupnju utvrđene invalidnosti.

(2) Fizičke osobe – članovi obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne plaćaju porez na dohodak od obiteljske mirovine odnosno novčane naknade u visini obiteljske mirovine ostvarene prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

2. OlakŠice za podruČja posebne drŽavne skrbi i brdsko-planinska podruČja

Članak 54.

(1) Rezidentima koji imaju prebivalište i borave na pod­ručjima posebne državne skrbi i brdsko-planinskim područ­jima utvrđenim posebnim zakonima, iznimno od članka 36. stavka 1. ovoga Zakona, osnovni osobni odbitak utvrđuje se u visini:

1. 3.840,00 kuna mjesečno, za porezne obveznike koji imaju prebivalište i borave na području posebne državne skrbi prve skupine,

2. 3.200,00 kuna mjesečno, za porezne obveznike koji imaju prebivalište i borave na području posebne državne skrbi druge skupine,

3. 2.400,00 kuna mjesečno, za porezne obveznike koji imaju prebivalište i borave na području posebne državne skrbi treće skupine i brdsko-planinskim područjima.

(2) Rezidentima se osobni odbitak za uzdržavane članove uže obitelji i djecu utvrđuje prema osnovnom osobnom odbitku iz stavka 1. ovoga članka primjenom faktora iz članka 36. stavka 2. točke 1. i 2. ovoga članka, ako ti članovi uže obitelji i djeca imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi ili imaju prebivalište i borave na brdsko-planinskim područjima.

(3) Rezidentima se osobni odbitak za vlastitu invalidnost i/ili invalidnost uzdržavanih članova uže obitelji i/ili djece, ako imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi ili ako imaju prebivalište i borave na brdsko-planinskim područjima, utvrđuje prema osnovnom osobnom odbitku iz stavka 1. ovoga članka primjenom faktora iz članka 36. stavka 2. točke 3. i 4. ovoga Zakona.

(4) Osobni odbitak prema stavku 1., 2. i 3. ovoga članka priznaje se u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave, a tijekom poreznog razdoblja pri utvrđivanju predujma dohotka od nesamostalnog rada priznaje se osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Članak 55.

(1) Obveznicima poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona na područjima posebne državne skrbi i brdsko-planinskim područjima, utvrđeni porez na dohodak od tih djelatnosti na tim područjima umanjuje se za:

1. 100% na područjima posebne državne skrbi prve skupine,

2. 75% na područjima posebne državne skrbi druge skupine,

3. 25% na područjima posebne državne skrbi treće skupine i brdsko-planinskim područjima.

(2) Obveznici poreza na dohodak mogu koristiti oslobođenje ili umanjenje poreza na dohodak iz stavka 1. ovoga članka deset godina od dana početka primjene ovog Zakona pod uvjetom da zapošljavaju više od dva radnika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme pri čemu više od 50% radnika imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi i/ili brdsko-planinskim područjima najmanje devet mjeseci u poreznom razdoblju.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona na području Grada Vukovara i zapošljavaju više od dva radnika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme pri čemu više od 50% radnika imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi i/ili brdsko planinskim područjima najmanje devet (9) mjeseci u poreznom razdoblju, oslobođeni su plaćanja poreza na dohodak deset (10) godina od dana početka primjene ovoga Zakona, a nakon toga porez na dohodak im se umanjuje za 75%.

3. Poticaji zapOŠljavanja

Članak 56.

(1) Obveznicima poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, dohodak od samostalne djelatnosti može se u poreznom razdoblju dodatno umanjiti za iznos isplaćenih plaća i uplaćenih doprinosa na plaću novim radnicima te za iznos isplaćenih nagrada učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja.

(2) Novim radnicima u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se radnici s kojima je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a zaposlenje je kod poreznog obveznika uslijedilo nakon najmanje jednomjesečne prijave kod Zavoda za zapošljavanje i trajanja probnog rada ako je ugovoren. Novim radnicima smatraju se i osobe zaposlene nakon odustanka od korištenja prava na mirovinu ili osobe koje se prvi put zapošljavaju, a i osobe zaposlene na određeno vrijeme kao pripravnici, vježbenici, stažisti i slično.

(3) Ako porezni obveznik tijekom poreznog razdoblja sklopi ugovor o radu s novim radnicima iz stavka 2. ovoga članka, a u istom poreznom razdoblju raskine ugovor o radu s određenim brojem radnika, dohodak se umanjuje za razliku između obračunanih i isplaćenih plaća novim radnicima i obračunanih plaća koje bi u istom poreznom razdoblju primili radnici s kojima je raskinut ugovor o radu.

(4) Porezni obveznik može pravo na umanjenje dohotka za isplaćene plaće i doprinose na plaću novih radnika koristiti godinu dana od dana njihovog zaposlenja.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, porezni obveznik može pravo na umanjenje dohotka za isplaćene plaće i doprinose na plaću novih radnika – osoba s invaliditetom koristiti tri godine računajući od dana njihova zaposlenja.

(6) Obveznicima poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona dohodak od samostalne djelatnosti može se dodatno umanjiti i po osnovi izdataka za školovanje i stručno usavršavanje radnika i tih obveznika osobno i to u visini ukupno nastalih izdataka u poreznom razdoblju.

4. Poticaji istraŽivanja i razvoja

Članak 57.

(1) Obveznicima poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, dohodak od samostalne djelatnosti može se u poreznom razdoblju dodatno umanjiti po osnovi izdataka za istraživanje i razvoj i to u visini 100% nastalih i u poslovnim knjigama iskazanih izdataka.

(2) Istraživanjem se u smislu stavka 1. ovoga članka smatra izvorno i planirano ispitivanje poduzeto radi stjecanja novih znanstvenih i tehničkih spoznaja i razumijevanja, a uključuje temeljno istraživanje i primijenjeno istraživanje. Temeljnim istraži­vanjem smatra se teorijski ili pokusni rad poduzet radi stjecanja novih znanja bez konkretne praktične primjene, a primijenjenim istraživanjem teorijski ili pokusni rad poduzet radi stjecanja novih znanja i usmjeren na ostvarivanje praktičnog cilja. Razvojem se smatra sustavni rad koji se temelji na rezultatima znanstvenog istraživanja i praktičnog iskustva, usmjeren stvaranju novih materijala, proizvoda i sustava te uvođenju novih procesa, sustava i usluga ili znatnom poboljšanju postojećih.

(3) Istraživanjem i razvojem u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra se kontrola kvalitete, rutinsko testiranje proizvoda, prikupljanje podataka koje nije dijelom istraživačkoga razvojnog procesa, istraživanje učinkovitosti, upravljačka studija, istraživa­nje tržišta i promotivna prodaja.

(4) Izdacima za istraživanje i razvoj iz stavka 1. ovoga član­ka smatraju se osobito:

1. plaće i ostali odnosni troškovi osoba koje sudjeluju u istraži­vanju i razvoju,

2. izdaci za materijal i usluge korištene u djelatnosti istraži­vanja i razvoja,

3. izdaci otpisa nekretnina, postrojenja i opreme u razmjernom dijelu u kojem se ova sredstva koriste za istraživanje i razvoj,

4. opći izdaci koji se odnose na istraživanje i razvoj, osim općih administrativnih izdataka,

5. izdaci za istraživanje i razvoj koje je za poreznog obveznika obavila osoba registrirana za obavljanje istraživanja i razvoja,

6. amortizacija patenata i licencija u razmjernom dijelu u kojem se koriste za istraživanje i razvoj.

VIII. DOSTAVLJANJE IZVJEŠĆA I DRUGE OBVEZE

1. DOSTAVLJANJE PODATAKA OD POREZNIH OBVEZNIKA

Članak 58.

(1) Porezni obveznici koji počinju obavljati samostalnu dje­lat­nost iz članka 18. ovoga Zakona, porezni obveznici koji po­činju davati u najam i zakup pokretnine, stvari i nekretnine i porezni obveznici koji počinju ostvarivati dohodak izravno iz inozemstva dužni su Poreznoj upravi prijaviti početak obavljanja djelatnosti, iznajmljivanja i ostvarivanja dohotka, u roku od 8 dana od dana početka obavljanja djelatnosti, odnosno od dana početka ostvarivanja dohotka.

(2) U roku iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznici koji počinju obavljati samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona, dužni su nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome prebivalištu ili uobičajenom boravištu dati podatke o osobi koja im vodi poslovne knjige.

2. DOSTAVLJANJE PODATAKA OD NADLEŽNIH DRŽAVNIH TIJELA

Članak 59.

(1) Nadležna tijela državne uprave, odnosno druge nadležne organizacije dužne su Poreznoj upravi dostaviti sva odobrenja za obavljanje djelatnosti obrta i slobodnih zanimanja, te rješenja o privremenoj obustavi i prestanku djelatnosti, odnosno slobodnih zanimanja istodobno s dostavom odobrenja, odnosno rješenja poreznom obvezniku.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka mogu se dostaviti i elektroničkim putem odnosno na nosačima podataka.

3. DOSTAVLJANJE PODATAKA OD DRUGIH PRAVNIH I FIZIČKIH OSOBA

Članak 60.

(1) Pravne i fizičke osobe te druge organizacije dužne su Poreznoj upravi na njezin zahtjev dostaviti podatke o isporučenoj robi i uslugama što su im obavili obveznici poreza na dohodak te druge propisane podatke o isplaćenim plaćama, mirovinama i drugim primicima po osnovi nesamostalnog rada i djelatnosti, za godinu za koju se utvrđuje porez na dohodak.

(2) Banke i druge financijske organizacije koje obavljaju poslove platnog prometa dužne su Poreznoj upravi na njezin zahtjev dostaviti podatke o prometu preko računa obveznika poreza na dohodak. Na zahtjev Porezne uprave dužne su te podatke za pojedine obveznike poreza na dohodak dostaviti i tijekom godine.

(3) Osobe i organizacije iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužni su Poreznoj upravi omogućiti uvid u poslovne knjige i evidencije radi utvrđivanja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza.

(4) Podaci iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu se dostaviti i elektroničkim putem odnosno na nosačima podataka.

4. OBVEZA ISPLATE NA RAČUN

Članak 61.

Tijela državne uprave i sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici – pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak na žiroračun kod ovlaštene organizacije za platni promet, a iznimno i u gotovom novcu na propisan način.

5. REGISTAR POREZNIH OBVEZNIKA

Članak 62.

(1) Radi osiguranja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza, porezni obveznici odnosno opunomoćenici dužni su ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema njihovom prebivalištu ili uobiča­jenom boravištu podnijeti prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dohodak.

(2) Prijava radi upisa u registar poreznih obveznika podnosi se za dohodak:

1. od obrtničke djelatnosti, djelatnosti slobodnih zanimanja, djelatnosti poljoprivrede i šumarstva te druge djelatnosti koje se oporezuju kao obrtničke prema članku 18. ovoga Zakona,

2. od imovine prema članku 27. ovoga Zakona,

3. od nesamostalnog rada ostvarenog izravno iz inozemstva i u diplomatskom odnosno konzularnom predstavništvu strane države i međunarodnoj organizaciji ili u predstavništvu ili organizaciji koja na teritoriju Republike Hrvatske ima diplomatski imunitet,

4. od samostalne djelatnosti iz inozemstva,

5. od imovine i imovinskih prava iz inozemstva,

6. od kapitala i drugog dohotka iz inozemstva,

7. od obrtničke djelatnosti i djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova za koje se počinje paušalno utvrđivati dohodak prema članku 44. ovoga Zakona,

8. od djelatnosti slobodnih zanimanja iz članka 18. stavka 2. točke 4. Zakona koje se oporezuju prema članku 32. ovoga Zakona.

(3) Prijava se podnosi u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti, od dana dostavljanja pisanog zahtjeva za prelazak na utvrđivanje paušalnog dohotka ili prelaska na oporezivanje po odbitku, odnosno početka ostvarivanja primitaka.

(4) Porezni obveznici dužni su pri prestanku obavljanja samostalne djelatnosti i/ili prestanku ostvarivanja dohotka iz inozemstva i/ili prelasku s utvrđivanja paušalnog dohotka prema članku 44. ovoga Zakona na utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti na temelju propisanih poslovnih knjiga i/ili prestanku utvrđivanja dohotka od imovine i drugog dohotka na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga, nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnijeti prijavu o prestanku obavljanja djelatnosti, prestanku utvrđivanja dohotka na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga i prestanku ostvarivanja dohotka, i to u roku iz stavka 3. ovoga članka.

6. PRIKUPLJANJE I USPOREDBA PODATAKA BITNIH ZA OPOREZIVANJE

Članak 63.

(1) Radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje.

(2) Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora.

(3) Ako Porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi dohodak, kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje.

(4) Dohodak utvrđen prema stavku 3. ovoga članka pripisuje se ostvarenom dohotku od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezuje prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju.

(5) Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

7. OVLASTI MINISTRA FINANCIJA

Članak 64.

Ministar financija se posebno ovlašćuje da provedbenim propisima propiše:

1. neoporezive iznose nagrada učenicima za vrijeme prak­tičnog rada i naukovanja te uvjete pod kojima se mogu isplatiti (članak 10. točka 4.),

2. neoporezive iznose učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga prema posebnim propisima (članak 10. točka 6.),

3. neoporezive iznose naknada, potpora, nagrada i drugih primitaka po osnovi nesamostalnog rada koje poslodavci isplaćuju radnicima i drugim osobama iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona i neoporezive iznose naknada, potpora, nagrada i drugih primitaka poduzetnika te uvjete pod kojima se mogu isplatiti (članak 10. točka 9. i 10.),

4. neoporezive iznose po osnovi službenih putovanja fizičkih osoba koje ne ostvaruju primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona ili primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona, u neprofitnim organizacijama uz naknadu (članak 10. točka 11.),

5. neoporezive iznose stipendija učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima (članak 10. točka 12.),

6. neoporezive iznose športskih stipendija koje se prema posebnim propisima isplaćuju športašima za njihovo športsko usavršavanje (članak 10. točka 14.),

7. neoporezive iznose nagrada za športska ostvarenja i naknada športašima prema posebnim propisima (članak 10. točka 16.),

8. oblik i sadržaj poslovnih knjiga i računa te način vođenja poslovnih knjiga fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost (članak 23., u svezi sa člankom 18.),

9. osnove i mjerila za utvrđivanje tržišnih cijena (članak 28.),

10. oblik i sadržaj evidencija i izvješća o uplaćenim porezno priznatim premijama životnog osiguranja s obilježjem štednje, dopunskog i privatnog zdravstvenog osiguranja i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja (članak 31. stavak 4.),

11. oblik i sadržaj prijave o utvrđenom dohotku od zajed­ničke djelatnosti (članak 34. stavak 7.),

12. mogućnosti i načine korištenja osobnog odbitka za poreznog obveznika i uzdržavane članove njegove uže obitelji (članak 36.),

13. način uračunavanja inozemnog poreza u tuzemni porez na dohodak (članak 37. stavak 4.),

14. oblik i sadržaj godišnje porezne prijave (članak 42. stavak 1.),

15. način utvrđivanja i plaćanja predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada (članak 45.),

16. oblik i sadržaj porezne kartice i oblik, sadržaj i rokove dostavljanja drugih evidencija o isplaćenom dohotku od nesamostalnog rada i uplaćenom predujmu poreza (članak 46. stavak 1., 4. i 5.),

17. način i rokove dostavljanja podataka o isplaćenom dohot­ku i uplaćenom porezu po odbitku (članak 31. stavak 4., članak 48. stavak 4., članak 50. stavak 2. i 3., članak 51.),

18. oblik i sadržaj prijave o početku obavljanja samostalne djelatnosti, iznajmljivanja i ostvarivanja inozemnog dohotka (članak 58. stavak 1. u svezi sa člankom 62.),

19. isplate koje se obveznicima poreza na dohodak mogu izvršiti u gotovom novcu (članak 61.).

IX. POSTUPOVNA ODREDBA

Članak 65.

Glede utvrđivanja, naplate, povrata poreza, žalbenog postupka, zastare i prekršajnog postupka primjenjuju se odredbe Općega poreznog zakona i Zakona o prekršajima.

X. KAZNENE ODREDBE

Članak 66.

Novčanom kaznom od 500,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:

1. porezni obveznik koji u propisanom roku ne uplati ili uplati manji porez po godišnjoj poreznoj prijavi (članak 37. stavak 6., u svezi sa člankom 37. stavkom 3.),

2. porezni obveznik koji ne uplati mjesečni, odnosno jednokratni predujam poreza po rješenju Porezne uprave u utvrđenoj visini i u propisanom roku (članak 47. stavak 5., članak 44. stavak 5. i članak 50. stavak 1. i 3.).

Članak 67.

(1) Novčanom kaznom od 500,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:

1. pravne i fizičke osobe koje za svoje radnike i fizičke osobe iz članka 14. ovoga Zakona ne izvrše godišnji obračun poreza na dohodak od nesamostalnog rada (članak 38.),

2. pravne i fizičke osobe koje Poreznoj upravi ne dostave ili ne dostave u roku podatke o isplaćenim plaćama, primicima i mirovinama i obustavljenom i uplaćenom porezu radnika, umirovljenika i fizičkih osoba iz članka 14. ovoga Zakona (članak 46. stavak 4.),

3. pravne i fizičke osobe koje Poreznoj upravi ne dostave ili ne dostave u roku propisane evidencije o isplaćenom dohotku od nesamostalnog rada i uplaćenom porezu na dohodak (članak 46. stavak 5. u svezi sa člankom 64. točka 16.),

4. pravne i fizičke osobe koje isplate građanima ne obavljaju preko žiro-računa kod ovlaštene organizacije za platni promet (članak 61.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 20.000,00 kuna.

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 68.

(1) Dohodak ostvaren do dana početka primjene ovoga Zakona oporezivat će se po propisima koji su do tada bili na snazi.

(2) Iznimno od članka 30. ovoga Zakona, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni u razdoblju od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2004. godine, a isplaćuju se nakon početka primjene ovoga Zakona, oporezuju se po stopi od 15%.

(3) Porezni obveznik može koristiti oslobođenje ili umanjenje dohotka od samostalne djelatnosti koju obavlja na područjima posebne državne skrbi iz članka 55. ovoga Zakona idućih deset godina od dana početka primjene ovoga Zakona, neovisno o prije korištenim propisanim olakšicama za te namjene.

Članak 69.

(1) Danom početka primjene ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 127/00., 150/02., 163/03. i 30/04.).

(2) Danom početka primjene ovoga Zakona prestaju važiti:

1. članak 21. Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva (»Narodne novine«, br. 43/96. i 44/96. ispravak),

2. članak 13., 40. i 41. Zakona o športu (»Narodne novine«, br. 111/97., 24/01. i 13/98. ispravak).

Članak 70.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2005.

Klasa: 410-01/04-01/12

Zagreb, 3. prosinca 2004.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.

 

Zakon o tržištu kapitala

Skinite PDF.

 

DIO PRVI

Opće odredbe

Članak 1.

Ovaj Zakon uređuje:
1. uvjete za osnivanje, poslovanje, nadzor i prestanak postojanja investicijskog društva, tržišnog operatera i operatera sustava prijeboja i namire u Republici Hrvatskoj,
2. uvjete za pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti i s tim povezanih pomoćnih usluga,
3. pravila trgovanja na uređenom tržištu,
4. uvjete za ponudu vrijednosnih papira javnosti i uvrštenje vrijednosnih papira na uređeno tržište,
5. obveze u svezi objavljivanja informacija koje se odnose na vrijednosne papire uvrštene na uređeno tržište,
6. zlouporabu tržišta,
7. pohranu financijskih instrumenata i poravnanje i namiru poslova s financijskim instrumentima,
8. ovlasti i postupanje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga pri provođenju ovog Zakona.


Prijenos propisa Europske unije
Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom u pravni sustav Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:
1. Direktiva Vijeća 89/117/EEZ od 13. veljače 1989. o obvezama podružnica kreditnih institucija i financijskih institucija sa sjedištem izvan države članice, koje su osnovane u državi članici, u svezi objave godišnjih računovodstvenih podataka (u daljnjem tekstu: Direktiva 89/117/EEZ),
2. Direktiva 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima zaštite ulagatelja (u daljnjem tekstu: Direktiva 97/9/EZ),
3. Direktiva 2001/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. svibnja 2001. o uvrštenju vrijednosnih papira na službenu kotaciju burze te o informacijama koje moraju biti objavljene o ovim vrijednosnim papirima (u daljnjem tekstu: Direktiva 2001/34/EZ),
4. Direktiva 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o nezakonitoj kupoprodaji dionica i manipuliranju tržištem (zlouporaba tržišta) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/6/EZ),
5. Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća broj 2003/71/EZ od 4. studenog 2003. o prospektu koji će se objaviti nakon što se vrijednosni papiri javno ponude ili prihvate za trgovanje te kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2001/34/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/71/EZ),
6. Direktiva Komisije 2003/124/EZ od 22. prosinca 2003. o provedbi Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu definicije i javnog objavljivanja povlaštenih informacija i definicije manipuliranja tržištem (u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/124/EZ),
7. Direktiva Komisije 2003/125/EZ od 22. prosinca 2003. o provedbi Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu fer prikaza preporuka za ulaganje i objavljivanja sukoba interesa (u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/125/EZ),
8. Direktiva 2004/39/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktiva 2000/12/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća te ukida Direktiva Vijeća 93/22/EEZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2004/39/EZ),
9. Direktiva Komisije 2004/72/EZ od 29. travnja 2004. o provedbi Direktive 2003/6/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća u pogledu prihvaćenih tržišnih praksa, definicije povlaštene informacije u odnosu na izvedenice na robu, izrade popisa upućenih osoba, obavještavanja o transakcijama upravitelja i obavještavanja o sumnjivim transakcijama (u daljnjem tekstu: Direktiva 2004/72/EZ),
10. Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća broj 2004/109/EZ od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u svezi podataka o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni u trgovanje na uređenom tržištu kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 2001/34/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2004/109/EZ),
11. Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. koja se odnosi na osnivanje i poslovanje kreditnih institucija (preoblikovano) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2006/48/EZ),
12. Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (preoblikovana) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2006/49/EZ),
13. Direktiva 2006/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EC Europskog parlamenta i Vijeća koja se odnosi na organizacijske zahtjeve i uvjete poslovanja investicijskih društava i definiranje pojmova u svezi te Direktive (u daljnjem tekstu: Direktiva 2006/73/EZ),
14. Direktiva Komisije 2007/14/EZ od 8. ožujka 2007. kojom se propisuju detaljna pravila za provedbu određenih odredbi Direktive 2004/109/EZ o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi informacija o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu (u daljnjem tekstu: Direktiva 2007/14/EZ),
15. Direktiva 2007/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. kojom se mijenja Direktiva Vijeća 92/49/EEZ i Direktive 2002/83/EZ, 2004/39/EZ, 2005/68/EZ i 2006/48/EZ u svezi postupaka i kriterija za prudencijalnu procjenu stjecanja ili povećanja udjela u financijskom sektoru (u daljnjem tekstu: Direktiva 2007/44/EZ).
(2) Ovim se Zakonom detaljnije uređuje provođenje sljedećih uredbi Europske zajednice:
1. Uredba Komisije (EZ-a) broj 2273/2003 od 22. prosinca 2003. o provedbi Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu izuzeća za programe otkupa i stabilizacije financijskih instrumenata (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ-a) broj 2273/2003),
2. Uredba Komisije (EZ-a) broj 809/2004 od 29. travnja 2004. o provedbi Direktive 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu informacija koje sadrže prospekti i o njihovom obliku, uključivanju informacija upućivanjem i objavljivanju takvih prospekata i raspisivanju oglasa (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ-a) broj 809/2004),
3. Uredba Komisije (EZ-a) broj 1287/2006 od 10. kolovoza 2006. kojom se provodi Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u svezi obveze vođenja evidencija investicijskih društava, izvještavanjem o transakcijama, transparentnošću tržišta, uvrštavanjem financijskih instrumenata u trgovanje i pojmovima određenim u smislu spomenute Direktive (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ-a) broj 1287/2006).

Značenje pojedinih pojmova
Članak 3.

(1) Pojedini pojmovi, u smislu ovog Zakona, imaju sljedeće značenje:
1. Agencija je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga čije nadležnosti i djelokrug rada su propisani Zakonom o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga i ovim Zakonom,
2. Financijski instrumenti su:
a. prenosivi vrijednosni papiri,
b. instrumenti tržišta novca,
c. jedinice u subjektima za zajednička ulaganja,
d. izvedenice u koje se ubrajaju:
– opcije (options), budućnosnice (futures), zamjene (swaps), kamatni unaprijedni ugovori (forward rate agreements) i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na vrijednosne papire, valute, kamatne stope ili prinose te drugi izvedeni financijski instrumenti, financijski indeksi ili financijske mjere koje se mogu namiriti fizički ili u novcu,
– opcije, budućnosnice, zamjene, kamatni unaprijedni ugovori i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na robu, a moraju se namiriti u novcu ili se mogu namiriti u novcu na zahtjev jedne od ugovornih strana (osim iz razloga neplaćanja ili drugih razloga za raskid ugovora),
– opcije, budućnosnice, zamjene i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na robu, a mogu se namiriti fizički pod uvjetom da se njima trguje na uređenom tržištu i/ili na multilateralnoj trgovinskoj platformi,
– opcije, budućnosnice, zamjene, unaprijedni ugovori i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na robu, a mogu se namiriti fizički, koji nisu navedeni u alineji 3. podtočke d. ove točke i nemaju komercijalnu namjenu, koji imaju karakteristike drugih izvedenih financijskih instrumenata, uzimajući u obzir između ostalog poravnavaju li se i namiruju putem priznatih klirinških organizacija ili podliježu redovitom maržnom pozivu (margin call),
– izvedeni instrumenti za prijenos kreditnog rizika,
– financijski ugovori za razlike (financial contract for differences),
– opcije, budućnosnice, zamjene, kamatni unaprijedni ugovori i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na klimatske varijable, vozarine, emisijske kvote ili stope inflacije ili druge službene ekonomske statističke podatke, a moraju se namiriti u novcu ili se mogu namiriti u novcu na zahtjev jedne od ugovornih strana (osim iz razloga neplaćanja ili drugih razloga za raskid ugovora), kao i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na imovinu, prava, obveze, indekse i mjere koje nisu navedene u ovoj točki, a koji imaju značajke drugih izvedenih financijskih instrumenata uzimajući u obzir, između ostalog, trguje li se njima na uređenom tržištu i/ili na multilateralnoj trgovinskoj platformi, i poravnavaju li se i namiruju putem priznatih klirinških organizacija ili podliježu redovitom maržnom pozivu.
3. Prenosivi vrijednosni papiri su one vrste vrijednosnih papira koji su prenosivi na tržištu kapitala, kao što su:
a. dionice ili drugi vrijednosni papiri istog značaja koji predstavljaju udio u kapitalu ili članskim pravima u društvu, kao i potvrde o deponiranim dionicama,
b. obveznice i druge vrste sekuritiziranog duga, uključujući i potvrde o deponiranim vrijednosnim papirima,
c. svi ostali vrijednosni papiri koji daju pravo na stjecanje ili prodaju takvih prenosivih vrijednosnih papira ili na temelju kojih se može obavljati plaćanje u novcu koje se utvrđuje na temelju prenosivih vrijednosnih papira, valuta, kamatnih stopa ili prinosa, robe, indeksa ili drugih mjernih veličina.
Instrumenti plaćanja ne smatraju se prenosivim vrijednosnim papirima u smislu točke 3. ovog članka.
4. Instrumenti tržišta novca su sve vrste instrumenata kojima se uobičajeno trguje na tržištu novca, kao što su trezorski, blagajnički i komercijalni zapisi i certifikati o depozitu, osim instrumenata plaćanja.
5. Investicijsko društvo je pravna osoba čija je redovita djelatnost pružanje jedne ili više investicijskih usluga trećima i/ili obavljanje jedne ili više investicijskih aktivnosti na profesionalnoj osnovi.
6. Kreditna institucija je kreditna institucija kako je definirano zakonom koji uređuje osnivanje i poslovanje kreditnih institucija.
7. Subjekt za zajednička ulaganja označava:
– subjekt za zajednička ulaganja koji je dobio odobrenje Agencije sukladno zakonu koji uređuje uvjete osnivanja i rada fondova i društava za upravljanje,
– subjekt za zajednička ulaganja koji je dobio odobrenje za rad u nekoj od država članica i koji, sukladno propisima matične države članice, ispunjava uvjete iz Direktive Vijeća broj 85/611/EEZ od 20. prosinca 1995. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i njezinih izmjena i dopuna,
– drugi strani subjekt za zajednička ulaganja uključujući i subjekte različite od onih iz alineje 2. ove točke, kao i subjekte za zajednička ulaganja s odobrenjem za rad u nekoj od trećih država.
8. Sistematski internalizator je investicijsko društvo koje na organiziran, učestao i sustavan način trguje za vlastiti račun izvršavajući naloge klijenata izvan uređenog tržišta ili multilateralne trgovinske platforme.
9. Održavatelj tržišta je osoba koja neprekidno djeluje na tržištu financijskih instrumenata, spremna trgovati za vlastiti račun, kupnjom i prodajom financijskih instrumenata, po cijenama koje sama odredi, koristeći vlastiti kapital.
10. Investicijske usluge i aktivnosti su usluge i aktivnosti iz članka 5. ovog Zakona u svezi financijskih instrumenata iz točke 2. ovog stavka.
11. Klijent je svaka fizička ili pravna osoba kojoj investicijsko društvo pruža investicijske i/ili pomoćne usluge.
12. Izvršavanje naloga za račun klijenta je postupanje investicijskog društva s ciljem zaključivanja ugovora o kupnji ili prodaji jednog ili više financijskih instrumenata za račun klijenta.
13. Trgovanje za vlastiti račun je trgovanje korištenjem vlastitog kapitala s ciljem zaključenja transakcije za vlastiti račun, s jednim ili više financijskih instrumenata.
14. Upravljanje portfeljem je upravljanje portfeljem koji uključuje jedan ili više financijskih instrumenata, na individualnoj i diskrecijskoj osnovi, na temelju ovlaštenja klijenta.
15. Investicijsko savjetovanje je davanje osobnih preporuka klijentu, na njegov zahtjev ili na inicijativu investicijskog društva, u pogledu jedne ili više transakcija s financijskim instrumentima.
16. Osobna preporuka je preporuka koja se daje osobi kao ulagatelju, potencijalnom ulagatelju, zastupniku ulagatelja ili potencijalnog ulagatelja. Osobna preporuka mora se osobi prikazati kao prikladna za istu ili se takva preporuka mora temeljiti na razmatranju okolnosti u svezi takve osobe, te mora predstavljati preporuku da se poduzme jedan od sljedećih koraka:
– kupnja, prodaja, upis, zamjena, nazadkupnja, držanje ili preuzimanje obveze na upis određenog financijskog instrumenta;
– izvršavanje ili neizvršavanje prava koja proizlaze iz određenog financijskog instrumenta za kupnju, prodaju, upis, zamjenu, ili nazadkupnju financijskog instrumenta.
Ne smatra se osobnom preporukom takva preporuka koja je izdana isključivo putem distribucijskog kanala ili je namijenjena javnosti.
17. Distribucijski kanal je kanal putem kojeg informacija jest ili će vjerojatno postati javno dostupna, pri čemu riječi »vjerojatno postati javno dostupna« u ovoj odredbi znače takvu informaciju kojoj veliki broj ljudi ima pristup.
18. Vezani zastupnik je osoba koju imenuje investicijsko društvo sa svrhom da pod punom i bezuvjetnom odgovornošću investicijskog društva u čije ime djeluje, obavlja poslove propisane ovim Zakonom za vezanog zastupnika.
19. Multilateralna trgovinska platforma (u daljnjem tekstu: MTP) je multilateralni sustav kojim upravlja investicijsko društvo ili tržišni operater, a koji spaja ponudu i potražnju za financijskim instrumentima više zainteresiranih trećih strana. Spajanje ponude i potražnje odvija se prema unaprijed određenim jednoznačnim pravilima i rezultira ugovorom između ugovornih strana, sukladno odredbama ovog Zakona.
20. Uređeno tržište je multilateralni sustav koji vodi i/ili kojim upravlja tržišni operater, i koji ispunjava sljedeće uvjete:
a. spaja ili omogućava spajanje interesa trećih za kupnju i prodaju financijskih instrumenata, u sustavu, sukladno unaprijed određenim jednoznačnim pravilima i na način koji dovodi do zaključivanja ugovora u svezi s financijskim instrumentima koji su uvršteni radi trgovanja po njegovim pravilima i/ili u sustavu,
b. posjeduje odobrenje kao uređeno tržište i
c. redovito djeluje sukladno odredbama Dijela drugog ovog Zakona.
21. Tržišni operater je osoba ili osobe koje vode i/ili upravljaju poslovanjem uređenog tržišta. Tržišni operater može biti i samo uređeno tržište.
22. Središnja druga ugovorna strana je osoba koja radi poravnanja poslova s financijskim instrumentima sklopljenim na uređenom tržištu, MTP-u ili izvan uređenog tržišta i MTP-a, preuzima odgovornost za ispunjenje obveza stranaka prema drugim ugovornim stranama tih poslova, na način da u svaki od poslova stupa kao novi prodavatelj prema kupcu, odnosno kao novi kupac prema prodavatelju.
23. Matično društvo je:
– matično društvo kako je definirano propisima koji uređuju računovodstvo poduzetnika i primjenu standarda financijskog izvještavanja,
– za potrebe Dijela drugog Glave I. Poglavlja 9. i Poglavlja 11. matično društvo kako je definirano propisima koji uređuju računovodstvo poduzetnika i primjenu standarda financijskog izvještavanja i svako društvo koje, prema mišljenju Agencije, ima prevladavajući utjecaj na drugo društvo.
24. Ovisno društvo je:
– ovisno društvo kako je definirano propisima koji uređuju računovodstvo poduzetnika i primjenu standarda financijskog izvještavanja,
– za potrebe Dijela drugog Glave I. Poglavlja 9. i Poglavlja 11. ovisno društvo kako je definirano u smislu propisa koji uređuje računovodstvo poduzetnika i primjenu standarda financijskog izvještavanja i svako društvo na koje, prema mišljenju Agencije, matično društvo ima prevladavajući utjecaj.
25. Država članica je država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.
26. Treća država je država koja nije država članica u smislu točke 25. stavka 1. ovog članka.
(2) Agencija će pravilnikom propisati:
1. izvedene financijske instrumente iz stavka 1. točke 2. podtočke d. alineje 4. ovog članka koji imaju karakteristike drugih izvedenih financijskih instrumenata, uzimajući u obzir između ostalog poravnavaju li se i namiruju putem priznatih klirinških organizacija ili podliježu redovitom maržnom pozivu,
2. izvedene financijske instrumente iz stavka 1. točke 2. podtočke d. alineje 7. ovog članka koji imaju značajke drugih izvedenih financijskih instrumenata uzimajući u obzir, između ostalog, trguje li se njima na uređenom tržištu i/ili na MTP-u, i poravnavaju li se i namiruju putem priznatih klirinških organizacija ili podliježu redovitom maržnom pozivu.


DIO DRUGI Tržišta financijskih instrumenata


GLAVA I. Pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti


Poglavlje 1. POJMOVI


Članak 4.

U smislu ovog dijela Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. Kvalificirani udjel je:
– svaki posredni ili neposredni udjel u investicijskom društvu koji predstavlja 10% ili više udjela u kapitalu ili glasačkim pravima, ili koji omogućava ostvarenje značajnog utjecaja na upravljanje investicijskim društvom. Udio u kapitalu ili glasačkim pravima određuje se u skladu s člancima 413. do 417., 420. i 427. ovog Zakona,
– za potrebe Poglavlja 9. Dijela drugog ovog Zakona, kvalificirani udjel je svaki posredni ili neposredni udjel u društvu koji predstavlja 10% ili više udjela u kapitalu ili glasačkim pravima, ili koji omogućava ostvarenje značajnog utjecaja na upravljanje tim društvom.
2. Podružnica je podružnica kako je definirano zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje trgovačkih društava.
3. Podružnica je podružnica kako je definirano zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje trgovačkih društava. U smislu ovog Zakona, svako mjesto poslovanja osnovano u istoj državi članici od strane jednog investicijskog društva sa sjedištem u drugoj državi članici smatra se jednom podružnicom.
4. Matična država članica za investicijsko društvo je:
– ako je investicijsko društvo fizička osoba, država članica u kojoj se nalazi glavni ured,
– kada je investicijsko društvo pravna osoba, država članica u kojoj se nalazi sjedište,
– kada investicijsko društvo u skladu s nacionalnim propisima nema sjedište, država članica u kojoj je glavni ured.
5. Matična država članica za uređeno tržište je država članica u kojoj je registrirano uređeno tržište ili, ako po zakonu države članice nema sjedišta, država članica u kojoj se nalazi glavni ured uređenog tržišta.
6. Država članica domaćin za investicijsko društvo je država članica različita od matične države članice u kojoj investicijsko društvo ima podružnicu ili neposredno pruža investicijske usluge i/ili obavlja investicijske aktivnosti.
7. Država članica domaćin za uređeno tržište je država članica različita od matične države članice u kojoj uređeno tržište pruža odgovarajuće mehanizme kako bi se članovima ili sudionicima s udaljenim pristupom ustanovljenima u toj državi članici olakšao pristup trgovanju na uređenom tržištu.
8. Nadležno tijelo je:
– nadležno tijelo pojedine države koje je, na temelju propisa te države, nadležno za nadzor nad investicijskim društvom, osim ako je pojedinom odredbom ovog Zakona propisano da se ista odnosi na tijelo nadležno za drugu vrstu nadzora,
– nadležno tijelo pojedine države članice koje je, na temelju propisa te države članice, nadležno za nadzor nad investicijskim društvom i kojeg je ta država članica odredila kao tijelo za kontakt u skladu s člankom 56. stavkom 1. Direktive 2004/39/EZ, osim ako je pojedinom odredbom ovog Zakona propisano da se ista odnosi na nadležno tijelo nadležno za drugu vrstu nadzora. Tijelo za kontakt, u skladu s člankom 56. stavkom 1. Direktive 2004/39/EZ, je Agencija.
9. Uobičajeno vrijeme trgovanja označava ono vrijeme, u satima, koje je mjesto trgovanja ili investicijsko društvo unaprijed odredilo i javno objavilo kao vrijeme trgovanja.
10. Trajni medij je papir ili sredstvo koje omogućuje pohranu podataka u digitalnom formatu na takav način da su pristup, obrada i cjelokupnost podataka osigurani najmanje do roka propisanog ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona.
11. Relevantna osoba u odnosu na investicijsko društvo je:
– osoba na rukovodećoj poziciji u investicijskom društvu, osoba s vlasničkim udjelima ili vezani zastupnik investicijskog društva,
– osoba na rukovodećoj poziciji ili osoba s vlasničkim udjelima u svakom vezanom zastupniku investicijskog društva,
– zaposlenik investicijskog društva ili zaposlenik vezanog zastupnika investicijskog društva, kao i svaka druga fizička osoba čije su usluge stavljene na raspolaganje i u nadležnosti su investicijskog društva ili vezanog zastupnika investicijskog društva i koja je uključena u investicijske usluge i aktivnosti koje investicijsko društvo pruža i obavlja,
– fizička osoba koja je izravno uključena u pružanje usluga investicijskom društvu ili njegovom vezanom zastupniku na temelju sporazuma o izdvajanju poslovnih procesa, sa svrhom pružanja i obavljanja investicijskih usluga i aktivnosti.
12. Osoba s kojom je relevantna osoba u rodbinskoj vezi je:
– bračni drug relevantne osobe ili bilo koja osoba koja se po nacionalnom pravu smatra izjednačenom s bračnim drugom,
– uzdržavano dijete ili pastorak relevantne osobe,
– bilo koji drugi srodnik relevantne osobe, koji je s relevantnom osobom proveo u zajedničkom kućanstvu najmanje godinu dana od datuma predmetne osobne transakcije.
13. Izdvajanje poslovnih procesa je sporazum sklopljen u bilo kojem obliku između investicijskog društva, burze, odnosno središnjeg klirinškog depozitarnog društva i pružatelja usluga na temelju kojeg pružatelj usluga obavlja radnje, usluge ili aktivnosti koje bi inače obavljalo samo investicijsko društvo, burza ili središnje klirinško depozitarno društvo.
14. Klirinški član je član burze ili klirinške organizacije koji je u neposrednom odnosu sa središnjom drugom ugovornom stranom.
15. Lokalno društvo je društvo koje za svoj račun trguje na tržištima financijskih budućnosnica, opcija ili drugih izvedenica i na tržištima novca, isključivo u svrhu zaštite pozicija na tržištima izvedenica, ili koje trguje za račun drugih članova tih tržišta za koje jamče klirinški članovi istih tržišta, pri čemu odgovornost za ispunjavanje ugovora koje je takvo društvo sklopilo preuzimaju klirinški članovi istih tržišta.
16. Financijska institucija je svaka pravna osoba, osim kreditne institucije, čija je isključiva ili pretežita djelatnost stjecanje udjela u kapitalu ili obavljanje jedne ili više osnovnih financijskih usluga kako je propisano zakonom koji uređuje osnivanje i poslovanje kreditnih institucija.
17. Matični financijski holding u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: matični financijski holding u RH) je financijski holding sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koji nije ovisno društvo kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad od Hrvatske narodne banke, niti investicijskog društva koje je dobilo odobrenje za rad od Agencije, niti je ovisno društvo drugog financijskog holdinga koji je osnovan u Republici Hrvatskoj.
18. Matični financijski holding u Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: matični financijski holding u EU) je financijski holding sa sjedištem u državi članici, koji nije ovisno društvo kreditne institucije, niti investicijskog društva koji su dobili odobrenje za rad u bilo kojoj državi članici, niti je ovisno društvo drugog financijskog holdinga osnovanog u bilo kojoj državi članici.
19. Matično investicijsko društvo u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: matično investicijsko društvo u RH) je investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje ima kao ovisno društvo kreditnu instituciju, investicijsko društvo, drugu financijsku instituciju, odnosno ima sudjelovanje u jednom ili više takvih subjekata, a koje samo nije ovisno društvo drugog investicijskog društva koje je od Agencije dobilo odobrenje za rad ili kreditne institucije koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad, odnosno financijskog holdinga koji je osnovan u Republici Hrvatskoj.
20. Matično investicijsko društvo u Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: matično investicijsko društvo u EU) je investicijsko društvo sa sjedištem u državi članici koje samo nije ovisno društvo drugog investicijskog društva ili kreditne institucije koji su dobili odobrenje za rad u bilo kojoj državi članici, odnosno financijskog holdinga osnovanog u bilo kojoj državi članici.
21. Priznata investicijska društva iz treće države su društva koja ispunjavaju sljedeće uvjete:
– društva koja bi, kada bi bila utemeljena unutar Europske unije, spadala u okvir definicije investicijskih društava,
– društva koja su ovlaštena za poslovanje u nekoj trećoj državi, i
– društva koja podliježu i udovoljavaju pravilima nadzora koja su prema mišljenju Agencije barem jednako stroga kao ona propisana ovim Zakonom.
22. Društvo za pomoćne usluge je pravna osoba čija se glavna djelatnost sastoji od upravljanja nekretninama, upravljanja i vođenja sustava za obradu podataka ili obavljanja sličnih poslova, i koje su po svojoj prirodi pomoćne djelatnosti u odnosu na glavnu djelatnost jedne ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava.
23. Financijski holding je financijska institucija čija su ovisna društva isključivo ili većinom investicijska društva ili druge financijske institucije, od kojih je barem jedno investicijsko društvo i koje nije mješoviti financijski holding.
24. Mješoviti holding je matično društvo koje nije financijski holding ili investicijsko društvo ili mješoviti financijski holding, a čija ovisna društva uključuju barem jedno investicijsko društvo, a ne uključuju kreditnu instituciju.
25. Mješoviti financijski holding je mješoviti financijski holding kako je definirano propisima koji uređuju dodatni nadzor kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu.
26. Uska povezanost označava situaciju u kojoj su dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba povezane na jedan od sljedećih načina:
– odnosom sudjelovanja,
– odnosom kontrole ili
– činjenicom da su obje ili sve osobe stalno povezane s istom trećom osobom odnosom kontrole.
27. Kontrola označava odnos između matičnog društva i ovisnog društva ili sličan odnos između bilo koje fizičke ili pravne osobe i nekog društva.
28. Sudjelovanje označava sudjelovanje neke osobe u drugoj pravnoj osobi ako:
– ima izravna ili neizravna ulaganja na temelju kojih sudjeluje s 20% udjela ili više u kapitalu te pravne osobe ili glasačkim pravima u toj pravnoj osobi, ili
– ima udjel u kapitalu te pravne osobe ili u glasačkim pravima u toj pravnoj osobi manji od 20%, a stečen je s namjerom da, na temelju trajne povezanosti s tom pravnom osobom, omogući utjecaj na njezino poslovanje.
29. Društva povezana zajedničkim vođenjem su društva koja nisu povezana na način iz članka 3. stavka 1. točke 23. i 24. ovog Zakona, već su povezana na jedan od sljedećih načina:
– društva su ravnopravna i povezana zajedničkim vođenjem, u skladu sa sklopljenim ugovorom ili odredbama statuta,
– većina članova uprave ili nadzornog odbora tih društava su iste osobe.
30. Društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom je društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom definirano zakonom koji uređuje uvjete osnivanja i rada fondova i društava za upravljanje.


Poglavlje 2.  INVESTICIJSKA DRUŠTVA


Odjeljak 1.  Investicijske usluge i aktivnosti i pomoćne usluge
Članak 5.


(1) Investicijske usluge i aktivnosti u smislu ovog Zakona jesu:
1. zaprimanje i prijenos naloga u svezi jednog ili više financijskih instrumenata,
2. izvršavanje naloga za račun klijenata,
3. trgovanje za vlastiti račun,
4. upravljanje portfeljem,
5. investicijsko savjetovanje,
6. usluge provedbe ponude, odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa,
7. usluge provedbe ponude, odnosno prodaje financijskih instrumenata bez obveze otkupa,
8. upravljanje multilateralnom trgovinskom platformom.
(2) Pomoćne usluge u smislu ovog Zakona jesu:
1. pohrana i administriranje financijskih instrumenata za račun klijenata, uključujući i poslove skrbništva i s tim povezane usluge, kao na primjer upravljanje novčanim sredstvima, odnosno instrumentima osiguranja,
2. davanje kredita ili zajma ulagatelju kako bi mu se omogućilo zaključenje transakcije s jednim ili više financijskih instrumenata, ako je u transakciju uključeno društvo koje odobrava zajam ili kredit,
3. savjetovanje o strukturi kapitala, poslovnim strategijama i srodnim pitanjima, kao i savjetovanje i usluge vezane uz spajanja i stjecanja udjela u društvima,
4. usluge deviznog poslovanja ako su vezane uz pružanje investicijskih usluga,
5. investicijsko istraživanje i financijska analiza, kao i ostale preporuke koje se odnose na transakcije s financijskim instrumentima,
6. usluge vezane uz usluge iz stavka 1. točke 6. ovog članka,
7. investicijske usluge i aktivnosti te pomoćne usluge iz ovog članka koje se odnose na temeljnu imovinu izvedenica iz članka 3. stavka 1. točke 2. podtočke d. alineje 2., 3., 4. i 7. ovog Zakona kada su te investicijske usluge i aktivnosti nadovezane na investicijske ili pomoćne usluge.


Pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti u Republici Hrvatskoj
Članak 6.

(1) Pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti u Republici Hrvatskoj može:
1. investicijsko društvo koje je za to dobilo odobrenje za rad od Agencije,
2. investicijsko društvo sa sjedištem u državi članici koje nije kreditna institucija ili financijska institucija i koja u skladu s odredbama ovog Zakona ustroji podružnicu u Republici Hrvatskoj ili je ovlaštena neposredno pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti u Republici Hrvatskoj,
3. podružnica investicijskog društva sa sjedištem u trećoj državi koja je za to dobila odobrenje za rad od Agencije.
(2) Osim društava iz stavka 1. ovog članka, pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti u Republici Hrvatskoj može:
1. kreditna institucija koja za to dobije odobrenje od Hrvatske narodne banke,
2. kreditna institucija ili financijska institucija iz države članice koja, u skladu s odredbama zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje kreditnih institucija, ustroji podružnicu u Republici Hrvatskoj ili je ovlaštena neposredno pružati financijske usluge u Republici Hrvatskoj,
3. podružnica kreditne institucije sa sjedištem u trećoj državi koja je za to dobila odobrenje za rad od Hrvatske narodne banke.
(3) U Republici Hrvatskoj investicijske usluge iz članka 5. stavka 1. točke 8. ovog Zakona može obavljati i tržišni operater koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.
(4) Osim osoba navedenih u stavku 1. do 3. ovog članka, nitko drugi u Republici Hrvatskoj ne smije pružati investicijske usluge, niti obavljati investicijske aktivnosti.
(5) Stavak 4. ovog članka ne odnosi se na osobe iz članka 9. ovog Zakona u svezi poslova i aktivnosti na koje se odnose iznimke propisane člankom 9. ovog Zakona.


Članak 7.

(1) Iznimno od odredbe članka 6. stavka 4. ovog Zakona, investicijske usluge iz članka 5. stavka 1. točke 4. i 5. ovog Zakona mogu pružati i društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom u skladu s propisima koji uređuju uvjete osnivanja i rada otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom i društava za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom.
(2) Na društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom koja pružaju investicijske usluge iz članka 5. stavka 1. točke 4. i 5. ovog Zakona na odgovarajući se način primjenjuju sljedeće odredbe ovog Zakona:
1. članak 9. stavak 2. ovog Zakona,
2. odredbe o temeljnom kapitalu od članka 31. do članka 35.,
3. odredbe o organizacijskim zahtjevima od članka 36. do članka 43.,
4. odredbe o uvjetima poslovanja i zaštiti klijenata investicijskog društva od članka 53. do članka 71.,
5. odredbe članaka 82. do 84. ovog Zakona,
6. odredbe u svezi zaštite ulagatelja od članka 222. do članka 246.,
7. odredbe o nadzoru nad pružanjem investicijskih usluga od članka 247. do članka 279.


Članak 8.

Na kreditne institucije koje pružaju investicijske usluge i obavljaju investicijske aktivnosti na odgovarajući način primjenjuju se sljedeće odredbe:
1. članak 9. stavak 2. ovog Zakona,
2. odredbe u svezi zaštite ulagatelja od članka 222. do 246.,
3. odredbe o organizacijskim zahtjevima od članka 36. do članka 43.,
4. odredbe članaka 53. do 135. ovog Zakona,
5. odredbe članaka 141., 147., 152., 153. i 154. ovog Zakona,
6. odredbe članaka 249. i 250., 555., 556., 558. i 560. ovog Zakona.


Izuzeci
Članak 9.


(1) Odredbe Dijela drugog ovog Zakona o pružanju investicijskih usluga i obavljanju investicijskih aktivnosti ne primjenjuju se na:
1. društva za osiguranje i reosiguranje,
2. osobe koje investicijske usluge pružaju isključivo svojim matičnim društvima, svojim ovisnim društvima ili drugim ovisnim društvima svoga matičnog društva,
3. osobe koje investicijske usluge pružaju povremeno u sklopu obavljanja svoje redovite djelatnosti ili posla, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: obavljanje te djelatnosti ili posla uređeno je pravilima propisanim zakonom, drugim propisom ili etičkim kodeksom, i ta pravila ne zabranjuju pružanje te investicijske usluge,
4. osobe koje, osim trgovanja za vlastiti račun, ne pružaju niti jednu investicijsku uslugu, niti obavljaju ni jednu investicijsku aktivnosti, osim kada djeluju u svojstvu održavatelja tržišta ili na organiziran, učestao i sustavan način trguju za svoj račun izvan uređenog tržišta ili MTP-a i pritom koriste sustav dostupan trećim osobama, kako bi se sklapali poslovi s istima,
5. osobe koje pružaju investicijske usluge koje se sastoje isključivo od upravljanja programima sudjelovanja zaposlenika u ulaganju,
6. osobe koje pružaju investicijske usluge koje se sastoje isključivo od upravljanja programima sudjelovanja zaposlenika u ulaganju i pružanja investicijskih usluga isključivo za vlastita matična društva ili za druga ovisna društva vlastitih matičnih društava,
7. članice Europskog sustava središnjih banaka i druga državna tijela koja rade slične poslove te druge osobe javnog prava odgovorne za upravljanje javnim dugom ili koje posreduju pri upravljanju javnim dugom,
8. subjekti za zajednička ulaganja i mirovinski fondovi te njihove skrbničke institucije i društva za upravljanje,
9. osobe koje s financijskim instrumentima trguju za vlastiti račun ili pružaju za klijente iz svoje redovite djelatnosti investicijske usluge u odnosu na izvedenice na robu ili ugovore o izvedenicama iz članka 3. stavka 1. točke 2. podtočke d. alineje 7. ovog Zakona ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: pružanje tih usluga, s obzirom na sveukupnost njegovih poslova, predstavlja pomoćnu djelatnost njihovim redovitim djelatnostima, a redovita djelatnost tih osoba, obzirom na grupu u koju su uključene, nije pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti po ovom Zakonu ili zakonu koji uređuje osnivanje i poslovanje kreditnih institucija,
10. osobe koje daju investicijske savjete u sklopu obavljanja drugih poslova iz redovite djelatnosti ili posla, a na koje se ne primjenjuju odredbe ovog Zakona o pružanju investicijskih usluga i obavljanju investicijskih aktivnosti te ako se za takve savjete ne naplaćuje posebna naknada,
11. osobe, čija se redovita djelatnost sastoji od trgovanja za vlastiti račun s robom i /ili izvedenicama na robu, osim ako su uključene u grupu čije je osnovno poslovanje pružanje drugih investicijskih usluga u skladu s ovim Zakonom ili bankovnih usluga u skladu sa zakonom koji uređuje osnivanje i poslovanje kreditnih institucija,
12. osobe koje imaju status lokalnog društva u skladu s ovim Zakonom.
(2) Pravila o pružanju investicijskih usluga i obavljanju aktivnosti, propisana ovim Zakonom, ne primjenjuju se za pružanje usluga u svojstvu druge ugovorne strane, u transakcijama u kojima sudjeluju državna tijela, osobe javnog prava u svezi upravljanja javnim dugom, ili članovi Europskog sustava središnjih banaka koji obavljaju svoje zadaće u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice i Statutom Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banka ili koji obavljaju iste zadaće u skladu s propisima država članica.
(3) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete pod kojima se pružaju investicijske usluge i obavljaju investicijske aktivnosti kao pomoćna djelatnost u okviru redovite djelatnosti, u slučajevima propisanim točkama 3., 9. i 11. stavka 1. ovog članka.
(4) Odredbe Dijela drugog ovog Zakona o tržištu financijskih instrumenata ne primjenjuju se na Tržište novca d.d. Zagreb.

Pododjeljak 1. Osnivanje investicijskog društva

Članak 10.

(1) Investicijsko društvo osniva se i posluje kao društvo s ograničenom odgovornošću ili dioničko društvo, sukladno odredbama propisa koji uređuju osnivanje i poslovanje trgovačkih društava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Investicijsko društvo može se osnovati i kao Europsko društvo – Societas Europea (SE) sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
(3) Agencija vodi registar društava iz članka 6. ovog Zakona koja imaju odobrenje nadležnih tijela za pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti iz članka 5. ovog Zakona.
(4) U registar iz stavka 3. ovog članka upisuju se i društva iz članka 7. stavka 1. ovog Zakona.
(5) Agencija će pravilnikom propisati sadržaj, oblik i način vođenja registra iz stavka 3. ovog članka.


Djelatnost investicijskog društva
Članak 11.

(1) Investicijsko društvo može pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti te pružati s njima povezane pomoćne usluge iz članka 5. stavka 1. i 2. ovog Zakona, za koje je dobilo odobrenje Agencije i upisalo ih kao djelatnost u sudski registar.
(2) Investicijsko društvo ne može obavljati druge djelatnosti osim onih iz stavka 1. ovog članka.
(3) U sudski registar ne može se upisati tvrtka koja sadrži riječi »investicijsko društvo« ili izvedenice te riječi, ako pravna osoba nema odobrenje Agencije za pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti.


Obveza izvještavanja Agencije
Članak 12.

(1) Investicijsko društvo dužno je trajno udovoljavati uvjetima pod kojima mu je Agencija izdala odobrenje za rad.
(2) Investicijsko društvo obvezno je u roku od osam dana izvijestiti Agenciju o svakoj promjeni podataka navedenih u zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad.


Uvjeti i postupci za izdavanje odobrenja za rad
Članak 13.

(1) Agencija investicijskom društvu izdaje odobrenje za rad.
(2) Odobrenje za rad izdaje se na neodređeno vrijeme, ne može se prenijeti na drugu osobu i ne vrijedi za pravnog sljednika.
(3) Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad podnose osnivači, odnosno uprava investicijskog društva.
(4) Odobrenje za rad iz stavka 1. ovog članka sadrži odobrenje za pružanje onih investicijskih usluga i obavljanje onih investicijskih aktivnosti iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona, za koje je investicijsko društvo podnijelo zahtjev i za koje ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona. Zahtjev investicijskog društva obvezno sadrži i naznaku odnosi li se na pružanje investicijskih usluga i obavljanje aktivnosti sa svim ili samo s pojedinim financijskim instrumentima.
(5) Odobrenje za rad iz stavka 1. ovog članka može sadržavati i odobrenje za pružanje jedne ili više pomoćnih usluga iz članka 5. stavka 2. ovog Zakona, povezanih s investicijskim uslugama i investicijskim aktivnostima iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona, a za koje je investicijsko društvo dobilo odobrenje za rad.
(6) Odobrenje za rad iz stavka 1. ovog članka sadrži naznaku je li investicijsko društvo ovlašteno držati novac i/ili financijske instrumente klijenta.
(7) Investicijskom društvu ne može se izdati odobrenje za rad koje sadrži odobrenje za pružanje isključivo pomoćnih usluga iz članka 5. stavka 2. ovog Zakona.
(8) Prije upisa osnivanja investicijskog društva u sudski registar, kao i prije svakog sljedećeg upisa naknadno zatraženih investicijskih usluga i aktivnosti i s njima povezanih pomoćnih usluga, u odnosu na sve ili samo neke financijske instrumente, investicijsko društvo mora dobiti odobrenje za rad, odnosno proširenje odobrenja za rad.
(9) Sadržaj zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad investicijskom društvu, potrebnu dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu, kao i sadržaj te dokumentacije Agencija propisuje pravilnikom.
(10) Odobrenje za rad izdano od Agencije vrijedi na području država članica i omogućava investicijskom društvu pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti i s njima povezanih pomoćnih usluga bilo putem podružnice ili neposredno.


Proširenje odobrenja za rad
Članak 14.

(1) Nakon što dobije odobrenje za rad iz članka 13. ovog Zakona, investicijsko društvo može zatražiti proširenje odobrenja za rad za pružanje investicijskih usluga i obavljanje aktivnosti i povezanih pomoćnih usluga iz članka 5. ovog Zakona, kao i u odnosu na financijske instrumente na koje se već izdano odobrenje za rad ne odnosi.
(2) Na proširenje odobrenja za rad na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ovog Zakona o odobrenju za rad. Zahtjev za proširenje odobrenja za rad podnosi uprava investicijskog društva.


Članak 15.

(1) Odobrenje za rad može zatražiti i već osnovano dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću, pri čemu zahtjev za izdavanje odobrenja za rad podnosi uprava društva.
(2) Društvo iz stavka 1. ovog članka mora dobiti odobrenje za rad prije upisa promjene djelatnosti društva u sudski registar.


Članak 16.

(1) Kreditna institucija može pružati investicijske usluge i obavljati aktivnosti i s njima povezane pomoćne usluge iz članka 5. stavka 1. i 2. ovog Zakona, za koje je dobila odobrenje Hrvatske narodne banke.
(2) Odobrenje iz stavka 1. ovog članka, Hrvatska narodna banka izdaje uz prethodnu suglasnost Agencije o udovoljavanju uvjeta za pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti te s njima povezanih pomoćnih usluga iz članka 5. stavka 1. i 2. ovog Zakona.
(3) Agencija će, na zahtjev kreditne institucije, izdati prethodnu suglasnost iz stavka 2. ovog članka, ako kreditna institucija udovoljava uvjetima propisanim odredbama članaka 30., 36. do 43. i članaka 119. do 135. ovog Zakona.
(4) O zahtjevu za izdavanje prethodne suglasnosti Agencija će odlučiti u roku od šezdeset dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.
(5) Na izdavanje prethodne suglasnosti kreditnoj instituciji na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka13. i 17. ovog Zakona.
(6) Za potrebe izdavanja suglasnosti iz prethodnog stavka, umjesto izraza »investicijsko društvo« u člancima 30., 36. do 43. i 119. do 135., na odgovarajući način koristit će se izraz »kreditna institucija«. Odredbe članaka 119. do 135. ovog Zakona primjenjivat će se samo u slučaju ako kreditna institucija podnese zahtjev i za upravljanje MTP-om.


Odlučivanje o zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad
Članak 17.

(1) Agencija će investicijskom društvu izdati odobrenje za rad ako su ispunjeni uvjeti koji se odnose na:
1. oblik društva, dionice društva i temeljni kapital,
2. stjecanje kvalificiranih udjela za sve imatelje kvalificiranih udjela te usku povezanost,
3. izdavanje suglasnosti članovima uprave,
4. organizacijske zahtjeve,
5. pristupanje u članstvo sustava zaštite ulagatelja.
(2) Ako se zahtjev za izdavanje odobrenja za rad odnosi na pružanje usluge iz članka 5. stavka 1. točke 8., ovog Zakona, Agencija će izdati odobrenje za rad ako su pored uvjeta iz stavka 1. ovog članka ispunjeni i uvjeti propisani odredbama od članka 119. do članka 135. ovog Zakona.
(3) O zahtjevu iz članka 13. stavka 3. ovog Zakona, Agencija će odlučiti u roku od šest mjeseci od dana zaprimanja urednog zahtjeva. Smatrat će se da je zahtjev uredan ako, u skladu s odredbama pravilnika iz članka 13. stavka 9. ovog Zakona, sadrži sve propisane podatke i ako mu je priložena dokumentacija s propisanim sadržajem.
(4) Ako podnositelj zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad u roku koji odredi Agencija ne ukloni nedostatke zahtjeva u skladu sa zaprimljenom obavijesti Agencije, smatrat će se da je odustao od zahtjeva.
(5) Ako investicijsko društvo ne udovoljava svim uvjetima za pružanje nekih od investicijskih usluga i obavljanje nekih od aktivnosti i s njima povezanih pomoćnih usluga na koje se odnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za rad, Agencija može odobrenje za rad ograničiti samo na investicijske usluge, aktivnosti i pomoćne usluge, za koje udovoljava uvjetima iz ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.


Spajanje postupaka pri odlučivanju o zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad
Članak 18.


Agencija može istodobno odlučivati o sljedećim zahtjevima pri izdavanju odobrenja za rad investicijskom društvu:
1. zahtjevu investicijskog društva za izdavanje odobrenja za rad,
2. zahtjevu imatelja kvalificiranih udjela za odobrenje stjecanja kvalificiranog udjela u investicijskom društvu,
3. zahtjevu za izdavanje suglasnosti za člana uprave investicijskog društva.


Prestanak važenja odobrenja za rad
Članak 19.

(1) Odobrenje za rad prestaje važiti:
1. ako investicijsko društvo ne započne pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti u roku od jedne godine od dana izdavanja odobrenja za rad, protekom navedenog roka,
2. ako investicijsko društvo uzastopno tijekom šest mjeseci ne pruža investicijske usluge i ne obavlja investicijske aktivnosti za koje je odobrenje za rad izdano, protekom navedenog roka,
3. na vlastiti zahtjev investicijskog društva, dostavom rješenja Agencije,
4. dostavom rješenja Agencije kojim se oduzima odobrenje za rad,
5. ako se radi o kreditnoj instituciji, dostavom rješenja o oduzimanju odobrenja za rad kreditnoj instituciji, odnosno od dana prestanka važenja odobrenja po sili zakona, u skladu sa zakonom koji uređuje osnivanje i poslovanje kreditnih institucija,
6. danom otvaranja stečajnog postupka,
7. zaključenjem postupka likvidacije.
(2) Ako nastupi razlog iz stavka 1. točke 1. i 2. ovog članka, Agencija će donijeti rješenje kojim se utvrđuje prestanak važenja izdanog odobrenja za rad.
(3) O prestanku važenja odobrenja za rad iz stavka 1. točke 1. do 4. ovog članka Agencija će obavijestiti burzu, Operatera MTP-a, središnje klirinško depozitarno društvo, operatera središnjeg registra i operatera sustava poravnanja i namire, kada je to primjenjivo.


Statusne promjene investicijskog društva
Članak 20.

(1) Ako je investicijsko društvo uključeno u spajanje ili podjelu društva, mora za to spajanje ili podjelu dobiti odobrenje Agencije.
(2) Za odlučivanje o izdavanju odobrenja za spajanje ili podjelu društva na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ovog Zakona za izdavanje odobrenja za rad investicijskom društvu.
(3) Ako uslijed spajanja, odnosno podjele investicijskog društva, nastane novo društvo koje će pružati investicijske usluge i/ili obavljati investicijske aktivnosti, to društvo mora prije upisa spajanja, odnosno podjele u sudski registar od Agencije dobiti odobrenje za rad.
(4) Stavci od 1. do 3. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju i za druge statusne promjene u koje je uključeno investicijsko društvo.


Pododjeljak 2. Uprava investicijskog društva
Članak 21.

(1) Uprava investicijskog društva mora imati najmanje dva člana koji vode poslove i zastupaju investicijsko društvo. Jedan od članova uprave mora biti imenovan za predsjednika uprave.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, uprava investicijskog društva koje nije ovlašteno držati novac i financijske instrumente klijenta, može imati samo jednog člana. Kada takvo investicijsko društvo ima samo jednog člana uprave dužno je propisati dodatne mjere i postupke kojima će se osigurati upravljanje investicijskim društvom pažnjom dobrog stručnjaka. Ako takvo investicijsko društvo ima više članova uprave, na odgovarajući se način primjenjuje odredba stavka 1. ovog članka.
(3) Ako osnivačkim aktom investicijskog društva nije drukčije određeno, članovi uprave vode poslove i skupno zastupaju investicijsko društvo.
(4) Članovi uprave investicijskog društva moraju imati dobar ugled, odgovarajuće stručne kvalifikacije i iskustvo za vođenje poslovanja investicijskog društva pažnjom dobrog stručnjaka.
(5) Članovi uprave investicijskog društva moraju voditi poslovanje investicijskog društva u punom radnom vremenu i biti u radnom odnosu s investicijskim društvom.
(6) Najmanje jedan član uprave mora znati hrvatski jezik.
(7) Članovi uprave investicijskog društva dužni su voditi poslove investicijskog društva s područja Republike Hrvatske.
(8) Uprava investicijskog društva može ovlastiti prokurista (jednoga ili više njih) za zastupanje investicijskog društva, odnosno sklapanje ugovora i poduzimanje pravnih radnji u ime i za račun investicijskog društva koje proizlaze iz usluga i aktivnosti za koje je investicijsko društvo dobilo odobrenje za rad, ali samo zajedno s barem jednim članom uprave investicijskog društva.
(9) Uprava investicijskog društva dužna je pri upisu prokurista u sudski registar upisati i ograničenje prokure.
(10) Uvjete koje treba ispunjavati osoba kojoj se daje prokura, vrsta i način davanja prokure, opseg ovlasti iz prokure, uključujući i ograničenja u poduzimanju određenih radnji od strane prokurista, utvrđuje se osnivačkim aktom investicijskog društva.
(11) U slučaju da investicijsko društvo vodi upravni odbor, isti mora imenovati najmanje dva izvršna direktora. Odredbe ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona o članovima uprave investicijskog društva na odgovarajući se način primjenjuju na izvršne direktore.
(12) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete kojima članovi uprave investicijskog društva moraju udovoljavati, sadržaj zahtjeva za izdavanje suglasnosti za obavljanje dužnosti člana uprave, dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu kao i sadržaj te dokumentacije.


Suglasnost za imenovanje
Članak 22.

(1) Članom uprave u investicijskom društvu može biti imenovana osoba koja je dobila suglasnost Agencije za obavljanje funkcije člana uprave investicijskog društva.
(2) Zahtjev za izdavanje suglasnosti iz stavka 1. ovog članka, podnose članovi, odnosno nadzorni odbor investicijskog društva za mandat koji ne može biti duži od pet godina.
(3) Podnositelji zahtjeva za izdavanje suglasnosti iz stavka 1. ovog članka, dužni su priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 21. ovog Zakona i pravilnika iz članka 21. stavka 12. ovog Zakona.
(4) U postupku odlučivanja o suglasnosti iz stavka 1. ovog članka, Agencija može zatražiti da kandidat za člana uprave investicijskog društva predstavi program vođenja poslova investicijskog društva.
(5) Osoba za koju je Agencija izdala suglasnost za imenovanje, dužna je prije nego što bude imenovana na tu dužnost u drugom investicijskom društvu, ponovno dobiti suglasnost Agencije.
(6) Agencija će odbiti izdavanje suglasnosti za imenovanje člana uprave ako:
1. predložena osoba ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 21. ovog Zakona i odredbama pravilnika iz članka 21. stavka 12. ovog Zakona,
2. Agencija raspolaže objektivnim i dokazivim razlozima zbog kojih se može pretpostaviti da bi djelatnosti ili poslovi kojima se osoba bavi ili se bavila, predstavljali prijetnju upravljanju investicijskim društvom u skladu s pravilima o upravljanju rizicima iz Poglavlja 9. ove Glave,
3. su u zahtjevu za izdavanje suglasnosti navedeni netočni ili neistiniti podaci,

4. je kandidat pozvan predstaviti program vođenja poslova investicijskog društva, a Agencija zaključi da kandidat ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 21. stavka 4. ovog Zakona i odredbi pravilnika iz članka 21. stavka 12. ovog Zakona.


Oduzimanje suglasnosti i prestanak suglasnosti za imenovanje člana uprave
Članak 23.

(1) Agencija će oduzeti suglasnost za imenovanje člana uprave u investicijskom društvu u sljedećim slučajevima:
1. ako član uprave prestane ispunjavati uvjete pod kojima je suglasnost izdana,
2. ako član uprave učestalo ne ispunjava obvezu utvrđivanja i ocjenjivanja učinkovitosti politika, mjera ili internih procedura vezanih za usklađenost investicijskog društva s ovim Zakonom ili obvezu poduzimanja odgovarajućih mjera u cilju ispravljanja nedostataka, odnosno nepravilnosti u poslovanju investicijskog društva,
3. ako je suglasnost dana na temelju netočnih i neistinitih podataka.
(2) Ako Agencija oduzme suglasnost za imenovanje člana uprave, investicijsko društvo obvezno je bez odgode donijeti odluku o opozivu imenovanja tog člana uprave.
(3) U slučaju iz prethodnog stavka ovog članka, osnivači, odnosno nadzorni odbor dužni su imenovati njihove zamjenike, bez suglasnosti Agencije, na rok od najviše tri mjeseca.
(4) Prethodna suglasnost za imenovanje člana uprave u investicijskom društvu prestaje važiti ako:
1. osoba u roku od jedne godine od izdavanja suglasnosti ne bude imenovana ili ne stupi na dužnost na koju se suglasnost odnosi,
2. osobi prestane dužnost na koju se suglasnost odnosi, s danom prestanka dužnosti,
3. osobi istekne ugovor o radu u investicijskom društvu, s danom isteka ugovora.



Pododjeljak 3. Broker i investicijski savjetnik
Članak 24.

(1) Broker je zaposlenik investicijskog društva koji na temelju odobrenja Agencije obavlja poslove sadržane u investicijskim uslugama iz članka 5. stavka 1. točke 1. i 2. ovog Zakona.
(2) Investicijski savjetnik je zaposlenik investicijskog društva koji na temelju odobrenja Agencije obavlja poslove sadržane u investicijskim uslugama iz članka 5. stavka 1. točke 1., 2., 4. i 5. ovog Zakona, odnosno zaposlenik društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom koji na temelju odobrenja Agencije obavlja poslove sadržane u investicijskim uslugama iz članka 5. stavka 1. točke 4. i 5. ovog Zakona.
(3) Broker i investicijski savjetnik moraju imati dobar ugled i odgovarajuće stručne kvalifikacije.
(4) Agencija će organizirati i provoditi obrazovni program i stručne ispite za obavljanje poslova iz stavka 1. i 2. ovog članka i o tome izdavati uvjerenja.
(5) Agencija će pravilnikom propisati program i način provođenja stručnog ispita iz stavka 4. ovog članka.
(6) Uvjerenje izdano od inozemnog tijela Agencija može priznati kao uvjerenje iz stavka 4. ovog članka.
(7) Agencija će pravilnikom propisati uvjete za izdavanje odobrenja iz stavka 1. i 2. ovog članka, sadržaj zahtjeva za izdavanje odobrenja, dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu, kao i sadržaj te dokumentacije.
(8) Osobe koje nemaju odobrenje Agencije ne smiju obavljati poslove iz stavka 1. i 2. ovog članka.
(9) Agencija vodi registar brokera i investicijskih savjetnika.
(10) Agencija će pravilnikom propisati sadržaj, način i oblik vođenja registra iz stavka 9. ovog članka.


Članak 25.

(1) Agencija na zahtjev fizičke osobe iz stavka 1., odnosno 2. članka 24. ovog Zakona, izdaje odobrenje za obavljanje poslova sadržanih u investicijskim uslugama iz članka 5. stavka 1. točke 1. i 2. ovog Zakona (odobrenje za rad brokera), odnosno poslova sadržanih u investicijskim uslugama iz članka 5. stavka 1. točke 1., 2., 4. i 5. ovog Zakona (odobrenje za rad investicijskog savjetnika). Agencija će odobrenje iz ovog stavka izdati ako fizička osoba ispunjava uvjete propisane člankom 24. ovog Zakona i pravilnikom iz članka 24. stavka 7. ovog Zakona.
(2) Odredbe članka 17. ovog Zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na izdavanje odobrenja za rad brokeru i investicijskom savjetniku.


Standardi ponašanja brokera i investicijskih savjetnika
Članak 26.

(1) Broker i investicijski savjetnik, dužni su, pri obavljanju poslova u svezi s investicijskim uslugama koje klijentu pruža investicijsko društvo, ponašati se sukladno:
1. odredbama ovog Zakona i propisima donesenim na temelju ovog Zakona, i
2. pravilima i standardima struke.
(2) Investicijski savjetnik ne smije preporučivati kupnju ili prodaju financijskih instrumenta samo radi ostvarivanja provizije.


Oduzimanje odobrenja za rad brokeru i investicijskom savjetniku
Članak 27.

(1) Agencija će brokeru ili investicijskom savjetniku oduzeti izdano odobrenje, ako:
1. je pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv imovine, sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporabi ovlasti u gospodarskom poslovanju, vjerodostojnosti isprava ili radi kaznenih djela iz ovog Zakona, ili mu je izrečena ili traje sigurnosna mjera zabrane obavljanja zanimanja koje je u potpunosti ili djelomično obuhvaćeno predmetom poslovanja investicijskog društva,
2. je pravomoćno proglašen krivim za prekršaj iz članka 568. stavka 1. točke 10. ovog Zakona,
3. teže krši odredbe ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona,
4. prestane ispunjavati uvjete na temelju kojih je izdano odobrenje za rad, a u roku koji mu, kada je to primjereno odredi Agencija, ne ispuni te uvjete.
5. su podaci na temelju kojih je izdano odobrenje za rad neistiniti.
(2) Agencija može brokeru ili investicijskom savjetniku oduzeti izdano odobrenje, ako unatoč upozorenju Agencije opetovano krši pravila burze ili MTP-a.
(3) Rješenjem o oduzimanju izdanog odobrenja Agencija će odrediti rok u kojem broker ili investicijski savjetnik ne može ponovno zatražiti izdavanje odobrenja, a koji ne može biti dulji od pet godina, ni kraći od tri mjeseca.
(4) Težim kršenjem odredbi iz stavka 1. točke 3. ovog članka smatrat će se slučajevi kada broker, odnosno investicijski savjetnik:
1. postupa protivno istoj odredbi ovog Zakona ili na temelju njega donesenih propisa, drugi put u tri godine,
2. kada je zbog kršenja odredaba ovog Zakona ili na temelju njega donesenih propisa nastala šteta za klijenta ili drugu osobu, o čemu Agencija donosi posebnu odluku.
(5) Agencija će brokeru, odnosno investicijskom savjetniku izreći opomenu ako krši odredbe članka 26. stavka 1. ovog Zakona, a ne postoje uvjeti za oduzimanje odobrenja.


Pododjeljak 4. Imatelji kvalificiranog udjela
Članak 28.

(1) Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad investicijskom društvu iz članka 13. stavka 1. ovog Zakona, podnositelj zahtjeva dužan je Agenciji dostaviti podatke o identitetu dioničara ili članova investicijskog društva, posrednih ili neposrednih imatelja kvalificiranih udjela, visinu tih udjela kao i dodatnu dokumentaciju propisanu pravilnikom iz članka 50. stavka 4. ovog Zakona.
(2) Na zahtjev iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 50. ovog Zakona.


Uska povezanost
Članak 29.

(1) U slučaju uske povezanosti između investicijskog društva i drugih fizičkih ili pravnih osoba, Agencija će izdati odobrenje za rad investicijskom društvu samo ako odnos uske povezanosti ne onemogućava obavljanje nadzora nad investicijskim društvom.
(2) Agencija će odbiti izdavanje odobrenja za rad ako propisi treće države, koji se odnose na jednu ili više fizičkih ili pravnih osoba s kojima je društvo usko povezano, odnosno primjena i izvršavanje tih propisa, onemogućavaju obavljanje nadzora nad investicijskim društvom.


Pododjeljak 5. Članstvo u Fondu za zaštitu ulagatelja
Članak 30.

Članstvo u Fondu za zaštitu ulagatelja, u skladu s člankom 222. do 246. ovog Zakona obvezno je za sljedeća društva s registriranim sjedištem u Republici Hrvatskoj koja obavljaju investicijske usluge i aktivnosti iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona, kada su ovlaštena držati novac i/ili financijske instrumente klijenta te kada obavljaju pomoćnu investicijsku uslugu iz članka 5. stavka 2. točke 1. ovog Zakona:
1. investicijsko društvo,
2. kreditnu instituciju koja pruža investicijske usluge i obavlja investicijske aktivnosti na temelju zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje kreditnih institucija,
3. društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom kada pruža investicijske usluge iz članka 5. stavka 1. točke 4. i 5. ovog Zakona.


Pododjeljak 6. Temeljni kapital investicijskog društva
Članak 31.


(1) Iznos temeljnog kapitala investicijskog društva ovisi o vrsti i opsegu investicijskih usluga i aktivnosti za koje investicijsko društvo traži odobrenje Agencije.
(2) Temeljni kapital investicijskog društva mora u cijelosti biti uplaćen u novcu, a dionice koje čine temeljni kapital investicijskog društva ne mogu biti izdane prije uplate punog iznosa za koji se izdaju. Kada se investicijsko društvo osniva kao društvo s ograničenom odgovornošću, puni iznos temeljnih uloga mora biti uplaćen u cijelosti u novcu prije upisa društva u sudski registar.

Članak 32.

(1) Investicijsko društvo koje je ovlašteno za pružanje jedne ili više usluga iz članka 5. stavka 1. točke 1., 2. ili 4. ovog Zakona i koje drži novac i/ili financijske instrumente klijenata, a nije ovlašteno za pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti iz članka 5. stavka 1. točke 3. i 6., mora imati temeljni kapital u visini od najmanje 1.000.000 kuna.
(2) Investicijsko društvo koje je ovlašteno za izvršavanje naloga klijenata s financijskim instrumentima može držati takve instrumente za vlastiti račun ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1. takve pozicije nastanu samo kao posljedica neuspjeha investicijskog društva da uredno izvrši naloge klijenta,
2. ukupna tržišna vrijednost svih takvih pozicija ne premašuje gornju granicu od 15% temeljnog kapitala investicijskog društva,
3. investicijsko društvo ispunjava zahtjeve propisane člancima 176. do 178. i člancima 193. do 200. ovog Zakona i
4. takve su pozicije slučajne i privremene prirode te strogo ograničene na vrijeme koje je potrebno za izvršenje transakcije.
(3) Kada investicijsko društvo iz stavka 1. ovog članka nije ovlašteno držati novac i/ili financijske instrumente klijenata, mora imati temeljni kapital u visini od najmanje 400.000 kuna.
(4) Ulaganje kapitala investicijskog društva radi stjecanja i držanja financijskih instrumenata kojima ono aktivno ne trguje, ne smatra se trgovanjem u smislu usluga navedenih u stavku 1. i 3. ovog članka

Članak 33.

Lokalno društvo, ako koristi slobodu poslovnog nastana ili slobodu pružanja usluga kako je propisano ovim Zakonom, mora imati temeljni kapital u iznosu od najmanje 400.000 kuna.

Članak 34.

(1) Investicijsko društvo koje je ovlašteno isključivo za pružanje usluga iz članka 5. stavka 1. točke 1. i 5. bez držanja novca i/ili financijskih instrumenata svojih klijenata i koje niti u jednom trenutku ne može stupiti u dužnički odnos s tim klijentima, mora imati:
1. temeljni kapital u iznosu od najmanje 400.000 kuna ili
2. osiguranje profesionalne odgovornosti u iznosu najmanje 8.000.000 kuna za svaki pojedinačni odštetni zahtjev ili ukupno 12.000.000 kuna godišnje za sve odštetne zahtjeve ukupno ili
3. kombinaciju temeljnog kapitala i osiguranja profesionalne odgovornosti u iznosu koji je jednak pokriću pod točkama 1. ili 2. ovog stavka.
(2) Društvo koje je osim za poslove iz stavka 1. ovog članka ovlašteno i za posredovanje u osiguranju, kako je definirano propisima kojima se uređuju uvjeti za osnivanje i poslovanje društava za osiguranje, mora imati:
1. temeljni kapital u iznosu od najmanje 200.000 kuna ili
2. osiguranje profesionalne odgovornosti u iznosu najmanje 4.000.000 kuna za svaki pojedinačni odštetni zahtjev ili ukupno 6.000.000 kuna godišnje za sve odštetne zahtjeve ukupno ili
3. kombinaciju temeljnog kapitala i osiguranja profesionalne odgovornosti u iznosu koji je jednak pokriću pod točkama 1. ili 2. ovog stavka.

Članak 35.

Investicijska društva, osim onih na koje se odnose članci 31. do 34. ovog Zakona, moraju imati temeljni kapital u visini od najmanje 6.000.000 kuna.

Pododjeljak 7. Organizacijski zahtjevi za investicijsko društvo
Opći organizacijski uvjeti
Članak 36.

Investicijsko društvo dužno je, uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost poslovanja društva kao i vrstu i opseg investicijskih usluga i aktivnosti koje društvo pruža i obavlja, ustrojiti, provoditi i redovito održavati:
1. organizacijsku strukturu s jasno definiranim, transparentnim i dosljednim linijama odgovornosti,
2. primjeren sustav internih kontrola,
3. učinkovite strategije i postupke za utvrđivanje, upravljanje, praćenje i izvještavanje o rizicima kojima je ili bi moglo biti izloženo pri obavljanju investicijskih usluga i aktivnosti,
4. odgovarajuće administrativne i računovodstvene postupke,
5. učinkovite mjere za nadzor i zaštitu informatičkog sustava.

Praćenje usklađenosti s relevantnim propisima
Članak 37.

Investicijsko društvo dužno je propisati i provoditi primjerene politike i postupke koji su potrebni da bi se osiguralo da:
1. investicijsko društvo posluje u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona,
2. članovi uprave, odnosno izvršni direktori investicijskog društva, zaposlenici i vezani zastupnici postupaju u skladu s odredbama iz točke 1. ovog članka pri pružanju investicijskih usluga i obavljanju aktivnosti i u skladu s propisima koji uređuju osobne transakcije s financijskim instrumentima, kako je definirano pravilnikom iz članka 43. ovog Zakona.



Mjere za sprječavanje sukoba interesa
Članak 38.

Investicijsko društvo dužno je provoditi učinkovite organizacijske i administrativne mjere i postupke s ciljem poduzimanja razumnih koraka za sprječavanje negativnog utjecaja sukoba interesa iz članka 53. ovog Zakona na interese svojih klijenata.

Mjere za neprekidno poslovanje
Članak 39.

(1) Investicijsko društvo dužno je poduzeti sve primjerene mjere koje su potrebne da bi se osiguralo neprekidno i redovito obavljanje investicijskih usluga i aktivnosti.
(2) Za postizanje svrhe iz stavka 1. ovog članka investicijsko društvo dužno je koristiti odgovarajuće sustave, sredstva i postupke, koji su proporcionalni vrsti i opsegu investicijskih usluga i aktivnosti koje obavlja.

Izdvajanje poslovnih procesa
Članak 40.

(1) Kada investicijsko društvo izdvoji poslovne procese koji su nužni za neprekidno i uredno pružanje investicijskih usluga klijentima ili obavljanje investicijskih aktivnosti, na način da ih povjeri drugom pružatelju usluga, dužno je poduzeti sve razumne mjere da bi se izbjegao nepotrebni dodatni operativni rizik.
(2) Investicijsko društvo ne smije izdvojiti značajne poslovne procese na način koji bi onemogućio ili znatno otežao kvalitetno provođenje sustava internih kontrola ili provođenje nadzora nad poslovanjem društva u skladu s ovim Zakonom.

Vođenje i čuvanje poslovne dokumentacije
Članak 41.

(1) Investicijsko društvo dužno je voditi i čuvati evidencije i poslovnu dokumentaciju o svim investicijskim uslugama i aktivnostima, kao i transakcijama koje je izvršilo, na način koji omogućuje nadzor nad poslovanjem u skladu sa člankom 37. ovog Zakona, a posebice nad ispunjavanjem obveza prema klijentima i potencijalnim klijentima.
(2) Investicijsko društvo dužno je organizirati poslovanje i ažurno voditi poslovnu dokumentaciju i druge administrativne ili poslovne evidencije na način koji omogućuje da se u svakom trenutku može provjeriti tijek pojedinog posla kojeg je izvršilo za svoj račun ili za račun klijenta.
(3) Investicijsko društvo dužno je svu dokumentaciju o poslovanju s pojedinim klijentom čuvati odvojeno od dokumentacije o poslovanju s drugim klijentima i dokumentacije o vlastitom poslovanju.
(4) Svu poslovnu dokumentaciju investicijsko društvo mora zaštititi od neovlaštenog pristupa i mogućih gubitaka u zapisu te čuvati na način koji osigurava trajnost zapisa.
(5) Investicijsko društvo dužno je najmanje pet godina po isteku godine u kojoj je bio sklopljen posao, čuvati svu dokumentaciju i podatke o svim poslovima s financijskim instrumentima koje je obavilo bilo za svoj račun bilo za račun klijenta.
(6) Odredbe ovog članka na odgovarajući način se primjenjuju i u svezi transakcija koje izvrši podružnica investicijskog društva sa sjedištem u drugoj državi članici.

Zaštita imovine klijenata investicijskog društva
Članak 42.

(1) Kada investicijsko društvo drži financijske instrumente klijenta, dužno je primjenjivati odgovarajuće mjere:
1. kako bi se zaštitila prava vlasništva klijenata, osobito u slučaju nesolventnosti investicijskog društva,
2. kako bi se spriječila uporaba financijskih instrumenata klijenta za vlastiti račun investicijskog društva ili za račun drugih klijenata investicijskog društva, osim u slučaju izričite suglasnosti klijenta.
(2) Suglasnost iz stavka 1. točke 2. ovog članka klijent daje u pisanom obliku kao opću suglasnost za pojedinu vrstu poslova uporabe financijskih instrumenata klijenta ili kao pojedinačnu suglasnost za pojedini posao uporabe financijskih instrumenata klijenta.
(3) Kada investicijsko društvo drži novčana sredstva klijenta, dužno je provoditi primjerene mjere:
1. za zaštitu prava klijenata,
2. za sprječavanje upotrebe novčanih sredstava klijenta za vlastiti račun, ili za račun drugih klijenata investicijskog društva.
(4) Odredbe stavka 3. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju na kreditne institucije.
(5) Novac i financijski instrumenti klijenta nisu vlasništvo investicijskog društva, ne ulaze u njegovu imovinu, ni u likvidacijsku ili stečajnu masu, niti mogu biti predmetom ovrhe u svezi potraživanja prema investicijskom društvu.
Članak 43.
Agencija će pravilnikom detaljnije propisati organizacijske zahtjeve za pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti i pomoćnih usluga, obzirom na:
1. praćenje usklađenosti s relevantnim propisima,
2. upravljanje rizicima,
3. internu reviziju,
4. mjere za sprječavanje sukoba interesa,
5. mjere za neprekidno poslovanje,
6. izdvajanje poslovnih procesa,
7. vođenje i čuvanje poslovne dokumentacije,
8. zaštitu imovine klijenata investicijskog društva,
9. osobne transakcije relevantnih osoba,
10. dodatne organizacijske zahtjeve za investicijska društva koja izrađuju i distribuiraju investicijska istraživanja.


Odjeljak 2. Promjena imatelja kvalificiranog udjela u investicijskom društvu

Članak 44.

(1) Svaka fizička ili pravna osoba, ili više njih djelujući zajednički (namjeravani stjecatelj) koje namjeravaju neposredno ili posredno steći ili povećati udjel u investicijskom društvu, što bi rezultiralo time da visina udjela u kapitalu ili u glasačkim pravima dosegne ili premaši 20%, 30% ili 50%, ili da investicijsko društvo postane ovisno društvo namjeravanog stjecatelja (namjeravano stjecanje), dužne su prethodno Agenciji podnijeti zahtjev za izdavanje suglasnosti u pisanom obliku.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati podatke o:
1. visini udjela koji se namjerava steći,
2. svu dokumentaciju iz članka 50. stavka 3. i 4. ovog Zakona.


Članak 45.

(1) Svaka fizička ili pravna osoba koja namjerava neposredno ili posredno otpustiti kvalificirani udjel u investicijskom društvu dužna je o tome obavijestiti Agenciju pisanim putem, navodeći visinu udjela koji namjerava otpustiti.
(2) Osoba iz stavka 1. ovog članka Agenciju je dužna obavijestiti i o namjeri smanjenja svog kvalificiranog udjela na način da udio u kapitalu ili glasačkim pravima padne ispod granice od 20%, 30% ili 50%, ili ako investicijsko društvo prestaje biti ovisno društvo te osobe.


Članak 46.

Prilikom procjene visine kvalificiranog udjela u investicijskom društvu, Agencija neće uzimati u obzir glasačka prava ili dionice koje investicijsko društvo ili kreditna institucija drže kao rezultat pružanja investicijske usluge iz članka 5. stavka 1. točke 6. ovog Zakona, pod uvjetom da se ta prava ne koriste u svrhu ostvarivanja utjecaja na upravljanje izdavateljem – investicijskim društvom, i da se navedene dionice s pravom glasa otpuste u roku od godine dana od dana stjecanja.


Članak 47.

(1) Agencija će surađivati s drugim nadležnim tijelima kada vrši procjene iz članka 50. ovog Zakona, ako je namjeravani stjecatelj jedan od sljedećih subjekata:
1. kreditna institucija, društvo za životno osiguranje, društvo za neživotno osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo, društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom s odobrenjem za rad druge države članice ili u sektoru različitom od onoga u kojem je izražena namjera stjecanja,
2. matično društvo subjekata iz točke 1. ovog stavka,
3. pravna ili fizička osoba koja kontrolira subjekte iz točke 1. ovog stavka.
(2) Agencija će u suradnji s drugim nadležnim tijelima u najkraćem roku dostaviti:
1. podatke nužne za procjenu iz članka 50. ovog Zakona drugom nadležnom tijelu, kada to ocijeni potrebnim,
2. podatke od značaja za procjenu iz članka 50. ovog Zakona drugom nadležnom tijelu, na zahtjev nadležnog tijela.
(3) Ako tijelo, nadležno za namjeravanog stjecatelja, uz podatke iz stavka 2. ovog članka iznese mišljenje, Agencija je dužna isto uzeti u obzir pri donošenju odluke o namjeravanom stjecanju kvalificiranog udjela.

Članak 48.

(1) Agencija će bez odgode, a najkasnije u roku od dva radna dana od primitka zahtjeva iz članka 44. stavka 1. te svakog dodatnog podatka iz članka 49. ovog Zakona, namjeravanog stjecatelja obavijestiti pisanim putem o primitku istih, s naznakom datuma na koji istječe razdoblje procjene.
(2) Agencija će procjenu iz članka 50. ovog Zakona izvršiti u roku od šezdeset radnih dana od dana kada je namjeravani stjecatelj zaprimio obavijest iz stavka 1. ovog članka (razdoblje procjene).


Članak 49.

(1) Agencija može, ako je to potrebno, tijekom razdoblja procjene, a ne kasnije od pedesetog radnog dana razdoblja procjene, zatražiti dodatne podatke potrebne za dovršenje procjene. Te će podatke Agencija zatražiti pisanim putem, navodeći koji su dodatni podaci potrebni.
(2) Razdoblje procjene se prekida od dana kada je Agencija zatražila dodatne podatke iz stavka 1. ovog članka do dana zaprimanja odgovora od namjeravanog stjecatelja, pri čemu prekid može trajati najdulje dvadeset radnih dana.
(3) Nakon proteka roka iz stavka 2. ovog članka Agencija može postavljati daljnje zahtjeve za nadopunom ili pojašnjenjem podataka, ali se razdoblje procjene neće prekidati.
(4) Agencija može produljiti razdoblje prekida iz stavka 2. ovog članka najviše do trideset radnih dana ako namjeravani stjecatelj:
1. ima sjedište/prebivalište izvan Republike Hrvatske ili podliježe propisima izvan Republike Hrvatske,
2. ima sjedište/prebivalište izvan države članice ili podliježe propisima izvan države,
3. je pravna ili fizička osoba koja nije subjekt nadzora po ovom Zakonu ili propisima koji uređuju osnivanje i poslovanje otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom, društava za osiguranje i kreditnih institucija.
(5) Ako Agencija utvrdi postojanje razloga za odbijanje zahtjeva za izdavanje suglasnosti za namjeravano stjecanje, dužna je unutar razdoblja procjene o tome pisanim putem obavijestiti namjeravanog stjecatelja, navodeći razloge za donošenje takve odluke.
(6) Agencija može objaviti odgovarajuće očitovanje o razlozima odluke iz stavka 5. na vlastitu inicijativu ili na zahtjev namjeravanog stjecatelja.
(7) Ako Agencija ne odbije zahtjev za izdavanje suglasnosti za namjeravano stjecanje u roku i na način iz stavka 5. ovog članka, smatrat će se da je stjecanje odobreno.
(8) Agencija može odrediti krajnji rok do kojeg se namjeravano stje­canje mora provesti te ga iz opravdanih razloga može produljiti.
(9) Ako namjeravani stjecatelj ne stekne kvalificirani udio u roku iz stavka 8. ovog članka, suglasnost Agencije prestaje važiti u cijelosti.


Članak 50.

(1) Prilikom procjene zahtjeva iz članka 44. stavka 1. i podataka traženih sukladno članku 49. stavka 1., 2. i 3. u svrhu provjere hoće li se poslovi investicijskog društva u kojem se stjecanje predlaže voditi pažnjom dobrog stručnjaka, i uzimajući u obzir mogući utjecaj namjeravanog stjecatelja na investicijsko društvo, Agencija će ocijeniti prikladnost namjeravanog stjecatelja i financijsku stabilnost namjeravanog stjecanja, uzimajući u obzir sve sljedeće kriterije:
1. ugled namjeravanog stjecatelja,
2. ugled i iskustvo osobe koja će kao posljedicu namjeravanog stjecanja voditi poslovanje investicijskog društva,
3. financijsku stabilnost namjeravanog stjecatelja, posebice u odnosu na poslove investicijskog društva u kojemu se kvalificirani udio namjerava steći,
4. hoće li investicijsko društvo biti u mogućnosti udovoljiti i nastaviti udovoljavati zahtjevima iz ovog Zakona, kao i drugih zakona kada je to primjenjivo na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, a posebno ima li grupa koje će investicijsko društvo postati dio, strukturu koja omogućava učinkovito provođenje nadzora, učinkovitu razmjenu podataka između nadležnih tijela te mogu li se razgraničiti nadležnosti između više nadležnih tijela,
5. postoji li, u svezi namjeravanog stjecanja, osnovana sumnja da je počinjeno, pokušano ili bi moglo doći do pranja novca ili financiranja terorizma, sukladno propisima koji to uređuju.
(2) Agencija može odbiti zahtjev za izdavanje suglasnosti za namjeravano stjecanje jedino ako nisu ispunjeni uvjeti propisani stavkom 1. ovog članka, ili ako je namjeravani stjecatelj dostavio nepotpune podatke.
(3) Dokumentacija potrebna za procjenu koja se mora dostaviti Agenciji uz zahtjev iz članka 44. stavka 1. mora biti prilagođena i primjerena namjeravanom stjecatelju i namjeravanom stjecanju.
(4) Agencija će pravilnikom propisati listu dokumentacije iz stavka 3. ovog članka.
(5) Ako je Agencija zaprimila dva ili više zahtjeva za stjecanje ili povećanje kvalificiranih udjela u istom investicijskom društvu, odnosit će se prema svim namjeravanim stjecateljima ravnopravno.
(6) Ako investicijsko društvo sazna za stjecanje ili otpuštanje kvalificiranog udjela u investicijskom društvu koji prelazi ili padne ispod 20%, 30% ili 50%, dužno je o tome bez odgode obavijestiti Agenciju.
(7) Investicijsko društvo dužno je jednom godišnje Agenciji dostaviti popis imena svih dioničara ili imatelja poslovnih udjela, kao i imatelja kvalificiranih udjela s veličinom pojedinih udjela, sa stanjem na dan 1. siječnja tekuće godine, najkasnije do 31. ožujka tekuće godine.
Pravne posljedice stjecanja bez odobrenja i oduzimanje suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela

Članak 51.

(1) Osoba koja stekne kvalificirani udjel u investicijskom društvu protivno odredbama ovog Zakona, nema pravo glasa iz dionica ili poslovnih udjela koje je pribavila na taj način.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka Agencija će naložiti prodaju tako stečenih dionica ili poslovnih udjela.
(3) Agencija može oduzeti suglasnost za stjecanje kvalificiranog udjela, u slučaju:
1. ako je imatelj kvalificiranog udjela dobio suglasnost davanjem neistinitih ili netočnih podataka
2. ako prestanu uvjeti propisani odredbama ovog Zakona, na temelju kojih je suglasnost za stjecanje kvalificiranog udjela izdana.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovog članka, osoba kojoj je oduzeta suglasnost za stjecanje kvalificiranog udjela nema pravo glasa iz dionica ili poslovnih udjela za koje joj je oduzeta suglasnost. U tom slučaju, Agencija će naložiti prodaju stečenih dionica ili poslovnih udjela za koje je imatelju kvalificiranog udjela oduzeta suglasnost za stjecanje kvalificiranog udjela.
Mjere koje Agencija poduzima u slučajevima kada je upravljanje investicijskim društvom pažnjom dobrog stručnjaka dovedeno u pitanje

Članak 52.

(1) Ako je upravljanje investicijskim društvom pažnjom dobrog stručnjaka dovedeno u pitanje neprimjerenim utjecajem imatelja kvalificiranog udjela, Agencija je ovlaštena poduzimati odgovarajuće mjere kako bi se taj utjecaj spriječio.
(2) Mjere iz stavka 1. ovog članka obuhvaćaju, uz odgovarajuće nadzorne mjere i podnošenje zahtjeva nadležnom sudu za izricanje privremenih mjera u svezi stjecanja glasačkih prava vezanih za udjele imatelja kvalificiranih udjela iz stavka 1. ovog članka.




Odjeljak 3. Uvjeti poslovanja i zaštita klijenata investicijskog društva


Pododjeljak 1. Sukob interesa
Članak 53.

(1) Investicijsko društvo dužno je poduzeti sve razumne korake za utvrđivanje sukoba interesa, a koji se mogu pojaviti kao rezultat pružanja investicijskih i pomoćnih usluga između:
1. interesa – investicijskog društva, osoba koje vode poslovanje investicijskog društva, zaposlenika, vezanih zastupnika ili svih osoba izravno ili neizravno povezanih s njima putem kontrole s jedne strane i interesa klijenata investicijskog društva s druge strane,
2. interesa klijenata investicijskog društva međusobno.
(2) U slučajevima kada mjere i postupci iz članka 38. ovog Zakona nisu dovoljni da bi se u razumnoj mjeri osiguralo sprječavanje nastanka rizika za interese klijenta, investicijsko društvo je dužno, prije pružanja usluge, nedvosmisleno priopćiti klijentu vrstu i/ili izvor sukoba interesa.
(3) Agencija će pravilnikom propisati:
1. mjere za otkrivanje, sprječavanje, upravljanje sukobom interesa i/ili obavještavanje klijenta o istom pri pružanju pojedinih investicijskih i pomoćnih usluga,
2. odgovarajuće kriterije za utvrđivanje vrsta sukoba interesa, postojanje kojih može ugroziti interese klijenata ili potencijalnih klijenata investicijskog društva.




Pododjeljak 2. Pravila poslovnog ponašanja prilikom pružanja investicijskih usluga klijentima
Članak 54.

(1) Prilikom pružanja investicijskih usluga i/ili, ovisno o slučaju, pomoćnih usluga klijentima, investicijsko društvo dužno je postupati u najboljem interesu klijenata, korektno i u skladu s pravilima struke, poštujući odredbe ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.
(2) Članovi uprave i nadzornog odbora ili upravnog odbora investicijskog društva, brokeri, investicijski savjetnici, ostali zaposlenici investicijskog društva i vezani zastupnici dužni su čuvati podatke o klijentima, o stanju i prometu na računima klijenata, uslugama koje pružaju klijentima, kao i druge podatke i činjenice za koje saznaju u svezi pružanja investicijskih usluga i obavljanja investicijskih aktivnosti i, kada je primjereno, pomoćnih usluga. Ovi se podaci smatraju poslovnom tajnom, a navedene osobe ne smiju ih koristiti, odavati trećima, niti omogućavati trećima njihovo korištenje.
(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka ne predstavljaju poslovnu tajnu kada ih u izvršavanju svojih nadzornih i drugih javnih ovlasti u skladu s ovim ili drugim zakonom zahtijevaju Agencija, burza, pravosudna i upravna tijela ili kada njihovo objavljivanje odobri klijent.


Članak 55.

(1) Svi podaci, uključujući promidžbenu komunikaciju, koje investicijsko društvo šalje klijentima ili potencijalnim klijentima moraju biti korektni, jasni i ne smiju dovoditi u zabludu.
(2) Promidžbena komunikacija investicijskih društava mora biti jasno prepoznatljiva kao takva.

Članak 56.

(1) Investicijsko društvo dužno je klijentima i potencijalnim klijentima pravodobno dati podatke u razumljivom obliku i to o:
– investicijskom društvu i njegovim uslugama,
– financijskim instrumentima i predloženim investicijskim stra­tegijama – što treba uključivati odgovarajuće upute i upozorenja o rizicima vezanim uz ulaganja u ove instrumente i uz ove investicij­ske strategije,
– mjestima izvršenja naloga, i
– troškovima i povezanim izdacima tako da klijenti i potencijalni klijenti mogu u razumnim okvirima shvatiti prirodu i rizike investicijskih usluga i specifične vrste financijskih instrumenata koji im se nude, što omogućava donošenje investicijske odluke.
(2) Investicijsko društvo može podatke iz stavka 1. ovog članka dati u standardiziranom obliku.
(3) Kada je ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona, propisano da je investicijsko društvo dužno svojem klijentu dostaviti podatke na trajnom mediju, investicijsko društvo može dostaviti podatke na trajnom mediju koji nije papir, samo ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
1. klijent je dostavio investicijskom društvu valjanu adresu elektroničke pošte,
2. klijent je odabrao takav način dostave podataka.

Izvještavanje klijenata
Članak 57.

(1) Investicijsko društvo dužno je izvještavati klijenta o svim uslugama koje mu je pružilo.
(2) Izvještaj iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati i troškove vezane uz transakcije i usluge poduzete za račun klijenta, ovisno o slučaju.

Vođenje evidencija
Članak 58.

(1) Investicijsko društvo dužno je voditi evidenciju koja uključuje dokumente kojima se uređuju međusobna prava i obveze između investicijskog društva i klijenta i ostali uvjeti pod kojima investicijsko društvo obavlja poslove za klijenta.
(2) Prava i obveze ugovornih stranaka mogu biti sastavni dio ostalih dokumenata ili pravnih akata društva.

Članak 59.

Ako se investicijska usluga nudi kao dio financijskog proizvoda koji je već uređen drugim propisima iz zakonodavstva Europske zajednice ili zajedničkim europskim standardima o kreditnim institucijama i potrošačkim kreditima, u svezi ocjene rizika za klijenta i/ili obveze davanja podataka, ova usluga ne podliježe dodatno obvezama utvrđenima u ovom Pododjeljku.

Pododjeljak 3. Vrste klijenata
Članak 60.


Investicijsko društvo dužno je svoje klijente, obzirom na njihovo znanje, iskustvo, financijsku situaciju i ulagačke ciljeve, razvrstavati na male i profesionalne ulagatelje.
Klijenti koji se smatraju profesionalnim ulagateljima

Članak 61.

(1) Profesionalnim ulagateljem smatra se klijent koji posjeduje dovoljno iskustva, znanja i stručnosti za samostalno donošenje odluka o ulaganjima i pravilnoj procjeni s time povezanih rizika.
(2) Subjekti koji se smatraju profesionalnim ulagateljima prilikom pružanja svih investicijskih usluga i obavljanja aktivnosti iz članka 5. ovog Zakona i svih pomoćnih usluga u odnosu na sve financijske instrumente jesu:
1. subjekti koji za djelovanje na financijskom tržištu podliježu obvezi odobrenja ili/i nadzora nadležnog regulatornog tijela:
– investicijska društva,
– kreditne institucije,
– ostale financijske institucije s odobrenjem za rad izdanim od nadležnog tijela sukladno zakonskim propisima koji uređuju njihov rad,
– društva za osiguranje,
– subjekti za zajednička ulaganja i njihova društva za upravljanje,
– društva za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinski fondovi,
– mirovinska osiguravajuća društva,
– trgovci robom i izvedenicama na robu,
– lokalna društva,
– ostali institucionalni ulagatelji čija glavna djelatnost nije obuhvaćena alinejama 1. do 8. ovog stavka, a podliježu obvezi odobrenja ili nadzora za djelovanje na financijskom tržištu.
2. pravne osobe koje, u odnosu na prethodnu poslovnu godinu, zadovoljavaju najmanje 2 od sljedećih uvjeta:
– ukupna aktiva iznosi najmanje 150.000.000 kuna,
– neto prihod u iznosu od najmanje 300.000.000 kuna,
– kapital u iznosu od najmanje 15.000.000 kuna.
3. nacionalne i regionalne vlade, javna tijela za upravljanje javnim dugom, središnje banke, međunarodne i nadnacionalne institucije kao što su Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka, Europska investicijska banka i slične međunarodne organizacije.
4. ostali institucionalni ulagatelji čija je glavna aktivnost investiranje u financijske instrumente, a koji ne podliježu obvezi odobrenja ili nadzora za djelovanje na financijskom tržištu od strane nadležnog tijela, uključujući i subjekte osnovane u svrhu sekuritizacije imovine.

Članak 62.

(1) Investicijsko društvo može profesionalnom ulagatelju na njegov zahtjev omogućiti tretman s višom razinom zaštite, kakav pruža malim ulagateljima.
(2) Ako je neki od subjekata koji se smatraju profesionalnim ulagateljima klijent investicijskog društva prije pružanja usluge, investicijsko društvo dužno je obavijestiti istog da se, na temelju podataka dostupnih o njemu, takav subjekt smatra profesionalnim ulagateljem i da će biti tretiran kao takav.
(3) Investicijsko društvo dužno je klijenta obavijestiti o mogućnosti izmjene dogovorenih uvjeta kako bi, na njegov zahtjev, postigao višu razinu zaštite.
(4) Obveza je klijenta koji se smatra profesionalnim ulagateljem zatražiti višu razinu zaštite ako smatra da ne može propisno procijeniti ili upravljati uključenim rizicima.
(5) Ako klijent koji se smatra profesionalnim ulagateljem, u skladu sa člankom 61. ovog Zakona sklopi s investicijskim društvom ugovor na temelju kojeg neće biti tretiran kao profesionalni ulagatelj u smislu pravila poslovnog ponašanja, investicijsko društvo mu je dužno pružiti višu razinu zaštite.
(6) Ugovor iz stavka 5. ovog članka treba biti u pisanom obliku i u njemu je potrebno naznačiti odnosi li se na jednu ili više usluga ili transakcija, ili na jednu ili više vrsta proizvoda ili transakcija.
Klijenti koji se na vlastiti zahtjev mogu tretirati kao profesionalni ulagatelji

Članak 63.

(1) Osim klijenata iz članka 61. ovog Zakona, investicijsko društvo može kao profesionalne ulagatelje tretirati i druge klijente, ako su zadovoljeni kriteriji i postupci propisani ovim člankom.
(2) Investicijsko društvo može klijente iz stavka 1. ovog članka tretirati kao profesionalne, isključivo na temelju njihovog zahtjeva i ako investicijsko društvo procijeni da klijent, ovisno o vrsti transakcije ili usluge, posjeduje dovoljno znanja, iskustva i stručnog znanja da je sposoban donositi vlastite odluke o ulaganjima i razumjeti uključeni rizik, s obzirom da za klijenta iz stavka 1. ovog članka investicijsko društvo ne može pretpostaviti da isti posjeduje stručno znanje i iskustvo, istovjetno znanju i iskustvu klijenta iz članka 61. ovog Zakona.
(3) Procjenom iz stavka 2. ovog članka trebaju biti zadovoljena najmanje dva od navedenih kriterija:
1. klijent je na za njega mjerodavnom tržištu kapitala izvršio prosječno 10 transakcija značajne vrijednosti, unutar svakog tromjesečja, unatrag godine dana,
2. veličina klijentovog portfelja financijskih instrumenata prelazi 4.000.000 kuna,
3. klijent radi ili je radio u financijskom sektoru najmanje godinu dana na poslovima koji zahtijevaju znanje o planiranim transakcijama ili uslugama.
(4) Mjerodavno tržište iz stavka 3. točke 1. je tržište na kojem se trguje financijskim instrumentima za koje klijent želi dobiti status profesionalnog ulagatelja.
(5) Portfelj financijskih instrumenata iz stavka 3. točke 2. podrazumijeva i novčana sredstava i financijske instrumente.

Članak 64.

(1) Klijenti iz članka 63. ovog Zakona mogu se odreći više razine zaštite koja proizlazi iz pravila poslovnog ponašanja samo ako poštuju sljedeći postupak:
1. pismeno zatraže tretman profesionalnog ulagatelja, općenito ili u odnosu na neku posebnu investicijsku uslugu, transakciju, vrstu transakcije ili proizvod,
2. investicijsko društvo dužno ih je pismeno upozoriti koju razinu zaštite i prava, koju pruža Sustav zaštite ulagatelja, mogu izgubiti,
3. pismeno potvrde, u posebnom dokumentu odvojenom od ugovora, da su svjesni posljedica gubitka razine zaštite.
(2) Investicijsko društvo dužno je – prije odluke o prihvaćanju zahtjeva za odricanje od više razine zaštite koja proizlazi iz pravila poslovnog ponašanja – poduzeti sve razumne korake kako bi utvrdilo udovoljava li klijent zahtjevima iz članka 63. ovog Zakona.

Mali ulagatelj
Članak 65.

Ostali klijenti investicijskog društva, osim onih iz članka 61. ovog Zakona, smatraju se malim ulagateljima u smislu ovog Zakona.

Članak 66.

(1) Investicijsko društvo je obvezno, prije no što mu prvi put pruži investicijsku uslugu, s malim ulagateljem sklopiti ugovor u pisanom obliku na trajnom mediju, koji uređuje njihova međusobna prava i obveze.
(2) Prava i obveze iz ugovora iz stavka 1. ovog članka mogu biti dio i drugih pravnih akata investicijskog društva.
(3) Odredbe ovog članka ne odnose se na pružanje investicijske usluge iz članka 5. stavka 1. točke 5. ovog Zakona.

Članak 67.

(1) Investicijsko društvo dužno je donijeti i primjenjivati interne akte kojima će propisati mjere i postupke za razvrstavanje klijenata u skladu s odredbama ovog Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovog Zakona.
(2) Profesionalni ulagatelj dužan je izvijestiti investicijsko društvo o svakoj promjeni koja bi mogla utjecati na njegov status.
(3) Investicijsko društvo je dužno poduzeti odgovarajuće mjere u svezi promjene statusa klijenta ako sazna da klijent više ne ispunjava uvjete propisane za profesionalnog ulagatelja.

Pravila poslovnog ponašanja prilikom investicijskog savjetovanja ili upravljanja portfeljem
Članak 68.

(1) Prilikom pružanja usluga investicijskog savjetovanja ili upravljanja portfeljem, investicijsko društvo dužno je prikupiti podatke o znanju i iskustvu klijenta ili potencijalnog klijenta na području investicija o određenim vrstama proizvoda ili usluga, njegovu financijsku situaciju i njegove investicijske ciljeve, koji su dostatni da bi društvo moglo klijentu ili potencijalnom klijentu preporučiti za njega primjerene investicijske usluge i financijske instrumente.
(2) Ne prikupi li investicijsko društvo podatke iz stavka 1. ovog članka, upozorit će klijenta o nemogućnosti pružanja usluga investicijskog savjetovanja ili upravljanja portfeljem.
(3) Upozorenje iz stavka 2. ovog članka društvo može dati u standardiziranom obliku.

Pravila poslovnog ponašanja prilikom pružanja ostalih investicijskih usluga
Članak 69.

(1) Prilikom pružanja investicijskih usluga različitih od onih iz članka 68. ovog Zakona, investicijsko društvo dužno je od klijenta ili potencijalnog klijenta zatražiti podatke o njegovom znanju i iskustvu na području investicija o određenim vrstama ponuđenih ili zatraženih proizvoda ili usluga, kako bi moglo procijeniti jesu li određena investicijska usluga ili proizvod prikladni za klijenta.
(2) Ako investicijsko društvo na temelju podataka koje je dobilo na temelju stavka 1. ovog članka procijeni da neki proizvod ili usluga nisu prikladni za klijenta ili potencijalnog klijenta, investicijsko društvo dužno je na to upozoriti klijenta ili potencijalnog klijenta.
(3) Upozorenje iz stavka 2. ovog članka društvo može dati u standardiziranom obliku.
(4) Ako klijent investicijskom društvu ne želi dati podatke iz stavka 1. ovog članka, ili ako nije dao dovoljno podataka o svom znanju i iskustvu, investicijsko društvo dužno ga je upozoriti da nije u mogućnosti utvrditi jesu li određene investicijske usluge ili proizvodi za njega prikladni.
(5) Upozorenje iz stavka 4. ovog članka društvo može dati u standardiziranom obliku.

Članak 70.

Investicijsko društvo će podatke dobivene od klijenta u skladu s člancima 68. i 69. ovog Zakona smatrati vjerodostojnima, osim u slučaju kada mu je poznato ili bi mu na temelju svih okolnosti trebalo biti poznato da su podaci zastarjeli, netočni ili nepotpuni.

Pravila poslovnog ponašanja prilikom zaprimanja i prijenosa i/ili izvršavanja naloga u ime klijenta
Članak 71.

(1) Investicijsko društvo može svojim klijentima pružati investicijske usluge, koje se sastoje isključivo od zaprimanja i prijenosa i/ili izvršavanja naloga za račun klijenta, sa ili bez pomoćnih usluga, i bez prikupljanja podataka ili davanja procjene iz članka 69. ovog Zakona, ako su ispunjeni svi navedeni uvjeti:
1. usluge se odnose na:
– dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu ili na istovjetnom tržištu treće države, ili
– instrumente novčanog tržišta, ili
– obveznice ili druge oblike sekuritiziranog duga, osim onih obveznica ili drugih oblika sekuritiziranog duga u koje su ugrađene izvedenice, ili
– udjele u otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom ili
– ostale jednostavne financijske instrumente,
2. usluga se pruža na inicijativu klijenta ili potencijalnog klijenta,
3. klijent ili potencijalni klijent jasno je upozoren kako prilikom pružanja navedenih usluga investicijsko društvo nije dužno obaviti procjenu jesu li instrumenti ili usluge prikladni za klijenta te da klijent stoga ne uživa zaštitu po mjerodavnim pravilima poslovnog ponašanja;
4. investicijsko društvo ispunjava obveze iz članka 53. ovog Zakona i pravilnika donesenih na temelju istog, a koji uređuju sukob interesa.
(2) Osim financijskih instrumenata navedenih u stavku 1. točki 1. ovog članka, jednostavnim financijskim instrumentima smatrat će se i oni:
1. koji nisu obuhvaćeni člankom 3. stavkom 1. točkom 3. podtočkom c. i člankom 3. stavkom 1. točkom 2. podtočkom d.
2. za koje postoji učestala mogućnost prodaje, otkupa ili realizacije financijskog instrumenta na drugi način, po cijenama koje su javno dostupne sudionicima na tržištu, i koje su ili tržišne cijene, ili cijene koje su javno dostupne ili su potvrđene sustavom procjene neovisnima o izdavatelju,
3. koji ne uključuju stvarnu ili moguću odgovornost za klijenta koja prelazi troškove stjecanja instrumenta,
4. za koje su cjeloviti podaci o njihovim značajkama javno dostupni te je vjerojatno da će kao takvi omogućiti prosječnom malom ulagatelju donošenje utemeljene odluke o stupanju u transakciju s navedenim financijskim instrumentom.
(3) Upozorenje iz stavka 1. točke 3. ovog članka može se dati u standardiziranom obliku.
(4) Tržište treće države smatra se istovjetnim s uređenim tržištem ako ispunjava istovjetne uvjete propisane ovim Zakonom za uređeno tržište.
(5) U smislu odredbe stavka 1. točke 2. ovog članka
– smatra se da usluga nije pružena na inicijativu klijenta u slučaju kada klijentov zahtjev za pružanje usluge proizlazi iz individualne komunikacije izvršene od strane ili u ime investicijskog društva prema klijentu, a koja sadrži poziv ili je usmjerena da utječe na klijenta u svezi određenog financijskog instrumenta ili određene transakcije,
– smatra se da je usluga pružena na inicijativu klijenta unatoč tome što klijent zahtijeva pružanje usluge na temelju svih oblika komunikacije u kojima je sadržana promidžba ili ponuda financijskih instrumenata, izvršenih na bilo koji način koji je po svojoj prirodi općenit i upućen javnosti, većoj skupini ili vrsti klijenata ili potencijalnih klijenata.




Pododjeljak 4.  Poslovanje s kvalificiranim nalogodavateljima

Članak 72.

Investicijska društva mogu kvalificiranim nalogodavateljima pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti iz članka 5. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovog Zakona bez pridržavanja obveza propisanih člancima 54. do 71., 82., 85. do 91. ovog Zakona u svezi navedenih transakcija i bilo koje pomoćne usluge izravno povezane s navedenim transakcijama.

Članak 73.

Kvalificirani nalogodavatelji u smislu ovog Zakona jesu:
1. investicijska društva,
2. kreditne institucije,
3. društva za osiguranje,
4. društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom,
5. društva za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinski fondovi,
6. druge financijske institucije koje podliježu obvezi ishođenja odobrenja za rad ili čije je poslovanje uređeno propisima Republike Hrvatske,
7. druge financijske institucije koje podliježu obvezi ishođenja odobrenja za rad ili čije je poslovanje uređeno propisima Zajednice ili države članice,
8. subjekti iz članka 9. točke 11. i 12. ovog Zakona,
9. nacionalne vlade i javna tijela za upravljanje javnim dugom i središnje banke,
10. nadnacionalne organizacije.

Članak 74.

U slučaju transakcije u kojoj bi kao kvalificirani nalogodavatelj sudjelovao subjekt iz druge države članice, investicijsko društvo će priznati status drugog subjekta prema propisu ili kriterijima države članice u kojoj je predmetni subjekt osnovan.

Članak 75.

Status kvalificiranog nalogodavatelja mogu imati i subjekti iz trećih zemalja, istovjetni onima iz članka 73. ovog Zakona.

Članak 76.

Subjekti klasificirani kao kvalificirani nalogodavatelji u smislu članka 73. ovog Zakona mogu, paušalno ili za svaku transakciju posebno, zatražiti status klijenata za koje se primjenjuju obveze propisane člancima 54. do 71., 82. do 84. i 85. do 91. ovog Zakona.

Članak 77.

Agencija će pravilnikom propisati obveze poslovnog ponašanja investicijskog društva pri pružanju usluga klijentima.



Odjeljak 4. Pružanje investicijskih usluga s financijskim instrumentima po nalogu

Pododjeljak 1.  Nalog i ugovor o nalogu
Članak 78.

(1) Nalog je izjava volje klijenta upućena investicijskom društvu da za njega (u svoje ime i za račun klijenta) kupi ili proda financijske instrumente.
(2) Prihvaćanjem naloga sklopljen je ugovor kojim se investicijsko društvo obvezuje poduzeti radnje s ciljem zaključivanja ugovora o kupnji ili prodaji financijskih instrumenata u skladu s nalogom i za račun klijenta, a klijent se obvezuje za obavljanje tih poslova platiti naknadu (prihvaćeni nalog).
(3) Ako investicijsko društvo ne prihvati nalog, dužno je o tome obavijestiti klijenta u skladu sa člankom 81. ovog Zakona.
(4) Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, na nalog klijenta primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.
(5) Odredbe Odjeljaka 4. i 5. Poglavlja 2. ove Glave primjenjuju se na pružanje investicijskih usluga iz članka 5. stavka 1. točke 1. i 2. ovog Zakona.
(6) Odredbe Odjeljaka 4. i 5. Poglavlja 2. ove Glave na odgovarajući se način primjenjuju i na pružanje investicijskih usluga iz članka 5. stavka 1. točke 3. do 7. ovog Zakona kao i s pružanje pomoćnih usluga iz članka 5. stavka 2. ovog Zakona.


Mjesta zaprimanja naloga klijenta
Članak 79.

(1) Investicijsko društvo zaprima naloge klijenta za kupnju i prodaju financijskih instrumenata u sjedištu investicijskog društva ili u podružnici investicijskog društva koja izvršava naloge klijenta.
(2) Investicijsko društvo može zaprimiti pisani nalog klijenta i u podružnici investicijskog društva koja ne izvršava naloge klijenta, ili u sjedištu ili podružnici vezanog zastupnika, koji u ime i za račun investicijskog društva zaprimaju naloge klijenta, ako se klijent osobno javi toj podružnici investicijskog društva, podružnici vezanog zastupnika ili vezanom zastupniku.
(3) Kada investicijsko društvo zaprima naloge na način iz stavka 2. ovog članka, u posebnim uvjetima poslovanja mora se odrediti rok u kojem nalog mora stići u sjedište investicijskog društva ili podružnicu investicijskog društva koja izvršava prihvaćene naloge klijenta. Na takvu odredbu posebnih uvjeta poslovanja, društvo mora klijenta izričito upozoriti prilikom sklapanja ugovora iz članka 66. ovog Zakona.
(4) Smatra se da je nalog zaprimljen kada je zaprimljen u sjedištu investicijskog društva ili u podružnici investicijskog društva koja izvršava naloge klijenata.


Potvrda o zaprimanju naloga klijenta
Članak 80.

(1) Investicijsko društvo dužno je klijentu potvrditi zaprimanje naloga, najkasnije sljedeći radni dan po zaprimanju naloga.
(2) Stavak 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuje na izmjenu i opoziv prihvaćenog naloga.
Prihvaćanje i odbijanje naloga
Članak 81.
(1) Ako investicijsko društvo ne prihvati nalog, o odbijanju naloga mora obavijestiti klijenta odmah po zaprimanju naloga, osim ako je stavkom 2. ili 3. ovog članka propisan drukčiji rok. U obavijesti mora biti naveden razlog odbijanja naloga.
(2) Ako je općim uvjetima poslovanja investicijskog društva propisano da društvo nije dužno prihvatiti nalog za prodaju financijskih instrumenata sve dok klijent ne omogući investicijskom društvu raspolaganje financijskim instrumentima koji su predmet naloga, rok za obavijest iz stavka 1. teče:
1. ako su predmet naloga nematerijalizirani vrijednosni papiri upisani u središnjem depozitoriju:
– od trenutka kad je investicijsko društvo u mogućnosti utvrditi da klijent na svom računu nema vrijednosnih papira koji su predmet naloga ili ih nema dovoljno, ili
– ako klijent zajedno s nalogom za prodaju, investicijskom društvu zada odgovarajući nalog za prijenos vrijednosnih papira s drugog računa istog imatelja, od trenutka kad je investicijsko društvo u mogućnosti utvrditi da taj nalog za prijenos nije moguće izvršiti.
2. ako su predmet naloga drugi financijski instrumenti, od trenutka kada je investicijsko društvo u mogućnosti utvrditi da mu klijent nije omogućio raspolaganje tim instrumentima.
(3) Ako kod zaprimanja naloga za kupnju investicijsko društvo zahtijeva od klijenta da unaprijed uplati u cijelosti ili djelomično iznos novca za plaćanje kupovne cijene i troškova u vezi s izvršenjem naloga, rok za obavijest iz stavka 1. teče od trenutka kad je investicijsko društvo u mogućnosti utvrditi da predujam nije bio položen u dogovorenom roku.
(4) Ako investicijsko društvo ne odbije izvršenje naloga, smatra se da je prihvatilo nalog protekom roka za slanje obavijesti o odbijanju naloga klijenta.

Obveze investicijskog društva pri postupanju s nalogom klijenta
Članak 82.

(1) Investicijsko društvo koje pruža investicijsku uslugu iz članka 5. stavka 1. točke 2. ovog Zakona dužno je propisati i primjenjivati odgovarajuće mjere i postupke koji omogućavaju ažurno i korektno izvršavanje naloga klijenta u odnosu na naloge ostalih klijenata ili trgovinske interese samog investicijskog društava.
(2) Mjere i postupci iz stavka 1. ovog članka moraju za usporedive naloge omogućiti izvršavanje prema vremenu prihvaćanja naloga od strane investicijskog društva.
(3) U svrhu ažurnog i korektnog izvršavanja naloga klijenata investicijsko društvo je dužno:
1. podatke o izvršenju naloga za račun klijenta ispravno i bez odgode evidentirati,
2. ispravno i bez odgode alocirati naloge izvršene za račun klijenta,
3. izvršiti usporedive naloge klijenata prema vremenu prihvaćanja naloga od strane investicijskog društva i bez odgode, osim ako prevladavajući uvjeti na tržištu to onemogućavaju ili drukčije postupanje nalažu interesi klijenta,
4. obavijestiti malog ulagatelja o svim značajnim poteškoćama u svezi urednog izvršavanja naloga i to bez odgode, čim investicijsko društvo sazna za isto.
(4) Investicijsko društvo ne smije zlorabiti informacije u svezi s još neizvršenim nalogom klijenta te je dužno poduzeti sve razumne postupke u svrhu sprječavanja zlorabljenja takvih informacija od strane relevantnih osoba investicijskog društva.
(5) Kada je investicijsko društvo odgovorno za nadgledanje ili organizaciju namire izvršenog naloga, dužno je poduzeti sve razumne korake kako bi osiguralo da svi financijski instrumenti ili novčana sredstva klijenta primljena u namiri navedenog izvršenog naloga, budu pravovremeno i uredno isporučeni na račun odgovarajućeg klijenta.


Izvršavanje limitiranog naloga klijenta
Članak 83.

(1) Limitirani nalog u smislu ovog Zakona je nalog za kupnju ili prodaju određene količine financijskih instrumenata po cijeni navedenoj u nalogu ili po cijeni koja je za klijenta povoljnija.
(2) Ako se limitirani nalog klijenta za kupnju ili prodaju dionica uvrštenih na uređeno tržište prema prevladavajućim uvjetima na tržištu ne može odmah izvršiti, investicijsko društvo je dužno poduzeti mjere koje omogućavaju najbrže moguće izvršenje takvog naloga, osim ako klijent nije dao izričito drukčiju uputu.
(3) Pod mjerama iz stavka 2. ovog članka podrazumijeva se objavljivanje naloga, bez odgode, na način lako dostupan ostalim sudionicima tržišta.
(4) Smatra se da je obveza iz stavka 2. ovog članka ispunjena izlaganjem limitiranog naloga klijenta na trgovinski sustav uređenog tržišta ili MTP-a.
(5) Agencija može odobriti oslobođenje od obveze objavljivanja limitiranog naloga kada isti prelazi uobičajenu veličinu tržišta, kako je to propisano člankom 334. Zakona.

Članak 84.

Agencija će pravilnikom propisati:
1. uvjete i vrstu postupaka i mehanizme koji omogućuju ažurno i korektno izvršavanje naloga klijenta i vrste transakcija ili okolnosti u kojima se smatra da investicijsko društvo može u razumnim okvirima odstupati od ažurnog izvršavanja naloga kako bi se za klijenta postigli povoljniji uvjeti,
2. postupke postupajući prema kojima investicijsko društvo može smatrati da je ispunilo obveze ovog Zakona u svezi objavljivanja limitiranog naloga klijenta.




Pododjeljak 2. Najpovoljnije izvršenje naloga
Obveza izvršavanja naloga po najpovoljnijim uvjetima za klijenta
Članak 85.

(1) Pri izvršavanju naloga za klijente, investicijska društva dužna su poduzeti sve razumne korake za postizanje najpovoljnijeg ishoda za klijenta i pritom uzeti u obzir sljedeće elemente relevantne za izvršenje naloga, i to:
1. cijenu,
2. troškove, brzinu, vjerojatnost izvršenja,
3. troškove, brzinu, vjerojatnost namire,
4. veličinu i vrstu naloga te sve druge okolnosti relevantne za izvršenje naloga.
(2) Kada investicijsko društvo izvrši nalog prema izričitoj uputi klijenta, obveza postizanja najpovoljnijeg ishoda za klijenta smatra se ispunjenom.
(3) Investicijska društva dužna su donijeti i primjenjivati djelotvorne mjere za postupanje u skladu s odredbama ovog članka.

Izvršavanje naloga malih ulagatelja
Članak 86.

(1) Kada investicijsko društvo izvršava nalog malog ulagatelja, postizanje najpovoljnijeg ishoda utvrđuje se u odnosu na ukupne troškove transakcije.
(2) Ukupni troškovi transakcije u smislu stavka 1. ovog članka obuhvaćaju cijenu financijskog instrumenta i sve troškove izravno povezane s izvršenjem naloga, što uključuje proviziju mjesta trgovanja, proviziju poravnanja i namire transakcije i sve ostale naknade koje se plaćaju trećim osobama koje su uključene u izvršenje naloga.
(3) Investicijsko društvo dužno je malog ulagatelja izričito upozoriti na to da u slučaju izričite upute klijenta, investicijsko društvo izvršava nalog u skladu sa člankom 85. stavkom 2. ovog Zakona te da nije dužno provesti nalog u skladu s vlastitim mjerama i politikama izvršavanja naloga.

Politika izvršavanja naloga
Članak 87.

(1) Investicijsko društvo dužno je donijeti i primjenjivati politiku izvršavanja naloga koja mu omogućava postizanje najpovoljnijih ishoda pri izvršavanju naloga klijenta, u skladu s člankom 85. ovog Zakona.
(2) Politika izvršavanja naloga iz stavka 1. ovog članka mora, za svaku pojedinu vrstu financijskih instrumenata, uključivati:
1. podatke o različitim mjestima na kojima investicijsko društvo izvršava naloge klijenata, i
2. elemente koji utječu na izbor mjesta izvršenja.
(3) Mjesto izvršenja u smislu ovog Poglavlja označava uređeno tržište, MTP, sistematskog internalizatora, održavatelja tržišta, odnosno drugog pružatelja likvidnosti ili drugi subjekt u trećoj državi koji obavlja funkciju sličnu gore navedenim.
(4) Politika izvršavanja naloga mora uključivati najmanje ona mjesta koja investicijskom društvu omogućavaju na dosljedan način postizanje najpovoljnijih ishoda prilikom izvršavanja naloga klijenta.
(5) Investicijsko društvo dužno je klijentima pružiti odgovarajuće podatke o svojoj politici izvršavanja naloga.
(6) Investicijsko društvo dužno je od klijenata ishoditi prethodnu suglasnost na politiku izvršavanja naloga.

Članak 88.

(1) Ako je politikom izvršavanja naloga predviđena mogućnost izvršavanja naloga klijenta izvan uređenog tržišta ili MTP-a, investicijsko društvo je dužno posebno upozoriti klijente na tu mogućnost te ishoditi izričitu prethodnu suglasnost klijenta za izvršavanje naloga izvan uređenog tržišta ili MTP-a.
(2) Suglasnost iz stavka 1. ovog članka može biti dana za sve ili zasebno za svaku transakciju.

Članak 89.

(1) Investicijsko društvo dužno je pratiti učinkovitost svojih mjera iz članka 85. stavka 3. i politika izvršavanja naloga iz članka 87. ovog Zakona u svrhu utvrđivanja i ispravljanja mogućih nedostataka.
(2) Investicijsko društvo dužno je redovito procjenjivati osiguravaju li mjesta izvršenja, uključena u politiku izvršavanja naloga, postizanje najpovoljnijeg ishoda za klijenta.
(3) Ako mjesta izvršenja, uključena u politiku izvršavanja naloga, ne osiguravaju postizanje najpovoljnijih ishoda za klijenta, investicijsko društvo dužno je izmijeniti mjere iz članka 85. stavka 3. te politiku iz članka 87. ovog Zakona.
(4) Investicijsko društvo dužno je obavijestiti klijente o svim značajnim promjenama u svojim mjerama i/ili politici izvršavanja naloga.


Članak 90.

Investicijsko društvo dužno je na zahtjev klijenta predočiti podatke iz kojih je vidljivo da je nalog izvršen u skladu s vlastitom politikom izvršavanja naloga.
Članak 91.

Agencija će pravilnikom propisati:
1. kriterije prema kojima se određuje relativna važnost različitih elemenata koji se, u skladu sa člankom 85. ovog Zakona uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja najpovoljnijeg ishoda, uzimajući u obzir veličinu i vrstu naloga, kao i kategorizaciju klijenta kao malog ili profesionalnog,
2. elemente koje investicijsko društvo može uzeti u obzir prilikom preispitivanja svojih mjera iz članka 85. stavka 3. i politika iz članka 87. ovog Zakona te okolnosti u kojima ih treba mijenjati,
3. elemente za određivanje koja mjesta trgovanja investicijskom društvu omogućuju na dosljedan način postizanje najboljih ishoda prilikom izvršavanju klijentovih naloga,
4. vrstu i opseg podataka koje je investicijsko društvo dužno pružiti klijentima u skladu s člankom 87. stavkom 5. ovog Zakona.
Pododjeljak 3.

Pružanje usluga putem drugog investicijskog društva
Članak 92.

(1) Kada investicijsko društvo primi upute od drugog investicijskog društva za pružanje investicijskih usluga ili pomoćnih usluga za račun klijenta, nije dužno ispitati cjelovitost i točnost podataka o klijentu i uputa klijenta za navedene usluge.
(2) Investicijsko društvo koje prenosi upute odgovorno je za cjelovitost i točnost prenesenih podataka.
(3) Investicijsko društvo koje primi upute za pružanje investicijskih usluga za račun klijenta na način propisan stavkom 1. ovog članka, može se osloniti na sve preporuke u svezi usluge ili transakcije koje je klijentu pružilo drugo investicijsko društvo.
(4) Investicijsko društvo koje prenosi upute odgovorno je za primjerenost preporuka ili savjeta danih klijentu.
(5) Investicijsko društvo koje upute ili naloge klijenta primi putem drugog investicijskog društva, odgovorno je za dovršenje usluge ili transakcije na temelju podataka ili preporuka iz stavka 1. do 4. ovog članka u skladu s odredbama ovog Zakona.




Odjeljak 5. Vezani zastupnik investicijskog društva

Članak 93.

(1) Investicijsko društvo može ovlastiti vezanog zastupnika da u njegovo ime obavlja sljedeće poslove:
1. promotivne aktivnosti vezane za usluge investicijskog društva,
2. ponudu usluga investicijskog društva,
3. primanje i prijenos naloga od klijenata ili potencijalnih klijenata,
4. plasman financijskih instrumenata,
5. savjetovanje u svezi financijskih instrumenta i usluga koje investicijsko društvo nudi.
(2) Vezani zastupnik ne smije raspolagati novcem i/ili financijskim instrumentima klijenta ili potencijalnog klijenta investicijskog društva.
(3) Vezani zastupnik može poslove iz stavka 1. obavljati samo u ime jednog investicijskog društva.

Registar vezanih zastupnika
Članak 94.

(1) Agencija vodi i redovito ažurira registar vezanih zastupnika kojima je izdala odobrenje za obavljanje poslova vezanog zastupnika.
(2) Registar vezanih zastupnika iz stavka 1. ovog članka je javni registar.
(3) U registar se upisuju najmanje sljedeći podaci:
1. ime i prezime, odnosno tvrtku i sjedište vezanog zastupnika,
2. naziv investicijskog društva kojeg zastupa,
3. poslove iz članka 93. ovog Zakona koje obavlja u ime investicijskog društva.

Odgovornost investicijskog društva
Članak 95.

Kada investicijsko društvo ovlasti vezanog zastupnika, ono je u punoj mjeri i bezuvjetno odgovorno za sve radnje ili propuste vezanog zastupnika kada on djeluje u ime investicijskog društva.

Uvjeti za stjecanje statusa vezanog zastupnika investicijskog društva
Članak 96.

(1) Vezani zastupnik će dobiti odobrenje Agencije za obavljanje poslova vezanog zastupnika ako ima dovoljno dobar ugled i posjeduje odgovarajuće opće, poslovno i stručno znanje potrebno kako bi klijentima ili potencijalnim klijentima bio u mogućnosti pružiti sve podatke bitne za usluge koje se nude klijentu ili potencijalnom klijentu.
(2) Fizička osoba ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka za obavljanje poslova iz članka 93. stavka 1. točke 1. do 4. ovog Zakona, ako ta fizička osoba ispunjava uvjete za brokera propisane člankom 24. stavkom 3. ovog Zakona i pravilnikom iz članka 24. stavka 7. ovog Zakona.
(3) Fizička osoba ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka za obavljanje poslova iz članka 93. stavka 1. točke 5. ovog Zakona, ako ta fizička osoba ispunjava uvjete za investicijskog savjetnika propisane člankom 24. stavkom 3. ovog Zakona i pravilnikom iz članka 24. stavka 7. ovog Zakona.
(4) Pravna osoba ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka za obavljanje poslova iz članka 93. stavka 1. točke 1. do 4. ovog Zakona, ako ta pravna osoba ima zaposlenu barem jednu osobu koja ispunjava uvjete za brokera iz članka 24. stavka 3. ovog Zakona i pravilnika iz članka 24. stavka 7. ovog Zakona.
(5) Pravna osoba ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka za obavljanje poslova iz članka 93. stavka 1. točke 5. ovog Zakona, ako ta pravna osoba ima zaposlenu barem jednu osobu koja ispunjava uvjete za investicijskog savjetnika iz članka 24. stavka 3. ovog Zakona i pravilnika iz članka 24. stavka 7. ovog Zakona.

Izdavanje odobrenja za rad vezanom zastupniku
Članak 97.

(1) Na odobrenje za rad fizičkoj ili pravnoj osobi kao vezanom zastupniku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 24. ovog Zakona o izdavanju odobrenja za rad brokeru i investicijskom savjetniku.
(2) Vezani zastupnik – fizička osoba, može poslove iz članka 93. ovog Zakona početi pružati danom upisa u registar iz članka 94. ovog Zakona.
(3) Vezani zastupnik – pravna osoba, može poslove iz članka 93. ovog Zakona početi pružati nakon njihova upisa u registar iz članka 94. ovog Zakona i u sudski registar.

Obveze investicijskog društva
Članak 98.

Kada imenuje vezanog zastupnika investicijsko društvo dužno je:
– pratiti pridržava li se njegov vezani zastupnik odredaba ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona, prilikom obavljanja poslova iz članka 93. ovog Zakona,
– osigurati da njegov vezani zastupnik prilikom stupanja u vezu s klijentom ili potencijalnim klijentom ili prije stupanja u posao iz članka 93. ovog Zakona koji je ovlašten poduzeti, obznani svojstvo u kojem nastupa i naziv investicijskog društva u čije ime djeluje,
– poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi se izbjeglo da se poslovi vezanog zastupnika izvan područja primjene ovog Zakona negativno odražavaju na poslove iz članka 93. ovog Zakona koje vezani zastupnik poduzima u ime investicijskog društva.
Članak 99.
Agencija će pravilnikom propisati sadržaj zahtjeva za izdavanje odobrenja vezanom zastupniku, dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu, kao i sadržaj te dokumentacije.



Poglavlje 3. SISTEMATSKI  INTERNALIZATOR

Odjeljak 1. Kriteriji za utvrđivanje statusa sistematskog internalizatora

Članak 100.

Investicijsko društvo koje trguje za vlastiti račun izvršavajući naloge klijenata izvan uređenog tržišta ili MTP-a, smatrat će se sistematskim internalizatorom u smislu ovog Zakona, ako udovoljava uvjetima propisanim člankom 21. stavkom 1. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.

Članak 101.

(1) Investicijsko društvo koje namjerava steći status sistematskog internalizatora dužno je o tome prethodno obavijestiti Agenciju.
(2) Obavijest iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati:
1. opis ustroja organizacijske jedinice društva koja će biti zadužena za sistematsko internaliziranje,
2. opis pravila i procedura u skladu s kojima će se ova aktivnost provoditi,
3. popis zaposlenika i/ili karakteristika tehničkog sustava određenih za tu namjenu,
4. opis sustava koji će biti korišten za objavu obvezujućih ponuda za kupnju i prodaju,
5. popis financijskih instrumenata za koje društvo želi biti sistematski internalizator.

Odjeljak 2. Obveze sistematskog internalizatora

Članak 102.

(1) Sistematski internalizator za dionice dužan je istovremeno isticati obvezujuće ponude na kupnju i prodaju za dionice za koje je sistematski internalizator, a koje su uvrštene na uređeno tržište i za koje postoji likvidno tržište, u skladu s člankom 22. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.
(2) Sistematski internalizator za dionice dužan je ponude iz stavka 1. ovog članka javno objavljivati.
(3) U slučaju dionica za koje ne postoji likvidno tržište, sistematski internalizator je dužan dati obvezujuću ponudu za kupnju i prodaju na zahtjev svog klijenta.
(4) Odredbe članka 102. do 111. ovog Zakona odnose se na sistematske internalizatore kada trguju u količinama do standardne veličine tržišta. Sistematski internalizatori koji trguju isključivo iznad standardne veličine tržišta, nisu u obvezi pridržavati se odredbi članka 102. do 111. ovog Zakona.

Članak 103.

(1) Sistematski internalizator može odrediti količinu ili količine za koje će isticati istovremene ponude na kupnju i prodaju. Za pojedinu dionicu svaka istovremena ponuda na kupnju i prodaju uključuje obvezujuću cijenu na kupnju i/ili prodaju ili cijene za količinu ili količine koje mogu biti do standardne veličine tržišta za razred dionica u koji predmetna dionica pripada. Cijena ili cijene moraju odražavati prevladavajuće tržišne uvjete za predmetnu dionicu, u skladu sa člankom 24. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.
(2) Dionice će biti grupirane po razredima na temelju aritmetičke sredine vrijednosti naloga izvršenih na tržištu za predmetnu dionicu. Standardna veličina tržišta za svaki razred dionica predstavljat će aritmetičku sredinu vrijednosti naloga izvršenih na tržištu za dionice uključene u svaki pojedini razred dionica, u skladu sa člankom 23. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.
(3) Agencija će kao nadležno tijelo za uređeno tržište koje posluje u Republici Hrvatskoj, u skladu sa člankom 9. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006:
1. najmanje jednom godišnje, za svaku dionicu, na temelju arit­metičke sredine vrijednosti naloga izvršenih na tržištu u svezi predmetne dionice, utvrditi razred kojem predmetna dionica pripada pri čemu će se primjenjivati odredbe članaka 33. i 34. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006,
2. sastaviti i objaviti popis svih likvidnih dionica za koje je relevantno nadležno tijelo, u skladu sa člankom 22. stavkom 6. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.
(4) Tržište za svaku dionicu sastoji se od svih naloga izvršenih u Europskoj uniji u svezi s predmetnom dionicom, ne uključujući naloge veće od uobičajene veličine tržišta za predmetnu dionicu.

Članak 104.

(1) Sistematski internalizator dužan je javno objaviti svoje istovremene ponude na kupnju i prodaju, redovito i za čitavo razdoblje uobičajenog vremena trgovanja.
(2) Sistematski internalizator može u svako doba izmijeniti svoje ponude iz stavka 1. ovog članka.
(3) Sistematski internalizator može povući svoje ponude u iznimnim tržišnim uvjetima.
(4) Sistematski internalizator dužan je objaviti svoje istovremene ponude na kupnju i prodaju na način lako dostupan ostalim sudionicima na tržištu, na razumnoj komercijalnoj osnovi.

Odjeljak 3. Provedba naloga putem sistematskog internalizatora

Provedba naloga malih ulagatelja
Članak 105.

Sistematski internalizator je dužan, pri pridržavanju odredbi ovog Zakona u svezi najpovoljnijeg izvršavanja naloga, izvršavati naloge koje zaprimi od svojih klijenata, malih ulagatelja, u svezi s dionicom za koju ima status sistematskog internalizatora, po cijenama istaknutim u vremenu zaprimanja naloga.

Provedba naloga profesionalnih ulagatelja
Članak 106.

(1) Sistematski internalizator je dužan izvršavati naloge koje zaprimi od svojih klijenata, profesionalnih ulagatelja, u svezi s dionicom za koju ima status sistematskog internalizatora, po cijenama istaknutim u vremenu zaprimanja naloga.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, sistematski internalizator može izvršiti naloge iz stavka 1. ovog članka po cijeni povoljnijoj za klijenta u opravdanim situacijama i pod uvjetom da je ta cijena unutar raspona javno objavljenih cijena za tu dionicu i odražava tržišne uvjete u svezi s tom dionicom te da su predmetni nalozi veći od uobičajeno izvršenih naloga malih ulagatelja, u skladu sa člankom 26. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.
(3) Sistematski internalizator može izvršiti naloge iz stavka 1. ovog članka po cijenama različitim od objavljenih cijena, bez obveze pridržavanja odredbi iz stavka 2. ovog članka, u svezi transakcija u kojima je nekoliko različitih vrijednosnih papira predmet jedne transakcije ili u svezi naloga na izvršenje kojih utječu čimbenici različiti od trenutačne tržišne cijene, u skladu sa člankom 25. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.

Članak 107.

(1) U slučaju kada sistematski internalizator koji daje samo jednu istovremenu ponudu na kupnju i prodaju ili čija je najviša ponuda niža od standardne veličine tržišta, zaprimi nalog klijenta, koji je veličinom veći od objavljene veličine, ali niži od standardne veličine tržišta, može odlučiti izvršiti onaj dio naloga koji premašuje njegovu objavljenu veličinu, pod uvjetom da se cijeli nalog izvrši po objavljenoj cijeni, osim kada je drugačije propisano odredbama članka 106. ovog Zakona.
(2) Kada sistematski internalizator objavljuje istovremene ponude na kupnju i prodaju po različitim veličinama i zaprimi nalog između predmetnih veličina, a koji odluči izvršiti, dužan je izvršiti nalog po jednoj od objavljenih cijena, u skladu s odredbama članka 82. do 84. ovog Zakona, osim kada je drugačije propisano odredbama članka 106. ovog Zakona.

Članak 108.

(1) Sistematski internalizator može, na temelju svoje poslovne politike, vodeći se objektivnim i jednoznačnim načelima, odlučiti kojim će ulagateljima dati pristup svojim ponudama. U tu svrhu dužan je propisati jasne standarde koji uređuju pristup njegovim ponudama.
(2) Sistematski internalizator može odbiti ući u poslovni odnos s ulagateljem ili isti prekinuti vodeći se poslovnim razlozima, kao što su kreditni status ulagatelja, rizik druge ugovorne strane i konačna namira transakcije.
(3) U svrhu ograničavanja rizika izloženosti višestrukim transakcijama s istim klijentom, sistematski internalizator može na nepristran način ograničiti broj transakcija koje poduzima s istim klijentom pod objavljenim uvjetima.
(4) Sistematski internalizator može, na nepristran način i u skladu s odredbama članka 82. do 84. ovog Zakona, ograničiti ukupni broj transakcija s različitim klijentima u isto vrijeme, pod uvjetom da je to dozvoljeno samo kada broj i/ili volumen naloga koje klijenti žele zadati značajno premašuju standard iz članka 25. stavka 2. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.
(5) Na ograničenja broja transakcija iz stavka 3. i 4. ovog članka primjenjivat će se odredbe članka 25. stavka 3. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.

Gubitak statusa sistematskog internalizatora
Članak 109.

Investicijsko društvo gubi status sistematskog internalizatora za jednu ili više dionica na način propisan člankom 21. stavkom 2. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.

Popis sistematskih internalizatora
Članak 110.

(1) Agencija će objaviti popis sistematskih internalizatora za dionice uvrštene na uređeno tržište u Republici Hrvatskoj, u skladu sa člankom 21. stavkom 4. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.
(2) Popis iz stavka 1. ovog članka Agencija će objaviti na svojoj internetskoj stranici i redovito obnavljati.
Nadzor nad sistematskim internalizatorom
Članak 111.
Agencija će redovito provjeravati:
1. ažurira li sistematski internalizator redovito cijene svojih ponuda, na način propisan ovim odjeljkom,
2. održava li sistematski internalizator cijene koje odražavaju prevladavajuće uvjete na tržištu,
3. pridržava li se sistematski internalizator ostalih odredbi ovog Zakona u svezi načina rada sistematskog internalizatora.




Poglavlje 4. VOĐENJE EVIDENCIJA, IZVJEŠTAVANJE AGENCIJE I OBJAVA PODATAKA O TRGOVANJU

Vođenje evidencija
Članak 112.

(1) Investicijsko društvo dužno je relevantne podatke o svim transakcijama s financijskim instrumentima, koje je izvršilo za vlastiti račun ili za račun klijenta, čuvati najmanje 5 godina nakon proteka poslovne godine na koju se podaci odnose.
(2) Kada je transakcija izvršena za račun klijenta, podaci iz stavka 1. ovog članka trebaju sadržavati i sve podatke i pojedinosti o identitetu klijenta i podatke u skladu s propisima kojim se regulira sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma.

Izvještavanje Agencije o izvršenim transakcijama
Članak 113.

(1) Investicijsko društvo koje izvrši transakciju s financijskim instrumentom uvrštenim na uređeno tržište dužno je Agenciji najkasnije do kraja sljedećeg radnog dana, dostaviti izvještaj s podacima o predmetnoj transakciji.
(2) Obveza iz stavka 1. ovog članka odnosi se na sve transakcije izvršene na uređenom tržištu, kao i izvan istog.
(3) Izvještaj iz stavka 1. ovog članka treba sadržavati podatke propisane pravilnikom iz stavka 10. ovog članka i dostavlja se na način propisan istim pravilnikom.
(4) Izvještaj iz stavka 1. ovog članka treba sadržavati podatke propisane člankom 13. i Dodatkom I Uredbe Komisije (EZ-a) br. 1287/2006 i dostavlja se na način propisan člankom 12. iste Uredbe.
(5) Izvještaj iz stavka 1. ovog članka Agenciji dostavljaju:
1. investicijsko društvo ili treća strana u njegovo ime, ili
2. burza ili Operater MTP-a putem čijih trgovinskih sustava je predmetna transakcija izvršena, ili
3. operater sustava za uparivanje transakcija ili izvještavanje odobren od Agencije ili odgovarajućeg nadležnog tijela druge države članice.
(6) Agencija će operateru sustava iz stavka 5. točke 3. ovog članka odobriti dostavljanje izvještaja iz stavka 1. ovog članka ako isti ispunjava uvjete propisane člankom 12. Uredbe Komisije (EZ-a) br. 1287/2006.
(7) U slučaju kada izvještaj iz stavka 1. ovog članka Agenciji izravno dostavlja operater uređenog tržišta ili MTP-a, ili operater sustava za uparivanje transakcija ili izvještavanje, odobren od Agencije, Agencija može investicijsko društvo izuzeti od obveze iz stavka 1. ovog članka.
(8) Agencija će proslijediti podatke dostavljene u skladu sa stavkom 4. ovog članka, uzimajući u obzir odredbe članka 14. Uredbe Komisije (EZ-a) br. 1287/2006 nadležnom tijelu iz članka 14. stavka 1. točke a do c Uredbe Komisije (EZ-a) br. 1287/2006, kao i uspostaviti odgovarajuće mehanizme za razmjenu podataka s ostalim nadležnim tijelima.
(9) Kada se izvještaj iz stavka 1. ovog članka prenosi Agenciji kao nadležnom tijelu u državi članici domaćinu, Agencija će izvještaj proslijediti nadležnom tijelu u matičnoj državi članici investicijskog društva, osim ako predmetna nadležna tijela odluče ne primati takve izvještaje.
(10) Agencija će pravilnikom propisati načine i mehanizme za izvještavanje o transakcijama s financijskim instrumentima, kao i oblik i sadržaj navedenih izvještaja.
(11) Agencija će pravilnikom propisati:
1. mogućnost korištenje trajnog medija za prijenos podataka u svezi izvještavanja, u skladu sa člankom 12. stavak 1. Uredbe Komisije (EZ-a) br. 1287/2006,
2. dodatne podatke koje se u svezi transakcija s financijskim instrumentima moraju dostavljati u skladu sa člankom 13. stavkom 3. Uredbe Komisije (EZ-a) br. 1287/2006,
3. podatke koji se koriste u svrhu identifikacije osoba za čiji račun su transakcije s financijskim instrumentima izvršene, u skladu sa člankom 13. stavkom 4. Uredbe Komisije (EZ-a) br. 1287/2006.
(12) Obveza iz stavka 1. ovog članka odnosi se i na društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom koja na temelju odobrenja Agencije pružaju investicijsku uslugu iz članka 5. stavka 1. točke 4. ovog Zakona.

Objava podataka o trgovanju
Članak 114.

(1) Investicijsko društvo koje trgujući za vlastiti račun ili za račun klijenata izvan uređenog tržišta ili MTP-a, izvrši transakciju s dionicom uvrštenom na uređeno tržište, dužno je objaviti volumen i cijenu predmetne transakcije te vrijeme kada je ista izvršena.
(2) Podatke iz stavka 1. ovog članka investicijsko društvo dužno je objaviti što je bliže stvarnom vremenu izvršenja, pod razumnim komercijalnim uvjetima i na način lako dostupan drugim sudionicima na tržištu.
(3) Podaci iz stavka 1. objavljuju se na način i u rokovima propisanim člankom 335. i 336. ovog Zakona.
(4) Odredbe članka 336. ovog Zakona o odgođenom objavljivanju podataka o trgovanju na uređenom tržištu za određene kategorije transakcija izvršenih s dionicama na odgovarajući se način primjenjuju na objavljivanje podataka o trgovanju investicijskog društva izvan uređenog tržišta ili MTP-a.
(5) Agencija će pravilnikom propisati:
1. načine na koje investicijsko društvo može objaviti podatke iz stavka 1. ovog članka, uključujući sljedeće vrste objava:
– putem sustava bilo kojeg uređenog tržišta na kojem je dionica uvrštena, ili MTP-a na kojem se trguje predmetnom dionicom,
– putem sustava treće strane,
– putem vlastitih sustava,
2. primjenu obveze iz stavka 1. ovog članka na transakcije izvršene s dionicama kao kolateralom, ili u svrhu posudbe ili drugu svrhu gdje je razmjena dionica određena drugim čimbenicima različitim od trenutačne tržišne vrijednosti dionica.

Poglavlje 5. POSLOVNE KNJIGE I FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

Članak 115.

(1) Investicijsko društvo dužno je voditi poslovne knjige, sastavljati i objavljivati godišnje financijske izvještaje i godišnje izvješće u skladu s ovim Zakonom i propisima kojima se uređuje računovodstvo poduzetnika i primjena standarda financijskog izvještavanja.
(2) Investicijsko društvo dužno je voditi poslovne knjige i sastavljati godišnje financijske izvještaje na način koji omogućuje provjeru poslovnih događaja, financijskog položaja i uspješnost poslovanja investicijskog društva.
(3) Agencija može pravilnikom propisati sadržaj, oblik, način i rokove dostave nadzornih izvještaja investicijskog društva.

Članak 116.

(1) Investicijsko društvo obvezno je Agenciji u roku od petnaest dana od primitka revizorskog izvješća, a najkasnije u roku četiri mjeseca od zadnjeg dana poslovne godine na koju se odnose godišnji financijski izvještaj i dostaviti sljedeće:
1. godišnji financijski izvještaj i godišnje izvješće,
2. revizorsko izvješće o obavljenoj reviziji godišnjih financijskih izvještaja iz točke 1. ovog stavka.
(2) Investicijsko društvo koje je obvezno provoditi konsolidaciju i sastaviti konsolidirane financijske izvještaje i konsolidirano godišnje izvješće, iste dostavlja Agenciji u roku od petnaest dana od dana primitka revizorskog izvješća, a najkasnije u roku šest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.
(3) Osim godišnjih financijskih izvještaja, investicijsko društvo obvezno je izrađivati financijske izvještaje i za izvještajna razdoblja tijekom poslovne godine.
(4) Poslovna godina jednaka je kalendarskoj godini, a izvještajna razdoblja tijekom godine jednaka su tromjesečnom, šestomjesečnom i devetomjesečnom razdoblju.
(5) Agencija će pravilnikom propisati sadržaj, oblik, način i rokove izrade i dostave godišnjih financijskih izvještaja investicijskog društva kao i financijskih izvještaja tijekom poslovne godine.

Članak 117.

(1) Investicijsko društvo dužno je revidirane godišnje financijske izvještaje, odnosno ako je investicijsko društvo matično društvo, revidirane konsolidirane financijske izvještaje za grupu, objaviti na način kako je uređeno propisima o računovodstvu poduzetnika i primjeni standarda financijskog izvještavanja.
(2) Investicijsko društvo dužno je nerevidirane godišnje financijske izvještaje objaviti na svojim internetskim stranicama i učiniti dostupnim najkasnije u roku 5 mjeseci po proteku poslovne godine na koju se izvještaj odnosi.
(3) Investicijsko društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske koje ima podružnicu u Republici Hrvatskoj obvezno je, na hrvatskom jeziku, objaviti na internetskim stranicama podružnice godišnje financijske izvještaje izrađene i revidirane u skladu s propisima države sjedišta osnivača podružnice, godišnje izvješće, uključujući i revizorsko izvješće, a najkasnije u roku od petnaest dana od proteka roka za objavu istih u državi sjedišta osnivača podružnice.




Poglavlje 6. LIKVIDACIJA INVESTICIJSKOG DRUŠTVA

Članak 118.

(1) Na postupak likvidacije investicijskog društva primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje osnivanje i poslovanje trgovačkih društava, osim ako nije drukčije uređeno ovim Zakonom.
(2) Ako likvidatori utvrde postojanje stečajnog razloga, dužni su bez odgađanja podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka i o tome odmah obavijestiti Agenciju.
(3) Uprava, odnosno likvidatori investicijskog društva dužni su Agenciju obavijestiti o odluci o prestanku investicijskog društva ili o promjeni djelatnosti na način da društvo više ne pruža investicijske usluge, niti obavlja investicijske aktivnosti iz članka 5. ovog Zakona, sljedećeg radnog dana nakon donošenja odluke.
(4) Agencija na temelju obavijesti iz stavka 3. ovog članka donosi odluku kojom ograničava važenje odobrenja za rad na poslove koji su potrebni radi provedbe likvidacije investicijskog društva, a o kojoj će obavijestiti burzu, središnje klirinško depozitarno društvo, operatera središnjeg registra i operatera sustava poravnanja i namire, kada je to primjenjivo.
(5) Nakon započete likvidacije investicijsko društvo može obavljati još samo poslove određene odlukom iz stavka 4. ovog članka.
(6) Ako se odluka iz stavka 4. ovog članka odnosi na investicijsko društvo koje ima podružnicu u državi članici, Agencija je dužna prije izdavanja odluke obavijestiti nadležno tijelo države članice.
(7) Obavijest iz stavka 6. ovog članka mora sadržavati pravne posljedice i stvarne učinke donesene odluke.
(8) Ako zbog zaštite interesa klijenata investicijskog društva ili zbog drugih javnih interesa nije moguće odgoditi donošenje odluke iz stavka 4. ovog članka, Agencija je dužna o tome obavijestiti nadležno tijelo države članice odmah po donošenju odluke.




Poglavlje 7. MULTILATERALNA TRGOVINSKA PLATFORMA – MTP

Odjeljak 1. Dobivanje odobrenja i upravljanje multilateralnom trgovinskom platformom

Članak 119.

Multilateralnom trgovinskom platformom može upravljati investicijsko društvo ili burza (u daljnjem tekstu: operater MTP-a) koji za to dobije odobrenje Agencije.

Članak 120.

Burza koja posjeduje odobrenje Agencije za upravljanje uređenim tržištem može upravljati i MTP-om ako zadovoljava uvjete propisane ovim Zakonom u svezi:
1. osoba koje efektivno vode poslovanje MTP-a, imatelja kvalificiranih udjela burze, organizacijskih zahtjeva, i
2. uvjeta propisanih ovim poglavljem Zakona u svezi pristupa MTP-u, financijskih instrumenata kojima se trguje na MTP-u, trgovanja i namira transakcija na MTP-u, praćenja poštivanja pravila MTP-a i objava podataka o trgovanju na MTP-u.

Članak 121.

Kada investicijsko društvo namjerava upravljati MTP-om dužno je ispunjavati sljedeće uvjete:
1. uvjete propisane člankom 17. stavkom 1. ovog Zakona, i
2. uvjete propisane člancima 119. do 135. ovog Zakona u svezi pristupa MTP-u, financijskih instrumenata kojima se trguje na MTP-u, trgovanja i namira transakcija na MTP-u, praćenja poštivanja pravila MTP-a i objava podataka o trgovanju na MTP-u.

Izdavanje odobrenja za upravljanje MTP-om
Članak 122.

(1) Investicijsko društvo ili burza koja namjerava upravljati MTP-om, zahtjevu za izdavanje odobrenja za upravljanje MTP-om, pored dokaza o ispunjavanju uvjeta iz članka 120. točke 1., odnosno članka 121. točke 1. dužno je priložiti podatke o:
1. trgovinskom sustavu,
2. dostupnosti podataka o ponudi i potražnji i podataka o trgovanju namijenjenih korisnicima i javnosti,
3. očekivanim korisnicima sustava,
4. financijskim instrumentima kojima će se trgovati unutar sustava,
5. mehanizmu i načinu namire transakcija,
6. mjerama koje osiguravaju udovoljavanje odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.
(2) Investicijsko društvo ili burza koja namjerava upravljati MTP-om, zahtjevu iz stavka 1. ovog članka dužna je priložiti pravila MTP-a iz članka 123. ovog Zakona.
(3) Ako investicijsko društvo ili burza koja namjerava upravljati MTP-om namjerava koristiti mogućnosti propisane člancima 132. i 134. ovog Zakona, dužna je u zahtjevu iz stavka 1. ovog članka naznačiti isto.
(4) Operater MTP-a dužan je Agenciji bez odgode dostaviti podatke o svim promjenama podataka iz stavka 1. ovog članka.
(5) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete za izdavanje odobrenja za upravljanje MTP-om, sadržaj zahtjeva, potrebnu dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu, kao i sadržaj te dokumentacije.

Pravila MTP-a
Članak 123.

(1) Operater MTP-a dužan je propisati i primjenjivati transparentna pravila i postupke koja uređuju:
1. pristup sustavu kojim upravlja,
2. kriterije za uvrštenje financijskih instrumenata u trgovanje,
3. trgovanje financijskim instrumentima,
4. namiru transakcija.
(2) Pravila i postupci iz stavka 1. ovog članka korisnicima moraju omogućiti učinkovito korištenje sustava i razumijevanje rizika koji proizlaze iz korištenja sustava.
(3) Sadržaj pravila MTP-a iz stavka 1. ovog članka Agencija može propisati pravilnikom.

Odjeljak 2. Pristup MTP-u

Članak 124.

(1) Operater MTP-a dužan je propisati i primjenjivati transparentna pravila u svezi pristupa sustavu kojim upravlja.
(2) Operater MTP-a dužan je osigurati da se pristup korisnika sustavu kojim upravlja temelji na objektivnim kriterijima.
(3) Operater MTP-a može kao korisnike svog sustava prihvatiti osobe iz članka 301. stavka 1. i 2. ovog Zakona. Na korisnike MTP-a se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o članovima burze propisane ovim Zakonom.



Odjeljak 3.  Financijski instrumenti kojima se trguje na MTP -u

Članak 125.

(1) Operater MTP-a dužan je, kada je to moguće, osigurati da postoji dovoljno javno dostupnih podataka o financijskim instrumentima kojima se trguje unutar sustava kojim upravlja, kako bi korisnicima sustava kojim upravlja omogućio donošenje investicijskih odluka.
(2) Podatke o financijskim instrumentima iz stavka 1. ovog članka, operater MTP-a dužan je osigurati prilikom uvrštenja financijskog instrumenta u trgovanje, kao i tijekom trgovanja predmetnim financijskim instrumentom.
(3) Prilikom ispunjavanja uvjeta iz stavka 1. ovog članka, operater MTP-a dužan je uzeti u obzir prirodu i vrstu financijskih instrumenata kojima se trguje unutar sustava kojim upravlja, kao i vrstu korisnika sustava kojim upravlja.
(4) Operater MTP-a dužan je, na temelju rješenja Agencije iz članka 341. stavka 4. ovog Zakona, bez odgode suspendirati ili povući financijske instrumente iz trgovanja.

Članak 126.

Kada se prenosivim vrijednosnim papirima uvrštenim na uređeno tržište, trguje i na MTP-u i to bez suglasnosti izdavatelja, za takvog izdavatelja ne nastaje obveza objavljivanja informacija prema tom MTP-u.




Odjeljak 4. Trgovanje na MTP-u

Trgovanje i zaključivanje transakcija
Članak 127.

Operater MTP-a dužan je osigurati korektno i uredno trgovanje i određivanje cijena, uključujući i referentne cijene te učinkovito provođenje naloga, pri čemu pravila o trgovanju i određivanju cijena Operateru MTP-a ne smiju dati mogućnost slobodne procjene.

Iznimke
Članak 128.

(1) Članci 54. do 71. i 82. do 91. ovog Zakona ne primjenjuju se na transakcije zaključene prema pravilima MTP-a između njegovih korisnika ili između MTP-a i njegovih korisnika u svezi uporabe MTP-a.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, korisnici MTP-a dužni su pridržavati se odredbi članaka 54. do 71. i 82. do 91. ovog Zakona kada djelujući za račun klijenta izvršavaju naloge putem sustava MTP-a.

Namira transakcija
Članak 129.

(1) Operater MTP-a dužan je osigurati mehanizme za učinkovitu namiru transakcija zaključenih unutar sustava MTP-a.
(2) Operater MTP-a dužan je transparentno obavijestiti svoje korisnike o obvezama glede namire transakcija zaključenih unutar sustava.




Odjeljak 5. Praćenje poštivanja pravila MTP-a

Članak 130.

(1) Korisnici MTP-a dužni su pridržavati se odredbi ovog Zakona, pravilnika donesenih na temelju ovog Zakona i pravila MTP-a.
(2) Operater MTP-a dužan je propisati i primjenjivati mjere i postupke za redovito praćenje aktivnosti svojih korisnika u svrhu utvrđivanja mogućeg kršenja pravila, neurednih uvjeta trgovanja ili ponašanja koje u sebi sadrži indicije na zlouporabu tržišta.
(3) Operater MTP-a mora imati primjerene kontrolne postupke nadzora nad pridržavanjem odredbi ovog Zakona, propisa donesenih na temelju ovog Zakona i pravila MTP-a od strane svojih korisnika.
(4) Ako utvrdi neki od slučajeva propisan stavkom 2. ovog članka, Operater MTP-a dužan je bez odgode o tome obavijestiti Agenciju.
(5) Ako utvrdi neki od slučajeva propisan stavkom 2. ovog članka, Operater MTP-a može korisnika privremeno ili trajno isključiti iz sustava.
(6) Operater MTP-a dužan je na zahtjev Agencije, bez odgode, dostaviti sve podatke koji su Agenciji potrebni za provođenje postupka nadzora u slučajevima propisanim stavkom 2. ovog članka.
(7) Operater MTP-a dužan je surađivati s Agencijom prilikom nadzora nad slučajevima zlouporabe tržišta unutar sustava MTP-a.




Odjeljak 6. Objava podataka o trgovanju

Obveza objave podataka o ponudi i potražnji
Članak 131.

(1) Operater MTP-a dužan je, za dionice uvrštene u trgovanje u sustav kojim upravlja, a koje su ujedno uvrštene na uređeno tržište, objavljivati aktualne ponude za kupnju i prodaju i dubinu tržišta.
(2) Podaci iz stavka 1. ovog članka moraju biti neprekidno javno dostupni tijekom uobičajenog vremena trgovanja, pod razumnim komercijalnim uvjetima.
(3) Operater MTP-a dužan je, za dionice uvrštene u trgovanje u sustav kojim upravlja, a koje su ujedno uvrštene na uređeno tržište, objavljivati aktualne ponude za kupnju i prodaju i dubinu tržišta u skladu sa člancima 17., 29., 30. i 32. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006, pod razumnim komercijalnim uvjetima i kontinuirano tijekom uobičajenog vremena trgovanja.

Članak 132.

(1) Agencija može Operatera MTP-a osloboditi obveze objavljivanja podataka iz članka 131. ovog Zakona, ovisno o tržišnom modelu ili vrsti i veličini naloga, pod uvjetima propisanim pravilnikom iz članka 135. ovog Zakona. Oslobođenje od obveze objavljivanja podataka iz članka 131. ovog Zakona posebice se odnosi na transakcije koje prelaze uobičajenu veličinu tržišta, propisanu za pojedine dionice ili razrede dionica.
(2) Agencija može Operatera MTP-a osloboditi obveze objavljivanja podataka iz članka 131. ovog Zakona, ovisno o tržišnom modelu ili vrsti i veličini naloga, pod uvjetima propisanim člancima 17. do 20. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006. Oslobođenje od obveze objavljivanja podataka iz članka 131. ovog Zakona posebice se odnosi na transakcije koje prelaze uobičajenu veličinu tržišta, propisanu za pojedine dionice ili razrede dionica.

Objava podataka o izvršenim transakcijama
Članak 133.

(1) Operater MTP-a dužan je za dionice koje su uvrštene na uređenom tržištu, a za transakcije s kojima su izvršene putem sustava kojim upravlja, objaviti cijenu, volumen i vrijeme izvršenja navedenih transakcija.
(2) Podatke iz stavka 1. ovog članka operater MTP-a dužan je objaviti što je bliže stvarnom vremenu izvršenja i pod razumnim komercijalnim uvjetima.
(3) Operater MTP-a dužan je za dionice koje su uvrštene na uređenom tržištu, a za transakcije s tim dionicama koje su izvršene putem sustava kojim upravlja objaviti cijene, volumen i vrijeme izvršenih transakcija, što je bliže stvarnom vremenu izvršenja i u skladu s odredbama članaka 27., 29., 30. i 32. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006, pod razumnim komercijalnim uvjetima.

Članak 134.

(1) Agencija može Operateru MTP-a, na njegov zahtjev, izdati prethodno odobrenje za objavljivanje podataka iz članka 133. ovog Zakona uz odgodu, ovisno o vrsti ili veličini transakcije.
(2) Odgođeno objavljivanje podataka iz stavka 1. ovog članka odnosi se na transakcije koje prelaze uobičajenu veličinu tržišta propisanu za pojedine dionice ili razrede dionica. Mogućnost odgođenog objavljivanja podataka o transakcijama, Operater MTP-a dužan je objaviti sudionicima tržišta i javnosti.
(3) Agencija će izdati prethodno odobrenje iz stavka 1. ovog članka kada su ispunjeni uvjeti propisani pravilnikom iz članka 135. ovog Zakona.
(4) Agencija će izdati prethodno odobrenje iz stavka 1. ovog članka kada su ispunjeni uvjeti propisani člankom 28. Uredbe Komisije (EZ-a) broj 1287/2006.

Članak 135.

Agencija će pravilnikom propisati:
1. raspon ponuda na kupnju i prodaju ili ponuda održavatelja tržišta, kao i dubinu tržišta po tim cijenama, za koje je objava obvezna,
2. veličinu ili vrstu naloga za koje obveza objavljivanja podataka prije trgovanja iz članka 131. ovog Zakona može biti izuzeta,
3. tržišni model za kojeg obveza objavljivanja podataka prije trgovanja iz članka 131. ovog Zakona može biti izuzeta, i posebice primjenjivost obveze na načine trgovanja,
4. podatke o trgovanju koje je Operater MTP-a dužan objavljivati,
5. sadržaj podatka o trgovanju koje je Operater MTP-a dužan objavljivati,
6. uvjete pod kojima Operater MTP-a može objavljivati podatke o trgovanju s odgodom,
7. kriterije koje je Operater MTP-a dužan uzeti u obzir pri određivanju transakcija koje je moguće objaviti uz odgodu obzirom na veličinu transakcije ili vrstu dionice kojom se trguje.




Poglavlje 8. PRAVA INVESTICIJSKIH DRUŠTAVA

Odjeljak 1. Pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti izvan područja Republike Hrvatske

Pododjeljak 1. Pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti na području druge države članice


Osnivanje podružnice investicijskog društva u drugoj državi članici
Članak 136.

(1) Investicijsko društvo koje namjerava osnovati podružnicu u državi članici, o toj namjeri dužno je obavijestiti Agenciju te navesti naziv države članice u kojoj je namjerava osnovati.
(2) Uz obavijest iz stavka 1. ovog članka investicijsko društvo mora priložiti sljedeće podatke:
1. poslovni plan, s opisom vrste i opsega investicijskih usluga i aktivnosti koje namjerava pružati i obavljati preko podružnice, organizacijski ustroj podružnice te podatak o tome namjerava li podružnica poslovati preko vezanih zastupnika,
2. adresu u državi članici domaćinu, na kojoj će biti moguće dobiti podatke o podružnici, i
3. podatke o osobama koje će voditi poslovanje podružnice.
(3) Smatra se da obavijest iz stavka 1. ovog članka obuhvaća i zahtjev da Agencija obavijest s prilozima iz stavka 2. ovog članka dostavi nadležnom tijelu države članice domaćina, u kojoj investicijsko društvo namjerava osnovati podružnicu.
(4) Ako investicijsko društvo posluje preko vezanog zastupnika sa sjedištem u drugoj državi članici, vezani zastupnik je izjednačen s podružnicom investicijskog društva u toj državi članici te se na njegovo poslovanje na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona koje uređuju poslovanje podružnice investicijskog društva u državi članici.

Dostava obavijesti nadležnom tijelu države članice
Članak 137.

(1) Agencija će odbiti zahtjev za dostavu obavijesti iz članka 136. stavka 1. ovog Zakona nadležnom tijelu države članice ako investicijsko društvo nema primjerenu organizacijsku, tehničku i kadrovsku strukturu ili primjereni financijski položaj da bi pružalo planirani opseg investicijskih usluga ili aktivnosti u navedenoj državi članici preko podružnice.
(2) Ako Agencija ne odbije zahtjev iz razloga navedenih u stavku 1. ovog članka, dužna je u roku od šezdeset dana od primitka obavijesti s prilozima iz članka 136. ovog Zakona, dostaviti istu nadležnom tijelu države članice i o tome obavijestiti investicijsko društvo.
(3) Istovremeno s obavijesti iz stavka 2. ovog članka Agencija je dužna nadležnom tijelu države članice dostaviti:
1. podatke o visini kapitala investicijskog društva i kapitalnim zahtjevima, i
2. detaljne podatke o sustavu zaštite ulagatelja u Republici Hrvatskoj.
(4) Ako Agencija u roku iz stavka 2. ovog članka ne obavijesti investicijsko društvo o dostavi obavijesti nadležnom tijelu države članice ili ne odbije zahtjev za dostavu obavijesti, smatrat će se da je protekom navedenog roka zahtjev za dostavu obavijesti odbila.

Početak poslovanja podružnice u državi članici
Članak 138.

Investicijsko društvo može početi pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti preko podružnice:
1. od dana kada zaprimi obavijest nadležnog tijela države članice o uvjetima, u skladu s kojima mora radi zaštite javnih interesa pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti, ili
2. šezdeset dana od dana kada je nadležno tijelo države članice zaprimilo obavijest Agencije u skladu sa člankom 137. Zakona, ako u tom roku ne zaprimi obavijest nadležnog tijela države članice iz točke 1. ovog članka.

Obavijest o promjenama podataka u svezi podružnice u državi članici
Članak 139.

(1) Namjerava li investicijsko društvo promijeniti poslovanje ili okolnosti iz članka 136. stavka 2. ovog Zakona, dužno je o tome obavijestiti Agenciju trideset dana prije izvršenja takve promjene. Agencija je dužna o tome obavijestiti nadležno tijelo države članice.
(2) Na promjene iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članaka 136. do 138. ovog Zakona, s tim da su rokovi za odlučivanje trideset dana.

Neposredno pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti na području druge države članice
Članak 140.

(1) Investicijsko društvo, koje namjerava započeti neposredno pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti u državi članici, dužno je o tome obavijestiti Agenciju i navesti državu članicu u kojoj namjerava neposredno pružati usluge. Obavijesti je dužno priložiti poslovni plan s opisom vrste i opsega poslova koje namjerava neposredno pružati u državi članici.
(2) Ako investicijsko društvo namjerava poslovati preko vezanih zastupnika, Agencija je dužna na zahtjev nadležnog tijela države članice iz stavka 1. ovog članka bez nepotrebnog odgađanja dostaviti podatke o vezanim zastupnicima.
(3) Agencija je dužna obavijest investicijskog društva iz stavka 1. ovog članka u roku od trideset dana od primitka proslijediti nadležnom tijelu države članice i o tome obavijestiti investicijsko društvo.
(4) Investicijsko društvo može početi pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti navedene u obavijesti iz stavka 1. ovog članka, u državi članici od dana kada nadležno tijelo države članice primi obavijest Agencije iz stavka 1. ovog članka.
(5) Stavci 1. do 4. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju se za svaku promjenu podataka navedenih u obavijesti iz stavka 1. ovog članka.

Posebna pravila za MTP
Članak 141.

(1) Investicijsko društvo ili burza, koja je u Republici Hrvatskoj ovlaštena upravljati MTP-om i namjerava omogućiti udaljeni pristup i uporabu tog sustava osobama sa sjedištem u drugoj državi članici, dužna je o tome obavijestiti Agenciju.
(2) Agencija je dužna obavijest iz stavka 1. ovog članka u roku od trideset dana po primitku proslijediti nadležnom tijelu države članice na koju se odnosi.
(3) Agencija je dužna na zahtjev nadležnog tijela države članice bez odgađanja dostaviti podatke o korisnicima MTP-a na kojeg se odnosi obavijest iz stavka 1. ovog članka.
(4) Investicijsko društvo ili burza iz stavka 1. ovog članka može omogućiti udaljeni pristup i uporabu sustava osobama sa sjedištem u drugoj državi članici, od dana kada nadležno tijelo te države članice primi obavijest iz stavka 2. ovog članka.

Pododjeljak 2. Pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti u trećoj državi

Podružnica investicijskog društva u trećoj državi
Članak 142.


(1) Investicijsko društvo može investicijske usluge i aktivnosti i pomoćne usluge pružati i obavljati u trećoj državi samo preko podružnice.
(2) Za osnivanje podružnice u trećoj državi investicijsko društvo mora dobiti odobrenje Agencije.
(3) Za odobrenje iz stavka 2. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 136., članka 137. stavka 1. i članka 139. ovog Zakona.
(4) Agencija može odbiti izdavanje odobrenja iz stavka 2. ovog članka, i iz razloga ako, obzirom na propise države u kojoj investicijsko društvo namjerava osnovati podružnicu te na praksu pri provedbi tih propisa, postoji vjerojatnost da bi bilo onemogućeno obavljanje nadzora nad podružnicom u skladu s odredbama ovog Zakona.

Neposredno obavljanje aktivnosti u trećoj državi
Članak 143.

(1) Iznimno od članka 142. stavka 1. ovog Zakona, svako investicijsko društvo ovlašteno je neposredno u trećoj državi obavljati investicijsku aktivnost iz članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
(2) O namjeri neposrednog obavljanja aktivnosti društvo je dužno obavijestiti Agenciju.
(3) Na obavijest iz stavka 2. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 140. ovog Zakona.




Odjeljak 2. Pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti investicijskih društava sa sjedištem izvan Republike Hrvatske na području Republike Hrvatske

Pododjeljak 1. Pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti investicijskog

društva sa sjedištem u državi članici
Članak 144.

(1) Investicijsko društvo sa sjedištem u državi članici može u Republici Hrvatskoj pružati one investicijske usluge i obavljati one investicijske aktivnosti te s njima povezane pomoćne usluge koje je ovlašteno pružati i obavljati u državi članici, bilo preko podružnice, bilo neposredno, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
(2) Na investicijsko društvo sa sjedištem u državi članici koje pruža investicijske usluge i obavlja investicijske aktivnosti na području Republike Hrvatske primjenjuju se odredbe domaćih propisa koji u cilju zaštite javnog interesa uređuju prava potrošača i sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma.
(3) Investicijsko društvo iz države članice koje na području Republike Hrvatske pruža investicijske usluge neposredno ili putem podružnice dužno je svoje klijente i potencijalne klijente u Republici Hrvatskoj izvijestiti o svim relevantnim podacima koji se odnose na sustav zaštite ulagatelja kojemu pripada, na način propisan člankom 245. ovog Zakona.

Pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti preko podružnice
Članak 145.

(1) Investicijsko društvo sa sjedištem u državi članici može u Republici Hrvatskoj osnovati podružnicu i početi preko nje pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti u Republici Hrvatskoj, nakon proteka šezdeset dana od dana kada je nadležno tijelo države članice sjedišta investicijskog društva Agenciji dostavilo obavijesti i priloge iz članka 136. stavka 1. i 2. te članka 137. stavka 3. ovog Zakona.
(2) Ako investicijsko društvo iz države članice u svezi svoje podružnice namjerava izmijeniti podatke iz članka 136. stavka 2. ovog Zakona, dužno je o tome obavijestiti Agenciju trideset dana prije takve promjene.
(3) Podružnica investicijskog društva sa sjedištem u državi članici kada pruža usluge na području Republike Hrvatske dužna je pridržavati se odredbi članaka 54. do 91. i 100. do 114. ovog Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovog Zakona koji te uvjete pobliže propisuju.
(4) Potraživanja ulagatelja kod podružnice investicijskog društva uključena su u sustav zaštite ulagatelja u državi članici sjedišta investicijskog društva.
(5) Podružnica investicijskog društva sa sjedištem u državi članici zbog proširenja razine ili opsega zaštite ulagatelja, obzirom na visinu i zaštitu ulagatelja u državi članici sjedišta investicijskog društva, može potraživanja ulagatelja uključiti u sustav zaštite ulagatelja u Republici Hrvatskoj.

Neposredno pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti
Članak 146.

(1) Investicijsko društvo sa sjedištem u državi članici može započeti pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti, kada Agencija od nadležnog tijela države članice sjedišta investicijskog društva zaprimi obavijest i priloge sa sadržajem iz članka 136. ovog Zakona.
(2) Odredba stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuje kod svake promjene podataka navedenih u obavijesti iz članka 140. stavka 1. ovog Zakona.

Posebna pravila za MTP
Članak 147.

Investicijsko društvo ili tržišni operater koji je u državi članici svojega sjedišta ovlašten upravljati MTP-om, može omogućiti udaljeni pristup i uporabu tog sustava osobama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, od dana kada Agencija zaprimi obavijest nadležnog tijela te države članice sa sadržajem iz članka 141. ovog Zakona.

Pododjeljak 2. Pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti

investicijskog društva sa sjedištem u trećoj državi
Članak 148.

Investicijsko društvo sa sjedištem u trećoj državi može u Republici Hrvatskoj pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti samo preko podružnice, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Odobrenje za osnivanje podružnice investicijskog društva sa sjedištem u trećoj državi
Članak 149.

(1) Investicijsko društvo sa sjedištem u trećoj državi može u Republici Hrvatskoj osnovati podružnicu ako za to dobije odobrenje Agencije.
(2) Zahtjevu za izdavanje odobrenja za osnivanje podružnice investicijskog društva sa sjedištem u trećoj državi potrebno je priložiti:
1. izvod iz sudskog ili drugog odgovarajućeg registra države sjedišta investicijskog društva za matično investicijsko društvo,
2. statut ili druga odgovarajuća pravila matičnog investicijskog društva,
3. podatke o članovima upravljačkih i nadzornih tijela matičnog društva,
4. revidirane financijske izvještaje matičnog investicijskog društva za posljednje tri poslovne godine,
5. odgovarajuću ispravu koja sadrži vjerodostojne podatke o dioničarima i njihovim udjelima u investicijskom društvu,
6. izvod iz sudskog ili drugog odgovarajućeg registra države sjedišta za pravne osobe, koje su imatelji kvalificiranih udjela u matičnom investicijskom društvu,
7. opis investicijskih usluga i aktivnosti, koje će pružati i obavljati podružnica te poslovni plan za prve tri godine poslovanja,
8. odobrenje tijela nadležnog za nadzor matičnog investicijskog društva za osnivanje podružnice, odnosno izjavu takvog tijela da prema propisima te države odobrenje nije potrebno,
9. izjavu investicijskog društva treće države da će podružnica voditi svu odgovarajuću dokumentaciju koja se odnosi na poslovanje podružnice na hrvatskom jeziku, u svome sjedištu te u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona,
10. detaljan opis sustava zaštite ulagatelja, kojemu matično investicijsko društvo pripada u državi sjedišta,
11. drugu dokumentaciju, na temelju koje je moguće utvrditi ispunjava li podružnica kadrovske, tehničke i organizacijske zahtjeve za pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnost na koje se odnosi zahtjev za odobrenje.
(3) Agencija može, kao dodatni uvjet za izdavanje odobrenja za osnivanje podružnice investicijskog društva sa sjedištem u trećoj državi, odrediti da matično investicijsko društvo u Republici Hrvatskoj položi određenu sumu novca ili da drugo odgovarajuće financijsko jamstvo ili predloži drugo odgovarajuće jamstvo za podmirenje obveza iz investicijskih usluga i aktivnosti pruženih i obavljenih u Republici Hrvatskoj.
(4) Agencija će izdati odobrenje za osnivanje podružnice investicijskog društva sa sjedištem u trećoj državi, ako na temelju podataka kojim raspolaže i dokumentacije koja je priložena zahtjevu za izdavanje odobrenja utvrdi da je podružnica financijski, upravljački, organizacijski, kadrovski i tehnički osposobljena za poslovanje u skladu s ovim Zakonom.
(5) Agencija će odbiti izdavanje odobrenja iz stavka 1. ovog članka i iz razloga ako, uzimajući u obzir propise države sjedišta matičnog investicijskog društva te na praksu pri provedbi tih propisa, postoji vjerojatnost da bi bilo onemogućeno obavljanje nadzora nad podružnicom u skladu s ovim Zakonom.
(6) Investicijsko društvo sa sjedištem u trećoj državi, koje je dobilo odobrenje za osnivanje podružnice, može u Republici Hrvatskoj pružati one investicijske usluge i aktivnosti čiji opis je priložilo zahtjevu iz stavka 2. ovog članka.
(7) Ako investicijsko društvo iz treće države namjerava preko podružnice u Republici Hrvatskoj pružati i obavljati dodatne ili druge investicijske usluge i poslove, dužno je prethodno zatražiti dodatno odobrenje za pružanje i obavljanje tih usluga i aktivnosti.

Primjena odredbi
Članak 150.

(1) Na investicijsko društvo sa sjedištem u trećoj državi koje je osnovalo podružnicu u Republici Hrvatskoj primjenjuju se odredbe članaka 115. do 117. ovog Zakona,
(2) Na investicijsko društvo iz stavka 1. ovog članka i njegovu podružnicu i voditelje podružnice primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ovog Zakona koje se odnose na investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
(3) Na voditelje podružnice se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o upravi investicijskog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
(4) Agencija će oduzeti odobrenje za osnivanje podružnice investicijskog društva sa sjedištem u trećoj državi, ako:
1. je nadležno tijelo matičnom društvu oduzelo odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti koje sadržajem odgovaraju onima iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona,
2. podružnica u slučaju iz članka 151. stavka 2. ovog Zakona ne ispunjava obveze prema Sustavu za zaštitu ulagatelja.

Sustav zaštite ulagatelja kod podružnice investicijskog društva iz treće države
Članak 151.

(1) Kada je podružnica investicijskog društva iz treće države uključena u sustav za zaštitu ulagatelja u državi sjedišta matičnog investicijskog društva, razina i opseg zaštite ulagatelja koju pruža ne smije premašivati razinu i opseg zaštite ulagatelja utvrđene ovim Zakonom.
(2) Ako sustav zaštite ulagatelja u državi sjedišta investicijskog društva ne postoji ili je s obzirom na razinu i opseg zaštite manji nego u Republici Hrvatskoj, podružnica investicijskog društva dužna je sudjelovati u sustavu zaštite ulagatelja u Republici Hrvatskoj. O načinu i opsegu sudjelovanja podružnice investicijskog društva sa sjedištem u trećoj državi u sustav za zaštitu ulagatelja u Republici Hrvatskoj, odlučit će Agencija, odobrenjem za osnivanje podružnice.
(3) Investicijsko društvo iz treće države koje je na području Republike Hrvatske osnovalo podružnicu dužno je svoje klijente i potencijalne klijente u Republici Hrvatskoj, izvijestiti o svim relevantnim podacima koji se odnose na sustav zaštite ulagatelja kojemu pripada, na način propisan člankom 245. ovog Zakona.




Odjeljak 3. Pristup uređenom tržištu

Članak 152.

Investicijsko društvo iz druge države članice koje posjeduje odobrenje za rad nadležnog tijela za pružanje investicijske usluge izvršavanja naloga klijenta ili obavljanje investicijske aktivnosti trgovanja za vlastiti račun, ima pravo članstva ili pristupa uređenom tržištu u Republici Hrvatskoj na jedan od sljedećih načina:
1. izravno, putem osnivanja podružnice u Republici Hrvatskoj,
2. putem članstva na daljinu ili ostvarivanjem udaljenog pristupa uređenom tržištu, bez obveze osnivanja u Republici Hrvatskoj, kada procedure i sustav trgovanja predmetnog uređenog tržišta ne zahtijevaju fizičku nazočnost za zaključenje transakcije na tom tržištu.

Pristup središnjoj drugoj ugovornoj strani, sustavima poravnanja i namire i pravo odabira sustava namire
Članak 153.

(1) Investicijsko društvo iz druge države članice ima pravo pristupa središnjoj drugoj ugovornoj strani, sustavu poravnanja i namire na području Republike Hrvatske u svrhu finalizacije ili organiziranja finalizacije transakcija s financijskim instrumentima.
(2) Na pristup investicijskog društva iz druge države članice sustavima iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se isti jednoznačni, transparentni i objektivni kriteriji koji se primjenjuju na sudionike predmetnih sustava sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Članak 154.

Burza je dužna svojim članovima omogućiti pravo izbora sustava za namiru transakcija s financijskim instrumentima izvršenim na predmetnom uređenom tržištu, pod uvjetima propisanim člankom 536. ovog Zakona.



Poglavlje 9. ADEKVATNOST KAPITALA

Odjeljak 1. Kapital

Minimalni iznos kapitala
Članak 155.

(1) Kapital investicijskog društva i lokalnog društva niti u jednom trenutku ne smije biti manji od minimalnog iznosa temeljnog kapitala iz članaka 32., 33. i 35. ovog Zakona.
(2) U slučaju da kapital investicijskog društva i lokalnog društva iz stavka 1. ovog članka padne ispod razine minimalnog iznosa temeljnog kapitala iz članaka 32., 33. i 35. ovog Zakona, Agencija će takvom investicijskom društvu i lokalnom društvu omogućiti da u ograničenom razdoblju otkloni odstupanja odnosno naložiti neku od nadzornih mjera propisanih odredbama ovog Zakona.
(3) U slučaju da u trenutku spajanja dvaju ili više investicijskih društava ili lokalnih društava, društvo koje nastaje spajanjem ne ispunjava uvjet minimalnog iznosa temeljnog kapitala iz članaka 32., 33. i 35. ovog Zakona, Agencija će takvom društvu omogućiti da u određenom roku uskladi visinu temeljnog kapitala pod uvjetom da tijekom razdoblja u kojem nije dosegnuta minimalna razina temeljnog kapitala, kapital novonastalog društva ne smije pasti ispod ukupnog iznosa kapitala društava neposredno prije njihova spajanja.

Izračun kapitala
Članak 156.

(1) Kapital investicijskog društva čini zbroj osnovnog kapitala iz članka 157. ovog Zakona, dopunskog kapitala I iz članka 158. ovog Zakona i dopunskog kapitala II iz članka 159. ovog Zakona (u skladu s ograničenjima iz članka 162. ovog Zakona), umanjen za odbitne stavke iz članka 161. ovog Zakona.
(2) Agencija će pravilnikom propisati obilježja pojedine kategorije kapitala iz stavka 1. ovog članka i obilježja stavki koje ih čine.

Osnovni kapital
Članak 157.

(1) Stavke koje se uključuju u osnovni kapital investicijskog društva su:
1. upisani i uplaćeni temeljni kapital (uplaćeni iznosi za poslovne udjele odnosno nominalna vrijednost redovitih i nekumulativnih povlaštenih dionica ostvarena pri izdavanju tih dionica),
2. sve vrste rezervi formiranih iz dobiti nakon njezina oporezivanja,
3. zadržana dobit proteklih godina utvrđena na osnovu revidiranih godišnjih financijskih izvještaja (neopterećena bilo kojim budućim obvezama) i usvojena od osnivača investicijskog društva odnosno raspoređena sukladno odluci glavne skupštine investicijskog društva o upotrebi dobiti,
4. rezerve kapitala (iznosi iznad nominalne/knjigovodstvene vrijednosti ostvareni pri izdavanju dionica iz točke 1. ovog stavka i pri stjecanju i/ili otpuštanju vlastitih dionica),
5. dobit tekuće godine utvrđena na osnovu revidiranog godišnjeg financijskog izvještaja (neopterećena bilo kojim budućim obvezama) i usvojena od osnivača investicijskog društva odnosno raspoređena sukladno odluci glavne skupštine investicijskog društva o upotrebi dobiti ili dobit utvrđena na osnovu financijskih izvještaja za razdoblja tijekom godine i potvrđena od vanjskog revizora, a koja se, sukladno odluci osnivača odnosno glavne skupštine investicijskog društva o upotrebi dobiti, neopterećena bilo kojim budućim obvezama, raspoređuje u rezerve i/ili zadržanu dobit tijekom godine.
(2) Zbroj stavki iz stavka 1. ovog članka umanjuje se za sljedeće stavke:
1. stečene vlastite dionice, isključujući kumulativne povlaštene dionice, po knjigovodstvenoj vrijednosti,
2. nematerijalna imovina u obliku goodwilla, licencija, patenata, zaštitnih znakova i koncesija,
3. zadržani gubici proteklih godina utvrđeni na osnovu revidiranih godišnjih financijskih izvještaja,
4. gubitak tekuće godine utvrđen na osnovi revidiranog godišnjeg financijskog izvještaja i usvojen od osnivača investicijskog društva odnosno od glavne skupštine investicijskog društva ili gubitak utvrđen na osnovi financijskih izvještaja za razdoblja tijekom godine,
5. rezerve kapitala (iznosi ispod nominalne/knjigovodstvene vrijednosti ostvareni pri stjecanju i/ili otpuštanju vlastitih dionica).

Dopunski kapital I
Članak 158.

(1) Stavke koje čine dopunski kapital I su:
1. posebne rezerve koje nisu formirane na teret dobiti nakon oporezivanja, već ih čine efekti revalorizacije dugotrajne materijalne imovine i dugotrajne financijske imovine, efekti vrednovanja dugotrajne materijalne imovine s ograničenim vijekom upotrebe primjenom metode zamjenske vrijednosti i efekti vrednovanja stavki godišnjeg financijskog izvještaja u uvjetima inflacije,
2. uplaćeni kapital ostvaren prodajom kumulativnih povlaštenih dionica investicijskog društva po nominalnoj vrijednosti i rezerve kapitala istih dionica, umanjeno za iznos stečenih vlastitih kumulativnih povlaštenih dionica,
3. sredstva prikupljena podređenim instrumentima,
4. sredstva prikupljena vrijednosnim papirima i drugim instrumentima neodređenog roka dospijeća i
5. sredstva prikupljena drugim instrumentima koji su slični podređenim instrumentima iz točke 3. ovog članka.
(2) Instrumenti iz stavka 1. točke 3., 4. i 5. ovog članka u smislu ovog poglavlja su financijski instrumenti izdani od investicijskog društva radi prikupljanja sredstava, a koji ispunjavaju uvjete uključivanja u dopunski kapital I.
(3) Agencija će pravilnikom propisati uvjete uključivanja instrumenata iz stavka 2. ovog članka u dopunski kapital I.

Dopunski kapital II
Članak 159.

(1) Dopunski kapital II sastoji se od financijskih instrumenata izdanih od investicijskog društva radi prikupljanja sredstava, koji ispunjavaju uvjete uključivanja u dopunski kapital II, a nisu obuhvaćeni u dopunskom kapitalu I.
(2) Agencija će pravilnikom propisati uvjete uključivanja instrumenata iz stavka 1. ovog članka u dopunski kapital II.

Upotreba pojedinih kategorija kapitala
Članak 160.

Osnovni kapital i dopunski kapital I koriste se za pokriće kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike, kreditni rizik i operativni rizik, a dopunski kapital II samo za pokriće kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike, osim kapitalnih zahtjeva za rizik namire i rizik druge ugovorne strane.

Odbitne stavke kapitala
Članak 161.

(1) Odbitne stavke kapitala investicijskog društva su sljedeće:
1. udjeli investicijskog društva u drugim investicijskim društvima, drugim financijskim institucijama, kreditnim institucijama, društvima za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i društvima za pomoćne usluge u iznosu većem od 10% njihova kapitala,
2. ulaganja investicijskog društva u instrumente iz članka 158. stavka 2. ovog Zakona drugih investicijskih društava, drugih financijskih institucija, kreditnih institucija, društava za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i društava za pomoćne usluge u kojima to investicijsko društvo ima ulaganja u iznosu većem od 10% kapitala investicijskog društva za kojeg se izračunava kapital,
3. udjeli investicijskog društva u drugim investicijskim društvima, drugim financijskim institucijama, kreditnim institucijama, društvima za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i društvima za pomoćne usluge, različitim od onih iz točke 1. i 2. ovog stavka, u iznosu do 10% njihova kapitala, te ulaganja u instrumente iz članka 158. stavka 2. ovog Zakona tih investicijskih društava, drugih financijskih institucija, kreditnih institucija, društava za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i društava za pomoćne usluge kada predmetni udjeli i ulaganja prelaze 10% kapitala investicijskog društva za kojeg se izračunava kapital (prije odbitaka sukladno ovom članku),
4. udjeli investicijskog društva u društvima za osiguranje i reosiguranje i koncerne osiguravatelja u smislu članka 4. točke 28. ovog Zakona te ulaganja u instrumente iz članka 158. stavka 2. ovog Zakona tih društava za osiguranje i reosiguranje i koncerna osiguravatelja,
5. druge odbitne stavke.
(2) Kad se udjeli drugih investicijskih društava, drugih financijskih institucija, kreditnih institucija, društava za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, društava za pomoćne usluge, društava za osiguranje, društava za reosiguranje ili koncerna osiguravatelja drže privremeno, radi pružanja financijske pomoći u svrhu reorganizacije i financijskog prestrukturiranja tog subjekta, investicijsko društvo može zatražiti od Agencije odobrenje za izuzimanje tih dionica/udjela iz odbitnih stavki njegovog kapitala.
(3) Jedna polovina od ukupnog iznosa odbitnih stavki iz stavka 1. ovog članka odbija se od iznosa osnovnog kapitala, a druga polovina od iznosa dopunskog kapitala I, a nakon primjene ograničenja iz članka 162. stavka 1. i 2. ovog Zakona. Ako je druga polovina od ukupnog iznosa odbitnih stavki veća od dopunskog kapitala I, višak se odbija od osnovnog kapitala.
(4) Investicijsko društvo koje koristi dopunski kapital II za pokriće kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike investicijskog društva osim za rizik namire i rizik druge ugovorne strane, može izračunavati kapital na način iz članka 156. ovog Zakona tako da umjesto odbitnih stavki iz stavka 1., 2. i 3. ovog članka oduzme stavke nelikvidnih sredstava.
(5) Druge odbitne stavke iz stavka 1. točke 5. ovog članka i stavke nelikvidnih sredstava iz stavka 4. ovog članka Agencija će propisati pravilnikom.

Ograničenja kapitala
Članak 162.

(1) Iznos dopunskog kapitala I ne smije prelaziti 100% iznosa osnovnog kapitala.
(2) Ukupan zbroj podređenih instrumenata iz članka 158. stavka 1. točke 3. i kumulativnih povlaštenih dionica s fiksnim dospijećem uključenih u dopunski kapital I ne smije prelaziti 50% osnovnog kapitala.
(3) Za pokriće kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike investicijskog društva osim za rizik namire i rizik druge ugovorne strane, investicijsko društvo može koristiti dopunski kapital II, ali samo do iznosa 150% osnovnog kapitala koji je potreban za pokrivanje tih istih rizika i koji se ne koristi za pokriće bilo kojih drugih rizika.
(4) Uz prethodno odobrenje Agencije, ograničenje iz stavka 3. ovog članka može biti prekoračeno ako zbroj dopunskog kapitala I i dopunskog kapitala II ne prelazi 200% iznosa osnovnog kapitala koji se koristi za pokriće kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike investicijskog društva osim za rizik namire i rizik druge ugovorne strane.
(5) Uz prethodno odobrenje Agencije, investicijsko društvo koje izračunava kapital na način iz članka 156. ovog Zakona umanjeno za stavke nelikvidnih sredstava može prekoračiti ograničenje iz stavka 3. ovog članka ako zbroj dopunskog kapitala I i dopunskog kapitala II ne prelazi 250% iznosa osnovnog kapitala koji se koristi za pokriće kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike investicijskog društva osim za rizik namire i rizik druge ugovorne strane.
(6) Prekoračenje ograničenja kapitala iz stavaka 1. do 5. ovog članka ne uključuje se u izračun kapitala za pokriće kapitalnih zahtjeva.




Odjeljak 2. Upravljanje rizicima

Pododjeljak 1. Opće odredbe o upravljanju rizicima
Upravljanje rizicima
Članak 163.

Upravljanje rizicima je skup postupaka i metoda za utvrđivanje, mjerenje odnosno procjenjivanje, ovladavanje i praćenje rizika, uključujući i izvještavanje o rizicima kojima je investicijsko društvo izloženo ili bi moglo biti izloženo u svom poslovanju.

Knjiga trgovanja i knjiga pozicija kojima se ne trguje
Članak 164.

(1) Knjiga trgovanja investicijskog društva obuhvaća pozicije u financijskim instrumentima i robi koje se drže s namjerom trgovanja ili s namjerom zaštite određenih pozicija knjige trgovanja pod uvjetom da te pozicije nemaju nikakvih ograničenja obzirom na njihovu utrživost ili obzirom na mogućnost zaštite rizika koji iz njih proizlazi.
(2) Knjiga pozicija kojima se ne trguje obuhvaća sve pozicije financijskih instrumenata i roba koje nisu obuhvaćene u pozicijama knjige trgovanja.

Tržišni rizici
Članak 165.

(1) Tržišni rizici su: pozicijski rizik, rizik namire i rizik druge ugovorne strane, rizik prekoračenja dopuštenih izloženosti, valutni rizik i robni rizik.
(2) Pozicijski rizik je rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijene financijskog instrumenta ili, u slučaju izvedenog financijskog instrumenta, iz promjene cijene odnosne varijable. Pozicijski rizik dijeli se na: 1. opći pozicijski rizik – rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijene financijskog instrumenta uslijed promjene razine kamatnih stopa ili većih promjena na tržištu kapitala neovisno o bilo kojoj specifičnoj karakteristici tog financijskog instrumenta,
2. specifični pozicijski rizik – rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijene financijskog instrumenta uslijed činjenica vezanih uz njegova izdavatelja, odnosno u slučaju izvedenog financijskog instrumenta, činjenica u svezi izdavatelja temeljnog financijskog instrumenta.
(3) Rizik namire i rizik druge ugovorne strane su rizici gubitka koji proizlaze iz neispunjavanja obveza druge ugovorne strane na temelju pozicija iz knjige trgovanja.
(4) Rizik prekoračenja dopuštenih izloženosti je rizik gubitka zbog prekoračenja izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba na temelju pozicija iz knjige trgovanja.
(5) Valutni rizik je rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tečaja valuta.
(6) Robni rizik je rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijene robe.

Kreditni rizik
Članak 166.

Kreditni rizik je rizik gubitka koji nastaje zbog neispunjavanja novčane obveze osobe prema investicijskom društvu.

Rizik likvidnosti
Članak 167.

Rizik likvidnosti je rizik gubitka koji proizlazi iz postojeće ili očekivane nemogućnosti investicijskog društva da podmiri svoje novčane obveze u roku dospijeća.

Operativni rizik
Članak 168.

Operativni rizik je rizik gubitka zbog pogrešaka, prekida ili šteta uzrokovanih neadekvatnim internim procesima, osobama, sustavima ili vanjskim događajima uključujući i rizik izmjene pravnog okvira.

Strategije i politike upravljanja rizicima
Članak 169.

Investicijsko društvo je dužno osim ispunjavanja organizacijskih zahtjeva iz članka 36. do članka 43. ovog Zakona, u svrhu dosljedne primjene strategija i politika upravljanja rizicima, utvrditi i dosljedno primjenjivati odgovarajuće administrativne i računovodstvene postupke za djelotvoran sustav unutarnjih kontrola, a osobito:
1. za izračunavanje i provjeravanje kapitalnih zahtjeva za te rizike, i
2. za utvrđivanje i praćenje velikih izloženosti, promjena u velikim izloženostima i za provjeravanje usklađenosti velikih izloženosti s politikama investicijskog društva u odnosu na tu vrstu izloženosti.

Strategije i postupci ocjenjivanja internog kapitala
Članak 170.

(1) Investicijsko društvo dužno je ustrojiti i provoditi primjerene, učinkovite i sveobuhvatne strategije i postupke za kontinuiranu ocjenu i održavanje iznosa, vrste i raspodjele internog kapitala.
(2) Interni kapital je kapital kojeg investicijsko društvo ocijeni adekvatnim u odnosu na vrstu i razinu rizika kojima je ili bi moglo biti izloženo u svom poslovanju.
(3) Strategije i postupci ocjenjivanja internog kapitala podliježu redovitom internom preispitivanju kako bi se osiguralo da su i dalje sveobuhvatni i razmjerni vrsti, opsegu i složenosti investicijskih usluga i aktivnosti koje investicijsko društvo pruža i obavlja.

Načelo likvidnosti i načelo solventnosti
Članak 171.

Investicijsko društvo dužno je poslovati tako da je trajno sposobno ispunjavati sve svoje novčane obveze (načelo solventnosti) i u svakom trenutku pravovremeno ispuniti dospjele novčane obveze (načelo likvidnosti).

Pododjeljak 2. Politike i postupci za upravljanje rizicima

Politike i postupci za upravljanje tržišnim rizicima
Članak 172.

(1) Investicijsko društvo dužno je izraditi i primjenjivati odgovarajuće politike i postupke mjerenja i upravljanja svim značajnim čimbenicima i učincima tržišnih rizika.
(2) Investicijsko društvo dužno je politikama i postupcima iz stavka 1. ovog članka minimalno propisati uključivanje pozicija u knjigu trgovanja, aktivno upravljanje pozicijama u knjizi trgovanja i sustav vrednovanja pozicija u knjizi trgovanja.

Politike i postupci za upravljanje operativnim rizikom
Članak 173.

(1) Investicijsko društvo dužno je izraditi i primjenjivati odgovarajuće politike i postupke za mjerenje i upravljanje operativnim rizikom uključujući i događaje koji nisu česti, ali imaju značajan utjecaj i odrediti što za njih čini operativni rizik u smislu tih politika i postupaka, a u skladu s odredbama članka 168. ovog Zakona.
(2) Investicijsko društvo dužno je usvojiti plan za slučaj nepredviđenih okolnosti i plan kontinuiteta poslovanja kojima se osigurava kontinuitet poslovanja i ograničavanje gubitaka u slučajevima značajnijeg narušavanja ili prekida poslovanja.

Politike i postupci za upravljanje kreditnim rizikom
Članak 174.

(1) Investicijsko društvo dužno je izraditi i primjenjivati odgovarajuće politike i postupke za upravljanje kreditnim rizikom.
(2) Investicijsko društvo dužno je donositi odluke o odobravanju kredita na temelju primjerenih i jasno definiranih kriterija te definirati postupke odlučivanja o odobravanju, promjenama, obnavljanju i refinanciranju kredita.
(3) Investicijsko društvo dužno je uspostaviti i provoditi primjeren sustav upravljanja i praćenja portfelja i pojedinačnih izloženosti koje nose kreditni rizik te provoditi odgovarajuća vrijednosna usklađenja.

Politike i postupci za upravljanje rizikom likvidnosti
Članak 175.

(1) Investicijsko društvo dužno je izraditi i primjenjivati politike i postupke kontinuiranog mjerenja i upravljanja rizikom likvidnosti, redovito revidirati ispravnost postavki na kojima se temelji sustav za upravljanje rizikom likvidnosti, upravljati tekućim i budućim novčanim priljevima i odljevima te usvojiti planove postupanja u situacijama krize likvidnosti.
(2) Agencija će pravilnikom propisati minimalne zahtjeve za upravljanje rizikom likvidnosti investicijskog društva.




Odjeljak 3. Kapitalni zahtjevi

Pododjeljak 1. Minimalni iznos kapitala u odnosu na kapitalne zahtjeve
Članak 176.

Kapital investicijskog društva mora biti veći ili jednak zbroju:
1. kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike
2. kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik i
3. kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.

Članak 177.

(1) Kapital investicijskog društva iz članka 178. ovog Zakona niti u jednom trenutku ne smije biti manji od jedne četvrtine općih troškova iz prethodne poslovne godine.
(2) U slučaju kada je od početka poslovanja investicijskog društva prošlo manje od godinu dana, kapital mora biti jednak četvrtini općih troškova predviđenih poslovnim planom, osim ako Agencija ne zahtijeva prilagodbu tog plana.
(3) Agencija će pravilnikom propisati stavke općih troškova iz stavka 1. ovog članka.

Članak 178.

(1) Iznimno od članka 176. ovog Zakona, investicijsko društvo iz članka 32. ovog Zakona može održavati kapital na razini koja je viša ili jednaka većem od sljedeća dva iznosa:
1. zbroja kapitalnih zahtjeva iz članka 176. točke 1. i 2. ovog Zakona,
2. iznosa iz članka 177. ovog Zakona.
(2) Iznimno od članka 176. ovog Zakona, investicijsko društvo iz članka 35. ovog Zakona, a koje:
1. trguje za vlastiti račun isključivo u svrhu izvršavanja naloga klijenata ili u svrhu ostvarivanja pristupa sustavu poravnanja i namire ili priznatoj burzi, kada djeluje u svojstvu zastupnika ili radi izvršavanja naloga klijenta,
2. ne drži novac ili financijske instrumente klijenta, trguje isključivo za vlastiti račun, nema vanjskih korisnika usluga i čije se izvršavanje i namira vlastitih transakcija odvija pod odgovornošću klirinške organizacije koja jamči za te transakcije, može održavati kapital na razini koja je viša ili jednaka od zbroja:
– zbroja kapitalnih zahtjeva iz članka 176. točke 1. i 2. ovog Zakona i
– iznosa iz članka 177. ovog Zakona.
(3) Investicijska društva iz stavka 1. i 2. ovog članka podliježu drugim odredbama za operativni rizik iz članka 173. ovog Zakona.
(4) Priznata burza je u smislu ovog članka burza koju je priznala Agencija, a ispunjava sljedeće uvjete:
1. trgovanje na burzi obavlja se redovito,
2. posluje u skladu s pravilima koja je izdalo ili odobrilo za njega nadležno tijelo, a koja uređuju uvjete poslovanja burze, uvjete za pristup na burzu i uvjete koje mora zadovoljiti svaki ugovorni odnos da bi bio sklopljen na toj burzi i
3. ima mehanizam namire koji osigurava da se na izvedene fi­nan­cijske instrumente primjenjuju zahtjevi za dnevnim pokrićima, a koja prema procjeni Agencije, predstavljaju odgovarajuće osiguranje.

Odobrenja Agencije
Članak 179.

(1) Agencija investicijskom društvu daje odobrenje za korištenje:
1. naprednog pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva za operativni rizik,
2. internog modela za izračun kapitalnog zahtjeva za rizik druge ugovorne strane i rizik namire,
3. internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijski rizik, valutni rizik i/ili robni rizik,
4. internog modela za vrednovanje opcija,
5. pristupa temeljenog na internim rejting sustavima za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom,
6. drugih internih procjena i modela vezanih za izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik.
(2) Investicijsko društvo dužno je bez odgode obavijestiti Agenciju ako planira izmjenu internog modela iz stavka 1. ovog članka za koji je dobilo odobrenje Agencije. Agencija će na temelju dostavljene dokumentacije i informacija kojima raspolaže, ocijeniti zahtijeva li planirana izmjena promjenu odobrenja.
(3) Agencija može u suradnji s drugim nadležnim tijelima dopustiti da određene uvjete za korištenje pristupa i internih modela ispune matično i ovisno društvo promatrani zajedno ako matično investicijsko društvo u EU i njemu ovisna društva ili ovisna društva matičnog financijskog holdinga u EU koriste pristupe iz stavka 1. točke 1. i 5. ovog članka na grupnoj osnovi.
(4) Investicijsko društvo je dužno bez odgode obavijestiti Agenciju ako prestane ispunjavati uvjete za izdavanje odobrenja iz stavka 1. ovog članka i priložiti:
1. dokaz da odstupanja nisu materijalno značajna ili
2. plan za osiguravanje ispunjavanja uvjeta iz stavka 1. ovog članka.
(5) Agencija će pravilnikom propisati uvjete i dokumentaciju za dobivanje odobrenja iz stavka 1. ovog članka i uvjete za oduzimanje odobrenja.

Pododjeljak 2.  Kapitalni zahtjevi za tržišne rizike i kreditni rizik
Kapitalni zahtjev za pozicijski rizik
Članak 180.

(1) Kapitalni zahtjev za pozicijski rizik investicijsko društvo utvrđuje na osnovi pozicija iz knjige trgovanja.
(2) Kapitalni zahtjev za pozicijski rizik jednak je zbroju kapitalnih zahtjeva za opći pozicijski rizik i kapitalnih zahtjeva za specifični pozicijski rizik. Kapitalni zahtjevi za opći i specifični pozicijski rizik izračunavaju se na temelju neto pozicije u svakom pojedinačnom financijskom instrumentu u knjizi trgovanja.
(3) Pri izračunu kapitalnog zahtjeva za opći pozicijski rizik dužničkih financijskih instrumenata, investicijsko društvo može koristiti pristup temeljen na dospijeću ili pristup temeljen na trajanju.
(4) Iznimno od stavka 3. ovog članka investicijsko društvo može koristiti i interni model, ako je za isti dobilo prethodno odobrenje Agencije.
(5) Kapitalni zahtjev za opći i za specifični pozicijski rizik financijskih instrumenata, investicijsko društvo izračunava primjenom pripadnih metodologija i pondera rizika.
(6) Agencija će pravilnikom propisati način izračuna kapitalnog zahtjeva za opći i za specifični pozicijski rizik.

Kapitalni zahtjev za rizik namire i rizik druge ugovorne strane
Članak 181.

(1) Kapitalni zahtjev za rizik namire i rizik druge ugovorne strane investicijsko društvo utvrđuje na osnovi pozicija iz knjige trgovanja.
(2) Pri izračunu kapitalnog zahtjeva za rizik namire i rizik druge ugovorne strane investicijsko društvo koristi pripadne metode i pondere rizika.
(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, investicijsko društvo može za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik druge ugovorne strane koristiti interni model, ako je za isti dobilo prethodno odobrenje Agencije.
(4) Agencija će pravilnikom propisati način izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik namire i za rizik druge ugovorne strane.

Kapitalni zahtjev za rizik prekoračenja dopuštenih izloženosti
Članak 182.

(1) Investicijsko društvo izračunava kapitalni zahtjev za rizik prekoračenja dopuštenih izloženosti koje su u potpunosti proizašle iz pozicija knjige trgovanja.
(2) Agencija će pravilnikom propisati način izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prekoračenja dopuštenih izloženosti.

Kapitalni zahtjev za valutni rizik
Članak 183.

(1) Investicijsko društvo izračunava kapitalni zahtjev za valutni rizik ako njegova ukupna neto otvorena devizna pozicija (iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje) prelazi 2% kapitala investicijskog društva.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za valutni rizik investicijsko društvo može koristiti i interni model, ako je za isti dobilo prethodno odobrenje Agencije.
(3) Agencija će pravilnikom propisati način izračuna kapitalnog zahtjeva za valutni rizik.

Kapitalni zahtjev za robni rizik
Članak 184.

(1) Kapitalni zahtjev za robni rizik izračunava se na temelju neto pozicije (iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje) u svakoj pojedinoj vrsti robe.
(2) Pri izračunu kapitalnog zahtjeva za robni rizik investicijsko društvo dužno je koristiti jednostavni pristup ili pristup ljestvice dospijeća.
(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za robni rizik investicijsko društvo može koristiti i interni model, ako je za isti dobilo prethodno odobrenje Agencije.
(4) Agencija će pravilnikom propisati način izračuna kapitalnog zahtjeva za robni rizik.

Kapitalni zahtjev za kreditni rizik
Članak 185.

(1) Kapitalni zahtjev za kreditni rizik izračunava se s obzirom na sve investicijske usluge i aktivnosti koje investicijsko društvo pruža i obavlja, uz iznimku pozicija iz knjige trgovanja i nelikvidnih sredstava ako se ista odbijaju sukladno članku 161. stavku 4. ovog Zakona.
(2) Pri izračunu kreditnim rizikom ponderiranog iznosa izlože­nosti investicijsko društvo dužno je koristiti standardizirani pristup.
(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, investicijsko društvo za izračun kreditnim rizikom ponderiranog iznosa izloženosti i iznosa očekivanog gubitka može koristiti pristup temeljen na internim rejting sustavima, ako je za isti dobilo prethodno odobrenje Agencije.
(4) Agencija će pravilnikom propisati način izračuna kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik.



Pododjeljak 3. Kapitalni zahtjev za operativni rizik
Pristupi za izračun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik
Članak 186.

(1) Investicijsko društvo za izračun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik može koristiti jednostavni pristup, standardizirani pristup ili napredni pristup.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, investicijsko društvo mo­že istodobno koristiti više pristupa uz prethodno odobrenje Agencije.
(3) Investicijsko društvo može promijeniti pristup u izračunu kapitalnog zahtjeva za operativni rizik iz jednostavnijeg u sljedeći, metodološki složeniji.
(4) Investicijsko društvo ne može promijeniti pristup u izračunu kapitalnog zahtjeva za operativni rizik iz složenijeg u metodološki jednostavniji, ako za to nema opravdani razlog i prethodno odobrenje Agencije.

Relevantni pokazatelj
Članak 187.

(1) Osnova za izračun relevantnog pokazatelja je neto-prihod koji investicijsko društvo ostvari pružanjem i obavljanjem investicijskih usluga i aktivnosti.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, ako investicijsko društvo nije poslovalo tijekom čitavog ili dijela razdoblja za koje bi trebalo računati relevantni pokazatelj ili iz nekog drugog razloga ne raspolaže podacima potrebnim za izračun relevantnog pokazatelja, investicijsko društvo može, uz prethodno odobrenje Agencije, koristiti poslovne procjene za izračun relevantnog pokazatelja.

Jednostavni pristup
Članak 188.

Kapitalni zahtjev investicijskog društva za operativni rizik primjenom jednostavnog pristupa izražava se kao određeni postotak od relevantnog pokazatelja.

Standardizirani pristup
Članak 189.

(1) Standardizirani pristup za izračun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik podrazumijeva razvrstavanje usluga i aktivnosti investicijskog društva prema pojedinim poslovnim linijama i računanje kapitalnog zahtjeva kao postotka relevantnog pokazatelja.
(2) Kapitalni zahtjev za operativni rizik kod standardiziranog pristupa jednak je zbroju kapitalnih zahtjeva za operativni rizik po svim pojedinačnim poslovnim linijama investicijskog društva.
(3) Investicijsko društvo koje koristi standardizirani pristup mora ispunjavati kvalifikacijske uvjete za standardizirani pristup.

Napredni pristup
Članak 190.

(1) Napredni pristup za izračun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik temelji se na vlastitom sustavu investicijskog društva za mjerenje operativnog rizika za koje investicijsko društvo mora imati prethodno odobrenje Agencije.
(2) Investicijsko društvo koje koristi napredni pristup mora ispunjavati kvalifikacijske uvjete za napredni pristup.

Članak 191.

Agencija će pravilnikom propisati postupke izračuna relevantnog pokazatelja, kapitalnog zahtjeva za operativni rizik primjenom jednostavnog pristupa i standardiziranog pristupa te uvjete korištenja standardiziranog pristupa i naprednog pristupa, kao i uvjete kombinacije pristupa.

Obavještavanje Agencije
Članak 192.

(1) Investicijsko društvo koje koristi jednostavni pristup za izračun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik, dužno je obavijestiti Agenciju o namjeri prelaska na korištenje standardiziranog pristupa za izračun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.
(2) Investicijsko društvo je dužno bez odgode obavijestiti Agenciju ako prestane ispunjavati kvalifikacijske uvjete za standardizirani ili za napredni pristup ili uvjete za kombiniranje pristupa. Investicijsko društvo dužno je uz obavijest priložiti prijedlog mjera i rok za ponovno ispunjavanje propisanih uvjeta.



Odjeljak 4.  Velika izloženost

Izloženost i velika izloženost
Članak 193.

(1) Izloženost investicijskog društva prema osobi ili grupi povezanih osoba proizlazi iz stavki imovine i/ili izvanbilančnih stavki prema toj osobi ili grupi povezanih osoba.
(2) Velika izloženost investicijskog društva je izloženost prema osobi ili grupi povezanih osoba koja je jednaka ili prelazi 10% kapitala investicijskog društva.
(3) Investicijsko društvo je dužno nadzirati i kontrolirati velike izloženosti te izraditi i primjenjivati interne politike i procedure kojima će definirati način identificiranja, evidentiranja i praćenja velikih izloženosti iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje.

Najveća dopuštena izloženost
Članak 194.

(1) Izloženost investicijskog društva prema osobi ili grupi povezanih osoba iz članka 195. ovog Zakona ne smije prelaziti 25% kapitala investicijskog društva.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, izloženost investicijskog društva prema osobi ili grupi povezanih osoba, ako su to osobe iz članka 196. ovog Zakona, ne smije prelaziti 10% kapitala investicijskog društva.
(3) Iznimno od stavka 1. i 2. ovog članka, ako su osobe ili grupa povezanih osoba matično ili ovisno društvo investicijskog društva i/ili jednog ili više ovisnih društava tog matičnog društva, izloženost investicijskog društva prema osobi ili grupi povezanih osoba ne smije prelaziti 20% kapitala investicijskog društva.

Grupa povezanih osoba
Članak 195.

(1) Grupu povezanih osoba čine dvije ili više pravnih ili fizičkih osoba koje, ako se ne dokaže drugačije, za investicijsko društvo predstavljaju jedan rizik, jer:
1. jedna od njih ima, izravno ili neizravno, kontrolu nad drugom odnosno drugima ili
2. su međusobno povezane na način da postoji velika vjerojatnost da uslijed pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne osobe može doći do pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne ili više drugih osoba, a između njih postoji mogućnost prijenosa gubitka, dobiti ili kreditne sposobnosti.
(2) Grupu povezanih osoba čine sve osobe iz stavka 1. ovog članka i s njima povezane osobe na način iz članka 4. točke 12. ovog Zakona.

Osobe u posebnom odnosu s investicijskim društvom
Članak 196.

Osobe u posebnom odnosu s investicijskim društvom prema kojima može nastati ili bi se povećala izloženost su osobe iz članka 4. točke 11. i 12. ovog Zakona.

Ograničenja ukupnih izloženosti
Članak 197.

(1) Ukupna izloženost investicijskog društva prema osobi ili grupi povezanih osoba izračunava se kao zbroj izloženosti iz knjige trgovanja i izloženosti iz knjige pozicija kojima se ne trguje.
(2) Zbroj ukupnih velikih izloženosti investicijskog društva ne smije prelaziti 800% kapitala investicijskog društva.
(3) Zbroj ukupnih izloženosti prema osobama u posebnom odnosu s investicijskim društvom ne smije prelaziti 50% kapitala investicijskog društva.

Prekoračenje najveće dopuštene izloženosti
Članak 198.

(1) Investicijsko društvo mora u svakom trenutku biti usklađeno s ograničenjima propisanim člancima 194. i 197. ovog Zakona.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka investicijsko društvo može prekoračiti najveću dopuštenu izloženost iz članka 194. i 197. ovog Zakona, ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
1. izloženost prema određenoj osobi ili grupi povezanih osoba koja proizlazi iz knjige pozicija kojima se ne trguje ne prelazi ograničenja iz članka 194. i 197. ovog Zakona, odnosno da prekoračenje proizlazi isključivo i u cijelosti iz pozicija knjige trgovanja,
2. investicijsko društvo zadovoljava dodatni kapitalni zahtjev za svako prekoračenje dopuštenih izloženosti sukladno članku 182. ovog Zakona,
3. ako je od dana prekoračenja proteklo najviše deset dana, zbroj izloženosti investicijskog društva prema osobi ili grupi povezanih osoba koja proizlazi iz pozicija knjige trgovanja ne smije prijeći 500% kapitala investicijskog društva,
4. ako je od dana prekoračenja proteklo više od deset dana, zbroj svih prekoračenja investicijskog društva ne smije prijeći 600% kapitala investicijskog društva.

Članak 199.

(1) Investicijsko društvo ne smije namjerno izbjegavati dodatne stope kapitala kojima bi inače podlijegalo zbog prekoračenja izloženosti iz članka 194. ovog Zakona nakon što su ta prekoračenja potrajala duže od deset dana, na način da privremeno prenosi predmetne izloženosti na drugi subjekt unutar iste grupe investicijskog društva u RH ili izvan nje i/ili prividnim transakcijama zatvara izloženosti u razdoblju od deset dana te otvara nove izloženosti.
(2) Investicijsko društvo mora bez odgode obavijestiti Agenciju o svakom prijenosu čiji su učinci navedeni u stavku 1. ovog članka.
(3) Agencija će propisati procedure kako bi onemogućila izbjegavanje dodatne stope kapitala iz stavka 1. ovog članka.
(4) Agencija će obavijestiti Europsku komisiju i Vijeće o procedurama iz stavka 3. ovog članka.

Izvještavanje o izloženosti
Članak 200.

(1) Investicijsko društvo je dužno izvještavati Agenciju tromjesečno o svim velikim izloženostima iz članka 193. ovog Zakona tijekom protekla 3 mjeseca.
(2) Investicijsko društvo je dužno izvještavati Agenciju tromjesečno o svim prekoračenjima najveće dopuštene izloženosti iz članka 198. ovog Zakona tijekom protekla 3 mjeseca. Investicijsko društvo je obvezno, u svakom izvještaju o prekoračenju, izvijestiti o iznosu prekoračenja i nazivu/imenu osobe na koju se odnosi prekoračenje.
(3) U slučaju prekoračenja najveće dopuštene izloženosti iz knjige pozicija kojima se ne trguje, investicijsko društvo obvezno je bez odgode izvijestiti Agenciju, koja će, ako to okolnosti opravdavaju, dopustiti investicijskom društvu da se uskladi u određenom roku.
(4) Agencija će pravilnikom propisati način i rokove izvještavanja o izloženosti.

Odjeljak 5. Ulaganje u kvalificirane udjele nefinancijskih institucija

Nefinancijska institucija
Članak 201.

U smislu ovog odjeljka, nefinancijska institucija je svaka pravna osoba, osim:
1. investicijskih društava i drugih financijskih institucija,
2. kreditne institucije,
3. društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i
4. društva za pomoćne usluge.

Ograničenja ulaganja u kapital nefinancijskih institucija
Članak 202.

(1) Investicijsko društvo ne smije imati kvalificirani udjel u jednoj nefinancijskoj instituciji u iznosu koji prelazi 15% kapitala investicijskog društva.
(2) Ukupni iznos kvalificiranih udjela investicijskog društva u nefinancijskim institucijama ne smije prelaziti 60% kapitala investicijskog društva.

Iznimke od ograničenja ulaganja u kapital nefinancijskih institucija
Članak 203.

(1) Ulaganjima iz članka 202. ovog Zakona, u prve dvije godine nakon stjecanja kvalificiranog udjela, ne smatraju se ulaganja koja je investicijsko društvo steklo u zamjenu za svoja potraživanja u postupku financijskog restrukturiranja te u stečajnom i ovršnom postupku, kao i primjenom instrumenata osiguranja potraživanja sukladno Ovršnom zakonu.
(2) Ulaganjima iz članka 202. ovog Zakona ne smatraju se niti:
1. ulaganja u dionice koje se drže tijekom pružanja investicijske usluge iz članka 5. stavka 1. točke 6. ovog Zakona,
2. ulaganja u dionice ili udjele stečene u ime investicijskog društva, a za tuđi račun te
3. ulaganja u dionice ili udjele koji se drže u knjizi trgovanja.

Prekoračenje ulaganja u kapital nefinancijskih institucija
Članak 204.

Investicijsko društvo može samo u iznimnim okolnostima prekoračiti ograničenja iz članka 202. stavka 1. i 2. ovog Zakona. U tom slučaju Agencija će od investicijskog društva zahtijevati povećanje kapitala ili poduzeti druge nadzorne mjere.




Odjeljak 6. Razina primjene


Pododjeljak 1. Primjena zahtjeva na pojedinačnoj osnovi
Članak 205.

(1) Investicijsko društvo iz članka 32. i članka 35. ovog Zakona sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dužno je na pojedinačnoj osnovi ispunjavati sljedeće:
1. zahtjeve iz članka 169. ovog Zakona o strategiji i politici upravljanja rizicima,
2. zahtjeve iz članka 170. ovog Zakona o strategiji i postupku ocjenjivanja internog kapitala,
3. minimalne kapitalne zahtjeve iz članaka 176. do 178. ovog Zakona,
4. zahtjeve u svezi velikih izloženosti iz članaka 193. do 200. ovog Zakona i
5. zahtjeve u svezi ulaganja u kvalificirane udjele nefinancijskih institucija iz članaka 201. do 204. ovog Zakona.
(2) Obveze iz stavka 1. točke 2. i 5. ovog članka ne odnose se na investicijska društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja:
1. imaju položaj ovisnog investicijskog društva čije matično društvo ima obvezu ispunjavanja odredbi iz stavka 1. ovog članka na konsolidiranoj osnovi i
2. imaju položaj matičnog investicijskog društva koje ispunjava zahtjeve na konsolidiranoj osnovi iz članka 208. stavka 1. ovog Zakona.
(3) Obveze iz stavka 1. točke 2. i 5. ovog članka odnose se na investicijska društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja nisu uključena u nadzor na konsolidiranoj osnovi sukladno člancima 209. i 210. ovog Zakona.
(4) Investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dužno je na pojedinačnoj osnovi postupati sukladno odredbama o objavljivanju iz članaka 219. do 221. ovog Zakona ako:
1. nema položaj ovisnog investicijskog društva čije matično društvo ima obvezu objave u smislu članaka 219. do 221. ovog Zakona na konsolidiranoj osnovi,
2. nema položaj matičnog investicijskog društva i
3. nije uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi, sukladno člancima 209. i 210. ovog Zakona.

Pododjeljak 2. Primjena zahtjeva na konsolidiranoj osnovi
Grupa investicijskog društva u Republici Hrvatskoj
Članak 206.

(1) Grupu investicijskog društva u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: grupa investicijskog društva u RH) čine kreditne institucije, investicijska društva, druge financijske institucije, društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i društva za pomoćne usluge sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili izvan Republike Hrvatske, od kojih jedno od investicijskih društava ima položaj:
1. matičnog investicijskog društva u RH,
2. matičnog investicijskog društva u EU sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
(2) Grupu investicijskog društva u RH čine investicijska društva, druge financijske institucije, društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i društva za pomoćne usluge sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili izvan Republike Hrvatske, od kojih jedno od investicijskih društava ili drugih financijskih institucija ima položaj:
1. matičnog investicijskog društva u RH,
2. investicijskog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koje je s drugim investicijskim društvom ili drugom financijskom institucijom, društvom za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom ili društvom za pomoćne usluge povezano zajedničkim vođenjem,
3. matičnog financijskog holdinga u RH kojemu je ovisno barem jedno investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
4. matičnog financijskog holdinga u drugoj državi članici kojemu je ovisno barem jedno investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili
5. matičnog investicijskog društva u EU sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
(3) Grupa investicijskog društva u RH postoji i ako su istom matičnom financijskom holdingu u RH ili matičnom financijskom holdingu u EU sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, osim investicijskog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, ovisna i investicijska društva drugih država članica.
(4) Grupa investicijskog društva u RH postoji i ako je investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ovisno u odnosu na više financijskih holdinga koji imaju sjedište u Republici Hrvatskoj i drugim državama članicama, i ako je svakome od tih holdinga ovisno investicijsko društvo u svakoj od tih država članica, i ako to investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ima najveći bilančni iznos u odnosu na investicijska društva u drugim državama članicama.
(5) Grupa investicijskog društva u RH postoji i ako su istome matičnom financijskom holdingu sa sjedištem u drugoj državi članici, osim investicijskog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, ovisna i investicijska društva drugih država članica pod uvjetom da niti jedno od ovisnih investicijskih društava nije dobilo odobrenje za rad u državi članici u kojoj je sjedište tog financijskog holdinga i da investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ima najveći bilančni iznos u odnosu na investicijska društva u drugim državama članicama.

Uključivanje u i izuzimanje iz grupe investicijskog društva u RH
Članak 207.

(1) Agencija će za potrebe nadzora na konsolidiranoj osnovi zahtijevati uključivanje u grupu investicijskog društva u RH u sljedeći