Fiskalizacija 2.0 i eRačuni: kako novi sustav utječe na likvidnost i restrukturiranje?

Fiskalizacija 2.0 predstavlja jednu od najvažnijih promjena u administrativnom i financijskom poslovanju hrvatskih poduzetnika tijekom 2026. godine. Novi Zakon o fiskalizaciji uređuje izdavanje, razmjenu i fiskalizaciju elektroničkih računa te dostavu strukturiranih podataka Poreznoj upravi. Sustav se ne odnosi samo na tehničko slanje računa, nego i na fiskalizaciju eRačuna, podatke o njihovu odbijanju te podatke o naplati. Zbog toga Fiskalizacija 2.0 izravno utječe na računovodstvo, prodaju, nabavu, upravljanje potraživanjima i planiranje likvidnosti. (Narodne Novine)

Od 1. siječnja 2026. porezni obveznici u sustavu PDV-a sa sjedištem ili prebivalištem u Hrvatskoj dužni su izdavati i zaprimati eRačune za zakonom obuhvaćene tuzemne transakcije. Subjekti koji nisu u sustavu PDV-a tijekom 2026. imaju obvezu zaprimanja eRačuna, dok se obveza njihova izdavanja za tu skupinu širi od 1. siječnja 2027. godine. Za mikro poduzetnike i obrtnike izvan sustava PDV-a Porezna uprava omogućila je korištenje aplikacije MIKROeRAČUN za zakonom predviđene funkcionalnosti. (Porezna)

Digitalni račun ne znači automatski bržu naplatu

Jedna od najčešćih pogrešnih pretpostavki jest da će eRačun sam po sebi riješiti problem nelikvidnosti. Elektronička razmjena može ubrzati dostavu, knjiženje i odobravanje računa, ali ne mijenja automatski ugovoreni rok plaćanja niti kreditnu sposobnost kupca. Ako kupac ima financijske poteškoće, račun može biti tehnički ispravno zaprimljen i fiskaliziran, a ipak ostati neplaćen.

Zato poduzeća moraju razlikovati tri odvojena procesa: izdavanje računa, prihvat odnosno obradu računa i stvarnu naplatu. Financijski odjel ne smije prihod evidentiran u poslovnim knjigama tretirati kao raspoloživu likvidnost. Za upravljanje novcem relevantan je trenutak očekivane i stvarne naplate.

U praksi je potrebno pratiti prosječan broj dana naplate potraživanja, poznat kao DSO pokazatelj. Rast DSO-a znači da je sve veći dio prihoda vezan u potraživanjima. Ako prihodi rastu 10%, a potraživanja 30%, poduzeće može imati nominalni rast prodaje, ali istodobno pogoršanje likvidnosti. Takav nesrazmjer često je prvi znak da će biti potrebno restrukturiranje obrtnog kapitala.

eRačun kao izvor podataka za rano upozoravanje

Fiskalizacija 2.0 omogućuje strukturiranije praćenje podataka o izdanim, zaprimljenim, odbijenim i naplaćenim računima. Dobro organizirano poduzeće te podatke može koristiti za izradu sustava ranog upozoravanja. Sustav treba automatski izdvojiti račune kojima je istekao rok plaćanja, kupce čiji se obrazac plaćanja pogoršava i račune koji su odbijeni zbog formalnih ili komercijalnih razloga.

Posebno treba pratiti postotak odbijenih računa. Visok udio odbijenih računa može upućivati na pogrešne podatke, neusklađene narudžbenice, sporne isporuke ili slabosti u internom procesu fakturiranja. Svaki dan kašnjenja u ispravku računa produžuje ciklus naplate i povećava potrebu za vanjskim financiranjem.

Primatelj eRačuna dužan je fiskalizaciju zaprimanja provesti odvojeno od samog procesa razmjene, najkasnije pet radnih dana od primitka eRačuna. Zbog toga tvrtke moraju jasno definirati tko je odgovoran za kontrolu ulaznog računa, tko evidentira eventualno odbijanje i tko potvrđuje njegovu obradu u informacijskom sustavu. (Porezna Uprava)

Integracija prodaje, računovodstva i treasury funkcije

Kod mnogih mikro i malih poduzeća prodaja, računovodstvo i upravljanje novcem funkcioniraju kao odvojeni procesi. Prodaja prati izdane račune, računovodstvo knjiži poslovne događaje, a direktor tek povremeno provjerava stanje računa. Takav model više nije dovoljan za poslovanje s visokom razinom financijskog rizika.

Podaci iz eRačuna trebaju se povezati s planom naplate i 13-tjednim cash-flowom. Za svaki značajniji račun potrebno je odrediti očekivani datum naplate, vjerojatnost naplate i odgovornu osobu. Ako račun nije plaćen prema planu, sustav mora automatski ažurirati projekciju likvidnosti.

Treasury funkcija, čak i kada je obavlja direktor ili računovođa, treba imati dnevni pregled novca. Taj pregled treba sadržavati raspoloživa sredstva, odobrene neiskorištene limite, očekivane priljeve, obveze koje dospijevaju i minimalnu novčanu rezervu. Bez takvog pregleda poduzeće može imati velik broj izdanih računa, a ipak ne moći financirati redovno poslovanje.

Utjecaj Fiskalizacije 2.0 na predstečajni postupak

U predstečajnom postupku posebno je važno razdvojiti obveze nastale prije otvaranja postupka od obveza nastalih nakon otvaranja. Od dana otvaranja do završetka postupka dužnik smije obavljati samo plaćanja nužna za redovno poslovanje i ispunjavati dopuštene obveze povezane s novim financiranjem. U pravilu ne smije podmirivati stare dospjele obveze koje su obuhvaćene postupkom, osim zakonom dopuštenih iznimaka. (Zakon)

Ako računovodstveni i informacijski sustav ne može jasno razlikovati stare i nove obveze, postoji ozbiljan rizik pogrešnog plaćanja. Jednako je opasno ako društvo nakon otvaranja postupka nastavlja stvarati nove nepodmirene obveze. Takvo ponašanje pokazuje da plan restrukturiranja nema dovoljnu operativnu osnovu.

eRačun zato treba sadržajno povezati s datumom nastanka obveze, datumom isporuke, datumom dospijeća i statusom u predstečajnom postupku. Plaćanja se ne smiju provoditi samo prema starosti računa ili pritisku dobavljača. Potrebna je jasna matrica odobravanja koja uzima u obzir pravni status obveze i njezinu važnost za kontinuitet poslovanja.

Upravljanje dobavljačima tijekom restrukturiranja

Dobavljači često reagiraju na objavu predstečajnog postupka smanjenjem kreditnih limita, traženjem avansa ili obustavom isporuka. Zato je prije pokretanja postupka potrebno identificirati kritične dobavljače bez kojih poduzeće ne može nastaviti rad. Za svakog od njih treba procijeniti alternativne izvore nabave, potrebno financiranje i minimalnu razinu zaliha.

Digitalni podaci o ulaznim računima omogućuju precizniju segmentaciju dobavljača. Jednu skupinu čine strateški dobavljači čiji prekid isporuke zaustavlja proizvodnju. Drugu skupinu čine zamjenjivi dobavljači kod kojih postoji prostor za pregovore o cijeni ili rokovima. Treću skupinu čine dobavljači proizvoda i usluga koji nisu nužni za stabilizaciju poslovanja.

Takva segmentacija pomaže upravi da ne provodi linearno rezanje svih troškova. Nekritičko smanjenje svih nabava može kratkoročno smanjiti odljeve, ali dugoročno zaustaviti prodaju i smanjiti vrijednost poduzeća. Restrukturiranje mora smanjivati neproduktivne troškove, a istodobno štititi kapacitete koji stvaraju pozitivan novčani doprinos.

Faktoring i financiranje potraživanja

Strukturirani eRačuni mogu olakšati procjenu i financiranje kvalitetnih potraživanja. Faktoring može biti koristan kada poduzeće ima kreditno sposobne kupce, ali preduge rokove naplate. Međutim, faktoring nije zamjena za profitabilno poslovanje. Ako su marže preniske, trošak faktoringa može dodatno pogoršati rezultat.

Prije korištenja faktoringa treba analizirati naknadu, kamatu, regresni rizik i koncentraciju kupaca. Potrebno je utvrditi hoće li se dobiveni novac koristiti za financiranje profitabilnog obrtnog kapitala ili samo za podmirenje starih gubitaka. U drugom slučaju faktoring može postati još jedan oblik odgađanja restrukturiranja.

Operativni i tehnološki rizici

Fiskalizacija 2.0 povećava ovisnost poslovanja o informacijskim sustavima, certifikatima i informacijskim posrednicima. Tvrtka mora imati plan postupanja u slučaju prekida sustava, gubitka pristupa, kibernetičkog incidenta ili greške u integraciji. Potrebno je jasno utvrditi odgovornost internog IT-a, vanjskog računovodstva, ERP dobavljača i informacijskog posrednika.

Posebnu pozornost treba posvetiti kvaliteti matičnih podataka. Pogrešan OIB, adresa, porezni status ili podatak o primatelju može uzrokovati odbijanje računa i kašnjenje naplate. U poduzećima koja se nalaze u financijskim poteškoćama takve greške imaju veći utjecaj jer je raspoloživa novčana rezerva već ograničena.

Maneo pristup digitalnoj likvidnosti

Maneo u procesu restrukturiranja koristi podatke o izdanim i zaprimljenim računima kao osnovu za izradu operativnog modela novčanog toka. Analiziraju se rokovi naplate, ponašanje kupaca, sezonalnost, odbijeni računi i koncentracija potraživanja. Na temelju toga izrađuju se osnovni, negativni i stresni scenarij likvidnosti.

Cilj nije samo tehnički uskladiti poduzeće s Fiskalizacijom 2.0. Cilj je pretvoriti digitalne podatke u upravljačke informacije koje omogućuju ranije donošenje odluka. Kada se podaci koriste pravilno, uprava može prepoznati financijsku krizu prije nastanka blokade i na vrijeme pokrenuti pregovore, refinanciranje ili predstečajni postupak.

Zaključak

Fiskalizacija 2.0 povećava transparentnost poslovnih transakcija, ali ne rješava automatski problem nelikvidnosti. Tvrtke i obrti moraju povezati eRačune s kontrolom naplate, upravljanjem dobavljačima i dnevnim planiranjem novca. U predstečajnom postupku kvaliteta tih podataka postaje temelj za izradu vjerodostojnog plana restrukturiranja.

Maneo pomaže poduzetnicima povezati računovodstvene, porezne i operativne podatke u jedinstven model odlučivanja. Takav pristup omogućuje da se restrukturiranje temelji na stvarnom novčanom toku, a ne samo na povijesnim financijskim izvještajima.

Sadržaj članaka informativnog je karaktera. Mogućnost, opseg i učinci predstečajnog postupka ovise o okolnostima svakog pojedinog dužnika, strukturi tražbina i važećim propisima u trenutku pokretanja postupka.