Rast blokada poslovnih subjekata u 2026.: kada pokrenuti predstečajni postupak?
20.07.2026Autor: Saša Rendulić, osnivač Maneo d.o.o. — 15 godina u predstečajnim postupcima
Autor: Saša Rendulić, osnivač Maneo d.o.o. — 15 godina u predstečajnim postupcima
Likvidnost hrvatskih tvrtki i obrta tijekom 2026. ponovno je postala jedna od ključnih tema financijskog upravljanja. Prema najnovijim podacima Financijske agencije, 30. lipnja 2026. u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje bilo je evidentirano 13.876 poslovnih subjekata s neizvršenim osnovama za plaćanje. To je 11,9% više blokiranih poslovnih subjekata nego u lipnju 2025. godine.
Ukupna glavnica neizvršenih osnova iznosila je 437,7 milijuna eura. Među blokiranim subjektima bilo je 6.072 pravnih osoba i 7.804 fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost. Podaci pokazuju da problem nelikvidnosti nije ograničen samo na velika poduzeća, nego značajno pogađa mikro poduzetnike, male tvrtke i obrtnike. (Fina)
Sama blokada računa još ne daje konačan odgovor treba li pokrenuti predstečajni postupak. Međutim, blokada predstavlja ozbiljan upravljački signal da postojeći model financiranja poslovanja više nije usklađen s rokovima dospijeća obveza.
Poduzeće može imati ugovorene poslove, vrijednu imovinu i dobit iskazanu u računu dobiti i gubitka, a istodobno ne imati dovoljno novca za isplatu plaća, poreza i dobavljača. Upravo je razlika između računovodstvene dobiti i raspoloživog novca jedan od najčešćih uzroka prekasnog reagiranja uprave.
Financijska kriza u pravilu započinje mjesecima prije formalne blokade računa. Prvi znakovi često su produljenje rokova plaćanja dobavljačima, povećanje korištenja dopuštenog prekoračenja, kašnjenje s poreznim obvezama i rast dospjelih potraživanja od kupaca.
Nakon toga slijedi smanjivanje zaliha novca, korištenje kratkoročnih pozajmica vlasnika i odgađanje investicija koje su potrebne za održavanje poslovanja. Ako se problem ne prepozna na vrijeme, poduzeće počinje plaćati samo vjerovnike koji najviše pritiskaju upravu, dok se ostale obveze nekontrolirano akumuliraju.
Takav model selektivnog upravljanja obvezama nije održiva strategija restrukturiranja. On može privremeno odgoditi blokadu, ali istodobno povećava ukupni dug, trošak financiranja i nepovjerenje vjerovnika. Posebno je opasno financirati trajne gubitke novim kratkoročnim zaduženjem. Time se ne rješava uzrok krize, nego se postojeći problem samo prenosi u sljedeće obračunsko razdoblje.
Stečajni zakon predviđa mogućnost otvaranja predstečajnog postupka kada postoji prijeteća nesposobnost za plaćanje, odnosno kada dužnik učini vjerojatnim da postojeće obveze neće moći ispuniti po dospijeću. Zakonska predmnjeva nesposobnosti za plaćanje postoji, među ostalim, kada su neizvršene osnove za plaćanje evidentirane dulje od 60 dana.
Ako je pravna osoba neprekidno blokirana 120 dana, Financijska agencija ima obvezu podnijeti odgovarajući prijedlog ili zahtjev za pokretanje stečajnog postupka, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja. Zbog toga se ozbiljna analiza ne bi trebala pokretati nakon isteka tih rokova, nego mnogo ranije. (Zakon)
Uprava ne bi trebala donositi odluku o predstečaju samo na temelju stanja računa na određeni dan. Potrebno je analizirati trendove u najmanje posljednjih dvanaest mjeseci i izraditi projekcije za sljedećih šest do dvanaest mjeseci. Posebno treba pratiti operativni novčani tok, dane naplate potraživanja, dane plaćanja dobavljača, obrtaj zaliha i raspoloživu likvidnosnu rezervu.
Jedan od najkorisnijih alata u kriznom upravljanju jest 13-tjedni pomični cash-flow. Riječ je o tjednoj projekciji svih očekivanih priljeva i odljeva tijekom sljedeća tri mjeseca.
Takav model mora prikazivati očekivanu naplatu svakog značajnijeg kupca, plaće, porezne obveze, najamnine, energente, leasing, kredite i minimalne nabave potrebne za nastavak rada. Projekcija se treba ažurirati najmanje jednom tjedno, a odstupanja između plana i realizacije moraju se odmah analizirati.
Važan pokazatelj je i takozvani liquidity headroom, odnosno prostor između raspoloživih novčanih sredstava i minimalno potrebne likvidnosti. Ako poduzeće nema dovoljno novca za podmirenje osnovnih obveza ni u realističnom scenariju, uprava mora razmotriti formalno restrukturiranje.
Ako je poduzeće solventno samo pod pretpostavkom da će svi kupci platiti prije roka, da neće nastati nijedan dodatni trošak i da će banka odobriti novo financiranje, takva projekcija nije dovoljno pouzdana.
Predstečajni postupak ima smisla kada poslovanje još uvijek ima održivu ekonomsku jezgru. To znači da poduzeće ima proizvod ili uslugu za koju postoji tržišna potražnja, pozitivnu doprinosnu maržu, operativne kapacitete i realnu mogućnost stvaranja budućeg novčanog toka. Problem tada nije nužno u osnovnoj djelatnosti, nego u prevelikom dugu, nepovoljnoj strukturi financiranja, lošoj naplati ili gubitku na dijelu poslovnih aktivnosti.
Prije odluke o pokretanju postupka potrebno je provesti test održivosti poslovanja. Taj test treba odgovoriti na pitanje može li poduzeće nakon restrukturiranja redovno podmirivati nove obveze i istodobno izvršavati obveze iz plana restrukturiranja. Ako poslovanje ni nakon smanjenja duga, prodaje neoperativne imovine i korekcije troškova ne stvara pozitivan novčani tok, predstečaj neće riješiti temeljni problem.
Predstečaj nije prikladan ni kada uprava nema potpune i pouzdane financijske podatke. Vjerovnici neće podržati plan koji se temelji na nepotpunim evidencijama, neusklađenim saldima ili nerealnim prihodima. Prije pokretanja postupka potrebno je uskladiti poslovne knjige, popisati sve vjerovnike, identificirati instrumente osiguranja i utvrditi stvarnu vrijednost imovine.
U poslovnom govoru i internetskim pretragama još se često koristi izraz predstečajna nagodba. Međutim, aktualni zakonski okvir temelji se na predstečajnom postupku i sudski potvrđenom planu restrukturiranja. Termin predstečajna nagodba može se koristiti radi razumljivosti i SEO prepoznatljivosti, ali pravna dokumentacija mora biti usklađena s važećim Stečajnim zakonom. (MANEO)

Kada postane vjerojatno da poduzeće neće moći redovno podmirivati obveze, uprava više ne smije odluke promatrati isključivo iz perspektive vlasnika. Stečajni zakon zahtijeva da direktori i uprava uzmu u obzir interese vjerovnika, nositelja udjela i drugih relevantnih dionika.
Uprava također mora razmotriti mjere kojima se može izbjeći nesposobnost za plaćanje te izbjegavati namjerne ili krajnje nepažljive radnje koje ugrožavaju održivost poslovanja. (Zakon)
To u praksi znači da je potrebno dokumentirati ključne odluke. Zapisnici uprave trebaju sadržavati financijske podatke na temelju kojih je donesena odluka, razmotrene alternative i obrazloženje izabranog rješenja.
Posebno treba dokumentirati odluke o plaćanju povezanih društava, vlasnika, banaka, dobavljača i drugih vjerovnika. Nedokumentirano selektivno plaćanje može naknadno otvoriti pitanje je li uprava postupala u interesu očuvanja vrijednosti poslovanja i vjerovnika.
Ako je već nastupio stečajni razlog, zakonske obveze postaju strože. Osobe ovlaštene za zastupanje pravne osobe dužne su prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnijeti bez odgode, a najkasnije 21 dan od nastanka stečajnog razloga.
Zbog toga predstečaj treba pripremati dok još postoji prijeteća nesposobnost za plaćanje, a ne nakon potpunog gubitka kontrole nad novčanim tokom. (Zakon)
Kvalitetno restrukturiranje ne svodi se samo na otpis dijela duga. Potrebno je istodobno provesti financijske, operativne i upravljačke mjere. Financijske mjere mogu uključiti odgodu dospijeća, smanjenje kamatne stope, djelomičan otpis, konverziju duga ili prodaju neoperativne imovine.
Operativne mjere mogu uključiti zatvaranje neprofitabilnih lokacija, ukidanje proizvoda s negativnom maržom, promjenu nabavne politike i smanjenje zaliha.
Uprava mora analizirati profitabilnost po kupcu, proizvodu, projektu i poslovnoj jedinici. Ukupan prihod nije dovoljan pokazatelj kvalitete poslovanja. Kupac koji stvara velik prihod, ali plaća sa zakašnjenjem od 180 dana i zahtijeva visoke rabate, može stvarati negativan novčani doprinos.
Jednako tako, projekt s nominalno pozitivnom maržom može biti gubitaški ako se uzmu u obzir troškovi financiranja, reklamacije i dodatni radovi.
Maneo proces započinje dijagnostičkom analizom financijskog, pravnog i operativnog položaja dužnika. Prvo se utvrđuje uzrok krize, a zatim se procjenjuje može li se osnovna djelatnost stabilizirati. Nakon toga izrađuju se projekcije novčanog toka, popis vjerovnika, analiza instrumenata osiguranja i plan pregovora.
Posebna se pozornost posvećuje stakeholder mapi. Banka, Porezna uprava, dobavljač, leasing društvo, zaposlenik i povezano društvo nemaju isti ekonomski ni pravni položaj. Zbog toga se za svaku skupinu vjerovnika mora definirati njezin očekivani povrat, alternativa u slučaju stečaja i razlozi zbog kojih bi trebala podržati plan.
Predstečajni postupak u pravilu mora završiti najkasnije u roku od 120 dana od otvaranja. Sud može dopustiti produljenje do dodatnih 180 dana ako je postignut napredak u pregovorima i postoji vjerojatnost uspješnog završetka postupka.
Taj vremenski okvir ne ostavlja prostor za dugotrajno prikupljanje podataka nakon otvaranja postupka. Najvažniji dio analize i pregovaračke pripreme zato se treba provesti unaprijed. (Zakon)
Blokada računa nije samo problem platnog prometa, nego pokazatelj da je potrebno preispitati cjelokupni model poslovanja. Predstečajni postupak može zaštititi održivu djelatnost, radna mjesta i poslovne odnose, ali samo ako se pokrene pravodobno. Najveću vrijednost postupak ima dok uprava još ima dovoljno podataka, vremena i pregovaračke snage.
Maneo pomaže tvrtkama i obrtima procijeniti je li predstečajna nagodba odnosno predstečajni postupak odgovarajuće rješenje ili je potrebno primijeniti drugi model restrukturiranja. Cilj nije samo privremeno zaustaviti pritisak vjerovnika, nego oblikovati održiv model poslovanja koji može dugoročno generirati novac i izvršavati preuzete obveze.
Ako vaša tvrtka kasni s plaćanjima, koristi nove kredite za pokrivanje starih obveza ili očekuje blokadu računa, stručnu procjenu treba provesti prije nego što financijska kriza prijeđe u stečajni razlog.

Sadržaj članaka informativnog je karaktera. Mogućnost, opseg i učinci predstečajnog postupka ovise o okolnostima svakog pojedinog dužnika, strukturi tražbina i važećim propisima u trenutku pokretanja postupka.

Autor: Saša Rendulić, osnivač Maneo d.o.o. — 15 godina u predstečajnim postupcima
Saša Rendulić osnivač je i direktor društva Maneo, specijaliziranog za predstečajne postupke. Zajedno sa timom njegovih najbližih stručnjaka koji čine dipl. ekonomisti, odvjetnici, stečajni upravitelji, revizori i knjigovođe, više od 18 godina bavi se predstečajevima i stečajevima. Tijekom karijere vodio je više od 1000 predstečajnih postupaka (odnosno 70% od ukupnog broja svih predstečajeva u RH), što ga svrstava među najiskusnije stručnjake za područje predstečajnog restrukturiranja u Hrvatskoj.