Predstečaj za obrtnike u Hrvatskoj: kako restrukturirati dug i zaštititi održivo poslovanje?

Financijska kriza obrta zahtijeva drugačiji pristup od krize društva s ograničenom odgovornošću. Obrt nije zasebna pravna osoba odvojena od svojeg vlasnika na način na koji je trgovačko društvo odvojeno od članova društva. Zbog toga se poslovne obveze obrta izravnije povezuju s imovinskim položajem obrtnika.

Zakon o obrtu propisuje da obrtnik za obveze nastale u obavljanju obrta odgovara cjelokupnom svojom imovinom, uz zakonom propisana ograničenja i izuzeća od ovrhe. Ovrha se pod određenim uvjetima ne može provesti na stvarima i pravima nužnima za obavljanje djelatnosti ako je ona glavni izvor sredstava za život, kao ni na nekretnini u opsegu potrebnom za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba. Primjena tih zaštita ovisi o okolnostima konkretnog slučaja i ne treba ih tumačiti kao opću zaštitu cjelokupne osobne imovine. (Zakon)

Zašto obrtnici moraju reagirati ranije?

Kod trgovačkog društva financijska kriza primarno ugrožava imovinu društva. Kod obrtnika posljedice mogu zahvatiti i privatnu financijsku stabilnost vlasnika. Poseban rizik predstavljaju osobna jamstva, hipoteke, zadužnice i krediti koje je obrtnik ugovorio za potrebe poslovanja.

Najnoviji Finini podaci pokazuju da su 30. lipnja 2026. među blokiranim poslovnim subjektima bile 7.804 fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost. Njihove neizvršene osnove za plaćanje iznosile su ukupno 140,1 milijun eura. Ti podaci potvrđuju da su obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju djelatnost znatan dio ukupnog problema poslovne nelikvidnosti. (Fina)

Obrtnik zato ne bi trebao čekati formalnu blokadu računa. Reakcija je potrebna kada se redovno koriste porezna sredstva za financiranje poslovanja, kada se povećavaju privatne pozajmice obrtu ili kada se dobavljačima stalno produljuju rokovi plaćanja. Dodatni znak upozorenja jest situacija u kojoj vlasnik više ne može jasno razlikovati poslovne od privatnih troškova.

Može li se nad obrtnikom provesti predstečajni postupak?

Stečajni zakon omogućuje provedbu predstečajnog i stečajnog postupka nad pravnim osobama i nad imovinom dužnika pojedinca. Dužnikom pojedincem smatra se fizička osoba koja je obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti ili fizička osoba koja je obveznik poreza na dobit. Obrtnik koji ispunjava te pretpostavke može stoga biti subjekt predstečajnog postupka. (Zakon)

Predstečaj za obrtnike ima smisla kada djelatnost još ima realnu ekonomsku vrijednost. To znači da postoji stabilna baza kupaca, pozitivna marža i mogućnost nastavka rada nakon promjene strukture duga. Ako djelatnost dugoročno stvara gubitak i nema realnu mogućnost promjene, formalni postupak neće sam po sebi stvoriti održiv poslovni model.

U internetskim pretragama često se koristi izraz predstečajna nagodba za obrt. Stručno je preciznije govoriti o predstečajnom postupku i planu restrukturiranja obrtnika odnosno dužnika pojedinca. Ipak, oba izraza mogu se koristiti u edukativnom sadržaju kako bi poduzetnici lakše pronašli relevantne informacije.

Potrebno je razdvojiti poslovni i privatni dug

Prvi korak analize jest izrada potpune mape obveza. Potrebno je posebno evidentirati dugove nastale obavljanjem obrta, privatne potrošačke kredite, stambene kredite, porezne obveze, leasing, dugove prema dobavljačima i obveze prema zaposlenicima. Također treba popisati sva osobna jamstva koja je obrtnik dao za obrt ili povezane osobe.

Posebno je važno utvrditi koje su obveze povezane s djelatnošću, a koje s privatnim životom obrtnika. Predstečajni postupak ne mora jednako djelovati na sve vrste tražbina. Kod dužnika pojedinca određene tražbine koje nisu povezane s obavljanjem djelatnosti mogu imati drugačiji tretman u odnosu na poslovne obveze. (Zakon)

Potrebno je analizirati i bračnu stečevinu, suvlasničku imovinu i imovinu opterećenu založnim pravima. Sama činjenica da je određena nekretnina ili pokretnina privatna ne znači automatski da je izvan dosega vjerovnika. Za svaku imovinsku stavku potrebno je utvrditi vlasništvo, terete i pravni položaj.

Privatna potrošnja mora biti dio cash-flowa

Kod obrta se poslovni i privatni novčani tokovi često preklapaju. Vlasnik iz poslovanja financira životne troškove, stambeni kredit, vozilo i obiteljske obveze. Zbog toga plan restrukturiranja obrta mora uključiti realan iznos sredstava potreban za osnovne privatne potrebe vlasnika.

Ako se privatna potrošnja izostavi iz projekcije, plan će precijeniti iznos dostupan vjerovnicima. Ako se privatna potrošnja postavi previsoko, vjerovnici mogu zaključiti da se teret restrukturiranja nerazmjerno prenosi na njih. Potrebno je postići razumnu i dokumentiranu ravnotežu.

Preporučljivo je uspostaviti odvojene račune, kartice i procedure odobravanja troškova. Svako privatno povlačenje novca treba biti evidentirano. To ne služi samo računovodstvenoj urednosti, nego i upravljanju likvidnošću tijekom cijelog postupka.

Test održivosti obrta

Održivost se ne procjenjuje samo prema ukupnom prometu. Potrebno je izračunati doprinosnu maržu svakog proizvoda ili usluge. Obrt može imati visok promet, ali vrlo malo novca nakon pokrića materijala, vanjskih usluga i rada.

Treba analizirati i produktivnost vlasnika i zaposlenika. Kod uslužnih obrta velik dio prihoda ovisi o raspoloživim radnim satima. Ako cijena sata ne pokriva plaće, doprinose, administraciju, poreze i neproduktivno vrijeme, povećanje broja poslova može dodatno povećati financijski pritisak.

Za sezonske obrte potrebno je izraditi mjesečne ili tjedne projekcije. Godišnji rezultat može izgledati pozitivan, dok tijekom nekoliko mjeseci izvan sezone nema dovoljno novca za redovne obveze. Restrukturiranje mora uzeti u obzir sezonalnost, a dinamiku otplate treba prilagoditi stvarnom obrascu stvaranja novca.

Imovina nužna za nastavak djelatnosti

Potrebno je razlikovati operativno nužnu i neoperativnu imovinu. Stroj, vozilo, alat ili poslovni prostor mogu biti ključni za stvaranje prihoda. Njihova prodaja može kratkoročno donijeti novac, ali istodobno smanjiti sposobnost obrta da nastavi rad.

S druge strane, neiskorištena oprema, višak vozila, zalihe bez prometa ili nekretnina koja nije nužna za djelatnost mogu biti izvor likvidnosti. Odluka o prodaji mora se temeljiti na procjeni novčanog učinka, poreznih posljedica i utjecaja na buduće poslovanje.

Posebno treba analizirati imovinu u leasingu ili pod založnim pravom. Obrtnik možda formalno koristi imovinu, ali nema punu slobodu raspolaganja. Razlučni i izlučni vjerovnici imaju poseban pravni položaj koji se mora uzeti u obzir pri izradi plana. (Zakon)

Operativno restrukturiranje obrta

Kod obrta se znatan dio restrukturiranja može provesti relativno brzo. Moguće je smanjiti broj usluga, zatvoriti neprofitabilnu lokaciju, promijeniti cjenik ili uvesti avansno plaćanje. Također se mogu pregovarati novi uvjeti s dobavljačima i smanjiti zalihe koje se sporo obrću.

Obrtnik treba analizirati svakog većeg kupca. Kupac koji stalno kasni može predstavljati veći rizik nego korist, bez obzira na količinu narudžbi. Uvođenje kreditnih limita i obveznih predujmova može smanjiti prihod, ali poboljšati novčani tok i kvalitetu poslovanja.

Važno je odvojiti poslove koji stvaraju prihod od poslova koji stvaraju novac. Dugoročni projekti s velikim završnim plaćanjem mogu biti profitabilni na papiru, ali previše opteretiti likvidnost. U takvim slučajevima treba pregovarati etapno fakturiranje ili avans.

Plaćanja tijekom predstečajnog postupka

Od podnošenja prijedloga do otvaranja postupka, kao i tijekom otvorenog predstečaja, dužnik može obavljati samo zakonom dopuštena plaćanja nužna za redovno poslovanje. Stare dospjele obveze u pravilu se ne smiju selektivno podmirivati mimo pravila postupka. (Zakon)

Kod obrtnika je posebno važno spriječiti neformalno plaćanje vjerovnika gotovinom ili privatnim računima. Svaka transakcija treba imati jasnu poslovnu svrhu i dokumentaciju. Netransparentna plaćanja mogu ugroziti povjerenje vjerovnika i otežati dokazivanje urednog postupanja.

Nove obveze koje nastaju nakon otvaranja postupka moraju se strogo kontrolirati. Obrt ne smije preuzimati nove poslove ako nema dovoljno novca za materijal, plaće, poreze i ostale povezane troškove. Prodaja koja stvara novi dug nije dio oporavka, nego nastavak krize.

Pregovori s vjerovnicima obrta

Ključni vjerovnici obrta najčešće su Porezna uprava, banke, leasing društva i dobavljači. Svaki od njih ima drugačiji interes. Dobavljač može biti zainteresiran za nastavak suradnje, dok banka primarno analizira vrijednost osiguranja i sposobnost otplate.

Pregovori moraju biti utemeljeni na podacima. Vjerovniku treba pokazati povijest poslovanja, uzroke problema, mjere koje su već provedene i iznos koji se realno može plaćati. Neispunjiva obećanja kratkoročno mogu odgoditi pritisak, ali dugoročno smanjuju vjerodostojnost.

Kod obrtnika je posebno važna osobna komunikacija s ključnim vjerovnicima. Poslovni odnosi često traju godinama i temelje se na povjerenju. Pravodobno i transparentno objašnjenje može povećati spremnost vjerovnika da podrži restrukturiranje.

Kada predstečaj nije najbolje rješenje?

Predstečaj nije opravdan ako obrt nema realnu buduću djelatnost. Ako nema kupaca, potrebnih dozvola, ključnih radnika ili mogućnosti financiranja redovnog poslovanja, potrebno je razmotriti druge opcije. Nastavak stvaranja novih obveza samo povećava gubitak za vlasnika i vjerovnike.

Također treba razmotriti je li poslovanje moguće nastaviti u manjem opsegu. Ponekad nije potrebno zadržati cijelu postojeću strukturu. Održiv dio djelatnosti može biti znatno manji, ali profitabilniji i likvidniji.

Odluka mora biti donesena na temelju realnih scenarija, a ne isključivo emocionalne povezanosti vlasnika s obrtom. Cilj restrukturiranja nije očuvati svaki dio postojećeg poslovanja, nego sačuvati onu ekonomsku vrijednost koja ima održivu budućnost.

Maneo pristup predstečaju obrtnika

Maneo kod obrtnika istodobno analizira poslovni model, porezni položaj, strukturu duga i izloženost osobne imovine. Izrađuje se objedinjeni poslovni i privatni cash-flow kako bi se utvrdio stvarni kapacitet namirenja. Nakon toga oblikuje se plan operativnih mjera i pregovaračka strategija prema vjerovnicima.

Posebno se analiziraju jamstva, založna prava i imovina potrebna za nastavak rada. Cilj je spriječiti da se plan temelji na prodaji imovine bez koje obrt više ne može stvarati prihod. Istodobno se identificira imovina koja nije ključna i koja može pomoći financiranju restrukturiranja.

Zaključak

Predstečaj za obrtnike može biti učinkovit instrument očuvanja održive djelatnosti, ali samo ako se pokrene dovoljno rano. Zbog osobne odgovornosti obrtnika zakašnjela reakcija može imati dugoročne posljedice za poslovnu i privatnu imovinu.

Maneo pomaže obrtnicima procijeniti postoji li realna osnova za predstečajnu nagodbu odnosno plan restrukturiranja. Cilj je stabilizirati poslovanje, zaštititi kapacitet stvaranja prihoda i uspostaviti realnu dinamiku namirenja vjerovnika.

Sadržaj članaka informativnog je karaktera. Mogućnost, opseg i učinci predstečajnog postupka ovise o okolnostima svakog pojedinog dužnika, strukturi tražbina i važećim propisima u trenutku pokretanja postupka.