Koliko košta predstečajni postupak? Kako razumjeti strukturu troška i realnu vrijednost

Zašto je „koliko košta?" pogrešno prvo pitanje

Kada vlasnik tvrtke prvi put razmišlja o pokretanju predstečajnog postupka, gotovo uvijek postavlja isto prvo pitanje: koliko to košta?

Razumljivo. Poslovanje u krizi znači da svaki euro više dolazi kao dodatan pritisak. Znajući okvirni iznos unaprijed čini se kao osnova za odluku.

Problem je u tome što je odgovor na to pitanje — kad se traži prvo, bez konteksta — najčešće netočan ili beskoristan. Trošak predstečajnog postupka ne funkcionira kao cijena proizvoda. Funkcionira kao trošak pravnog spora ili operativnog zahvata: ovisi o kompleksnosti, o kojoj se malo može reći bez detaljne procjene same situacije.

Ovaj članak neće vam dati konkretan iznos. Ali će vam objasniti:

• Iz čega se stvarno sastoji trošak predstečajne nagodbe
• Koji faktori određuju konačnu cijenu
• S čim taj trošak treba realno usporediti (a s čim se najčešće pogrešno uspoređuje)
• Kada i kako se dobiva stvarna procjena

Cilj je da nakon čitanja imate okvir za razmišljanje o cijeni — ne broj bez konteksta.

Fiksni troškovi predstečajnog postupka — što je zakonom određeno

Prvi dio ukupnog troška je zakonom određen i predvidiv za sve postupke. On uključuje:

Sudske pristojbe i takse

Pokretanje predstečajnog postupka podrazumijeva pristojbe koje su definirane zakonskim propisima i objavljuju ih trgovački sudovi. Iznos ovisi o veličini tvrtke i pravnom obliku, ali nije stvar pregovora — plaća se prema važećem cjeniku. Osnovni okvir naveden je u Stečajnom zakonu, koji regulira i predstečajni i stečajni postupak.

FINA takse i naknade

Financijska agencija Republike Hrvatske (FINA) provodi ključne administrativne procedure u predstečajnom postupku — vođenje registra tražbina, pripremu izvještaja, koordinaciju između sudionika. Takse su definirane cjenikom i predvidive.

Naknada povjerenika

Sud imenuje povjerenika koji nadzire postupak. Naknada povjerenika je definirana Stečajnim zakonom i podzakonskim aktima — dakle, ni ovdje se ne pregovara, no naknada povjerenika se pokriva iz gore navedene sudske pristojbe. 

Poanta ove kategorije: ovi troškovi čine bazni okvir postupka. Predvidivi su, nisu varijabla i za sve tvrtke slične veličine iznosi su vrlo slični.

Varijabilni troškovi — što određuje ukupnu cijenu

Ovdje počinju stvarne razlike. Honorar profesionalnog savjetnika koji vodi postupak — koji priprema strategiju, dokumentaciju i pregovore — ovisi o kompleksnosti konkretnog slučaja.

Pet ključnih faktora koji određuju kompleksnost:

Kompleksnost vjerovničke strukture

Tvrtka s pet vjerovnika (banka, dva dobavljača, Porezna uprava, jedan lizing) je bitno drugačiji projekt od tvrtke sa 45 vjerovnika različitih tipova. Pregovori s manje sudionika idu brže i traže manje resursa; više sudionika zahtijeva individualnu strategiju za svaku grupu.

Visina i tip duga

Restrukturiranje duga od 500.000 eura prema jednoj banci nije isto što i restrukturiranje 3 milijuna eura raspoređenih preko banaka, dobavljača, poreznih obveza i lizinga. Kompleksnost raste s brojem tipova vjerovnika, ne samo s brojem eura, ali isto tako različita je od vjerovnika do vjerovnika.

Postojanje osiguranja i izlučnih tražbina

Ako dio duga ima kolateral (hipoteka, založno pravo), postupak uključuje razlučne vjerovnike koji imaju drugačije pravne pozicije. Ako dobavljači imaju izlučne tražbine (roba s pridržajem prava vlasništva), i to komplicira strukturu i traži dodatnu analizu.

Sektorska specifičnost

Predstečaj građevinske tvrtke funkcionira drukčije od predstečaja u trgovini ili turizmu. Sektor određuje tipične strukture cash flowa, tipove vjerovnika i regulatorne posebnosti — građevinski projekti sa zadržanim depozitima drugih investitora, na primjer, zahtijevaju specifičan pristup.

Vremenska hitnost

Predstečajni postupak može se pokrenuti dok je blokada računa kraća od 60 dana. Ako je vlasnik došao rano — u prvim tjednima blokade — postoji vrijeme za temeljitu pripremu. Ako je došao 55. dana, cijeli proces mora biti komprimiran, što traži intenzivniji angažman tima i može utjecati na honorar.

Što uključuje profesionalno vođenje predstečajnog postupka

Da bi shvatili što određuje honorar, korisno je razumjeti koje sve faze uključuje vođenje predstečajnog postupka.

Faza 1: Dijagnostička analiza

Detaljna analiza financijskog stanja tvrtke. Analiziraju se bilanca, cash flow, dužnička struktura, kolaterali, mogućnosti restrukturiranja. Ovaj korak određuje je li predstečaj uopće izvediv, i ako jest — u kojem opsegu.

Faza 2: Strategija i plan restrukturiranja

Priprema plana financijskog restrukturiranja koji uključuje projekcije, ažurirane poslovne planove, scenarije otpisa i reprograma, prijedloge dogovora s vjerovnicima. Ovo je najzahtjevniji dio postupka jer određuje uspjeh cijelog projekta.

Faza 3: Dokumentacija i podnošenje

Formalno pokretanje postupka pred trgovačkim sudom podrazumijeva pripremu opsežne dokumentacije prema propisima Ministarstva pravosuđa. Greške u ovoj fazi mogu dovesti do odbijanja prijedloga ili produžetka postupka.

Faza 4: Pregovori s vjerovnicima

Aktivan angažman s bankama, dobavljačima, Poreznom upravom i drugim vjerovnicima. Uspješan pregovarački proces zahtijeva različit pristup za svaku grupu vjerovnika.

Faza 5: Ročišta i formalne procedure

Sudska ročišta, ispitivanje tražbina, glasovanje o planu. Sve faze zahtijevaju pripremu i praćenje kroz nekoliko mjeseci trajanja postupka.

Faza 6: Implementacija nagodbe

Nakon što je plan potvrđen, prati se njegovo izvršavanje. Ovaj dio uključuje sve od monitoringa isplata do rješavanja incidentnih problema koji se mogu pojaviti tijekom implementacije.

Poanta: honorar predstečajnog savjetnika reflektira sve ove faze — dakle mjesece rada, ne jednu aktivnost.

Realna usporedba — trošak predstečaja vs alternativni troškovi

Ovo je najvažniji odjeljak za razumijevanje stvarne cijene predstečajnog postupka.

Kada vlasnik čuje iznos za honorar i sudske troškove, prva reakcija je često „to je puno". Ali u usporedbi s čim? U poslovnoj krizi, opcija „ne raditi ništa" nikad nije besplatna — samo se njezini troškovi ne fakturiraju otvoreno.

Trošak nedjelovanja

Vlasnik koji čeka i ne poduzima ništa također snosi troškove — samo su oni nevidljivi.

• Postupno kopnjenje imovine kroz kašnjenja i ovrhe
• Rastući iznosi kamata i pristojbi
• Gubitak kupaca i dobavljača
• Slabljenje pregovaračke pozicije s bankama
• Rastuća osobna odgovornost direktora uz svaki dan pasivnosti

Cijena „ne raditi ništa" nije nula — ona je često najveća od svih opcija, samo je nevidljiva do trenutka kad je gotovo.

Trošak stečaja

Stečajni postupak je alternativa koja gotovo uvijek košta znatno više od predstečaja — i za tvrtku, i za vlasnika.

• Tvrtka prestaje postojati
• Imovina se rasprodaje javnim nadmetanjem, često za znatno nižu vrijednost od knjigovodstvene
• Vjerovnici dobivaju znatno manje nego u predstečajnoj nagodbi
• Vlasnik gubi kapital, nerijetko i osobna sredstva
• Direktor izlaže se pravnim i imovinskim rizicima
• Sudski trošak stečajnog postupka nije zanemariv i traje 18 mjeseci ili duže

Prema podacima ACREDIA-e, u Hrvatskoj je 2025. zabilježeno 3.896 stečajeva, a u prva dva mjeseca 2026. dodatnih 828 — brojke koje pokazuju koliko često se scenarij stečaja realizira kad se predstečaj propusti kao opcija.

Trošak pokušaja bez stručne pomoći

Neki vlasnici razmišljaju o samostalnom pokretanju predstečaja da bi „uštedjeli" na honoraru savjetnika. Statistički, uspješnost takvih pokušaja je značajno niža.

• Odbijanje plana od strane suda ili vjerovnika
• Propuštanje ključnih rokova
• Loše strukturirani prijedlozi koji dodatno štete pregovaračkoj poziciji
• U najgorem slučaju, prelazak u stečaj koji se mogao izbjeći

„Ušteda" na honoraru se u tim slučajevima ispostavlja kao daleko veći ukupni trošak.

Najčešće zablude vlasnika oko cijene predstečaja

Zabluda 1: „Predstečaj je preskup za manje tvrtke."

Cijena predstečaja skalira s kompleksnošću, ne s veličinom tvrtke prema prihodu. Manja tvrtka s jednostavnijom vjerovničkom strukturom može proći kroz postupak s bitno manjim troškom nego velika tvrtka s kompleksnim dugovima.

Zabluda 2: „Cijena se mora dati odmah, telefonom."

Ozbiljan predstečajni savjetnik nikad ne daje konkretan iznos bez uvida u situaciju. Iznos bez procjene je ili prekomjeran (da se pokrije rizik) ili prenizak (da se sklopi posao, s naknadnim eskaliranjem). Ni jedno ni drugo nije korisno vlasniku.

Zabluda 3: „Odvjetnik mi je jeftiniji, ne trebam savjetnika."

Odvjetnik i predstečajni savjetnik nisu zamjenske uloge. Odvjetnik pokriva pravni aspekt; predstečajni savjetnik pokriva strategiju restrukturiranja, financijsku analizu i pregovore. U složenijim postupcima potrebne su obje uloge — nijedna ne zamjenjuje drugu.

Zabluda 4: „Ako platim skupo pripremu, to je dvostruki trošak."

Kvalitetna priprema smanjuje, ne povećava, ukupan trošak postupka. Postupci koji propadaju ili se otežu obično su rezultat loše pripreme — a skupe su ne samo same neuspješnošću, nego i vremenom i pravnim komplikacijama koje slijede.

Kada je pravi trenutak razgovarati o trošku

Konkretan iznos za konkretnu tvrtku se daje nakon inicijalne procjene, ne prije. Kod većine ozbiljnih predstečajnih savjetnika, inicijalna konzultacija je besplatna u Maneu i uključuje:

• Osnovnu analizu financijskog stanja
• Procjenu izvedivosti predstečajnog postupka
• Preliminarnu ocjenu kompleksnosti
• Okvirnu ponudu s jasno strukturiranim troškovima

Ovaj korak vlasniku daje jasnu sliku prije obveze. Bez njega, svaki broj je pogađanje.

Ako ste u ranoj fazi krize i prepoznajete znakove, pravi trenutak za takvu konzultaciju je odmah — brzina reakcije direktno određuje troškove i ishode svake sljedeće opcije.

FAQ — najčešća pitanja o trošku predstečajnog postupka