Operativno restrukturiranje u predstečaju: kako smanjiti troškove i sačuvati prihod?
06.11.2026Autor: Saša Rendulić, osnivač Maneo d.o.o. — 15 godina u predstečajnim postupcima
Autor: Saša Rendulić, osnivač Maneo d.o.o. — 15 godina u predstečajnim postupcima
Operativno restrukturiranje uspijeva kada tvrtka nakon promjene stvara više održivog novca. Manji troškovi sami po sebi nisu dovoljan dokaz. Ako rez u prodaji, servisu ili proizvodnom kapacitetu ukloni više doprinosa nego troška, likvidnost će se pogoršati. Zato plan mora odgovoriti što se mijenja, koliki je neto učinak, kada nastaje i koliko provedba prethodno košta.
Predstečaj može stvoriti prostor za takvu promjenu uređenjem starih obveza. Uprava taj prostor treba pretvoriti u bolju ekonomiku budućeg poslovanja. Financijsko restrukturiranje određuje kako će se dug plaćati; operativno restrukturiranje treba omogućiti da novac za plaćanje nastane.
Prije odluke o rezovima treba utvrditi gubi li tvrtka zbog preniskih cijena, nepovoljnog prodajnog miksa, prevelikih kapaciteta ili neučinkovitog izvršenja. Svaki uzrok traži drukčiju mjeru. Smanjenje troška ureda teško će popraviti proizvod koji se prodaje ispod opravdanih troškova isporuke.
Prihod zato treba razložiti po proizvodima, uslugama, kupcima ili lokacijama. Uz nabavu i izravni rad, u analizu ulaze rabati, povrati, reklamacije, hitne isporuke i drugi troškovi koje određeni posao stvara. Kupac s velikim prometom može biti slab izvor novca ako istodobno traži velik popust, mnogo dodatnog rada i dug rok plaćanja.
Doprinos pokriću jest prihod umanjen za troškove koji se mijenjaju s promatranim poslom. Preostali iznos pokriva troškove kapaciteta i zajedničke funkcije. On ne zamjenjuje cjelovitu profitabilnost, ali pomaže spriječiti pogrešnu odluku da se ukine aktivnost koja još financira ostatak društva.
Za konačnu odluku potrebno je promatrati i ograničeni resurs. Ako jedan stroj ili stručni tim može obaviti samo određeni broj poslova, prednost dobivaju poslovi s najboljim održivim doprinosom po jedinici tog kapaciteta, uz mogućnost naplate i ugovorne obveze. Najveći prihod po poslu nije nužno najbolja uporaba ograničenog kapaciteta.
Izvještaj o profitabilnosti često raspoređuje upravu, računovodstvo, najamninu i IT na poslovnice ili proizvode. Raspodjela pomaže sagledati ukupni rezultat, ali ne dokazuje da će taj trošak nestati zatvaranjem jedne aktivnosti.
Hipotetski primjer. Produktna linija ostvaruje 50.000 EUR mjesečnog prihoda i 35.000 EUR promjenjivih troškova. Doprinos pokriću iznosi 15.000 EUR. Dodijeljeno joj je još 20.000 EUR fiksnih i zajedničkih troškova pa izvještaj pokazuje gubitak od 5.000 EUR.
Ako zatvaranjem stvarno nestaje samo 6.000 EUR tih troškova, a preostalih 14.000 EUR ostaje, društvo bi izgubilo 15.000 EUR doprinosa i uštedjelo 6.000 EUR. Mjesečni rezultat pogoršao bi se za 9.000 EUR, prije troškova zatvaranja. Pretpostavka je da se oslobođeni kapacitet ne može odmah iskoristiti za drugi posao.
To ne znači da takvu liniju treba trajno zadržati. Moguće su korekcija cijene, promjena proizvoda, stvarno smanjenje zajedničkog kapaciteta ili zamjena profitabilnijim poslom. Zaključak je da se odluka temelji na promjeni rezultata cijelog društva, a ne samo na minusu raspoređenom jednoj stavci.
Rast cijene može popraviti rezultat brže od organizacijskog reza, ali samo ako se zadrži dovoljno potražnje. U istom hipotetskom primjeru povećanje cijene od 5% donosi dodatnih 2.500 EUR mjesečnog doprinosa ako količina i svi ostali uvjeti ostanu isti.
Ako količina zbog promjene cijene padne za 10%, prihod iznosi 47.250 EUR, a promjenjivi troškovi, uz pretpostavljenu proporcionalnost, 31.500 EUR. Doprinos je 15.750 EUR: poboljšanje iznosi 750 EUR, umjesto planiranih 2.500 EUR. Model cijene zato treba povezati s reakcijom kupaca i iskorištenošću kapaciteta.
Slična disciplina vrijedi za nabavu. Niža cijena uz višestruko veću narudžbu može smanjiti računovodstveni trošak, a povećati potrebu za novcem i rizik zastarijevanja zaliha. Duži rok dobavljača poboljšava raspored plaćanja, ali sam po sebi nije trajna ušteda troška. Te dvije koristi u planu treba prikazati odvojeno.
Za svaku mjeru potrebni su početna vrijednost, vlasnik zadatka, datum prvog učinka, puni mjesečni učinak i jednokratni izdaci. Ugovorni otkazni rok, preseljenje, obuka, otpremnina ili privremeno slabija produktivnost mogu odgoditi korist. Predstečaj ne uklanja radnopravne i ugovorne obveze.
Hipotetski model šestomjesečne provedbe. Tvrtka razmatra sljedeće tri mjere, uz pretpostavku očuvanog opsega i kvalitete poslovanja. Iznosi prikazuju promjenu novčanog položaja u odnosu na poslovanje bez mjera; pretpostavlja se da dodatni porezni učinci ne mijenjaju prikazane iznose u promatranom razdoblju.
| Mjera | Mjesečni učinak i početak | Jednokratni izdatak |
|---|---|---|
| Pregovori o nabavi | 1.050 EUR od drugog mjeseca | 3.000 EUR u prvom mjesecu |
| Ukidanje nepotrebnih licenci | 500 EUR od prvog mjeseca | Nema |
| Smanjenje skladišnog prostora | 1.500 EUR od četvrtog mjeseca | 6.000 EUR u trećem mjesecu |
Bruto korist tijekom šest mjeseci iznosi 12.750 EUR: 1.050 × 5 + 500 × 6 + 1.500 × 3. Nakon 9.000 EUR jednokratnih izdataka neto korist je 3.750 EUR. Puni mjesečni učinak od 3.050 EUR ostvaruje se tek od četvrtog mjeseca.
Još je važniji početni manjak. Kumulativni učinak mjera na kraju prvog mjeseca iznosi minus 2.500 EUR, na kraju drugog minus 950 EUR, a na kraju trećeg minus 5.400 EUR. Tek potom počinje povrat uloženog. Provedba, uz ovakav mjesečni raspored, zato traži najmanje 5.400 EUR financiranja povrh rezerve potrebne za redovno poslovanje. Dospijeća unutar mjeseca mogu zahtijevati i više.
Dobro restrukturiranje odabire mjeru koju tvrtka može financirati do rezultata. Ako takav novac nije raspoloživ, treba promijeniti redoslijed, ugovoriti drukčiju dinamiku troškova ili osigurati održiv izvor financiranja.
Svaka korist treba imati jedno mjesto u financijskom modelu. Ako je nova nabavna cijena već ugrađena u niži trošak prodane robe, ista se ušteda ne dodaje još jednom kao zaseban prihod ili dodatni novčani priljev.
Jednako vrijedi za povezane mjere. Nakon gašenja proizvodne linije ne može se zadržati puna planirana nabavna ušteda na količini koja se više neće kupovati. Ako smanjenje prekovremenih sati proizlazi iz istog poboljšanja procesa kao povećanje produktivnosti, njihov zajednički učinak treba izračunati, a ne jednostavno zbrojiti.
Polazišna usporedba mora koristiti usporediv opseg i cijene. Manji račun za materijal zbog pada prodaje nije dokaz bolje nabave. Upravi su potrebna oba podatka: stvarno potrošen novac i promjena jediničnog troška. Tako vidi je li poslovanje učinkovitije ili samo manje.
Operativna mjera treba imati granicu ispod koje se ne ide: minimalnu kvalitetu, rok isporuke, ključnu kompetenciju ili razinu održavanja. Rez koji izazove reklamacije, prekid proizvodnje ili gubitak ključnog kupca može poništiti višemjesečnu uštedu.
Uz financijski učinak zato se prati mali broj pokazatelja koji otkrivaju štetu: kašnjenja, reklamacije, odlazak kupaca i nedostatak kritičnih vještina. Odgovorna osoba mora imati ovlast reagirati ako se očekivana ušteda ostvaruje na račun budućeg prihoda.
Stečajni zakon u članku 27. traži prikaz operativnih mjera, njihova trajanja i učinaka. Vrijednost te analize za vlasnika je neposredna: pokazuje može li plan restrukturiranja počivati na stvarno boljem poslovanju. Ušteda postaje dio kapaciteta otplate tek kroz vjerodostojan iznos i raspored.
Treba li zatvoriti svaku poslovnicu koja pokazuje gubitak? Odluka ovisi o izgubljenom doprinosu, stvarno uklonjivim troškovima i mogućnosti uporabe oslobođenog kapaciteta. Raspoređeni minus nije dovoljan.
Je li rez od 10% u svim odjelima dobar početak? Jedinstveni postotak može ukloniti kapacitet koji donosi najveći doprinos. Bolji početak je utvrditi uzrok gubitka i troškove koji ne podržavaju održivu prodaju.
Može li rast prihoda ugroziti oporavak? Može ako dodatni posao ima preslabu maržu ili zahtijeva više novca za izvršenje nego što ga tvrtka ima. Odluka mora uključiti zaradu i financiranje do naplate.
Kada je ušteda dovoljno pouzdana za plan? Kada su poznati temelj izračuna, provedivi uvjeti, odgovorna osoba i početak učinka. Potpisani aneks može potkrijepiti procjenu; trajnost rezultata potvrđuju ostvareni trošak i očuvana kvaliteta poslovanja.
Maneo povezuje analizu profitabilnosti s odlukama o troškovima, kapacitetima i obvezama. Za financijsko i operativno restrukturiranje korisno je pripremiti pregled prihoda po glavnim poslovima, ugovornih troškova i predloženih promjena. Cilj je sačuvati dijelove poslovanja koji stvaraju vrijednost i ukloniti uzroke ponavljanja krize.
Izvori i metodologija. Stečajni zakon, NN 71/2015, članak 27.; izmjene NN 36/2022, odredbe o operativnim mjerama, položaju radnika i pretpostavkama održivosti. Poslovni kriteriji i brojčani primjeri autorska su upravljačka analiza, ne tržišna statistika ili opis konkretnog klijenta.
Sadržaj je informativan. Primjena na pojedini predmet ovisi o činjenicama, strukturi obveza i važećim propisima.

Autor: Saša Rendulić, osnivač Maneo d.o.o. — 15 godina u predstečajnim postupcima
Saša Rendulić osnivač je i direktor društva Maneo, specijaliziranog za predstečajne postupke. Zajedno sa timom njegovih najbližih stručnjaka koji čine dipl. ekonomisti, odvjetnici, stečajni upravitelji, revizori i knjigovođe, više od 18 godina bavi se predstečajevima i stečajevima. Tijekom karijere vodio je više od 1000 predstečajnih postupaka (odnosno 70% od ukupnog broja svih predstečajeva u RH), što ga svrstava među najiskusnije stručnjake za područje predstečajnog restrukturiranja u Hrvatskoj.