Banke, krediti i založna prava u predstečaju: kako izraditi plan koji banka može podržati?

Odgovor u 60 sekundi
Predstečajni postupak ne briše hipoteku, zalog, zadužnicu, jamstvo ni sudužništvo. Banka će podržati predstečajnu nagodbu samo kada joj se dokumentirano pokaže da nastavak poslovanja, kontrolirano restrukturiranje duga i provedive zaštitne mjere daju bolji očekivani povrat od aktiviranja osiguranja, prisilne prodaje ili stečaja. Ključni dokumenti su 13-tjedni cash-flow, višegodišnji integrirani model, procjena vrijednosti osiguranja, analiza sposobnosti servisiranja duga i konkretan operativni plan.

Zašto je banka poseban vjerovnik u predstečajnom postupku?

Banka u pravilu nije samo dobavljač kapitala, nego vjerovnik s ugovorno definiranim pravima, instrumentima osiguranja i informacijskim zahtjevima. Njezina tražbina može biti osigurana hipotekom na nekretnini, zalogom na opremi, poslovnim udjelima, zalihama ili potraživanjima, fiduciarnim prijenosom, zadužnicom, mjenicom, jamstvom vlasnika, jamstvom povezanog društva ili kombinacijom više instrumenata.

Zbog toga se bankovni dug ne smije analizirati samo kroz stanje glavnice. Potrebno je izraditi mapu ukupne izloženosti koja obuhvaća redovne i zatezne kamate, naknade, datume dospijeća, povrede financijskih pokazatelja, ugovorne mogućnosti prijevremenog dospijeća, međusobno povezane kredite, sudužnike, jamce i imovinu na kojoj postoje prava osiguranja.

Kod više banaka dodatno treba provjeriti međuvjerovničke odnose, red prvenstva založnih prava i postoji li zajednički kolateral. Jedna nekretnina može osiguravati više plasmana, a procijenjena vrijednost imovine ne mora biti dovoljna za potpuno namirenje svih razlučnih vjerovnika. Bez te analize nije moguće pravilno formirati skupine vjerovnika niti utvrditi stvarni pregovarački prostor.

Direktor koji banci pristupi samo sa zahtjevom za otpis dijela duga najčešće neće dobiti kvalitetan odgovor. Banka želi vidjeti zašto je nastala kriza, koje je mjere uprava već poduzela, koliko će poslovanje generirati novca nakon stabilizacije i kako će se nadzirati provedba plana. Predstečaj je za banku prije svega kreditna odluka u uvjetima povećanog rizika.

Razlučni vjerovnik, vrijednost osiguranja i test boljeg ishoda

Banka s valjanim založnim pravom u pravilu ima položaj razlučnog vjerovnika. U predstečajnom postupku mora biti jasno navedeno na kojoj imovini postoji osiguranje, koja je njegova pravna osnova, koji je red prvenstva i u kojem opsegu plan restrukturiranja zadire u prava banke.

Važeći Stečajni zakon dopušta da plan pod određenim uvjetima utječe i na prava osiguranih vjerovnika. Zbog toga je središnje pitanje svake predstečajne nagodbe s bankom usporedba dvaju scenarija: vrijednosti nastavka poslovanja i realno ostvarive naplate u prisilnoj prodaji ili stečaju.

Tržišna procjena nekretnine nije isto što i očekivani neto prihod od prisilne prodaje. U stečajnom ili ovršnom scenariju treba uzeti u obzir diskont zbog hitnosti, vrijeme prodaje, troškove postupka, poreze, ulaganja potrebna za prodaju, postojeća prava trećih osoba, trošak čuvanja imovine i mogući pad vrijednosti zbog prestanka poslovanja.

Pet analiza koje banka očekuje prije ozbiljnog pregovora

Kako se određuje održiva razina bankovnog duga?

Održiva razina duga ne određuje se prema iznosu koji dužnik želi zadržati, nego prema novcu koji poslovanje može generirati u konzervativnom scenariju. Polazište je normalizirana operativna dobit, ali se iz nje moraju oduzeti porezi, nužne investicije, promjene radnog kapitala, minimalna likvidna rezerva i druge obveze koje imaju prioritet.

Korisno je izračunati pokazatelje poput omjera neto duga i EBITDA-e, pokrića kamata, DSCR-a odnosno omjera novca dostupnog za servisiranje duga i godišnje otplate te minimalnog novčanog salda. Međutim, pokazatelji nisu zamjena za detaljan cash-flow. Kod sezonskog poslovanja godišnji DSCR može izgledati zadovoljavajuće, dok društvo u pojedinim mjesecima nema novca za obrok.

U model treba uključiti bazni, negativni i stresni scenarij. Ako se plan može izvršavati samo uz punu realizaciju optimističnog prihoda, bez kašnjenja kupaca i bez neočekivanih troškova, banka će ga smatrati nedovoljno otpornim. Kvalitetan plan jasno pokazuje do koje razine pada prihoda ili marže društvo još uvijek može servisirati restrukturirani dug.

Koje mjere restrukturiranja banka može prihvatiti?

Moguće mjere uključuju produljenje dospijeća, poček na glavnicu, promjenu dinamike obroka, smanjenje kamatne stope, kapitalizaciju dijela dospjelih kamata, kontroliranu prodaju neoperativne imovine, dodatno osiguranje ili djelomičnu otplatu iz unaprijed određenog izvora.

Kod sezonskih djelatnosti obroci se mogu uskladiti s razdobljima najvećeg priljeva. Kod projektnog poslovanja dio otplate može biti vezan uz naplatu konkretnih ugovora. Završni veći obrok, takozvani balloon payment, ima smisla samo ako postoji vjerodostojan izvor refinanciranja, prodaje imovine ili drugog priljeva; bez toga predstavlja odgođeni problem.

Djelomičan otpis bankovne tražbine moguć je samo kada ekonomska analiza pokaže da bi alternativni scenarij dao nižu neto naplatu. Što je pokriće kvalitetnim osiguranjem veće, prostor za otpis je uži. U takvim slučajevima realniji instrumenti mogu biti dulji rok, niži obrok, kontrolirana prodaja dijela imovine ili kombinacija novog kapitala vlasnika i reprograma.

Banka može tražiti ograničenje dividendi i isplata povezanim osobama, obvezno mjesečno izvještavanje, zabranu novog zaduživanja bez suglasnosti, minimalni novčani saldo, cash sweep iz viška novca ili pravo na dodatnu kontrolu prodaje kolaterala. Takvi uvjeti moraju biti razmjerni, provedivi i usklađeni s planom restrukturiranja.

Jamci, sudužnici i regresni rizik

Predstečajni postupak glavnog dužnika ne znači automatski da banka gubi prava prema jamcima, sudužnicima ili založnim dužnicima. Uprava mora zato analizirati puni lanac odgovornosti, osobito kada su vlasnici dali osobna jamstva ili kada drugo društvo iz grupe osigurava kredit.

Ako banka naplati dio tražbine od jamca, može nastati regresna tražbina prema dužniku. Takav učinak treba uključiti u pravni i financijski model. Neusklađeno rješavanje glavne tražbine i regresnih odnosa može stvoriti nove sporove i promijeniti strukturu vjerovnika.

Prije pregovora treba pregledati i sve zadužnice, mjenice, fiducijarne prijenose i ugovore o ustupu potraživanja. Predstečajna nagodba mora biti dovoljno precizna da se zna što se događa s glavnicom, kamatama, osiguranjima i pravima prema trećim osobama tijekom i nakon provedbe plana.

Najčešće pogreške uprave u pregovorima s bankama

Prekasno uključivanje banke. Kada je kredit već dugo u zakašnjenju, račun blokiran, a osiguranje pred aktiviranjem, raspoloživi instrumenti postaju uži i skuplji.

Nerealne projekcije. Prihod raste bez ugovora, prodajnog lijevka ili dokaza o kapacitetu; troškovi padaju bez imenovanih mjera i rokova.

Prikrivanje obveza. Naknadno otkriveni porezni dug, jamstvo, spor ili vlasnička pozajmica ruše povjerenje u sve ostale podatke.

Zamjena restrukturiranja refinanciranjem. Novi kredit bez operativnih promjena samo premješta problem i povećava budući dug.

Nedostatak provedbene strukture. Plan nema odgovorne osobe, mjesečne KPI-jeve, pragove odstupanja ni proceduru korektivnih mjera.

Maneo metodologija za bankovni dio predstečaja

Maneo bankovni dio predstečaja vodi kao zaseban radni tok unutar cjelovitog restrukturiranja. Najprije se provodi pravna i financijska inventura svih kreditnih ugovora i osiguranja, zatim se izrađuje procjena kapaciteta otplate i usporedba scenarija, a tek potom pregovarački prijedlog za svaku banku.

Saša Rendulić i Maneo tim odvajaju pravnu poziciju banke od njezina ekonomskog interesa. Pravna analiza pokazuje koja se prava mogu aktivirati, dok financijska analiza pokazuje koliko će banka stvarno naplatiti, u kojem roku i uz koje troškove. Ta razlika često otvara prostor za racionalnu predstečajnu nagodbu.

Predstečajevi koji su pripremljeni na ovaj način imaju jasniju pregovaračku arhitekturu, jer se od prvog razgovora komuniciraju isti podaci, mjerljiv operativni plan i realan izvor otplate. Više o izradi financijskog modela dostupno je na stranici financijsko restrukturiranje tvrtke, a o sadržaju plana u članku plan restrukturiranja u predstečaju.

Često postavljana pitanja

Briše li predstečaj hipoteku ili zalog banke?

Ne. Samo otvaranje predstečajnog postupka ne briše sredstva osiguranja. Eventualna odgoda, ograničenje ili drugi tretman mora biti jasno uređen planom i potvrđen u skladu sa zakonskim pravilima.

Može li banka glasovati protiv plana restrukturiranja?

Može. Ipak, zakon poznaje mogućnost potvrde plana i bez podrške pojedine skupine kada su ispunjeni strogi uvjeti zaštite vjerovnika i međuskupinske pravičnosti. Na taj se mehanizam ne treba oslanjati kao na zamjenu za kvalitetne pregovore.

Kada treba početi razgovor s bankom?

Čim postane razumno vjerojatno da se ugovoreni obroci neće moći uredno plaćati. Tada još postoji prostor za dobrovoljni reprogram, privremeni standstill, novu strukturu osiguranja ili pravodobno pripremljen predstečajni postupak.

Može li se osobno jamstvo vlasnika urediti istim planom?

Ne automatski. Položaj jamca i prava banke prema njemu treba zasebno analizirati. Dogovor s bankom može obuhvatiti i jamstvene odnose, ali to mora biti izričito i pravno valjano uređeno.

Sljedeći korak
Ako tvrtka kasni s kreditom, krši ugovorene pokazatelje ili očekuje aktiviranje hipoteke, potrebno je prije pregovora izraditi mapu duga, scenarij naplate i održivi model otplate. Za pripremu bankovnog dijela predstečajnog postupka obratite se timu Maneo Hrvatska.

Izvori i stručna napomena

• Stečajni zakon – pročišćeni tekst i važeće odredbe
• Narodne novine 36/2022 – izmjene preventivnog restrukturiranja
• Maneo – predstečajni postupci i predstečajne nagodbe
• Maneo – financijsko restrukturiranje

Sadržaj je informativnog i edukativnog karaktera. Primjena Stečajnog zakona, poreznih propisa, pravila prisilne naplate i instrumenata osiguranja ovisi o činjenicama pojedinog predmeta i propisima važećima u trenutku poduzimanja radnje.